Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword or section
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Šapat-orijenta-Sara-Sheridan

Šapat-orijenta-Sara-Sheridan

Ratings: (0)|Views: 111 |Likes:
Published by Mekana Zekana

More info:

Published by: Mekana Zekana on Apr 02, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/02/2013

pdf

text

original

 
 
 
 
2Naslov izvornika Sara Sheridan Secret MandarinCopyright © Sara Sheridan 2009.
 
 
3
Prolog 
ada je brod počeo tonući, ostale su se žene molile. Kapetan je naredio da se sklonimo upotpalublje kako ne bismo ometale posadu dok se bori s olujom. Šutke sam sjedila u tamiobasjanoj svjetlošću svijeća, dajući sve od sebe da održim ravnotežu, dok se brod žestoko zibaona valovima. Dok su drugi na koljenima mrmljali, moje su srce i utroba treperili, u čudnoj vrtoglavoj drhtavici potekle su mi kapi znoja. Nismo znali što slijedi i nismo ništa mogli učiniti.Nevrijeme je trajalo satima.Naposljetku se sve brzo odigralo. Nastao je urnebes, drvene su grede škripale i počele selomiti, vjetar je zavijao poput vile koja naviješta smrt. Oluja je bjesnila, sjećam se, i tada samshvatila koliko smo majušni, ranjivi. Cijeli se brod raspao poput ljuske jajeta — odjeknuo jestrahovit lom, a za njim naši stravični urlici koje je naglo progutalo more.Boriti se s olujom bilo je uzaludno. Uostalom, sve se zbilo toliko naglo da nam nijepreostalo drugo doli prepustiti se vodi da nas nosi. Dolje se nalazio neki drugi svijet, njime je vladala potpuna tišina nakon dugotrajnih bučnih sati stravičnog iščekivanja, osjetila samolakšanje. Panika je nestala, postala sam samo promatrač, kao da plivam kroz čudan san. Morskaje struja nasrtala, puna morske pjene i smrskanih ostataka broda, lica ostalih putnika promolila bimi se pred očima pa opet nestala, nikada dovoljno blizu da ih dohvatim, da se uhvatimo jedni zadruge. Jedanput sam izronila u zasljepljujući vrtlog tropskog vjetra i kiše i triput polako udahnuladok me valovi nisu opet potopili. Silovitu struju bilo je nemoguće nadvladati. Činilo mi se da jesigurnije ispod površine.»Samo plivaj prema površini«, govorila sam sama sebi. »Svom snagom plivaj premapovršini.« Znala sam plivati i to mi je pomoglo ukloniti strah. Voda mi je uvijek bila naklonjena.Prisjetila sam se svoje sestre, Jane, i vremena kad smo u djetinjstvu odlazile do jezerca podno velikog brda, oko pola milje od kuće u kojoj smo odrasle. Ondje smo unedogled razglabale oplanovima za budućnost. Ljeti smo se brčkale na suncu, vrištale skačući sa stijena. Sada, usredovog divljeg monsuna, u mislima sam odlutala u sretnija vremena. Uvjeravala sam samu sebe dasam iznova kod kuće, na sigurnome. Zapravo, sigurno sam bila u deliriju, sasvim izvan sebe.Nisam se opirala. Više nisam strepila zbog oluje. Oluja je prošla, a umjesto nje ponijelo mesjećanje na djetinjstvo.Našeg oca, koji je davno preminuo, pjesnik bi možda nazvao nestvarnim, sazdanim tek odsvjetla i sjenki. Tri godine nakon njegove smrti, majka je podignula maleni križ. Objasnila je da ječekala da se zemlja slegne, no nije trebala toliko odgađati, kao što smo Jane i ja s vremenomshvatile. Mislim da smo dugo nakon očeve smrti svi živjeli u njegovoj sjeni protkanoj svijetlim

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->