Indiana University of Pennsylvania
Department of Philosophy and Religious Studies
452 John Sutton Hall, Indiana, PA15705\u20131087

stajali\u0161ta (standpoint theorist) Sandre Harding i feministi\u00e8kih empirista Helen Longino i Lynn HankinsonNelson. Ispitivanje otkriva kako iznena\u00f0uju\u00e6e sli\u00e8no- sti, tako i va\u00aene razlike izme\u00f0uwittgensteinovske i feministi\u00e8kih epistemologi- ja. Istra\u00aeivanje tih sli\u00e8nosti i razlika poja\u0161njavaWittgensteinovuepistemologiju i razotkriva na\u00e8ine na koje sufeministi\u00e8ke epistemologinje razvile teme iz spisa

ke stajali\u0161ta (standpoint theorist) Sandre Harding i feministi\u00e8kih empirista Helen Longino i Lynn Hankinson Nelson. Moje ispitivanje otkriva kako iznena\u00f0uju\u00e6e sli\u00e8nosti, tako i va\u00aene razlike izme\u00f0uwittgensteinovske i femi-

* Predavanjeje izvorno odr\ue000ano tijekom25. me\u00f0unarodnogkongresa oWittgensteinuu Kirch- berg amWechsel, Austrija, 2002, a uoriginalu se nalazi u: Caraway, C. 2002. Criticism, Context andCommunity: Connections betweenWittgenstein\u2019sOnCertainty andFeminist Epistemology, uE. Leinfellne i drugi (eds.). 2002.Persons. AnInterdisciplinary Approach. Papers of the 25thIn-

nisti\u00e8kih epistemologija. Istra\u00aeivanje tih sli\u00e8nosti i razlika poja\u0161njava Witt- gensteinovuepistemologiju i razotkriva na\u00e8ine na koje sufeministi\u00e8ke epis- temologinje razvile teme iz spisaOizvjesnosti. SpisOizvjesnosti anticipira tri va\u00aena stupa feministi\u00e8ke epistemologije: kritiku, kontekst i zajednicu.

Jedna od dimenzija feministi\u00e8ke kritike je takozvana objektivnost znanosti. Prema tradicionalnomtuma\u00e8enju znanost uklju\u00e8uje metoduopravdanja ko- ja sprje\u00e8ava na\u0161e osobne osje\u00e6aje i predrasude(kao \u0161to su pohlepa ili ambi- cija) u iskrivljavanju na\u0161eg razumijevanja svijeta.

I Wittgenstein i feministi\u00e8ke epistemologinje odbacuju tradicionalan pojam znanstvene objektivnosti. Wittgenstein dr\u00aei da su na\u0161a lingvisti\u00e8ka i episte- molo\u0161ka pravila utemeljena na na\u0161im ljudskim obi\u00e8ajima, praksama (\u00e8inid- bama) i institucijama \u2013 oblicima\u00aeivota, prije nego da su prisilna i nama iz- vanjska. Feministkinje znanost vide kao podru\u00e8je kojeje situirano i pod ut- jecajemdru\u0161tvenog, povijesnog i kulturnogkonteksta. One dr\u00aee da znanost nije autonomna, jer znanstvenici nemaju metode kojom\u00e6e eliminirati dru\u0161- tvene predrasude koje neupitno dijele.

Odbaciv\u0161i problemati\u00e8an tradicionalni pojam objektivnosti, Longino i Hard- ing nude netradicionalne prosudbe objektivnosti s namjeromda ihusklade s feminizmom, izbjegavaju\u00e6i pritomrelativizam i obja\u0161njavaju\u00e6i kako feminis- ti\u00e8ka kritika mo\u00aee uve\u00e6ati znanstvenuobjektivnost. Ovdje \u00e6u nastojati poka- zati da iako je Wittgensteinova prosudba objektivnosti bli\u00aea onoj Helen Longino nego onoj Sandre Harding, on bi ipak odbacio obje prosudbe, ali ne zbog toga \u0161to prihva\u00e6a tradicionalan pojam objektivnosti, nego zato \u0161to njegov netradicionalan pojamstoji u sukobu prema njihovim prosudbama na nekoliko klju\u00e8nih mjesta.

Helen Longino zagovara tezu da znanstvena spoznaja nije produkt izolira- nihpojedinaca, nego interaktivne dijalo\u0161ke zajednice(Longino, 1990). Znan- stvena zajednica je objektivna znanstvena zajednica ako zadovoljava \u00e8etiri kriterija transformativne kritike:

2. Kriti\u00e8ari se mogu pozivati na dostupne javne standarde.
3. Znanstvena zajednica otvorena je za kritiku i reevaluaciju.
4. Kvalificirani znanstvenici dijelejednaki intelektualni autoritet (Longino,

Sr\u00ae Longinina stajali\u0161ta je tre\u00e6i kriterij koji uklju\u00e8uje propitivanje pozadin- skih vjerovanja (background beliefs) u svjetlu kojih stanja stvari postajuevi- dencije (Longino, 1990, str. 73). Poput teorija i pozadinska vjerovanja tre- baju biti artikulirana i kriti\u00e8ki procijenjena od strane znanstvene zajednice.

Tek tada mogu biti branjena, modificirana ili napu\u0161tena u odgovoru na takvu kritiku. Tako dugo dok je takva kritika mogu\u00e6a individualne i komunalne predrasude mogu biti provjeravane(Longino, 1990, str. 73\u201375).

Formalni zahtijev dokazne evidencijalne relevantnosti konstituira standard racionalnosti i prihvatljivosti neovisno od i na na\u00e8in izvanjski svakom pojedi- na\u00e8nom istra\u00aeiva\u00e8kom programu ili znanstvenoj teoriji. Zadovoljenje tog standarda od strane bilo kojeg programa ili sigurne teorije, kao \u0161to je bilo branjeno, putem intersubjektivne kritike, jest ono \u0161to konstituira objektivnost. (Longino, 1990, str. 75).

Dok Longino nagla\u0161ava intersubjektivnu kritiku, dotle Wittgenstein nastoji karakterizirati nu\u00aene temelje(preduvjete) takve kritike. On pi\u0161e: \u201cSve testi- ranje, potvr\u00f0ivanje i pobijanjehipoteze stoji unutar sustava. I taj je sustav \u2026 ne toliko polazi\u0161te kolikoelement u kojem argumenti imaju svoj\u00aeivot.\u201d (OC 105).1\u201cImamsliku svijeta, \u2026ona je substrat svog mog istra\u00aeivanja i tvr\u00f0e- nja\u201d (OC 162). \u201cKada god da ne\u0161to ispitujemo ve\u00e6 unaprijed pretpostav- ljamo ne\u0161to \u0161to se ne ispituje\u201d (OC163). [Vidi tako\u00f0er OC110, 136, 141\u201342, 144, 151\u201352, 167, 204, 220, 212, 225, 232, 253, 308, 337, 341\u201344, 370, 401, 414\u201315 i 475.]

Sandra Harding dr\u00aei da tradicionalna objektivnost nije dovoljno sna\u00aena da bi eliminirala spolnu predrasudu. Ona brani \u201csna\u00aenu objektivnost\u201d koja pro\u0161iruje \u201cpojamznanstvenog istra\u00aeivanja na na\u00e8in da uklju\u00e8uje sustavno is- pitivanje sna\u00aenihpozadinskih vjerovanja\u201d (Harding, 1990, str. 149). Znan- stvenici, njihove prakse i njihova pozadinska vjerovanja moraju postati pred- metima znanstvenog istra\u00aeivanja. Longino podr\u00aeava istra\u00aeivanje pozadin- skih vjerovanja, ali priznaje da se mogu pojaviti ograni\u00e8enja s obzirom na doseg takvih istra\u00aeivanja. Neka pozadinska vjerovanja \u201cne mogu biti pred- metom empirijske potvrde ili opovrgavanja\u201d i \u201cmogu biti pro\u00aeeta metafizi\u00e8- kim ili normativnim promi\u0161ljanjima\u201d (Longino, 1990, 75). Longino dr\u00aei da Harding grije\u0161i u identifikaciji objektivnosti znanstvenih metoda isklju\u00e8ivo s njihovim empirijskimsvojstvima.

Poput Longino, Wittgenstein dr\u00aei da neka pozadinska vjerovanja ne mogu biti empirijski provjerena, ali on to ograni\u00e8enje obja\u0161njava na drugi na\u00e8in. Znanstvene aktivnosti, uWittgensteinovu stajali\u0161tu, zahtijevaju da odre\u00f0ene stvari prolaze nepropitane, tj. naprosto tu stoje, te na taj na\u00e8in omogu\u00e6uju op\u00e6u pozadinu istra\u00aeivanja i kritike. \u201c\u00c8ovjek ne mo\u00aee eksperimentirati ako nema nekih stvari oko kojihne dvoji\u2026Ako na\u00e8inim eksperiment ne dvojim okoegzistencije aparata pred svojim o\u00e8ima. Imam mnoge dvojbe, alitu dvoj- bu nemam\u201d (OC 337). \u201cPitanja koja postavljamo i na\u0161esumnje ovise o \u00e8i- njenici da su neke propozicije izdvojene iz sumnje, te kao da su zglobovi na kojima se ove druge okre\u00e6u. Drugimrije\u00e8ima, to da uodre\u00f0ene stvari zaista