Predgovor
Ovo je temeljito prerađena verzija knjige koju sam, pod istim naslovom, objavio 1941.godine, i od nje je veća za oko pedeset posto. Osim općeg proširenja, ovdje sam narelevantniji način i mnogo detaljnije razmotrio austrijsku vanjsku politiku. Habsburška jeMonarhija bila, i vise nego što su to inače velesile, organizacija za vođenje vanjske politike isudbina joj je bila određena vanjskopolitičkim zbivanjima isto toliko koliko i ponašanjemnjezinih naroda. Stvaranje Austrijskog Carstva nametnuo je Napoleon, uspostavljanjeAustro-Ugarske Bismarck, a Monarhija je propala na kraju jednog velikog rata koji jedjelomice i sama izazvala. Upravo zato što sam pokušao da opišem povijest Habsburške Mo-narhije ne uzimajući u obzir njezinu vanjsku politiku, prva je verzija ove knjige imalamnogo nejasnoća; nadam se da sam to njezinu manu sada ispravio.Pa i pristup mi je sada drukčiji. Unatoč nastojanju da budem realan, prva mi jeverzija bila prožeta »iluzijom liberalizma“ na mnogim mjestima govorio sam o„propuštenim mogućnostima“ i pretpostavljao da se Habsburška Monarhija ipak moglaodržati, samo da je ovaj ili onaj državnik ili narod bio razumniji. Teško mi je bilo osloboditise takva pristupa nakon čitanja bezbrojnih djela svojedobnih dobronamjernih autora kojisu pisali bilo prije propasti Monarhije bilo još u nevjerici da je nema. Takvo žaljenje nespada u dužnost povjesničara, pogotovo kad povijest koju iznosi neprestano i jasno pokazuje da i nije bilo mogućnosti koje bi se mogle propustiti. Konflikt izmeđunadnacionalne dinastičke države i nacionalnog načela nametao je borbu do kraja; isto tako ikonflikt između vladajućih i podređenih naroda. Neizbježno je svaki ustupak dolazio prekasno i bio premalen; jednako neizbježno, svaki je ustupak izazivao još žešće nezadovoljstvo. Nacionalno načelo, kad se jednom začelo, moralo je krčiti sebi put do svoga ostvarenja. U mojoj prvoj verziji bilo je možda i »nacionalne iluzije«; pretpostavljala je da su nacionalni pokreti, na početku dvadesetog stoljeća, bili pokreti »naroda«. Ovdje sam nastojao preinačiti to gledište i datina znanje da se masovni nacionalizam, gdje ga je bilo, znatno razlikovao od nacionalizmainteligencije.Carstvu o kojem je riječ u ovoj knjizi ni do danas nisam našao neko adekvatno kratkoime_ »Austrijsko Carstvo« postojalo je u svom punom obliku samo od 1804. do 1867, anakon toga se pretvorilo u »Austro-Ugarsku«. Neugarska polovica Carstva nije dobila po-sebno ime; držeći se svojedobne površne prakse, zovem je »Austrija«, odnosno katkad»ustavna Austrija« kako bih time implicirao njezinu službenu definiciju kao »zemlje ikrunovine predstavljene u Reichsratu«. U prvoj verziji, preveo sam Reichsrat kao Carevinsko
2
Leave a Comment