Vi\u00f0enje i spoznaja konstituiraju svijet u kojem\u00aeivimo. U tomkontekstu pri- padaju kulturnim fenomenima. Kultura kao \u00bbinstitucionalizirano ili nefor- malno organizirano produciranje i reproduciranje zna\u00e8enja, smisla i svijesti\u00ab1 jest multi-diskurzivan pojam.

Pojamkulture ovdje je razmatran kroz diskurs vizualnosti. U takvomdis- kursu, kultura se nadaje uformi vidljivog kao onog \u0161to, s jedne strane, obi- lje\u00aeava objekt vizualne percepcije i, s druge strane, onog \u0161to predstavlja jedan od na\u00e8ina izra\u00aeavanja i komuniciranja, pa tako i dru\u0161tvenog \u00aeivota uop\u00e6e.

Moderni je svijet u mnogo\u00e8emufenomen vidljivog. Podru\u00e8je vidljivog u sa- da\u0161njosti poprima potpuno nove dimenzije, kako zbog objekata vidljivog, tj. na\u0161eg svijeta (mikrokosmos i makrokosmos) tako i zbog novih tehnologija (mikroskop, teleskop, avion, svemirska letjelica), novihmedija (reklama, fo- tografija, televizija, kinematografija, novinarstvo i propaganda, Internet i sl.), odnosno novih na\u00e8ina komunikacije, gdje prevladava upravo ono vizualno.

Usprkos tome, vizualni svijet, kao i na\u00e8in na koji gledamo, sam po sebi postaje zagonetkom. \u00acivimo li u jednom ili vi\u0161e svjetova? Kakav je odnos iz- me\u00f0u onoga \u0161to vidimo i istine? Mo\u00aeemo li biti sigurni da je ono \u0161to vidimo uistinu ono u \u0161to bismo trebali vjerovati? Je li ono \u0161to vidimo i na\u00e8in na koji to vidimo dru\u0161tveno uvjetovano?

Budu\u00e6i da je polemi\u00e8ki odnos prema zbilji bit svakog jezika uumjetnosti, te da je odnos izme\u00f0uumjetnosti i zbilje usko povezan s povijesnim, kulturnim i dru\u0161tvenim odredbama \u2013 kao i filozofskim, epistemolo\u0161kim i znanstveno- tehnolo\u0161kim pretpostavkama \u2013 upravo suvremeni diskurs vizualnosti tretira vizualnu umjetnost relevantnim predmetom za propitivanje gnoseolo\u0161kih nedoumica. Koliko \u00bbpromjena paradigme\u00ab uumjetnosti dvadesetog stolje- \u00e6a ocrtava paradigmu suvremenosti, te koliko je to va\u00aeno za konceptualizi- ranje same umjetnosti \u2013 pitanja su koja me ovdje prvenstveno zanimaju.

Referiramse na filozofski radRicharda Rortyja, koji ukazuje na krizu epis- temologije, discipline \u0161to je tradicionalno bila shva\u00e6ena kao ogledalo stvar- nosti. Rorty tvrdi:

Na\u0161a ljudska stvarnost i vlastitost stvara se uporabomvokabulara, a ne time \u0161to je adekvatno ili neadekvantno izra\u00aeena u vokabularu. Prema tome, is- tina se stvara, a ne pronalazi, kao \u0161to se i jezici stvaraju, a ne pronalaze.

Isto tako, koristim filozofsko djeloPreobra\u00aeaj svakida\u0161njeg, u kojemArthur Dantoanalizira \u0161to umjetni\u00e8ko djelo \u00e8ini umjetni\u00e8kim u slu\u00e8aju kad ga vizu- alno nismo u stanju razlikovati od svakida\u0161njeg predmeta. Danto tvrdi kako je za postojanje umjetni\u00e8kog djela logi\u00e8ki neophodno da promatra\u00e8 ima for- miran pojam realnog, odnosno da je u stanju razlikovati umjetnost i real- nost, \u0161to je tvrdio jo\u0161 Aristotel. Odmak od realnosti potreban je za konstitu- ciju umjetnosti. Dvadeseto stolje\u00e6e razdoblje je samopropitivanja umjet- nosti, gdje tradicionalni ideal vjernosti stvarnosti postaje bespredmetan. Fi- lozofsko pitanje njezina statusa postaje sama bit umjetnosti. Tako suvre- mena umjetnost predstavlja fazuu razvojuumjetnosti, gdje percepcija pod- razumijeva prepoznavanje b\u00eeti umjetnosti, fazuu kojoj je te\u0161ko razlu\u00e8iti um- jetnost od njezine vlastite filozofije.

Umjetni\u00e8ko djelo i umjetnikovo djelovanje vi\u0161e nisu razumljivi takvi kak- vima se ukazuju obi\u00e8nimvi\u00f0enjem, tako da tuma\u00e8enje umjetnosti i njezina smisla ujedno postaje i spoznaja vremena u kojem \u00aeivimo te kojeg stva- ramo.

Diskurs vizualnosti poku\u0161avam razmotriti unutar umjetni\u00e8ke prakse XX. stolje\u00e6a, zadr\u00aeavaju\u00e6i se na primjeru Josepha Beuysa, umjetnika \u00e8ija umjet- nost najeksplicitnije izra\u00aeava ideju slobode, prije svega u njegovu poimanju umjetnosti kao \u00bbdru\u0161tvene skulpture\u00ab. Umjetnost je sfera ljudskog gdje se stvarnost ne samo otkriva ve\u00e6 i izgra\u00f0uje, te na taj na\u00e8inBeuys objedinjuje pitanja koja me ovdje zanimaju. Pritomse ograni\u00e8avam na analizu Beuy- sova \u00bbpro\u0161irenog pojma umjetnosti\u00ab, svjesno izostavljaju\u00e6i obradu i vred- novanje njegova umjetni\u00e8kog rada.

Vidljivost kulture sugerira svojevrsnu i sasvim posebnu komunikaciju. Ko- munikacija podrazumijeva konstituiranje dru\u0161tva kao socijalne zajednice, koja putem iste te komunikacije oblikuje svoju zajedni\u00e8ku dru\u0161tvenu stvar- nost. Na\u0161e opho\u00f0enje s danostima, objektima, rije\u00e8ima, iskustvima \u2013 koji su ve\u00e6 prera\u00f0eni kulturom\u2013 pokazuje funkcioniranje komunikacije kao i njezi- nu uvjetovanost, ne samo na\u0161im prirodnim mogu\u00e6nostima ve\u00e6 i razvojem na\u0161ihznanja, njihove organizacije i na\u00e8ina na koji ihstje\u00e8emo, o \u00e8emu je pi- sao Michel Foucault.

Kultura podrazumijeva sustave apstrakcije koji oblikuju stvarnost/realnost. Znakovi su \u00bbproizvoljni\u00ab (Saussure), a njihova zna\u00e8enja prenosi sustav koji je konvencionalan, oko kojega su sporazumni svi koji se njime slu\u00aee da bi mogli komunicirati. Jezikje ljudski izum, zatvoren u sebe, te nam onda ne mo\u00aee ni\u0161ta re\u00e6i o svijetu izvan ljudskog. Jezik i zbilja ista su stvar u smislu da ne mo\u00aeemo iza\u00e6i iz jezika i spoznati objektivnu stvarnost (stvar po sebi). Kako je za nas sastavni dio stvarnosti videosfera, perspektive odre\u00f0uju nje- zinu sliku/vi\u00f0enje. Perspektive suuvjetovane znanjem i povije\u0161\u00e6u, odnosno kulturom, subjektivne su i promjenjive \u00bbsimboli\u00e8ke forme\u00ab. Nelson Good- man nagla\u0161ava: \u00bbPriroda je proizvod umjetnosti i govora\u00ab,4i dalje:

Znanje, koje je oduvijekpredstavljalo neku vrstu mo\u00e6i, danas poprima sas- vim nove razmjere, kako u svom odnosu prema prirodi tako i u svom od- nosu prema dru\u0161tvu. To su oblici izvanjskog svijeta kao onog \u0161to se proma- tra, a da bi promatranje bilo \u0161to preciznije i podaci to\u00e8niji, potrebna je dis- tanca, perspektiva, izdvajanje promatra\u00e8a od ostatka svijeta. Udana\u0161njem informacijskomdobu znanje i mo\u00e6 postaju doista jedno. Razvoj tehnologije, kao vrhunca moderne znanosti, pokazuje kako tehnologija postaje materi- jalizacija spomenute perspektive, jer predstavlja medij u doslovnomsmislu (M. McLuhan, \u00bbMedij jest poruka\u00ab); ona posreduje percepciju, iskustva, in- formacije, slike vanjskog svijeta, oblikuje na\u0161 identitet. Posljedica toga jest uspostavljanje jedne nove dimenzije bitka, virtualne realnosti (tehnologijske simulacije svijesti) kao medija komunikacije.

Ako svaka vrsta znanja oduvijek podrazumijeva posjedovanje mo\u00e6i (a su- vremene tehnologije imaju i takvu mo\u00e6 koja prijeti \u00e8itavom opstanku na Zemlji), onda to za sobom povla\u00e8i pitanja kontrole i slobode. Michel Fou- cault6i Guy Debord7pi\u0161u o stvaranju jedne posebne vrste dru\u0161tva, dru\u0161tva nadzora i dru\u0161tva spektakla. Sredi\u0161nja metafora Foucaultove kritike jest dru\u0161tvo kao \u00bbpanopticon\u00ab, zatvor izgra\u00f0en u obliku kruga koji je 1791. go- dine projektirao Jeremy Bentham, kao \u00bboko\u00ab vlasti. Zatvor u kojemse svatko neprestano promatra govori o ra\u0161irenosti nadzora i neposredoj pove- zanosti s okom i pogledom. Debord vidi dru\u0161tvo kroz otu\u00f0enost iskustva koje je odvojeno od na\u00e8ina na koji se prezentira (tehnologije). Uoba slu\u00e8a- ja znanje i vi\u00f0enjeo\u00e8ituju se kao mo\u00e6 koja kontrolira i manipulira dru\u0161tvom.

\u00bbZapadna civilizacija sada kao da se razvija u smjeru nekog oblika post-tehno-kapitalisti\u00e8kog dru\u0161tva, u kojemveliki pojmovi poput \u2018napretka\u2019 i \u2018slobode\u2019 ozna\u00e8avaju jo\u0161 samo ve\u00e6e korpora- cijske profite, unaprije\u00f0enu industrijsku u\u00e8inkovitost i \u0161iri potro\u0161a\u00e8ki izbor. Na\u0161 postmoderni svijet na dobrom je putu da postane svijetomduhovne praznine i kulturne povr\u0161nosti, u kojem se dru\u0161tveno djelovanje beskona\u00e8no ponavlja i parodira, razlomljeni svijet otu\u00f0enihpojedinaca bez osje\u00e6aja za sebe i povijest, ugo\u00f0enih prema tisu\u00e6ama razli\u00e8itih TV kanala.\u00ab8

Vidljivost u jednakoj mjeri zaprima privatni i javni prostor. Zagonetka jest u tome \u0161to je moje tijelo u isti mah ono koje vidi i vidljivo. Pogleddrugog, ono je \u0161to uop\u00e6e konstituira dru\u0161tvenu stvarnost, javnu sferu.

\u00bb\u2026\u00e8itav projekt moderniteta svoju najve\u00e6u djelotvornost postigao privilegiranjem\u2018vida\u2019, te da je kultura moderniteta dala prednost vizualnom, pripisuju\u00e6i mu dualni status ne samo primar- nog sredstva-komunikacije ve\u00e6 i jedinog klju\u00e8a za ulazak u riznicu na\u0161eg nakupljenog simbo- li\u00e8kog znanja\u00ab.9