tek obi\u00e8an atribut. Prije svega, ona ozna\u00e8ava zbiljsku djelatnost filozofije same, koja u sebi razotkriva hermeneuti\u00e8kopitanje o mogu\u00e6nosti istine. Razvoj filo- zofske hermeneutike u 20. st. ovisi dakle opovijesnom suo\u00e8avanju filozofije s

ne\u0161to izvanjsko filozofiji, ve\u00e6 njenaunutarnja sposobnost mogu\u00e6nosti samogfi- lozofskogmi\u0161ljenja koje implicira temeljnu pretpostavkufilozofske hermeneu- tike na koju ovdje poku\u0161avamo ukazati i razraditi. Stogaunaprijedprihva\u00e6amo

desetih godina pro\u0161log stolje\u00e6a pokazao je da filozofska hermeneutika vi\u0161e nije\u00bbaktualno pitanje\u00abi da je do\u0161lo vrijeme nekog drugogfilozofskog usmje- renja. Me\u00f0utim, nije se dogodilo ni\u0161ta iznena\u00f0uju\u00e6e, osim\u0161to su se postoje\u00e6i filozofski smjerovi raspr\u0161ili u op\u00e6oj besmjernosti i svaki se od njih nudio kao odgovor na filozofsko pitanjeo filozofiji. Tako se jo\u0161 uvijek susre\u00e6emo sa zahtjevima da naupra\u00aenjeno mjesto filozofije do\u00f0eestetika, kriti\u00e8ka teorija dru\u0161tva, mi\u0161ljenje bitka, psihoanaliza, postmoderna, dekonstrukcija i \u2013 her- meneutika. Svi ti smjerovi ra\u00e8unaju na svojuekskluzivnueti\u00e8ku poziciju koja bi nas emancipirala od donedavnog totalitaristi\u00e8kog stajali\u0161ta (dosada\u0161nje) filozofije; u postmodernisti\u00e8kimrazmjerima filozofski se razgovor poima kao jedan od \u00bbdiskursa\u00ab, filozofska je samoodgovornost postala suvi\u0161na

kategorija, relikt transcendentalizma, subjektivizma, povijesnog humanizma i metafizike uma. U poplavi tih \u00bbalternativnih\u00ab odgovora, za pitanja je jo\u0161 tek ne\u0161to prostora. Tako se, u biti, javila i osjetljivost za na\u00e8in filozofske odgovornosti koju odre\u00f0uje\u00bbpostavljanje pitanja\u00ab, propitivanje koje bi tre- balo razlikovati od ispitivanja tek tako, jer ovom drugom nedostaje sa- moodgovornost. Filozofsko je mi\u0161ljenjeprincipijelno i kriti\u00e8ko mi\u0161ljenje.

Upravo mi se zbog toga \u00e8ini potrebnim otvoriti hermeneuti\u00e8ku raspravu o mogu\u00e6nostima filozofije kao takvogprincipijelno kriti\u00e8kogmi\u0161ljenja, koja se ne\u00e6e zadr\u00aeati samo na poku\u0161aju rehabilitacije njenih nekada\u0161njih mogu\u00e6- nosti. Filozofska hermeneutika na to ne mo\u00aee pristati ni nuditi se kao alter- nativni odgovor na pitanje o mogu\u00e6nosti filozofije, ni pristati na to da tra\u00aei odgovor na to pitanje i na\u00f0e gau onom\u0161to jefilozofija nekad bila. Filozof- ska se hermeneutika ne mo\u00aee nametati niti kaodrugi niti kaodruk\u00e8iji odgo- vor na filozofiju, ve\u00e6 prije svega mora prihvatiti nagovor njenogpitanja, te je kaohermeneutika samo po tome \u2013 slijedimo li Schleiermachera \u2013 mogu\u00e6- nost razumijevanja govora drugoga (usp. Schleiermacher, 1998). Tada se, naravno, javlja pitanjegdje, na kojemmjestu i s kojegkraja da se hermeneu- tika prihvati tog zadatka? Hermeneuti\u00e8ko pitanje filozofije ve\u00e6 je (pret)po- stavljeno u samomtom pitanju kojefilozofiju opredjeljuje kao ispitivanje.

Njema\u00e8ki filozof OdoMarquard u jednom od svojihpredavanja iz 1979. go- dine postavio je pitanje o pitanju na koje odgovara hermeneutika.1Nega- tivna je stvar \u0161to nema jedinstvenog pitanja na koje bi hermeneutika od- govarala, \u0161to pridonosi tome da ona sama sebi ostaje pitanjem; hermeneu- tiku tako karakterizira pozitivni skepticizamkoji pitanja nalazi tamo gdje ih zapravo i nema. Nemogu\u00e6nost (jedinstvenogpitanja) omogu\u00e6ava propitiva- nje. Premda Marquard govori ohermeneutici op\u00e6enito, on ipak u biti od- govara na pitanjefilozofske hermeneutike. Nejasno\u00e6au vezi s time dovest \u00e6e do toga da hermeneutiku samu po sebi shvatimo kao odgovor na pitanje filozofije. Pitanje je, naravno: koju \u00bbhermeneutiku\u00ab? Tomrije\u00e8juu filozof- skom pogledu ozna\u00e8avamo, prije svega, samo nekumogu\u00e6nost pitanja ispo-

neutike, moramo se vratitipitanju o mogu\u00e6nosti filozofije; tako se nalazimo u procjepu mogu\u00e6nosti i mo\u00e6i filozofije koja ne mo\u00aee postavljati pitanja ni o \u00e8emu, ako nije(naj)prije postavljala pitanja o sebi samoj. Utome je njena

gu\u00e6nost propitivanja, ne mo\u00aee sebi prisvojiti odgovor na pitanja filozofije i naposljetku se oblikovati kao njena isklju\u00e8iva mogu\u00e6nost. Filozofija se u po- gledu svoje hermeneuti\u00e8ke mogu\u00e6nosti ne mo\u00aee i ne smije preoblikovati u hermeneuti\u00e8kufilozofiju. Premda gotovo istovremeno s Marquardovim pre-

vor, 2) kona\u00e8nost, 3) hermeneutika kao replika na obi\u00e8nost, 4) literarna hermeneutika kao replika na pro\u0161lost, 5) hermeneutika kao replika na dr\ue000avni rat za apsolutni tekst, 6) vi\u00f0enje njenog odrje\u0161enja, 7) hermeneutika kao razbijanje kodova.

davanjem iz 1979. godine, pojavila su se neka djela koja hermeneutiku nude kao odgovor na mogu\u00e6nost filozofije u nemogu\u00e6nosti postavljanja njenog jedinstvenog pitanja; tu prije svega mislim na rasprave Richarda Rortyja i Giannija Vattima. Hermeneutika mo\u00aee prisvojiti odgovor na pitanje filo- zofije samo onoliko koliko to na \u0161to odgovara izjedna\u00e8ava s onim\u0161to odgo- vara; prisvajanje odgovora ne uklanja prisutnostpitanja u pitanju, osim po cijenu odvajanja od mogu\u00e6nosti filozofije: razumijevanjefilozofije crpimo iz onog na \u0161to ona ve\u00e6 ima odgovor, te ga ponovno preoblikujemo u, naizgled va\u00aena, filozofska pitanja. Prijevara je u tome da, ponudimo li hermeneutiku kao jedini odgovor na mogu\u00e6nost filozofije, isklju\u00e8ujemo njeno pitanje, od- nosno postavljamohermeneutiku kao isklju\u00e8ivo pitanje, kako ne bismo pre- poznali pitanje (koje se ve\u00e6 uvijek nalazi) u pitanju. Tako se po\u00e8injemo vrtjeti u krugu pitanj\u00e2 o pitanju, \u0161to se dogodilo \u00e8ak i kriti\u00e8arima hermeneu- tike, primjerice Derridai. Na pitanje o mogu\u00e6nosti filozofije odgovara se jo\u0161 samointerpretativnom mo\u00e6i, koja pak filozofiju li\u0161ava odgovornosti za sve daljnje mogu\u00e6nosti, jer unaprijed omogu\u00e6ava sve njene mogu\u00e6e mogu\u00e6nosti. Mo\u00e6 interpretacije, naime, temelji se upravo na tome da su joj unaprijed omogu\u00e6ene sve mogu\u00e6nosti, premda nijedna nije mogu\u00e6a. To istovremeno zna\u00e8i da je svaka budu\u00e6a mogu\u00e6nost ve\u00e6 pro\u0161la. Mo\u00e6 interpretacijefilozofiju preobra\u00aeavau \u00bbstvar pro\u0161losti\u00ab, koja se vra\u00e6au dugoj stvarnosti jednakoga.

Pitanjefilozofske hermeneutike stvar je pitanja filozofije, a ne pitanja herme- neutike kao one interpretativne mo\u00e6i koja uvjet svoje mogu\u00e6nosti vidi u tome da unaprijed izjedna\u00e8i sve mogu\u00e6nosti filozofije i tako na\u00f0e \u00bbizgovor\u00abza filo- zofiju. Ako se s hermeneuti\u00e8no\u0161\u00e6u susre\u00e6emo upodru\u00e8ju mogu\u00e6e nagovore- nosti, tada interpretativna mo\u00e6 ne dopu\u0161ta filozofiji da progovori u njenoj mo- gu\u00e6nosti. Uzima joj odgovornost za ono o \u00e8emufilozofija govori kada je po- stavljena pred svoje pitanje. To \u0161to samosvojno ulazi u njeno pitanje nije, za- pravo, ni ovo ni ono ve\u00e6to \u0161to op\u00e6enito i u potpunosti \u00bbjest\u00ab. Filozofiji je svoj- stvena odgovornost (pitanja) bitka. Tu se sada javlja povijesno pitanje koje zahtijeva svoj hermeneuti\u00e8ki razvitak: kako to da filozofija nije to \u0161tojest? S ob- zirom na hermeneuti\u00e8ke mogu\u00e6nosti filozofije, sasvim je svejedno glasi li pi- tanje kako to da filozofija nijevi\u0161e to \u0161to jest ili nijejo\u0161 to \u0161tojest; jedino va\u00aeno je zadr\u00aeati mogu\u00e6nost \u00e8istogprelaska povijesnostibiti-to-\u0161to-jesi-u-tome-\u0161to-jest. Na to pitanje, zapravo na bilo koje pitanje predkojimseuistinu nalazimo, ne mo\u00aeemo odgovarati neposredno, ve\u00e6 je potrebnohermeneuti\u00e8ko posredni\u0161tvo.

Da ponovno naglasimo, ne pitamo se, kao npr. Marquard, o filozofskimmo- gu\u00e6nostima hermeneutike, ve\u00e6 ohermeneuti\u00e8koj mogu\u00e6nosti filozofije koja je postala pitanje same sebe. Utome \u00bbpostati pitanje\u00ab, prepoznajemoher- meneuti\u00e8ki potez koji izaziva ili odstranjuje \u00e8istu mogu\u00e6nost misli. Pitanje na koje bi hermeneutika trebala odgovoriti krije u sebi pretpostavkuistine. Postavljanje pitanja istovremeno zna\u00e8i i tra\u00aeenje istine. Marquard je skep- ti\u00e8an prema toj pretpostavci istine \u2013 jer kao \u0161to ne postoji jedinstveno pi- tanje, ne postoji niti jedna istina, \u00e8ime se, naravno, otvaraju razli\u00e8ite istine i raznovrsna pitanja. Ipak, \u00e8injeni\u00e8nost jedne istine se ne zamjenjuje mo-