odredbe o \u00e8u\u00f0enju kao po\u00e8etku filozofije, i to posredstvomkriti\u00e8kog otkla- njanja njezina pretuma\u00e8enja u Aristotela, zatimkod Stoika, te naposljetku u Spinoze i Hegela. Pritom se podsje\u00e6a na rano gr\u00e8ko iskustvo \u00e8u\u00f0enja kao

skog, kao i \u00e8ovjekova sudjelovanja na bo\u00aeanskom. Tomu odgovara uloga koju pri \u00e8u\u00f0enju ima ono\u201cpateti\u00e8no\u201d, uPlatona sna\u00aeno istaknuta, a u kasnijoj tradi- ciji potisnuta i zaboravljena. ZaPlatona \u00e8u\u00f0enje potje\u00e8e iz stanja neprevladive filozofske \u201cbesputnosti\u201d (3por_a), koju ve\u00e6 Aristotel razumijeva samo jo\u0161 u smislu ishodi\u0161ta metodski sigurnog napredovanja filozofske znanosti, takva is- hodi\u0161ta koje treba bezuvjetno napustiti. TematiziranjemDiotimina nauka iz- lo\u00aeenog u dijaloguSimpozij u \u00e8lanku se, tomu nasuprot \u201cbesputnost\u201d odre\u00f0uje kao jedino primjereno \u201cmjesto\u201d pravog filozofiranja, koje treba pod svaku ci- jenu o\u00e8uvati i odr\u00aeati otvorenim, kaoono\u201cizme\u00f0u\u201dza svjetsku igru besmrtnik\u00e2 i smrtnik\u00e2.

* Autorov prijevoddonekle izmijenjenogpredavanja\u201cDer Ort des Philosophierens\u201d, odr\u00aeanog 17. rujna 2001. na sveu\u00e8ili\u0161tu u T\u00fcbingenu i 24. travnja na sveu\u00e8ili\u0161tu u Jeni te u prijevodu na hrvatski 4. travnja 2002. na Filozofskomfakultetu Sveu\u00e8ili\u0161ta u Sarajevu i 10. svibnja 2002. u Ljubljani na simpozijuSlovenskogfilozofskog dru\u0161tva\u201cGr\u0161ka filozofija, Aristotelova metafizika in hermenevtika. Greek Philosophy, Aristotle\u2019s Metaphysics and Hermeneutics\u201d.

koji je tvrdio da Iris potje\u00e8e od Thaumanta.\u201d1 D\u00faga, \u201cbrza Iris\u201d, kako je na- zvana u Hesioda, kao glasnica bogova povezuje zemlju s nebom, podru\u00e8je smrtnik\u00e2 s onim besmrtnik\u00e2. No to da uop\u00e6e ima te povezanosti, da su smrtnici posredstvomznakova i navje\u0161taja \u0161to ihs neba poga\u00f0aju s besmrtni- cima uklopljeni u obuhvatnu zajednicu kozmosa, to je mogu\u00e6e tek time da ima ne\u0161to takvo kao \u00e8u\u00f0enje i za\u00e8u\u00f0eno-zadivljeno motrenje. Tek uudivlje- nom istrajavanju u onom \u00e8udesnom biva smrtnik slobodan i otvoren za pomno shva\u00e6anje i prihva\u00e6anje mnogostrukih i svagda raznovrsnih znakova upu\u00e6enih mu od bogova.

\u0160toovdje Platon zapravo razumije pod\u00e8u\u00f0enjem,t\u00bc qaum~yein, o kojem tvrdi da nije drugo do po\u00e8etak i iskon(3rc}) filozofije, i to kao neki \u201cafekt\u201d, kao strast i ugo\u00f0enost (p~qoV)? Mo\u00aeda na\u0161e vlastito iskustvo filozofije, a onda i njena odgovaraju\u00e6a zbiljska izvedba ovise o tomuu kojoj mjeri uspije- vamo usvojiti sadr\u00aeaj iskazan u te tri klju\u00e8ne rije\u00e8it\u00bc qaum~yein, \u00aa 3rc},

smislu.2Stvar se \u00e8ini tolikoodlu\u00e8uju\u00e6om, ali ujedno tako zapletenom i te\u0161ko doku\u00e8ivom da bi bilo najbolje poku\u0161ati pribli\u00aeiti joj se najprije zaobilaznim putem.

Jer ne ka\u00aee li ba\u0161 isto \u0161to i Platon i njegov najve\u00e6i u\u00e8enik Aristotel, tamo naime gdje na po\u00e8etku svojih ispitivanja iz okru\u00aeja \u201cprve filozofije\u201d \u0161to ih imamo sabrane u knjigu pod imenomMetafizika uvodno obznanjuje svoj uvid u bit onoga \u0161to mu va\u00aei kao \u201cfilozofija\u201d? Tamo stoji: \u201cJednako kao i sada, ljudi su i prije zapo\u00e8injali filozofirati iz \u00e8u\u00f0enja.\u201d3Kako Aristotel u daljnjem tekstu tuma\u00e8i to po\u00e8etno \u00e8u\u00f0enje?Kao za\u00e8u\u00f0enost nad\u00e8injenicom da ne\u0161to ne po\u00e8iva na svojemvlastitom mjestu, da je dakle4topon, i to u naj\u0161irem smislu, od najbli\u00aeihsvakodnevnihstvari preko zbivanja i pojava na nebu, ponajprije onih vezanih uz sunce i zvijezde, pa do\u201cnastajanja svega\u201d: \u201cOnaj tko je u neprilici i za\u00e8u\u00f0en je taj polazi odtoga da ne zna.\u201d Odatle Aristotel zaklju\u00e8uje da je takav po\u00e8eo filozofirati radi toga da umakne tom svojem uvi\u00f0enom neznanju.

Vrijedno je naprezanja potragati za pretpostavkama \u0161to ih Aristotel ovdje pre\u0161utno uvodi u igru. Prije svega on tu \u00e8u\u00f0enje i za\u00e8u\u00f0enost izjedna\u00e8uje sa stanjem posvema\u0161njeneprilike, to\u00e8nijeaporije, odnosnonedostajanja svakog

drugo tuma\u00e8i tooboje kaoneznanje (4gnoia) kojeje onaj tko zapo\u00e8inje filo- zofirati u sebi spazio i prepoznao(o\u00b6etai). Kao tre\u00e6e obja\u0161njava ono bitno iz \u00e8u\u00f0enja proizlaze\u00e6e filozofije kao umaknu\u00e6e i izmaknu\u00e6e, doslovno kaobijeg (t\u00bc fe/gein) iz tog stanja neznanja.

1Platon,Theaet. 155d 2\u20135.
2Usp. S. Matuschek,\u00dcber das Staunen, T\u00fcbingen 1991.
3Aristotel,Met. A, 982b11 i d.

Na taj na\u00e8inbiva \u00e8u\u00f0enje u njega prete\u00aeno, ako ne \u00e8ak i isklju\u00e8ivonegativno razumljeno, naime kao stanje kojeje iz temelja pro\u00aeeto manjkom i nedostat- kom i iz kojeg je nu\u00aeno uma\u00e6i najbr\u00aee \u0161to je mogu\u00e6e, tako re\u00e6i u pani\u00e8nom bijegu i pod svaku cijenu. \u00c8u\u00f0enje se tu, u slici kazano, razumije kao \u201ck\u00e6erka neznanja\u201d, kako \u00e6e to kasnije izre\u00e6i Kant4, koji time sasvim o\u00e8i- gledno slijedi ovdje zacrtani put mi\u0161ljenja. Izvorna\u201cpogo\u00f0enost\u201du \u00e8u\u00f0enju biva tim bijegom potisnuta i napu\u0161tena, \u0161tovi\u0161e biva, kako to Aristotel na- gla\u0161ava, preina\u00e8ena u \u201cono suprotno i bolje\u201d, naime u pravo znanje kao znanje uzrok\u00e2i razlog\u00e2. Onaj tko zna ne \u00e8udi se vi\u0161e. Naprotiv, \u00e8udio bi se tek kad se stvar ne bi pona\u0161ala onako kako se na temelju sad spoznatih uzroka nu\u00aeno mora pona\u0161ati. Aristotel to poja\u0161njava na primjeru nesumjer- ljivosti dijagonale i stranica pravokutnog trokuta. Upo\u00e8etku se \u00e8udimo da uop\u00e6e ima ne\u0161to takvo kao nesumjerljivost, jer ne spoznajemo uzrok toga. No kad je taj uzrok jednom spoznat i shva\u00e6en, morali bi se \u00e8uditi kad bi bilo druk\u00e8ije, naime kad bi dijagonala bila sumjerljiva stranicama.5

Put k znanju Aristotel na po\u00e8etku druge raspraveMetafizike naziva \u201cdobro usmjerenim putom\u201d (e\u00c6por_a).6No da bi se moglo njime valjano zaputiti mora se najprije na odgovaraju\u00e6i i prikladni na\u00e8in dospjeti u pravu nepriliku (diapor\u00f2sai kall\u00f4V). Onome tko se u takvoj neprilici nalazi kao na ne- kom bespu\u00e6u zbiva se, ka\u00aee Aristotel, na neki na\u00e8in isto \u0161to i onima koji su vezani, naime nemogu\u00e6e mu je\u201ckrenuti naprijed\u201d. Spoznaja uzroka i razlo- ga nije onda zapravo drugo do razrje\u0161enje(l/siV) te aporije, te besputnosti, naime te zako\u00e8enosti i sputanosti, i tim razrje\u0161enjem omogu\u00e6eni siguran daljnji hod: \u201cPotonji dobro usmjereni put razrje\u0161enje je onoga \u0161to je prije bilo besputno.\u201d7

To da se nalazimo u neprilici, u besputnosti, uvjet je iz toga proizlaze\u00e6eg i time omogu\u00e6enog sigurno usmjerenogputa spoznaje. Da bi se na taj i takav put dospjelo valja naime najprije\u201cna prikladan na\u00e8inbiti u besputnosti\u201d. \u0160to Aristotel misli podtim? \u00c8ini se da uvid u zna\u00e8enje togdiapor\u00f2sai kall\u00f4V mo\u00aee biti pospje\u0161en jednim mjestom izNikomahove etike.8Tamo seaporija opisuje upravo jednako kao i u ranijem tekstu prve raspraveMetafizike, naime kao zako\u00e8enost, kao sputanost i zarobljenost razuma, u kojoj on nije spreman ostati pri onome \u0161to je zaklju\u00e8io, aujedno se ne mo\u00aee ni pokrenuti naprijed, jer jo\u0161 nije razrije\u0161io ishodi\u0161ni stav (l?goV) koji ga je u tu nepriliku doveo. Tek rje\u0161enje aporije, \u0161to Aristotel ovdje naziva \u201cnalaskom\u201d, mo\u00aee osloboditi razum i pokrenuti ga naprijed. Odlu\u00e8uju\u00e6eje, me\u00f0utim, da Aris- totel ovdje o aporiji govori samo kaoo pogre\u0161nomzaklju\u00e8ku \u0161to ga sofisti s

5Aristotel,Met. A, 983a11 i d.
6Aristotel,Met. B, 995a24 i d.
7Aristotel,Met. B, 995a27 i d.
8Aristotel,Eth. Nic. VII, 1146a21 i d.