Tekst kontekstualizira razli\u010dite diskurse o identitetu i dru\u0161tvu u mikro- makro raspravu koja se od sredine osamdesetih godina dvadesetog stolje\u0107a intenzivno vodi unutar suvremenih sociolo\u0161kih teorija. Ta rasprava izra\u017eava promjene koncepta identiteta nastale pod utjecajem procesa individualizacije i pluralizacije na\u010dina \u017eivljenja u postindustrijski moderniziranim dru\u0161tvima. Najva\u017eniji razlog novoprobu\u0111enog interesa za probleme identiteta unutar suvremenih sociolo\u0161kih teorija su procesi karakteristi\u010dni za "drugu" ili "refleksivnu" modernizaciju (Beck, 1986). Ovi procesi potakli su promjene identiteta u pravcima koji u prija\u0161njim vremenima nisu bili mogu\u0107i. Identitet se u kontekstu "druge modernizacije" ili "kasne modernosti" (Giddens, 1991), konceptualizira kao samo-refleksivni individualni projekt u kontekstu vi\u0161estrukih \u0161ansi koje dru\u0161tvo nudi za njegovu realizaciju. Diskursi o identitetu nastali u ovom kontekstu omogu\u0107uju osobito dobru integraciju sociolo\u0161kih mikro i makro pristupa.

KLJU\u010cNE RIJE\u010cI: identitet, identitet kao samorefleksivni proces, mikro- makro sociolo\u0161ki pristupi, kasna modernost, pluralizacija i individualizacija, postindustrijski modernizirana dru\u0161tva

Identitet1 je tijekom posljednja dva desetlje\u0107a postao jedno od privilegiranih podru\u010dja intelektualnih rasprava. Diskurs o identitetu susre\u0107e se, naime, sve \u010de\u0161\u0107e ne samo u sociolo\u0161kim nego i u psiholo\u0161kim, antropolo\u0161kim, povijesnim i filozofskim raspravama o "pojavljivanju novih identiteta, o novim identitetnim politikama i identitetnim projektima\u00bb (Ule, 2000: 1). Procesi "refleksivne modernizacije" (Beck, 1986) s kojima se susre\u0107u postindustrijski modernizirana dru\u0161tva pridonose, naime, javljanju novih shva\u0107anja identiteta. Identitet se po\u010dinje iskazivati kao refleksivno organizirano nastojanje, odnosno individualni projekt u kontekstu vi\u0161estrukih \u0161ansi koje u svakida\u0161njem \u017eivotu nude dru\u0161tva "druge moderne" (Beck, 1986). Rije\u010d je o procesima koji dovode u pitanje tradicionalno jedinstvo identiteta.2 Stoga se otvara prostor novim raspravama o va\u017enosti individualnih izbora u rastu\u0107im procesima individualizacije \u0161to op\u0107enito karakteriziraju razdoblje modernosti (Bauman, 2001).U dana\u0161njem dru\u0161tvenom kontekstu, institucije modernosti oblikuju nove

mehanizme osobnog identiteta. Giddens (1991) upozorava da identitet zrcali promjene nastale globalnim na\u010dinima dru\u0161tvenog povezivanja. Identitet je, naime, proizvod refleksivnog i kreativnog bavljenja socijalnih aktera sobom i svijetom, tj. njegovim, vi\u0161e ili manje, ograni\u010denim resursima. Va\u017enu ulogu u oblikovanju identiteta igra bavljenje specifi\u010dnim \u017eivotnim polo\u017eajima individua, razmi\u0161ljanje o poznatim i stalnim pravilima pona\u0161anja te shemama orijentacije. Povezuju\u0107i takve "mikro" osje\u0107aje osobnosti s "makro" aspektima institucija, dr\u017eava i procesa globalizacije, identitet postaje koncept koji omogu\u0107uje povezivanje, do sredine osamdesetih godina dvadesetog stolje\u0107a, tradicionalno odvojenih mikro i makro sociolo\u0161kih pristupa.3

za refleksivni osje\u0107aj identiteta. To je individualno iskustvo sebe. Budu\u0107i da je dru\u0161tveni pogled na um presudan za razumijevanje dru\u0161tvenog identiteta, te da je osobnost nezamisliva bez racionalizacije sebe, identitet nastaje u dinami\u010dnom procesu izme\u0111u, kako to Mead (1934) ka\u017ee,

zadatak sociolo\u0161kih teorija prevladavati mikro-makro dualizme (Alexander, J. C., B. Giesen, R. M\u0171nch, N. J. Smesler, 1987). Budu\u0107i da je identitet fenomen koji podjednako obilje\u017eavaju dru\u0161tveno-strukturne razlike, kao i kulturalno i biografski promjenjive emocije i o\u010dekivanja, u

Beck (1986) konstatira da je u ranijim dru\u0161tvenim epohama tradicija pru\u017eala individuama jasno definirane uloge i bila temelj dru\u0161tvenog ure\u0111enja, a da s procesom postindustrijske modernizacije ja\u010da proces idividualizacije i pluralizaciji identiteta.4 Budu\u0107i da je rije\u010d o vremenu u kojem se lome tradicionalne pripadnosti i lojalnosti, ljudi su sve vi\u0161e upu\u0107eni na samoiskazivanje i samoodre\u0111enje,5 a sve su manje podvrgnuti dru\u0161tvenoj kontroli. U tom se razdoblju priroda dru\u0161tvenog \u017eivota toliko radikalno mijenja da ljudi nisu vi\u0161e ono \u0161to jesu, nego postaju ono \u0161to su uspjeli napraviti od samih sebe (Giddens, 1991). Njihov identitet ne samo da nije dovr\u0161en projekt nego nije ni cjelovit, stabilan entitet.

Budu\u0107i da razvijena suvremena dru\u0161tva - kad je u pitanju identitet - generiraju nove mogu\u0107nosti, ali i nove rizike, istodobno rastu i prilike za novu samorealizaciju i mogu\u0107e zaprije\u010denosti za novu konstrukciju identiteta. Mo\u017ee se re\u0107i da svijet modernosti, s jedne strane, prijeti osobnom integritetu, ali zato, s druge strane, tako\u0111er otvara mogu\u0107nosti za njegov razvoj koje u prija\u0161njim vremenima nisu bile dostupne. Ishodi konstrukcije identiteta u suvremenim dru\u0161tvima ne mogu se u potpunosti ni kontrolirati ni predvi\u0111ati.

Posljednjih desetlje\u0107a javljaju se diskursi o nepotpunim, sve fragmentiranijim identitetima sastavljenim od multipliciranih i individualiziranih osoba (Meadovih "self"). Ovi su diskursi potaknuli pitanja o tome postojimo li uop\u0107e kao koherentne osobe ili kao fragmentirane osobnosti koje istodobno nastanjuju nekoliko dru\u0161tvenih svjetova. Ta i sli\u010dna pitanja razlog su zbog kojeg su se problemi identiteta i modernosti na\u0161li u sredi\u0161tu interesa i suvremenih sociolo\u0161kih pristupa, posebno onih koji se naslanjaju na tradiciju simboli\u010dkog interakcionizma i obja\u0161njenja identiteta \u0161to su ih u toj

konstrukciju pojedine osobe, odnosno ono \u0161to Beck (1986) naziva "normalnom biografijom". Beckova teza je da su ljudi sve vi\u0161e prisiljeni sami stvarati, odnosno inscenirati vlastitu biografiju, bez pomo\u0107i neupitnih vrijednosti i pravila, a uvu\u010deni u mre\u017ee institucionalne kontrole koje su dio moderne (socijalna dr\u017eava, tr\u017ei\u0161te rada, obrazovni sustav itd.). Na taj se na\u010din "normalna biografija" pretvara zapravo u amaterski skrojenu biografiju.

rodbinskim odnosima, u raspadanju starih zajednica, \u0161irenju individualnih prostora stanovanja, te u brojnijim kohabitacijskim vezama, kao i u zahtjevima da se rad u doma\u0107instvu \u0161to ravnomjernije raspodjeli. Pretpostavke koje pove\u0107avaju individualne mogu\u0107nosti izbora su pove\u0107anje materijalnog \u017eivotnog standarda, smanjenje spolno-specifi\u010dnog obrazovanja koje omogu\u0107uje \u017eenama ve\u0107u nazo\u010dnost na tr\u017ei\u0161tu rada te pluralizacija obiteljskih formi.