Dnevnik Revolucije

Fatmir Alispahi}
Dnevnik revolucije
Tuzla, 2005.
Dnevnik revolucije 3
U funkciji predgovora
Fatmir Alispahi}, vo|a islamske revolucije u Bosni

Oslobo|enje se, za~udo bez puno dvoumljenja, odlu~ilo ukinuti dobro ~itanu kolumnu. Pitanje je: za{to?
Ljiljan
Knjièvnik i publicist Fatmir Alispahi} u posljednoj godini vi{e puta je doìvio reduciranja svojih stvarala~kih sloboda, ugroàvanja ljudskih i profesionalnih prava a sve zbog o{trog kriti~kog jezika, koji je ve} dugo trn u oku centralnom komitetu. Ljiljan je pisao uglavnom o svim nasrtajima vajnih demokrata na li~nost kolege Alispahi}a. Prisjetimo se U ljeto pro{le godine Glavni odbor SDP-a je kao prvu ta~ku svog dnevnog reda imao pisanje Fatmira Alispahi}a u Oslobo|enju. Na sjednici je re~eno da bi Alispahi} u svojim kolumnama trebao o Tuzli i SDP-u pisati sve najljep{e, jer je zaposlen u Op}ini Tuzla, gdje je vlast SDP Kakve veze ima slobodno Alispahi}evo stvarala~ko vrijeme sa ~injenicom da je zaposlen u Op}ini? Njegov autorski rad je stvar njegove li~ne stvarala~ke slobode, a ne vlasni{tvo SDP-a. Valjda.
Kameleoni u vi{e verzija

Poslije }e se dogoditi prekid Alispahi}eve saradnje sa Nezavisnim novinama, po direktivi iz me|unarodnih organizacija, koje su poru~ile da nije zgodno da autor koji objavljuje onakve tekstove u Oslobo|enju bude saradnik Nezavisnih novina. Od Nezavisnih je traèno da ukinu Alispahi}evu kolumnu, a za pretpostaviti je da su sli~ni pritisici vr{eni i na Oslobo|enje u kome je od 1999., svakog utorka, objavljivana Alispahi}eva Diwanhana. Alispahi} je sam prekinuo saradnju sa Nezavisnim i javno traìo da se ispita ko prekidom saradnje s njim ucjenjuje Nezavisne novine. U me|uvremenu, Fatmir Alispahi} se na{ao na udaru Be{lagi}eve oligarhije jer je obznanio kako je firma ~uvenog zeta Berbi}a Kameleon, bila doma}in gostima iz Novog Sada, koji su pravili {prdnju sa islamom, ezanom, Kapijom Alispahi}u se nikad nije zaboravilo ni to {to je prvi kriti~ki pisao o proslavi pobjede SDP-a u selima oko Lukavca, s krmetom na ra`nju. Ni to {to je analiti~ki otkrio gre{ke u kampanji Selima Be{lagi}a, koji je zbog toga dugo bio guverner u leru, itd. itd. Istrajavanje na objektvnosti Alispahi}a je ko{talo utoliko {to se njegova kancelarija u Op}ini pretvorila u samicu, a to je odve} atestirana kazna za neposluh prema Titu i Partiji. No, niko nije mogao o~ekivati da }e tuzlanska i kantonalna vlast i}i tako daleko da otvore Alispahi}evu privatnu elektronsku po{tu i da to objave putem Fronta slobode, ~iji tira` je otkupljen i dijeljen besplatno po ulicama Tuzle, haustorima, kafi}ima. Sam Be{lagi} je na sjednicu Glavnog odbora SDP-a dopremio 1000 primjeraka da se dijeli po Sarajevu. Guverner Be{lagi} je u svojoj izjavi za javnost nesmotreno priznao da je imao vezu sa hakerima. Zapravo, imao je vezu
sa op}inskom slu`bom za informacione sisteme putem koje se, kako je potvrdio server Delta, direktno u{lo u Alispahi}ev kompjuter. Alispahi} je odmah slu~aj prijavio Policiji i Tuìla{tvu, uz dokaze da su funkcioneri op}inske i kantonalne vlasti sudjelovali u ovom krivi~nom djelu. Do dana dana{njeg nije se javio niko iz Policije ni iz Tuìla{tva. [ute i OHR i OSCE.
Crvena islamska revolucija

Po~etkom februara Front slobode je objavio dokument SDP-a u kome se tvrdi da je organiziranje Bo{nja~kog dijaloga priprema za dizanje islamske revolucije, koju finansira Iranska ambasada u BiH. Na ~elu islamske revolucije, navodno, bio bi Fatmir Alispahi}. SDP nikada nije demantirao ovaj skandalozni dokument. Nije se oglasio ni OSCE kome je Alispahi} uputio predstavku. Indikativno je da ni jedna dnevna novina nije objavila Alispahi}ev demanti ovih optu`bi, niti je ijedno novinarsko udruènje ustalo u za{titu svoga kolege. Katul-ferman je odaslan i trebalo je jo{ samo neutralizirati neprijatelja u Oslobo|enju, odnosno ukinuti Alispahi}evu kolumnu Diwanhana koja, redovno izlazi skoro dvije godine i izuzetno je ~itana. U jeku gu`ve oko provaljivanja u Alispahi}ev kompjuter, glavni i odgovorni urednik Oslobo|enja Mirko [agolj mu je, kaè nam Alispahi}, uputio pismo sljede}e sadrìne: Po{tovani kolega Alispahi}u, molim Te, nemoj traìti i o~ekivati od Oslobo|enja da se na neprincipijelan i neprofesionalan na~in uklju~i u taj spor, ni svojim kolumnana koje Oslobo|enje redovno objavljuje, ni drugim tekstovima koje nam {alje{. Povod za ovo pismo jeste Tvoje javno obra}anje novinarskim i sindikalnim organizacijama u kome traì{ za{titu svojih gra|anskih i profesionalnih prava, upu}eno i Oslobo|enju. Oslobo|enje je svoj odnos prema spomenutom slu~aju, zasad, izrazilo kroz nekoliko objavljenih tekstova, na profesionalan na~in, prezentiraju}i relevantna mi{ljenja strana u sporu. Tebe molim da kolumne koje {alje{ Oslobo|enju ne koristi{ kao tribinu za svoje osobne stavove u obra~unu s nekim i s ne~im. Ukoliko ne moè{ toga da se oslobodi{, bilo bi najbolje da saradnju prekinemo napisao je [agolj 23. velja~e 2001. godine. Istog dana Alispahi} mu je odgovorio: F.A. nije nikada kolumnu koristio za osobne obra~une, kao {to je to, recimo, bilo dopu{teno Slavi Kuki}u kada je cijelu kolumnu napisao protiv F.A. Ne znam otkud Vam pomisao da traìm i o~ekujem da se Oslobo|enje na neprincipijelan na~in uklju~i u spor. Ni s kim u Oslobo|enju ja nisam kontaktirao po ovom pitanju. Moje obra}anje novinarskim organizacijama je upu}eno svima, pa i Oslobo|enju. Koliko je profesionalan odnos Oslobo|enja prema ovom slu~aju, dokazuje ~injenica da mene niti je ko {ta pitao, niti je iko makar citirao dio navoda iz moga obra}anja. Metnut sam ustranu, bez mogu}nosti da i{ta kaèm. Dvije stvari su bitne: 1) uz pomo} kantonalne i op}inske vlasti objavljena je moja privatna prepiska, {to je krivi~no djelo, 2) la`no sam optuèn da sam iznosio povjerljive informacije iz Sektora za informisanje, a sve informacije su svakako javne. Ovo su ~injenice koje ne zanimaju tu orvelovsku kuhinju. Za mene je poniàvaju}e obja{njavati ne{to {to je razumljivo napisao je Alispahi} Mirku [agolju.
Rafali na Alispahi}a
I na koncu, katul-ferman iz Oslobo|enja je stigao mjesec poslije, 21. marta, u kome pomo}nik gl. i odg. urednika Sejad Lu~kin obavje{tava Alispahi}a da se ukida kolumna Diwanhana, i da Oslobo|enje prekida saradnju. U obrazloènju se kaè: Po{tovani kolega Alispahi}u, razlog {to ti se obra}am ovako, pomalo slu`beno, iskreno da kaèm, je prvo moje li~no, a onda i nezadovoljstvo uredni~kog
6 Dnevnik revolucije
kolegija Oslobo|enja zbog sadràja tvoje posljednje kolumne, objavljene u utorak, 20. marta. Ocjena je naime da si zlupotrijebio stranice Oslobo|enja za promovisanje svojih politi~kih aktivnosti. Da te podsjetim, sadrìna cijele kolumne bila je posve}ena aktivnostima Bo{nja~kog dijaloga. To ~ime se bavi{ tvoja je osobna stvar i niko, a pogotovo ja, nema pravo da ti popuje zbog toga i izigrava komesara. No, ono {to nije zdravo po novinu je brkanje li~nih aktivnosti sa temama u tekstovima, Odluka ure|iva~kog kolegija je da se prkine dalje saradnja sa tobom napisao mu je Sejad Lu~kin. U Lu~kinovom priop}enju znakovito je nekoliko stavova koji otkrivaju da je odluka o raskidu saradnje bila ranije donesena i da se samo ~ekao pogodan razlog za njenu provedbu. Prvo, Lu~kin tvrdi da je Alispahi} promovisao svoje politi~ke aktivnosti, kao da je Bo{nja~ki dijalog politi~ka stranka, a Alispahi} politi~ar. Lu~kin tvrdi da je Bo{nja~ki dijalog Alispahi}eva osobna stvar, a sadràj kolumne govori o dru{tvenoj, bo{nja~koj, pojavi koja zaìvljava u svim kantonima s bo{nja~kom ve}inom, ali i drugdje, o pojavi u kojoj sudjeluju hiljade Bo{njaka No, o~ito Oslobo|enje je traìlo razlog da ispo{tuje naredbu o prekidu saradnje sa Fatmirom Alispahi}em. Razlozi su im na klimavim nogama. [ta je sljede}e u rafalnom ugroàvanju profesionalnih i gra|anskih prava knjièvnika i publiciste Fatmira Alispahi}a?
Br. 427, 26. III - 2. IV 2001.
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Gu`va u dènetu
Vitalnost memorije o genocidu podrazumijeva ispisivanje trajne optu`nice protiv poma}ehljene nam Evrope
Postoje brojni dokazi koji svjedo~e da je dejtonski server namjerio zaboravom zasuti pam}enje zlo~ina kojima smo bili izloèni, a u kojima je (ne)~injenjem sudjelovala me|unarodna zajednica. Ta nakana se sprovodi putem ideologiziranih medija, ili {to bi se jezikom Drugog svjetskog rata kazalo kvislinga i narodnih izdajnika. Izranjavan i traumatiziran narod je pogodno tle da mu se servira strate{ka la` po kojoj je zaborav uvjet za pomirenje naroda i prosperitet BiH. Ma jel, matere ti! U promi{ljanju ovog pitanja, valja po}i od zainteresiranih strana koje sudjeluju u (de)blokadi pam}enja. Ova ~ehovljevska drama ima najmanje ~etiri lika: prvi, me|unarodna zajednica, ma {ta pod tom ergelom podrazumijevali; drugi, kleronacionalisti~ke oligarhije, od kojih svaka stradanje svog naroda koristi kao jeftini marketin{ki argument; tre}a, demokratska alternativa (ova Alijansa za fildàn), koja samo na ovih 24 odsto bh. teritorije uspijeva sljepa~ki i ponizno sprovoditi direktivu o brisanju pam}enja; ~etvrti, narod, podijeljen na ona dva koji smiju pamtiti, i ovaj, saburli bo{nja~ki, koji u zbunjenosti ne samo da je dostigao, ve} i nadma{io svog u~itelja, vo|u, maocetunga i mahatmu. Po}erajmo redom
Chronicus yevrejicus smrtus

Ono {to zovemo me|unarodnom zajednicom skupljeno je oko slatkorje~ivih proklamacija koje u dodiru s barbarskim ponorima 20. stolje}a gube svaki smisao. Njih nisu uzbu|ivali pogoni za istrebljenje Jevreja u Drugom svjetskom ratu sve dok Hitlerova me}ka nije zaigrala pred , Britanijom, Francuskom Pa ni tad. Sve do potkraj 60-tih godina zlo~ini u Drugom svjetskom ratu nisu imenovani kao holokaust nad Jevrejima. Memorija o holokaustu isklju~ivo je postignu}e samih Jevreja. Za{to? Pa zato {to hronika jevrejske smrti otkriva moralni ponor svjetskih sila koje su se nakon Jalte imenovale humanisti~kim pravednicima; a zapravo im je du{a golema ko u {ibicara. Nirnberg je bio davno, kao {to }e i Ha{ki tribunal nekada postati davnost. Ovo je pri~a o bh. i bo{nja~koj stvarnosti koja bi zauvijek trebala biti zasnivana na pam}enju genocida. Jer tamo gdje prestaje pam}enje otpo~inje nestajanje. [ta je uop}e mogla o~ekivati ova krhka i zakr`ljala zemlja? [ta su mogli o~ekivati Bosanski Muslimani koji se, kao i Jevreji, percipiraju kao dobro}udni tumor u evropskom tkivu? Ni{ta, izuzev onog {to im je namijenjeno. Evropski projekat politi~kog, ekonomskog, pa biolo{kog saka}enja Bo{njaka inkompatibilan je instituciji memorije o bosanskoj tragediji. On moè uspjeti samo rastakanjem patriotske svijesti u Bo{njaka, ~iji temelj je upravo u instituciji memorije o stradanju. Vitalnost memorije podrazumijeva ispisivanje trajne optu`nice protiv poma}ehljene nam Evrope. Stoga se OHR i OSCE orvelovski name}u kao alfa (nije
ba romeo) i omega (nije ba opel) na{e percepcije. Sve je pod kontrolom. Ovo {to mislimo da vidimo volja je te hobotnice koja svojim kafkijanskim pipcima oblikuje sinteti~ku stvarnost.
Apartmans in the geneth

Kao kad bi u FAP nasuli rakije a u insana nafte, tako je i Bosna zaribala kad su je za~ere~ile kleronacionalne {izofrenije. Na minderu su kikotavo trljali ruke kad su primijetili gu`vu u dènetu. Narod se toliko vratio vjeri da smo imali malo hodà da isklanjaju pohajle narud`bu (Spavajte mirno, rata ne}e biti) dènaza. Svoju pravednost dokazivali smo svojim smrtima, `rtvovanjem, kao u predhistorijski vakat. Uìvali smo u boli koju nam nanose. Dogodi nam se masakr a mi uzviknemo: Goooool! Udri brigu na veselje! - Ne mogu oni pobit kolko Muslimanka moè rodit! - uzvikivao je jedan visoki {iltetlija iz SDA. [izofrenija! Bolest koja je nahrupila onog ~asa kada su Bo{njaci, srljaju}i u nacionalno organiziranje, izdali svoje interese, ostvarive jedino multietni~kom politi~kom opcijom; bolest se razvijala kroz panislamizaciju, a time i atrofiju, dràvnih atributa. Iz tog moralnog i duhovnog septikuma nije se moglo ni okotiti i{ta drugo osim blasfemije bh. i bo{nja~ke `rtve. Ne samo da su iz pam}enja genocida odstranjeni nebo{njaci (recimo, u Sarajevu), ve} i oni Bo{njaci koji poti~u iz antifa{isti~kih, ateisti~kih, neminderlu~kih familija. SDA je apartmane u dènetu rezervirala samo za svoje ideolo{ke sljedbenike. U kleroideologizaciji `rtve bilo je neizvodljivo stvarati op}u bh. ili op}u bo{nja~ku memoriju. To potvr|uje da {erijatsku SDA ne zanimaju ni Bosna ni Bo{njaci. Pam}enje o stradanju u bh. kataklizmi u druga dva bh. naroda je uvezano, po hegemonisti~koj liniji, na servere u Beogradu i Zagrebu. Oni znaju {ta rade. Tre}i faktor u zlopletu na{e amnezije jeste ugostiteljska politi~ka organizacija koju su staljin~i}i krstili/kriàli kao Alijansu za promjene. Zapravo, to je jedno lutkarsko pozori{te u kome se marionete {igicaju u ritmu ove ~ere~enije. Njihovo nije da misle, njihovo je da slu{aju i da direktive ponavljaju. Moralna i patriotska beski~menost je cijena varljive krune. Ovdje, jel, nije bilo genocida, svi su isto krivi i svi su isto stradali, bila je to istorijska gre{ka, i u interesu pomirenja, povjerenja, itd. amneziju treba slaviti kao patriotizam. Onaj ko pomene genocid nad Bo{njacima, taj je protiv demokratskih promjena, taj je mudàhedin, agent tajne SDA sile Ti kvislinzi koji suvereno vladaju na ovih 24 odsto bh. teritorije imaju zada}u da sprovedu ekonomsko razvaljivanje Bo{njaka. înjenice o nastavku bo{nja~kog stradanja (tre}inu pobit, tre}inu raselit, a tre}inu u manjinu) najve}a su opasnost za taj projekat. Time je jasno da su parole o bosanstvu i multikulturalnosti kojima ma{e SDP-Alijansa obi~na {vercerska lafina. Ustoli~enje policijsko-politi~kog aparata do golog otoka }e zao{triti mogu}nost borbe za ljudska prava Bo{njaka. I borbe za bosansko-bo{nja~ko pam}enje. Jer ovdje je odve} sve bo{nja~ko ekstremisti~ko, a sve srpsko i hrvatsko multikulturno. Ma i|i biì.
People sidaun nacko

[ta o~ekivati od naroda koji je stolje}ima politi~ki odgajan na strahu od svoga mi{ljenja? To je ve} genetski problem. Na{ narod je srihtan da ne misli. Budu}i da politi~ko-dru{tvena hijerarhija na gore opisani na~in percipira pitanje stradanja i pam}enja, posve je logi~no {to nam narod okre}e glavu od `rtava svoje tragedije. Svoju mentalnu konfuziju narod natapa ponudom svakojakih mobitelskih, folkerskih, {lja{te}ih sadràja. Kao da nam se amaba{ ni{ta nije dogodilo. Bo{nja~ka tragedija raspolu}ena je linijom koja dijeli one koji su izgubili bli`nje, i one koji nisu izgubili nikog. Ko danas suosje}a sa ènama Srebrenice? Za mnoge su to obi~ne seljan~ure koje nam u dimijama i sa {amijama kvare ovu
prosperitetnu, ki~erajsku predstavu o nama. Voljeli bi, jel, da nemamo veze s tim srebreni~kim jadom. Zalud dulaz. Niko jo{ nije uspio pobje}i od svojih ro|aka sa sela. Provale te kad-tad. Uloga naroda u sasu{enom ba{tiniku memorije time ne postoji. Narod sjedi nako, dok mu se egzistencijalni kapital topi kao led u pokvarenom friìderu. Narod nije kriv {to su ga vrijeme i prostor oslijepili. Postoji li mogu}nost da se prevari taj sudbinski vrtlog, koji se poja~ava ekspanzijom amnezije? Postoji. Ali to je ve} stvar demokratske revolucije.
Br. 18, 21. II 2001.
10
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Globalizacija i doma}i glabatori

Alijansa za promjene nema nikakvog preporoditeljskog projekta za BiH, jer se politi~ki horizonti SDP-a sljepa~ki poklapaju sa antibosanskim planovima njihovih stranih {efova
Bosansko dru{tvo nema snagu da se suo~i sa stvarno{}u u kojoj brzinom dana odumiru ova zemlja i njeni ljudi. Bez tog suo~enja nemogu}e je govoriti o zaustavljanju procesa koji idu ka totalnom uni{tenju svega {to smo podrazumijevali pod pojmom Bosne i Hercegovine. A suo~enja nema jer je ovo dru{tvo traumatizirano, isprepadano, i nadasve, dijelom potkupljeno od okupacionih sila koje rade za bratstvo Franje Tu|mana i Slobodana Milo{evi}a. Trauma iz koje proizilazi na{a zagubljenost u vremenu i prostoru ima dva korijena. Jedan je ukopan u vi{estoljetno despotsko naslije|e koje nas ve} genetski (andri}evski) odre|uje kao beski~mena, puzava i sluzava stvorenja koja samo igrom slu~aja jo{ tumaraju svojom paraplegi~nom zemljom. Drugi korijen je u bliskom iskustvu bola i izdaje; na{ socijalisti~ki mir, na{ olimpijski ponos, na{ao se u ognju realnosti, u kome smo razvaljivani i s vana i iznutra, jer smo, i da nismo, muslimani.
Robbotty rashchawrljenih guzzicca

Ova dva kraka traume ~ine klimavu okosnicu na{eg identiteta koji nije sposoban da postavi jasne stavove u promi{ljanju stvarnosti. Kao prebijena ma~ka bjeìmo od svega {to se kre}e ovim vremenom, da nas ne dotakne, da nas ne podsjeti na bol koja traje, a koju ublaàvamo `deranjem sedativnih laì i obmana. Jer da budalasto ne vjerujemo u virtualnu stvarnost, koju nam kao LSD serviraju ovda{nji kvislinzi po direktivi na{ih provjerenih prijatelja iz Svijeta suo~ili bi se s ~injenicom da agresija na BiH jo{ uvijek traje; da rat za uni{tenje BiH nije gotov; da se privodi kraju razvaljivanje bosanskohercegova~kog politi~kog i ekonomskog potencijala, putem strate{kog raseljavanja, osiroma{enja i poniàvanja bo{nja~kog naroda Mi nemamo snage da se suo~imo s vagonima ~injenica koje dokazuju da ~etiri politi~ke vojske ve} glabaju ono {to je ostalo od multietni~ke ideje BiH: prva, velikosrpska, druga, velikohrvatska, tre}a, me|unarodna, ~etvrta i najopasnija kvislin{ka, sklepana od doma}ih izdajnika koji ne preù od sadisti~kih iìvljavanja nad vlastitim narodom (npr. deloàcije) kako bi ra{~avrljene zadnjice zadràli u foteljama za robote, o kojima odve} odlu~uje okupatorski politbiro. Dakako, u promi{ljanju ovih pitanja nikada ne smijemo zaboraviti {izofreni~arsku ulogu SDA koja je, snivaju}i fildàn u srcu Evrope, pripremila teren za dokusurivanje Bo{njaka i BiH. O tome je mnogo govoreno. Moè li se {togod promijeniti u ovom usudskom obrascu? Dakako. U startu valja znati da ne moèmo mijenjati hroni~ne evropske bolesti, krsta{ke fobije i
paranoje. Te{ko je mijenjati i hroni~nu s&h opsjednutost {to Cvetkovi}em, {to Ma~ekom. To su konstante koje }e vazda biti usmjerene protiv nas i na{e zemlje, a ispruìt }e se dokle mi pustimo. A mi smo po prirodi gostoljubivu ljudi. Ha. Valja zaroviti u svoju avliju. Odatle poti~u i tu skon~avaju sve na{e sudbinske ublehe. Eto, o}erali smo SDA u rasulo. To je dobro, jer bo{nja~kom narodu, sukladno nacionalnim interesima, treba multinacionalan politi~ki cilj, ostvariv multinacionalnom politi~kom opcijom. Povratak Bo{njaka bosanstvu bi, kaù, trebao magnetizirati i druga dva naroda, i osloboditi ih separatisti~ke {izije. To je mo`da izvodljivo ako ta alternativa, danas oli~ena u Alijansi za promjene, bude imala iskrenu patriotsku, moralnu i humanisti~ku nakanu. Ali oni nemaju nikave nakane, osim da vladaju i da sljepa~ki blehnu u ga}e OHR-u i OSCE-u. Alijansa kojom diriguje SDP time nema nikakvog preporoditeljskog projekta za BiH, jer se politi~ki horizonti SDP-a dibidus poklapaju sa naumima njihovih stranih {efova.
Vyagra for political poslushnicks

Politi~kih pozori{nih predstava je mnogo. Ali, pogledajte samo kako je Alijansa sudjelovala u legitimiziranju razdruìvanja koje sprovodi ha{ki HDZ. Prvo su OHR i OSCE pred izbore izreìrali homogenizaciju hrvatskog bira~kog tijela, namije{taju}i ugroènost Hrvata u Domu naroda. Ako je ko bio ugroèn, onda su to Bo{njaci koji nisu dobili svoje zastupnike iz tri kantona, a Hrvati su dobili iz svih. Nakon {to se OSCE-ovom vijagrom HDZ digao iz mrtvih, OSCE i OHR su naloìli da HDZ ne moè dobiti ni komadi} vlasti. Za{to se onda ~uditi razdruìvanju? Treba se ~uditi Alijansi koja je po stranoj direktivi pristala da legitimizira ugroènost Hrvata. Isto kao {to su onomad, po direktivi @aka Klajna, SDP i SDA izglasavanjem odluke o specijalnim vezama sa Hrvatskom, legitimizirali specijalne veze RS i SRJ. Na{ problem je u nemanju kriti~kog stava. Kako da ga i imamo kad je sve {to je ulagano u demokratiju, civilno dru{tvo, neovisnost medija ostalo pod jarmom me|unarodne zajednice, odnosno kvislin{kih struktura kojima gospodare strani protektori. Nemogu}e je o~ekivati od tzv. neovisnih medija, koje finansiraju stranci, ali im i frekvencije jal daju jal uzimaju stranci da kriti~ki progovore o pojavama koje doprinose daljem razaranju dràve Bosne i Hercegovine, a iza kojih upravo stoje stranci. Nemogu}e je to o~ekivati ni od raznoraznih nevladinih organizacija, krugova i komiteta, ~iji ~elnici plaho dobro ìve od konekcije na strane servere. Taman posla da neka od ovih organizacija kaè tra~ak istine o ugroènosti bosanske Bosne kroz razvaljivanje jednog od tri konstitutivna bh. naroda. Odmah bi im pipe bile zavrnute. Ono {to valja raspoznati jeste podvala koja se odumiru}im bosanskim patriotima nudi putem instanci koje sebe hvalospjevno odre|uju bosanstvom, a u ovom ~asu ne ~ine amaba{ ni{ta za spas tog multietni~kog i civilizacijskog kruga. Kao da je bosanstvo mogu}e bez jednakopravnosti svih bh. naroda! Ako se sistemski, terorizmom, spre~ava bo{nja~ki povratak, i podraàva raseljavanje Bo{njaka, onda je ugroèno bosanstvo. Ako OHR i OSCE imaju katulfermanske kriterije za bo{nja~ke politi~are, a ro|a~ke za ove iz SDP-alijanse ili HDZ (npr. Brajkovi}) onda je ugroèna demokratija. [ta nam je ~initi? Valja izo{triti kriterije spram iskrenosti onih koji nam se prikazuju kao borci za multietni~ku i demokratsku BiH. Pro{lo je vrijeme {uplje pri~e.
Br. 19, 17. III 2001.
12
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Chabrija & Joe

Treba graditi novi, zauvijek neovisan front demokratizacijske energije, koji }e biti iznad svakog bh. vremena u kome se pojavljuju i nestaju hudi politi~ki osu|enici na prolaznost
Strani tutori i njihovi doma}i pla}enici potro{ili su hi~me para na medijske i propagandne projekte ~iji je navodni cilj bio da se dru{tveni ambijent u BiH prizove pameti, kultivira i vrati multietni~kim korijenima. Osmi{ljeno je i putem razli~itih medija plasirano bezrbroj razli~itih sadràja koji su nas trebali pou~iti sterilnim temeljnicima demokratije i civilnog dru{tva. Ko biva, kad narod pro~ita poruku: All equal all different, odmah }e da pohrli da se vrli i grli, i bez poznavanja engleskog jezika. Crno-bijeli plakat na kome je ispisana ova mudrost otvorit }e o~i narodnim masama, koje }e najednom shvatit da na svijetu ima i crnaca i bijelaca, pa im ni{ta ne fali da budu i jednaki i razli~iti, ko bijela kafa. A onda }e se zavijorit mutlicultural kolo vilovito, glasovito: Yoy Kozaro, yoy oy Kozaro, our beautiful forest Hronika agitpropovskog djelovanja doma}ih stranaca zapravo je sterilni kreativni otpad, ~iju osnovnu crtu ~ini potreba za preseravanjem, koja izvire iz stvarala~ke nemo}i, patriotske nesigurnosti i bosanske iskompleksiranosti pacijenata kojima je dato da lije~e. To je onaj dobro nam znani profil razrookih bosanskih faca koje su onomad vi{e volile zagreba~ko i beogradsko govno nego bosansku baklavu. U me|uvremenu, dok se Beograd i Zagreb ne vrate u Sarajevo, mazohisti~ka trauma }e se ispunjavati proro~anstvom o âbriji koji se prozvao Dò.
Mezze of povrachotinna
U kompasu svake propagandne nakane ra~una se na magnetnu iglu koja odre|uje najkra}i put od poruke do primaoca. Poruka dejtonskog agitpropa trebala je valjda biti usmjerena ka srastanju etnonacionalnih raspuklina u postratnom bh. dru{tvu; imperativ povjerenja, pomirenja i tolerancije traìo je sofisticiran pristup traumi. Umjesto da se poruka za~ne u obilju simbola koji su proizi{li iz tradicije zajedni~kog ìvljenja, silikonski mudraci su pobjegli od ovog izvori{ta, u ubje|enju da je sve {to podsje}a na nas - uzrok bosanske tragedije. Glupost. Kako bi se to Bo{njaci mogli prestra{it od [anti}eve Emine ili Srbi od Kulenovi}eve Stojanke? Nikako. U memoriji bh. dru{tva postoji nebrojeno sli~nih primjera koji odve} ~ine sastavni dio nacionalnog identiteta, a gra|eni su ljubavlju pripadnika drugog ili tre}eg bratskog naroda. Kad bi Bo{njake pitali da li }e se odre}i Emine zato {to ju je pisao Srbin, te{ko da bi se pojavila i jedna }alovina koja bi pristala, pa makar zbog Himze Polovine, da se Emina makne iz pam}enja. Propagandni lijek kojim se namjeravalo cjelivati bh. traume stvaran je na sintetici, i nalik je ovoj na{oj geometrijskoj zastavi koja se moè vijoriti u ma kojoj hibridnoj dràvi, bez imena, prezimena, rodoslova i predaka. Konvoji maraka
potro{eni su na finansiranje nevladinih organizacija ~iji su vizionarski ~elnici marisali pare prave}i filozofijade o definciji ljudskih prava i tolerancije, kao da to ima ikakve veze sa majkama iz Srebrenice, Ahmi}a, Grabovice i inih strati{ta; finasirani su i vagoni visokoumnih knjiga o civilnom dru{tvu, koje ni amidì}i autorovi ne i{~itaju dalje od korica; zakupljivani su radio i tv termini kako bi narod imao razloga da okrene stranicu i potraì Cecu Veli~kovi} ili Enesa Begovi}a, koji su svojim kukumakanjem u~inili vi{e na bratstvu-jedinstvu nego sve mudroslovne emisije zajedno To ne zna~i da je ova smijernica kultivizacije dru{tvenog ambijenta bezna~ajna, ali, svakako, njena mudroserija ne moè prodrijeti do ranjene i isprepadane svijesti obi~nog bosanskog insana. Visokoumni pristup u navodnoj namjeri da se bh. dru{tvo vrati svojim tradicionalnim multietni~kim vrijednostima, putem usvajanja vrijednosti demokratskog, civilnog dru{tva mogao se tek ticati jedne manjine onih koji su bili dovoljno od{krinuti da povjeruju kako op}a teoritizerska mjesta mogu pomo}i ovoj zemlji. Oni su hodali, sjedili, konzumirali, povra}ali, preìvali, u toj svemirskoj ma{ineriji univerzalnih ideja koje su same sebi ganjale rep.
Watrrene cesste in the Gexenem City

Ako je ova demokratijska sufurgija omogu}ila da BiH dobije intelektualni potencijal sposoban da gradi ozra~ja slobodoumlja, onda smo nedvojbeno na dobitku. But, haman, sve je isto ko i lani: s jedne strane, narod tumara zagubljen izme|u onogo {to je bio, {to je pretrpio, i onoga kud bi trebalo da ide, a s druge strane, demokratska ba{~a je sasu{ena onog ~asa kad je postala instrument ove nove vlasti. Danas ne postoji ravnomjeran kriti~ki stav prema gre{kama novih bezgre{nika, kakav je bivao, i kakav jeste, prema onima koji jednom nogom ve} skaku}u uàrenim dèhenemskim cestama. To nije dobro, Staljin dragi da kaè. Iz tog demokratskog totalitarizma }e se generirati iste pojave protiv kojih smo se borili. I valjat }e graditi novi, zauvijek neovisan front demokratizacijske energije, koji }e biti iznad svakog bh. vremena u kome se pojavljuju i nestaju hudi politi~ki osu|enici na prolaznost. U toj istinski demokratskoj nakani na udaru kriti~ke metle nu`no }e se na}i ova pristrasno truhla politika OSCE-a i OHR-a, koja }e se ili kultivirati, ili (p)ostati neprijatelj demokratske i multietni~ke Bosne i Hercegovine. Mnogo toga svjedo~i da je u postdejtonskoj tobo`njoj rehabilitaciji BiH posve marginalizirano interkulturalno naslije|e koje se ti~e svih bh. razli~itosti, i koje bi kao emotivni faktor moglo biti koheziona snaga za zbliàvanje raspuklina i cjelivanje trauma. To su poruke iz pro{losti koje se, kroz nostalgi~ni nerv, kao pozitivno povijesno pravilo, ti~u ogromne ve}ine bh. gra|ana. U njima su sadràne sve mogu}e deklaracije o ljudskim pravima, civilnom dru{tvu, toleranciji One su, zapravo, jedino uè spasa za koje se moè uhvatiti smislena bh. budu}nost. Jer ako bh. budu}nost ne bude logi~an nastavak na{ih zajedni~kih ushi}enja, bilo da se ona zovu Bijelo dugme, ZOI 84, Dolly Bell ili ZAVNOBiH, a takvih znakova je na stotine onda }e ta budu}nost biti ne{to sasma drugo od onoga {to zovemo bosanskim duhom. Bez bosanskog duha nema ni BiH. Dejtonski agitprop, koji ve} {estu godinu kreiraju Chabrija & Joe, posve je zaobi{ao mogu}nost da snagu poruke akumulira u zajedni~kim znakovima bh. identiteta. Njihov domet je ona himna bez teksta, ona zastava bez smisla. Bosnu treba ubijediti da ne postoji, jer nikada nije ni postojala. Ma jel matere ti?! @ivio Vladimir Srebrov!
Br. 20, 21. III 2001.
14
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Agresija na BiH jo{ traje

Na jaslama politike OHR-a i OSCE-a odbranjen je i osokoljen genocidni nacizam kod bh. Srba i hb. Hrvata - jer sve {to je zlo~inima zapo~eto u ratu dovr{ava se u varljivom miru
Me|unarodni projekt u BiH nalazi se pred moralnom i humanisti~kom propa{}u. [to je krah izvjesniji to }e bivati agresivnija nastojanja da se sloboda bosanskog, demokratskog, kriti~kog govora kontrolira totalitarnim mehanizmima OHR-a i OSCE-a, koji danas igraju ulogu nekada{njeg Centralnog komiteta Saveza komunista. Uspostavljena je bolj{evi~ka kontrola javnog mi{ljenja, koja se ostvaruje kako transparentnim, tako i kafkijanskim pritiscima. Korisno je da se neutralizira medijski jezik nacionalisti~ke mr`nje, hu{kanja, {ovinizma. Me|utim, proganjanje kriti~kog mi{ljenja o moralnoj feleri~nosti Dejtonskog sporazuma, o indikativnim propustima OHR-a i OSCE-a, itd. postaje znak da se nad Bosnom nadvio novi oblak jednoumlja. Za demokratske slobode je potpuno svejedno da li iza totalitarne infrastrukture stoji komunizam, nacionalizam ili krsta{ki globalizam. Kao i svaki politi~ki subjekt koji ima neograni~enu mo}, OHR i OSCE su inficirani samoljubljem, {to obi~no stvara smanjenu mo} rasu|ivanja. Slijepcu je lako hodati ako zna put do ku}e.
New klislingerya
Olimpska mo} OHR-a ne bi bila problemati~na da je na putu civilizacijskih principijelnosti. Nakon pet godina, te{ko je vjerovati u njihovu iskrenost prema ideji BiH. S jedne strane insistiraju na po{tovanju ljudskih prava srpskih i hrvatskih povratnika, a s druge strane im se fakinguje za 30.000 Bo{njaka koji }e i no}as prespavati pod {atorima i u stra}arama. Bo{njaci se planski raseljavaju, ubijaju, tuku, ekonomski i kulturno minoriziraju Pet godina poslije u Trebinju ili âpljini i dalje vlada nacisti~ki apratheid, dok ovim dijelom Bosne vlada bo{nja~ki mazohizam. Postoje hiljade primjera koji svjedo~e o strate{ki podrànoj neravnopravnosti Bo{njaka. [ta je cilj tome? Iznuriti Bo{njake do te mjere da shvate da ovo vi{e nije njihova domovina? Da iskoriste pogodnosti koje se samo njima nude za useljenje u prekookeanske zemlje? Da budza{to prodaju svoju imovinu? Da se u kona~nici svedu na minoran politi~ki potencijal koji }e, silom kvislin{kih prilika, biti usisan u srpsko-hrvatsku etnonacionalnu podjelu BiH? Jasno da ove tendence ne vode obnovi bosanstva i multietni~kog dru{tva, ve} betoniranju rezultata genocida. To djeluje kao mirnodopski nastavak genocidnog projekta iz Kara|or|eva, kakav je, napose, priznat u Dejtonu, ali i u savremenim svjetskim encklopedijama koje BiH nazivaju srpsko-hrvatskom republikom. Protektora{ki komiteti i njihovi sateliti ideju Bosne koriste samo kao fasadu za protok mrtvog vremena i iznurivanje ljudi kojima je stalo do gra|anske BiH. Oni ne}e da vide ubistva bo{nja~kih povratnika, premla}ivanje bo{nja~ke djece,
srpske nacisti~ke demonstracije u Br~kom, a to je paradigmatski rezultat petogodi{nje antibosanske politike OHR-a, OSCE-a i njihovih kvislinga. Na jaslama politike OHR-a i OSCE-a odbranjen je i osokoljen genocidni nacizam kod bh. Srba i hb. Hrvata - jer sve {to je zlo~inima zapo~eto u ratu dovr{ava se u varljivom miru.
CeKa fetwe
Od intelektualaca odanih idejama otvorenog dru{tva, antifa{izma, anti{ovinizma, koje se saìmaju u multikulturalnoj ideji Bosne, o~ekuje se da uo~e i osude pojave koje sahranjuju budu}nost Bosne. O~ekuje se od srpskih i hrvatskih intelektualaca da javno ukaù da kurdizacija Bo{njaka vodi umiranju Bosne, kao paradigme jedinstva u razlikama. O~ekuje se od bo{nja~kih intelektualaca da u ime bosanstva govore o zlim rezultatima petogodi{njeg tapkanja u mjestu me|unarodne politike u BiH. Ali niko ne govori ni{ta! Obamrli smo u sitnosopstveni~kom strahu da bi nas mogla sti}i fetva CKSK. Postala nam je ta varljiva, kratkotrajna sigurnost bitnija od budu}nosti Bosne. Kao da }e biti mjesta za nas, za deset-dvadeset godina, kad ova zemlja postane nalik na dana{nju Bijeljinu ili âpljinu. Vjerovalo se da }e ingerencije OHR-a i OSCE-a biti usmjerene ka neutralizaciji mr`nje i nacional{ovinizma, a u cilju revitalizacije multietni~ke i multikulturalne Bosne i Hercegovine. Na àlost, one su usmjerene na sprovedbu zacrtane politike koja uvaàva vojnopoliti~ki realitet. Otuda u ovom dijelu Bosne, koji je trebao biti jezgro {irenja pozitivnih bratskih vibracija, imamo instaliran medijski apartheid ~iji je zadatak da kontrolira i sankcionira svaki poku{aj ukazivanja na bo{nja~ku neravnopravnost. Utreniran je orvelovski mehanizam medijskih i politi~kih pla}enika ~iji je kvislin{ki zadatak da reè na slobodu progovora o opasnostima koje prijete budu}nosti Bosne ako se nastavi fizi~ko i ekonomsko istrebljivanje bo{nja~kog naroda. Pla{imo se govoriti o bo{nja~koj potla~enosti jer bi nas uglancani kvislinzi mogli optuìti za nacionalizam, mr`nju i sl. Ali, mi govorimo s pozicija borbe za zajedni~ku, slobodnu i demokratsku BiH, koje ne moè biti sve dok jedan narod spava pod {atorima a drugi ili tre}i unov~ava svoje ljudsko pravo na povratak imovine! I k tomu jo{ pravi nacisti~ke orgije protiv bo{nja~kih nesretnika i protiv ideje Bosne. Te{ko je vjerovati da bi se bosanska javnost mogla probuditi iz eutanazijskog sna. Previ{e je medijske, politi~ke i finansijske mo}i uvezano u ideolo{ko-policijski sistem OHR-a i OSCE-a da bismo mogli o~ekivati revoluciju slobode bosanskog mi{ljenja. Razumljivo je {to se ljudi pla{e da bi ih mogao progutati novi totalitarni mrak. OTPOR prema antibosanskoj politici privatna je stvar svakog intelektualca, njegove humanisti~ke i demokratske higijene. Privatne su i posljedice koje mogu sti}i s odmazdom. Zasad.
Br. 21, 4. IV 2001.
16
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Karanje ruè
Za{to je SDP nasilno pretvoren u totalitarnu organizaciju, u kojoj su vrline: paranoi~nost, degeneri~nost, klimoglavost? Da li zato {to bi demokratski ambijent razgolitio hoh{taplere i kriminalce kojima je SDP sredstvo da kvislin{ki vladaju i da se esdeaovski obogate?!
U mjesecu maju kad ruè cvjetaju dogodi}e se Kongres uvehle Socijaldemokratske partije BiH. Nazire se da }e ovo doga|anje demokratije biti izetbegovi}evska politi~ka hutba, koja }e produìti monolo{ki dijalog ~obanluka i ovanluka. Bi}e aplauza, vibratora, ozarenih tele}ih glavu{a, hvalospijeva Staljinu i Partiji, a da se ne}e ~uti ni trun kriti~kog stava prema svemu {to je u SDP-u trebalo biti bolje, a nije: jer je SDP danas isto {to i SDA ju~er, mo`da i gore, i opasnije, jer iza unutarnjeg, ali i budu}eg vanjskog totalitarizma u SDP-u stoje OHR i OSCE, sa garancijom da SDP-u ne treba alternativa. Kakva je razlika izme|u komunisti~ke crkve, i ovog plafona demokratije koji nam je nametnut u vidu djevice Zlatkije? Mehanizam bezrezervnog favoriziranja SDP-a od stranaca ugrozio je demokratiju i s vana i iznutra: prvo, politi~ki ìvot u BiH je potla~en okupatorskim centralizmom koji favorizira svoje konobare; drugo, konobarske stranke su inficirane neprirodnim sistemom vrijednosti, u kome se hijerarhija gradi na dokazivanju odanosti prema tutorima, a ne prema ideji BiH, demokratije, humanizma. SDP je, blagodare}i na(r)cistoidnoj gladeì svoga lidera, gurnut u bezizlaz sluganske robotike, odro|ene od naroda i patrioljublja.
Krmatorium vrtiguzum
Geneza truleì u SDP-u za~etak ima u kuplerajskom spoju tutorske nakane protektora sa stra{}u za vla{}u koja je nadja~ala moralne i patriotske kodekse u SDP-u. Umjesto da SDP istraje na principima socijaldemokratske i bh. ideje, {to podrazumijeva kontinuiran kriti~ki odnos spram neprincipijelne me|unarodne politike u BiH ova Stranka se pretvorila u kvislin{ki parlafon OHR-a i OSCE-a. Taj prostitu~ki odnos: ja tebi vlast, ti meni du{u odve} je nadi{ao proporciju tarife; odve} se vrtiguzi u SDP-u takmi~e da ulove konjski ud, da ih razdere na 49:51, da ih nema, a da ih ima u skalimeriji novih vrijednosti u kojoj se ljubav prema BiH smatra najve}im grijehom. Me|unarodnu politiku u BiH nije te{ko definirati kao antibosansku, konektiranu na srpsku i hrvatsku hegemoniju koja se ostvaruje zatiranjem Bo{njaka, kao naroda od ~ijeg nacionalnog izumiranja ovisi realizacija dugoro~nog plana za stabilnost BiH. Biti sluga te ubogo degeneri~ne politike zna~i potpisati mazohisti~ku kapitulaciju svoga moralnog creda. Politika SDP-a ne samo da je kapitulirala pred kuplerajskom ponudom, ve} se i kreativno uklju~ila u nadgradnju krsta{ke zamisli. SDP amaba{ nikad ne reagira na sistemske teroristi~ke napade na bo{nja~ke povratnike; valjda ra~una da bi javnom osudom mogao povrijediti konstitutivne teroriste. Od Mostara prema Stocu poru{eno je oko 200 ku}a
bo{nja~kih povratnika, ali SDP i njegove medijske i nevladine filijale {ute jer nije multikulturno razdvajati narode. [utila je i SDA, ali ova stranka se od osnivanja hrani u pelenama. SDP-ovsko ukidanje selama u Maglaju, okretanje krmadi kod Lukavca, proganjanje mudàhedina u Bo~inji, kao da su bijesni psi a ne mirni vjernici, strastveno deloìranje na{ih ljudi pod vedro nebo, posebno bo{nja~ke inteligencije, inkvizitorsko proganjanje neistomi{ljenika, sataniziranje bo{nja~komuslimanske ba{tine, itd. - ipak spadaju u soficticirane oblike mazhohisti~kog dokazivanja odanosti Velikom Bratu. SDP je i po vertikali i po horizontali hipnotiziran idejom bezrezervne poslu{nosti u sprovedbi nakana me|unarodne zajednice u BiH; iste one koja je zdu{no pomagala genocidno ubijanje BiH, a koja danas drugim sredstvima okon~ava katilnuk zapo~et 6. aprila 1992. godine. Kongres SDP-a je dakako statuarna obaveza, ali i prilika da su u maniru sleta drugu Titu izreìra poltronska uspavanka, kojom }e se u slavu vlastite propasti klicati obmani.
Esdepeosaurus mutavoid
Bezbeli }e se navest da je populisti~kom progresijom porastao natalitet SDP-a, da je mudro rukovodstvo zaslu`no za pobjedu na izborima, da je na djelu ekonomska renesansa, reintegracija BiH, itd, itd. Po{to su iz SDP-a o~i{}ene opasne politi~ke grupacije, tj. prvoborci koji uo~avaju razliku izme|u povijesne zada}e SDP-a i ove sluganske stvarnosti, ~ime su terorom gmizavaca prosje~nosti u}utkani preostali esdepeosaurusi ne}e se dogoditi ni{ta. Sude}i po tajnom biranju mutavoidnih delegata za Kongres, vladat }e disciplina klimanja glavom bez prepona. Kinderlidera budu}nosti nema ko upitati: Za{to je pristao da projektom Alijanse betonira etnonacionalne aparthejde s lijeva i s desna, a da na ovih 24 odsto bh. teritorije kao jeftini kvisling sprovodi nastavak genocida nad BiH? Za{to nije ucijenio s&h igra~e u OSCE-u i OHR-u, tako {to bi traìo ponavljanje izbora, intervencije u Pravilima i propisima, ili usvajanje Izbornog zakona koji bi podrào multietni~ku vlast na cijeloj bh. teritoriji, a u skladu sa Odlukom o konstitutivnosti? Za{to je vlastohleplje stavio iznad interesa BiH, koja se feleri~nim projektom Alijanse definitivno udaljava od imperativa reintegracije? Napose, za{to je SDP pretvorio u totalitarnu organizaciju, u kojoj su vrline: paranoi~nost, degeneri~nost, klimoglavost? Da li zato {to bi demokratski ambijent unutar SDP-a skinuo ga}e hoh{taplerima i kriminalcima koji i u debelim i u tankim crijevima otvaraju tajne ra~une, da se poput svrgnutih mamlaza obezbjede za karavakat? Da li zato {to je totalitarni SDP jedini na~in da se prikrije istinska priroda ovog Doriana Greja, koji bi u demokratskom ozra~ju bio rastavljen na svoje smije{ne sadisti~ke bolesti. Zar sve to vrijedi milenijske opstojnosti Bosne i Hercegovine?!! Ovo vrijeme je jedinstvena prilika da se BiH za vavijek istrgne iz `rvnja nametnute sudbine. Snaàn i uporan kriti~ki stav prema kr{enju me|unarodnih pravnih, demokratkih i humanisti~kih standarda slomio bi srpsko-hrvatsku politiku OHR-a i OSCE-a. Tim prije {to se danas i Srbija i Hrvatska hrane na tu|em kazanu. Bez otpora ubijanju BiH odosmo u vraìju mater. SDP je svoju povijesnu revolucionarnu zada}u podredio izdajni~koj fukara{tini. Komandant Sava je mrtav. Ali se ranjenici jo{ mrdaju
Br. 23, 2. V 2001.
18
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Dejtonski fa{izam
êtni~ka Republika Srpska je legalizirana Alijinom prisilnom kapitulacijom, podràna hitlerovskom Evropom, njegovana od ovih mamlaza koji sebe nazivaju Alijansom za promjene. [ta sad kojeg vraga ho}emo?! Da u tvorevini koja je ustoli~ena na genocidu cvatu ruè tolerancije?!
Plitkoumno graktanje javnosti u povodu ~etni~enja u Trebinju i Banjoj Luci u punoj je mraka~i potvrdilo uzro~nike na{e zalutalosti u vremenu i prostoru. Mudroserno je onanisalo i staro i mlado. Mrtvaci iz Kruga 99 najednom su zaboravili da su u pokvarenoj hladnja~i ~as prije tvrdili da je projektom Alijanse poraèn nacionalizam. ûlo se toliko istih, jalovih osuda da je tema postala dosadna i naporna. A o istinskim uzrocima nimuekaet. Za{to ~etni{tvo u jedroj morbidnosti ìvi i pet godina nakon Dejtona? Za{to je bh. demokratski i patriotski front mrtav? Za{to su Bo{njaci i dalje glupavi ko magarci pa tekbiraju u slavu ~etnika? Na{e dru{tvo je kroz fa{istoidnu diktaturu OHR-a i OSCE-a dovedeno do intelektualnog, moralnog i patriotskog sloma. Korumpirano je, prestra{eno, mutavo, nekriti~ki svezano za Dejtonski sporazum, a time i za {u}urluk Republike Srpske, koja je stolno gnojivo tzv. hrvatske samouprave. Politi~kim robotima je zabranjeno pomisliti na logiku koja stoli~i vitalnost ~etni{tva i usta{tva u BiH. Oni su tu da ne misle. Redanje stvari u logi~ki slijed razobli~ilo bi iluziju o postojanju na{e zemlje. Otkrili bi da OHR i OSCE ve} godinama podràvaju apartheidne i nacisti~ke koncepte kod bh. Srba i hb. Hrvata; da su sadràjni nasljednici Adolfa Hitlera koji je u usta{tvu i ~etni{tvu imao svoje saveznike. Okupatorski mediji i intelektualni gmizavci èstoko su pla}eni za projekat zamotavanja nacisti~kog bitka Dejtonskog sporazuma u oblandu pacifizma, demokratije, globalizacije. Politi~ki sistem u na{oj zemlji je orvelovski, marionetski, jer lutka koja se otima biva zadavljena katancima koji je pokre}u. Ne postoji mogu}nost da se politi~ki zbori o savezu slijednika nekada{nje Antihitlerovske koalicije sa ~etnicima i usta{ama. Ne postoji ni volja: za{to bi plja~ka{i demokratije sjekli oblak na kojem sjede?
Analiticcuum chetnikorium
Otuda se moè razumjeti tupavost kojom je urinirana na{a javnost u povodu orgija u Trebinju i Banjoj Luci. Otkriveno je, moète misliti, da je rije~ o fa{izmu! To nevjerovatno dostignu}e na{eg analiti~kog uma sigurno je postidjelo ~etnike koji su krmetu otkinuli glavu da bi zakrmetili zemlji{te Ferhadije. ([to da se stide kad je lani SDP-ova prethodnica, u znak pobjede demokratije, pronosila krmad kroz muslimanska sela?!) Svehrvatski vo|a Kre{imir Zubak do{ao je na ideju da se malo reklami{e, pa je ra`vakao bajatu ideju o ukidanju entiteta. Sve {to je re~eno bilo je nalik na ga}e bez u~kura. Vrhunac ma|ijske maloumnosti je dijagnoza da je za ~etni~ku ekspresiju krivo nehap{enje Radovana Karadì}a. Ko biva, kad bi se ovaj manijak na{ao u
Hagu, svi ~etnici bi namah pocrkali ko gamad. Prvo, Karadì} je na slobodi blagodare}i za{titi agenata SFOR-a. Drugo, Karadì} nije Bog pa da priti{}e dugmad u srpskim glavama. OHR i OSCE su ovdje te boànske sile koje odràvaju u ìvotu nacisti~ke nakaze. Nije ni drug Tito bio Bog pa da od nas stvara umilnu jagnjad, ve} je represivni sistem dràve, makar i paranoi~no, odstranjivao nacionaliste, i afirmirao bratstvo i jedinstvo me|u na{im razlikama. Sistem dejtonske BiH je taj koji institucionalizira fa{isti~ki kretenluk. êtnici i usta{e su stoga dejtonski, a ne antidejtonski faktori. Vi{e niko ne zbori da je ta Republika Srpska dibidus rezultat genocida i najve}a sramota u povijesti srpskog naroda. Hajde {to opijeni Srbi ne bjeè od svoje sramote Ali za{to cjelokupna bejagi demokratska javnost mu~i o tome? Kako je mogu}e traìti Karadì}a u Hagu, dok njegovo zlodjelo ima ustavni karakter? Radovan Karadì} je uzidan u temelje dejtonske BiH. Ili je dejtonska BiH zlo~ina~ka tvorevina, ili je Karadì} pravednik, i pride, mu~enik?! Opredijelimo se! Po{to je bjelodano da Republika Srpska nema nikakvog povijesnog utemeljenja, da je stvorena na masovnim likvidacijama i deportacijama civila, na genocidu i sakralocidu tom zlu je po svim mjerama mjesto u be{~asnoj pro{losti ljudskog roda. No, to zlo ìvi, legalizirano Alijinom prisilnom kapitulacijom, podràno hitlerovskom Evropom, njegovano od ovih mamlaza koji sebe nazivaju Alijansom za promjene. [ta sad kojeg vraga ho}emo?! Da u tvorevini koja je ustoli~ena na genocidu cvatu ruè tolerancije?! êtni{tvo je nagra|eno i legalizirano, blagodare}i na{oj mazohisti~koj patologiji; ~etni{tvo je legalna dràvna ideologija u polovici BiH. Dokle god postoji ~etni~ka tvorevina Republika Srpska izgradnja poru{enih dàmija nema nikakvog smisla. [to }e ptici u kafezu krila.
Bosniakus mutavorum
Zasebnu dimenziju ove pri~e ~ini poraàvaju}a spoznaja da je bo{nja~ki narod ostao jednako mutav kao i u vrijeme agresije. U prijepodnevnim satima kada su po~ele stizati vijesti o orgijama u Banjoj Luci bo{nja~ka lica je ozarila sre}a. Kao da je Bajram. Radovali su se Bo{njaci krme}im tintarama, kamenicama, batinama. Evo, opet nas maltretiraju! Vidi{ civilizacijo kako smo jadni i bijedni!!! Bo{njaci nikako da shvate kako se svijetu gadi ta bo{nja~ka prosja~ka slinavost. Prezir je jedino {to se smlatavo{}u moè zaraditi. [ta bi nakon banjalu~kog divljanja mogao poèljeti ~etni~ki um? Oni okom, a mi skokom! Ba~ena je bomba na crkvu u Sanskom Mostu, ru{eno je pravoslavno groblje u Tuzli, a ulicama Sarajeva je odjekivao tekbir. Vandalizme u Sani i Tuzli su mogli izvjesti i sami Srbi, ali tekbirske demonstracije u Sarajevu su izveli Bo{njaci, s glavama. Ko biva, sad }emo im pokazati da i mi konja za trku imamo. Rodila majka majmuna. Bilo bi smisleno da su SDP i druge multietni~ke organizacije priredili protestne skupove na kojima bi se u ime univerzalnih vrijednosti govorilo o za{titi prava na slobodu vjeroispovijesti. No, SDP je debilno zadebelio u poistovje}ivanju krivice. Kakva je to multikultura ako i Armija RBiH nije fa{isti~ka falanga? SDP je postao beznadeàn slu~aj. Ne~injenjem su u~inili da se sarajevski protest pretvori u tekbiranje, a time i legitimiziranje ~etni~enja. Sana, Tuzla i ono {to slijedi imaju uzrok u SDP-ovom prepu{tanju inicijative budalama. Haman im druk~ije nije nare|eno. Pri~a se vra}a na za~etak posljedica koje ìvimo. Krah politi~kog segmenta Dejtonskog sporazuma je o~igledan. Sporazum koji uvaàva rezultate zlo~ina i ne moè proizvesti ni{ta drugo osim zla, i zlo~ina. Propast Dejtona pravno zna~i povratak u Republiku Bosnu i Hercegovinu. Tamo }e nas sa~ekati zabrana nacionalisti~kih stranaka i zakoni koji }e s onu stranu brave poslati sve te ~etnike, usta{e i njihove muslimanske saradnike. Samo tako moè biti dràve Bosne i Hercegovine. Ovo {to danas imamo je dràvni okvir za FA[IZAM. Biti protiv
apartheidnog i nacisti~kog Dejtonskog sporazuma danas je najvi{i izraz demokratije, humanizma i antifa{izma. EVIVA LIBERTE!!!
Br. 24, 16. V 2001.
Dnevnik revolucije
21
Dnevnik revolucije
Kurtizanske balije nasred zemlje Srbije

Nakon Lagumdìjine posjete Beogradu ~etni{tvo moè s mirom spavati. Odgovornost SRJ za agresiju na BiH i genocid nad Bo{njacima utopljena je u tzv. me|udràvno vije}e za saradnju. Lagumdìja se time promovirao kao sluga velikosrpskih interesa.
Uz debilne fanfare ovda{njih pla}eni~kih medija popra}ena je posjeta visoke bh. delegacije ~etni~kom Beogradu. Koje li ironije, neka`njena fa{isti~ka armada Velike Srbije priredila je vojne po~asti delegaciji dejtonske paradràve BiH, ~iju polovicu i dalje drì pod genocidnom okupacijom. Unièni bo{nja~ki narod, putem svojih predstavnika Lagumdìje i Belki}a, odao je po~ast svojim dèlatima. Pored po~asnih jedinica fa{isti~ke Vojske Jugoslavije to nije pro{ao Beriz Belki} (koji je u slavu poniènja izrazio svoje veliko zadovoljstvo atmosferom u Beogradu); u tu po~ast be{~a{}u nagonjene su sve na{e `rtve, sve na{e Suade Dilberovi}, Aladè i Ferhadije, sva na{a ubijena i osaka}ena djetinjstva, razvaljeni i unakaèni ìvoti. To je okupirana BiH klicala u slavu svoje vanmateri~ne stvarnosti.
Moleriserium laffinorum
Kada je Alija Izetbegovi}, pod kriminalnim pritiscima, a mo`da i zarad fildànstana, za pregovara~kim stolom legitimizirao ~etni~ke i usta{ke projekte u BiH, znalo se da je to rezultat bolesti koja nas je zadesila. No malo je ko o~ekivao da }e se na dokusurivanje BiH konektirati SDP, okupiran od patolo{ke despotije Zlatka Lagumdìje. Kongresno ~i{}enje SDP-a od pameti i bh. patriotizma namah je dobilo svoju stvarnosnu dimenziju u promiskuitetnim beogradskim zdravicama Zlatka Lagumdìje. Ravnogorskom Ko{tunici to nije, ljubazno se klebere}i, nazdravljao Lagumdìja, ve} sve na{e boli, nepreboli. Takav splet unutarnje mazohisti~ke morbidnosti, odsustva samopo{tovanja i suosje}anja sa `rtvama velikosrpskog genocida, oustavljenom u apartheidnoj Republici Srpskoj ni u snu se ne moè imenovati zdravim i konstruktivnim. Trebala bi nam jedna podebela studija pa da poredamo sve dokaze koji svjedo~e da je politika me|unarodne zajednice u BiH, ~iji je sluganski preslika~ Zlatko Lagumdìja, usmjerena protiv multietni~ke, antifa{isti~ke i demokratske BiH. Vi{egodi{nje nasilno izvinjavanje `rtava dèlatima urodilo je genocidnim blokadama povratka i postdejtonskim planskim raseljavanjem u tre}e zemlje. Traènje kooperativnosti u fa{isti~kim i velikodràvnim projektima inkompatibilno je smislenosti postojanja dràve BiH. Samo pla}enicima i budalama nije jasno ko za koga i protiv ~ega ovdje igra. Na{ svijet je ubijen u pojam postdejtonskim batinjanjem. Nije mu jasno da civilizacija moè podràvati zatiranje BiH. Ne shvata da se redoslijed stvari odre|uje zakonima prirode, a ne principima duha. Multietni~ka BiH je tek duhovni imperativ. Realitet se oslanja na srpstvo, kao garant stabilnosti na Balkanu. Opstojnost genocidne Republike Srpske pogodna je moneta za kooperativnost
balkanskog srpstva. Da ne bismo vjerovali u ovu nakaznu stvarnost, rado }emo progutati balijansne sedative. Povr{na analiza beogradske kapitulacije BiH razotkriva la` koja nam se plasira kao dostignu}e regionalne suradnje. Poku{ajmo ~itati stvarnost. Ravnogorski Ko{tunica je istakao da je - uspostavljanje posebnih odnosa SRJ sa RS u skladu sa slovom i duhom Dejtonskog sporazuma - i ni{ta mimo njega. Pa kud bi vi{e?! Na{ mudri narod }e se bezbeli razveseliti ~injenicom da je na{ Ko{tunica toliko po{ten da ga ni{ta mimo Dejtona ne zanima. [to bi ga i zanimalo kad je Dejtonskim sporazumom legaliziran velikosrpski osvaja~ki plijen. Kada govori o posebnim odnosima sa RS, Ko{tunica ne misli na entitet u kome su konstitutivna sva tri naroda; on misli na onu RS koja je slavila ~etni{tvo 7. maja u Banjoj Luci. On nije za politizaciju obnove vjerskih objekata, kao ni Petri~. Postojanje dàmija je za ~etni{tvo od vajkada bilo politi~ki problem, zar ne?! Premijer SRJ, Nekakav @iì}, istakao je opredjeljenje svoje Vlade da podrì jedinstvo BiH. Posebni aneksijski odnosi sa RS svakako doprinose tom jedinstvu BiH. Na tom molerskom fonu promi{lja i na{ titoslav Lagumdìja. On je izmodao imunitetni mudroslov da treba suditi i projektima stvaranja jednonacionalnih dràva. Ako je to tako, onda je Republika Srpska prva na spisku. Za{to to nije otvoreno rekao? Ili pak misli da RS nije rezultat projekta kome treba suditi?
Meduzzorium guzzorium
Zahlada poniàvanja BiH i uspomene na `rtve agresije prire|ena je Lagumdìjinim izjavama u povodu Tu`be BiH protiv SRJ. On se kapitulantski sloìo sa ministrom Svilanovi}em da - pitanje Tu`be treba prepustiti pravu i pravnicima. Ali SRJ tu stvar NE prepu{ta me|unarodnom pravu i pravnicima, ve} se aktivno bori i lobira da se ospori Tu`ba za agresiju i genocid. U svome zahtjevu Me|unarodnom sudu u Hagu SRJ tvrdi da u to vrijeme - nije bila ~lanica UN, niti potpisnica Statuta Suda pravde, niti potpisnica Konvencije o genocidu. Ko biva, ni luk jeli, ni luk mirisali. Autor i pravni zastupnik tu`be BiH protiv SRJ, ameri~ki profesor prava Frensis Bojl, kaè da - ovaj zahjtev nije ni{ta drugo nego poku{aj odugovla~enja, u nadi da }e se politi~kim pritiscima SAD i evropskih zemalja na vladu u Sarajevu ugu{iti i prekinuti ovaj proces. - Sasvim je jasno da }e SRJ upotrijebiti sve raspoloìve trikove kako bi izbjegla odgovornost pred Me|unarodnim sudom pravde za nesumnjiv zlo~in genocida protiv ljudi i naroda Bosne i Hercegovine, najve}im dijelom protiv Bo{njaka - kaè prof. Bojl. U kontekstu ~injenica i promi{ljanja prof. Bojla treba smjestiti Lagumdìjin stav da - pitanje Tu`be prepusti pravnicima. Za razliku od SRJ, Lagumdìja promocijom pasivnosti ignorira Tu`bu i pride ustoli~uje Me|udràvno vije}e za saradnju. Takvo {to mogu ~initi samo patriotske meduze ~ije su politi~ke guze zakupljene da interes srpstva preferiraju nad interesima BiH. Cjelovitost BiH je u uzro~no-posljedi~noj vezi od integralisti~kih strujanja me|u ju`noslavenskim razlikama. Bo{njacima pogotovo treba stanjivanje ju`noslavenskih granica. To je put do njihovog nacionalnog interesa, da slobodno ìve u cijeloj BiH. Me|utim, ovo {to ~ine Lagumdìja & comp. nije borba za demokratsku i humanisti~ku BiH. To je jeftina prodaja ovda{nje sistemski stvarane patriotske i moralne izgubljenosti. Krivi smo mi {to smo ih pustili.
Br. 25, 30. V 2001.
Dnevnik revolucije
23
Dnevnik revolucije
Sataniziranje mudàhedina
Gra|ansko pravo mudàhedina je da imaju slobodu vjeroispovijesti, zbora i dogovora, u okvirima koji ne naru{avaju prava i slobode drugih. Oni ta prava u ovom dru{tvu nemaju!
Multikulturni listovi pod ideolo{kom kontrolom lidera budu}nosti posljednjih su dana krenuli u akciju spa{avanja ravnogorskih ~etnika. Sprovode}i dejtonsko sveto pismo, psalm o poistovje}ivanju krvnika i `rtve (VXCCCIIX), ovi pla}enici su teme o ~etni{tvu zamijenili paranoi~nim temama o mudàhedinima i vehabijama. Cilj je proizvesti utisak da su vehabije najve}a prijetnja miru u BiH. Kad se izbezumljena javnost ubijedi da su mudàhedini paradigma ekstremizma u BiH, i to uvoznog, onda }e nam ~etnici i usta{e do}i kao doma}e ìvotinje, kao dio kulturne i politi~ke ba{tine. I onako su ve} pod za{titom dràve.
Ugurssuzium muslimanorum
Strate{ko poganjenje bh. patriotske svijesti rezultiralo je svikavanjem na okupirane ~&u dijelove BiH. Postalo nam je normalno da bh. dràva ìvi na jedva 24 odsto svoje teritorije. Tu se uzgajaju s&h ljudska prava, dok se bo{nja~ka izvoze na doradu u kamenolome RS i batinolome HB, pa odatle u prekookeanske nedo|ije. Bosne nestaje isklju~ivo zbog ustavne legalizacije fa{izma, oli~enog u nacisti~kom apartheidu bh. Srba i hb. Hrvata. Taj apartheid vlada na 76 odsto bh. teritorije; imanentno je zato~en za razli~itost, za antifa{izam i multikulturalnost, a time i za dràvu BiH. Taj apartheid je u ve}ini!!! Nasilje nad bo{nja~kim povratnicima je prirodan rezultat ustavne legalizacije genocidnih ideologija. I onda vam se pojave slinavi pla}enici da uzroke nestabilnosti BiH tuma~e prisustvom mudàhedina! Ugursuzluk Bosanskih Muslimana u posljednjoj deceniji mjeri se umije}em sluènja svojim du{manima. Kad je Karadì}u to najvi{e trebalo, Alija je drào mitinge po Fo~i i Kladu{i i najavljivao da }e se muslimani toliko namnoìti da }e Srbi i Hrvati uskoro biti manjina. Alijina tu`na historijska sudbina sva je odre|ena ovakvim glupostima. U njegovom stilu i vehabijska bra}a su se nekoliko puta uslikala po mjeri antibosanske propagande. Posljednji put, prirediv{i jalove proteste u povodu banjalu~kih doga|aja, koji su spika protuma~eni kao, tobejarabi, revan{izam. Me|u njima je mnogo na~itanih i pametnih ljudi i pravo je ~udo kako si dozvole ovakve gre{ke u koracima. Me|utim, prvo valja napraviti ogromnu razliku izme|u tih nekoliko mirnih, neincidentnih javnih protesta vehabijske bra}e, i nacisti~kog divljarenja ~etnika i usta{a. Potom, treba napraviti ogromnu razliku izme|u vi{egodi{njeg medijskog i politi~kog sataniziranja vehabijske bra}e, i ~injenice da ovi ljudi dosad nisu nikome naudili: nisu nikog kamenovali, nisu nikog pretukli, nisu nikog ubili Njihovo je gra|ansko pravo da imaju slobodu vjeroispovijesti, zbora i dogovora, u okvirima koji ne naru{avaju prava i slobode drugih. Oni ta prava u ovom dru{tvu nemaju! Oni su unaprijed osu|eni da budu protuteà s&h ekstremizmu.
Srbarium sunetorium
Na{e najstarije novine su neki dan posvetile pola stranice nekakvom anonimnom pismu u kome toboè roditelji djece iz Studentskog doma u Nedàri}ima saop}avaju da tamo - pod maskom obi~nih vjernika postoji grupa ekstremista, sumnjivih i mutnih tipova, koji sebe nazivaju vehabijama i vrbuju na{u naivnu djecu u svoje redove. - Uspjeli su u svoje redove uvu}i studente koji nikada nisu i{li u dàmiju, pa se bojimo da to ne ode u neku dalju fazu fanatizma i ekstremizma. Anonimni roditelji od upravnika traè da se - glavnim akterima zabrani takav vid strate{kog djelovanja. Prvi je problem {to jedna ozbiljna novina tretira providno anonimno pismo. Drugi je problem {to je sadràj tog pisma do te mjere glupav, da ga ni komunizam ne bi svario. Van svake pameti je, uop}e, komentirati tu {izofreniju. Na{a druga dràvotvorna novina se konektirala na stvaranje dève oko mudàhedina. U Bo~inji je dramati~no, po potrebi. Odatle je nekakav Ljubo ]urkovi}, lider povratnika, poru~io da }e - sve srpske porodice ponovo iseliti ako se ne isele mudàhedini. On tvrdi da - mudàhedini ugroàvaju sigurnost onih koji su se vratili, pa postavlja ultimatum: - Zajedni~ki ìvot Srba sa mudàhedinima je mogu} samo ukoliko oni promijene na~in ìvota! To je isto kao kad bi bo{nja~ki povratnici u Fo~u, ako ih ima, kazali da je ìvot sa Srbima mogu} samo ako Srbi prestanu objedovat krmetinu; i ako kona~no po~nu i ìve i mrtve sunetiti. U protivnom, jel, Srbi treba da se isele iz Fo~e. I sad zamislite neku novinu u RS koja bi objavila ovakvu glupost. To moè samo ovdje, u ovoj moralnoj i patriotskoj vukojebini, gdje svakovrsni kretenluci ìve na pijedestalu mogu}eg. Taj Ljubo ]urkovi} bi svijetla obraza prekrajao vjerske obi~aje. Hajde {to je on mahnit, ali ovda{nje novine taj apartheidski ultimatum ~asno prenose kao relevantan faktor stanja u Bo~inji! Ne saznasmo ni kako to mudàhedini ugroàvaju sigurnost povratnika. Znano je zasad da su se pijani srpski povratnici iìvljavali nad preostalim mudàhedinima u Bo~inji, kad su, urlaju}i ~etni~ke pjesme, pe~eno prase donijeli pred privatnu ku}u u kojoj je klanjan dùma-namaz. Mora da su im instruktori bili iz lukava~kog SDP-a. Da su se mudàhedini drznuli da za{tite svoja vjerska prava, sva bi se sila lafina{ke multikulture sru~ila na njih. Njihovo pravo je da nemaju prava.
Maykorium mu starum
U proganjanju mudàhedina najgrlatiji su oni {to su sami sebe proglasili lu~ono{ama otvorenog civilnog dru{tva, multikulture, tolerancije Pa kako to, majka mu stara! Valjda i za mudàhedine ima mjesta u tom otvorenom dru{tvu? Ili, dru{tvo nije otvoreno! Kakvo je to multi ako ne sadrì razli~itost? I pravo na razli~itost! Kakva je to tolerancija ako vam smetaju jehovini svjedoci, pankeri, dervi{i, ljevi~ari, protestanti, vehabije, anarhisti, rokeri, ak{amlije ili navija~i? Mante lafine! Sloboda otvorenog dru{tva ome|ena je granicama zakona. Ona se ru{i proganjajem na{ih ustavnih prava na razlike. Izme|u ~etnika i usta{a koji progone bo{nja~ke povratnike, i la`nih bh. demokrata koji progone mudàhedine nema bitne razlike. Na odnosu prema mudàhedinima ~ita se kulturna, demokratska i humanisti~ka zrelost na{eg dru{tva. Do dna je postalo jadno i providno braniti i pravdati s&h ekstremizam tim neodrìvim sataniziranjem mudàhedina.
Br. 26, 13. VI 2001.
Dnevnik revolucije
25
Dnevnik revolucije
Tevhid za Bosnu
Kapitulacija Bosne koju je Alija za{alovao u Dejtonu tek se moè betonirati povla~enjem Tu`be BiH protiv Jugoslavije, kao i usvajanjem segregacijskog Izbornog zakona. Lagumdìja je odabrani dèlat koji agresiju na BiH pretvara u gra|anski rat.
Mi nismo ljudi. Ni hajvani nismo. Mi smo ni{ta. I mejit je li~nost spram na{eg ìvog ni{tavila. Nad nama se iìvljava srbofilski fa{izam Volfganga Petri~a, a mi se kleberimo. Razvla~e nas do razvrata, a mi im nazdravljamo. Mrtvaci bar dostojanstveno {ute. A mi se demokratski razonodimo dok nad na{im crknutim i crvavim du{ama masturbiraju me|unarodni manijaci. Najve}a je boìja kazna izgubiti ponos! @ivot smo odve} izgubili, jer bol ne osje}amo. Ushi}eni smo jer je postavljena singlica za Ferhadiju. Natjerali smo i onog premijera @ivotinjske farme da gleda kako koljemo li~nog ovna pored plo~e koja nema nikakvog zna~enja. Nek crkne od muke! Ne vidimo da je genocidna Republika Srpska i sad horna da nas kolje. Pobijedila je pravna dràva? Gotovo 3000 srpskih policajaca sprije~ilo je da krdo krvo`dernih ~etnika lin~uje muslimanske vjernike. Doj~e vele izvje{tava da je bilo tek mali~uk petardi. Zadovoljena je forma. Metnuta je nekakva plo~a. Bo{njaci }e se i dalje pla{iti svoje sjene. Tamo je rahatnije biti pseto nego Bo{njak. Jer je Republika Srpska najstra{niji i najsramniji proizvod moderne evropske civilizacije. To je genocidni, aparthejdni, zlo~ina~ki, konclogorski, hitlerovski, fa{isti~ki - ponor ljudskog roda! Dok se ne ukine to zlo, tamo ni jedna razli~itost nema {ta traìti. Kao ni onomad u Hitlerovoj Njema~koj.
Vo se cleberi to the dèlaticus

No, tako ne misle evropske antifa{isti~ke vlade koje se utrkuju da finansijski nagrade jedinu fa{isti~ku i genocidnu dràvno-pravnu nakazu u Evropi. Nagra|uju joj i sifilisti~nu materu, krnju Jugoslaviju, kojoj je MMF dao pomo} od 200 miliona dolara. Hajde {to kukasta Evropa iznevjerava vlastitu antifa{isti~ku tradiciju, pa ustoli~uje rezultate zlo~ina; ali, iz kojih to mazohisti~kih ponora mi nagra|ujemo one koji su i nas i na{u domovinu s }ejfom ubijali, zatirali, ~ere~ili?! Alija je pod pritiscima Dejtonom preliminarno nagradio genocid nad Bo{njacima. Ali, Alija je pro{lost. To {to je za{alovao tek se moè betonirati povla~enjem Tu`be BiH protiv Jugoslavije, kao i usvajanjem segregacijskog Izbornog zakona. Kukasti kriàri iznudili su Dejton sau~esni{tvom u izgladnjivanju i ubijanju Bosanaca. Njihova namjera, da pokopom BiH obezbjede trajnu stabilnost regiona, upravo dobija na{ kona~ni samoubila~ki muhur. Ustoli~ili su marionetsku vlast koja }e da ukuca jo{ ova dva preostala koca u na{ mrtva~ki sanduk. Lagumdìja je odabrani dèlat koji }e pre}utkivanjem Tu`be BiH protiv SRJ omogu}iti da agresija postane gra|anski rat. U tom slu~aju }e Srbija, {to re~e Frensis Bojl, dobiti punu kontrolu nad Republikom Srpskom, a nama }e stvarnost legitimno prati mozak kako su svi podjednako ~inili zlo~ine. Jasno je da staljinisti~ki komesari iz OHR-a ne vide imperativ regionalne saradnje u kontekstu Tu`be BiH protiv SRJ. Tu`ba je
za njih smetnja tzv. normalizaciji odnosa. I od{teta je smetnja. Jadna Srbija, i onako jedva kraj s krajem sastavlja. Jo{ bi je mi trebali ubijati time {to je ona nas ubijala. Najbolje je sve zaboraviti i volovski se kleberiti sa \in|i}em, nad sjenima pobijenih Sarajlija. Lako je, i be{~asno je, ovom eutanaziranom narodu maglu prodavati. Drugi kolac u ubijanju BiH predstavlja usvajanje Izbornog zakona, kojim se definitivno betonira dejtonski paraustav i uni{tenje dràve BiH. Egzekutor je Alijansa za promjene koja putem svog lidera ispunjava nastrane prohtjeve OHR-a i OSCE-a. Nakon usvajanja Zakona koji BiH dijeli na dvije izborne teritorije, dakle, na dvije zasebne dràve, BiH nema vi{e nikakvog smisla. Na{a zemlja, zaslugom hijena iz Alijanse, definitivno prestaje da postoji i u najmanjem sadràjnom smislu. Zastava BiH na Ist Riveru obi~na je krpa koja se jedino jo{ u Petri~evom zahodu moè vijoriti. Uùtjela.
Srbadium avec ofanzinorum

Svi klju~ni poslovi me|unarodne zajednice u BiH su zavr{avani kriminalnim i zlo~ina~kim ucjenama prema tzv. bosanskoj strani u sukobu. Kao {to je iznu|en Dejton, tako se iznu|uje samoubila~ki Izborni zakon. Okupatori su zaprijetili da BiH ne}e postati 44. ~lanica Vije}a Evrope ako ne usvoji sopstvenu smrt. Pa kakva je fajda od ~lanstva u Vije}u Evrope ako }e tamo sjediti zastava koja ni{ta ne zna~i, a ako }e ovamo diskriminacija imati zakonski okvir!? Ko biva, nek mi u|emo u Vije}e Evrope a poslije }emo se naduravati oko diskriminacije. U limburgu! Tako je i dejtonski Aneks sedam izmi{ljen da nas navu~e na podjelu BiH, da bi se za pet i po godina samo dva odsto Bo{njaka vratilo u RS. Pri~a o kasnijem uskla|ivanju nedoslijednosti u Izbornom zakonu samo je jeftina navlaku{a. Mi nikako ne shvatamo da vascijeli srpski svijet duboko vjeruje da je dejtonska BiH samo nu`ni bajpas do formalnog, me|unarodnog, priklju~enja RS Srbiji. Ni{ta nam u tom pravcu ne govori ni Petri~evo odobravanje specijalnih odnosa RS sa SRJ? Mi jo{ uvijek naivno mislimo kako je RS privremeno zlo u interesu zaustavljanja rata, i kako }e uskoro i{~eznuti. Ma jok! - Takav Izborni zakon moè biti samo dio plana tzv. me|unarodne zajednice da dozvoli Srbiji apsorpciju RS. Srbi }e dobiti pola BiH, uz ne{to strpljenja. Mogu ~ekati i deset godina, ali }e na kraju to dobiti - kaè Frensis Bojl, doktor internacionalnog prava. Makar prepoznajmo crnu slutnju u ovome {to advokat Bojl govori! Probudimo se i shvatimo da se pred na{im veselim o~ima odvija definitivni kraj na{e dràve! Tehvid za Bosnu! I za nas!!!
Multikulti strasse genocidus

Me|unarodni inìnjeri genocida ~ekali su pet godina da nas umrtve do mjere kada vi{e ni{ta ne moèmo u~initi. U maniru nacisti~kih okupatora, OHR i OSCE su zatrli gotovo sve mogu}nosti patriotskog, demokratskog i humanisti~kog progovora. Okupirali su medije i za jeftine pare kupili bh. pamet. Satanizirali su bosansku ba{tinu kao ekstremizam. Putem kvislin{kih poslu{nika, do bola su prognali bosansku inteligenciju. Organizirali su nastavak genocida nad Bo{njacima, koji pod strate{kim socijalnim pritiscima odlaze i dobijaju ekskluzivno pravo na useljavanje u prekookeanske zemlje. Doma}i inkvizitori su sebe proglasili borcima za multikulturu i bosanstvo. Rije~ je o jeftinoj laì! O presvla~enju identiteta! Jer, oni {to sebe nazivaju spasiocima BiH - upravo su na{i egzekutori. Najmanje {to moèmo u~initi je da shvatimo {ta nam se doga|a.
Br. 27, 26. VI 2001.
Dnevnik revolucije
27
Dnevnik revolucije
Ha{ki feler
Osjetite li ovu ti{inu? Boli, u vraìju mater, boli umirati sa vlastitom zemljom. Ta smrt je ko zemlja te{ka, teà od svake ovozemaljske smrti. I jo{ je teà time {to {utimo, ko hajvani u klanici.
Useljavanje Slobodana Milo{evi}a u Hag bilo je ve}i doga|aj za vascijeli svijet nego za nas. U no}i kad mu se dohakalo, mo}ne satelitske tv stanice su otvorile specijalne programe. Govorilo se o zlo~inima Milo{evi}eve Srbije. Po{to smo mi u komercijalnoj fazi istine i pomirenja, kod nas su se emitirale narkoti~ke meksi~ne sapunice. Za{to u BiH, koja je temeljna `rtva Milo{evi}eve ìve Srbije, nije bilo normalnog medijskog odgovora? Zato {to bi nas otvaranje dublje rasprave o Milo{evi}u dovelo do hereti~kog pitanja svih bh. pitanja: Kako se moè suditi nekome za ratni zlo~in, a ustavno uvaàvati ono {to je zlo~inom postignuto? Kakva je razlika izme|u bitka genocidne Republike Srpske, i optu`nice protiv Milo{evi}a, Karadì}a ili Mladi}a? Razlike nema! Republika Srpska je ìvi me|unarodni spomenik ubistvima i progonima na etni~koj osnovi. Nemogu}e je suditi pojedincima za njihova zlodjela, a priznavati rezultate tih zlodjela. To je posve isto kao kad bi u ubistvu iz koristoljublja odvojili ubistvo od koristoljublja; ubica legalno dadne svojoj hanumi oplja~kanu lovu, i ode da odgovara za ubistvo. Dràvi Bosni i Hercegovini treba vratiti pola njezine genocidno okupirane teritorije, jer samo }e tako procesi za ratne zlo~ine dobiti smisao. A ni tada u cjelosti!
Stoyanka Maycca dàbe told: Fuy & caca

Me|unarodnoj zajednici je stalo da formalno popegla pravo i pravdu. Zato je cijela pri~a o BiH svedena na hap{enje ratnih zlo~inaca. Ali ne i na ukidanje njihovih ratnih (zlo)djela, koja imaju ustavni karakter. Ali ne i na traènje istinske kazne za genocidnu agresiju na BiH, kojom treba kazniti dràvu agresora. Nije Milo{evi} vr{io privatna ubistva. Iza anga`mana srbijanskih ubica stojala je dràva. Niti }e Milo{evi} iz svog {lajbuka izvaditi deset milijardi dolara da nam plati ratnu od{tetu. Kao {to ni mrtav Hitler i dan danas ne ispla}uje od{tete svima koje je tla~ila nacisti~ka Njema~ka. [vabe to i 56 godina poslije Nirnberga poslu{no ki{u iz svog dèpa, za zlo~ina~ke cehove svojih sme|ih djedova. Toliko su {kolarine platili da im vi{e nikad ne}e naumpasti da ma{u rukama. Pod razvratnim pritiskom OHR-a i OSCE-a, i uz pomo} kojekakvih slagumdìja, na{a zemlja izigrava degena. Sve {to nam je pobijeno i uni{teno svelo se na stotinjak optu`nica i na nekakve usijane tintare koje }e se hladiti u ha{koj hladovini. Moè li mrtvima biti lak{e zato {to }e Milo{evi} ostatak ìvota provesti u zatvoru? pita se komentator zagreba~kog Jutarnjeg @eljko Ivanjek. Ne moè, vala, ni ìvima! Sve dok ne bude realizovana Tu`ba BiH protiv SRJ, i dok se u parama ne naplati ratna od{teta, na kojoj moèmo graditi politi~ku, ekonomsku i moralnu rehabilitaciju i satisfakciju Hag }e biti nedovr{ena pri~a. Kakve veze sa su{tinom ima tih 40 procesa koji su u toku, ta ~etiri osu|enika iza re{etaka, i
sve {to ~ini Karla del Ponte? To je tek rep krivi~ne odgovornosti. Glava je u realizaciji Tu`be protiv SRJ i u poni{tavanju rezultata genocidne agresije. Mariz Krevatin u Judging Genocide pi{e da iskustvo Drugog svjetskog rata pokazuje da nije mogu}e pred sud dovesti sve zlo~ince i da }e mnogi pro}i neka`njeno. Karla del Ponte kaè da treba uhvatiti one najodgovornije. I {ta onda? Biva, tada }e se paljanski brdoidi u mraku prepadati od Milo{evi}eve sudbine. Stojanke Majke }e nad kolijevkama djecu u~iti kako je i fuj i kaka biti kao Milo{evi}. Kako da ih istovremeno u~e patriotskoj i dru{tvenoj higijeni, a da preziru one koji su im patriju, genocidom, obezbijedili? Zato se ne treba ibretiti nad anketom koju je je Glas Amerike napravio na Palama, gdje upitanici listom suosje}aju s nepravdom nad Milo{evi}em. Njih niko ni~im ne moè ubijediti da je Milo{evi}u i paljanskoj kliki mjesto u Hagu. Za{to? Zato {to ìve u Republici Srpskoj! Tamo je genocid utkan u dràvnost. To je autorsko djelo onih kojima se u Hagu sudi! Ovo {to se name}e skrhanoj Bosni isto je kao da su u Nirnbergu 1946. osu|eni nacisti~ki zlo~inci, a da su Njema~koj priznata teritorijalna osvajanja. I u Austriji, i u pograni~noj Francuskoj, ê{koj, [vicarskoj, ima Nijemaca, pa tamo nisu ostale nikakve republike njema~ke, kao {to je u BiH ostala Republika Srpska.
Anal chepich Alijansa goes to the Belgrade crevo

U razmatranju ovog povijesnog incidenta treba razumjeti htijenje i prirodu me|unarodne strategije, kao i na{u (ne)jasnu poziciju. Za{to bi se me|unarodna zajednica trudila da u BiH revitalizira multietni~ko dru{tvo ravnopravnih naroda i gra|ana? Oni vi{e vjeruju Andri}evom Pismu iz 1920. nego na{im sje}anjima na Bosnu u kojoj smo ìvjeli u bratstvu i ljubavi. Njima je jeftinije uvaìti Milo{evi}eve i Tu|manove zlo~ine u BiH, na osnovu kojih je stvoren novogovor o vje~noj mr`nji, nego vjerovati, recimo, dobrim ljudima u vremenu zla. Iza na{e ~e`nje za Bosnom ne stoji nikakva politi~ka snaga. To je moralna i kulturolo{ka volja. Iza srpskog i hrvatskog komadanja BiH stoje vrlo konkretne, operacionalizirane, dnevno aktivne lobisti~ke mreè koje diplomatskim putevima dokraj~avaju zapo~eto. Bosanska politika prvo je zagubljena Alijinim dun|erajima, a potom, jo{ dublje i tragi~nije, ovim sramnim izdajama tzv. Alijanse za promjene. Ne postoji relevatna politi~ka snaga koja bi se borila za interese dràve BiH. To {to lideri i sateliti Alijanse za promjene pri~aju o demokratiji, civilnom dru{tvu, multikulturi, pa to je isto kao kad Ratko Mladi} srebreni~kim dje~acima dijeli ~okolade. Za to vrijeme me|unarodni serveri zla i hipokrizije ustoli~uju onaj isti Beograd za faktor stabilnosti Balkana. Njegovu èdnu utrobu }e nahraniti polovicom BiH, kao utjehom za polupoba~aj Velike Srbije. Tovit }e ga i umrtvljivanjem Tu`be BiH protiv SRJ, i to intraanalnim ubrzigavanjem }epi}a Alijanse u beogradsko crevo; svo|enjem odgovornosti SRJ na mrvice su{tine, poput ove trampe 200.000 ìvota za Milo{evi}ev boravak u }uzi. Uzimaju}i u obzir da je valcerni Zagreb podmiren hrvatskim granicama, Beograd postaje evropski miljenik na Balkanu. A mi? Nas i crva ima nekoliko bilijardi na planeti, ali zalud kad su svud oko nas ìvi ljudi. Na{a je nesre}a {to smo se vazda pona{ali kao lik u svome tu|em ìvotu. A ne kao ìvot u svome liku. Osjetite li ovu ti{inu? Boli, u vraìju mater, boli umirati s vlastitom zemljom. Ta smrt je ko zemlja te{ka, teà od svake ovozemaljske smrti. I jo{ je teà time {to {utimo, ko hajvani u klanici. Ustajte!!! Ustajte Vi Bosansko Roblje!
Br. 28, 11. VII 2001.
Dnevnik revolucije
29
Srebrenica 1995. 2001.
Trgovina Srebrenicom
Naàlost, na{a formalizirana stvarnost ushi}eno se zadovoljava polaganjem kamena-temeljca za izgradnju memorijalnog centra u Poto~arima. Kao, bi}e taj kamen, pa }e biti centar, pa }e pravda biti zadovoljena i sje}anje ovjekovje~eno. Memorija o stradanju ne ìvi u kamenju, ve} u glavama.
Na dan najve}e bosanske tragedije, 11. jula 1995. godine, odràna je historijska sjednica Izvr{nog odbora SDA na kojoj je predloèno da se () imenuje Edhem Bi~ak~i}, do povratka dr Ejupa Gani}a koji se stradao u saobra}ajnoj nesre}i. Bo{nja~ki lider je rekao: Problem zamjene ima politi~ku i pravnu dimenziju. Mislio je na na zamjenu kadrova, a ne na razmjenu teritorija. Dok je u srpskom genocidu nestajalo 10.000 bo{nja~kih ìvota, SDA je razmatrala i pitanje upotrebe alkohola. [to se ti~e alkohola, i u mom kraju ljudi piju, i pitanje je koliko }e trebati vremena za njihovo prevaspitavanje rekao je komandat General{taba ARBiH Rasim Deli}. A Dèvad }e ti Mla}o na to: Od 195 regruta u Bugojnu 100 klanja i ne podnose one koji piju.
Strategija pipanja
Bila je to u pravom smislu historijska sjednica, jer se u isto vrijeme kada je bula`njeno o kadrovskim i panislamisti~kim pitanjima doga|ala najve}a bo{nja~ka tragedija. Srebrenica je ve} bila na koljenima kada je rije~ dobio komandant Rasim Deli}: Stanje na rati{tu BiH je veoma povoljno po nas. Mi smo u ovih nekoliko mjeseci obezbijedili da Srebrenica ima vi{e naoruànja i municije nego {to je imala u protekle tri godine. Tako da su ove informacije o ulasku u prve ku}e Srebrenice neprovjerene, a nisu ni mogu}e. Ovi mudroslovi su izgovoreni nekoliko sati nakon {to je ARBiH napustila linije na ju`nom kraju Srebrenice. Dràvni i vojni vrh je smatrao da je stanje povoljno, jer u Srebrenici ima i dovoljno boraca, a i naoruànja. Stoga nije ni pominjana ~injenica da je u martu nare|eno a potom izvr{eno povla~enje komandnog {taba iz Srebrenice, koji je dotad uspje{no organizirao odbranu ove enklave. Petominutna informacija o Srebrenici na Klubu SDA je mogla biti sve samo ne normalna. Svjesno ili iz java{luka tek }e se saznati. Ostalih 20 minuta rasprave o vojnim pitanjima posve}eno je akciji za deblokadu Sarajeva, koja je jalovo trajala od 15. juna do kraja jula, i u kojoj su, sazna}e se poslije, ìvote izgubila 404 borca, dok je njih 1360 ranjeno. Izetbegovi} je ovu akciju najavio kao pipanje koliko je snaàn obru~ oko Sarajeva. Po{to je apsolvirao Srebrenicu, general je bio optimista: Povoljna je klima i u izvo|enju operacija oko Sarajeva. Savremene armije takve operacije pripremaju po nekoliko mjeseci, a mi od sedam do 30 dana. Neke jedinice smo direktno uvodili u borbu. Za tragi~nu strategiju pipanja nikad niko nije odgovarao, kao ni za mnoge boli na kojima su oficiri gradili generalske ~inove.
Ko je s Karadì}em tikve sadio?

U kakvoj relaciji moè biti junska naredba General{taba ARBiH o izvo|enju diverzija iz Srebrenice sa, kako je navedeno, podr{kom deblokadi Sarajeva? Kako bi to diverzije oko Srebrenice mogle uticati na pipanje oko Sarajeva? Ra~un je izvodiv samo ako je nekome trebalo slabljenje vanjskopoliti~ke odbrane za{ti}ene zone UN, koja je bila uslovljena stanjem mirovanja. Ako, dakle, srpske snage odgovore na diverzije, roljaju}i po Srebrenici, onda bi, jel, moglo do}i i do pucanja obru~a oko Sarajeva!? Te uspavanke su demistificirane po~ev od 1993. kada je jedna delegacija Srebreni~ana naobdan doputovala u Sarajevo, da joj se predloì futuristi~ka solucija, ta~nije - zamjena Srebrenice za obru~ oko Sarajeva. Srebreni~ani tada nisu razumjeli da sila Boga ne moli, a i ne voli. Vratili su se da brane Bosnu. Dolazimo do klju~nog pitanja koje se saìma u jedan od posljednjih srebreni~kih vapaja: Da li smo osu|eni na smrt, da li postoji odgovor, da li smo prodati?!! Ako Srebrenica nije prodata za obru~ oko Sarajeva, ~ime objasniti niz nelogi~nosti u djelovanju bo{nja~kog politi~kog i vojnog vrha: izvla~enje komandnog {taba na doobuku, potpunu neinformiranost i nezainteresiranost za Srebrenicu, itd. Ako je pak Srebrenica prodata, ~ime objasniti da dosad nije u javnost procurila tehnologija te prodaje, subjekti, uvjeti, itd. Postoji hipoteti~na misao da su u trgovini Srebrenicom sudjelovali bo{nja~ki, srpski i me|unarodni faktori, s ciljem zaokruènja teritorija za okon~anje rata; Francuska je imala klju~nu ulogu, {to se vidi i po zoni koju danas {tite njeni SFORovci; dogovor je bio da se ljudi puste prema Tuzli; odve} zlo~ina~ki dvojac Karadì}Mladi} je mimo protokola sproveo masovnu likvidaciju, ~ime su druge dvije strane uvu~ene u pat-poziciju sau~esnika; ovi zlo~inci navodno raspolaù dokazima o dogovorima, {to im obezbje|uje distancu od Ha{kog tribunala. Ako su u okviru ameri~kog plana za okon~anje rata u BiH (Strategija zavr{nice) mogle biti izvo|ene bitke sa }orcima, navodna oslobo|enja evakuiranih gradova i sli~ne glumarije, za{to se i srebreni~ka enklava nije mogla na}i na kantaru trgovine teritorijama? Ako je bilo tako, onda stranci nisu znali, a na{i su pred ak{am zaboravili narodnu poslovicu: Ko s |avolom tikve sadi
@ivljenje uspomene na Srebrenicu

To je razlog vi{e da komemorativna obiljeàvanja srebreni~ke tragedije ne budu samo podsje}anje na genocid, nego i na one faktore koji su neprincipijelno{}u i ne~injenjem genocid dozvolili. Uzrok srebreni~ke tragedije treba da u memoriji ima ravnopravan tretman sa posljedicama, i uspomenom na `rtve. Na àlost, na{a formalizirana stvarnost ushi}eno se zadovoljava polaganjem kamena temeljca za izgradnju memorijalnog centra u Poto~arima. Kao, bi}e taj kamen, pa }e biti centar, pa }e pravda biti zadovoljena i sje}anje ovjekovje~eno. A kad bi danas pitali Bosance i Hercegovce, da ne kaèmo samo Bo{njake, da li su voljni posjetiti taj memorijalni centar, te{ko da bi sabrali i jedan procenat. Memorija o stradanju ne ìvi u kamenju, ve} u glavama, a duh se obrazuje kulturnim i medijskim forsiranjem sistema dru{tvenih vrijednosti. Ho}e li se u {kolama u~iti o tragediji Srebrenice? Ho}e li ekskurzije putovati u Poto~are? Ho}e li razne delegacije odlaziti da se poklone sjenima `rtava najve}eg zlo~ina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata? Ho}e li Poto~ari ìvjeti u na{im ku}ama, djetinjstvima, {kolama U svijesti urbanih Bo{njaka pojam Srebrenice izaziva stid: {to zbog stradanja koje je preto~eno u poniènje; {to zbog dimija koje ne djeluju multikulturno, a i to je proizvod pla}eni}ke medijske politike koja nas je uvjerila da je sve bo{nja~ko jednako nazadnom ili ekstremnom; {to zbog onih èna koje kvare iluziju da je u Bosni sve potaman. Ranjena bosanska stvarnost patolo{ki
bjeì od Srebrenice. Zato {to je kvislin{ka politika uspjela da opije i unakazi moralni i humanisti~ki lik ovog dru{tva. Srebrenica je alfa i omega na{ih bosanskih ìvota. Srebrenica je jutro i po~inak svakog osvojenog dana. U protivnom, bez duhovnog ìvljenja uspomene na Srebrenicu nema ni nas.
Br. 28, 11. VII 2001.
32
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
U glavu (anti)fa{izma
Nema ni istine ni pomirenja dokle god se budu}nost BiH poku{ava graditi na tekovinama fa{izma
U petak, 27. jula, navr{it }e se 60 godina otkad je ustankom u Drvaru otpo~elo ispisivanje najsvjetlije stranice bh. historije. Pobjeda bh. naroda u antifa{isti~koj borbi 1941. 1945. ~ini revolucionarnu renesansu smisla Bosne i Hercegovine. U to ~vori{te se ulijevaju prethodna stolje}a bh. jedinstva u razlikama, i iz njega izviru iskustva na kojima je jedino mogu}e postojanje ove zemlje. U svenarodnoj borbi protiv Hitlera i doma}ih majmuna, u stvarnost su se iskalile univerzalne civilizacijske vrijednosti: sloboda, solidarnost, jednakost. Da nije bilo ideolo{ke, komunisti~ke zloupotrebe ove ~asne borbe, mi bismo s pravom mogli re}i da su se biblijska i kuranska eti~ka u~enja ovaplotila u oslobo|enoj Bosni. Na{i su ljudi ìvjeli u stvarnosnoj predanosti uzvi{enim idealima.
Travestitum Akrepozius
U posljednjem desetlje}u ideja bratstva i jedinstva priglupo je i tragi~no prognana iz na{e stvarnosti. Iako je bratimljena sa egzistencijalnom su{tinom BiH. Razumljiva je potreba {izofrenih nacionalnih separatista da pokopaju duh bh. antifa{izma i zajedni{tva. Imanencija nacionalnih oligarhija je razgradnja bh. dru{tva. Ali, kako razumjeti travestiju SDP-a i njegovih profiterskih satelita koji od pomena bratstva i jedinstva bjeè ko {ejtan od krià? Potaman im je da zbog imovinskog koristoljublja budu pravni sljednici Saveza komunista; ali im je haman previ{e komunjarski da se veù za bratstvo-jedinstvo; pobogu, kao da to ima ikakve veze s komunizmom? Reafirmacija bratstva i jedinstva posve je kompatibilna futuristi~kim vizijama BiH, koje su suprostavljenje dejtonskoj, segregacijskoj i apartheidnoj agoniji. U tom grmu leì akrep politi~kih, moralnih i patriotskih hipokrizija u BiH. U normalnim zemljama politi~ki identitet se temelji na povijesnim i prirodnim zna~ajkama. Politi~ki identitet BiH danas izvire iz genocida. Na{a je dràva ure|ena po mjeri genocidnih teritorijalnih osvajanja. Bh. ustavni i izborni mehanizam podràva disolucijske politi~ke snage. Mogu}nost suprotstavljanja ovoj anomaliji sputana je zapetim staljinisti~kim fermanima OHR-a i OSCE-a koji ~ekaju svakog ko se zlu suprotstavi. U grotlu antidemokratskog i antihumanisti~kog terora OHR-a i OSCE-a ipak ostaje prostor za suptilno politi~ko djelovanje ka istinskim promjenama. Hajde {to {ute nacionalisti. Ali, otkud se svekolika alternativa, na ~elu sa SDP-om, izopa~ila u nakaznog poslu{nika?!
The Bintliz Degenorium

Svijest da BiH ritmom dana odumire u dejtonskom smrtobatoru zahtjeva otpor. Suprotstavljanje antibosanskoj nakani polazi{te treba imati u civilizacijskim i povijesnim univerzalijama. O kakvoj to demokratiji govorimo ako je u BiH instaDnevnik revolucije 33
liran sistem koji gra|ane, u njihovim politi~kim pravima i slobodama, podre|uje po nacionalnim pripadnostima? Da bi se uklonio taj sistem, treba ukloniti postignu}a genocidne agresije. Treba redefinirati Dejton i unutarnje ure|enje BiH odrediti idejom jedinstva sviju, pred zakonom, u pravima i obavezama. Idejom bratstva, slavenskog bratstva, treba strate{ki oplemeniti dru{tveni prostor, kulturu, medije, {kolske programe, itd. Onako kako se u svim normalnim dràvama brani i afirmira ideja dràvnosti. Ovo {to danas imamo u dru{tvenom prostoru jeste influenca antibosanskog ustavnog sistema. Primjerice, umjesto da se integrira tv prostor, na kulturolo{kom kontinuitetu TVSa, stranci nam nametnu nekakvog bintliza da podjeli bh. rtv po dejtonskim {avovima. Umjesto da obrazovni sistem ide ka reafirmaciji zajedni~kih znakova, na{e {kole postaju regrutni centri za proizvodnju nacionalisti~kih degena; u RS su ve} proizvedene generacije u koje je usa|ena mr`nja prema BiH i domoljublje prema Srbiji. Umjesto da privreda teì reintegraciji, podràvaju se nacionalne privatizacije. Za ovih pet i po godina ni reprezentacija u fudbalu nije sabrana, a kamo li {ta vi{e. Ovi kroki ilustrativi prirodan su rezultat, proistekao iz ustavne antbosan{tine koja podupire sve {to je protiv smisla postojanja BiH. Ni okupatori, ni njihovi kelneri iz tzv. alternative, dosad se ni u primislima nisu bavili klju~nim zahvatom za opstojnost BiH: ukidanjem nacionalnih stranaka. U ukidanju ovog antibosanskog zla okupatori osjete opasnost za stabilnost dejtonskog apartheida, ~iji je cilj da nas protokom vremena uvu~e u }orsokak bez povratka; ustavno i izborno ukidanje nacionalisti~kih pravila poremetilo bi zafuntanu s&h podjelu BiH, u kojoj stranici vide klju~ trajne stabilnosti. îme nego patriotskom prostitucijom objasniti to {to SDP i druge multietni~ke stranke nisu nikada insistirale da se izborna pravila prilagode Odluci o konstitutivnosti, tako {to bi strana~ke liste uvaàvale nacionalni klju~!? Obaveza da se na izborne liste stavlja najmanje tre}ina èna, kao i ukidanje Popla{enove stranke dokazuju da se mogu ~initi takvi zahvati. Odgovor na pitanje za{to se ne ~ine? obja{njava kona~ne ciljeve me|unarodne strategiji u BiH.
Hipokryzium ugurzuzorium
Politi~ke prirode u BiH lako je raspoznati na njihovom odnosu prema Dejtonu. Oni {to, toboè u ime demokratije, govore o implementaciji Dejtonskog sporazuma, lafina{i su sa dna kace; demokratija i implementacija antidemokratskog brloga ne idu zajedno. Budu}i da se SDP, taj ~uvar na{ih antifa{isti~kih tradicija, zalaè za politi~ki Dejton, logi~no je da ne moè traìti ukidanje nacionalnih stranaka i druge zahvate koji bi se temeljili na ustavnoj reafirmaciji povijesnih i kulturolo{kih bh. pravila. Ti ugursuzi demokratije u vlastohlepnoj pomami zaboravljaju na svoju povijesnu zada}u da Bosnu vrate Bosni. I zaboravljaju da ne postoje vremena koja ne pamte. Umjesto odlu~ne revolucionarne kampanje za ozdravljenje BiH, oni se bave usavr{avanjem korupcije u svojim redovima i estradnim mahnitostima, kao {to je ona lidera im slagumdìje da }e njegova familija odlu~iti o tome da li }e prihvatiti du`nost premijera. Malo je falilo da se zabrinuti narod, kao u Me|ugorju, okupi pod njegovim pendèrima i popali svije}e. Luciferovska infekcija SDP-a produbljuje se maltretiranjem penzionera i ukidanjem invalidnina ratnim stradalnicima; jerbo bi}e da nema istine i pomirenja ako }e SDP pomagati, kako Mati} re~e - falangiste, iliti fa{iste Armije RBiH. A zapravo nema ni istine ni pomirenja dokle god se budu}nost BiH poku{ava graditi na tekovinama fa{izma. Obiljeàvanje 60. godi{njice antifa{isti~kog ustanka u BiH razotkriva dvojni moral suorganizatora ove manifestacije: SDP-a i SUBNOAR-a. Preìvjeli partizani su pristali da ~asno naslije|e svih bh. naroda dadnu u vlasni{tvo jedne partije, koja to danas ni~im ne zasluùje, i da time postanu jeftina ideolo{ka filijala strana~kih
interesa. Umjesto da jedan od najslavnijih datuma na{e povijesti ima dràvne atribute, svodi se na ideologizirani kusur, isto kao {to je SDA {irinu islama svodila na svoju pija~arsku mjeru.
Br. 29, 25. VII 2001.
Dnevnik revolucije
35
Dnevnik revolucije
Oìvjeti u pokojniku
Ili }e se u~initi odlu~an zaokret ka povijesnom pravilu zajedni{tva i tolerancije, ili }e BiH uskoro skon~ati na povijesnom izuzetku koji ve} ìvi kao dejtonsko pravilo
Mrtvac se mrda! Ili se to samo prikaza prikazuje? [ta god da se vrpolji u crijevu pokojnika, usud mu je da se opet smiri. Bosna ìvi svojom korumpiranom smr}u. Otud je te{ko vjerovati da glasovi otpora dejtonskom bezumlju i stranjskom jednoumlju nisu puke prikaze, ve} stvarnost. Hi~me put su nam se prikazivale prikaze, a na sabahu bi sve postajalo ukleto gore. Barem po medijskom kalendaru, vrijeme u BiH se druk~ije mjeri poslije majskog ~etni~enja u Banjoj Luci i julskog dersa Nijazovog o lopovima me|u strancima. Najednom su i zakleti sljepci odlu~ili progledati i napisati koju o ugroènosti Bo{njaka i o sumnjivim poslovima me|unarodnih jebisara. Gdje im je prije godinu-dvije bio taj vrli analiti~ki um pa da prepoznaju da je me|unarodna strategija u BiH antibosanska, mafija{ka, usmjerena na zadràvanje s&h apartheidnih tvr|ava? Dalo se to uo~iti na segregacijskom prekrajanju izbornih Pravila i propisa, na multikulturnoj toleranciji blokade Aneksa sedam, na nacistifikaciji medijskog prostora i razvaljivanju BHT
Zgnyechena muxa & utowlyen megged

Staljinisti~ke ~engele Volfganga Petri~a svjedo~e o diktatorskoj izopa~enosti bh. stvarnosti. Tripera{ka demokratska javnost od{utala je kada je OSCE, par~anjem BiH na izborne jedinice, protuustavno prekrajao Pravila i propise, te namje{tao pobjede s&h secesionistima; kada je OHR aminovao aneksiju pola Bosne od SRJ, pod jagnje}om koòm tzv. specijalnih odnosa; {utalo se i kada je Petri~ 19. VII 2000. od ~lanova Ustavne komisije, koji su trebali raspravljati o neustavnosti mandata OSCE-a, traìo da mu se bez izuzetka u potpunosti povinuju: Svaki poku{aj potkopavanja autoriteta smatrat }u poku{ajem opstruiranja Mirovnog sporazuma. To {to se uhela}eni narodni poslanici nisu pojavili na sjednici Ustavne komisije, paradigma je na~ina na koji OHR i OSCE zavr{avaju svoje okupatorske poslove. Zar je trebalo da ~edo nacizma prokulja nad Ferhadijom, pa da se po~ne uo~avati o~itost - nastavka agresije na BiH i genocida nad Bo{njacima!? Ne, to nije postignu}e ovda{nje demokratske volje, i sazrelosti, ve} nemogu}nosti da se pred o~ima zgnje~ene muhe sakrije utovljen me|ed. Da je servilna doma}a pamet kriti~ki objektiv otvorila koju godinu prije, do danas bi izgradili upravu nad svojim sudbinama. Avaj, ali SDP je hotio i tutu pojest samo da zasjedne na vlast, makar i feleri~nu, i podani~ku. Umjesto da ostane vjeran bh. principima, i po cijenu da tripartitni mufljuzi optr~e jo{ jedan, po~asni krug. Alijansiranjem fildàna u~vr{}ene su bh. podjele, {to je i bio cilj onih {to budu}nost BiH vide kao {niclu iz Kara|or|eva, bez bo{nja~kog priloga. Nepriznavanje izbornih rezultata, kojima se legitimiziraju
s&h sile secesionizma jedino je {to su trebale u~initi demokratske snage. Pa nek se onda OSCE pravda svojim mentorima. Kolaboracija sa prokazanim razara~ima BiH, najgori je izbor koji se mogao po~initi.
And the cappa and the shacka

Poslije 100 dana tuberkuloze, prihajaju nam plodovi izdisaja. Sad se SDP ibreti {to je neprincipijelna i nejasna podr{ka stranaka iz RS. Zar se uop}e moglo o~ekivati da }e na{minkani kleronacionalisti iz RS podràti ideju ma kakvih promjena? Svaka promjena je nesrodna genocidnom bitku RS. Tek bi ukidanje nacionalnih stranaka i reforma Dejtona mogli oìvjeti mrtvaca. Ali SDP je samo lafina{ki misionar promjena. Dokazuje to i sjednica Glavnog odbora SDP-a na kojoj su se potvrdile zebnje da je ova stranka tek SDA u drugom pakovanju. Na iznena|enje slobodarske u~malosti, nekoliko je autora sa~inilo britke analize lupetanja GO SDP. Kraj jula treba biljeìti kao mogu}e vrijeme ra|anja kriti~kog odnosa spram nove vlasti, iako je i prije bilo debelih povoda, i usamljenih poku{aja, da se javno razmatraju neprincipijelnosti SDP-a. No, tolika koli~ina moralnog i patriotskog jada ovaj put se nije mogla zaobi}i. SDP potpuno preuzima totalitarne obrasce od SDA! I jo{ gore! Oni javno jadikuju {to poslovni ljudi iz SDP-a nemaju valjan tretman u biznisu kojim se bave. Pa {ta oni misle?! Da bi ~lanska kartica SDP-a trebala biti garancija uspjeha u biznisu?! Poslije takve minderske legitimacije, ne treba da ~udi {to SDP dràvne poslove smje{ta u strana~ke kancelarije, gdje raspravlja o vladinim agencijama, zavodima, pravosu|u, itd. I jo{ se, koje li ironije, buni {to su neke stranke Alijanse ministarstva pretvorile u svoje strana~ke centrale. Pa upravo SDP funkcionira po Alijinom obrascu: dràva to sam ja. Ima li i jedan va`niji funkcioner a da nije strana~ki visoko rangiran? I da ne strepi pred ideolo{kim {arafom svoje fotelje? No, ono na ~emu se dibidus provaljuje aktuelni trenutak SDP-a jeste frazeologija o ekonomskim reformama, zaustavljanju i procesuiranju korupcije. Siti su i haman ne znaju da narod skapava od gladi. Socijalna slika je kontejnerska. Gdje je ta obe}ana pomo}? Investicije? Bolji ìvot? Narod naveliko pri~a da mu je pod SDA bilo bolje. Mo`da zato {to je SDA imala alternativu, pa je krala {akom, ali ne i kapom; ono iz kape je ostajalo narodu. SDP nema alternativu. Oni kradu bez straha od promjena, a utaljeni ìranti su im evropski i ameri~ki egzekutori BiH. Dokle god SDP ne otvori istragu o korupciji i kriminalu u svojim redovima, ne}e imati moralno pravo da bilo koga islje|uje. Zato i ne islje|uje. Jer kriminal u BiH ne govori ideolo{kim jezicima, ve} hropti u sno{aju bratstva i jedinstva izme|u biv{ih i sada{njih plja~ka{a bh. naroda.
Survival & zayebanccya

SDP je u posjedu historijske odgovornosti za sudbinu BiH. Vrijeme nam dramati~no isti~e. Za koju godinu ovdje ne}e egzistirati kriti~na masa Bo{njaka, naroda koji ~ini smisao postojanja BiH. Bo{njaci se pod socijalnim i bezbjednosnim pritiscima etni~ki ~iste, iseljavaju, plja~kaju, obezglavljuju. Bosanstvo umire. A SDP se zajebava! Ako se odmah ne u~ine radikalni medijski i politi~ki zaokreti u pravcu antifa{isti~ke i humanisti~ke rehabilitacije BiH mi smo gotovi. [est godina smo zalud vjerovali. Vrijeme je za ISTINU. Vrijeme je za STAV. Jer nema kompromisa sa multietni~kim bi}em BiH! Ili }emo opstati na povijesnom pravilu zajedni{tva i tolerancije, ili }emo nestati na povijesnom izuzetku - koji ve} ìvi kao dejtonsko pravilo. Na{a je ljudska obaveza da se borimo za opstanak.
Br. 30, 8. VIII 2001.
Dnevnik revolucije
37
Dnevnik revolucije
Likvidirajmo nacionalizam
Ukidanje mononacionalnih stranaka u Izbornom zakonu preduvjet je za uspostavu sistema koji }e garantirati revitalizaciju i razvoj bosanskohercegova~kog dru{tva kao prirodnog upori{ta dràvnosti Bosne i Hercegovine
Narednih dana predstoji otvaranje klju~nog pitanja za politi~ku budu}nost BiH. Pribliàva se zakazani rok ucjene za usvajanje Prijedloga izbornog zakona, budu}i da u septembru u Gruziji zajeda Parlamentarna skup{tina Vije}a Evrope, na kojoj bi se trebalo odlu~iti da li }e BiH u}i tamte, ili ostati vamte. Bezmalo {est godina nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma na{a zemlja se nalazi u procesu zavr{ne disolucije svojih povijesno temeljenih dru{tvenih i dràvnih zna~enja. Za nekoliko godina BiH }e izgubiti svrhu postojanja! Potreban je radikalan zaokret ka uspostavi politi~kog sistema koji }e podraàvati revitalizaciju i unapre|enje vrijednosti koje ~ine smisao BiH.
Present Perfect Tense

Multietni~ka su{tina BiH ve} deset godina se razgra|uje politi~kim sistemom koji podraàva etnonacionalne podjele. Temeljna je gre{ka po~injena kada je za prve postkomunisti~ke izbore 1990. dozvoljeno formiranje mononacionalnih stranaka, a time i uspostava segregacijskih vlasti. Tada je po~injeno nasilje nad Ustavom BiH koji je svim bh. narodima i gra|anima garantirao jednakopravnost i konstitutivnost. Dràvljani BiH su iz prirodne pozicije ravnopravnosti na cijeloj bh. teritoriji, protjerani u bezizlaz da budu manjina u odnosu na druga dva, ili tri, naroda. Protuustavno nasilje je mononacionalnim strankama omogu}ilo da postanu nosioci nacionalnih legitimiteta, i da kao nacionalne vlasti zakonomjerno teè uspostavi suvereniteta na svom dijelu bh. teritorije. Legaliziranje prava na nacionalni suverenitet bilo je katalizator rata u BiH, kao i uzro~nik segregacijskih mirovnih sporazuma iz Va{ingtona i Dejtona. Dejtonska stvarnost svjedo~i da postoje}i politi~ki, tj. izborni sistem, definitivno nije u mogu}nosti revitalizirati bh. dru{tvo, kao osnovno upori{te bh. dràvnosti. Zbog postojanja mononacionalnih stranaka, tj. vlasti, u BiH ja~aju segregacijska etnonacionalna dru{tva, koja su agresivno suprotstavljena smislu Bosne i Hercegovine. Etnonacionalne oligarhije su svjesne da ih tek nekoliko godina dijeli od zacrtanog cilja, kada }e bh. podjele metastazirati od povijesnog izuzetka ka povijesnom pravilu. Sa humanisti~kog i demokratskog aspekta nemogu}a je resocijalizacija pripadnika drugog ili tre}eg naroda u apartheidski ambijent. Nemogu}e je o~ekivati i najmanji pomak ka demokratskoj ili ma kakvoj revitalizaciji BiH - sve dok se ne izmijeni sistem koji podraàva podjele, apartheid i segregaciju. Prijedlog izbornog zakona na àlost opstaje na obrascima kojima se podraàva disolucija bh. dru{tva i dràve. Ne postoji racionalno i ~asno opravdanje
za usvajanje izbornog zakona koji }e, uz pomo} faktora mrtvog vremena, voditi definitivnom odumiranju BiH.
Future continius tense

Ako se misli podràti budu}nost BiH, onda nedvojbeno treba ispraviti gre{ku kojom je stvoren politi~ki sistem suprotstavljen prirodnom i povijesno utemeljenom multietni~kom karakteru bh. dru{tva. To zna~i da izborni zakon treba obavezati politi~ke stranke na ravnomjernu zastupljenost svih bh. naroda na izbornim listama, uklju~uju}i politi~ku jednakopravnost i tzv. ~etvrtog naroda u BiH, tj. onih gra|ana koji svoje nacionalno opredjeljenje definiraju bosanstvom, ili druk~ije. Politi~ki prostor tzv. ~etvrtog naroda pripada i jednakopravnosti svih koji su svrstavani u kategoriju Ostalih. Kao {to je OSCE naloìo da na izbornim listama mora biti tre}ina èna, tako bi bosanskohercegova~ki izborni zakon propisao da na svim listama, u svim izbornim jedinicama, bez obzira na popis stanovni{tva, treba biti ravnomjerna zastupljenost Srba, Hrvata, Bo{njaka i Ostalih, koji bi na listi bili redoslijedno zastupljeni. Ako bi Srbi i Hrvati koji su u Tuzli u manjini imali jednaka politi~ka prava kao Bo{njaci koji su u ve}ini, tako bi i u Banjoj Luci gdje su Srbi u ve}ini, Bo{njaci i Hrvati imala jednaka politi~ka prava, iako su u manjini. Time bi bila odstranjena mogu}nost da pripadnik ma kojeg bh. naroda bude manjina u ma kojoj izbornoj jedinici u BiH, ili ma kojoj dru{tveno-politi~koj zajednici. U ruralnim sredinama koje su i prije 1990. bile monoetni~ke, ovo bi se pitanje rje{avalo druk~ije. Dalo bi se razmi{ljati i o deplasiranosti parlamentarnih instanci (Dom naroda i Ustavna komisija FBiH; Ustavna komisija RS) gdje se danas transparentno, i neu~inkovito, navodno {tite nacionalna prava. Kontradikcija postojanja ovih parlamentarnih instanci proizilazi iz njihove obaveze da se bore protiv pojava neravnopravnosti koju sam sistem imanentno generira. Za{tita nacionalnih prava u BiH smje{tena je na vrh hijerarhije politi~kog mehanizma u BiH, odakle se moè tek vr{iti monitoring destrukcije, bez mogu}nosti da i{ta trajno promijeni; takva za{tita jedva da moè djelovati parcijalno, od slu~aja do slu~aja, ali ne i preduprijediti nadmo} politi~kog mehanizma koji u temelju proizvodi i umnoàva kr{enja jednakopravnosti; za{tita je mogu}a tek ako poti~e odozdo prema gore, od po~etnih oblika politi~kog ìvota ka sistemu koji se grana prema instancama svih nivoa zakonodavne i izvr{ne vlasti. Ukidanjem mononacionalnih stranaka i uvo|enjem multinacionalnih strana~kih listi, vlast u BiH bi na svim nivoima u za~etku imala bosanskohercegova~ki karakter. Tako bi Odluka o konstitutivnosti bh. naroda dobila stvarnosni, prakti~an i djelotvoran smisao, budu}i da bi mehanizam politi~kog sistema imanentno bio posve}en za{titi i afirmaciji konstitutivnosti, jednakopravnosti i slobode svih bh. naroda i gra|ana. U suprotnom, nemogu}e je govoriti o primjeni Odluke o konstitutivnosti bh. naroda, jer se konstitutivan ne moè biti djelomi~no, niti uz pomo} parlamentarnih bajpasa koji u su{tini zadràvaju odnos ve}inskih i manjinskih naroda, ~ime ja~aju vitalitet apartheidskog i segregacijskog sistema, koji kroz odumiranje bh. dru{tva dovodi do obesmi{ljenosti bh. dràvnosti. Politi~ka budu}nost Bosne i Hercegovine time ima samo jedan smislen izbor: Ukidanjem jednonacionalnih stranaka u Izbornom zakonu ustanoviti politi~ki sistem koji }e garantirati revitalizaciju i razvoj bosanskohercegova~kog dru{tva, kao prirodnog upori{ta dràvnosti BiH.
Br. 31, 22. VIII 2001.
Dnevnik revolucije
39
Dnevnik revolucije
Bulterijer Alijanse za ma~ke

Ako budu}a tajna policija bude sprovodila ideologiju Alijanse za promjene, bi}e to krvav obra~un sa bh. patriotizmom. Protiv policijske dràve treba se boriti odmah!
Na Osniva~koj skup{tini Udruènja za za{titu tekovina borbe za BiH nije se pojavio niko od uredno pozvanih dràvnih funkcionera! Vlast Alijanse je time potvrdila svoj odnos ne samo prema ljudima zahvaljuju}i kojima je BiH opstala kao dràva, ve} i prema bh. ideji koja je odrìva tek ako se temelji na antifa{izmu. Ignorantski odnos Alijanse prema osnivanju ovog Udruènja debelo je ilustrirao na{u politi~ku stvarnost, iz koje su bh. patriotizam i antifa{izam prognani kao da je rije~ o tzv. islamskom terorizmu. Zalud su bh. generali opet dokazivali da je multietni~ka tolerancija jedini mogu}i obrazac bh. budu}nosti; zalud, jer su oklevetani kao falangisti. Tekovine antifa{isti~ke borbe Armije RBiH godinama su u pla}eni~kim medijima klevetane kao ekstremizam i fundamentalizam, ~emu je uzrok i {akica manijaka iz SDA koji su oslobodila~koj borbi jo{ 1992. pri{ivali epitete dìhada. Valjda zbog para koje su na ime tih gluposti dobijali iz islamskih zemalja. Alijina vlast je dìhadizacijom bh. Armije u~inila neizmijerne {tete i nepravde narodu koji se borio za opstanak i za slobodu, a ne za promociju islamskih ideja. Logi~no bi bilo da se demokratska javnost trudila da rehabilitira su{tinu ideje Armije RBiH, a ne da tim minornim dìhadskim izuzecima okleve}e borbu koja je bila sve samo ne fundamentalisti~ka i ekstremisti~ka. Za{to ni Alijansa ne èli rehabilitirati temeljne vrijednosti bh. borbe za slobodu? su{tinsko je pitanje bh. budu}nosti, jer se na njemu prelamaju statusi krvnika i `rtve. Tim pitanjem danas je inspirirana hajka protiv AID-a (Agencije za istraìvanje i dokumentaciju), kao i priprema Zakona o novoj obavje{tajno-sigurnosnoj slu`bi FBiH.
My name is Aid, all zowu me Maid

Vlast Alijanse dosad se ne brojnim primjerima potvrdila kao antipatriotska, jednako koliko je to, samo iz drugih motiva, bila i vlast SDA. Ako je vlast SDA nastojala da sivim kanalima ostvari fildànstan, kao okvir za boga}enje halki oko mindera, vlast Alijanse nastoji da taj balijanstan utopi u dogovor iz Kara|or|eva, za{ta }e njeni funkcioneri biti svekoliko nagra|eni. Samo kad bi analizirali koliko je kriminalaca iz Alijanse pod za{titom OHR-a i OSCE-a, bilo bi nam jasno da se krivi~na odgovornost abolira stupnjem poslu{nosti i sudjelovanja u projektu uni{tenja BiH. Da ne pominjemo koliko poslu{nika iz Alijanse ne zadovoljava izborna pravila, a da nisu smijenjeni ili sankcionirani. Posljednji ~in u hap{enju mogu}nosti otpora antibosanskim planovima jeste stavljanje pod ideolo{ku kontrolu obavje{tajno-sigurnosne slu`be FBiH. Rat za povratak Staljina u BiH vodi se na dva fronta. Prvi je razvaljivanje AID-a, a drugi usvajanje Zakona o obavje{tajno-sigurnosnoj slu`bi FBiH. Dakako, valjalo bi
transformirati AID i obavje{tajnu slu`bu primjeriti imperativima bh. ideje, ali je to jalovo sve dok u BiH slobodno rovare obavje{tajne slu`be susjednih zemalja. Kakva je svrha uni{tenja AID-a, ako }e hrvatski SIS i srpski OBS i dalje razvaljivati BiH? I, ako }e u Sarajevu djelovati preko 20 stranih obavje{tajnih slu`bi od kojih svaka ima svoje antibosanske namjere? AID jeste formiran i kao obavje{tajna podr{ka Izetbegovi}evoj oligarhiji, ali to ljudima u ovoj slu`bi ne odri~e patriotizam. Ili barem ne ve}ini slu`benika AID-a, me|u kojima je znatan broj iskusnih profesionalaca. Te{ko je vjerovati da bi slu`benici AID-a sutra pre}utali saznanja o nekom zlu koje se priprema Bo{njacima. I, lako je vjerovati da bi budu}i obavje{tajci Alijanse, za pare ili fotelju prodali i sebe i dràvu. Jer jedni su djelovali u vrijeme borbe za opstanak, a drugi treba da djeluju u vrijeme sataniziranja tekovina borbe za BiH. Deideologizacija obavje{tajne slu`be temeljni je dràvni interes. U demokratskim zemljama mehanizmi za{tite su iznad strana~kih interesa. AID bi, kao i borbu za BiH, valjalo osloboditi od totalitarnog naslije|a koje su u cilju poistovje}ivanja dràve i naroda sa sobom po~inili Alija i Partija. Tim prije {to problemati~ni obavje{tajni poslovi nisu i{li preko AID-a, ve} preko MOS-a, popularno nazvane Minderske obavje{tajne slu`be, koja je direktno radila za prvog u Bo{njaka.
I am Balijansa, all zowem se Alijansa

O~ito je da u vladaju}oj Alijansi ne postoji volja za kultivizaciju obavje{tajnog posla, jer deideologizacija ima zna~enje preideologizacije, odnosno stavljanja nove ideolo{ke {ape na dràvne interese. Analiza izjava funkcionera Alijanse ukazuje da nova slu`ba mora biti vjerna Alijansi, a ne dràvi. Oni bez imalo stida govore o novoj ideologizaciji obavje{tajne slu`be, koja mora raditi za njih, {to samo potvr|uje demokratsku imbecilnost onih {to se ubi{e pri~om o demokratskim promjenama. U kontekstu bujanja kriminala pod krovom Alijanse, ideologiziranje obavje{tajne slu`be zna~ilo bi ra|anje mafija{ko-policijskog bulterijera, koji bi se krvavo obra~unavao sa poku{ajima otkrivanja i procesuiranja kriminala. To je osnovni motiv bo{nja~kih funkcionera Alijanse, koji su za kratko vrijeme obilato uvezali mafija{ke poslove. Hrvati imaju posve racionalne motive za ideolo{ku kontrolu obavje{tajne slu`be. Pod devizom Bilo kuda Hrvat svuda oni se stoluju}i skrbe za sudbinu mnogih ~ije su nove demokratske du{e odve} okaljane otvaranjem konclogora za Bo{njake. AID je jedna od osnovnih destinacija Ha{kog tribunala. Tu je obilje materijala o ratnim zlo~inima. Problem je {to u hrvatskom dossieru stoluju i mnogi Hrvati koje je proteìrala me|unarodna zajednica, a neki od njih su i visoki funkcioneri Alijanse. Ni samim Bo{njacima iz Alijanse trenutno se ne rentiraju ovakvi potresi, jer su jedva sakupili i te Hrvate za koje ni Hrvati nisu glasovali. Ako bi podràli djelovanje AID-a na daljem istraìvanju i podastiranju dokaza o ratnim zlo~inima, moglo bi se dogoditi da se Alijansa dibidus izbalijansira. Stvaranje nove ideolo{ke policije pod krovom Alijanse zadnji je {araf u mehanizmu za razvaljivanje BiH. Jadna nam majka ako se gulagerija pokrene! Novinari su Aliju i SDA derali i uzdu` i poprijeko, ali niko nije smaknut. Danas je ve} attack on the state kad se ma~ka posere u haustoru Zlatka Lagumdìje. Ve} sutra }e se bolj{evi~ka ti{ina nadviti nad BiH. Zato se protiv policijske dràve treba boriti - odmah.
Br. 34, 19. IX 2001.
Dnevnik revolucije
41
Dnevnik revolucije
Bu|enje iz ameri~kog sna

Najve}i stupanj ameri~kog patriotizma danas je borba za ostavku nelegitimno izabranog ameri~kog Predsjednika, koji je zloupotrijebio ameri~ku tragediju kako bi ugrozio ljudske ìvote i svjetski mir
Nije pro{lo ni desetak minuta nakon teroristi~kog udara u Tvinse a po~ele su zjapiti provalije izme|u stvarnosti i tuma~enja tragedije. Prvi lom ameri~kog sna dogodio se koju minutu nakon drugog udara, kada smo od CNN-a saznali da je ovo zlo~in islamskih terorista. Pa i da se ispostavi da su bi}a sa muslimanskim imenima po~inila zlo~in, kriminalno je optuìvati bez dokaza i islam trpati u kontekst terorizma. Tim prije {to se danima nakon tragedije nije mogao izmusti nikakav dokaz za optu`be na kojima je insistirala povrije|ena ameri~ka javnost. Zalud je poslije predsjednik niskog ~ela hodao po dàmiji u ~arapama, u znak podr{ke ameri~kim muslimanima, kad je ovo krsta{ko hajcanje ve} urodilo korovom odmazde. Ameri~ko dru{tvo, ta paradigma jedinstva u razlikama, slomilo se tamo gdje se mislilo da je naj~vr{}e. Poniènja kojima su izloèni ameri~ki muslimani podsje}aju na svesrpsko proganjanje ju`noslavenskih muslimana, kako bi se namirili ra~uni sa Kosova. Amerika tumara u porazu, poniènju i traumi, a da nema snage suo~iti se sa sopstvenim slabostima. Najlak{e je o{inuti po slabima, ali to ne lije~i bolest. Ameri~ko dru{tvo porazilo je sebe samim tim {to milioni nevinih ljudi, zbog boje koè, ili svoje vjere, ne smiju slobodno hodati ameri~kim ulicama. Tako su se osje}ali Jevreji nakon kristalne no}i u Hitlerovoj Njema~koj. [vabe su odbijale da se u tamvajima voze sa Jevrejima i psima, a bijeli Amerikanci odbijaju da u|u u avion sa muslimanima. Jer svaki je jevrej pas, a svaki musliman Bin Laden. Nikad ni{ta na planeti nije crklo takvom brzinom kao ameri~ki san. Pitanje je da li je uop}e i postojao.
And the mayca and the machexa

[ta je generiralo kolaps ameri~kog dru{tva? Teroristi~ki udar samo je probio ~ir gnojen decenijama. Nesputano siledìjstvo u svjetskim razmjerama stvaralo je od Amerike demokratskog i humanisti~kog debila. Za ratne zlo~ine u Japanu, Njema~koj, Kambodì ili Vijetnamu nikada nije odgovarao ni jedan Amerikanac. Iako se to ameri~ko zlo ni po ~emu ne razlikuje od hitlerovskog. Jedino Amerika odbija da podrì osnivanje stalnog Me|unarodnog suda za ratne zlo~ine! Jedino Amerika odbija da sudjeluje na Me|unarodnoj konferenciji o rasizmu! Pa zar tako skandalozne deklaracije siledìjstva prili~e dràvi koja se pona{a kao svjetski djelilac pravde?!! Ako se pravda dijeli iz pozicije za{tite rasizma, cionizma i zlo~ina, onda to nije pravda, ve} nametanje volje ja~eg, silom i terorom. Kad Amerikanac ubija, to ~ini sami Bog, a kada ubijaju ubijeni da bi se za{titili od Zemaljskog Boga, to ~ine zlo~inci i teroristi. Dokle god Amerika ne
shvati da nema razlike izme|u ubistva jednog ili drugog ~ovjeka, dotle }e njena svjetska ruka pravde biti na klimavim nogama. [ta uop}e zna~i ameri~ki ratni pokli~: Ili ste s nama, ili ste protiv nas! Nalikuje komunisti~kim parolama. Ako smo s vama onda smo protiv opravdanih zahtjeva ve}ine svjetskih zemalja koje su se na Konferenciji o rasizmu sloìle da je cionizam isto {to i nacizam; za razliku od ~itavog Svijeta, SAD smatra da izraelski zlo~ini nad Palestincima nisu zlo~ini. Kako da budemo s vama ako se ameri~ki zlo~ini u Vijetnamu, Kambodì ili drugdje ne mogu procesuirati kao ratni zlo~ini, samim tim {to Amerikanac ne moè biti zlo~inac?! A kako, opet, da budemo protiv vas, kad izme|u izraelskih zlo~ina nad Palestincima i teroristi~kog napada na Njujork i Va{ington nema nikakve razlike?! S jedne strane su ubice, a s druge nevine `rtve! Jako je zamr{eno suosje}ati u bolu zemlje koja istovjetnu bol nanosi drugima. Problem nastaje kad se od ostatka prepla{enog i ucijenjenog Svijeta traì da jedne ubice slavi kao heroje, ili abolira kao bezgre{nike, a da druge ubice proganja kao teroriste. Pravda nema dva lica. Za ogroman broj muslimanskog svijeta terorista Bin Laden ima lice pravednika. @iv ili mrtav, svejedno je, on ima snagu islamskog ê Gevare. Tako je htjela Amerika, jer je njena pravda jednima bila majka, a drugima ma}eha. Bin Laden je i stvarnosno i simboli~ko ameri~ko postignu}e; on je nastao iz o~aja koji proizvodi ameri~ka politika prema, uglavnom muslimanskom, kusuru Svijeta.
Masturbation on the tragedy

Amerika nikako ne razumije da je 11. septembra kapitulirala politika dvostrukih ar{ina. Kroz staljinisti~ku cenzuru slobodnog ameri~kog novinarstva nije se uspjelo probiti pitanje svih pitanja: ~ime je ovo Amerika zasluìla? Nisu to valjda nekakvi Arapi iz }ejfa `rtvovali ro|eni ìvot da Svijetu po{alju poruku. Ili mo`da jesu, jer je Amerika odgajana na robovlasni~koj kulturi da je svaki ìvot pse}i, samo je ameri~ki ljudski. Fraze tipa oni mrze Ameriku vi{e ni u slikovnicama ne bi pro{le. Ali, nova ameri~ka stvarnost se, kao nikad dosad, zasniva na totalitarizmu, obmanjivanju, blasfemi~noj patetici i siledìjstvu. Ni ovaj o~iti dokaz da raketni {titovi nisu nikakva ganarancija sigurnosti, nije ponukao Ameriku da razumije da je sila nemo}na da razrije{i sve konflikte, niti da za{titi gra|ane. Pravdoljubivost je mo}na, ali to podrazumijeva biblijsko uvaàvanje prava svakog ljudskog bi}a. Uobraèna Amerika nema snage da se spusti na nivo obi~nih ljudskih sudbina. Do koje mjere je od nadmo}i i medijskog ki~a obolio ameri~ki um, svjedo~i ona sramna propagandna onanija nad vlastitim `rtvama. Koji dan poslije, ljudi su jo{ uvijek umirali pod ru{evinama, a ameri~ki je Predsjednik na zgari{tu izvodio {ou-program sa vatrogascima; oni su ne{to skandirali, a on se ne{to kleberio, od razonode {to ima {ansu da bude vojskovo|a. Na njegovom licu nije bilo ni trunke bola, su}uti, shva}anja, on je bio radostan jer je kona~no zapucalo. Hajde {to je on abortus planetarne historije, ali otkud da najja~e svjetske tv mreè od te sramote prave tv spotove?! Ameri~ka je tragedija pretvorena u jeftinu sapunicu od ~ijeg prostakluka izrastaju sve druge te{ko popravljive gluposti i proma{aji. Bilo bi logi~no da ameri~ko dru{tvo otvori nekoliko slobodnih rasprava: o ulozi ameri~ke politike u Svijetu i mogu}nosti prevazilaènja konflikata dijalogom i jednakim uvaàvanju prava svih ljudi; o odgovornosti ameri~ke politike za stvaranje stanja o~aja me|u ljudima i grupama koje se odlu~uju na terorizam; o krhkosti odbrambenog sistema koji se zbog teroristi~ke nadmo}i mora osloniti na diplomatsko umije}e dijaloga; o odgovornosti ameri~kih tajnih i sigurnosnih slu`bi za teroristi~ki dribling 11. septembra; o mogu}em sudjelovanju ameri~kih gra|ana u pomaganju teroristima, jer je te{ko vjerovati da se ovako sloèna operacija mogla izvesti bez jataka; o nespremnosti ameri~kog dru{tva, predvo|enog
politi~arima i medijima, da u dramati~nim situacijama rasu|uje zdravom pame}u, tako {to bi razlu~ilo terorizam od islama, a muslimane od terorista; o pokretanju odgovornosti za sve koji su putem medija podsticali revan{izam nad nedu`nim ameri~kim muslimanima, itd.
Only the war will save Bu{

Umjesto demokratskog dijaloga o uzrocima i posljedicama, Amerika je kapitulirala pred ambicijom primitivnog teksa{kog kauboja da pokrene NOVI AMERI^KI RAT. Jer historija ni Kartera, ni Regana ne}e pamtiti kao Ruzvelta ili Trumana, i to je jedna strana bolesne ambicije Bu{a Juniora da pokrene veliki i dugotrajan rat. Druga strana tog radovanja mogu}nosti da Amerika ratuje, racionalne je prirode: nakon Klintona, Amerika propada, u ekonomskom i svakom drugom smislu; porasla je nezaposlenost, propali su mirovni pregovori na Bliskom istoku, Amerika gubi kredibilitet svjetskog lidera; jedina {ansa Bu{a Juniora da sa svoje administracije skine odgovornost za ameri~ku nizbrdicu jeste da Ameriku gurne u rat. Nove, nepotrebne, pogibije Amerikanaca dodatno }e paralizirati ameri~ku demokratiju, {to }e Bu{u omogu}iti da se veseli u patriotskom zanosu. Amerika srlja u glupost! Kao onomad prema Hitleru, tako se, sa sljepa~kom snishodljivo{}u, evropski lideri klanjaju Bu{u, dolaze}i mu pred noge, kao vjerni psi. Ni Evropa nema pameti i snage da razumije providnu Bu{ovu ambiciju da pokrene tre}i svjetski rat. Halo, ovo nije rat koji se moè dobiti ratom! Ovo je rat koji se moè dobiti mirom i pame}u! U novom ameri~kom ratu }e izginuti na hiljade ljudi, a da se ni{ta u svjetskoj bezbjednosti ne}e popraviti. Taj rat je u startu izgubljen, jer se vodi protiv nevidljivog neprijatelja. Ako se i uni{te Talibani, osta}e terorizam. A terorizam se ne moè ubiti ratom. Moè se samo oja~ati. Da je pameti, terorizam bi se mogao zaustaviti radikalnom kutivizacijom ameri~ke politike prema sebi i prema drugima, kroz sadràjnu a ne formalnu rehabilitaciju principa jednakopravnosti i slobode. Pameti, haman, nema. Planeta horski grmi u slavu Bin Ladenove smrti, a da za sve ove dane nismo ~uli nijedan konkretan dokaz o odgovornosti ovog teroriste za zlo~ine u Americi. To {to je Bin Laden odgovoran za ranije zlo~ine, ne zna~i ni{ta za konkretan slu~aj. Amerika zdu{no pokre}e tre}i svjetski rat a da nema dokaze za (s)p(r)ovod. Barem je ameri~ko pravosu|e utemeljeno na maksimi: Niko nije kriv dok se ne dokaè. Uprkos korektnom odgovoru afganistanske Vlade da }e izru~iti Bin Ladena ako SAD dokaù da je on kriv za ameri~ku tragediju, Amerika smatra da ultimatum nije ispo{tovan i da treba izvr{iti odmazdu. Pa i da se dokaè da je Bin Laden odgovoran za zlo~ine u SAD, osta}e pitanje: kako se sa ovoliko ameri~ke povr{nosti, nelogi~nosti i nedore~enosti - mogao naru{iti svjetski mir? Da ne bude zabune, u Bosni je, uz direktan tv prijenos, pobijeno 200.000 ljudi, pa nikome nije naumpalo da pokre}e tre}i svjetski rat. A i mi smo, valjda, ljudi.
America in the Presidents pans

Amerika je za samo dvije-tri sedmice potonula u politi~ki i moralni ambis u kakvom se nikad nije nalazila. Amerika je danas komad budale ~ije je lije~enje gotovo nemogu}e. Ameri~ki je diktator u zabunluku tragedije uspio, strate{ki svjesno, da sve institucije za{tite ameri~ke slobode stavi u svoje ga}e. Danas se njegovom vesternu vi{e nema ko suprotstaviti, jer - ko je protiv njega, taj je protiv Amerike. Vladali su tako Staljin, Hitler, Musolini, Tu|man, Milo{evi} i mnogi drugi diktatori. Pro}i }e dugo dok Amerika shvati da je borba za ostavku Dòrdà Bu{a najve}i stupanj ameri~kog patriotizma. Jer je ovaj ~ovjek zloupotrijebio ameri~ku tragediju kako bi ugrozio nove ìvote i svjetski mir. Oni ~iji um nije inficiran ameri~kom osvetom, trebaju odmah otvoriti kampanju za ostavku ionako
nelegitimno izabranog ameri~kog Predsjednika, kao i za otvaranje procesa demokratizacije Amerike uz nadzor nujumnijih ljudi Svijeta.
Br. 35, 3. X 2001.
Dnevnik revolucije
45
Dnevnik revolucije
Amerikanci igraju ruski rulet

Globalni terorizam nije dràva, nije vojska, nije pojedinac. Nemogu}e ga je vojno neutralizirati. To je duh koji se svakog ~asa moè pojaviti u ma kojem dijelu svijeta. Ono {to se moè locirati, i pravdom lije~iti, jedino su àri{ta nepravde i o~aja koja proizvode teroristi~ke odgovore na ugnjetavanja nevinih ljudi.
[ta }e se dogoditi ako Amerika potu~e Talibane i ìvog ili mrtvog skemba Bin Ladena? Ho}e li to zna~iti da na Svijetu vi{e nema terorizma? Sude}i po medijskoj i politi~koj atmosferi me|u saveznicima, ovo je odlu~uju}a bitka protiv terorizma. Terorizam obitava u Bin Ladenovom bunkeru, i kad tu rupu raznese bomba, vi{e nema terorizma. Tada }e svijet ìvjeti u rahatluku, svi }e biti nasmijani, kao na naslovnim stranicama onih veselih sveski {to ih dijele Jehovini svjedoci.
The focca on the bicycle

Amerika je slo`no pokrenula svjetski rat, a da njena javnost uop}e nije postavila klju~no pitanje o ostvarivosti zadatog cilja: moè li se napadom na Afganistan dobiti rat protiv terorizma? Zar je mogu}e da tolika sila zapadnog svijeta uop}e ne razmatra ishod zalaganja svojih ljudskih i neljudskih potencijala? Ostavimo po strani te bu~ne uspavanke koje uzvikuje ameri~ki Predsjednik, a u koje javnost, na àlost, vjeruje kao Svjedoci u Jehovu; logika ukazuje da je ratovati protiv terorizma isto kao isu{ivati Crno more. Jer, globalni terorizam nije dràva, nije vojska, nije pojedinac, njega je nemogu}e vojno locirati i neutralizirati; to je duh koji se svakog ~asa moè pojaviti u ma kojem globaliziranom dijelu svijeta; ono {to se moè locirati jedino su àri{ta nepravde i o~aja koja proizvode teroristi~ke odgovore na ugnjetavanja nevinih ljudi. Poglavito muslimana. Amerikanci ne vide ni tra~ak realnosti. Za njih je rat tek holivudski spektakl u kome uvijek pobje|uje Ramboid, koji se nikad ne voza u mrtva~kom sanduku. Olako su zaboravili Vijetnam i desetine hiljada svojih besmislenih smrti. Dràvna cenzura je zabranila slikanje `rtava Menhetna, {to je u slu`bi {minkanja i zloupotrebe bola; krajnji cilj je ubijediti javnost da rat ne boli. U ameri~koj svijesti rat nisu raskomadana tijela, invalidi, suze, groblja Hajde {to su slijepi da pretpostave bol koju }e nanijeti drugima, ali kako ne promi{ljaju o sopstvenim `rtvama?! Sve dok se vodi rat sa distance, Amerikanci se ku}i ne}e vra}ati u mrtva~kim koferima. Pritiskanjem dugmadi ne mogu se pobijediti Talibani. Za eventualnu pobjedu valja si}i u brda, u afganistanske vrleti, u kojima bi se Amerikanci osje}ali kao foka na biciklu. U bitkama prsa u prsa topi se sva tehni~ka
premo}. Koliko god su ogromne razlike u vojnoj opremljenosti, toliko su bezna~ajne u pje{adijskom okr{aju. Ameri~ka pje{adija }e bezbeli biti na|i|ana svim i sva~im, ali to im ne moè pomo}i u marisanju u kome je vojnik, kona~no, jednakopravan.
Mad clown
Iskustvo bosanskog rata svjedo~i da se zauzimanje obi~ne ~uke mjeri desetinama mrtvih. Linija odbrane imanentno je u boljem poloàju od fronta napada. Po nekim iskustvima odnos poginulih izme|u branitelja i napada~a je pet naprema jedan. Afganistan ima bezbroj ~uka kojima Talibani gospodare ònglerskom vje{tinom. Za pobjedu bi Amerikanci, bez obzira na Sjeverni Savez, morali uloìti hi~me svojih vanserijskih ìvota. Hiljade ameri~kih ìvota izgubljenih 11. septembra tek su po~etni ulog u ovom ameri~kom ruskom ruletu. Za smrt ljudi u Tvinsima kriva je slabost obavje{tajno-sigurnosnih slu`bi, a tek potom teroristi. Mogao je Bin Laden zamisliti {ta god ho}e, ali je to neizvodivo bez ameri~ke pomo}i, bilo kao izdaje ili kao nespremnosti. I za nova stradanja ameri~kih gra|ana bi}e kriva sama Amerika, jer nema snage da se suo~i sa odgovorno{}u za tragediju. Bilo bi smisleno da je nakon 11. septembra po~eo obra~un ameri~kog dru{tva sa ameri~kim slabostima, a da su `rtve shva}ene kao cijena te slabosti. Umjesto toga, Amerika na oltar sopstvene gluposti zaslaè jo{ hiljade ameri~kih ìvota. Uzalud! Jer i kad za koju godinu pro|e pri~a o Afganistanu, Ameriku }e pritiskati ista otvorena pitanja. Terorizam }e biti gdje je i bio, svukud, samo }e ameri~ka groblja biti oboga}ena besmislom. Kad bi se o stvarnosti raspravljalo sa pozicija dijaloga, a ne sa pozicija diktatorske sile mnogi bi ìvoti bili spa{eni.
Save America from America

Ameri~ka javnost, predvo|ena militantnim Predsjednikom, bijesno urla u slavu odmazde, traè}i da naplati ìvote izgubljene 11. septembra. Opsjednuti su krvlju koju valja pustiti ma kome. Zauvijek je sru{en mit o ameri~koj nadmo}i. Teroristi su od Amerike napravili zajebanciju, kojoj bi se grohotom smijali da nije smrti nedu`nih ljudi. Do te mjere su razvaljeni centri ameri~kog ponosa da je te{ko o~ekivati zdravu pamet. Od nekog ko je hodao kao kralj svijeta i svemira napravljen je groteskni klovn: {aka fanati~nih terorista opalila je Americi ~voku. Za zdravu pamet u porazu nema ni~eg poraznog ako se iz poraza nastoji izvu~i snaga, iskustvo, budu}nost. Ali, ameri~ka je pamet oboljela mnogo prije 11. septembra, jer se odgajala u nebeskim pelenama, a ne me|u ovozemaljskim vrijednostima. Otuda danas Amerika nema snagu da poraz preto~i u pouku. Za mahalsko namirivanje ra~una opredijelilo se preko 80 odsto Amerikanca. Oni ne vide da je ameri~ki rat izgubljen samim tim {to }e se izgubiti toliki ìvoti, a {to se Svijet ne}e kutarisati terorizma. Izgubljen je kao i onaj vijetnamski, a o ~ijoj bezveznoj tragi~nosti svjedo~e aleje grobnica diljem Amerike, i ko zna koliko rasutih ùtih kosti u vijetnamskoj zemlji. Ova dva izgubljena ameri~ka rata veè, nadasve, potreba ameri~kih vlasti da na tragediji vlastitog naroda grade harizme predsjednika i njihovih himlera. Historija je krcata primjerima ja~anja nacije na sopstvenoj, zalud prolivenoj krvi. Zastra{uju}e je u kako glupavom i nemo}nom svijetu ìvimo. Ameriku treba spa{avati od same Amerike, jer je to jedina {ansa da i svi drugi budu spa{eni.
Br. 36, 17. X 2001.
Dnevnik revolucije
47
Tre}i kongres SDA
Manifestacija licemjerja
Istup Alije Izetbegovi}a na Tre}em kongresu SDA, i hvalospjevi koje je za prosipanje magle i hipokrizije dobio bo{nja~ki lider, ukazuju da je SDA jo{ uvijek daleko od pameti i morala
Tre}i kongres SDA bio je spektakl uzroka i posljedica bo{nja~ke propasti! Stranka pod ~ijim rukovodstvom je do{lo do politi~kog i ekonomskog uni{tavanja bo{nja~kog naroda, uop}e nije otvorila raspravu o strategiji spa{avanja bo{nja~ke preostalosti. âk {ta vi{e, Kongres je prihvatio strategiju bjeànja iz bo{nja~kog ìvog blata, proklamiraju}i politi~ki centar i multietni~nost kao smjernice budu}e ideolo{ke profilacije SDA.
Uloga SDA u razaranju BiH

Ovakva SDA je Bo{njacima trebala 1990., kada je bo{nja~ke nacionalne interese trebalo braniti multietni~kom platformom, a ne pristajanjem na igru SDSa i HDZ-a o tronacionalnom suverenitetu. SDA je imala {ansu da nakon 1990. koalira sa gra|anskim strankama i da BiH otrgne iz kandì legalizacije podjele BiH. No, SDA je do besmisla srljala u ljubavnu mr`nju sa SDS-om i HDZ-om. Umjesto da suverenitet sa radni~ke klase pre|e na gra|ane BiH, on je pre{ao u {ape tri nacionalne stranke, ~iji su nacionalni legitimiteti zakonomjerno teìli uspostavi nacionalnih suvereniteta. A da se SDA 1990. definirala kao narodna i multietni~ka stranka centra, i da je ostvarila vlast sa gra|anskim strankama, SDS i HDZ bi ostali u opoziciji, bez mogu}nosti da legalno predstavljaju s&h interese. Njihov secesionizam bi pred me|unarodnom zajednicom imao karakter kriminalnog i antidràvnog ~ina, umjesto {to mu je SDA omogu}ila da dobije karakter legaliteta. SDA, kao koalicioni partner razara~a BiH, snosi historijsku odgovornost za potpomaganje legaliziranja i legitimiziranja s&h nastojanja za ~ere~enjem BiH. Agresija koja je uslijedila time je dobila dokument za validnost, jer su zahvaljuju}i SDA, i SDS i HDZ postali legalni predstavnici srpskih i hrvatskih interesa u BiH. A da je SDA 1990. u{la u gra|ansku koaliciju, tada bi suverenitet bio na gra|anima, a ne na konstitutivnim nacijama, i bilo bi neizvodljivo dovo|enje s&h secesionista na nivo legaliteta. Otuda ovaj dana{nji ideolo{ki preporod SDA biva degutantna manifestacija dvojnog morala. Dakako, dobro je to {to SDA kona~no shva}a da se bo{nja~ki nacionalni interesi trebaju braniti i afirmirati multietni~kom platformom, ali, zar je mogu}e izvr{iti tako krupan zaokret, a ne osvrnuti se na {tete koje su proizvedene decenijskim srljanjem u antibo{nja~ki politi~ki koncept. Zapravo, temeljno pitanje koje se name}e nad svim, novim, probosanskim stavovima Tre}eg kongresa SDA, jeste: A za{to to nije u~injeno prije? Odmah po osnivanju SDA? Jo{ 1990. je bilo potpuno jasno da i beogradski i zagreba~ki reìm vide svoje dijelove BiH, i da ovdje instaliraju nacionalne stranke koje secesiji treba da obezbjede odoru legaliteta. Najmanje {to je mogla u~initi bo{nja~ka
nacionalna stranka jeste da ne pristane na politi~ko bratstvo sa onima koji su bjelodano protiv Bo{njaka, samim tim {to su samo za sebe.
Izborni dìhad za interese HDZ-a

Lider SDA je i u toku genocidne agresije na Bo{njake imao desetine prilika da se distancira od antibo{nja~kog politi~kog koncepta. [to je vi{e nastupao kao lider Bo{njaka, to je manje bilo dràve, a time i ostvarivnosti bo{nja~kih nacionalnih interesa, a vi{e onih koji su protiv BiH. SDA je u toku agresije stajala iza politike dogovaranja i pregovaranja sa ratnim zlo~incima, sa politi~kim s&h strukturama za koje se ve} tada znalo da su odgovorne za etni~ka ~i{}enja i masovne likvidacije bo{nja~kih civila. To je od nas traìla me|unarodna zajednica imaju obi~aj re}i prvaci SDA kad obja{njavaju svoje ratno koaliranje sa SDS-om i HDZ-om. Mo`da je me|unarodna zajednica upravo trebala to svo|enje dràve BiH na bo{nja~kog lidera, koje se dogodilo onog ~asa kada je bo{nja~ki lider pristao da sjedanjem za pregovara~ki sto legitimizira jednaka prava s&h secesionista. Nakon predizborne koalicije iz 1990, ovakav korak je bio logi~an sa aspekta kontinuiteta antibo{nja~kog koncepta SDA. Znano je da je ta politika upornog legitimiziranja s&h separatisti~kih nastojanja na koncu rezultirala Va{ingtonskim i Dejtonskim sporazumom, i svo|enjem stvarnosnog bo{nja~kog suvereniteta na frtalj Bosne. Kadrovi SDA su u martu 1994. pristali da Bo{njake strpaju u Federaciju, i jo{ tada su srpskom entitetu poklonili 49 odsto bh. teritorije. Kasnije priznavanje Republike Srpske, i Dejtonski sporazum, tek su imali finalni karakter. SDA je i nakon ovih harakirija nad bo{nja~kim interesima imala mnogo {ansi da preusmjeri djelovanje ka revitalizaciji BiH kroz transformaciju svoje politike. Prvi poratni izbori 1996. protekli su u velikim skupovima na kojima se orio tekbir, kao da je dìhad, a ne izbori u multietni~koj BiH. Koaliranje SDA sa HDZ-om jo{ jednom je potvrdilo kontinuitet antibo{nja~ke politike najve}e bo{nja~ke stranke. Dok su ku}e bo{nja~kih povratnika u Stocu i âpljini razvaljivale usta{ke bombe, SDA je {utala, jer je vi{e volila svog koalicionog jeba~a, nego bo{nja~ku sirotinju. I izbori 1998. su potvrdili isto. SDA je vi{e volila vlast nego narod. Zato su jo{ dvije godine koalicije sa HDZ-om protekle u ignoriranju desetine pojava koje su direktno bile usmjerene protiv bo{nja~kih interesa. Usta{e su marisale Bo{njake na svakom koraku, privatizirale {ta im se htjelo, ali SDA se nije suprotstavljala ni plja~ki mostarskog Aluminija, ni hrvatskoj struji, po{ti, televiziji, op}enito, hrvatskoj dràvi na 27 odsto bh. teritorija. To {to je Hrvata u BiH po popisu iz 1991. bilo tek 16,60, a {to su poklopili vi{e od frtalja Bosne, SDA nije iritiralo. SDA je smatrala da je ~asnije koalirati sa bo{nja~kim ubicama, nego se transformirati i pridruìti strankama probosanske provinijencije.
Prosipanje magle i hipokrizije

Onda je do{la 2000. godina i SDA je oti{la u vraìju mater. Me|unarodna zajednica je ustoli~ila SDP-Alijansu, ~iji je zadatak da nastavi politiku SDA na razaranju BiH i uni{tenju bo{nja~kog naroda, ali pod kontrolom s&h lobija u me|unarodnoj zajednici. Period vladavine SDP-Alijanse otkrio je ogromnu karakternu slabost kadrova SDA, od kojih su mnogi danas vjerniji Alijansi nego {to su to ikad bili svojoj stranci. Dotakav{i dno, SDA je po~ela da se bavi bo{nja~kim i bh. interesima. U posljednjih godinu dana SDA je objavila desetine korisnih stavova, uo~avaju}i i apartheid u Stocu, i etni~ki inìnjering u @ep~u, i antibosansku politiku OHR-a na BHT, i fa{izam u RS, i mnogo toga o ~emu je {utala dok je bila na vlasti. Da je bogdom bilo te iskrenosti kad je SDA imala mo}, danas bi mnogo stvari bile bolje, i ~asnije.
Na àlost, istup Alije Izetbegovi}a na Tre}em kongresu SDA, i hvalospjevi koje je za prosipanje magle i hipokrizije dobio bo{nja~ki lider, ukazuju da je SDA jo{ uvijek daleko od pameti i morala. Izetbegovi} je morao objasniti otkud to da se SDA odjednom zalaè za ustavne reforme do uspostave decentralizirane dràve multietni~kih regija, kad je doju~er istrajavala na dejtonskom konceptu entitetskih podjela. Kad kaèmo do ju~er, onda to mislimo bukvalno, jer je nedavno, zahvaljuju}i SDA, usvojen segregacijski Izborni zakon, koji pe~ati entitetske podjele i BiH dijeli na dvije zasebne dràve. Otkud to da je SDA danas za multietni~ke regije, a usvajanjem Izbornog zakona je potvrdila da joj je bitniji izborni suverenitet RS, nego budu}nost BiH?! Otkud takav zaokret kad je SDA, zajedno sa poslanicima SDP-a, u Federalnom parlamentu prihvatila specijalne veze Federacije i Republike Hrvatske, i time legitimizirala specijalne veze RS i Jugoslavije. Izetbegovi} la`no optuùje SDP za neprincipijelne kompromise nakon zaklju~ivanja sporazuma o specijalnim odnosima SRJ i RS, jer je i njegova stranka suodgovorna za legitimiziranje ove gluposti.
Za{to se transformira SDA?

Izetbegovi}ev govor kao da je pisao Dr Esad Zgodi} ili neko od autora iz sjene koji godinama pame}u i bosanskim patriotizmom filuju lidere alternative. Izetbegovi}ev govor je dobar, ali laàn. Neubjedljivo je kad iz usta ~ovjeka koji se zove Alija Izetbegovi} izlaze izjave tipa delegati stranke }e glasati za sve probosanske zakone a da se ne objasni za{to delegati stranke i dosad nisu glasali za sve probosanske zakone. Ili, za{to }e sad, odjednom, na zastavi stranke umjesto zelenog polumjeseca biti ljiljan, kad bi bilo korisnije da se to dogodilo prije? Za{to }e se SDA redefinirati iz populisti~kog pokreta u politi~ki centar, kad se i to trebalo dogoditi prije? Otkud SDA-u moralno pravo da zamjeri SDP-u {to je pristao na preimeniovanje Dana dràvnosti u Dan antifa{izma, kad je SDA godinama siledìjski razvaljivala antifa{isti~ku tradiciju BiH, poistovje}uju}i na{ najve}i dokaz o sudjelovanju u svjetskoj historiji sa komunizmom. SDA je ukidala antifa{isti~ka obilje`ja, nazive ulice, {kola, trgova, ustanova, ba{ kao {to su ~inili i ~etnici i usta{e. U toj anti-antifa{isti~koj pomami jedino im je Be{lagi}eva gra|anska Tuzla i{la na ruku, ukidaju}i sve antifa{isti~ko i imenuju}i dvije ulice po fa{istima iz Drugog svjetskog rata. Ili, za{to se ba{ sad pojavljuje inicijativa o uvo|enju bosanske nacije? Sada su sazreli uvjeti najgluplji je mogu}i odgovor koji se ~uje iz SDA. Najzreliji uvjeti za sve ove stavove i inicijative su bili 1990. godine, kada je jo{ uvijek u bh. dru{tvu stvarnosno ìvjela ideja bosanstva, bratstva i jedinstva. [to se duè srljalo u ideju podjele, to smo dalje bivali od mogu}nosti da sa~uvamo smisao bh. dru{tva, a time i dràve. Ideolo{ki zaokret SDA zapravo je nezvani~no priznanje da je u pogledu svih ovih stavova - SDA bila na pogre{nom putu. Bilo bi po{teno da se to javno kaè, i prizna, i da se otvori slobodan dijalog o {tetama koje su SDA-ovske nacionalisti~ke budala{tine nanijele bosanskohercegova~koj ideji, bez koje nema ni ostvarenja bo{nja~kih nacionalnih interesa. Dok se o biv{oj SDA, u samoj SDA, ne progovori kao o {teto~ini, dotle ni nova i preporo|ena SDA ne moè nositi znak ~asti i istine. Tre}i kongres SDA je bio manifestacija laì, samim tim {to nije re~eno za{to se transformira SDA.
Br. 36, 17. X 2001.
50
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Budu}nost u dènetu
Samo je jedan na~in da Svijet izbri{e dokaze o svome sudjelovanju u genocidu nad Bo{njacima: Nestanak Bo{njaka. Milom ili silom. Nakon 11. septembra ovaj put zlo~ina je skra}en. Od optu`bi za islamski terorizam, do nove agresije pola je koraka.
Kampanja protiv BiH poprima razmjere cirkusa. Rado bi se smijali toj antiislamskoj {izofreniji, ali nas bliska pro{lost u~i da je grimasa osmijeha bliska grimasi pla~a. Smijali smo se {izofrenim idejama {picastog Tu|mana i me|edastog Milo{evi}a, ubije|eni da je neizvodljiv bratoubila~ki rat. Mnogima je to bila prva spoznaja da snaga nije garancija pameti, a ni pamet garancija snage. [ta nam je vrijedilo to uvjerenje da su na na{oj bosanskoj strani svi ovozemaljski i onozemaljski argumenti, kad se za~as na nas sru~io }eif ubijanja. Ovog se treba prisjetiti danas kad s ignorancijom i podsmijehom tretiramo nastojanja da se Bosni i Bo{njacima nalijepi etiketa tzv. islamskog terorizma.
Wolf Gang-ster yustasha

Gotovo sa istim sljepilom vjerujemo da je u BiH nemogu} novi rat, nova genocidna agresija za kona~no dokusurivanje Bo{njaka, kao {to smo vjerovali da se JNA, kao armija nastala na antifa{isti~kim tekovinama, ne moè izroditi u genocidnu nakazu. Vjerujemo da je SFOR apsolutni garant mira i na{e bezbjednosti. Za{to bi bio?! Ima mnogo slu~ajeva u Svijetu kada su se me|unarodne snage povla~ile ~im je zapucalo, i prepu{tale goloruk narod krvo`derima. Prije bi se SFOR povukao iz BiH, nego {to bi se mi sna{li da se organiziramo za odbranu. Te izjave da SFOR i nakon 11. septembra nastavlja mirovnu misiju u BiH ne zna~e ama ba{ ni{ta, jer sutra sve moè biti druk~ije. Uostalom, imamo blisko iskustvo genocidne agresije u toku koje smo se uvjerili da rezolucije nemaju nikakvo zna~enje. Realna snaga je jedini argument koji se uvaàva. Na{a je snaga rasto~ena u brlogu unutarnjeg zla, autodestrukcije, patriotskog mazohizma Mi postojimo samo kao potencijalne `rtve, ali ne i kao zajednica koja brine o svojoj budu}nosti. Na{u budu}nosti ~ine tragi~ni obrasci iz pro{losti. Kad bi sutra zapucalo, kao 1992, nastala bi nevi|ena bjeànija, a oni koji bi ostali da dokazuju svoju nevinost, bili bi uz meze preklani. Pacifizam je jedino smislen ako je istozna~an. U bo{nja~kom slu~aju, mirotvorstvo je tek hrana za srpske i hrvatske fa{iste, kojima je Dejton potvrdio isplativost zlo~ina. Politika OHR i OSCE ne samo da uvaàva rezultate genocida, ve} i podsti~e s&h fa{iste da dokusure ostatak Bosne i kona~no ovaj geografski pojam raspolute po dogovoru iz Kara|or|eva. Pogledajte samo kakvo je zlo po~inio Volfgang Petri~ usta{kim prekrajanjem granica u op}ine @ep~e! On je jedini krivac za eskalaciju nasilja u @ep~u, jer je hrvatskim ekstremistima potvrdio da se mr`nja, apartheid i segregacija isplate. Nakon {to im je Visoki predstavnik dao }age da je @ep~e hrvatski grad, njihov
naredni korak je da progone Bo{njake. Po ovom obrascu funkcionira dejtonska stvarnost u BiH.
Criminal Axbabs: Krmack, Shpicco & Bu{

Bo{njaci nemaju nikakvog argumenta da vjeruju u dobronamjernost me|unarodne zajednice. Jedan ameri~ki uhljup nedavno je izjavio kako bi muslimani u BiH trebali biti zahvalni {to su spa{eni. Ma jel, matere ti! Da li je spa{eno onih 200.000 {to su pobijeni za ~etiri godine dok ste vi blehnuli u prazno?! Hajde {to Alija Izetbegovi} smatra da je `rtvama potaman, jer hodaju po dènetu, ali mi koje nije napustila zdrava pamet znamo ko je krivac. Ne, to nisu ni Milo{evi}, ni Tu|man! Kriv je Svijet koji je manijacima dopustio holokaust usred Evrope! Izme|u komandne odgovornosti s&h zatvorenika u Hagu, i komandne neodgovornosti svjetskih politi~ara nema nikakve razlike. Jedni su nare|ivali zlo~ine, a drugi su pustili da se oni doga|aju. Da je svjetske pravde, otac ameri~kog Predsjednika bi danas hodao po Ha{kom Tribunalu. Zajedno sa Aka{ijem, Galijem, Ananom, Mejdòrom, Ovenom, Stoltenbergom i drugim zlo~incima. Znaju to jako dobro svjetski centri mo}i koji imaju samo jedan na~in da izbri{u dokaze o svome sudjelovanju u genocidu nad Bo{njacima. Jedino ako nestane Bo{njaka, bi}e izvodljiv gubitak pam}enja. Tada }e nacisti~ke s&h historije s lako}om objasniti da su se Bo{njaci dobrovoljno raselili, pa je stvoren konsenzus izme|u ova dva jedina bh. naroda da 51% pripadne Hrvatskoj, a 49% Srbiji. Napad na Ameriku je do{ao ko naru~en za alternativnu ideju u rje{avanju bh. pitanja. U frtutmi koja je nastala u Svijetu malo bi se ko birnuo zbog stradanja nekakvih bosanskih muslimana. Potreban je samo jedan segment u pripremi javnosti za nastavak genocida nad Bo{njacima. Treba stvoriti uvjerenje da Bo{njaci zasluùju i gore od onog {to im se doga|alo! Treba Bo{njake optuìti za tzv. islamski terorizam, za veze sa Bin Ladenom, {to u antiislamskoj histeriji ima zna~enje suodgovornosti za napad na Ameriku.
American Airlines in the Wissoko

Po{to BiH nema obavje{tajne slu`be koja bi {titila dràvne interese, a po{to su Bo{njaci ostali bez AID-a, nemogu}e je pratiti hiperaktivne pripreme na relaciji ~etnici-usta{e. Sedam dana nakon napada na Ameriku na Palama je odràn tajni sastanak ~etni~kog i usta{kog vo|stva u BiH. Tajni sastanci su postali redovni. U me|uvremenu su proizvedene desetine insinuacija o Bin Ladenovim mreàma u BiH. To {to nikad ni{ta nije dokazano neva`no u odnosu na cilj kampanje kojom se stvara uvjerenje da su Bo{njaci doma}ini tzv. islamskog terorizma u Evropi. U drskosti se ide ~ak dotle da se izmisle nevjerovatne konstrukcije, kao {to je ona da su piloti samoubice trebali poletjeti sa neizgra|enog viso~kog aerodroma, i otetim se avionima zabiti u ameri~ke baze u BiH. To {to u Visokom nema ni aerodroma, ni aviona manje je bitno. Kao i u svim drugim slu~ajevima, i ovdje se ispostavilo da pohap{eni Arapi nemaju blage veze sa onim za{ta su sumnji~eni. U javnosti je, ipak, ostalo uvjerenje da je neko trebao poletjeti iz Visokog. Agresija na Bo{njake, kao narod od ~ijeg nestanka ovisi nestanak BiH nikada nije ni zavr{ena. Nakon Dejtona, genocid se sprovodio raseljavanjem. Danas prijeti mogu}nost da taj genocid ponovo postane oruàni. Smijerni Bo{njaci vjeruju u svoju svijetlu budu}nost. Ali, u dènetu nema budu}nosti.
Br. 37, 31. X 2001.
52
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Prc fa{izmu!
Narod koga drmate argumentima o njegovoj smrti, u znak zahvalnosti drma dupetom ko i glavom, u ritmu {aba~kog folka, uz koji je i ubijan. Ho}e li makar neko zaustaviti svoju turbo-folk guzicu i turiti prst na ~elo.
Biv{i ameri~ki predsjednik Ronald Regan ìvi ko biljka. Kaki i pi{ki u ga}e, mijenjaju mu pelene, hrane ga na cuclu. Mrtav, a ìv. [ta bi mislili o nekome ko bi polumrtvom Reganu ponudio da u kratkim pantolicama do|e biciklom u Bosnu i za 50 maraka unese deset tona }umura? Mislili bi da je blesav i morbidan. E tako se danas osje}a svako ko vapije da se Bosanci suprotstave dejtonskoj smrti. S tim {to nama nisu pelene na guzici, ve} u glavi.
Gowno in the Shabbanowom zagrljaju

Narod koga drmate argumentima o njegovoj smrti, u znak zahvalnosti drma dupetom ko i glavom, u ritmu {aba~kog folka, uz koji je i ubijan. Ili je taj narod na zelenoj grani, pa vlada Planetom, ili su mi{ljenja o dejtonskom nastavku agresije nerealna. îm niko nije zabrinut zbog o~itog nastavka genocida nad Bo{njacima, putem raseljavanja i privatizacijske otima~ine, kao uslova za nestanak BiH bi}e da se radi o paranoidnoj uobrazilji onih koji vide to {to niko ne vidi. Jer da ima razloga za zabrinutost, valjda bi makar neko zaustavio svoju turbo folk guzicu, turio prst na ~elo, i po~eo razmi{ljati o stvarnosti. Ogromna je razlika izme|u niza ìvih argumenata o bosanskoj smrti, i komotnosti na{eg dru{tva prema onome {to se doga|a. [aban [auli} pravi turneju po op}inama sa bo{nja~kom ve}inom. Gra~anica i Tuzla ve} se tresu od {abanoidne groznice, kao da }e to sletjeti marsovci, a ne [aban. Filharmonija gudi u po~ast izginulim Amerikancima, ali ne i izginulim Afganistancima, dok cjelokupno dru{tvo aplaudira tom nemoralu. Po{to smo moralna i patriotska govna, posve je prirodno {to ne vidimo seriju svakodnevnih teroristi~kih ubistava bo{nja~kih povratnika. U svojoj slabosti smo stigli do heroinske krize, mute nam se pogledi i osje}aji, pa sve svoje `rtve doìvljavamo kao seljake, papke, ugursuze, koji tom smr}u remete ovaj haulcinatorni sklad. Ta provalija izme|u samrtne stvarnosti i uobrazilje, jedino je obja{njiva psihopatologijom na{e li~nosti, koja je za~eta u proro~anstvu Radovana Karadì}a da }e me|unarodni genocid nad Bo{njacima otvoriti proces uru{avanja bosanske ki~me. Mi se, burazeru, pla{imo stvarnosti i zato bjeìmo [abanu u zagrljaj.
Tespihs lobby
Mo`da bi ovaj narod potraìo uto~i{te kod svojih umnih ljudi, ali su se i ti umnjaci razbjeàli. Svako se zabavio oko svoje ba{~e, pa koliko traje da traje. Na{a je patriotska inteligencija nalik na ameri~ke kamione ~iji motori mogu pra{iti i preko 100 km/s, ali im je jo{ u fabrici ograni~ena brzina. Tako i nama u materinoj
utrobi ugra|uju hajvanski broj obrtaja u mozgu, kako se nikad ne bi izdigli iznad osu|enosti na propast. Kad smo skraja 80-tih zaiskrili kao duhovni i ekonomski centar ju`noslavenskog svijeta, namah nam je presje~en dovod krvi u mozak. Otad krvarimo. Otad nikako da pre|emo prag kriti~ne mase kolektivnog i djelatnog razumijevanja stanja u kojem se nalazimo. Umjesto da osmisle strategiju otpora ubijanju Bosne, neki na{i ugledni intelektualci i dalje izvaljuju parolu: Bosne je bilo i bi}e. Zvu~i litavo, narodnja~ki, nema {ta. Javnost posr~e ovaj lavor gluposti, i ode se razonoditi meksi~kim serijama. Jerbo, ~im je ne~ega bilo, mora da }e ga i biti, jer ga ne bi bilo, da ga ne moè biti. Kad bismo sudbinu Palestine, ili svih onih dàmija koje su nekad bile po Srbiji, uzeli kao paradigmu mogu}e (ne)bosanske budu}nosti, razumjeli bi da - ne mora biti onoga ~ega je bilo. Bosna, kao i ìvot u insanu, hajvanu i biljci, opstaje na hemiji trenutne mogu}nosti opstanka. U toj konkretnosti Kulin Ban ne igra nikakvu ulogu. Dàbe ovci {to je hodala po pa{njaku, kad je udebljala za kurbana. Dàbe Reganu {to mi je u tekstu unosio }umur, kad sad njega nosaju. Dàbe svemu i svakome ìvot, kad je taj ìvot odre|en efikasno{}u borbe za ìvot. Jer, da nije tako, danas bi Amerikom vladali Indijanci, Palestinom Palestinci, Rusijom komunisti, a Bosnom Bosanci. I ìvoti dru{tava su ome|eni rokom trajanja, s tim {to se neki ivi~e decenijama, a neki preta~u stolje}ima. Za pet decenija prije kataklizme Bosna je dogra|ena kao autohtono dru{tvo, sa smislenim identitetom. No, to ne zna~i i garanciju samoodrìvosti. Mogli smo biti zna~ajni ko anti~ka Gr~ka, ali bi o na{im glavama odlu~ivale globalne materijalisti~ke letve i fetve. Kao {to, pod parolom rata protiv terorizma, odlu~uju i kod ubijanja afganistanskih civila. Naspram Bosne je 20-tak miliona {to Srba, {to Hrvata, ~ije su lobisti~ke pozicije u Svijetu neuporedivo ja~e od na{ih. U toku agresije u bh. Ambasadi u Londonu sjedio je nekakav Arap i lobirao za tespihe. Taki smo ti mi. Na{ jedini argument, baziran na civilizacijskoj ideji zajedni{tva, rasto~en je pristajanjem Islamskog Nam Mislioca da se nasuka na Tu|manovu i Milo{evi}evu igru protiv Bosne i Bo{njaka. Otud nam Dejton, kao okvir koji jedino odgovara nestanku BiH. A kad nestane BiH, {ta koga vi{e briga za mrtvaca. Mrtvac je mrtvac, i kvit.
Yebb for kvislinshke sline

Nego, po{to u Bosni jo{ ima nas {to im nije presje~en dovod krvi u mozak, a bogme ni u ga}e, valjalo bi po~eti razmatrati mogu}nost okupljanja ljudi oko ideje otpora dejtonskom uni{tenju BiH. Recimo, postoje desetine primjera o u~e{}u Volfganga Petri~a u postdejtonskom genocidu nad Bo{njacima. @ep~e je najdrasti~niji. Postoje konkretni primjeri o mafija{kim pritiscima OSCE-a na usvajanje Izbornog zakona kojim se ugroàva demokratija i podsti~u s&h fa{isti~ka dru{tva u BiH. Kao {to je jasno da je SDA skupina islamskih hipika, da su SDS i HDZ fa{isti~ke stranke, jasno je i da je Alijansa za promjene jedna obi~na kvislin{ka slina koja je na platnoj listi Beograda i Zagreba. Cjelokupan politi~ki i dru{tveni arsenal ucjenom je i novcem usmjeren ka uni{tavanju BiH, kroz svo|enje Bo{njaka na onu politi~ku i ekonomsku mjeru koja }e biti ravna Kurdima u Turskoj. Mi smo okupirani od stranih i doma}ih fa{ista ~iji je cilj uni{tenje Bosne i Hercegovine! [ta nam je ~initi? Treba im svima jebati fa{isti~ko sjeme! Antifa{izmom!!! Ionako vi{e ni{ta ne moèmo izgubiti. Ko nije s nama taj je protiv nas! rekao je ameri~ki Predsjednik, koji je uvijek u pravu.
Br. 38, 14. XI 2001.
54
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Halt, hajvanu!
Petri~evo Otvoreno pismo gra|anima ima za cilj da produì stanje obmane kako ne bismo vidjeli nastavak dejtonske agresije na Bosnu i Hercegovinu
Minule hefte srefila nas je jo{ jedna pljuv~ana kap. Petri~evo Otvoreno pismo povodom {este godi{njice Dejtona nalikovalo je, i po medijskom tretmanu i po sadràju, na fermane {to su ih volovima objavljivali Hitler, Staljin, Homeini, Sadam, Bu{ Jr. & comp. Pismo je nalik na proglase Komunisti~ke partije iz 48, samim tim {to se nekakva nju{ka usu|uje da govori u ime svih nas. Sukladno toj bolj{evi~koj drskosti, sadràj pisma je litava masa laì, obmana i repriznih {upljih obe}anja. Na{a je domovina okupirana dejtonskim fa{izmom, kao okvirom za odumiranje BiH. Na sceni su na{minkani s&h nacisti, bo{nja~ki kvislinzi i me|unarodni pederi. Oni tvore ambijent straha od slobode govora. Otud su Petri~eve mentalne i moralne fekalije na{u javnost zapljusnule kao da je rije~ o Svetom slovu. Ne samo da su mediji tu vre}u laì i gluposti plasirali kao govor japanskog cara, ve} su se i ovda{nje politi~ke kurtizane javno odu{evljavale tim mudroserijama. Niotkle kriti~kog progovora o sadràju Petri~evog tandaramandaranja.
Petardische guzzenziger
Budu}i da je Visoki predstavnik gomilom laì ponizio na{u mo} rasu|ivanja, obaveza je makar na ovom mjestu pokazati da mi, Bosanci, razumijemo razlikovati muda od bubrega. Petri~u je dato pravo da u hitlerovskom maniru Bosance smatra degenima, ali mi nemamo pravo od{utati na degeneri~ne i papanske tretmane nas i na{e zemlje. Petri~ tvrdi da se BiH vratila normalnom ìvotu. Bilo bi korektno da tu normalnost sam dokaè. Ako nije znao, imamo mi i pozori{ta, gdje moè iznajmiti umjetnu bradicu, ~omagu, fes i bo{nja~ku no{nju. Nek se preobu~e u folklornog Bo{njaka i nek rahat pro{eta po bilo kojem dijelu BiH u kome Bo{njaci NE ~ine ve}inu. Ma zna{ {ta bi bilo?! Ma petardu bi mu stavili u analni kanal! S druge strane, nek natakari {ajka~u, ili krst oko vrata, i nek pro{eta bilo kojim dijelom BiH gdje Bo{njaci ~ine ve}inu. Ne da mu se ne bi ni{ta ru`no desilo, ve} bi ga kleberlly Bo{njaci po~astili slaninom, rakijom i srpskom muzikom, da pokaù kako su {iroke guze. Ako se ba{ Petri~ prepada ove mogu}nosti, onda nek zamoli Nisveta Dànku da mu snimi ovu kaskadersku dùmhurijadu. Kao argument da su se okolnosti u BiH temeljito promijenile, Petri~ navodi da BiH danas ispunjava sve me|unarodne obaveze, naro~ito nakon napada na SAD od 11. septembra. Kakve to veze ima?!! Dejtonska Bosna ne ispunjava me|unarodne obaveze prema sebi, a kako }e prema drugima!? U Bosni se za nepune dvije godine dogodilo preko 600 teroristi~kih napada na bo{nja~ke
povratnike. Gotovo svakog dana po jedan Bo{njak bude `rtva s&h terorizma. O~ito da su za Petri~a Bo{njaci hajvani, pa kad ih se kamenuje, kolje i ko zunzare likvidira to nije terorizam. To je borba protiv terorizma? Kao u Visokom gdje je SFOR hapsio i pretresao nene i djedove. No, Petri~ u antiteroristi~kom terorisanju muslimana i islama vidi historijsku priliku da BiH u~inimo normalnom evropskom zemljom. Halo, halt, hajvanu! Bosna je nenormalna zbog ~etni~kog i usta{kog terorizma, a ne zbog bo{nja~ke tolerancije! Bosna je nenormalna zbog evropskih primitivaca koji {tite apartheid na 76% bh. teritorije! Muslimani u Bosni nisu nikakva prepreka evropskoj standardizaciji demokratskih prava i sloboda! Prepreka su kojekakvi Petri~i koji siledìjski prekrajaju op}inske granice kako bi {est godina nakon Dejtona od multietni~kih op}ina pravili op}ine sa usta{kom ve}inom. Oni su ti zbog kojih terorizam u BiH nije pobije|en. Jer oni nikada ubijanje muslimana nisu shva}ali kao terorizam, ve} kao borbu protiv terorizma. Oni nikada ~etnike i usta{e nisu shva}ali kao teroriste. Za njih je nasilje nad Bo{njacima legitimno sredstvo da se BiH kutari{e muslimana, kako bi ìvjela u krsta{kom rahatluku.
Hajl lafinashprizz
Petri~ nas dalje podsje}a da se 1996. niti jedna izbjeglica nije mogla vratiti u svoj dom, a danas se vra}aju u velikom broju. Da, u velikom broju se izbjeglice vra}aju na ovih 24% bh. teritorije, ali da bi, uz pomo} kvislinga, istjerali Bo{njake pod vedro nebo i pride ih oplja~kali prodaju}i vra}enu imovinu. Onih nekoliko procenata Bo{njaka {to se vratilo u RS samo za laòva mogu biti velik broj. Na taj minorni procenat treba prika~iti s&h terorizam, strah, bijedu, fa{isti~ko okruènje i sve drugo {to }e prije ili kasnije ove povratnike ubijediti da ponovo bjeè sa svoga otplakanog ognji{ta. Aneks 7 se mora u potpunosti implementirati kaè Adolf. Kako, Hitlera ti i pionirske rije~i?! Aneks 7 je definitivno mrtav, samim tim {to se stotine hiljada Bo{njaka definitivno nikada ne}e vratiti u BiH! U Americi ih je, kaù, preko 300.000. I to zahvaljuju}i tajnom programu Zapada da se, nakon ubijene tre}ine, jo{ tre}ina Bo{njaka progna u preseljeni{tvo. Nijedan narod na planeti nije tako hitro dobijao useljeni~ke vize u zapadne zemlje. Ova preostala tre}ina }e biti poklopljena politi~ki i ekonomski. I ovdje, gdje jo{ ima dàmija. Tada }e pri~a biti svr{ena, po zamisli iz Kara|or|eva. Zato nam Petri~ {arenim katranom maè o~i: kako bismo lak{e, uz demago{ke morfije, do~ekali smrt. Hvala ti ko Radovanu Karadì}u. Petri~evo pismo je krcato obmanama i kontradiktornostima. Recimo, na jednom mjestu hvali jedinstveni ekonomski prostor, {to je samo po sebi la`, a na drugom kaè kako zemlja jo{ nema ambijent koji bi privukao investitore. Tvrdi da su se gra|ani BiH umorili od politike nacionalista, da su izabrali stranke koje svesrdno prihvataju ideju dràve BiH, ali ne kaè da je rije~ samo o Bo{njacima. Tvrdi da su se dogodile promjene, ali i da moramo stvoriti neovisno pravosu|e i policiju. Pa zar to nije ve} promijenjeno? Petri~ nije toliko glup pa da ne razumije bh. stvarnost. Njegov je zadatak da tu krsta{ku stvarnost odjene u kostim demokratije i evropejstva. Njegovo je oru`je la`, a na{e - realnost. Dakle, na Palama je ubijen bo{nja~ki povratnik...
Br. 39, 28. XI 2001.
56
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Ameri~ki fa{izam
U na{u zemju su stigle desetine ameri~kih agenata. Njihov je stvarni zadatak da po katulfermanu ameri~kog firera izmisle saradnike Al-Kaide. To zna~i da }e pojedine muslimane u BiH gutati mrak.
Najve}i stupanj ameri~kog patriotizma danas je borba za ostavku nelegitimno izabranog ameri~kog Predsjednika, koji je zloupotrijebio ameri~ku tragediju kako bi ugrozio ljudske ìvote i svjetski mir. Ovo je podnaslov jednog mog teksta od 3. X 2001. U to vrijeme su svjetski i doma}i mediji orili u slavu najmo}nijeg debila u svjetskoj historiji, nakon Adolfa Hitlera. Danas, tri mjeseca poslije, javlja se otpor prema ameri~kom fa{izmu, oli~enom u fireru 21. stolje}a i njegovim KKK saradnicima. Tome je u me|uvremenu doprinio i sam Bu{ Jr., nizom fa{istoidnih uredbi, iako su se odmah nakon 11. septembra mogli prepoznati oblici unutarnje okupacije SAD. ôvje~anstvo nikako da na svojim krvavim iskustvima usvoji temeljne uvide u prirodne zakonitosti - da se zlo uspje{nije lije~i ako mu se ranije suprotstavi, bilo da je rije~ o pokvarenom zubu, Adolfu Hitleru ili njegovoj ameri~koj reinkarnaciji. Pravo je ~udo kako niko od onih {to se bave prou~avanjem fizionomije ubica, nije analizirao manijakalnu i histeri~nu facu ameri~kog Predsjednika, koga bi se svako normalan pla{io i kao auto-stopera, a kamo li kao sultana najja~e svjetske sile. Uo~i Drugog svjetskog rata niko nije ni izu~avao ni uo~avao o~igledne psihopatolo{ke geste Adolfa Hitlera, a lideri Britanije, Francuske i SSSR-a su se trudili da mu idu niz dlaku. [to zbog neutihle krsta{ke djedovine, a {to zbog kukavi~luka, Evropa do te mjere gladi ludilo ameri~kog firera, da je on za samo tri mjeseca uspio uni{titi ameri~ki demokratski sistem. Danas je Amerika zemlja okupirana fa{izmom, represijom, kontrolom mi{ljenja i strahom da te moè progutati mrak.
Debill is syltann of USA

Bu{ovo dono{enje tzv. Patriot Acta je otvorena deklaracija o unutarnjoj okupaciji SAD, po{to se tim fa{isti~kim zakonom tajnim vojnim slu`bama daju otvorene ruke da hapse ljude, da ih mu~e i iznu|uju priznanja, da ih po potrebi likvidiraju. Zapadna civilizacija se nakon Srednjeg vijeka po prvi put susre}e sa inkvizicijom, kao zakonskom mogu}no{}u da ljudsko bi}e bude li{eno slobode bez ikakvih dokaza, mu~eno i ubijeno. Savremena historija je takve zlo~ina~ke oblike upotrebe dràve paradigmatski upamtila u Staljinovoj Rusiji, a gulaga je bilo i u Jugoslaviji, Rumuniji, Albaniji, Iranu, Iraku Ameri~ki fa{izam ~ini korak vi{e, jer ovaj fa{isti~ki akt obznanjuje javno i to sa ma{nicom demokratije i borbe protiv terorizma. Danas je potpuno jasno da }e krvava vladavina Bu{a Jr. u svjetskoj historiji biti biljeèna jednako kao i vladavina Adolfa Hitlera, Josifa Staljina ili Sadama Huseina. Jedino je pitanje vremena kada }e se Svijet izboriti za slobodu da takvu kvalifikaciju obznani kao op}epriznatu.
Deklaracija ameri~kog fa{izma je potpisana 13. XI, a jo{ 3. XI se u ameri~kim vojnim zatvorima nalazilo 1147 lice osumnji~eno za terorizam. Po kojoj pravnoj osnovi je ameri~ka vojska mogla hapsiti ove ljude? I, ko zna koliko je ljudi u SAD dosad progutala crna ruka ameri~kog fa{izma!? Mo`da bi na zbivanja u SAD gledali kao na smrtolomije u Zimbabveu ili Buruntiju, ali nam se pred nosom odvijaju istovjetni stravi~ni procesi. Sindrom ameri~kog fa{izma je okupirao na{u zemlju! Izme|u sprovedbe tzv. Patriot Acta u SAD, inkvizitorskog hap{enja 1147 ljudi, i ovoga {to se doga|a u na{oj zemlji nema nikakve razlike! I ovdje se ljudi hapse bez ikakvih dokaza i odvode pod kabanicom no}i; nemaju pravo na pravnu za{titu, kao da su jazavci pred sudom, a ne insani, gra|ani ove zemlje; i ovdje je dràvni sistem u slu`bi ludila ameri~kog Predsjednika; i ovdje je svaki musliman osu|en na neizvijesnost...
Pushi, pushi, pushi my

Kao da nije rije~ o nama, ve} o udaljenim nesretnicima, ignoriramo desetine hap{enja i sumnji~enja nevinih ljudi, u kojima dràva pokazuje monstruoznu koli~inu pravnog i totalitarnog nasilja. Kojekakvi Sejfudini Toki}i i Muhamedi Be{i}i danima su izvozili ljagu i la` protiv bo{nja~kog naroda i kukavi~ki izmi{ljali svirepe konstrukcije o terorizmu u BiH. Zapad je jedva do~ekao da objavi izmi{ljotine ovih ugurzusa. Po{to ih vlast u BiH nije demantirala, ni sankcionirala za podrivanje dràvnih interesa - zna~i da je ista kao i oni. Na{a je stvarnost na kafkijanskom udaru klevete, a sudbina nam je jednaka onim hiljadama nesretnika koje je zato~io ameri~ki firer. Upravo su, kako navodi londonski Times, u BiH stigle desetine ameri~kih agenata koji }e, navodno, ganjati one {to su uvezani sa teroristi~kom Al-Kaidom. Bujrum, ako takvih ima, odmah ih treba pohapsiti! Bo{njacima bi to ponajvi{e koristilo. A {ta ako ih nema?! Desetine medijskih, policijskih i pravosudnih hajki su pokazale da u BiH nije prona|en ni jedan ahbab Bin Ladenov. Uprkos tome, dràva srlja u antiislamsku histeriju. I danas su po na{im zatvorima razaraju ljudi kojima se krivica ne moè dokazati. Dolazak ameri~kih agenata u BiH ne moè i ne}e ni{ta doprinijeti pronalaènju saradnika Al-Kaide. Bosna je ve} obavje{tajno preorana i uzdu` i poprijeko. Njihov je stvarni zadatak da po receptu Patriot Acta izmisle saradnike Al-Kaide. To zna~i da }e pojedine muslimane u BiH gutati mrak. Kao {to ih guta i u SAD. Ne}emo ni{ta posti}i ako se ne suprotstavimo o~iglednoj namjeri da se bo{nja~ki narod okrivi za terorizam. Ameri~ki fa{izam se hrani fobijom terorizma, i njegov je interes da gdje god moè izmisli saradnike Al-Kaide. Srpski i hrvatski fa{izam se hrane sataniziranjem Bosanskih Muslimana, a optuìvanje Bo{njaka za terorizam je jedina {ansa da sa sebe speru povijesnu ljagu genocidnih nacija. Oni su, dakle, na istom zadatku. Jedino oru`je koje je ja~e od njihove laì je istina. Dakle, neka ameri~ki agenti uhapse Radovana Karadì}a. U protivnom, nek nam popu{e kurac.
Br. 40, 12. XII 2001.
58
Dnevnik revolucije
Nova usta{ka agresija na Stolac
Tko tebe kamenom, ti njega macolom

U Stocu su ro|eni Bo{njaci budu}nosti! To su oni {to }e na kruh uzvratiti sa dva kruha, a na kamen sa dva kamena. Bilo bi dobro da to razumiju oni {to pomaù usta{izaciju Stoca. Jer ako padne mrtva glava, moè biti kasno.
Ru{enje i paljenje ograde oko gradili{ta Careve dàmije u Stocu, u no}i s tre}eg na ~etvrti decembra, zlodjelo je koje se mora promatrati u uzro~nim i posljedi~nim kontekstima. Nisu slu~ajno ovaj vandalizam svojeru~no po~inili vi|eniji Hrvati u Stocu, politi~ari, privrednici, fudbalske sudije Bila je to jasna poruka da iza hrvatskog fa{izma ne stoje dìlko{i i uli~ari, ve} elita, bez obzira {to je ta elita ko Hitlerova kita. Da je usta{ama u Stocu stalo do pukog paljenja ograde oko gradili{ta, na{li bi dva-tri kera koji bi pod okriljem no}i benzinom zapi{ali mjesto zlo~ina. Ujutro bi osvanulo zgari{te, kao i prije. Ne! Hajvanski um stola~kih usta{a je prostran ko guza dinosaurusa i u toj arheolo{koj balegi ima mjesta za strate{ko promi{ljanje zla. Oni su potpuno svjesno isplanirali progres u svojoj borbi za zlideologiju Ante Paveli}a. Potpuno svjesno su odlu~ili da ovo zlo po~ini 20-tak vi|enijih majmuna. Jer ako iza krsta{kog otpora obnovi Careve dàmije stoji hrvatska eli(ki)ta u Stocu, onda je svaki poku{aj dijaloga zavr{en. Na koga u tom slu~aju moè ra~unati zdrava pamet?
Holokaust u doma}oj radinosti

Na{i degeneri~ni mediji su proteklih dana trabunjali o ovom doga|aju kao da iza svega stoji grupica ekstrema, a ne kompletan politi~ki i vjerski sistem hb. Hrvata. Ali i mnogo {ire, jer se kardinalna {utnja Vinka Pulji}a moè tuma~iti kao podr{ka hrvatskom fa{izmu. Naime, u izvje{tajima i komentarima o novoj stola~koj usta{iji potpuno je zaobi|en skup koji se dva-tri dana prije dogodio na sportskoj hali u Stocu, u organizaciji udruga tzv. domovinskog rata, na kome je uz prisustvo politi~kih i vjerskih himlera dogovaran napad na gradili{te Careve dàmije. Ba{ka je problem {to ni OHR, ni Alijansa za promjene, ne smiju istini pogledati u o~i, jer istina ru{i i poziva na odgovornost koncept kojim se od Va{ingtonskog sporazuma iz 1994. pothranjuje usta{izacija 27% bh. teritorije. To {to se nedavno izabrani na~elnik Op}ine Stolac @eljko Obradovi} zaloìo se za energi~nu istragu, i {to je predsjedavaju}i Op}inskog vije}a Zoran Turkovi} posljednje doga|aje nazvao klasi~nim terorizmom ne zna~i ama ba{ ni{ta. Njih dvojica ili laù, ili nemaju nikakvu mo}. Jer, da imaju mo}, morali su znati za masovni skup u sportskoj hali, gdje je dogovaran napad na gradili{te Careve dàmije. A ako su znali, a nisu ni{ta u~inili da zaustave usta{ku stoku, onda laù kad kaù da osu|uju klasi~ni terorizam.
Bilo bi neta~no stola~ki slu~aj promatrati izvan lanca cjelokupnih nastojanja OHR-a i OSCE-a da, uz pomo} kvislin{ke Alijanse za promjene, omogu}e zadràvanje apartheida na 76% bh. teritorije, a da na ovom frtalju BiH realiziraju komunisti~ki oblik multikulture koji je ide na politi~ku, ekonomsku i kulturnu {tetu Bo{njaka. Razmjere iìvljavanja nad Bo{njacima, u doma}oj izdajni~koj radinosti, imaju dimenziju mirnodopskog holokausta. Ako je mogu}e da OHR i Volfgang Petri~ rahat po~ine dejtonski genocid prekrajaju}i op}inske granice, kako bi od @ep~a napravili op}inu sa hrvatskom ve}inom, za{to ne bi bilo mogu}e isposlovati i izgradnju crkvotine na mjestu poru{ene Careve dàmije? Petri~eva genocidna Odluka o @ep~u bila je direktan doping ne samo usta{ama u @ep~u, da krenu u nasilno ra{~i{}avanje ra~una sa Bo{njacima, ve} i sveusta{koj ambiciji da nasiljem zadrì okupirane teritorije. U ovom dejtonskom holokaustu Alijansa za promjene je debilni patriotski ugursuz koji poput pseta liè dupe ubicama na{e zemlje. Su{tina njihovog kretenskog postojanja se paradigmatski saìma u izjavi multikulturnog ministra odbrane Mije Ani}a koji je rekao da bi - u slu~aju da Hrvatska napadne BiH bio na strani napada~a. Usta{osaurusi okupljeni oko prodanog SDP-a nemaju interesa suprotstavljati se antibosanskoj i fa{isti~koj politici OHR-a i OSCE-a, jer ovi centralni komiteti dijele i fotelje i pare onima koji su spremni da u politi~kom i medijskom ìvotu budu ugursuzne poltronske lutke. Zato i Kre{imir Zubak i Mijo Ani} i dalje slove kao starosjedioci demokratske alternative, iako su i jedan i drugi dobro naorali pod skutima usta{kog zlo~inca Mate Bobana. Nasilje u Stocu je ceh SDP-ovoj politici kompromisa sa osvjedo~enim neprijateljima Bosne, me|u kojima je i ona me|unarodna struktura koja je 1300 dana podràvala ubijanje Sarajeva, logore i masovne likvidacije u svim na{im Srebrenicama. Logi~no, ako je Zubaku, Lozan~i}u ili Ani}u opro{teno sudjelovanje u zlu, ako je usta{ki kardinal Vinko Pulji} veli~an zbog svojih nacisti~kih peksinluka, ako su osvjedo~eni fa{isti metnuti na pijedestal demokratske alternative pa zar je iko mogao o~ekivati da }e postati druga~iji?! Oni su pokazali ko su i {ta su u karavakat kad su samo odva`ni mogli ostati ljudima.
Usta{e iz Balijanse
Krsta{ka klika u OHR-u i OSCE-u je, zarad uni{tavanja Bo{njaka pa Bosne, imala interes da odrì u ìvotu usta{ki apartheid na 27% bh. teritorije (Hrvati su po popisu iz 1990. ~inili ve}inu tek na 16,60%). Cilj apartheida je onemogu}avanje povratka Bo{njaka, koji je besmislen ako }e ljudi ìvjeti u strahu i obespravljenosti. Stoga su OHR i OSCE pred izbore izreìrali podr{ku HDZ-u, jer su dan prije (!?) zabranili islamofobijski spot HDZ-a i dopustili odràvanje onog glasovanja za samoupravu, {to je doprinijelo da ve}ina Hrvata glasuje za HDZ. Potom je HDZ izop}en iz vlasti, kako bi stekao pravo da suvereno vlada u okupiranim krajevima. Maskenbal je po~injen u punoj koordinaciji OHR-a, OSCE-a, HDZ-a, kardinalne stolice, ali i SDP-a, koji je pristao da proda Bosnu za frtalj fotelje kojoj je u startu istekao rok trajanja. Ovo je bilo potrebno re}i da bismo razumjeli da je usta{ko divljanje u Stocu rezultat pune koordinacije izme|u pomenutih subjekata. U usta{izaciji federalne stvarnosti poneko sudjeluje ~injenjem, a poneko ignoriranjem. No, sve ~e{}e hrvatski funkcioneri Alijanse istupaju kao sljedbenici Ante Paveli}a, tako da se mafija{ki HDZ moè rahat baviti tajnim organiziranjem svehrvatske usta{ke mreè. Oni su zapravo jedinstveno fa{isti~ko tkivo, samo {to imaju razli~ite nazive i mjesta u federalnoj javnosti. Me|utim, poku{aj rje{avanja stola~kog pitanja putem zastra{ivanja Bo{njaka o~ito ne}e pro}i. Kona~no je ro|ena generacija odva`nih mladih Bo{njaka kojima nije ni na kraj pameti da se izetbegovi}evskim merhametlukom bori protiv zvijeri. Kona~no imamo ljude koji }e na kamen uzvratiti kamenom, a na kruh
kruhom. Oni za sebe ne traè ni{ta vi{e od onoga {to su spremni podariti drugima. Ako Hrvati ho}e mir, slogu, pobratimstvo, jednakopravnost, ima}e je u jednakoj mjeri. Ako ho}e zlo, ima}e ga u jednakoj mjeri. Bilo bi veli~anstveno da do zla u Stocu vi{e nikada ne do|e. No, te{ko je vjerovati da je mogu}e razuvjeriti usta{izirane Hrvate da Bo{njaci vi{e nisu ona nedono{~ad iz 1993., koju su trpali u kamione, odvodili u logore Heliodrom, Dretelj i Gabela i nad njima se vite{ki iìvljavali; Bo{njaci Stoca danas su novi ljudi, oguglali na nesre}u, na bol, na patnju, kojima je jedino preostalo - dostojanstvo. Bilo bi korisno da Hrvati Stoca razumiju da nasiljem ne mogu ostvariti ni{ta, izuzev da fasuju u istoj ili obimnijoj mjeri. Bilo bi dobro da to na vrijeme shvate OHR & cardinal company, jer bi ako padne mrtva glava moglo biti kasno.
Br. 40, 12. XII 2001.
Dnevnik revolucije
61
Dnevnik revolucije
Sretna Nova 1983.

Za{to Islamska zajednica {uti o tajnom spisku bo{nja~kih intelektualaca koje je general @ak Klajn ìgosao kao opasne i nepoèljne?
General @ak Klajn, glavni me|unarodni policajac u BiH, tajno je prije mjesec dana posjetio Rijaset Islamske zajednice i reisu Mustafi ef. Ceri}u uru~io spisak bo{nja~kih intelektualaca koje me|unarodni faktori smatraju opasnim i nepoèljnim! Spisak ovih bo{nja~kih osu|enika na izolaciju dostavljen je i na nekoliko vladinih adresa, koje treba da se pobrinu u procesu njihovog drànja na oku i odstranjivanja iz javnog ìvota. Za ovda{nji bolj{evi~ki bukvalizam to zna~i zeleno svjetlo za razne oblike maltretiranja i iìvljavanja.
Digihbj4| kgk56mgkf hk295kgk7p

Za{to je general Klajn taj spisak predao ba{ reisu Ceri}u, kad reis nema nikakve mo}i da nekoga ukloni iz javnosti, ili da ga, sa~uvaj Boè, kriminalnim metodama policijske dràve ka`njava i proganja? Zar mu nije bilo lak{e putem policijskih i pravosudnih uhljupa naloìti tajno proganjanje tzv. dràvnih neprijatelja? Taman posla! General Klajn je pit-bul profesionalac koji zna da se bitka dobija na vi{e frontova. Pogotovo u nesretnoj Bosni u kojoj se stranci mogu pona{ati kao okorjeli fa{isti, bez straha od sankcija. Zato je spisak ìgosanih Bo{njaka dao i reisu Ceri}u, kao prijetnju i opomenu da bi krug mogao biti pro{iren. Klajn je mogao pretpostaviti da }e reis na to reagirati legendarnim saburom, dakle mutavo, ali da }e se pri~a o katulfermanu pro{iriti i unijeti strah me|u bo{nja~ku inteligenciju. To se i dogodilo. Ovaj nevi|eni slu~aj uklju~ivanja stranaca u najstra{nije metode proganjanja bo{nja~ke inteligencije, treba promatrati najmanje sa dva aspekta. Prvi je koli~ina bolj{evi~ke drskosti do koje su prodrli stranci u dejtonskom pohodu na Bosanske Muslimane. Drugi je koli~ina stra{ljivosti, sebi~nosti i maloumnosti koju iskazuje Islamska zajednica u pre}utkivanju slu~aja, umjesto da razumije da od odbrane svakog Bo{njaka danas, ovisi odbrana njih samih sutra.
Fjhgj6khgk9 kfkgje34hj kfkgjrodo5l3i

Pona{anje stranaca u na{oj zemlji odve} je poprimilo zlo~ina~ka i kriminalna obilje`ja. Studijskom analizom dokaziv je kontinuitet nacisti~kog, genocidnog i apartheidskog djelovanja OHR-a i Volfganga Petri~a. Misija OSCE je vodila antidemokratsku politiku, prekrajala izborna pravila, forsirala s&h naciste, a sve u cilju politi~kog rastakanja multietni~kog bh. dru{tva. Za UN, koje personificira policajac @ak Klajn, kao i za IPTF, dalo bi se dokazati mno{tvo kriminalnih, robovlasni~kih i pino~eovskih poslova. Dovoljno je samo otvoriti dossier o trgovini zarobljenim ènama i njihovom prisiljavanju na prostituciju, pa bismo se uvjerili da imamo posla sa okorjelom mafijom, odjevenom u simbole Ujedinjenih nacija.
Genocidne posljedice dejtonskog razaranja BiH od strane me|unarodnih predstavnika zasluùju krivi~no gonjenje pred Svjetskim sudom pravde! No, u ime BiH, ili Bo{njaka, nema ko reagirati. Da smo narod kako valja, dosad bi imali sortirane stotine dokaza o kriminalnim aktivnostima stranaca. Dosad bi ih krivi~no gonili, i time posvjedo~ili da ova zemlja nije tuta za drkanje bjelosvjetskih manijaka. U posljednjih godinu dana pojavili su se proplamsaji otpora milo{evi}evskotu|manovskoj politici OHR-a i OSCE-a. Sve do 11. septembra 2001. stranci nisu imali recept za ga{enje poàra probu|ene kriti~ke svijesti. Danas je tzv. borba protiv terorizma magi~na abrakadabra koja rje{ava njihovu borbu protiv istine. Uz pomo} doma}e policije svjesno su proizveli desetine la`nih slu~ajeva. I no}as hapse.
Tu`ba Islamske zajednice

Sarajevo, 27. decembar, (MINA) U povodu teksta Sretna Nova 1983., autora Fatmira Alispahi}a, objavljenog u listu br. 41 od 26. 12. 2001. godine, (kao i nekih javnih istupa istog autora) u kome se na besprimjeran na~in blati Islamska zajednica i reisu-l-ulema Mustafa ef. Ceri}, Rijaset Islamske zajednice obavje{tava javnost da o ovim gnusnim laìma i morbidnim konstrukcijama ne moè ni na koji na~in polemizirati, ve} }e za{titu potraìti sudskim putem, podnose}i tu`bu kako protiv autora Fatmira Alispahi}a, tako i protiv glavnog i odgovornog urednika Envera âu{evi}a.
Prvi je motiv oslabiti me|unarodnu poziciju Bo{njaka, u njihovom eventualnom legalisti~kom otporu ubijanju BiH. Drugi je motiv prestra{iti Bo{njake staljinisti~kom stvarno{}u u kojoj svako moè biti uhap{en i dràn u zatvoru bez ikakvih dokaza. Stvorena je atmosfera pravne nesigurnosti bo{nja~kih gra|ana. Sada slijedi malterisanje. Neprijatelji @aka Klajna u BiH nisu islamski teroristi kojih, eto, nejma, ni ~etnici i usta{e kojih, ko govana, ima ve} bo{nja~ki intelektualci koji su u posljednje vrijeme po~eli u javnosti sklapati kockice i dokazivati me|unarodnu zavjeru protiv Bosne i Bo{njaka. Klajnovi dràvni neprijatelji to nisu ~inili sa retrogradnih pozicija, ve} sa pozicija borbe za multietni~ku i demokratsku BiH u kojoj bi svi narodi i gra|ani ìvjeli u jednakim pravima i slobodama. Dakako, bosanske, zajedni~ke Bosne, nema bez ravnopravnih Bo{njaka, u politi~kom, ekonomskom i kulturnom smislu. A Bo{njaka nestaje ~ak i biolo{ki, jer ih se nemilice, u me|unarodnoj reìji, preseljava u Ameriku, Kanadu, Australiju To je ono {to bi moglo na otpor mobilizirati kriti~nu masu Bo{njaka, ali i dovoljan broj bosanski opredjeljenih Srba i Hrvata. To je ono ~ega se pla{i @ak Klajn, i {to èli u korijenu sasje}i.
Gh4h5jgl 8kglhk12l lgkj7zihy

Mi moèmo definirati Klajnove fa{isti~ke motive i metode, pa ~ak i promi{ljati organiziran otpor tom zlu, ali ne moèmo ni{ta u~initi sve dok se pona{amo poput koko{ki u automatiziranoj klaonici. Naime, ako je ko trebao da se u ime civilizacijskih i demokratskih principa suprotstavi pohodu @aka Klajna na slobodu bo{nja~kih intelektualaca, onda je to Islamska zajednica koja je direktno upletena u ovaj slu~aj. Umjesto da istog ~asa zagrme protiv kriminalnog pona{anja jednog me|unarodnog zvani~nika, oni su se {}u}urili oko mindera i ko zadnji provincijalci po~eli {apatom prepri~avati slu~aj, uìvaju}i u dramati~nosti, kao da je ovo Esmeralda, a ne stvarnost. Umjesto da razumiju poniènje, i ku{nju, oni su su{tinu sveli na tra~erajsko prepri~avanje spiska ìgosanih Bo{njaka. Oni, ~ovje~e
Boìji, u kahvenom krugu raspravljaju o tome koga je @ak Klajn trebao metnuti na spisak, a koga nije trebao metnuti! Ovaj je na{, a ovaj nije na{. Ovaj je obavio Had`d`, a ovaj voli popit. Oni ne razumiju da niko nikoga ne smije metati na spisak za odstrijel! Najmanje {to su mogli u~initi je da u jasnoj nakani doture taj slu~aj do medija koji bi smjeli i umjeli da o tome progovore. Ne! Oni su, br~kaju}i se u mazohisti~kom genu, do{li do zaklju~ka da je najbolje ~uvati svoje guzice i ne izazivati sudbinu. Kao da se tragi~na sudbina Bo{njaka upravo ne hrani bo{nja~kim ugursuzlukom! Islamska zajednica ovog ~asa ima dva debela izazova. Prvi, da u~ini ono {to je odmah trebala u~initi, da alarmira javnost zbog fa{isti~kog akta jednog zvani~nika UN. Drugi, da se javno izvine Bo{njacima za svoj sramni kukavi~luk.
Br. 41, 26. XII 2001.
64
Dnevnik revolucije
Tu`ba BiH protiv Jugoslavije: POSLJEDNJA [ANSA DA PRE@IVIMO
Smrt Dejtonu, sloboda Bosni!

Od Tu`be BiH protiv SRJ pred Svjetskim sudom pravde ovisi ìvot ili smrt Bosne i Hercegovine! U historiji na{e zemlje nije postojalo dramati~nije raskr{}e. Tu`ba je sudbinski teà i od ZAVNOBiH-a, i od me|unarodnog priznanja BiH, iz prostog razloga {to bi njeno po(t)kopavanje zna~ilo definitivni, nepopravljivi kraj smisla dràvno-pravnog postojanja BiH. Naspram tako surovih ~injenica, obmana i kolebljivost koje su se uvukle pod giljotinu djeluju zastra{uju}e. Zar je mogu}e da nas ne zanima sopstveni ìvot, kojeg nema bez dràve Bosne i Hercegovine!
Prva iluzija koju treba razbiti u na{im izbezumljenim svijestima, jeste ona o dejtonskom zavr{etku agresije na BiH. Dejton je kriminalni ugovor koji je legalizirao postignu}a genocida, te preodjenuo ciljeve agresije u pacifisti~ku dlaku. Agresija se nastavlja ekonomskim minoriziranjem, politi~kim sataniziranjem i raseljavanjem Bo{njaka, do momenta sticanja uvjeta da entiteti postanu srpske i hrvatske provincije. To }e se dogoditi onda kad se procjeni da Bosanci vi{e nemaju nikakve mo}i da se suprotstave svr{enom ~inu. Ne treba zaboraviti da Svijetom vladaju isti centri mo}i koji su tri i po godine ne~injenjem podràvali genocidnu agresiju za uni{tenje BiH. Jedino bi povla~enje ili umrtvljivanje Tu`be BiH protiv SRJ moglo dràti otvorena vrata dovr{etku ovih genocidnih procesa. U suprotnom, realizacija Tu`be bi otvorila mogu}nost redefiniranja Dejtona, ukidanja entiteta, i povratka RBiH. Po principu Quo ante, propast Dejtonskog ugovora bi nas ustavno dovela u stanje od prije po~etka agresije. Druga iluzija koju treba odstraniti iz na{e zagubljenosti, jesta ona da su vlasti SDA ili SDP-Alijanse patriotske. I jedna i druga vlast su, dokazivo, antibosanske. Ni jednoj, ni drugoj, ne pa{e Tu`ba BiH protiv SRJ. Tu`ba je podnesena 1993. godine, a i SDA i SDP-Alijansa imaju podebeo dossier o njenom miniranju ili zaturanju. Za{to? Zato {to bi realizacija Tu`be otkrila gre{ke vladavine Alije Izetbegovi}a. I, zato {to bi realizacija Tu`be bila suprotstavljena marionetskoj i kvislin{koj jednokratnoj upotrebi SDP-Alijanse.
Razlika izme|u Ha{kog tribunala i Svjetskog suda

Na{a javnost definitivno nema predod`bu o zna~aju Tu`be, jer je inficirana laìma i obmanama koje se serviraju putem podjarmljenog medijskog sistema, u ~iju okupaciju je utro{eno blizu dvije milijarde dolara. Bosanci ne razumiju ogromnu razliku izme|u Ha{kog tribunala, na kome se sudi pojedincima, i Svjetskog suda pravde, na kome se sudi dràvama. Ha{ki tribunal je, za razliku od Svjetskog suda, privremena institucija, sa posebnim statutom o individualizaciji odgovornosti. Pojednostavljeno, agresori su pobili 200.000 ljudi i zbog toga }e desetak ljudi odrapiti doìvotnu robiju. To {to mi koji smo preìvjeli ostajemo skon~avati u
paradràvi zasnovanoj na rezultatima tih zlo~ina, to nema veze sa Ha{kim tribunalom. Tribunal se bavi pojedincima, a ne dràvama. Na Ha{kom tribunalu sudi se li~no gospodinu Slobodanu Milo{evi}u, a ne Milo{evi}u kao predsjedniku dràve koja je sprovodila genocidnu agresiju. Ako bi se pravda oslonila na Ha{ki tribunal, ispalo bi da dràvno rukovodstvo Srbije nema veze sa dràvom kojom je rukovodilo. Tako nije bilo u Nirnbergu: Gering, Ribentrop, Kaltenbruner, Jodl & comp. su odgovarali kao funkcioneri, tj. institucije nacisti~ke Njema~ke. Kako bi bosanska javnost progutala obmanu da je Ha{ki tribunal alfa i omega pravde za ratne zlo~ine, poturen nam je ~itav arsenal umiruju}ih zve~ki. Jedna od naj~e{}e promoviranih je ona da - nema lo{ih naroda, ve} samo lo{i pojedinci. Ta~no, ali postoje i LO[E DR@AVE, zbog kojih je me|unarodni poredak ustanovio Svjetski sud pravde. Primjerice, njema~ki narod nije odgovarao u Nirnbergu, ali i do dan danas pla}a ratne od{tete za svoj izbor Adolfa Hitlera. Tu`ba BiH protiv SRJ ne tereti srpski narod, ali tereti dràvu koja je sprovodila politiku koju je svojom demokratskom voljom podràvao srpski narod. Ako bi se u ma kojem slu~aju odgovornost za genocid svodila samo na pojedince, a ne i na dràve koje vode takvu politiku, skrhao bi se svjetski pravni poredak.
Dejtonski ugovor je NI[TAVAN

Krsta{ka bulumenta koja je svih ovih godina angaìrana na dokusurivanju BiH, jako dobro zna da je Tu`ba BiH protiv SRJ jedina opasnost za njihove planove. Svjetski sud pravde je mo}niji od svake zavjere, samim tim {to nijedna svjetska sila ne bi pristala da zbog bh. pitanja potkopava me|unarodni pravni poredak. Za razliku od privremenog Ha{kog tribunala, kredibilitet glavnog Svjetskog suda pravde je velikim silama nemjerljivo va`niji od nekakvog Dejtonskog sporazuma ili ma kakvog kriminalno-pravnog okvira koji se moè osporiti. Tamo ne sjede me|unarodne fukare koje se u BiH mogu kupiti za {leper cigara. Tamo su ljudi koji {tite dignitet Svjetskog suda pravde. Za njih je Tu`ba BiH protiv SRJ tek predmet koji se razmatra logikom prava. Me|utim, mi ne moèmo o~ekivati da se ti kruti profesionalci smiluju i da se umjesto nas samih bore za na{ egzistencijalni interes. Dovoljno nam je Bog podario prof. Frensisa Bojla, koji }e, ako se uspije osujetiti unutarnja, kvislin{ka zavjera, za BiH imati historijski zna~aj. Prof. Bojl je u martu 1993. Svjetskom sudu pravde predao Tu`bu za genocid, a time i za agresiju, a ve} 1994. je dobio dvije odluke koje potvr|uju genocid. Time je lopta postavljena na penal, ali nema ko da je {utne, iako je gol prazan, a udarac nebranjiv. Bez obzira na sve {to je u~inio za BiH, pa i svojim sredstvima finansiraju}i ovaj proces i kampanju, na{i su bo{nja~ki ugurzusi sikterisali prof. Frensisa Bojla. Za{to? Zato {to im brka izdajni~ke ra~une. Jo{ dugo }e bivati nerazja{njeno djelovanje Alije Izetbegovi}a na disoluciji dràvno-pravnih atributa BiH: da li je sjedanjem za pregovara~ki sto sa zlo~incima poku{ao ostvariti svoj pa{aluk, ili je pak bio politi~ki provincijalac kojega su prepadali lordovi i karingtoni? Izetbegovi} je, svjesno ili ne, rehabilitirao projekte koji su bili u sukobu sa me|unarodnim pravom. Time je dràvu izbacio iz podru~ja Povelje UN i amnestirao UN od obaveze da intervenira. Pristaju}i na pregovore o podjeli BiH, Izetbegovi} je umrtvio pravne argumente koji su bili na strani BiH. On je dràvne atribute sveo na tre}inu. Da nije po~inio ovu {tetu, Svjetski sud pravde bi po nirnber{kom principu konflikt tuma~io kao agresiju SRJ na BiH; ovako je agresija u Dejtonu svedena na tzv. zara}ene strane. Krsta{ki lobisti su iskoristili bh. harakiri i agresiju preimenovali u nadle`nosti Ha{kog tribunala, koje seù tek do individualne odgovornosti.
Izetbegovi}ev potpis na Dejtonskom sporazumu je ilegalan, jer ~lan 155. jedinog legalnog Ustava RBiH izri~ito kaè: Niko nema pravo da prizna ili potpi{e kapitulaciju, niti da prihvati ili da prizna okupaciju RBiH ili pojedinog njenog dijela. Takvi akti su protuustavni i ka`njivi kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najteì zlo~in prema narodu i ka`njava se kao te{ko krivi~no djelo. No, Izetbegovi} je znao da ne moè biti ka`njen za najteì zlo~in samim tim {to je potpisao kapitulaciju RBiH. U me|uvremenu, Izetbegovi}eva vlast je imala 1000 dana da intenzivira Tu`bu i da ospori Dejtonski sporazum. Izetbegovi}evci su za svoje vladavine bili upoznati sa Be~kom konvencijom iz 1969. po kojoj je ni{tavan svaki ugovor zasnovan na prevari (~lan 49), prinudi (~lan 51), prijetnji ili upotrebi sile (~lan 52). Nije te{ko dokazati da su svi ovi elementi prethodili iznu|ivanju Dejtonskog sporazuma. Ni{tavno je i ono {to je uslijedilo: npr. Aneks sedam je definitivno propao (prevara, ~l. 49), jer je strate{ki u nedo|iju preseljeno 800.000 Bo{njaka. Ako je Izetbegovi}ev potpis na Dejton dobrovoljan (a jeste ~im ga on ne povla~i!), on je neustavan, budu}i da se Ustav ne moè pregovarati van institucija ustavnosti. Taj potpis je oboriv i po osnovu ~lana 53. referentne Be~ke konvencije, koji isklju~uje legalitet ~ak i dobrovoljnih potpisa na ugovore, ako su suprotni imperativima me|unarodnog prava. Povelja UN isklju~uje i mogu}nost da susjedne dràve (od kojih je jednu RBiH 1993. tuìla za genocid!!!), pregovaraju ustavno ure|enje ~lanice UN, a pogotovo u stanju agresije i genocida. No, sve je to dokazivo tek pred Svjetskim sudom pravde.
@iva je, Republika Bosna i Hercegovina!

Ovo na prvi pogled zamr{eno klupko bi se o~as razamotalo pri realizaciji Tu`be. No, OHR i OSCE su SDP-Alijansu metnuli na vlast u zamjenu za njihovo sluganstvo. U protivnom bi SDP, kao stranka koja na sva usta formalisti~ki trabunja o demokratiji i multikulturi, iskoristila ovu historijsku {ansu, i BiH vratila u njen prirodni i povijesno zatemeljen oblik. Dovoljno je insistirati na ubrzanju procesa pred Svjetskim sudom pravde! Tada bi spoznali da iza Dejtonskog sporazuma ne stoje nikakve svjetske sile, i da su se one samo pokoristile Izetbegovi}evim pristajanjem da pregovara sa zlo~incima; svjetske sile nisu supotpisnici i garanti, ve} samo svjedoci! Tada bismo spoznali da je Tu`ba BiH protiv Jugoslavije STARIJA od privremenog Dejtonskog sporazuma, jer dok proces traje - i Dejton i genocidna Republika Srpska mogu biti osporeni kao rezultat agresije, zavjere, prinude Uprkos brojnim javnim i tajnim poku{ajima da se Tu`ba povu~e ili umrtvi (dok ne nestane Bo{njaka), Svjetski sud pravde je donio odluku da je Tu`ba ispravna i da se proces nastavlja, mada se RS tome protivi. Ako znamo da je po Dejtonu za sve va`nije odluke neophodno dobiti saglasnost RS, kako to da nije potrebna saglasnost RS kada je u pitanju Tu`ba? Odgovor je jednostavan: Jugoslaviju je 1993. tuìla RBiH, a ne dejtonska BiH. Dokle god postoji Tu`ba, dotle postoji i Republika Bosna i Hercegovina!!! Ako se dokaè da je Dejtonski ugovor nezakonit, a to }e se po automatizmu dogoditi sa realizacijom Tu`be, mi }emo se probuditi u dràvi bez entiteta i paraustavnog apartheida. Ustav RBiH, koji je u Dejtonu privremeno suspendiran, automatski bi bio jedini legalan akt dràve BiH. Ako je i{ta ikada trebalo da u|e u svaku na{u ku}u, u svaku na{u glavu, onda je to danas - svijest o ìvotnom zna~aju Tu`be BiH protiv SRJ. U ovom dramati~nom ~asu, mi moramo kona~no odrasti! Svi moramo znati da od ovog procesa ovisi na{a kolektivna i individualna budu}nost. I moramo na svakom koraku, od djeteta do djeda, tuma~iti ovu {ansu da preìvimo. Krenimo.
Br. 41, 26. XII 2001.
Dnevnik revolucije
67
Dnevnik revolucije
Lete}im }ilimom zastrta

Neki listovi i novinari godinama klevetni~ki proganjaju reisa Ceri}a i Islamsku zajednicu, ali ih Rijaset IZ nikada nije tuìo. Prvi autor protiv ~ijeg mi{ljenja je Islamska zajednica podigla tu`bu je Fatmir Alispahi}, koga je SDP proglasio vo|om islamske revolucije u BiH. Gdje je logika?
Pri~u koja slijedi ne bih vam pri~ao da ne mislim da je paradigmatska za razumijevanje pat-pozicije svakoga ko bi da u Bosni, a o Bosni, misli svojom glavom. Bosna je demokratski bogalj i njeni isprepadani ljudi politiku ìve u {inama vladaju}eg mi{ljenja. Svako ko misli druk~ije, strastveno je prezren od mongoloidne i agresivne ve}ine.
Filggan with brada

Moja sje}anja na ovaj uvid seù od 1986. kada je Tuzlansko pozori{te praizvelo dramu mog oca Nijaza Zmaj od Bosne. Otac se tih dana obna{ao kao da je na slu`benom putu, odsutan, oja|en, nimalo ushi}en zbog premijere svoga djela. Iako je u drami navaljao (Halali, babo!) bratstva i jedinstva vi{e nego {to je trebalo, kako bi opravdao ideju o samostalnosti Bosne, Savez komunista ga je optuìo za muslimanski nacionalizam. âk su naveli i da kafu pije isklju~ivo iz fildàna. [est godina poslije i ja sam mu se pridruìo. Kao urednik prve revije za sjeveroisto~nu Bosnu, 26. januara 1992. na naslovnici sam najavio tekst: Muslimani na ni{anu. Mjesec dana poslije sam ~etnicima pod nosom objavio i Plan Drina, gdje je otkriven projekat etni~kog ~i{}enja Podrinja. Zabranili su nam reklamiranje na lokalnoj TV, a ja sam ozlogla{en kao dìhadovac i podriva~ me|unacionalne harmonije. U decembru ratne 1992. sam unaprije|en: od islamskog fundamentaliste preimenovan sam u ~etnika i neprijatelja muslimanskog naroda. Usudio sam se da obznanim pojave verbalnog proganjanja tuzlanskih Srba i da kritikujem sau~esni{tvo lokalne administracije. Tvrdio sam da se time amnestiraju ~etni~ki zlo~ini. Lokalni list SDA proglasio me je ÊTNIKOM, a potom me je Islamska zajednica, na javnom skupu, uz direktni rtv prijenos, proglasila NEPRIJATELJEM MUSLIMANSKOG NARODA. Pred na{om porodi~nom ku}om te su no}i sasipani rafali. Telefon se uàrio od prijetnji, psovki i poruka da se gonim Radovanu Karadì}u.
Revolution halishe swoyu childrens

Kako bih za{titio i sebe i druge, po~etkom 1993. sam objavio poziv gra|anima Tuzle da se udruìmo u Forum gra|ana. Bila je to prva nevladina organizacija u BiH. Pridruìlo nam se 7000 gra|ana. Jedino, nigdje nije bilo onih pehlivanskih SDP-reformista koji }e na tu|im zaslugama pobrati kamaru donacija i nagrada za ljudska prava i demokratiju. Oni su tada {urovali sa SDA, skidali
antifa{isti~ka obilje`ja i podràvali klerofa{izaciju Tuzle. Ako bi neko nekada izu~avao tuzlanski fenomen, ne bi na{ao ni jedan jedini argument kojim bi se opravdala demokratska slava Selima Be{lagi}a. Pa taj ~ovjek nije ni postojao! Nikada nije javno progovorio protiv nacionalizma! Kontinuirano su se borili samo novinari Tuzla-lista i Forum gra|ana Tuzle! Dokazi postoje. U me|uvremenu, mene su ganjali sa svih strana. Do|e vijest da su u gradu zbog mene nekakvi Alijini Labudovi, pa se sklanjaj dok ne odlete. Do|e ferman da me se uhapsi i vodi na prvu liniju, da kopam rovove, tj. da me ukokaju, pa sjedi i slu{aj korake u haustoru. Moja predstava êkaju}i Baltazara ode 1994. na gostovanje u Zenicu, a onda mi jave da je pametnije da tamo ne dolazim. Nekakav ho}e da me ubije. Sva sre}a pa ~ovjek brzo zaboravlja ru`na sje}anja. Kamara ih je. Mislilo se da sam ja u sukobu sa Bo{njacima, a ne sam glupavom bo{nja~kom politikom, pa mi je to bila preporuka za sva{ta. Petri~ me metnuo u Upravno vije}e Federalne TV, pa me smijenio kad je vidio da nisam iz Dejtona. Metnuli me za kolumnistu banjalu~kih Nezavisnih, pa me maknuli kad su vidjeli da sam iz Bosne. Metnuli me dvije godine za kolumnistu Oslobo|enja, pa me maknuli kad su vidjeli da istim metrom mjerim i SDA i SDP. A onda je revolucija po~ela da `dere svoju djecu! SDP nije imao snage da razumije da moji kriti~ki tonovi o njima nisu stvar neprijateljstva, ve} plemenite volje da se na vrijeme isprave gre{ke. Ako sam pisao da i me|u kadrovima SDPa ima kriminalaca, to nisam ~inio da bih oljagao, ve} da bih pomogao SDP-u. Ako sam pisao da je maloumno pobjedu na lokalnim izborima proslavljati krmetinom u muslimanskim selima, to sam ~inio da ne bi zijanili glasove na op}im izborima, kao {to su ih i zijanili. Oni to nisu mogli da razumiju. Provalili su u moju privatnu e-mail prepisku i platili njeno objavljivanje u {tampi. Evo, sad }e godina a da ni Policija, ni Sud, nisu ni{ta poduzeli da prona|u i kazne vinovnike ovog krivi~nog djela. Jer iza njih stoji pomahnitali SDP! Onaj isti koji me je bez ikakvog argumenta proglasio vehabijom i vo|om islamske revolucije u BiH.
Jambo jet for Rija set

Ustavim srce, pa sabiram i oduzimam put: fundamentalista, pa ~etnik, pa vehabija, pa nikad kraja ovim ~udima koja me presre}u. Taman sam pomislio da je nemogu}e doìvjeti jo{ jednu transformaciju. Tim prije {to sam nedavno saznao i da sam alkaida{. Valjda zbog onih mojih tekstova o planskom sataniziranju Bo{njaka. Nisam se ~estito ni sviko da budem vehabija, kad eto ti nove ture ironije: Nisam vi{e vo|a islamske revolucije, ve} sam opet neprijatelj muslimana. Ma nije mogu}e! Ma jeste, matere mi! Eno, izi{lo u novinama da - Rijaset Islamske zajednice obavje{tava javnost da je podigao tu`bu u povodu teksta Sretna Nova 1983. autora Fatmira Alispahi}a, ali i nekih javnih nastupa istog autora, u kojem se na besprimjeran na~in blati Islamska zajednica u BiH i reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Ceri}. Svojom ishitrenom i agresivnom reakcijom Rijaset je samo potvrdio sve {to je u tom tekstu re~eno. Za jedan novinarski ìvot mnogo je da se dvaput na|e na udaru Islamske zajednice. Drugi novinari godinama a{i}are proganjaju reisa i IZ, ali oni nikada nijednog novinara nisu tuìli. Tuìli su jedino mene. [to li? Ne}u ovaj put ulaziti u to. Povuklo bi me za jezik, pa bih konkretnim dokazima mogao dodatno traumatizirati i onako isprepadanu, nervoznu, zagubljenu, i sa bo{nja{tvom posva|anu Islamsku zajednicu. Htio sam tek ovom svojom pri~om posvjedo~iti da je Bosna jedna nadrealisti~ka zemlja - lete}im }ilimom zastrta.
Br. 42, 9. I 2002.
Dnevnik revolucije
69
Dnevnik revolucije
Patriotska alternativa
SDP-Alijansa }e u oktobru izgubiti izbore. Pitanje je - ko }e ih dobiti?
Nema vi{e nikakve dileme da je projekat Alijanse za promjene doìvio politi~ku i moralnu propast! O tome fragmentarno svjedo~e i sve brojniji napisi u kvislin{kom tisku. Problemi koje je prouzro~ila Alijansa toliko su o~iti da se vi{e ne mogu ni pre}utkivati, ni frizirati. âk i kad bismo htjeli sljepa~ki vjerovati da je Alijansa jedino mogu}e rje{enje, o~i bi nam otvorilo ovo ekonomsko, socijalno, a naro~ito patriotsko strovaljivanje u ambis. Etnonacionalne stranke su imale makar nekakav cilj, nacisti~ki i(li) retrogradan, pa su u guranju tog cilja djelovale i ozbiljnije i sabranije. Alijansa nalikuje na muhu bez glave, gdje samo oni {to plja~kaju znaju {ta rade. Ogromna ve}ina robota Alijanse zadovoljava se poslani~kim parama, ~ime se okon~avaju dometi njihove demokratske svijesti. Oni su osu|eni da budu debili.
Trip to the historical trash

Da li je morao propasti projekat Alijanse? U spermatozoidu ovog projekta bila je zapisana njegova propast. Sudbina se moè mijenjati, kao i gen, ako steknemo svijest o usudu. Alijansa, a pogotovo SDP, nikada nisu razumjeli da je ono za{ta misle da im je prednost fatalna mana. [ta to zna~i? înjenicom da nisu imali alternativu uru{ena je svijest o odgovornosti. Ta bogomdanost je uzrokovala i da odnosi u SDP-Alijansi budu ure|eni u zloduhu jednoumlja. Protiviti se nizumima Zlatka Lagumdìje, i hijerarhiji imbecilnosti, zna~i biti protiv ne~eg {to ne moè biti druk~ije. Vremenom se logika podràvanja demokratske retardiranosti razmnoìla do te mjere, da danas ìvimo u ambijentu kakav je u Bosni strahovladao 50-tih godina pro{log stolje}a. S tim {to iza tog ambijenta ne stoji moralna dimenzija borbe za narod, ve} kriminalna dràvna represija s ciljem svekolikog plja~kanja naroda. Dokaza je napretek. Dvogodi{nja vladavina Alijanse }e ostaviti stravi~ne posljedice u ekonomskoj i politi~koj bosnografiji. U tom periodu bi}e dovr{ena privatizacija svih bitnijih privrednih potencijala. Tuzla je paradigmatski primjer: u ovom gradu ve} danas zna~ajnijim privrednim subjektima gospodari hrvatski kapital. Bo{njaci }e, zlodare}i Alijansi, tako pro}i i svud gdje su u ve}ini. Svoj ekonomski potencijal mjerit }e a{}inicama i kioscima. Ve} danas nema povratka iz hamalske pozicije u koju je Alijansa strpala bo{nja~ki narod. Gotovo je. Tek }e nekoliko Bo{njaka iz Alijanse imati dovoljno haram-para da dovr{e svoje bijedne i izdajni~ke ìvote. Obespravljenost ma kojeg bh. naroda vodi odumiranju multikulture u koju se Alijansa silno i la`no zaklinje. Ta pri~a tek je paravan. U ekonomskom smislu, Alijansa je ve} realizirala dogovor iz Kara|or|eva: Federacija je hrvatska provincija. Politi~ko zloslije|e Alijanse tim je gore {to je javno, dakle, bestidno. Oni ni~im ne kriju da su apsolutne marionete me|unarodne zajednice. Za njih su Petri~i,
Klajnovi i ini iznad zakona BiH. Iznad dostojanstva. Od samoubila~kog Izbornog zakona, preko blokiranja egzistencijalnio bitne Tu`be BiH protiv SRJ pred Svjetskim sudom pravde, pa do fa{isti~kog procesa tzv. alìrskoj grupi, za koju samo Alijansa tvrdi da je vo|en u skladu sa zakonom traje politi~ko usmr}ivanje Bosne i Hercegovine. I zbog toga se trebaju goniti u anus historije! Nema vi{e nikakve dileme da }e SDP i njihove satelitske stranke izgubiti izbore u oktobru ove godine. Poraz zna~i da ne}e dobiti ni tri frtalja glasova u odnosu na ovaj tijesni rezultat koji im je omogu}io da jedva skrpe ve}inu. No, vi{e ne biva pitanje ko }e izgubiti izbore, ve} ko }e ih dobiti?
Choice of the third path

Alijansa je uljuljkana u sevep svoje propasti, pa i dalje i trabunja da nema alternativu. Stranke iz Alijanse koje bi jo{ uvijek mogle sa sebe sprati odgovornost za izdaju, kao {to su npr. LDS, BPS ili GDS, nemaju snage da se odmaknu od varljive vatre. A ni od jeftinih privilegija koje nudi sluganstvo u izdaji. Na izborima }e ove stranke imati zna~enje filijala SDP-a, jer }e bira~i imati {uhvu da glasaju}i za njih daju glas SDP-u. Vjerovatno }e se nakon oktobra mnogi od SDP-ovih satelita ugasiti, jer }e im kandidati ostati i bez familijarne podr{ke. Opet dolazimo do pojave da }e biti bitnije protiv koga }e se, nego za koga }e se glasati. Neuporedivo je ja~i gnijev prema SDP-Alijansi, nego {to uop}e postoji profilirano opredjeljenje za alternativu. SDP-Alijansa se osje}a vje~nom i zbog toga {to je svjesna hendikepa svojih konkurenata. Alternativa biv{oj vlasti se formirala godinama, i sva je usisana u Alijansu. Alternativa SDP-Alijansi nikad nije formirana, ni institucionalizirana. Vrhunac goteske bi bio da SDA izborno profitira na gre{kama SDP-Alijanse. Jer, ova je Stranka toliko {tete nanijela Bosni i Bo{njacima da bi njena reinkarnacija zna~ila poraz bh. budu}nosti. Vratili bi se u turobnu pro{lost, kao i sa SDP-om. SDA se nikad u otvorenom dijalogu nije osvrnula na svoje gre{ke. Oni su i dalje bezgre{ni. No, ~injenica je da se posljednjih mjeseci u SDA u~lanjuje sve vi{e gra|ana. Ljudi na taj na~in izraàvaju svoj gra|anski otpor zlu i poniènju. Kao i 1990. SDA bi na tacni, bez ikakvih zasluga, mogla pobrati izborne rezultate. Taj poklon bi ih razbolio od iste boljke od koje boluje SDP-Alijansa. Ne bi imali odgovornost ni prema vlasti, a kamo li prema bo{nja~kom narodu u koga se zaklinju, kao i SDP u multikulturu. Me|utim, najve}i dio bira~kog tijela razo~aran je i biv{om i sada{njom vla{}u. Oni bi èljeli izborom tre}eg puta izraziti svoje nezadovoljstvo. Kao izbor nudi im se mogu}nost osnivanja nove stranke, a trenutno je u opticaju nekoliko takvih inicijativa iz kojih stoje uistinu jaka imena. Zna~ilo bi to kona~no ra|anje revolucionarne, patriotske alternative.
Br. 43, 23. I 2002.
Dnevnik revolucije
71
Montirani proces tzv. alìrskoj grupi
Osvit dràvnog terorizma

Ako ne budu pritvoreni i krivi~no gonjeni oni koji su montiranim procesom tzv. alìrskoj grupi fa{izirali na{ pravni sistem bit }e ozvani~en najcrnji vid dràvnog terorizma. Niko ne}e biti siguran, jer }e se policija i pravosu|e sluìti metodom fa{isti~ke dràve.
Svjetski rat protiv terorizma je izgubljen onog ~asa kada su prekr{ena pravna, demokratska i humanisti~ka na~ela. Amerika je bez ikakve potrebe poziciju `rtve i moralne superiornosti podredila militaristi~kom siledìjstvu. Patriot Act, kojim se ratno pravo nadre|uje civilnim i demokratskim vrijednostima, otvorio je vrata svekolikom razvaljivanju zapadnih vrijednosti. U BiH, koja je okupirana politi~kim provincijalizmom, ispoljen je sumanuti koncentrat antiteroristi~ke histerije. Mi smo jedini od po~etka upozoravali na ove procese. Tri mjeseca poslije hap{enja tzv. alìrske grupe u BiH demokratska javnost otvoreno govori o zloupotrebi dràve u tla~enju ljudi kojima se ne moè dokazati krivica. Toj osudi pridruùju se i neke me|unarodne organizacije. Postavlja se logi~no pitanje: da li }e se dràvne instance prizvati pameti i da li }e neko krivi~no odgovarati za nevi|enu kafkijanizaciju gra|anskih prava i sloboda?
Raspad svjetskog pravnog poretka

Naporedo sa sve sna`nijim zapadnim otporom zloupotrebi ameri~kih vrijednosti, Bu{ova administracija tone dublje. Valjda u spoznaji da ne moè natrag. Povla~enje iz procesa hap{enja ameri~ke slobode zna~ilo bi priznavanje odgovornost za antiamerikanizaciju Amerike. Amerika mora dotaknuti dno. Te{ko je povjerovati i da bi bh. vlasti (Alijanse za promjene) mogle otvoriti proces istrage protiv svojih ljudi koji su sramnim procesom tzv. alìrskoj grupi fa{izirali bh. dràvu, poru~iv{i gra|anima da se vi{e niko ne moè osje}ati sigurnim. Trenutno se pred o~ima civilizacije odvija besramno kr{enje @enevske konvencije; Amerikanci uhap{ene talibane briju i odvode u vojni logor na Kubi. Prvo, s kojim pravom ih briju, kad je brada izraz garantiranih vjerskih sloboda ovih ratnih zarobljenika (nije li to iìvljavanje?), a drugo, s kojim pravom im sude oni, a ne me|unarodno pravosu|e. Ako su SAD, logikom ja~eg, sebe metnuli iznad UN-a i me|unarodnog prava, onda je ovo uvod u orvelovski teror i raspad svjetskog poretka. Na{a dràva je u tom procesu uvu~ena na stranu zla.
Komunisti~ka upotreba policije i pravosu|a

Proces tzv. alìrskoj grupi najdrasti~niji je primjer dràvnog terorizma u BiH. Hap{enje {estorice Alìraca u oktobru 2001., koji su (bili) dràvljani BiH, u svjetskim je medijima najavljeno gromoglasno. SFOR je saop}io da je u Bosni razbijena }elja Al-Kaide, a generalni sekretar NATO-a Dòrd` Robertson da je najmanje jedan od njih imao redovne kontakte sa vodstvom Al-Kaide. Bosanska
javnost je s pravom podràla hap{enje tako opasne teroristi~ke skupine za koju se tvrdilo da je planirala napade na Ambasadu SAD u Sarajevu. Kad se ispostavilo da za tri mjeseca trajanja pritvora osumnji~enima nije iznesen nijedan konkretan dokaz bosanska javnost je ostala mutava. Za{to? Valjda zato {to ove dràvljane BiH alìrskog porijekla ve}ina bh. domorodaca ne doìvljava kao svoje ljude. Oni su Alijino maslo. Otud imamo osje}aj da se sve ovo doga|a u Alìru, a ne u Bosni. Zapravo smo nemo}ni da razumijemo da ovdje nije rije~ tek o nekakvim afri~kim sudbinama, ve} o BOSANSKIM ZAKONIMA. A od zloupotrebe ili kr{enja tih zakona ovisi pravna sigurnost svakog od nas. Dakle, u procesu tzv. alìrskoj grupi nisu ugroèni nekakvi bosanski Alìrci, nego mi sami! Ako se dozvoli takva manifestacija dràvnog terora, uskoro }emo se u reìmskim kazamatima umjesto naturaliziranih Bosanaca nalaziti mi. Proces tzv. alìrskoj grupi po pravnim karakteristikama podsje}a na komunisti~ku upotrebu policije i pravosu|a. Mislilo se da u ovoj zemlji vi{e nikad mrak ne}e gutati ljude, a zakon biti mrtvo slovo na papiru. Kafkin Proces, koji po~inje re~enicom Neko je oklevetao Jozefa K. preselio se iz literature u na{u stvarnost, u kojoj kleveta moè biti osnov da vas se zatvori i da vam se oduzme dràvljanstvo. Dakle, neko je u antiislamskoj histeriji smislio da ovi ljudi planiraju napasti Ambasadu SAD u Sarajevu.
Vrhovni sud u ìvom blatu

U ovom tekstu }emo kao paradigmatski uzeti primjer osumnji~enog Ait Idir Mustafe, i zbog toga {to se ovaj gra|anin, svojom komunikativno{}u i vedrinom, najsna`nije inkorporirao u bosansko dru{tvo. Stotine njegovih prijatelja, a prvenstveno karatista ~iji je bio trener, od prvog trenutka nisu vjerovali da bi Mustafa mogao imati ikakve veze sa onim za{ta ga optuùju. Njegova krivica je bila {to je kao humanitarac, ekspert za kompjutere, imao uobi~ajeni poslovni kontakt sa drugom dvojicom osumnji~enih. U njegov dom, gdje ìvi sa suprugom Sabihom i sinom, u maniru Gestapoa je 18. X 2001, oko tri ujutro, upala Policija, uhapsila ga, pretresla ku}u, pokupila kompjuter, diskete, mobitel i notes. Izvr{eno je vje{ta~enje pokupljenih stvari, ali ni{ta nije na|eno. Istog dana je Vrhovni sud FBiH donio Rje{enje (Kri-98/01) kojim mu se u trajanju od mjesec dana odre|uje pritvor. Iako je Mustafa osporio sve navode iz prijave, istra`ni sudac je u obrazloènju naveo da je - iskaz osumnji~enog u vezi s navedenim ~injenicama u kaznenoj prijavi. Kako, pobogu, ako je ~ovjek osporio navode koji ga terete!!! - Obzirom da se radi o kaznenom djelu me|unarodnog terorizma () odre|ena je mjera pritvora imaju}i u vidu da osumnji~eni borakvom na slobodi mogao uni{titi, sakriti, ili krivotvoriti dokaze i tragove va`ne za kazneni postupak, kao i uticajem na svjedoke ometati kazneni postupak, a posebno dovr{iti poku{ano kazneno djelo, () ukazuju}i da je pritvor neophodan radi sigurnosti gra|ana kaè se, izme|u ostalog, u ovom Rje{enju, a da se ne navodi ni jedan jedini dokaz po osnovu kojeg Ait Idir Mustafa ima veze sa kaznenim djelom me|unarodnog terorizma. Slijede logi~na pitanja: kako bi to Ait Idir Mustafa mogao uni{titi ili krivotvoriti dokaze, ako nema nikakvih dokaza ni za njegovo pritvaranje, kako bi mogao dovr{iti poku{ano kazneno djelo, ako nema dokaza da ga je poku{ao izvr{iti, kako bi mogao ugroziti sigurnost gra|ana, itd. itd.?!! Ove nevjerovatne logi~ke {upljine svjedo~e u kakvo se ìvo blato uvalio Vrhovni sud Federacije.
Pino~eovsko pravosu|e
Sutradan je, po svome advokatu Namiku Silajdì}u, Ait Idir Mustafa uputio àlbu u kojoj je na osnovu svih ovih nelogi~nosti dokazivao da je pritvor neosnovano odre|en, te je predloìo da se pritvor ukine. Kao {to se u ovoj sumanutoj
pomami moglo i o~ekivati, Krivi~no vije}e Vrhovnog suda je àlbu ocijenilo kao neosnovanu, te svojim grotesknim stavovima zapravo posvjedo~ilo da je proces montiran. U Rje{enju (Kv-77/01 od 23.10.2001.) dosegnuto je samo dno pino~eovskog poimanja pravne dràve. U Obrazloènju Rje{enja Krvi~no vije}e tvrdi da postoje konkretni podaci koji su dovoljno valjani da bi ukazivali da je osumnji~eni izvr{ilac krivi~nog djela, te da prikupljeni materijali sadrè dovoljno podataka. Kakvih? Pazite sad ovaj citat!!! - Kod osumnji~enog Ait Idir Mustafe prona|en je mobilni telefon sa vi{e memorisanih brojeva a prema njegovoj sopstvenoj izjavi, on se poznaje sa dvojicom ostalih osumnji~enih u ovom predmetu. ZEMLJO OTVORI SE! Pa kakve to veze ima?! ôvjek je optuèn da je izvr{io krivi~no djelo me|unarodnog terorizma u poku{aju zato {to, ~ovje~e Boìji ima mobilni telefon. I zato {to ima memorisanih brojeva. I zato {to poznaje dvojicu tako|e osumnji~enih, koji su tako|e humanitarci. U ovoj opakoj komediji od pravosu|a dalje se veli: Svi ovi podaci daju ozbiljne indicije o me|usobnoj vezi svih osumnji~enih. To zna~i da niko nikog ne smije poznavati, niti imati i~iji telefonski broj, jer ako taj zgrije{i, i ti si kriv {to si ga poznavao. Ako je Mustafa kriv {to je poznavao onu dvojicu, onda bi trebalo pohapsiti i sve koji su poznavali Mustafu? U ovoj zemlji su samo u vrijeme Informbiroa glave letjele nako, zato {to si poznavao nekog ko je oklevetan.
Kriv si zato {to kaè{ da nisi kriv

Vrhovni sud je po osnovu Rje{enja (Ki-101/01 od 30.10.2001.) odredio sprovo|enje istrage zbog postojanja osnovane sumnje da su: djeluju}i kao organizirana teroristil~ka grupa, u namjeri da nanesu {tetu SAD-u, planirali nano{enje nasilja kojim bi doveli u opasnost ìvot ljudi i imovinu SAD-a, posebno Ambasade SAD-a u Sarajevu, u kom smislu su preduzeli organizirano posmatranje objekta i ljudi u Ambasadi SAD-a, radi utvr|ivanja kretanja zaposlenog osoblja - kaè se, izme|u ostalog, u ovoj pravosudnoj fantaziji koja vi{e li~i na patolo{ku paranoju Ilije ^vorovi}a iz filma Balkanski {pijun, nego na iole ozbiljan pravni akt. U istom aktu se navode i iskazi okrivljenih (Belkacem Bansayah, Saber Lahmar, Ait Idir Mustafa, Boudella Had`, Boumediene Lakhdar, Nechle Mohamed), u kojima svi redom negiraju optu`be za koje svakako ne postoje dokazi. Me|utim, istra`ni sudac ponavlja glupost i konstatira sljede}e: Imaju}i u vidu na~ine odbrana okrivljenih te materijalne dokaze koji se nalaze u spisu, istra`ni sudac smatra da ima dovoljno elemenata koji pruàju osnovanu sumnju da su okrivljeni po~inili kazneno djelo Dakle, istra`ni sudac je svoju odluku temeljio na na~inima odbrane okrivljenih. Kako? Okrivljeni kaè da nije kriv, a sudac tome {to okrivljeni izjavljuje da nije kriv vidi da je okrivljeni kriv. Ko biva, ne bi on govorio da nije kriv ako ve} nije kriv. Pa takve lakrdije od prava nije bilo ni u Staljinovom Sovjetskom Savezu! Po{to mjesec dana pritvora nije bio dovoljan da se izmisle dokazi na osnovu kojih bi se podigla optu`nica protiv tzv. alìrske grupe, Vrhovni sud je osumnji~enim 16. 11. 2001. (Kv-84/01) produìo pritvor za jo{ dva mjeseca. I ovdje je ponovljeno da bi osumnji~eni boravkom na slobodi mogli dovr{iti poku{ano krivi~no djelo me|unarodnog terorizma, opet bez ikakvih dokaza. Postupak iz objektivnih razloga nije okon~an budu}i da nisu izvr{ena potrebna vje{ta~enja kaè se u Obrazloènju.
Vrhunac skandala
Istog dana doga|a se najskandaloznija stvar u cijelom slu~aju. Rje{enjem (02/1-13-4-101) Federalni MUP oduzima dràvljanstvo BiH Ait Idir Mustafi i ostalim iz grupe. Za{to je ovo vrhunac skandala? Zato {to je zamjenik ministra Tomislav Limov donio Rje{enje kojim se ka`njava dràvljanin BiH za koga u momentu oduzimanja dràvljanstva nisu postojali dokazi da je kriv. Limov je Ait Idir Mustafi
oduzeo dràvljanstvo BiH zbog osnovane sumnje da je po~inio poku{aj krivi~nog djela me|unarodnog terorizma. Na osnovu osnovane sumnje nikome se ne moè oduzeti dràvljanstvo BiH! Moè, tek ako se ta sumnja dokaè pred pravosudnim instancama. Zbog toga je akt Tomislava Limova ortodoksno zlodjelo zloupotrebe policije i dràvnog terorizma najgore vrste! Jer samo u fa{isti~kim reìmima osumnji~eni mogu biti okrivljeni bez dokaza ili okon~anja sudskog postupka. U demokratskim, svako je nevin dok mu se krivica ne dokaè. Budu}i da Bosancima alìrskog porijekla kojima je doministar Limov oduzeo dràvljanstvo nije dokazana krivica - dràvljanstvo im treba biti vra}eno, a oni koji su fa{izirali bh. dràvu trebaju biti smijenjeni, pritvoreni i krivi~no gonjeni. Zasad, oni su jedini teroristi.
Br. 43, 23. I 2002.
Dnevnik revolucije
75
Dnevnik revolucije
Mudàhedin Bu{ov sin

Zapad }e, strate{kim izazivanjem opravdanog bo{nja~kog gnijeva, poku{ati da izmisli radikalni islam u Bosni. Bo{nja~ki intelektualci su historijski odgovorni za odbranu Bo{njaka od ove klevete.
Nakon izru~enja tzv. alìrske grupe, premla}ivanja demonstranata u Sarajevu i saop}enja Alijanse da je sve bilo po zakonu uni{tenje Bo{njaka i dràve Bosne i Hercegovine postaje sve opipljivija stvarnost! Budu}i da se bo{nja~ke institucije ne suprotstavljaju agresiji, moglo bi se zaklju~iti da je prva re~enica ovog teksta paranoi~na la`. Na àlost, hiljade dokaza svjedo~e da fizi~ki, kulturno, ekonomski nestajemo, i da }e se fa{isti iz Alijanse sve okrutnije razra~unavati sa kusurom bh. patriotizma. La` nisu ove ~injenice, la` su institucije i pojedinci koji sebe formalno odre|uju bo{nja{tvom i islamom! La` su, jer ovo nije vrijeme za {utnju i {i}ar, ve} za borbu i istinu!
Mashallah Cadaiff
Sude}i po apoliti~noj drogiranosti bo{nja~kih institucija - Bo{njaci ne postoje. Hrvatska Alijansa nas je u privatizaciji oplja~kala do gole koè, a da se nikakav gazija-mislilac nije dosjetio da je trebalo na vrijeme okupiti bh. ekonomsku pamet i izgraditi strategiju. Ne zbog bo{nja~ke, ve} zbog bosanske budu}nosti, koje nema bez ekonomski, a time i politi~ki, ravnopravnih Bo{njaka! Mogla se ta pamet jo{ prije godinu dana okupiti oko Bo{nja~kog dijaloga, ali su svi u tom pokretu vidjeli opasnost za svoju palana~ku àbokre~inu. Umjesto da Bo{njaci do danas imaju mreù kriti~ne intelektualne mase, koja bi iznjedrila konsenzus o neupitnim interesima, Bo{njaci imaju tek ove virtualne institucije. To {to VKBI okuplja penzionere, to {to Preporod ima tambura{ku sekciju, to {to IZ misli od Bajrama do Bajrama ma to nema veze sa stvarno{}u! Opipljivi ataci traè konkretno djelovanje. Zbog mutavosti bo{nja~kih institucija, protesti u Sarajevu su tuma~eni, kao djelo islamskih ekstremisti~kih organizacija. Oni koji su demonstrirali najmanje su krivi za to. Za{to se tamo nisu na{li ugledni bo{nja~ki intelektualci? Za{to nije proteklih dana organiziran okrugli sto, potpisivanje peticije, press konferencija, ili ma koji drugi vid javnog suprotstavljanja bo{nja~ke inteligencije zlu koje je po~injeno? Zato {to smo svoju genetsku manu pretvorili u vrlinu, pa sabur me}emo tamo gdje mu nije mjesto. Sabur je potreban kad je priroda ja~a od insana, a ne da bi insan bio hajvan. Dràvni zlo~in koji je obiljeìo protekli mjesec bo{nja~ke je institucije stavio na dosad najve}u ku{nju. No, umjesto da postoje, tamo se jeo kadaif. Stvarnost nam je gora nego {to to na povr{ini izgleda. Bo{nja~ki um se ne bavi ni povr{inom, o~ito{}u, a kako bi tek sofisticiranom mreòm vi{eslojne dejtonske agresije. Bo{nja~ki um ne tangiraju svakodnevni gubici, u vidu privatizacijske plja~ke ili preseljavanja ljudi. Da li se posljednjih mjeseci sastala
bo{nja~ka pamet - da analizira i uspostavi strategiju naspram krsta{ke binladenizacije Bo{njaka, ~iji je cilj da se oja~aju s&h separatisti~ke pozicije; naspram procesa gu{enja medijskih i dijalo{kih sloboda, nakon {to nas je uzjahala Alijansa; naspram ~injenice da je policijski aparat u Sarajevu okupiran od Hrvata, me|u kojima ima i biv{ih usta{a? Itd. Ne, u Bo{njaka nema dijaloga, nema borbe, ima samo sudbina. To je osobina kukavica.
The Cuba do the Zuba

Kome onda isporu~iti hipotezu o strate{kom poku{aju Zapada da proizvede novu radikalizaciju Bo{njaka? Amerika danas {tanca svoje tzv. neprijatelje, da bi imala protiv koga ratovati, jer je bez toga neostvariva deamerikanizacija i bolj{evizacija SAD. Afganistan je tek predjelo. Slijede Irak, Somalija, pa i Iran. Bo{njaci su visoko rangirani na listi kandidata. Zapadni stratezi su i 1992. znali da Bo{njaci nisu radikalisti, da vole sex, pivo & rocknroll. Zato su nam dràli embargo na oru`je, kako bi stvorili stanje o~aja, u kome je dolazak mudàhedina logi~an slijed. No, mudàhedini su u BiH do{li preko Hrvatske, uz podr{ku Zapada. Ba{ kao {to je i Bin Laden instaliran zapadnom voljom. Mi smo imali nesre}u da bo{nja~ka politika ni{ta od ovoga ne razumije. Ako je slika radikalnog islama u Bosni 1992. trebala Zapadu kao opravdanje za politiku iz Kara|or|eva, ta potreba je danas druk~ije namjene. Ameri~ki imperijalizam ~ezne za Afganistanom u Bosni. Ali, Bo{njaci lo~u, drogiraju se i prevr}u vi{e nego ikad. Kako od pijanih i veselih Bo{njaka napraviti radikalne islamiste? Lijepo, odglumit }e ih neko drugi. Sje}amo li se Radovlja kod Visokog? Prije koji mjesec SFOR je pretersao ovo selo. Na{i demokratski mediji to su pre}utali. Na udaru vojnog prepada, hap{enja, ispitivanja, pretresanja, pred uperenim ameri~kim pu{kama, na{li su se bo{nja~ki civili, vjernici, starci, ène i djeca! Pet ameri~kih vojnika je uperilo cijevi u Seada ef. Goraliju i sprije~ilo ga da do|e do dàmije i klanja ak{am. Amerikanci su upali u ku}u porodice Valjevac, i tamo na namazu uhapsili 80godi{nju staricu Munibu! Hodali su joj po ku}i u ~izmama, istrgli telefonski kabl, odlijepili itisone sa stepenica Ameri~ki prevodilac je preko megafona urlao: Predajte se! [ta je, dakle, cilj ove gluposti? Odgovor je istozna~an i na pitanje o procesu tzv. alìrskoj grupi. Za{to je ameri~kim lutkarima trebalo da marionetskim procesom u Sarajevu potcrtaju nevinost uhap{enih? Mogli su ih, u skladu sa kaubojskim zakonima, sami odmah uhapsiti i sprovesti na Kubu. Jer da im je stalo do procesa u Sarajevu, do legaliteta, do po{tivanja procedure, po{tivali bi i Odluku Doma za ljudska prava. Ne! Cilj i ove predstave je bio izazivanje gnijeva kod Bo{njaka, kako bi se proizveo medijski utisak o radikalnom islamu u Bosni. Tla~enje nena i djedova u Visokom nije proizvelo nikakvu reakciju. Ovo drugo jeste. Ba{ u traènom, vizuelnom, mudàhedinskom, pakovanju. Za to su krive bo{nja~ke institucije i intelektualci. Jer dokle god pustimo da se o bo{nja~kim pitanjima govori bez u~e{}a bo{nja~kih institucija i prvaka - dotle }emo biti ono {to drugi ho}e. Dakle, da vidimo koji }e se to bh. uglednici okupiti da napi{u protestno pismo ameri~kom Predsjedniku zbog sumanutog trpanja Bosne i Bo{njaka u kontekst tzv. islamskog terorizma?
Br. 44, 6. II 2002.
Dnevnik revolucije
77
Dnevnik revolucije
Studentska politi~ka armija

Za{to SDP-Alijansa {alje policiju me|u studente?
Oslobo|enje je objavilo vijest da je Fatmir Alispahi} odrào tribinu u prepunoj sali Studentskog doma u Nedàri}ima. U demokratskoj zemlji ne bi trebalo biti i~eg problemati~nog u tome {to su se studenti okupili da ~uju ne~ije izlaganje o politi~kim aktuelnostima. No, za Policiju SDP-Alijanse to je bilo dovoljno da na studentsku tribinu po{alje trojicu uniformisanih policajaca. Za{to? Niti je uvodni~ar nekakva va`na li~nost ~iju bezbjednost treba {tititi, niti su studenti rulja koja bi mogla po~initi incident. Dakle, policijska trojka tamo nije do{la kako bi {titila bezbjednost. Po toj logici bi policija trebala deùrati i u studentskim menzama, gdje god se okupe vi{e od tri studenta. Su{tina policijskog dolaska na tribinu u Nedàri}ima je u utjerivanju straha u kosti, kao u najcrnja komunisti~ka vremena! Oni su do{li da bi svojim prisustvom stavili do znanja, poslali poruku, da je svaka studentska politi~ka aktivnost opasna, i da je pod prismotrom. Vrhunac drskosti dogodio se nakon tribine, kada je policijska trojka, u studentskom restoranu, od desetine stolova odabrala sto za kojim su sjedili doma}ini i gost. Nalikovalo je to na kabadahijski stil, kad ti krkani sjednu do stola ne bi li izazvali frku. Policajci su ~eznuli za ma kakvim pogre{nim pokretom kako bi imali razloga da izvade pendreke, da naprave gu`vu, da proizvedu skandal u kome bi studenti bili optuèni - da se ne bave studiranjem, ve} politikom. I to krivom politikom.
Students dream
Dolazimo, dakle, do sociopoliti~kog profila nove vlasti koja, kao i onomad SKJ, studente smatra legalnim tek u debilnim okvirima pionirske kape i marame. Zanimanje studenata za politiku ne isklju~uje njihovo zanimanje za {kolovanje. Studenti u politici nemaju veze sa studentima na fakultetu. Politi~ko interesovanje pripada njihovom slobodnom vrijemenu. Bolje je da se mladi ljudi bave politikom, nego heroinom. Me|utim, bolj{evi~ka vlast je od inteligencije oduvijek traìla robotski odnos prema politi~koj stvarnosti. Partija je ta koja misli za nas! Tito je u svojoj vladavini imao samo dva debela potresa: Staljina 1948. i studente 1968. godine. Demokratska vlast se ne bi trebala pla{iti studenata u politici. âk {ta vi{e, to bi trebala podràvati. Zbog pluralizacije dru{tvenih odnosa. Zbog razvijanja kriti~ke svijesti kao jedinog pokreta~a dru{tvenog napretka. Me|utim, SDPAlijansa me|u studente {alje policijske trojke! Za{to? Zato {to zna da je zla, i da bilans njenih izdaja nalikuje na svilen gajtan koji nije te{ko stegnuti. SDP-Alijansa zna da su studenti najja~a propagandna sila, ~ije bi politi~ko bu|enje bilo nepremostivo. Mogu}nost promjena ovisi od kriti~ne mase djelatne snage. Studenti nisu oboljeli apart~ici. To je ona mladala~ka energija koja kad daje daje sve od sebe. To su oni {to no}ima ne moraju spavati jer umiju budni sanjajti san o svome
cilju. To su oni {to im ne moè{ ni{ta! Otud SDP-Alijansa poku{ava metodama represije ugu{iti politi~ko i revolucionarno bu|enje studentske politi~ke armije. Studenti nemaju {ta izgubiti. SDP-Alijansa im je stvorila kriminalni dru{tveni ambijent u kome njihove diplome nemaju nikakvu vrijednost. Pravila budu}nosti su uspostavljena na zlometrima korupcije, kriminala, politi~ke podobnosti i izdaje Bosne i Hercegovine. [ta u tom ambijentu moè traìti akademski obrazovan ~ovjek? Ni{ta! Otuda se studentima politi~ko aktiviranje name}e kao jedina mogu}nost za promjenu postoje}eg stanja. Upravo posljednjih mjeseci stekla se kriti~na masa argumenata koja studente moè uvjeriti da politi~ka pasivnost ide u korist njihove {tete. Oni kona~no razumiju da njihove obrazovne ambicije ovise od politi~kog ambijenta. Odnos prema obrazovanju je stvar plemenitih i uzvi{enih ideala: ste}i znanje kako bi se znanjem sluìlo dru{tvenoj zajednici. Ali, dru{tvena zajednica, koju je ustanovila SDP-Alijansa, funkcionira na posve drugim frekvencijama. Sistem vrijednosti je prilago|en mafija{koj, primitivnoj, ki~erajskoj, lihvarskoj logici. Znanje je prognano! Po{tenje je prognano! Bosna je prognana! Prognan je studentski san!!! I zato ga treba vratiti u ìvot. Politi~kim promjenama. Rehabilitacijom smisla. Otporom besmislu, u kome danas nema mjesta za studentski san.
Waking of new energy

Na àlost, ne treba gajiti iluzije da bi studenti danas mogli u~initi zna~ajniji revolucionarni iskorak u svome politi~kom aktiviranju. Oni su ipak odrasli u hipokrizijskom miljeu koji je posijala SDA, a po`njela SDP-Alijansa. Znatan broj mladih ljudi prihva}a pravila razvrata i spremno je pridruìti se sistemu zla. Jedini je problem {to nema dovoljno atraktivnih mjesta za veliki broj mu{terija. Bez obzira na to, dominantan je broj studenata koji ìvot zami{ljaju u suglasju sa svojim ~estitim akademskim ambicijama. U sudaru sa stvarno{}u, ra|a se opravdani bunt. No, rije~ je tek o sirovoj energiji nezadovoljstva, a ne o profiliranom i ideolo{ki usmjerenom djelovanju. Me|utim, i ta probu|ena energija dovoljan je razlog za pozornost. Samo je korak do njenog ideolo{kog artikuliranja, do njenog aktiviranja s ciljem ru{enja la`nih i izdajni~kih vrijednosti ovog dru{tva. Da li studenti mogu prevazi}i ambijent u kome su odrasli, i zasanjati dru{tvo profesionalnih i socijalnih vrijednosti? Da li se uop}e mogu organizirati s ciljem promi{ljanja ove teme? A da to ne nalikuje na one glupave i sterilne seminare OSCE-a na kojima se o demokratiji pri~a kao o kravama u slikovnici. U ovoj zemlji su problemi sa imenom i prezimenom koji vape za konkretnim klju~em. Dakle, SDA i SDP-Alijansa su na hiljade na~ina izdale i prodale ovu zemlju. Danas se koriste stanjem pat-pozicije; politi~ki izbor je podijeljen na bipolarni bezizlaz. Tu izreìranu rampu treba prevazi}i ustanovljavanjem nove politi~ke energije, one koja bi bila po mjeri studentskog sna. Imaju li studenti (i njihovi roditelji) snage da o tome razgovaraju? Da odrede cilj? Da krenu ka tom cilju? I time zaobi|u ovu klopku koja su nam, uz OHR i OSCE, postavili izdajnici Bosne i Hercegovine. Dolazak policijske trojke na obi~nu studentsku tribinu svjedo~i da se SDPAlijansa pla{i studenata. I da je toliko izgubljena i isprepadana da vjeruje kako moè manirima policijske dràve sa~uvati svoju kriminalnu vladavinu. SDP-Alijansa se danas ne treba pla{iti studenata. Studenti su tek politi~ke bebe u pelenama. Mo`da naprasno odrastu. Zbog sebe i svoje djece.
Br. 45, 20. II 2002.
Dnevnik revolucije
79
Dnevnik revolucije
Dan bena
Pogledajmo u lice ènama koje za Osmi mart osje}aju bol
Osmi je mart u poratnim godinama za nas trebao biti Dan podsje}anja na patnje i poniènja kojima je u vrijeme agresije bila izloèna BOSANSKA @ENA. Ma joooook! Osmi je mart bivao povod da se raja ponapijaju, usvinje, da zavrte gujcom u ritmu pjesama pravih gospo|a kakve su bre Zmijanac Veca i Ra`njatovi} Ceca. U tom istom prosta~kom ritmu slinavi su ~etnici silovali i nesre}om oplo|avali bosanske ène. Na terevenkama u ~ast Dana èna na{a emancipovana èna tarlaha celulitnim oblinama, procikuje se, lo~e, dok oko nje gazije cupkaju ko konji na hipodromu. U desetine ovda{njih birtija i ovog }e Osmog marta biti prire|en vatromet koko{ije svijesti. To nedoklan narod slavi svoju preklanu budu}nost!
Women is shporeth, offinger, sherppa

Nema ni~eg naopakog u veselosti naroda. Ali, kad se narod veseli nad jednom od svojih najdubljih rana, onda ne{to nije u redu s tim narodom. Ta veselost, o~ito je, izvire iz bola, straha, nesigurnosti, zagubljenosti; ona nije plod snage, ve} ranjenosti, ba{ kao {to pijandure rakiju ne piju uzdravlje. Dan èna u Bosni nije dan za pu{tanje pameti na pa{njak. U tom bi Danu trebalo da se saìma zna~enje bosanske ène, koje je odre|eno njenim stradanjem. To zasigurno osje}aju one ène koje na svojim du{ama nose modrice patnje. Ogromno stado svih drugih uglavnom je zabavljeno {ljokanjem, rokanjem i iluzijom da su to {to nisu. Moè se bosanska èna sto godina upinjati da pobjegne od sebe, ali je ona silovana, poniàvana, ubijana. Srbijanka to nije. Bosanka treba da se uzdigne iz bola, ali ne na zaboravu, ve} na pam}enju. Njen svaki korak ve} je odre|en turobnim iskustvom, koje se uvijek moè ponoviti. Dernek nad tim iskustvom vrhunska je perverzija. Postoji vi{e faktora koji su odredili izbezumljenost bosanske ène. Tradicionalno ovdje ìvi jedan debilni patrijarhalni obrazac poimanja ène kao sto~nog fonda. @ena ima status degenerika: usta ima a ne govori. Da nije bilo Titovog reìma, ènska bi djeca ~uvala krave do udaje, a u {kolu bi i{le samo kurve. Za odgajanje debilnosti bo{nja~ke ène, kao i cjelokupnog naroda, posebno je zaslu`na Islamska zajednica, koja i danas svijet gleda kroz formalizam osmanlijskih pravila. Ta pravila do|u ko kanafa o vratu krave. @ena je {poret, èna je ofinger, èna je {erpa @enska mutavost je izdignuta na pijedestal kvaliteta. ]ojk je tu da zna na koliko jer {arafa nebo zavrnuto. Izme|u tog dàmijolikog zato~eni{tva ène, i onog derneklijskog mozganja guzicom - nema bitne razlike. Nigdje tu nema strategije bosanske ène. A dostojanstva nema bez strategije.
Gazzya goes to the Incest House

Bosanska je èna svoje stradalni{tvo sa~ekala poput krave u {tali. Kao i cijeli narod. Sve {to je dobilo zna~enje otpora bilo je stvar nagona za samoodrànjem, instiktivnog inata, a ne strategije. Re~eno nam je da spavamo mirno, valjda jer manje boli kad te u snu zakolju. Ono {to nas je preostalo u nagonu za opstankom izloèno je unutarnjoj agresiji. Bosanska èna bila je najlak{i plijen. Na{e gazije su sve vrijeme rata imali na raspolaganju tajne javne ku}e, u kojima su ko ~etnici razvla~ili svoje ranjene sestre. Seks se po izbjegli~kim centrima, i drugdje, kupovao za komad hljeba. To incestiozno silovanje nakon silovanja stravi~nije je od ~etni~ke genocidne namjere!!! Grupa ~asnih entuzijasta je sakupila i objavila stravi~na svjedo~enja o stradanju bosanskih èna, ali to nema blage veze sa politi~kom voljom. Biv{a i sada{nja vlast su svoju demokrati~nost gradile na zaboravu genocida, kao uslovu za naklonost OHR-a i OSCE-a. Otuda se niko nije ni po~e{ao na ~injenice da je u me|unarodnim organizacijama bilo, i da ima, seksualnog zlostavljanja bosanskih èna. Afera je zata{kana uz policijsko ucjenjivanje onog sipljivog buldoga @aka Klajna. Istim metodama zata{kana je i afera o u~e{}u me|unarodnih govnara u trgovini bijelim robljem.
Baliyanssa for muchenie woman

Desetine imbecilnih i napirlitanih ènskih organizacija (to su one {to ci~e na osmomartovskim guzijadama!) ve} mjesecima tele}im pogledom prate jednu od najbe{~asnijih stranica bh. stvarnosti. U na{oj zemlji, tu u sokaku, rastu robovlasni~ki konclogori za ène, koje su primorane na prostituciju. Zna to i vlast SDP-Alijanse, ali njihova korumpirana policija ìvi od reketa, pa i na ra~un mu~enja èna. Zbog toga, kad Zlatko Lagumdìja, Haris Silajdì}, ili onaj Policijski Krmak budu negdje ~estitali Dan èna, treba znati da im iz usta vire javne ku}e u kojima se ène premla}uju i gone na seks sa divljim svinjama. Vlast SDP-Alijanse je isklju~ivi krivac za razmnoàvanje ovih konclogora za silovanje: za pola sata sve ih moè ukloniti! S druge strane, cjelokupno dru{tvo odvratno {uti. Gdje su demonstracije, apeli, plakati, okrugli stolovi?!! Nema, jer nema para. Otvoreno civilno dru{tvo radi samo na pare, ko javna ku}a. Ovdje su moral i demokratija trì{ne, tj. kvislin{ke kategorije. Zato smo mi jedno jeftino, ubogo, divlje, bezmoralno i na samouni{tenje osu|eno dru{tvo! I na ovaj Dan èna ve}ina }e naroda biti pijana od veselja. U tom istom ~asu, na o~igled mafija{ke vlasti, stotine }e èna biti {amarane i razvla~ene po nadrkanim podovima javnih ku}a, na na{oj zemlji i u na{oj vjeri. Na taj dan }e desetine hiljada na{ih èna, koje su silovali ~etnici i usta{e, osjetiti ja~u bol od svakodnevne. Koliko }e tek majki, sestara, k}eri ostati bez ruè, jer im je ubijen onaj koji bi ruù donio. Mi, ako nas jo{ ima me|u ìvima, mi U ime svih njih spustimo ~a{e! Bolu se ne nazdravlja.
Br. 46, 6. III 2002.
Dnevnik revolucije
81
Dnevnik revolucije
Crvene kurtizane
Ako se usvoje ove la`ne ustavne promjene, SDP }e biti krivac zbog toga {to }e nam Radovan Karadì} opet biti u ustavu
Ve} danima traje politi~ko i medijsko obmanjivanje javnosti o tobo`njim ustavnim promjenama u cilju primjene Odluke o konstitutivnosti. Nekakvih osam tzv. vode}ih stranaka razvla~e se po OHR-u i nateù oko modela zastupljenosti tri konstitutivna naroda. Ma to nema blage veze!!! Odluka o konstitutivnosti podrazumijeva ravnopravnost, a ravnopravnosti nema sve dok se ona poku{ava ugraditi u stanje koje je stvoreno ratom, zlo~inom i prisilom da se potpi{e genocidni Dejtonski sporazum!
Pizza in the dusha

U logici Bosne nema ni~eg kompliciranog. Haos nastaje tek ako se Beogradu i Zagrebu dozvoli da vr{ljaju po Bosni. Dejtonski ustav je uvaìo s&h hegemoniju i otuda sve izgleda nerazmrsivo. Logika Bosne je jasna: u BiH nema demokratije bez antinacionalizma, kao ustavne kategorije. Antinacionalizam je jedina mogu}a ideologija ìvota u BiH. Sve {to smrdi na nacionalizam treba zabraniti zakonom! Dokle god se nacionalizam bude uvaàvao vi{e od imperativa zajedni{tva, dotle }emo tapkati u mjestu, i nestajati. Dejton je suprotstavljen bi}u Bosne, jer priznaje ustavnost njenih razaratelja. Odluka o konstitutivnosti, u svom izvornom zna~enju, vra}a nas bh. dru{tvu i dràvi. Ali tek ako se sprovede bez polovi~nih rje{enja. Ta Odluka je suprotstavljena Dejtonskom sporazumu, kao politi~kom rje{enju za dokusurivanje BiH. Bosna ima mnogo vi{e du{mana, i s vana i iznutra, nego prijatelja i po{tivalaca. Ova armija kretena godinama proizvodi laì i ombane. Mi se na to navikavamo, ko koko{ke na koko{injac, pa nam do|e normalno da su Vi{egrad i Banjaluka oduvijek bili srpski, a Duvno i âpljina oduvijek hrvatski. Za{to? Zato {to je glas okupirane Bosne preseljen u prekookeanske zemlje. Banjalu~ani raznose pice po Americi i Kanadi od jutra do sutra, a rodni grad ugledaju tek kad usne umornim snom. Mi, preostali, zabavili smo se svojom avlijom i ko telad blehnemo u dejtonsko sijeno. Zato je obmana tako efikasna.
Volfgang makes guzzobriss

Objavljene su kamare tekstova o tim sijelima kod Volfganga, a da niko nije poru~io da to nisu nikakve promjene, ve} jo{ jedan krug obmane. Niko nije ni poku{ao protuma~iti Odluku o konstitutivnosti u njenom izvornom, humanisti~kom zna~enju. Pla{e se ljudi, jer ljuti Volfgang ne opra{ta. Otuda na{i politi~ari igraju poput me|eda na pura~i}kom va{eru, kako god da Volfgang zatambura. O~ito je da bi Volfgang u ustavne promjene metnuo i babe i àbe, i demokratiju i apartheid, i ljudska prava i rezultate zlo~ina, {to je i za crtane filmove malo previ{e. Volfgangova zamisao je da rezultatima genocida nadjene
humanisti~ka imena, pa }e zlo~ina~ka Republika Srpska u ustavu dobiti konstitutivnost, ravnopravnost, humanost, ~ime }e ova genocidna tvorevina ste}i evropski paso{. I u Federaciji }e Srbi biti konstitutivni, bez obzira {to to nisu ni Bo{njaci na 27 odsto usta{izirane bh. teritorije. Konstitutivnost }e ostati stvarna samo ovdje gdje su Bo{njaci u ve}ini, dok }e na 76 odsto bh. teritorije to biti tek toaletni papir, iliti guzobris. Politi~ari sa bo{nja~kim imenima, koje okuplja Volfgang, totalni su debili: oni se solidari{u sa Srbima u osudi HDZ-ovog uslova da se - ili ukinu entiteti ili da se formira i hrvatski entitet. Tobejarabi! Pa da imaju imalo pameti do~epali bi se ove inicijative ko pijan plota! Dovoljno je samo da se pozovu na ameri~kog profesora Ivu Banca koji je otprilike rekao da je Republika Srpska trajni faktor destabilizacije BiH i uzrok ekstremisti~kih apetita za hrvatskim i bo{nja~kim entitetom. Tada bi karadì}evski Srbi ostali sami. Tada bi SDP-Alijansa, sa SDA i HDZ-om, ali i mnogim drugim faktorima (npr. SGV), mogla traìti dosljednu primjenu Odluke o konstitutivnosti. Dovoljno je stvoriti istosmjernu kriti~nu masu volje za promjenama, bez obzira na razlike koje }e se poslije raskantavati. Ako su i SDA i HDZ za ukidanje entiteta, otkud to da SDP, kao navodna multietni~ka stranka, podràva vojno-politi~ki cilj Radovana Karadì}a? Ko ih pla}a? Beograd? Za koga rade? Jesu li normalni! Pa ovo je historijska {ansa da se ukinu entiteti i da se spasi Bosna! Ako se usvoje ove la`ne ustavne promjene, SDP }e biti krivac zbog toga {to }e nam Radovan Karadì} biti u ustavu, u (ob)liku genocidne Republike Srpske. Komotno na svoju zastavu mogu metnuti Karadì}ev zlolik!
Rose kurtissans
Antipatriotizam SDP-a po~inio nam je mnoga zla. Usvojen je apartheidski Izborni zakon; blokirana Tu`ba BiH protiv SRJ (a time i 100 milijardi dolara ratne od{tete); institucionaliziran je zaborav, umjesto pam}enje genocida, jer se druk~ije ne moè biti politi~ki podoban; politiku nam vode Beograd i Zagreb; doplja~kava se bo{nja~ka imovina; mafija i kriminal su nam pod grkljanom; proganjaju se i poniàvaju borci za BiH, itd. La`na sprovedba Odluke o konstitutivnosti bi}e posljednji ekser na bh. tabutu. Uz Tu`bu BiH protiv SRJ ovo je bila jedinstvena {ansa da spasimo. Zbog kvislin{kog, kurtizanskog, bosnomrza~kog, ovog otetog SDP-a - oti{li smo u vraìju mater. Da je SDP ostao bh. i patriotska partija, {to je bio u vrijeme Nijaza Durakovi}a, danas bi imali odlu~no insistiranje na ukidanju entiteta, decentralizaciji i regionalizaciji BiH, po prirodnim i ekonomskim, a ne po etnonacionalnim i genocidnim kriterijima. O kakvim se to rje{enjima govori, kad Bijeljina ostaje blià Banjoj Luci, a Biha} Tuzli? SDP bi se, da nije otet od kvislinga Zlatka Lagumdìje, borio za jedan jedini bh. parlament, za jednu jedinu bh. vladu, za decentralizaciju Bosne po regijama, kakve su nekad bile tuzlanska, podrinjska, hercegova~ka, itd.; borio bi se za ukidanje jednonacionalnih stranaka, za realizaciju Tu`be, za zakonsku zabranu ispoljavanja nacisti~kih strasti Umjesto borbe za Bosnu, od SDP-a smo dobili IZDAJU.
Br. 47, 20. III 2002.
Dnevnik revolucije
83
Dnevnik revolucije
@ivio Radovan Karadì}!

Sporazum o ustavnim promjenama je zlo~ina~ki poku{aj da se razultati genocida obuku u demokratski kostim
Kriminalno nametanje kriminalnog Sporazuma o ustavnim promjenama kona~no bi trebalo da nam svima otvori o~i. Zar i{ta vi{e ima nejasno? Volfgang Petri~ je ~etnik, on je Radovan Karadì} u kostimu me|unarodne zajednice, on je zlo~inac koji rezultatima zlo~ina daje demokratsku {minku i me|unarodni kredibilitet. Njemu je mjesto u Hagu, jer konkretnim zlodjelima doprinosi etni~kom ~i{}enju Bo{njaka. No, Volfgang je Volfgang, kao i svaki Volfgang... Problem u doma}im izdajnicima. Uspjeh fa{isti~kog okupatora mjeri se koli~inom unutarnje izdaje. Volfgangov uspjeh odre|en je spremno{}u Zlatka Lagumdìje i Harisa Silajdì}a da potpi{u definitivni kraj Bosne i Hercegovine. Kao Bo{njaci po imenu, kao muslimani po porijeklu, oni su gori ~etnici od Draè Mihailovi}a. Oni sluè genocidnoj ideji ubijanja Bo{njaka. Oni su samo dno pri~e o ljudskoj patologiji. Izdajnici! Kreteni! Govnari! Jedina adekvatna kazna bila bi zarobiti ih, svezati, i do kraja ìvota im prikazivati slike masakriranih Bo{njaka. Valjda }e im se makar to dogoditi na drugom svijetu. Na ovom, ne}e.
Krawa in the Usstaw

Koliko god se zdrav insan upinjao da razumije patologiju bo{nja~ke vladaju}e politike u zadnjih deset godina, te{ko da moè prona}i ikakvo ovozemaljsko mjerilo. Bo{njaci su uvijek prvi pucali, ali u sebe. Kao {to su Alija & Haris servirali Dejton Srbima, tako danas Zlatko & Haris Srbima serviraju ustavne promjene koje su u isklju~ivom interesu genocidne RS. Srbi }e da jordame, da se prenemaù, ne bi li odglumili da ta rje{enja i nisu ba{ u srpskom interesu. Srpska gluma i ovaj put treba da stvori utisak da ~im je ne{to za Srbe lo{e, za Bo{njake je dobro, pa bi Bo{njaci trebali da budu zadovoljni ako Srbi ipak to prihvate. Ova predstava je toliko puta odigrana da se izlizala od ki~erajske providnosti i patetike. Srpski genocidni um kona~no moè biti sretan i zadovoljan. Prijetila je (ipak nerealna) opasnost da se opstanak zlo~ina~ke tvorevine zvane RS dovede u kontekst ustavne primjene Odluke o konstitutivnosti. Jer ni{ta u ovoj zemlji ne moè biti samo srpsko, ako je i bo{nja~ko i hrvatsko. Da su se u demokratskoj i humanisti~koj nakani udruìli SDA, HDZ i Alijansa za promjene, da su pokrenuli {iroku kampanju insistiranja na ukidanju entiteta, te{ko da bi i{ta moglo sa~uvati genocidnu RS. Jedino su HDZ i SDA bili raspoloèni da se ugradnja Odluke o konstitutivnosti uslovi ukidanjem entiteta. Ali, oni su ekstremisti pa njihova ne pije vode. SDP i SBIH, eto, nisu ekstremisti pa se zalaù za o~uvanje i afirmaciju ektremnih i zlo~ina~kih ustavnih rje{enja. Istina je da nema stvarnosne ugradnje Odluke o konstitutivnosti u rje{enja koja su proizvedena ratom i genocidom, dakle, u dejtonsku BiH. Su{tina Odluke o konstitutivnosti je u ravnopravnosti, a
ravnopravnost je mogu}a samo ako u BiH postoji zakonski mehanizam koji afirmira veoma jasne vrijednosti bh. multietni~kog dru{tva. U genocidnoj RS, u kojoj }e biti nekakvo Vije}e naroda, koje ne moè za{tititi ni kravu a kamoli Bo{njaka, u kojoj }e predsjednik vazda biti Srbin nema ravnopravnosti. To je ista ona Republika Srpska koju je stvorio Radovan Karadì}!
Domachy chetniccy
Zadivljuju}a je koli~ina drskosti sa kojom su nam lideri SDP-Alijanse poku{ali ovo posljednje ubistvo Bosne predstaviti u pozitivinom svjetlu. Pa {ta oni misle! Da su u ovoj zemlji svi nepismeni, glupavi, prestra{eni, pa da niko ne}e umjeti da pro~ita {ta su usvojili. Lagumdìja kaè da se kona~no svih bh. narodi na cijeloj bh. teritoriji biti ravnopravni. Laè! U RS }e biti ravnopravni samo Srbi, dok }e Bo{njaci i Hrvati biti gra|ani drugog reda. Sama ~injenica da ni Bo{njak ni Hrvat ne mogu biti predsjednici RS, dovoljno o tome govori. RS je entitet, tj. dràva srpskog naroda. Ostali su ikebana. Za razliku od Federacije. Mirko Pejanovi} je izvalio jo{ goru budala{tinu, kad je rekao da je ovo povratak ideji ZAVNOBIH-a. Ideja ZAVNOBiH-a podrazumijeva nepodijeljenu, cjelovitu BiH, u kojoj je antinacionalizam najvi{i stupanj patriotizma. Ova BiH je pocijepana ratom i genocidom, a pola je Bosne zatemeljeno na ~etni~koj ideji Radovana Karadì}a. Trpati plemenitu, antifa{isti~ku uzvi{enost ZAVNOBiH-a u kontekst fa{isti~kog zla zvanog RS, vrhunac je patriotskog svetogr|a. Pa zna li Mirko Pejanovi} {ta je lupio? Deùrni alternativac Ivo Kom{i} je svojom izjavom poku{ao preduprijediti sve eventualne kritike Sporazuma, pa je to nazvao politikantstvom. Dakle, mi koji uo~avamo da je ovaj akt zlo~ina~ki, jer zlo~inu daje ustavni karakter, mi smo politikanti, a oni koji su nam zlo~in ozvani~ili u ustavu, oni su, bezbeli politi~ari, demokrati, patriote. Ma mante sranja! Potpuno je jasno {ta se dogodilo, kao {to je nejasno {ta je nagnalo ove na{e ljude da potpi{u smrt Bosne i Hercegovine. To je istinska enigma o kojoj se zasad moè tek naga|ati. Da li su im Srbi dali para, kupili }evapa, da li su im obe}ane nekakve nove, bolje funkcije, da li su po intimnim i seksualnim uvjerenjima ~etnici, da li su, jednostavno, debili koji ni{ta ne razumiju Ko zna? Da je normalno, nije normalno, Bog da kaè. Moèmo li natrag? Moèmo li osporiti ovo useljavanje genocida u na{ ustav? Svako rje{enje, uklju~uju}i i Dejton, moè se otvoriti za raspravu i rekonstrukciju. Za{to se onda Volfgang i Ceca [tiglmajer ubi{e daju}i izjave kako je Sporazum definitivan i kako se ne moè mijenjati? Za{to laù? êga se pla{e? Pa sve se na ovom svijetu moè i treba mijenjati ako postoji bolje rje{enje! Barem je lako dokazati da taj Sporazum nema blage veze sa primjenom Odluke o konstitutivnosti. On je samo zlo~ina~ki poku{aj da se razultati genocida obuku u demokratski kostim. [minkanje Republike Srpske je uslov da opstane ta genocidna tvorevina. Dakako, ovaj Sporazum treba i ru{iti i sru{iti. Ali prethodno treba sru{iti ovu izdajni~ku vlast.
Br. 48, 3. IV 2002.
Dnevnik revolucije
85
Agresija na BiH deset godina poslije
Koko{anersko pam}enje
Agresija na BiH je po~ela kao vanjska, a nastavljena kao unutarnja. Uspjeh agresije je odre|en unutarnjim harakirijima prvo Izetbegovi}eve, a potom i Lagumdìjine vlasti. Ovih dana ulazimo u drugu deceniju trajanja agresije na Bosnu i Bo{njake. Da li }e BiH do~ekati april 2012.?
U toku jedne godine u Evropi se pokolje oko 200.000 koko{aka. Evropa nema namjeru tim masovnim pokoljima dati komemorativni karakter, tako {to bi izgradila veliki spomenik koko{ke bez glave, angaìrala Spilberga da snimi film Koko{ija lista, ili {to bi u klaonicama napravila muzeje, kakav je onaj u Au{vicu. Evropa ima ekonomski interes, pa se od nje ne moè o~ekivati jedan koko{anerski odnos prema tom stradalni{tvu. Me|utim, nama su interesantne same koke. Zar ba{ da me|u tih 200.000 nema ni desetak horozova koji bi ustanovili strategiju pam}enja i opominjanja. Ispada da su sve te koke iste: voze se na onoj ì~ari kao u Agrokomercu i poturaju vrat pod no`. Mo`da u supi ili na ro{tilju postanu svjesne svoje tragi~ne sudbine, ali tad vi{e nemaju nikakvih {ansi. U zemlji Bosni ìvi jedan koko{iji narod, jedno koko{inja~ko dru{tvo, usrano u glavu, u du{u, u moral, tako da je te{ko re}i da li se radi o ljudima ili o stoci, peradi, insektima U Bosni ta bi}a imaju ljudsko tijelo, ali u njihovim glavama postoji mozak koji nije mozak, ve} slipava brljotina kakva je ona {to je kake koko{ke. Ma to je ne{to nevjerovatno!
Odbrana kao sahrana, i obratno

Narod je u Bosni prije deset godina zakora~io u stradalni{tvo koje traje i danas. Narod je tada jo{ li~io na narod, ali je ubrzo preoblikovan u ne{to {to se ne zna {ta je. To ne{to, to ni{ta, upravo se ovih dana susre}e sa desetogodi{njicom po~etka svoga odumiranja, ali je to ni{ta toliko ni{ta da tako zna~ajan doga|aj doìvljava kao ni{ta. U genocidu je iìvljava~ki, kasapski, pobijeno preko 200.000 ljudi, preseljeno preko milion, a sude}i po tome {to ovaj narod nema nikakvog odnosa prema tome, historija bi se mogla ponavljati dotle dok svi ne budu pobijeni i preseljeni. Koli~ina unesre}enih nema nikakav zna~aj, jedan ili milion, jedan ili svi, posve je svejedno. Da li strijeljali stabla, klali balegu ili ubijali ove ljude nema nikakve razlike. To je sami vazduh. Masakriraj vazduh, siluj vazduh, preseljavaj vazduh, ma sve je to isto ni{ta. Sve ovo gore je valjalo re}i da bismo razumjeli kako progovor o desetogodi{njici agresije na BiH mo`da nije ni potreban. Ta ogromna manjina preìvjelih Ljudi koji }e ~itati ovaj tekst, i razumjeti ga, nema mo}i da promijeni patologiju izumiru}eg bosanskog naroda. [ta vrijedi {to {a~ica nas shva}amo ruù antibosanskih vjetrova, {to razumijemo da niko ni{ta ne razumije, kad je oko nas
ogromna ve}ina koko{ijih glava koje se klate po Bosni ko po ludnici. Ako bismo i mi za}utali, ako bi se pokoko{ili, izgubili bi satisfakciju da, kako-tako, jesmo ljudi. Zato }emo bejagi govoriti, kao da je oko nas dunjaluk, a ne koko{injac. Elem, {ta je toliko sporno oko te agresije pa da bismo o tome mogli raspravljati? înjeni~no, genocidna agresija nije sporna. Srpski i hrvatskih fa{izam su vjerovali da se sa raspadom SFRJ treba raspasi i BiH; kako bi druk~ije, nego po zakonu sile, ko je ja~i taj zagrabi vi{e. Da bi se pocijepalo stolje}ima sedimentirano bh. multietni~ko tkivo, kao sredstvo je instaliran ratni zlo~in nad civilnim stanovni{tvom. Pri egzekuciji zlo~ini jesu bili plod mr`nje, koja je propagandno metnuta na pijedestal nacisti~ke ~istote, ali u planu i programu bg&zg reìma zlo~ini su bili stvar jasne, hladnoglave projekcije. Dakle, u ovoj poznatoj pri~i nema ni~eg spornog: zlo~in je zlo~in, nacizam nacizam, i tako redom. Pored pam}enja kojeg nema, sporna je odbrana Bosne. Sporan je bo{nja~ki intelekt od ~ijeg je stava, pred raspad SFRJ, ovisila politi~ka validnost Bosne. Bo{njaci nemaju rezervnu domovinu. Njima je Bosna sve. Treba im ~itava, jer su u ~itavoj ìvjeli. A ~itave nema bez odbrane bosanske ideje. Ta ideja je multietni~ka, antifa{isti~ka, antinacionalisti~ka. Ona je zatemeljena na bratstvu i jedinstvu, kakvo je u BiH institucionalno i prakti~no ìvjelo bezmalo pola stolje}a. Bo{nja~ki nacionalni interes je ostvariv jedino zajedni{tvom sa druga dva bh. naroda, pa i ako ti narodi ne èle zajedni{tvo. Bo{njaci jednostavno nemaju drugog izbora nego istrajavati na ideji bh. dru{tva, kao temelju bh. dràve.
Harakiri bo{nja~kih interesa

Bo{nja~ka inteligencija je 1990. po~inila najbudalastiji mo}i izbor: krenula je u osnivanje nacionalne stranke. Kretenizam! Bo{njaci su prvi u BiH osnovali nacionalnu stranku, i time legitimizirali pravo i Srba i Hrvata da se politi~ki organiziraju; u daljem slijedu to je otvorilo zakonomjernu te`nju ka ostvarivanju nacionalnog suvereniteta na svom dijelu bh. teritorije. Zahvaljuju}i Bo{njacima, u BiH su stvoreni preduslovi za politi~ko, a time i teritorijalno cijepanje dràve. Bo{njaci su pokrenuli to~ak zla u BiH, jer su svojim mononacionalnim politi~kim organiziranjem razbucali antinacionalisti~ki mehanizam kakav je dotad ìvio u zakonskom obliku. Zbog bo{nja~kog pritiska je dopu{teno osnivanje nacionalnih stranaka, kao najve}eg zla za politi~ku opstojnost BiH. Da su Bo{njaci imali pameti, ko{to nisu imali pameti, svim bi se silama opirali ustanovljavanju etnonacionalne logike; traìli bi da vi{estrana~je bude prilago|eno bi}u Bosne, {to zna~i da bi mogle egzistirati samo stranke koje uvaàvaju nacionalni klju~. Tada SDS ne bi mogao postati nosilac legitimiteta srpskog naroda u BiH. Pogubnost bo{nja~kog samoubistva uo~ila se ve} prilikom dono{enja odluke o Referendumu u Skup{tini RBiH. Zaboravlja se da je me|unarodno priznanje BiH feleri~no, utoliko {to za Referendum nije glasao srpski narod, a nije jer su njegovi legitimni zastupnici, dakle SDS, bili protiv Referenduma. No, nije SDS kriv {to je dobio {ansu da predstavlja srpski narod, kriva je bo{nja~ka inteligencija okupljena oko SDA {to je svojim primjerom legitimizirala nacionalno organiziranje srpskog naroda. Jednako vaì i za Hrvate i za HDZ. Bo{nja~ka inteligencija oko SDA je osnovni krivac {to BiH nije postala zemlja gra|ana, ve} je nakon pada komunizma preoblikovana u zemlju naroda. Jer da su nakon izbora 1990. na vlasti bile multinacionalne stranke, tada bismo imali gra|ansku vlast, kao i Referendum gra|ana. Po{to su nacionalne stranke postale nosioci nacionalnih legitimiteta, u Parlamentu BiH su se preglasavali narodi, a ne stranke. Ova politi~ka logika je sve vrijeme rata ~inila me|unarodni legitimitet vo|stva bosanskih Srba, a njihova hajdu~ija je imala pokri}e koje su im dali debilni bo{nja~ki prvaci.
Postoje brojni dokazi koji svjedo~e da su Bo{njaci iz SDA bili i ostali posva|ani sa bo{nja~kim nacionalnim interesima, dakle sa multietni~kom idejom Bosne. SDA je i nakon izbora 1990. bila u prilici da sklopi koaliciju sa multietni~kim i probosanskim snagama, a da SDS i HDZ po{alje u opoziciju. No, o~ito je da se SDA imala posve druge planove, koji }e se po~eti ostvarivati odmah po otpo~injanju agresije. Valja re}i da ova pri~a o politi~kom odbrani BiH uop}e ne dovodi u pitanje prirodu genocidne agresije. Milo{evi}u je trebao rat, kao i Tu|manu, i vjerovatno smo se mogli na glavu nasadit, ali bi do agresija do{lo. Me|utim, politi~ki uspjeh agresija je bitno odre|en, i ohrabren, bo{nja~kim legitimiziranjem s&h prava na otcjepljenje, umjesto da bude blokiran u~e{}em Bo{njaka u multinacionalnom odre|enju svojih nacionalnih interesa.
Unutarnja agresija
Ne samo 1990, ve} i svih narednih godina, bo{nja~ko je vo|stvo ~inilo sve ono {to bi Radovan Karadì} mogao poèljeti. Umjesto da se ostane pri Platformi Predsjedni{tva RBiH, kao dokumentu koji ba{tini su{tinu Bosne, SDA i SDP su se, svaka na svoj na~in, uglibili u izdaju Bosne. Alija Izetbegovi} i Zlatko Lagumdìja, dva razroka oka u bo{nja~koj glavi, slo`no su vladali ratnom Bosnom. SDP je godinama kukavi~ki {utao o islamizaciji patriotskog prostora u BiH. [to je vi{e bilo dàmija po kasarnama, selamanja po institucijama, mudàhedisanja nad civilnim `rtvama, to je bivao uì patriotski front za BiH, a ja~i argumenti srpskih i hrvatskih secesionista. Ovo drndanje islama, ta stravi~na zloupotreba vjere u centralnokomitetske svrhe, ne samo da je odbranu Bosne oslabilo s vana, ve} mnogo vi{e iznutra. Logikom nasilja gra|ena je islamizacija patriotskog fronta, koji nije stasao zbog islama, ve} zbog odbrane golih ìvota i Bosne. Tjeranje ljudi u islam, poput stoke, ogadilo je i islam i odbranu Bosne. Naporedo s ovim formalisti~kim moralisanjem, trajali su: profiterski razvrat, kurvaluk, naru~ena ubistva, kra|a para za odbranu, prodaja Srebrenice, zavrtanje gasa, itd. Jedini mobiliziraju}i faktor u toku agresije bili su zlo~ini s&h nacista. Izetbegovi}evoj vlasti jako je odgovaralo kad neko negdje zagine. @rtve, a ne kriminalna vlast, a ne srozana ideja, a ne popi{ani patriotizam dràle su na okupu branitelje Bosne. Vlast je ispotiha snivala san o prvoj islamskoj dràvi u Evropi, o unapre|enju islama, a sve to je bilo neizvodljivo bez bosanskih `rtava. Genocid je bio gorivo za promociju islamskih naklapanja. Kad se vidjelo da nema ni{ta od Fildànstana u Evropi, `rtve su zavr{ile na smetlji{tu politi~kog interesovanja. Pro{lo je pet godina nakon Dejtona, ali vlast SDA nije institucionalizirala pam}enje na agresiju, na `rtve, na bol. Nigdje spomenika, nigdje zida pla~a, nigdje ni{ta, kao da nije izginulo 200.000 Bo{njaka. Zaklinju se u islam, ali nijednu poru{enu dàmiju nisu izgradili onakvom kakva je bila. Zgrtali su pare na gradnji saudijskih {atora koji se zovu dàmijama. To ukazuje do koje mjere su ovi uhljupi bili odro|eni i od Bosne i od Bo{njaka i od islama. Oni su se pokoristili holokaustom nad Bo{njacima, da bi profitirali u parama i u islamu. Zlo~ini s&h nacista ne bi bilo tako uspje{ni, i bolni, da BiH nije bila izloèna unutarnjoj agresiji.
Agresija se nastavlja
A onda su se dogodile promjene. Do{la je vlast koja je podjednako antibosanska i antibo{nja~ka, ali sa drugim motivima. Za njih je agresija bila gra|anski rat, {to svakodnevno dokazuju instaliranjem s&h hegemonisti~kih interesa u BiH. Oni su marionete OHR-a i OSCE-a, kao me|unarodnih instanci koje u uni{tavanju Bo{njaka vide trajnu stabilnost u regionu. SDP-Alijansa u poratnoj agresiji ima ulogu kakvu su u oruànoj agresiji imali ~etnici i usta{e. Njihov zajedni~ki cilj je uni{tenje Bo{njaka, kao naroda ~iji nestanak zna~i nestanak BiH.
Jedni su klali, ubijali, progonili, drugi plja~kaju, minoriziraju, preseljavaju. Od ~etni~ko-usta{ke SDP-Alijanse moèmo o~ekivati samo produbljavanje agresije, srazmjerno mogu}em otporu protiv ubijanja BiH. Oni ve} hapse svoje protivnike, patriote, ljude koji vide {to se doga|a, oni }e i da ubijaju, poput Staljina, jer su do grla u organiziranom kriminalu, oni }e da proganjaju ~itave porodice, jer im le|a ~uvaju okupatorski OHR i OSCE. Progovor o desetogodi{njici agresije time ne moè biti tek puko podsje}anje, jer agresija na BiH i ovog ~asa traje. Jakako, cilj je nestanak Bosne. A po{to Bosne jo{ ne{to malo ima, posao nije zavr{en. Glavni neprijatelji OSCE-a, OHR-a, SDPAlijanse, ~etnika i usta{a, danas su {a~ica pojedinaca, dvije-tri novine, jedna-dvije politi~ke stranke, koji su odlu~ni da se suprotstave agresiji. Ne zato {to misle da mogu biti ja~i od agresije, ve} zato {to je hajvanski sve ovo vidjeti a ni{ta ne ~initi. Rije~ je jo{ jedino {to nam je preostalo. Mo`da se desi ~udo, pa i koko{ke progovore.
Br. 48, 3. IV 2002.
Dnevnik revolucije
89
Dnevnik revolucije
Volfgang zvekno Petri~a

Kako je OHR poku{ao sakriti Odluku suca ârlsa Erdmana kojom se dozvoljava politi~ko zalaganje za ukidanje entiteta
Politi~ki sistem u BiH je fa{isti~ki, a s demokratijom ima veze koliko i Josif Visarionovi~. Dejtonska fa{izacija je usmjerena ka razaranju, a ne ka reintegraciji Bosne. Ne bismo imali ni{ta protiv da se o{trim mjerama iz politi~kog ìvota eliminiraju dvojnici Radovana Karadì}a i Mate Bobana. No, oni bivaju glavni aduti OHR-a i OSCE-a. Represivni mehanizam okrenut je ka dokusurivanju bosanskoga, {irenju srpskoga i getoiziranju hrvatskoga uticaja. To bi se moglo dokazivati konkretnim slu~ajevima.
Kriwa su domacha gowna

Srbofilski OHR i OSCE ne bi mogli fa{izirati Bosnu, s ciljem njenog uni{tenja, da imamo patriotske snage koje bi se tome suprotstavile. Na àlost, na{ politi~ki ìvot ~ine degenerici koji su u strahu i sluganstvu postali moralne i patriotske sline. Oni pred Volfgangom Petri~em drhte ko djeca pred stra{ilom. Problem bosanske politike je {to su li~ni, profiterski interesi do{li na mjesto kolektivnih, koji haman nikad nisu ni ustoli~eni. Ne znamo ko smo, ni {ta ho}emo. Ali znamo da se dobro ìvi od izdaje Bosne. Klap pau{al 2000 maraka, klap upravni odbor 1000, klap komisije 1000, klap privatizacijske mutljavine desetine hiljada, itd. a svega toga ne bi bilo ako za~a~ka{ po fa{izaciji Bosne, pa te Petri~ makne iz politi~kog ìvota. Dakle, nije kriv Petri~ {to je fa{ista, ve} su krivi na{i politi~ari {to su govna. Sedam dejtonskih godina nam je pro{lo niu{ta. Jedino su s&h secesionisti imali korist od tog mrtvila, jer su bo{nja~ki povratnici, umjesto svojim ku}ama, odlazili u preseljeni{tvo. Politi~ki Dejton je mrtav, jer je mrtav Aneks sedam! Krivci su i biv{a i sada{nja vlast, jer su ganjali li~ne {i}are dok je Bosne bivalo sve manje. Jedino bi radikalan zaokret bosanske politike mogao nadoknaditi izgubljeno: ukidanje entiteta, zakonska zabrana nacionalizma, regionalizacija BiH po prirodnim, a ne etni~kim kriterijima Fa{isti iz OHR-a i OSCE-a znaju da je dogorjelo do nokata, da se u izdaji do{lo do dna, da }e se pojaviti politi~ke snage koje }e Dejton vratiti na po~etak; stoga se sprema serija represivnih odgovora.
Petri~ewa chetnix tintara

Posljednjih sedmica {tampa je puna najava OHR-a da oko 300 kandidata ne}e mo}i izi}i na izbore. Ne bi bio problem da je to 300 ekstremista koji spre~avaju povratak i {ire nacionalnu mr`nju. Problem je {to se na spisku nalaze i neki na{i politi~ari koji su izustili mogu}nost ukidanja entiteta i regionalizacije BiH. Bila bi to svojevrsna deklaracija fa{izma da OHR posmjenjuje ljude koji se zalaù za reafirmaciju multietni~nosti kroz ukidanje genocidnih, ratom i prisilom stvorenih entiteta.
OHR i OSCE u svojim istupima ne kriju fa{isti~ku retoriku. Oni otvoreno govore jezikom totalitarnih reìma. Ured OHR-a nikada ne najavljuje svoje odluke i poteze. Kandidati koje smijeni Visoki predstavnik nemaju pravo da se ikome àle. Iz ovog citata se vidi sva represivna nakaznost Petri~evog OHR-a, koji poput Svevi{njeg priti{}e dugmad na ljudskim sudbinama. Smjenjivanje je jedna strana medalje, dok druga svjedo~i o propagandi straha. Svim politi~arima je poru~eno da mogu biti smijenjeni ako po~nu misliti svojom glavom, a ne Petri~evom ~etni~kom tintarom. Analizom medijskih istupa glasnogovornika OHR-a mogu}e je utvrditi da se oni apsolutno ne pla{e ~etni~ke i usta{ke politike u BiH, ve} isklju~ivo bu|enja bh. patriotske alternative, koja ne bi bila njihova marioneta. OHR nema odgovor na pitanje kako odbraniti dejtonski fa{izam ako se pojavi politi~ka snaga koja }e povesti me|unarodnu kampanju za defa{izaciju BiH, za realizaciju Tu`be pred Svjetskim sudom pravde, za sve {to je u Bosni trebalo biti normalizirano, a postalo je gore od najgoreg. Zamislite da dobijemo vlast ~iji }e kadrovi biti spremni na `rtvu, ali }e do posljednjeg gurati ideju Bosne, za{ta postoje mnogi neotvoreni i svjesno zaboravljeni frontovi! Toga se pla{i OHR. - Mandat Visokog predstavnika je jasan i svi oni koji budu kr{ili Dejtonski mirovni sporazum bi}e smijenjeni. Mogu}e su smjene zbog zagovaranja ukidanja entiteta rekao je nedavno jedan od glasnogovornika OHR-a. U brojnim tekstovima o smjenama nije naveden nijedan drugi razlog osim zagovaranja ukidanja entiteta. Dakle, tu smo.
Oni nam ga pushe!

Eh evo sad da vidite kako je OHR obi~na folirantska bagra s malom pameti i velikom glavom, ko i svaki me|ed. Oèì! Glavni sudac Izborne apelacione potkomisije ârls Erdman je 9. novembra 2000. donio Odluku (sl.br. 00-GE-88,00GE-91) u kojoj se kaè: Zalaganje za BiH bez entiteta, niti neslaganje sa potpisivanjem Op}eg okvirnog sporazuma za mir u BiH, ne predstavljaju kr{enje principa Dejtonskog sporazuma, niti Pravila i propisa Privremene izborne komisije () To je samo izraàvanje politi~kih mi{ljenja, kojim se ne poziva na upotrebu nezakonitih sredstava za postizanje politi~kih ciljeva presudio je Erdman i time ~etni~koj politici Volfganga Petri~a metnuo om~u oko vrata. OHR sad ~ini sve da ovu Odluku poku{a staviti van snage. Te{ko, bogme. Po{to su glupavi, na jednom mjestu kaù da - Odluke Apelacione potkomisije vi{e nisu na snazi, a na drugom ({to je Petri~evom Odlukom dopunjeno u Izbornom zakonu) - da na izborima ne}e mo}i u~estvovati svi oni koje je smijenila i Apelaciona potkomisija. Odluke Potkomisije su, dakle, vaè}e! Uhva}eni su za balss! Ovim ekskluzivnim objavljivanjem skrivane Odluke suca Erdmana propao je mafija{ki poku{aj OHR-a da smjenjuje politi~are koji se zalaù za ukidanje entiteta. Kao {to je presudio Erdman, takvi stavovi su - legitimno politi~ko mi{ljenje, kojim se ne poziva na upotrebu nezakonitih sredstava. Sve politi~ke stranke mogu slobodno u svojim javnim istupima, u sloganima, spotovima, na plakatima, itd. traìti ukidanje entiteta. OHR im vi{e ne moè ni{ta!
Br. 49, 17. IV 2002.
Dnevnik revolucije
91
Dnevnik revolucije
Prni Munjo, seri Grome

Kako ne{to moè biti teroristi~ko, ako niko ni prije ni poslije nije podvrgnut teroristi~kom tretmanu?
Ve} danima traje mla}enje prazne slame o Pogorelici, po istim zlo~ina~kim obrascima po kojima je tla~ena i u smrt poslana tzv. Alìrska grupa. Krdo politi~kih i medijskih fa{ista, dràvnih terorista, proizvelo je jo{ jednu optu`nicu protiv odbrane Bosne. Cilje je isti: dokazati da je odbrana Bosne bila jednako teroristi~ka koliko i agresija na BiH; oreol `rtve treba opoganiti optu`nicama za terorizam, kako bi ruglo zlo~ina bilo manje ruglo, a vi{e bh. realnost.
Opoganation the bazznia jertwa

Stranci u BiH godinama instaliraju jednaku krivicu, izjedna~avaju krvnika i `rtvu, o~vr{~avaju rezultate genocida i razvaljuju zna~enja Bosne. Milioni maraka su uloèni u pla}eni~ke medije, koji su na milionima stranica prekrajali i skrivali istinu o karakteru rata u BiH. Danas se posljedice agresije tuma~e kao uzroci. Ta~no je da je Alija Izetbegovi} oslobodila~ki rat pobiberio panislamisti~kim glupostima, ali nije kriv Alija {to nam je Svijet drào svezane ruke, nametnuo embargo na oru`je i sau~estvovao u s&h genocidu. Ta~no je da je Alijina politika besku}ni~ka, ali takvom su je uspjeli napraviti svekoliki agresori na RBiH, koji su ucjenama, prisilama, uvozom mudàhedina i panislamisti~kih vibratora slabili politi~ku odbranu Bosne. Da je Svijet u aprilu 1992. stao iza dràvnih organa RBiH, da nam je dao pravo na odbranu, vraga bi Aliji naumpalo da se blentavi sa stvaranjem krijeposne muslimanske dràve. Svijet, kad ho}e, umije lijepo nametnuti pravila pona{anja. Moralo je to biti u~injeno 1992., pa ne bi bilo ni tzv. Alìrske grupe, ni Pogorelice, a bogami ni Srebrenice, ni genocidne Republike Srpske. Ali, Svijet nije htio to. Svijet je htio ovo. Multikultura je preskupa za odràvanje, ako slijeva i zdesna imate dvije hegemonisti~ke sile koje su zainteresirane za svoj dio kola~a. Sporazum iz Kara|or|eva nisu skrajali blentovi, ve} stratezi koji su znali da podjela Bosne moè dobiti i{aretsku podr{ku Svijeta, koji nije horan da se bihuzuri. I tada, a i danas, jedini problem su Bosanci, dakle oni koji nemaju nacionalne alternative. Od 1992. su genocidno ubijani, izgladnjivani, ucjenjivani, kako bi pristali na dejtonski fa{izam. Nakon {to je u Dejtonu za{alovana podjela Bosne, nastupio je projekat njenog betoniranja ustavnim i funkcionalnim sadràjima. Prvi i najva`niji dio tog projekta bilo je i ostalo opoganiti `rtvu. Jer, ako bi bosanska `rtva opstala u svome izvornom zna~enju, ona ne samo da bi svjedo~ila protiv genocidne politike UN-a, Evrope i Amerike, ve} bi i politi~ki obavezivala bh. budu}nost. Opoganjivanje bosanske `rtve jedan je od najsloènijih i najpoganijih projekata u politi~koj povijesti Svijeta.
Unitet states terorism

U na{em poimanju stvarnosti jo{ su ìve nesvrstane iluzije o dobroti Svijeta. Ne shvatamo da Svijet funkcionira kao sicilijanska mafija, i da materijalne interese (duhovni su {minka!) ostvaruje sa pozicije sile, ucjene, zlo~ina. Tako je bilo u u vrijeme agresije na RBiH, tako je i danas. Ustoli~avanjem marionetske SDP-Alijanse stvoreni su optimalni uvjeti da stranci krenu u zavr{nu fazu redizajniranja istine o ratu u BiH. I to sa toliko drskosti, bahatosti, neustra{ivosti pred historijskom odgovorno{}u; o~ito je da su uvjereni u kona~an ishod svog projekta, jer samo sa nacionalnim nestankom Bo{njaka njih ne}e imati ko pozvati na odgovornosti i krivi~no goniti. Nakon dràvnog terorizma nad tzv. Alìrskom grupom, Bosna se jo{ jednom, u kreiranoj hajci, trpa u kontekst tzv. islamskog terorizma. Iz naftalina je izvu~ena Pogorelica. Golim okom se mogu raspoznati isti obrasci totalitarne i orvelovske dràve, kakvi su manifestirani u zlo~inu nad tzv. alìrskom grupom. Ovdje mo`da i jo{ drasti~nije, jer se kroz krivi~ne prijave Federalnog tuìoca protiv trojice AIDovaca o~ituju tolike nebuloze da se normalan insan prestravi pred spoznajom u kakvoj to teroristi~koj dràvi ìvi. Dakle, {ta je problem? To {to je bio taj kamp za obuku? Ma to nije nikakav problem! Februar je 1996., rat jedva da je stao, logi~no je da se ljudi obu~avaju. Niko se ne pita koliko je tada bilo ~etni~kih i usta{kih kampova za obuku mu~enja i klanja! Tvrdi se da je Pogorelica bila teroristi~ki kamp. Ma i|i biì! Da li je bosanska vlast za 1300 dana agonije vr{ila masovne likvidacije, silovanja, deportacije? Nije! Da li je likvidiran iko od onih koji su u ratu Aliju i SDA handrili na svakom koraku? Nije! Pa kako onda ne{to moè biti teroristi~ko, ako niko ni prije ni poslije nije podvrgnut teroristi~kom tretmanu? Italija je godinama uvje`bavala napad na SFRJ, ali nas nikad nije napala. Jedno je obuka, a drugo djelovanje. Od Pogorelice niko nije stradao. U krivi~noj prijavi se trojica AIDovaca optuùju za {pijunaù. Federalni tuìlac je genije! Pa ja {ta }e raditi tajna policija nego {pijunirati?! [pijunira nas i ovaj sad {to je, taj Munja, pa ga niko ne ganja! Ljudi su optuèni i za drànje oru`ja. Pa ako {ef policije ne smije dràti oru`je, ko smije?! Pravo je ~udo kako ovi {to smi{ljaju te krivi~ne prijave nemaju ni toliko pameti da to u~ine makar s malo uvjerljivosti.
Zziwottinjska farma
Mo`da se nekad dokaè da su trojica AID-ovaca po~inila neki zlo~in, i da im je mjesto u hapsani. Ko zna, mo`da se dokaè i da je Zlatko Lagumdìja izbjegavao dono{enje Zakona o regulisanju kvalitete naftinih derivata, jer je i na tome, sa Petri~em, drmao milione maraka? Sva{ta se moè dokazivati. Ali, niko nije kriv dok se to ne dokaè! U gnjecavim, pederskim medijima, trojica su AID-ovaca ve} nazvani teroristima. Dignuta je hajka za njihovo uhi}enje. To jeste sramno, i stravi~no, ali je jo{ sramnije i stravi~nije to {to smo mi ove ljude otpisali. Mo`da oni pojedina~no nisu zasluìli ni lijepu rije~, ali su kao gra|ani BiH zasluìli da ne budu tretirani kao ìvotinje u klaonici. Danas je dèlat pred njihovim vratima, a sutra pred tvojim, ili mojim.
Br. 50, 1. V 2002.
Dnevnik revolucije
93
êkaju}i Prvi maj bosanski Dan robova
Genocid nad radnicima

Za{to se ni u Banjoj Luci, ni u zapadnom Mostaru, nisu okupili radnici da traè iseljenje iz Bosne? Zato {to je iseljenje namijenjeno samo bo{nja~kim radnicima! Zato {to je sistem socijalnog iznurivanja radnika i izgladnjivanja njihovih porodica uspostavljen kao karika u lancu genocidnog ubijanja Bosne i Bo{njaka.
Nikada se ni u jednoj zemlji na Svijetu nije dogodio tako veli~anstven procvat i tako morbidan razvrat radni~kih prava kao u Bosni. Niti je opstanak i jedne zemlje bio to te mjere uslovljen duhom socijalne pravde, solidarnosti i radni~kog dostojanstva. @ivot Bosne je odre|en duhom tolerancije, dobro~initeljstva, bri`nosti. Divlji kapitalizam je suprotstavljen smislu Bosne, jer vodi odumiranju ljudskog lika, a time i mogu}nosti da bh. narodi osjete i{ta vi{e od svoje jal li~ne, jal nacionalne avlije. Bosna i socijalizam, Bosna i solidarnost, Bosna i dobrota - sve su to sinonimi za mogu}nost na{eg opstanka.
Privatizacijska dùngla
Mafija{ka privatizacija, jalija{ka tranzicija vlasni{tva, razaranje radni~kih prava i njihovo svo|enje na robovlasni~ki nivo direktno su u slu`bi projekta uni{tenja bh. dràve. Divlji odnosi na ekonomskom i socijalnom nivou nu`no odre|uju prirodu politi~kih, dru{tvenih i kulturnih odnosa. U ambijentu ekonomskog otu|enja i socijalne bezosje}ajnosti mi ne moèmo govoriti o imperativu reafirmacije multietni~kog bh. dru{tva, kojeg nema bez osje}ajnosti i bliskosti. Jakako, dràvni smisao se utjelovljuje dru{tvenim, pa ako nemamo bh. dru{tva, {ta }e nam i bh. dràva. Socijalisti~ki sistem koji je 50 godina forsirao plemenitost u svim porama dru{tvenih odnosa, izgradio je ljude kojima su bratstvo i solidarnost bili normalni osje}aji. Bri`nost prema siroma{nim i bolesnim, po{tovanje prema radnicima, solidarnost za nevolju ma ~iju i ma koju, logi~no su vodili sra|anju bh. razlika i njihovom oblikovanju u bh. dru{tvo, kao uvjet bh. dràvnosti. [irokogrudost na humanisti~kom planu uvjetovala je {irokogrudost u po{tivanju i slavljenju bh. razlika. Socijalizam je dovr{io, istesao i uobli~io bh. dru{tvo, kao {to ga je kapitalizam razobli~io suprotnom logikom, po kojoj ideologija socijalnog otu|enja, vodi svakom drugom otu|enju i klaustrofiliji. Pa i unutar samih bh. naroda. Danas se sirovi kapitalisti~ki duh ispostavlja kao jedino boànstvo koje stvaraju}i moralnu dùnglu razara bosanski opstanak. Sa stanovi{ta ekonomske nauke, privatizacija }e u BiH imati domete socijalne katastrofe. To {to }emo pred Evropom mo}i kazati da smo eto kapitalisti~ka zemlja, za gra|ane ove zemlje ne}e imati nikakvog zna~aja: oni }e ìvjeti u sve dubljem siroma{tvu i bezna|u. Kako nauka previ|a, tek bi za 20-tak godina moglo biti ulju|en kapitalisti~ki seljakluk, kojemu su trenutno otvorene sve kapije da narodnu imovinu upi{e na privatizacijski ra~un. Me|unarodni mentori uop}e nisu postavili civilizacijske kriterije za tranziciju vlasni{tva; oni
naredbodavno traè da se privatizacija sprovede, ma {ta da ko{ta, i ma kakve posljedice da nosi. Time su otvorili {ansu tajkunizacije politi~ke stvarnosti, jer kapitalistima postaju uglavnom dvorjani vladaju}ih partija. Op}e je poznato da su politi~ke elite i njihove familije glavni tajkuni u svim bh. entitetima. U priredbu privatizacijske plja~ke upleteni su amaba{ svi segmenti dràve, od ideologiziranog pravosu|a do korumpiranih sindikata. Pro}i }e mnogo godina dok se neko ne sjeti da bi trebalo uljuditi taj divlja~ki ekonomski sistem, i obavezati ga na po{tivanje radni~kog dostojanstva. Ali, dotad }e popucati mnoge kosti, a preìvjeli }e biti taman kandidati za onaj svijet. Na{e ekonomske eksperte, kakvi su Dragoljub Stojanov i Kadrija Hodì}, koji su u brojnim tekstovima upozoravali na pogubnost divlje privatizacije niko nije htio da ~uje. Bivali su tek, s vremena na vrijeme, interesantni medijima, ali ne i politici. Razumljivo, jer je politika marionetska i tajkunska: s jedne strane slijepo sprovodi ferman o privatizaciji, a s druge, ganja svoj tal u tom haosu u kome se jedino zna da ono {to je narodno mora postati privatno. Nijedan na{ autoritet, bilo da je rije~ o Akademiji, Preporodu, Krugovima i Kolima nije poveo kampanju za uvaàvanje doma}eg nau~nog mi{ljenja o pogubnosti tajkunske privatizacije, o degradaciji radni~kih prava, o posljedicama koje }e to feudalisti~ko divljanje ostaviti na karakter bosanskog dru{tva. Uostalom, na{a je intelektualna javnost svakako mrtva u odnosu na sve druge procese koji su usmjereni protiv BiH. Ako ko telad blejimo u politi~ke zlo~ine Volfganga Petri~a (npr. @ep~e, Izborni zakon, RTVBiH, degradacija Odluke Ustavnog suda, itd), kako uop}e o~ekivati da se bavimo klju~nim pitanjem za nasu{ni, unutarnji ìvot Bosne ekonomskim sistemom? Time se danas jedino bave OHR-ovi policajci-mafija{i i tajkuni na sve tri bh. strane. Vidi se kako.
U karakazanu tajkunskih ìvotinja

U dejtonskoj, fa{isti~koj, kriminalnoj, poniènoj Bosni, ljudi vrijede onoliko koliko imaju para. Ljudskost ne vrijedi nikako, jer ne postoji. Sistem je kreiran po mjeri plja~ke i izdaje. Negativna selekcija odbacuje svaki vid morala i kvaliteta. Kriminogenost, glupost, poltronstvo, bezosje}ajnost izdignuti su na pijedestal preporuke. Socijalna bijeda regrutuje nove koli~ine slomljenih karaktera. Sve je manje Ljudi koji bi, poput onog Gora`daka, vratili izgubljeni nov~anik. Sve je vi{e ljudi bez ljudskog lika koji bi i ro|enu mater prodali za pare. Dok nas je od kapitalisti~kog zloduha {titio socijalisti~ki sistem, umjeli smo suosje}ati i dio sebe darivati tu|im nevoljama. Malo se ko danas sikira {to }e i no}as hiljade roditelja djecu na spavanje poslati bez ve~ere; {to }e hiljade staraca skon~avati jer nemaju za lijekove, {to }e mnogi na{i sugra|ani ìvjeti kra}e jer nemaju ni 50 maraka za ulazak u bolnicu, a kamo li za operaciju bezazlenih bolesti od kojih se u mrskom socijalizmu nije umiralo. Kao {to nismo razumijevali da se Sarajevo brani u Zvorniku, a Biha} u Mostaru, tako ni danas ne razumijevamo da je borba za drugog borba za sebe. Niti razumijevamo da smo mi u ve}ini. Naspram nas je ogromna manjina politi~kih profitera koja je sistem koji je odgovarao nama, preoblikovala u sistem koji odgovara njima i njihovim haramlijskim, prokletim, usranim familijama. Da je pameti, ko{to nije pameti, narod bi se trgnuo iz za~aranog kruga bijede i bola. Traìo bi politi~ku opciju koja bi se suprotstavila ekonomskom zlo~inu, koja bi stvari vratila na stanje socijalne pravde, i koja bi, {to je najva`nije svu poplja~kanu imovinu vratila narodu. Jer ako se dogodi da plja~ka{ki pljenovi ostanu u rukama tajkunskih ìvotinja, onda se moramo pomiriti da }emo ostatak ìvota provesti u tom prosta~kom, mafija{kom, tla~iteljskom karakazanu. Nama je potrebna demokratska i antiprofiterska revolucija, u kojoj bismo narodu vratili narodno, radnicima radni~ko, od imovine pa do socijalnih prava. I po Boìjim i po humanisti~kim mjerilima, socijalne kategorije ne mogu biti na trì{tu. Ljudski
ìvot nije luksuz pa da se za njegovo odràvanje pla}a, ma kome! Zato {to smo izabrali kapitalizam, nagra|eni smo pla}anjem svojih socijalnih prava. Ako nemamo para, nemamo ni prava. Dru{tveni sistem vi{e se ne zanima da li }e neko umrijeti jer nema za lijekove, da li }e se neki genijalac postati pija~ar, jer nema za studije Ovda{nji kapitalizam, bez ljudskog lika, usmjeren je na plja~ku, i nema nikakve dru{tvene misije. Bosni je potreban sistem sa graditeljskom misijom, a to je neizvodljivo ako ne}emo voljeti svakog bosanskog ~ovjeka i o njemu se brinuti.
Opismenjavanje magaraca
Stara je izreka da je vlast mjera narodne pameti. Godine prvomajskih rahatluka iz naroda su izgonile potrebu da razmi{lja o sebi. Titovi partizani su imali strasnu potrebu da se dokaù, i Istoku i Zapadu, pa je SFRJ od 1950. do 1985. imala jednu od {est privreda u svijetu koje su se najbrè razvijale. Od 1950. do 1966. zaostajanje SFRJ je od predratnog perioda, u usporedbi, recimo, sa Italijom, sa 50 godina smanjeno na deset godina. [ezdesetih godina imali smo vi{e studenata na 1000 stanovnika nego ve}ina zapadnih zemalja. Bili smo ~udo od zemlje! Bosna je procvala u svim njenim civilizacijskim zna~enjima. Ali, narod je ostao hajvan: koliko mu dadne{ toliko pojede. Otud je razumljivo {to je nasukan na nacionalne stranke, koje su se posluìle slomom komunizma da u duhu komunizma ustoli~e etnonacionalni bolj{evizam. Ratom i plja~kom raspame}eni nepametni narod danas urli~e ko gladan magarac, a nikako da shvati da bez svoga politi~kog opismenjavanja ne}e izma}i robovskoj sudbini. Opismeniti ga ne}e politi~ke elite, jer one opstaju na narodnoj gluposti, ali bi mogli intelektualci, koji, nalaòst, u dominantnoj ve}ini, li~e na magarce: bave se skupljanjem mrvica pod krcatim, naplja~kanim stolovima politi~kih govnara. Dok tapkamo u mjestu svog samouni{tavaju}eg usuda, pred o~ima nam se odvijaju konkretna postignu}a s&h projekata koji ekonomskom hegemonijom dovr{avaju proces otimanja Bosne. Znamo da je genocidna Republika Srpska privatizirana srpskim kapitalom, da je nesu|eni tre}i entitet otkupljen hrvatskim kapitalom, ali jo{ uvijek nismo svjesni da je i ovaj kusur od 24 odsto Bosne poklopljen kapitalom koji nije na{. Ve} se dogodilo da je 30 Bo{njaka otpu{teno iz jedne tuzlanske firme koja je kupljena hrvatskih kapitalom. Za{to bi Bo{njaci radili, kad ima nezaposlenih Hrvata. Uskoro }e uslijediti reprize ovog slu~aja, ali sada je pravo vlasnika da radnike drnda kako mu se svi|a. U medijima je bez komentara pro{ao nedavni protest radnika Polihema koji su pred zgradom me|unarodnih organizacija traìli useljeni~ke vize, jer vi{e ne mogu trpiti neima{tinu. Me|u njima su dominantno Bo{njaci. Ovo je najva`niji doga|aj u hronici radni~kih protesta nakon Dejtona, jer se iz njega mogu ~itati ciljevi politike OHR-a i doma}ih izdajnika. Dakle, za{to se ni u Banjoj Luci, ni u Zapadnom Mostaru, nisu okupili radnici da traè iseljenje iz Bosne? Zato {to je iseljenje namijenjeno samo bo{nja~kim radnicima! Zato {to je sistem socijalnog iznurivanja radnika i izgladnjivanja njihovih porodica uspostavljen kao karika u lancu genocidnog ubijanja Bosne. Tre}inu Bo{njaka smo pobili, tre}inu }emo raseliti, a tre}ina vi{e nije nikakav faktor koji bi mogao poremetiti podjelu iz Kara|or|eva. Divljanje diktatorske vlasti nad o~ajni~kim vapajima radnika zapravo je pendre~enje do iznemoglosti, do zga|ivanja na Bosnom, nad svojom ku}om, do posljednje rije~i koju ~ovjek moè nad svojom domovinom izgovoriti: Gadi mi se, ho}u da idem. Rije~ je o ekonomskom genocidu, koji je nastavak fizi~kog istrebljivanja bo{nja~kog naroda. Stoga je svaki progovor o privatizaciji, tranziciji vlasni{tva, o radni~kim pravima, i sl. jalov bez njegovog smje{tanja u kontekst dejtonske agresije na BiH i dejtonskog genocida nad Bo{njacima.
Br. 50, 1. V 2002.
96
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Generalna proba Alijine smrti

Alija Izetbegovi} ne smije umrijeti! Sve dok ne povu~e svoj potpis sa genocidnog Dejtonskog sporazuma.
Na Svjetski dan pobjede nad fa{izmom, na lete}em }ilimu tra~a, Bosnom je prostrujala vijest: Umro Alija Izetbegovi}. Vijest je eksplodirala uve~e, dok su na tv-u pra{ile meksikanske serije pune suza i histerije. No} je poku{avala da li~i na 4. maj 1980. godine, na Titov smrtovdan, i mnogi su se nostalgi~no vratili 22 godine u rikverc. Salkinica je uplakana nazvala Jusufagincu, rasplakana Jusufaginca daj|u Nuragu, a saburli daj|a Nuraga je okrenuo tajni broj Mudìburahmana koji je saop}io radosnu vijest: Alija je ìv! I ja sam ~uo da je Alija umro, pa sam ga nazvao da ga pitam da li je to ta~no. Taman kad su se Salkinica i Jusufaginica zauzele da u~e za rahmet Alijinoj du{i, daj|a Nuraga re~e: Spavajte mirno, Alije je bilo i Alije }e biti. Utom Salkinica i Jusufaginca opet upali{e televizore i poja~a{e {panski, te nastavi{e suosje}ati sa meksikanskim `rtvama izdaja i kurvaluka. Kao {to je bilo vako, moglo je bit i nako. Sigurno je jedino da }e mizanscen Alijine smrti nalikovati na ovu morbidnu {alu, koja je za sat-dva pregazila pregaènu Bosnu, {to tugom, a {to rado{}u.
Before halalossung
Za razliku od Zlatka Lagumdìje koji ima biolo{ke {anse da nas handri naredne dvije-tri decenije, Alijina ìvotna perspektiva se ograni~ava na nekoliko godina. Njegova smrt }e izazvati grotesknu i pateti~nu katarzu u na{em ugroènom narodu; ène }e imati razloga da pla~u, a djeca da se smiju {to im nene i matere |abe pla~u za nekim ko im nije dolazio u ku}u. Narod koji voli da pla~e, i da lumpuje nad suzama, dobi}e jo{ jedan praznik. Bo{njaci, u dominantnoj ve}ini, komunisti~kim srcem vole Aliju, ne zbog njega samog, ve} zbog toga {to se ovdje ne moè ìvjeti bez druga Tita. Uz magistralne ceste i sad moète kupiti one ki~erajske rezbarije sa Alijinim izvitoperenim likom. U seoskim odborima SDA i u bo{nja~kim sirotinjskim ku}ama te ikone zauzimaju udarno mjesto, ravnopravno sa televizorom i tespihom. Islamski! Alijin lik }e na tapiserijama ostati sve dok Alijinu smrt ne prekriju snjegovi, ruzmarin i {a{. Ali, Alija je jo{ ìv, politi~ki miniran ucjenom, u svim mogu}im pozama i antipozama, a generalna proba njegove smrti nas na vrijeme upozorava da se prera~unamo {ta bismo od njega mogli zaiskati prije nego mu halalimo.
Yal si inssan, yal si haywan

Idemo u sridu! Gospodine Alija Izetbegovi}u molimo Te da povu~e{ svoj potpis sa Dejtonskog sporazuma i da prizna{ da si taj potpis metnuo pod prisilom i ucjenom! Ako nam u formi zvani~ne izjave podari{ istinu o ucjenjivanju Tebe i bosanske delegacije da potpi{ete dejtonsku podjelu Bosne, mi, pred kojima je ìvot, ima}emo {ansu da se izborimo za budu}nost Bosne. U me|unarodnom pravu postoje jasne odredbe da se - ni{tavnim smatraju svi ugovori koji su potpisani pod
prisilom. Be~ka konvencija iz 1969. kaè da je ni{tavan svaki ugovor zasnovan na prevari (~lan 49), prinudi (~lan 51), prijetnji ili upotrebi sile (~lan 52). Svi mi znamo da je Dejtonski ugovor tri i po godine iznu|ivan ubijanjem, izgladnjivanjem, etni~kim ~i{}enjem, ali je taj genocidni akt nemogu}e oboriti dokle god Ti, Alija Izetbegovi}u, svojim potpisom stoji{ iza njega. Drugi, tako|e bitan razlog zbog kojeg ima{ moralnu obavezu da povu~e{ svoj potpis sa Dejtona, jeste neoboriva ~injenica da nisu ispo{tovane dogovorene obaveze iz Sporazuma, a prvenstveno aneks sedam; ne samo da se ljudi nisu vratili ku}ama, ve} su jo{ desetine hiljada ljudi, pod apartheidskim pritiscima, napustili Bosnu. Aneks sedam, kao sredi{te Dejtonskog sporazuma, nepopravljivo je mrtav. Dejtonski sporazum je, zahvaljuju}i Tvome potpisu, postao pravni i legalni okvir za nastavak mirnodopskog genocida nad Bo{njacima, ~ime se dovr{ava ubijanje bh. dràve. Sudbina Bosne nije u Boìjim, ve} isklju~ivo u Tvojim rukama! To znaju oni koji su Te ucijenili ko zna ~ime, ako poku{a{ povu}i potpis. Ako si pravi vjernik, a tvrde da jesi, onda }e{ znati da je ìvot tek proputovanje i ~ak isku{enje u kome se ljudi dijele na insane i hajvane. Znat }e{ da Te na onom svijetu ~ekaju o~i ubijenih i jo{ nero|enih Bosanaca, ~ija }e `rtva, i ~iji }e ìvoti, ovisiti od Tvoje odluke da li }e{ povu}i svoj potpis sa dejtonskog genocida.
Alija have the glawa

Povla~enje Izetbegovi}evog potpisa sa Dejtonskog sporazuma vratilo bi bh. stvarnost na pozicije iz 1992. godine. Za pregovara~kim stolom bismo imali RBiH - dràvu bez entiteta. U koordinaciji sa realizacijom Tu`be BiH protiv SRJ za genocid, pred Svjetskim sudom pravde, izbile bi se mogu}nosti za postojanje genocidne Republike Srpske, odnosno, moglo bi se tek razovarati o regionalizaciji BiH na prirodnim i ekonomskim, a ne na etnonacionalnim kriterijima. Alija Izetbegovi} je ~ovjek koji ima glavu na ramenima. I u glavi mozak. I u mozgu pamet. I u pameti, valjda, moral. On bi morao znati da se sa njegovom smr}u gubi temeljna mogu}nost da genocidni Dejtonski sporazum bude doveden u pitanje. Sa Alijinim preseljenjem na onaj svijet, i Dejtonski sporazum }e se preseliti u bosansku crnu budu}nost. Vjerovatno zauvijek.
Br. 52, 15. V 2002.
98
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Bosanski Faust
SDP je odbijanjem da podrì finansiranje Tu`be BiH protiv SRJ kona~no priznao da je neprijatelj Bosne i Hercegovine i pla}enik velikosrpske politike
Kada smo pokrenuli kampanju za oìvljavanje Tu`be BiH protiv SRJ na{a javnost pojma nije imala da uop}e postoji proces koji bi nam mogao donijeti 100 milijardi dolara ratne od{tete, i {to je jo{ bitnije dovesti do ukidanja agresijom i genocidom stvorenih entiteta. Danas je pitanje Tu`be postalo kriti~na ta~ka budu}nosti BiH. Dovoljno je uo~iti paniku svesrpskih politi~ara u Parlamentu BiH; oni razumiju sudbinsku teìnu Tu`be. Njihov otpor proizilazi iz rentabilnosti srpskog nacisti~kog duha. Oni ne misle da je i srpski narod u BiH, zbog agresije SRJ, tisnut u rat; oni ne razumiju da su desetine hiljada srpskih grobova po BiH zlodjelo Slobodana Milo{evi}a; opsjednuti su nacisti~kom idejom, jer im je hegemonisti~ko srpstvo iznad dràve BiH. Nije im se ~uditi, njima su se genocid i agresija isplatili, pa nemaju razlog sumnjati u Veliku Srbiju. Treba se ~uditi kadrovima SDP-a. Oni su kona~no priznali da su neprijatelji Bosne i Hercegovine i pla}enici velikosrpske politike.
Chetniks or debils question is now

Kad su funkcioneri SDP-a u smrt poslali tzv. alìrsku grupu, kad su demontirali Odluku o konstitutivnosti i u tzv. ustavnim promjenama zabetonirali genocidnu Republiku Srpsku, kad su izmislili Pogorelicu i antifa{isti~ku odbranu BiH proglasili terorizmom mislilo se da nema dubljeg moralnog ponora. înilo se da je to vrhunac perverznog izobli~enja nekada ~asnog SDP-a u ~etnikologijsku kvislin{ku huntu. Kakva to {izofrena zaraza mora napasti toliki broj ljudi pa da oni pristanu biti sluge u ubijanju svoje zemlje, u sataniziranju svoje `rtve, u glorificiranju zlo~ina~kog projekta Velike Srbije, koji je ubijao, i koji }e opet ubijati?!! Bolest je to sluganska, ovisni~ka. Narkoman prezire sebe, jer droga prezire njega. Pri~a je ovo faustovska. SDP je za vlast prodao du{u, neprijateljima Bosne, unakaèn je ko Dorian Grej, pa novim krugovima zla pravda otpadni{tvo od sebe i Bosne. Samo je tako obja{njiva kona~na deklaracija SDP-a da ne}e podràti Tu`bu BiH protiv SRJ. Geneza SDP-ove truleì datira od lokalnih izbora 2000., kada su pobjede u Lukavcu i Gra~anici slavljene okretanjem krmadi u muslimanskim selima. Onda je Maglaju ukinut selam. Onda su partneri SDP-a iz Novog Sada pisali kako u Bosni hodà zavija ko pas, kako je ubijeno toliko muslimana da je Bosna postala harem. Razvratan odnos SDP-a prema bi}u Bosne samo je na prvi pogled uzrokovan stra{}u za poltronisanjem stranim s&h mentorima; onima {to bi za genocid optuìli pobijene Bo{njake. Tu ima ne{to dublje, nevjerovatnije, neshvatljivije. Demonsko. SDP je neiscrpan izvor monstruozne kreativne energije.
Bosnian pitha and serbian gowno

Da li bi iko normalan mogao smisliti narodno veselje 11. jula, na dan tragedije Srebrenice? Da li bi iko normalan mogao na godi{njicu Markala izvoditi kulturno-umjetni~ki program? SDP je na sedmu godi{njicu tragedije na Kapiji isplanirao narodno veselje na Husinu, terevenku, folklor, pjesme, Titin ro|endan, utakmice, raànj i rakiju, u isto vrijeme kada se odràva masovna komemoracija za civilne `rtve rata. Do{ao je i ~lan Predsjedni{tva BiH Jozo Kriànovi}, ali na rakiju. Izme|u SDS-ovog orgijanja 11. jula po Srebrenici, i SDP-ovog orgijanja 25. maja po Tuzli nema bitne razlike. Oni slave smrt, ko vampiri! Jer neko je morao biti ili totalni ~etnik ili totalni debil pa da na dan najve}e tuzlanske tragedije zakaè narodno veselje! Samo su ~etnici imali tako rasko{nu zlo~ina~ku ma{tu. Ilustriranje patologije SDP-a je potrebno da bismo razumjeli kako je deklariranje SDP-a protiv Tu`be za agresiju i genocid logi~an slijed kvislin{ke politike. Oni znaju da je Tu`ba jedina slamka spasa za Bosnu. Pokopavanje Tu`be je pokopavanje dràvnosti BiH. Jer ako Bosna izgubi smisao postojanja, za decenijudvije presta}e potreba za postojanjem bh. dràve. Genocidna dejtonska tvorevina usmjerena je ka odumiranju bi}a Bosne. Za Srbiju i Hrvatsku je posve svejedno kada }e Bosni do}i kraj. Kad god da do|e, njihove su polovice. Jedino realizacija Tu`be moè ìvot vratiti Bosni. Ali, Bosna je krcata vampirima, s vana i iznutra. Posljednjih mjeseci, hvala Bogu, narod otvara o~i, ne vjeruje partijskim medijima, misli svojom glavom. Zna za zna~aj Tu`be. Otud SDP ne smije glasno re}i: Mi smo protiv Tu`be. Oni komuniciraju zlodjelima, koja valja preto~iti u rije~i. Dakle, SDP je pro{le sedmice po~inio dva zla koja svjedo~e o ambiciji da se Tu`ba usmrti. Prvo je SDP-ov ~lan Predsjedni{tva BiH Jozo Kriànovi} po~inio antihrvatski i antibosanski gest odbijaju}i glasati za finansiranje Tu`be. Time je Kriànovi} negirao da je i hrvatski narod bio `rtva agresije i genocida, od sela Ravno, preko Posavine, pa do tuzlanske Kapije. No, Kriànovi} sigurno ne bi bio metnut u Predsjedni{tvo da ranije nisu procjenjeni njegovi moralni i patriotski antidometi. On je, kao i SDP, du{u prodao za vlast. Nekoliko dana poslije, kada se ispostavilo da Tu`ba nema podr{ku Predsjedni{tva, na Zastupni~kom domu Parlamenta FBiH predloèno je da u dnevni red u|e rasprava o finansiranju Tu`be. Poslanici SDP-a su odbili da se o tome ne raspravlja! Zar rasprava nije demokratski imperativ? Jeste, ali SDP nije demokratska, ni bh. partija, ve} velikosrpsko govno koje se Tu`be pla{i ko {ejtan krià. Za nastavak procesa potrebno je pi{ljivih 20.000 dolara. Federacija lijevom rukom moè izdvojiti te pare. Predloèno je da se poslanici odreknu po pola plate i time dokaù svoj patriotizam. Ma, jok! SDP je slo`no, vojni~ki, sikterisao mogu}nost bilo kakve rasprave. Isto bi u~inio i SDS.
Br. 53, 29. V 2002.
100
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Povratak otpisanih
Zasluùje li SBiH harizmu Nijaza Durakovi}a?
Harisu Silajdì}u je Bog dao da se uo~i svakih izbora i{~upa iz patriotske hipokrizije i da zaigra na strani pobjednika. Kad je 1996. i 1998. ova zemlja vapila za obaranjem naciokratskih diktatura, on je plovio na minderu Alije Izetbegovi}a. Kad je 2000. postalo jasno da je Alijina kesa ispuhala, on se prekomandovao u profitabilni saf. I kao satelit SDA, i kao satelit SDP-a, Silajdì} je bivao sau~esnik u zlodjelima jedne i druge vlasti. Ni od jedne ni od druge vlasti on se nije ogradio na vrijeme, ve} je do posljednjeg daha mandata muzo {to se izmusti moè. I CDkoalicija i SDP-Alijansa, u kojima je SBiH dobijala najvi{e, bile su kriminalne i antipatriotske. Silajdì}eva {utnja o dva zla kojima je kumovao oduzela je uvjerljivost svakom njegovom progovoru u ime patriotizma i demokratije. Ideolo{kom travestijom, preferiranjem vlasti nad principima, a nadasve kurvanjskom {utnjom, Silajdì} je izgubio i kredibilitet intelektualca. Pred njegovim o~ima i zaslugama, SDP-Alijansa je nastavila SDA-ovsko razaranje BiH, a on nije na{ao za shodno ni slova da prozbori, da se ogradi, da osudi Bejagi, distancirao se, te{ko mu u du{i, vidi {ta se radi, pa bi sad mi trebali suosje}ati u njegovom razo~arenju. Ne, pona{anje Harisa Silajdì}a nema opravdanja!
Nyazya is runing away from SDP-cheniff

Na{i politikusi nisu ni~im obavezani na pravila pona{anja, jer ih nema ko obavezati. Akademija nauka uzgaja preprarirane leptirove, a ostale institucije znanja prepariraju same sebe, za ba{tinu. Politi~ari su gospodari znanja i imanja. Oni se od izbora do izbora sjete bira~kog tijela. Eto, sjetio se i Silajdì}. To {to je izme|u izbora, dok se razarala Bosna, gledao svoja, a ne bosanska, a ne patriotska posla nema mu ko zamjeriti. On }e svijetla obraza da i{}e na{e glasove. Da mu se glasanjem zahvalimo na tome {to ga se fu}kalo za Bosnu. Silajdì} je, ko biva, i nekakav pisac, pi{e pri~e, recitacije, a i scenarije. Pisci su i Muhamed Filipovi}, Nijaz Durakovi}, Zdravko Grebo, pa im pismenost ne sluì za mljevenje kahve, ve} za kultivizaciju stvarnosti. No, Silajdì} je iznad njihovih jeftinih potreba da se spu{taju na nivo novinarskog probisvijeta. On je i mit i legenda, i otac i sin, i kad on progovori - rijeke za{ute. On je demode, nalik na usku kravatu koju vi{e ni konobari u Zavidovi}ima ne nosaju; snena zami{ljenost je i{~ezla iz politike, kao i plavu{e s bombonjera. Ovdje se bije bitka za opstanak, svakodnevna, pa se vi{e nema strpljenja za mudre poze. Nijaz Durakovi} je jedan od rijetkih koji nit je znao, nit je htio i{ta izigravati, ve} je pisao, govorio, upozoravao. SDP nije razumio da su Nijazove rije~i plod ljubavi, a ne netrpeljivosti, da je njegova kritika dar kome se treba zahvaliti, jer je usmjerena ka ja~anju SDP-a. Zamislite ljekara koji vam ponudi besplatnu operaciju, da vam spasi ìvot, a vi ga nabijete bokserom i izvrije|ate. Nijaz je o~inski SDP-u ~inio i htio dobro, a SDP se toliko odrodio o sebe, i od Bosne, da je zagubio pamet
i pam}enje. To vi{e nije SDP, ve} brlog korupcije, izdaje i gluposti koji sebe naziva ljudskim imenom. Nijazu Durakovi}u u toj }enifi odve} nije bilo mjesto. Dijete koje je ogrezlo u heroin lako }e mlatnuti roditelje, a roditelji }e do zadnjeg tvrditi da je to njihovo dijete, koliko god da vi{e nije. Nijazova roditeljska strpljivost bila je arhetipskih dimenzija. Besmislena, ali uporna. No, odro|eni SDP vi{e nije razumijevao Nijazov jezik. Njima se prikazivalo da ih on to napada. Nijaz je morao progovoriti jezikom koji SDP razumije. A SDP samo shva}a poruke koje se ti~u gubitka pozicija. I zbog toga je Nijaz morao oti}i. Na tu|u listu. Privremeno.
Poetica Lagumggiana
Najve}a enigma je - {ta je Nijaza moglo privu}i ki~erajskoj pozi Harisa Silajdì}a? Pa valjda Nijaz zna razabrati lafinu! Zna i bolest Lagumdìjinu, kojom je i Haris zaraèn. Postoje dva momenta koja mogu biti bitnija od ovih prepreka. Prvi da se u Stranci za BiH, kao liderske harizme, patritozimom i mudro{}u, nametnuli Beriz Belki} i Safet Halilovi}, koji zavre|uju naklonost. Drugi, da je Nijaz dogovorio model anga`mana koji ne}e ugroziti njegovu odanost ideji izvornog SDP-a, jer }e autonomno kreirati dràvnu listu SBiH. Ali Nijazovo vezivanje za SBiH }e ovoj stranci donijeti glasove i na drugim nivoima, {to je paradoks, jer SBiH to ne zasluùje. Ipak, izme|u zlo~ina nad bh. dràvom koje su po~inili SDP i Zlatko Lagumdìja, i tihog sau~esni{tva SBiH bitna je razlika. Silajdì}, koji je rahat promatrao zlo~in, ne moè se porediti sa Lagumdìjom koji je zlo~in ~inio. Od dva zla, Silajdì} je manje. Dugo se osje}ala potreba za ra|anjem patriotske alternative kvislin{kom SDP-u i ucijenjenom SDA-u. Budu}i da se Silajdì} isprofanisao mijenjanjem spolova, niko nije o~ekivao da bi on mogao biti upetljan u tako ~astan posao. Durakovi} i Silajdì} su na tzv. tajnom sastanku izrazili zabrinutost za sudbinu BiH i opstanak Bo{njaka. Prvi je to govorio i prije, a drugi se sad sjetio. Zato u ovom poslu Silajdì} treba svoje lagumdìjsko mjesto ustupiti kolektivnoj volji, jer nam Staljini ne trebaju. Ako mu je ba{ stalo do Bosne i Bo{njaka. Drugo, projekat je besmislen ako mu je cilj postizborna koalicija sa SDP-om, ili SDA-om. Spa{avanje Bosne traì koaliciju neprofanisanih politi~kih subjekata, spremnih na odricanja za dobrobit Bosne. Potreban nam je patriotski pokret kome ne treba vlast zbog vlasti, ve} vlast kao mogu}nost da se presije~e umiranje Bosne. Zasad, Silajdì}ev i Durakovi}ev tal nisu {irina koja nam treba. To je tek nagovje{taj. Potrebna nam je otvorena rasprava u kojoj bi se argumentiralo za{to SDA i SDP vi{e ne mogu sa~uvati ki~mu Bosne, i za{to nam trebaju nove snage. A u tim novim snagama svako bi se cijenio prema onome {to `rtvuje za Bosnu, a ne po onome {to je i {to bi od Bosne oteo.
Br. 54, 12. VI 2002.
102
Dnevnik revolucije
Senad Avdi} i Slobina Bosna kao fenomen komunisti~kog i policijskog novinarstva u postkomunisti~kom dru{tvu
Ravnogorci iz Slobine Bosne

To {to ~ini Senad Avdi} sa proganjanjem funkcionera biv{e vlasti isto je kao kad bi se sad pojavio Radovan Karadì} da osudi Ratka Mladi}a za pokolj u Srebrenici. Pa i on je bio na minderu SDA!
Nikad ne bismo komentirali neku pojavu u novinarskom svijetu da ta pojava nije politi~kog karaktera, preobu~ena u novinarski kostim, kao medijska poluga bolj{evizirane vlasti. Biv{i novinar Senaid Avdi} je svoj spisateljski zanat, kao i stranice lista Slobina Bosna, stavio na raspolaganje policijskom reìmu SDPAlijanse. To je pojava koja vi{e ne pripada svijetu novinarstva, ve} svijetu nakazne vladavine ove staljinisti~ke oliharhije, pa stoga i zasluùje evidentiranje u magazinu koji se bavi politi~kim temama. Odnosno, da je Senad Avdi} tek novinar, i da Slobina Bosna nije policijski bilten, nikada nam ne bi naumpalo da o njima pi{emo. Za{to pisati o kolegama koji profesionalno rade na{ zajedni~ki posao? O Senadu Avdi}u i njegovom policijskom biltenu nu`no je pisati kao i o njegovim {efovima Zlatku Lagumdìji, Alibabi Mumiji, te drugim personifikacijama te izdajni~ke, kvislin{ke i antibosanske vlasti. Senad je Avdi} politi~ka, a ne novinarska pojava. Jednako kao {to se nekada{nje glasilo SKJ Komunist nije moglo svrstati u svijet novinarstva, ve} je sa svojim reìmskim perima predstavljalo dio strukture komunisti~ke vlasti.
Volkswagen iz [vrakinog Sela

Bez obzira na to {to je Senad Avdi} poku{ao, i djelomi~no uspio, svoj policijski bilten prikazivati kao tzv. neovisni magazin, a sebe kao medijskog lu~ono{u tzv. demokratskih promjena, valja re}i da je njegova istinska biografija tek jadni kontinuitet sluènja reìmu. On nikada nije bio slobodni i neovisni novinar, ve} oduvijek organ neke partije, neke vlasti, neke hajke. On je medijski dèlat koji pod {minkom novinarstva odra|uje pripremu javnosti za sibirske egzekucije. Takav je i za~et u inkubatoru Kontraobavje{tajne slu`be JNA, da bude robot reìma na specijalnom medijskom zadatku. Ko je jednom po~eo sluìti obavje{tajnoj slu`bi, nikad se nije i{~upao. Tako se ni od Senada A. ne moè o~ekivati da prestane sluìti svojim KOS-ovskim konstruktorima i da bude novinar. Sa stanovi{ta novinarske etike on je sluga, konobar, prostitutka, ali sa stanovi{ta njegovog formacijskog zadatka on je tek po{teni robot i ljuti milicajac, navijen da se prikazuje kao novinar. âk mu je i priroda i{la na ruku, napraviv{i mu boljooko lice po uzoru na model volkswagena iz 1932. godine, {to su odmah zamijetili na audiciji u KOS-u, shvativ{i da ga ne}e morati {minkati za ulogu novinara. U na{em je slavenskom narodu op}eprihva}eno da su ru`ne cure po{tene cure, a ru`ni mu{karci intelektualci, jer se nemaju ~im drugim baviti nego {trikanjem i filozofiranjem. Glavni junak na{e pri~e je svoj fizi~ki talent obilato iskoristio jer mu je tvornica VW podarila alkodinami~nu liniju za koju je te{ko povjerovati da ispod haube krije brkati, staljinisti~ki motor proizveden u crvenom Kragujevcu.
Senad Avdi} je savr{eni pronalazak {minkernice KOS-a, ba{ kao i Alibaba Mumija, Lagumdìjin {ef AID-a, ~ija felinijevska pojavnost prije kazuje o pijanduri iz Mjesne zajednice [iz Selo, nego o utreniranom reìmskom egzekutoru. Op}e je poznato da je KOS reìmske pse regrutirao po jugoslovenskim vukojebinama, gdje se ljudi pla{e stati na asfalt, jer su se navikli klizati po blatu. KOS je regrutirao ìvotne autsajdere, presretne zbog {anse da motiku zamjene pendrekom: lak{e je udarat po insanu nego po zemlji, a i interesantnije je, insan je~i, a zemlja {uti. Tako je i na{ Senad Avdi} prona|en u prigradskoj zabiti [vrakinog Sela. Legenda kaè da su agenti KOS-a uskliknuli Eureka! kad su prona{li ne{to {to li~i i na tuku i na ~ovjeka. Potrefilo se i da im je i SenAIDov familijarni background i{ao na ruku: otac mu je bio muhadìr iz kamenjarske zabiti pored Bile}e, iz sela Plane, uboga sirotinja, ona {to u krtolu gleda ko u grumen zlata; blizina sarajevskog asfalta u njima je stvarala tremu, kakvu je imao Nil Amstrong prije nego je sletio na Mjesec; imali su ba{~u, imali su i kravu, a imali su i to ru`no dijete koje je pubertet provelo anal-iziraju}i kravu. Mali Senad Avdi} je za agente KOS-a bio vrhunski pronalazak: seosko porijeklo, provincijalac iz predgra|a, autsajder po familiji, seksualno frustriran. Brdo kompleksa koje se dalo oblikovati za potrebe reìma.
Milo{evi}ev muslimanski velikosrbin

Po{to se ustanovilo da nije glup kao {to izgleda odre|en mu je VES da bude telal komunisti~kog reìma. Ko je mogao potkraj 80-tih godina, kad je tamjan gorio ko ro{tiljski briket, postati glavnim i odgovornim urednikom glavnog glasila Saveza socijalisti~ke omladine Jugoslavije? ôvjek ~ije je ime Senad?!! Taj musliman je u pomami srbizacije SFRJ morao biti ve}i Srbin od patrijarha Germana, ve}i KOS-ovac od Du{ka Zgonjanina, pa da ga neko metne na tako visoku poziciju u hijerarhiji komunisti~kog reìma. Biti urednik Mladosti bilo je ja~e nego biti predsjednik SSOJ, odnosno, nekada{njeg SKOJ-a! Mladost je oblikovala mi{ljenje omladine, kao {to su RTVBG i Tanjug oblikovali mi{ljenje javnosti u SFRJ. Da se ovaj period Avdi}eve biografije nekim ~udom dogodio 20 godina prije, ne bi se imalo {ta re}i. No, Avdi}eva komunisti~ka karijera je bljesnula u vrijeme ekspanzije nacisti~kog reìma Slobodana Milo{evi}a, u vrijeme Gazimestana i nosanja Lazarevih jaja po Jugoslaviji. U to vrijeme je KOS razmnoàvao bo{nja~komuslimanske izdajnike koji bi Bosnu odvratili od puta u samostalnost, i utopili je u Veliku Srbiju. Senad Avdi} je tada bio kadrovik Slobodana Milo{evi}a. Jo{ godinama }e ostati nerazja{njenja uloga KOS-ovaca sa muslimanskim imenima u razgradnji patriotskog fronta i islamizaciji Armije RBiH. Znano je da je KOS u Bosni (p)ostavio svoje robote, me|u kojima su i oni koji su regrutirani u fo~anskom zatvoru, sa zadatkom da razore volju gra|ana RBiH iskazanu na Referendumu. Oni su infiltrirani u ARBiH, MUPRBiH, kako bi u kordinaciji sa s&h agresijom ovdje instalirali {erijatsku glupost, kojom je delegitimiziran patriotski front borbe za RBiH. Oni su pripremili teren za me}anje Dejtonskog sporazuma u tijelo Bosne. E me|u njima je bio i Senad Avdi} koji se u vrijeme agresije najednom na{ao pod skutima SDA i Alije Izetbegovi}a i bio, jednako kao i danas, medijska poluga vlasti, one iste koju ve} mjesecima na stranicama Slobine Bosne proganja za tzv. islamski terorizam. Senad Avdi} bi podjednako trebao proganjati i sam sebe, budu}i da su mu tada u Upravnom odboru SB sjedili prvaci SDA Edhem Bi~ak~i}, Bakir Alispahi} i drugi. Zaboravlja pola miliona maraka koje je SDA uloìla u projekat SB. Mo`da je i to novac koji je umjesto za odbranu RBiH, zavr{io u ideolo{kim i privatnim {lajbucima? Zaboravlja da je po nalogu KOS-a, a u organizaciji SDA, u vi{e navrata boravio me|u borcima 7. muslimanske brigade, nadgledaju}i kako traje {erijatizacija ARBiH. Tada nije vidio ni mudàhedine ni teroriste. On je dio tog tima koji je tajnim kanalima podstrekavao dolazak
mudàhedina u BiH i satanizaciju bh. patriotizma. I on bi da danas drugima presu|uje za zlo u kome je i sam u~estvovao, kao igra~ baja iz SDA?! To {to ~ini Senad Avdi} sa proganjanjem funkcionera biv{e vlasti isto je kao kad bi se sad pojavio Radovan Karadì} da osudi Ratka Mladi}a za pokolj u Srebrenici. Pa Senad Avdi} je sluìo Slobodanu Milo{evi}u kao {to je sluìo i Aliji Izetbegovi}u, a Aliji je sluìo kao {to danas sluì Zlatku Lagumdìji. Jedino je pitanje da li su sva trojica Senadovih {efova dio istog tala, s tim {to je Alija potro{en, pa ga se moè derati ko staru krpu. Jadni Lagumdìja ne zna da bi ga od travestitskog Senada ~ekala Alijina sudbina, ali je Senad Avdi} toliko zaglibio u oralno opsluìvanje SDP-Alijanse da je nemogu}a njegova transformacija. On je, jednostavno, isto {to i Lagumdìja staljinisti~ka i izdajni~ka vlast u ~ijoj je imanenciji da zavr{i u klozetskoj {olji.
Milicajac na novinarskom zadatku

Fenomen Senada Avdi}a bi trebalo izu~avati kao primjer komunisti~kog i policijskog novinarstva u postkomunisti~kim dru{tvima. Dru{tva jesu promijenila krpice, ali im je demokratski potencijal ostao isti. Poseban koncentrat ove pojave je u Bosni, u ~ijoj se slabosti de{avaju razna ~uda, pa se za~as od `rtve postaje krvnik, i obratno. Fenomen SenAIDov je podatan i za satiru po istinitom doga|aju, i za film, i za Top listu nadrealista. Senad Avdi} je nadrastao svoj bijedni policijski ìvot, on svjedo~i o mogu}nosti nemogu}eg da se jedna moralna hulja, kao agent zlo~ina~kih i totalitarnih reìma, preoblikuje prema potrebama svake vlasti koja ga ustoli~uje kao bitnog. No, nije on kriv {to na{e dru{tvo nema kriti~nu masu slobodnih i odva`nih ljudi koji bi takve pojave za{u{kali na smetlji{tu komunisti~ke pro{losti. Po{to Bosna ne postoji kao samoodrìvo, moralno i eti~ko dru{tvo, eto, postoji Senad Avdi} kao vertikala na{e pismenosti i mislenosti. To ne zna~i da u agresiju Senada Avdi}a i Slobine Bosne na na{u zemlju treba blehnuti kao u silu koja se ne da zaustaviti. Ovi staljinosaurusi se daju ukloniti tek ako ih se tretira kako i zasluùju kao dio ove kvislin{ke vlasti. Kad ode vlast, oti}i }e i oni, samim tim {to nam se ne}e mo}i jo{ jednom, po ko zna koji put, prodati pod markicom novog proizvoda. Oni su dosadni kao ~asovi marksizma i bljutavi kao ostaci komunizma. Senad Avdi} bi morao biti golem ma|ioni~ar pa da nakon kraha kriminalnog SDP-a ostane ìv. Njegove travestije su doìvjele kriti~nu ta~ku, jer se nakon toliko promijenjenih dresova na istom zadatku vi{e nikome ne moè prodati kao novinar. On je, jednostavno, milicioner, na zadatku medijskog egzekutora. O tome svjedo~i amaba{ svaki broj Slobine Bosne, u kojoj se ve} mjesecima vodi kampanja za satanizaciju na{e domovine, za binladenizaciju boraca ARBiH, za proganjanje svakoga ko bi Bosni mogao vratiti ìvot. Dovoljno je samo prisjetiti se klju~nih tema u posljednjih godinu dana, kao {to su: tzv. alìrska grupa, Pogorelica, ustavne promjene, pakistanski kredit, itd. pa vidjeti na ~ijoj je strani bila Slobina Bosna. Na strani istine nije, ali jeste na strani KOS-ovskog projekta preoblikovanja agresije na RBiH u tzv. gra|anski rat. Sjetimo se da su ovi ugurzusi izdali specijalni broj, i masno ga naplatili, posve}en divlja~koj ekstradiciji tzv. alìrske grupe; sjetimo se da su veli~ali tzv. ustavne promjene i betoniranje genocidnog entiteta; SenAID je u uvodniku napisao da se Petri~, na àlost, susreo sa balkanskim primitivcima, ìgo{u}i sve one koji su ukazivali da Petri~ betonira rezultate genocida; objavio je na desetine tekstova u mudàhedinima, kao o najve}im zlo~incima, a istovremeno je u zvijezde kovao ~etniku{u Cecu Ra`njatovi}, suprugu kolja~kog pseta Arkana; afirmirao je srpske zlo~ince, poput Mauzera, pravdaju}i to prodorom SB na trì{te RS; upravo proganja na{e ljude koji su kr{ili embargo na uvoz oru`ja, valjda misle}i da smo trebali ~ekati da nas ~etnici i usta{e pokolju; iz broja u broj veli~a Ljubi{u Markovi}a, prvog u sarajevskih Bo{njaka, kojemu je bo{nja~ki mazohizam toliko inspirativan
da svako malo iz {ege Sarajevu opali {amar~inu, kakva je ona sa brisanjem stolje}ima starih toponima na{eg glavnog grada Lista medijskih i patriotskih zlo~ina koje je po~inio Senad Avdi} u okviru policijskog projekta Slobina Bosna nepregledna je. On je agresor na na{u zemlju, samim tim {to kroz stotine tekstova abolira i legalizira zlo~ine Radovana Karadì}a, a 200.000 na{ih ubijenih ìvota pogani optu`bama za terorizam. Zasad jedino treba pamtiti, biljeìti i kao muzejsku vrijednost ~uvati zla koja na{oj zemlji nanosi policijski projekat Slobine Bosne, ~iji su nosioci Senad Avdi} i Bakir Hadìomerovi} zv. Bezistan~e, u korelaciji sa probu|enim komunisti~kim akrepima u doskora ~asnom Oslobo|enju. Oni su moralna i patriotska kuga koju treba uo~iti i zato~iti u karantin povijesnih iskustava, ba{ kao {to civilizacija pamti i u karantinu ~uva iskustva komunisti~kog zla. Oni su Ravna gora u pam}enju Bosne.
Br. 55, 26. VI 2002.
106
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Glasanje za poraz
SDP je imao zavidan broj glava, ali se sveo na jednu, zalizanu gelom, koja je stekla mo} da druge glave odvr}e i zavr}e ko {arafe. Da li su sve te glave mogle razglaviti tu jednu? Eto, poku{ao je Nijaz Durakovi}, ali ga niko nije podrào; svi su gledali u svoju guzicu.
Da li je za SDP, i za Bosnu, korisnije da SDP izgubi ili pobjedi na oktobarskim izborima? Odgovor je jasan svima izuzev SDP-ovcima koji su do grla u kriminalu i izdaji Bosne, i koji bi u slu~aju poraza morali hodati tre}om stranom ulice. Jo{ jedna uboga sorta ne moè razumjeti da je odro|eni SDP {tetan i za ideju SDP-a i za opstanak Bosne. Rije~ je crvenim nostalgi~arima, ~ija je bol za sretnim vremenima socijalizma opravdiva, ali im je debilna ta bezrezervna, nekriti~ka podr{ka SDP-u, ma kakav da je. Mentalni sklop ovih fanova druga Staljina montiran je u vremenima kada je partija bila najpametnija, tobejarabi, poput Svevi{njeg. Oni ne mogu razumjeti da je samo Bogu dopu{ten monolog, a da su sve ovozemaljske zavrzlame podlo`ne dijalogu, kritici, promjeni, kako bi se svijet u~inio boljim. Svako slijepo vjerovanje u sukobu je sa mehanizmom evolucije, ~iji se to~kovi odmotavaju na selekciji negativnosti. Dakle, ako nam treba zdrav SDP, a treba nam, onda je do tog cilja mogu}e dobaciti samo obra~unom sa bolesnim SDP-om. Po{to do obra~una ne moè do}i unutar SDP-a, jer su unutarstrana~ki mehanizmi kontrole upetljani u mreù bolesti, preostaje samo jedno ishodi{te: SDP mora izgubiti izbore! I to zahvaljuju}i svojim ~lanovima i fanovima koji }e razumjeti da odbijanjem da glasaju za svoju oboljelu stranku pomaù njenom ozdravljenju.
Living in Gold Hemoroides

U dimenziji u kojoj su se kosmi~kim ritmom sklopile kockice za pobjedu SDP-a na pro{lim izborima, toliko je krkanska pronevjera povjerenja koje je dato SDP-u. Jedna ogromna revolucionarna energija, krcata patriotizmom, èljom za promjenama, za svrgavanjem nacionalisti~kih ubleha, stavila se u slu`bu SDP-a. Mediji, nevladine organizacije, neovisni intelektualci, svi oni su puhali u jedra promjenama koje bi zna~ile ustoli~enje po{tene i patriotske vlasti. Ni u najru`nijem snu nije se moglo o~ekivati da }e kriminalna vladavina SDA ostati kao uzorit primjer u odnosu na moralnu i patriotsku provaliju u koju je SDP survao bh. stvarnost. Nevjerovatna je razlika izme|u biserne ~istote te energije koja je SDP dovela na vlast, i profiterske kanalizacije koja je izbila na povr{inu ~im je SDP zasjeo na vlast. Bi}e da su oni {to su gurali SDP ishaulcinirali ono ~ega nema, a da je SDP iznutra ve} bio toliko truho da ne razumije da je na vlast metnut da sluì, a ne da plja~ka, prodaje i satanizira Bosnu i Bo{njake. Kao {to su nacionalisti~ke stranke do{le na vlast bez ikakve logi~ke potrebe, na nekriti~kom talasu ru{enja
komunizma, tako je i SDP guran vi{e zbog èlje da se kazni ulitana vlast, nego zbog samog SDP-a. S druge strane, ta orgomna podr{ka, koju su moralno i materijalno, bez stida od pristrasnosti, gurali OHR i OSCE, stvorila je od SDP-a demokratskog truta. Njima je vlast do{la nako. Kako do{lo, tako i o{lo kaè narod. SDP nije ni~im uslovljen da ispo{tuje ukazano povjerenje. Krug 99 je jo{ u startu promovirao da SDP-Alijansa nema alternativu. Kao ni Bog, tobestakvirullah. Zastupati glupost da ma koja vlast nema alternativu samo je dno pameti, a pogotovo intelektualizma. Ispostavilo se da su se neovisni intelektualci i mediji, koji su ~inili infarstrukturu tzv. demokratskih promjena, o~as obikli na parajli ovisnost pod skutima vlasti. SDP je tako ostao u uvjerenju da su bolesti korupcije, izdaje, policijske dràve, itd., zapravo, blagodeti, samim tim {to nemaju alternativu. Ovdje dolazimo i do nu`nog pitanja unutarnjeg funkcioniranja stranke. Svaka stranka koja je bazirana na liderstvu, a ne na liderstvima bolesna je. Dugoro~no, osu|ena na propast. Jer, dru{tvo jednog lica nu`no stvara ambijent demokratske retardiranosti, zatvara dijalog, blokira mogu}nost selekcije gluposti i sankcije za odgovornosti; ovaj u BiH dominantan koncept funkcioniranja politi~kih partija tako|e je suprotstavljen pravilu evolucije, jer majmun vazda ostaje majmun. SDP je imao zavidan broj glava, ali se sveo na jednu, zalizanu gelom, koja je stekla mo} da druge glave odvr}e i zavr}e ko {arafe. Da li su sve te glave mogle razglaviti tu jednu? Eto, poku{ao je Nijaz Durakovi}, ali ga niko nije podrào; svi su gledali u svoju guzicu. Ta prestra{ena {utnja bila je prvi znak da je SDP okupiran autokratskom logikom. Ako je otac Nijaz tako okrutno ka`njen zbog slobode govora, drugi bi bili zbrisani s crvene karte. A brate lijepi, bolje je stanovati u Lagumdìjinoj guzici, uìvati u blagodeti hemoroida, nego ostati siro~e, ko Nijaz.
For pigs, against sellam

Bilo kako bilo pred nama je, u nama je, jedna gadna bolest, prema kojoj ne treba imati milosti, tim prije {to je izrasla na zdravom patriotskom i demokratskom tkivu. Kampanja koja slijedi bi}e povod da se sa~ini hronika zla vladavine SDP-a, u rasponu od okretanja krmadi u bo{nja~kim selima u prolje}e 2000., ukidanja selama u Maglaju, preko bezbroj kriminala u kojima su brke omastili SDP-ovi gulanferi, pa do antibo{nja~kog stampeda u slu~ajevima tzv. alìrske grupe, Alijine slike s Bin Ladenom, Pogorelice, oru`ja za Izrael, itd. Poseban fenomen u SDP-ovoj vladavini zla jeste hitro uvezivanje sa mafijom iz prethodne vlasti, {to se vidi kroz za{titu kadrova SDA koji su do grla u govnima organiziranog kriminala. To mafija{ko jedinstvo u ideolo{kim razlikama nije moglo biti zasnovano ni na ~emu drugom osim na kontinuitetu plja~ke naroda. Ovaj tekst je ponajvi{e upu}en SDP-ovcima koji bi trebali razabrati da je njihova stranka okupirana iznutra, i da je njena ~ast uprljana kroz talove sa mafijom iz SDA. Ali i kroz politi~ku trgovinu sa razarateljima BiH. To vi{e nije SDP, to je samo ambalaà iz koje je prognan duh socijaldemokratije, pravde, patriotizma, antifa{izma, istine i svega onoga {to smo podrazumijevali pod ~asnim imenom SDP-a. Neokaljani ~lanovi SDP-a nemaju nikakvog razloga da glasaju za ne{to {to vi{e ne postoji, a {to se moè opet roditi tek ako SDP popije poraz za otre`njenje i transformaciju. Vrhunac odanosti ideji SDP-a danas je borba za izborni poraz SDP-a.
Br. 56, 10. VII 2002.
108
Dnevnik revolucije
SREBRENICA (1995. 2002.)
Kad zaboravi{ 11. juli

(odlomak) Na{ih pet minuta je trajalo sedam godina. Na sedmu godi{njicu Srebrenice napu{taju nas UN i SAD. Ostajemo u Republici Srpskoj. Ovo nalikuje na kaznu. Jer smo napustili sve na{e Srebrenice, naivno vjeruju}i da je budu}nost u zaboravu.
Samo se Boìjom voljom mogla susresti godi{njica srebreni~ke tragedije sa danima u koje se iz BiH povla~i Misija UN-a, uz najavu povla~enja ameri~kog vojnog i mirotvornog prisustva u BiH. Zlo~inci se vazda vra}aju na mjesto zlo~ina, pa i kalendarski. Vra}aju se i `rtve, ako nisu upamtile {ta im se i za{to dogodilo. U dane koji zovu na pam}enje `rtava najve}eg masovnog masakra nakon Drugog svjetskog rata, nama se predskazuje ono {to smo jo{ u Dejtonu morali znati da je Svijet gubav, krvolo~an, bahat, primitivan, i da kao takav ne moè biti dobrohotan nosilac na{e sudbine; mi, kao i svako ljudsko bi}e, ovisimo od toga koliko umijemo pamtiti guje koje su nas izjedale. Pred nama je Srebrenica, kao i prethodnih godina, ali danas s bitnom razlikom; ako se prethodnih godina 11. juli mogao prezirati kao seljakluk, podrivanje demokratskih promjena, istine, pomirenja i povjerenja, e danas je taj fukarluk do{ao do kriti~ne ta~ke: nema vi{e. Vrijeme je da razumijemo da se na{ usud nije pomakao dalje od Srebrenice. Za{to?
***
Sudbinska sigurnost Bosne i Bosanaca nije se pomjerila s mrtve ta~ke u odnosu na vrijeme pred agresiju na RBiH. Mi smo opet telad. Zalud desetine hiljada ubijenih, silovanih, obogaljenih, raseljenih. Zalud bol. Ni{ta nismo nau~ili, ni{ta upamtili. Dato nam je sedam godina kakvog-takvog mira da poku{amo politi~kim sredstvima stvoriti sigurnost za Bosnu i sebe. Nismo ni{ta u~inili. Sedam godina je ba~eno ni u {ta. Sad je vrag do{ao po svoje, da nam opet naplati {kolarinu, a na nama je da li }emo s kamatama u~iti pravila opstanka, ili }emo skon~avati u ambijentu nestanka. Sve {to je boìjom rukom stvoreno ima jasna pravila opstanka. Ljudski ìvot traì iskustvo, u~enje na gre{kama, uklapanje u okolinu, kako bi mogao funkcionirati. U protivnom, stiù opomene, pa kazne. Tako je i sa narodom, i sa zemljom. Ni Svijet, ni Bosna, ni Bo{njaci, ne uklapaju se u pravila univerzuma. UN su sudjelovale u zlo~inu nad Srebrenicom, a da za to nije procesuiran ni jedan od njihovih predstavnika; Kofi Anan je ~ak dobio Nobelovu nagradu za mir, iako je o~ita njegova odgovornost za Srebrenicu. UN su tri i po godine dràle embargo na oru`je bosanskoj Vladi, {to je suprotno Povelji UN-a, i {to ima konkretno zna~enje sau~esni{tva UN u genocidu i razaranju bh. multietni~ke paradigme. Ra~uni za po~injeno zlo uvijek stiù s kamatama. [irom Svijeta su izbijala krizna àri{ta ~iji se faktor nasilja ugledao na krhkost me|unarodnih principa smrvljenih u Bosni. Svjetska hipokrizija, po kojoj je zlo~in negdje zlo~in, a negdje antiterorizam, prelila se u druge dijelove Svijeta i uzdrmala novi svjetski poredak.
U tom pravilniku zlo~ina i kazne lak{e }emo razumjeti sami sebe; nas je odsustvo unutarnjeg morala, upravo na godi{njicu Srebrenice, vratilo pred novo suo~enje sa bolom, ne bi li moèbit shvatili kako se od svoje sudbine, date drugima na punomo}, nikud ne moè pobje}i.
***
Danas je valjda i pticama pod dàmijskim krovovima jasno da je dràvno rukovodstvo RBiH trampilo Srebrenicu za obru~ oko Sarajeva. Brojni dokazi, koincidencije, nevjerovatnosti, svjedo~e da je rukovodstvo SDA do grla uronjeno u trgovinu koja je izmakla kontroli. Bilo je, navodno, dogovoreno da ~etnici osvoje Srebrenicu, a ljude puste prema Tuzli. Po{to su ve} dotad Karadì} i Mladi} promovirani kao zlo~inci, oni su iskoristili lakovjernost bo{nja~kih debila i masovnim likvidacijama ih uvukli u sau~esni{tvo u zlo~inima. Na isti na~in su u zlo~in uvu~eni i me|unarodni faktori, a poglavito francuska Vlada, koja je bila izvr{ni producent ove trgovine sa neplaniranim posljedicama. () Ta sila univerzuma koja nam vazda potura kontrolne iz sudbinske matematike posebno je osjetljiva na one koji su pred isku{enjem da se odupru zlu. Dakle, nisu u na{im ìvotima sporni nosioci zla, oni su svakako jaha~i apokalipse, sporni smo mi koji smo imali obavezu da ne{to u~inimo sa krvavim iskustvom. Da nau~imo. Bosanske `rtve su preìvjele Bosance obavezivale na misiju. Ignorirati to isku{enje, zna~i dovesti se u poziciju da ti se do u nedogled ponavlja isti sudbinski obrazac. Malo bi se koji magarac dvaput opekao, recimo, na uàrenu ringlu. Malo koji civiliziran narod ne bi uo~io svoju {ansu, upravo na tome {to su mu svi, i pred Bogom i pred Svijetom du`ni. Umjesto da narednih stolje}a svakog jutra svima nabijamo na nos to {to su nas izloìli genocidu, mi smo krenuli po Svijetu da se izvinjavamo zato {to smo bili ubijani. () Temeljni krivac za procese bo{nja~kog poganjenja bo{nja~ke `rtve jeste bo{nja~ka inteligencija! Narod ne mora znati ~itati ni redove, ni izme|u redova, ali Bo{njaci imaju ljude koji razumiju sve o ~emu govorimo. Za{to oni {ute? Zato, burazeru, {to su kupljeni ko zadnje prostitutke, zato {to su stra{ljivi ko {umski ze~evi, zato {to sa papirom na kome pi{e da su doktori, profesori, titula{i bo{nja~ki narod moè obrisat dupe. Njihov intelektualizam ni~em ne vrijedi, jer ova zemlja od tih slova nema nikakve koristi. Oni su bili du`ni organizirati akademsku pamet u dijalog, odrediti strategiju, prepoznati udare i odrediti odbrane, kako se Bo{njaci ne bi doveli u poziciju da ih se Srebrenica ti~e koliko i avionska nesre}a u Banglade{u.
***
Zato nas evo iznenada pred vratima svoje tragi~ne pri~e. Na{ih pet minuta trajalo je sedam godina, u kojima smo, slu{aju}i i slave}i Cecu Ra`njatovi}, poku{avali pobje}i od `rtava, od bola, od nedoraslosti. Umjesto da smo razumjeli da nam je dejtonski mir dat da ucjenjujemo, zanovjetamo, tersimo, i da bu~no traìmo bosansku Bosnu, u interesu stabilnog mira, ustavnog ukidanja genocidnih rezultata kojima se podriva, recimo, stabilnost Balkana. Mogli smo se do mile volje pozivati na Srebrenicu i obavezivati kojekakve Petri~e na {utnju, i na na{u demokratsku i civilizacijsku volju. Po{to nismo ni{ta traìli, po{to smo se kurvali u raznim pozama, stanje je ostalo po mjeri dogovora iz Kara|or|eva. Ovog ~asa vi{e nismo bitni. Amerika se povla~i, povla~e se UN, ostajemo sa podijeljenom Evropom koja }e preko na{ih grobova mjeriti svoje jal srpske, jal hrvatske interese. Evropa }e stabilnost BiH graditi na titranju Republici Srpskoj. [to se njih ti~e, ovdje bi dobro do{ao jo{ jedan
rat, da kona~no nestane bo{nja~kog problema sa krsta{kog lica Evrope. Da nas se kona~no kutari{u. Iskustvo nas u~i da se mir za~as moè okrenuti u rat, i to nikad ne treba zaboraviti. Ne zbog rata, ve} zbog mira, jer je priroda ure|ena tako da slabi bivaju magnet za agresivne. Onoliko koliko smo spremni da se odbranimo, toliko }e biti manje {anse da nas se opet napadne. înjenica je da danas i vojno i mentalno li~imo na istopljene ~varke u crijevima Predraga Gojkovi}a Cuneta.
***
Srebreni~ke tragedije se, stoga, ne treba prisje}ati u formalnom zna~enju, jer je to odve} degutantno u odnosu na sve {to bi Srebrenica u na{im ìvotima morala biti. Kad znamo da je od Srebrenice napravljen ogavan biznis, da su se na tzv. humanitarnoj pomo}i bogatili upravo oni koji preziru i ignoriraju srebreni~ku golgotu, onda je uistinu isprazno 11. jula samo se pomoliti za du{e ubijenih. Treba govoriti! O tome {ta nam mora biti Srebrenica, a {ta nam danas Srebrenica nije. Jer ako svoje opoganjene du{e ne o~istimo su{tinom Srebrenice, njenim zna~ajem za na{u sve neizvjesniju budu}nost ne}e nam biti spasa. Da bismo opstali, mi moramo postati ono {to higijena prirodnih zakona od nas traì. Mi moramo biti Srebrenica, da nam se Srebrenica vi{e nikad ne bi dogodila.
Br. 56, 10. VII 2002.
Dnevnik revolucije
111
Dnevnik revolucije
Magare}e godine
Ho}e li se bosanski mrtvac probuditi kad sazna da }e Kosovo gruntovati Albanci, a da }e svesrpski gubitak biti kompenziran pripajanjem genocidnog entiteta Srbiji?
U svjetskom medijskom prostoru Bosna je oslovljena kao baza tzv. islamskog terorizma. Kada je 1992. grunula agresija, u svijetu smo imali ~ist obraz, pa nam ipak niko nije htio pomo}i. Danas nam je obraz oklevetan, binladenovski je, pa bi nam i eventualna ratna sudbina bila afganistanska. U svijesti primitivnog javnog mnijenja, mi smo oni {to ugroàvaju svjetski mir, pa se zbog novog klanja na{ih vratova pogotovo sad niko ne bi ni po~e{ao. Koga je uop}e briga za istinu! Od 11. septembra ~ovje~anstvo skon~ava na produkciji laì. Bez serijske proizvodnje tzv. islamskih terorista, holivudski spektakl ne bi imao pogonsko gorivo. Niti bi projekat iz Kara|or|eva ugledao debelu {ansu za svoj hitri zavr{etak. Opasna je koli~ina ljage ba~ena na bosansko pravo na ìvot. Te laì su nas sa pijedestala planetarne `rtve survale u brlog zla. Eto, izmi{ljeno je i da su tzv. islamski teroristi htjeli likvidirati jal Mesi}a, jal Ko{tunicu. I, nikom ni{ta. Pa, majku mu, dokle?! Ho}e li kona~no neko snositi odgovornost za te dimne bombe? Ili uhapsite te teroriste, ili uhapsite sebe!!! Zasad je jedini terorizam u ovoj zemlji to isprazno, la`no, kurvanjsko optuìvanje ove napa}ene zemlje, i njenih po{tenih ljudi, za taj jebeni terorizam!
Xallabucka near Wathickan, tj. Sandokan

Analizom medijskog tretmana svih dosada{njih izmi{ljenih slu~ajeva, od Alijine slike sa Bin Ladenom, preko Pogorelice, pa do ove posljednje gu`ve, dalo bi se ustanoviti da su te halabuke same sebi cilj. A za{to i ne bi bile? Halabuke proizvode sliku o teroristi~koj Bosni, one stvaraju ambijent straha, a strah sasijeca noge svakom poku{aju da se ru{e rezultati agresije, iza kojih i sada stoje jedini istinski teroristi u BiH: ~etnici i usta{e. Ako je svjetski plan da se stabilnost BiH gradi eliminacijom bo{nja~kog faktora, na temeljima dinamita iz Kara|or|eva, onda je jasno ko ovdje smeta. Remetinac su Bosanci, poglavito Bo{njaci, koji bi nakon sedam godina dejtonskog drkanja mogli izgubiti strpljenje; mogli bi se organizirano suprotstaviti tom o~itom sudjelovanju UN-a i Evrope u betoniranju rezultata genocidne agresije. Kako ih preventivno zaustaviti? Sataniziranjem. Ubrizgavanjem straha. Implementiranjem svijesti da bi ih svaki nesmotren pokret mogao ko{tati novog genocida, i nestanka. Ovako }e nestati, ali mirnim putem, bez krvi. Sataniziranje Bo{njaka nosi dvostruku korist za zapadnu politiku. Prva je u saznanju da tzv. islamski teroristi ne ìve ba{ u afri~kim i azijskim pe}inama, ve} ih ima i na asfaltu, zubli Vatikana. Druga je u suzbijanju bosanskog demokratskog otpora uni{tenju BiH. Kad razumijemo imperijalisti~ku mo} klevete, ne}e nam biti ni do kakavih redefinicija Dejtona, ve} do glave na ramenima. Vidjeli smo
posljednjih mjeseci kako lete bo{nja~ke glave, ko koko{ije u Agrokomercu. Na prste jedne ruke se mogu nabrati ljudi koji su digli svoj glas protiv nove 1948. Korupcija i prostitucija caruju bosanskim dru{tvom, bogati su zaraèni prodajom Bosne, a siroma{ni strahom da bi mogli postati roba. Vlada ugursuzluk, a moral skon~ava u strahu da ne bude otkriven, i optuèn za terorizam. U su{tini, mi smo mrtvi.
Weressya goes to the xawa

Kao {to smo ranije govorili, cilj je umrtviti bosanski patriotski faktor do mjere da nije u stanju pruìti nikakav otpor zvani~nom konstatiranju bosanske smrti. Napad na Ameriku samo je posluìo da bosanski kudret-sahat brè od{ljaka. Uskoro }emo se suo~iti sa zapadnom inicijativom da se balkanskim granicama dadne kona~ni karakter. Kosovo }e gruntovati Albanci, a svesrpski gubitak }e biti kompenziran pripajanjem Republike Srpske Srbiji. Hroni~no naivno vjerujemo i u potpise sa tzv. Sarajevskog samita, a na Zapadu vrvi od diplomatskih aktivnosti da se otvori pitanje balkanskih granica. Dok bh. diplomatija na ~elu sa Zlatkom Lagumdìjom po svijetu izmi{lja terorizam u BiH, srpska diplomatija veoma uspje{no okuplja centre mo}i oko ideje zamjene Kosova za RS; oni su, bre, tandem. [ta zna~e sarajevski potpisi o po{tivanju granica? Isto {to je zna~ilo i me|unarodno priznanje RBiH. Ni{ta, jer se sve da preoblikovati, ako nema otpora. Tako je, zahvaljuju}i ucijenjenoj bo{nja~koj politici, od gotovine napravljena veresija, a od veresije }e nastati hava.
Yebbe se Bege
Dok se samozadovoljavamo budala{tinom da nas ni deset genocida nije moglo uni{titi, iako smo stjerani u tri indijanska geta, nad nama se nadvija mrk oblak kona~nog (samo)uni{tenja. Onima {to nam kroje the end bezbeli li~imo na neizlje~ive du{evne bolesnike. [ta nam god u~ini{, mi }emo naviti narodnu muziku i re}i: Jebe se Bege. Bo{nja~ki mudraci }e u tome prona}i vezu sa miroljubivim bogumilima, jer i njih je handrio ko je stigo, pa su skon~ali u rijetkim historijskim spisima. Tako }emo i mi ipak u}i u historiju, uzinad, nek du{mani pocrkaju. To {to nas ne}e biti, manje je bitno u odnosu na historijski i nau~ni kontekst. Jakako, te{ko se miriti sa debilstvom u svojoj avliji. Otud poku{aj da spasemo makar ne{to od svoje ljudske ~asti. Makar da kaèmo da razumijemo {ta nam se doga|a. Oko nas je hi~me stra{nih laì na koje bi trebalo reagirati. Novina bi bila tijesna da se odgovori na sve opasne gluposti kojima nas tetoviraju. Eto, kad smo ve} spomenuli tu halabuku oko atentata na jal Ko{tunicu, jal Mesi}a, ilustrativno je citirati jedan dràvotvorni policijski medij koji je o ovome izvijestio sljede}e: Pretpostavke SFOR-a da se planiraju atentati na strane zvani~nike su vjerovatno istinite jer gdje ima puno oru`ja a malo novca, ljudski ìvot ne vrijedi gotovo ni{ta. Pa u vraìju mater! Kakve to veze s pame}u ima! Ima, ja{ta neg ima. Za{to? Zato {to magarca moè{ optuìti za terorizam, a on }e i dalje mrdati u{ima. Na{a je mlitavost uzrok svih na{ih nevolja.
Br. 57, 24. VII 2002.
Dnevnik revolucije
113
Slobina Bosna na policijskom zadatku proganjanja bh. intelektualaca
Pisoarisanje bosanske pismenosti

Policijske nakaze iz Slobine Bosne, poput nacisti~kih egzekutora, izva~e ljude iz stroja, iz ìvota, i ìgo{u ih reìmskim pe~atom ljage. Ju~er Marko Ve{ovi}, danas Gradimir Gojer, sutra
Papci, tj. seljoberi iz Slobine Bosne u svojoj pi{ala~koj misiji imaju iste metode djelovanja koje su koristili Gebels, Berija, Karadì} i njima sli~ni, a koje danas koriste borci protiv terorizma. Metodologija fa{izma se zasniva na ra~unici da je intelektualna masa isuvi{e letargi~na, konformisti~ka, samosvoja, da bi branila op}e vrijednosti. Primitivizam i agresivnost se isplate, jer im nema ko stati u kraj. Pogotovo ako iza te navale seljakluka stoji policijska dràva, kakav je slu~aj sa munjevitim spojevima Slobine Bosne. Dramatur{ki obrazac fa{izma funkcionira na aktivnoj relaciji od primitivaca prema `rtvi, odnosno na pasivnom stanju `rtve prema agresiji. Izme|u kabadahija i `rtava stoje amorfne intelektualne jadinke, koje iz straha da ne postanu `rtve nemaju volju da bilo {ta {tite. Milioni Jevreja su u Hitlerovoj Njema~koj ugu{eni u gasnim komorama, ali nikome nije naumpalo da digne svoj glas u odbranu humaniteta njema~ke nacije. Srbi su klali, silovali, palili, ali je tek nekoliko srpskih imena ustalo da brani ~ast srpstva. To su uglavnom bili srpski pisci u egzilu, daleko od Draìne Crne ruke. Sli~no je danas u Americi. Tako je danas u na{oj zemlji, gdje Slobina Bosna, poput nacisti~kih egzekutora, izva~i ljude iz stroja, iz ìvota, i ìgo{e ih munjevitom zvijezdom.
Koncetrancija nakaznih likova

Kad pogledate Zafranovi}ev film Okupacija u 26 slika, u kome ima ona grozomorna slika mu~enja Jevreja u autobusu, uo~it }ete nevjerovatnu sli~nost izme|u filmskih kolja~a, i likova koji danas ~ine Slobinu Bosnu. Zafranovi} je i{ao prostom logikom: face koje su do~ekale svojih pet minuta da svekolike frustracije izdignu na pijedestal patriotizma moraju biti nakazne, buljave, histeri~ne. Egzekutori izgledaju ba{ onako kako ih mali Perica zami{lja. Oni su manijakalni tipovi koji bi u normalnom vaktu ostali na marginama stvarnosti, a duhovni ìvot bi imali po parkovima, skidaju}i ga}e i stra{e}i djevojke. Nenormalna vremena takve ublehe izbacuju u prvi plan, jer je bolesnom reìmu potreban bolestan sluga, koji }e prona}i sebe u proganjanju zdravih }elija dru{tva. Otud nije nimalo slu~ajno {to se umjetni~ka vizija Zafranovi}evog filma ovaplo}uje u bosanskoj stvarnosti, u Slobinoj Bosni, kao centri{tu policijske govnare. Te{ko da igdje u BiH, na jednom mjestu, ima toliko nakaznih pojava, a{i}are patolo{kih likova, rugoba i smradova, kao pod krovom redakcije Slobine Bosne. Semanti~ko jedinstvo zloduha i nakaze tamo je dovedeno do savr{enstva. U normalnim vremenima Senad Avdi} bi imao perspektivu da glumi tuku u crtanim filmovima, a amidì} mu Edin Avdi} da glumi glavni lik u trilerima Som 1,2,3. Metilj, kao eminencija ove zahodske duhovnosti, mogao bi glumiti svoje
prezime. Bilo bi sevap prema historijskoj nauci sakupiti nekako njihove slike i poredati ih na plakat, kao {to su poredane one ameri~ke bradonje. O~i u o~i s nakazama, uo~ili bi prije s kakvom bagrom imamo posla. Njihovi fa{isti~ki tekstovi to odve} dokazuju, ali bi vizualni doìvljaj kompletirao ~itala~ko uvjerenje. [ta da se radi s ovih }alovina? Iz broja u broj oni vr{e agresiju na bosansko dostojanstvo, na ~ast, na neke ljude koji svojim djelom zavre|uju doìvotno po{tovanje, a bivaju izloèni pija~arskoj, uli~arskoj, patolo{koj harangi. O~ito je da u bosanskom dru{tvu nema snage za suprotstavljanje ovom medijskom fa{izmu. Za{to bi neko ustao da brani nekoga, kad zna da }e u toj odbrani ostati sam, i da }e se dizanjem glasa metnuti na odstrijel budaletinama iz Slobine Bosne? Ljudi jo{ ne razumiju da }e se, ako Bosna opstane, pro{lost vagati po tome koliko su te proganjali policajci u liku tuke, soma i metilja. Pismeni su isprepadani, ne toliko tukom i somom, koliko spoznajom da ih nema ko za{tititi. Da smo normalno dru{tvo, koje ima svijest o odbrani svojih vrijednosti, svojih znamenitih ljudi, dogodilo bi se da grupe intelektualaca potpi{u proglase u odbranu onih koje cijene. A po{to smo dru{tvo u kome caruju debilne sujete, u kome smo svi najve}i, niko ni za koga ne}e u~initi ni{ta. âk {ta vi{e, ra~una se palana~kom logikom da je napad na nekoga dobro do{ao, jer je manje konkurencije. Sve dok Hitler ne zakuca i na na{a vrata. Tada }emo biti sami, kao {to je bila sama Bijeljina dok smo u Sarajevu govorili kako rata ne}e biti. Fa{izam se zaustavlja na tu|im, a ne na svojim vratima.
Haranga na one po kojima se prepoznajemo

Ovaj tekst je potaknut odvratnim napadom Slobine Bosne na jednog od ljudi po kojemu se prepoznaje bosanski kulturolo{ki identitet. Oti|ite u Beograd, Skoplje, Podgoricu, Ljubljanu, Zagreb, Maribor, Split, Dubrovnik, Var{avu, Rijeku, Bitolu, pa }e vam re}i ko je Gradimir Gojer. Njegovo rediteljsko ime utkano je u teatarske identitete ovih gradova. Oko 80 reìja u BiH, oko 10.000 tekstova na stranicama kulture, stotine kulturnih manifestacija, preko 30 godina tragovlja u kulturi na{e zemlje. I onda, pojavi se nakav balavac, som, Edin Avdi}, koji pod milim bogom ni{ta ne zna~i, pojavi se takva protuha da uàsnim uvredama oljaga ime i djelo Gradimira Gojera. Taj bezveznjakovi} je svojedobno na isti na~in oljagao Marka Ve{ovi}a. Na{ veliki pjesnik je, kao i Gojer, ostao na vjetrometini patolo{ke gadosti. Edin Avdi} je ljagao i prvu bh. operu, uprkos brojnim hvalospjevnim stranim kritikama, napisav{i, uz brojne baljezgarije, da se u Zagrebu Hasanaginica prodavala sa ga}ama i ~arapama. I, nuto ~uda, prije dva broja Slobina je Bosna, poslije gostovanja prve bh. opere kod Stjepana Kosa~e u Mostaru, sro~ila hvalospjev o Hasanaginici, kao da prethodno nije vodila rat protiv ovog projekta, tvrde}i da je to marketing SDA. Kad moè Edin Avdi} biti i ekspert za kulturu, i ekspert za srednji istok, moè vala i Hasanaginica biti i vaka i naka. O~ito da je rije~ o totalnoj budali koju ne treba uzimati za ozbiljno, ali je treba evidentirati kao psihijatrijski i munjologijski slu~aj. Vratimo se Gojeru. Kolja~i su danas pred njegovim vratima. I da nije tako, Gradimir Gojer zasluùje odbranu. Kao i Marko Ve{ovi}. Kao i mnogi drugi po kojima je pi{ao Edin Avdi}, svode}i njihov zna~aj na funkciju pisoara. Zbog ovih ljudi Bosna ima smisla. Ako izgubimo te ljude, izgubili smo zemlju. Njih brani njihovo djelo. Ali njihovo djelo ne brani nas. Jer mi smo glavne `rtve harange na ljude po kojima se prepoznajemo.
Br. 57, 24. VII 2002.
Dnevnik revolucije
115
PODSJE]ANJE Bosanski duh u knjièvnosti - {ta je to? (1967 2002) Trideset i pet godina od pojave najzna~ajnijeg eseja u bh. kulturnoj i politi~koj historiji
Strategija Bosne
Zahvaljuju}i Muhamedu Filipovi}u 1967. godine su pokrenuti kulturni i politi~ki procesi koji }e dovesti do bu|enja bosnosti i definiranja bh. dràvotvorne autenti~nosti, a u kona~nici i do me|unarodnog priznanja RBiH
Ove godine se navr{ilo 35 godina od objavljivanja kultnog eseja Muhameda Filipovi}a Bosanski duh u knjièvnosti {ta je to?. Nikada ni jedan autorski tekst objavljen u Bosni, o Bosni, nije za i na Bosnu imao tako krupan uticaj kao ovaj. Sigurno je da je bivalo i da }e biti i sna`nijih tekstova, pa i od samog Filipovi}a, ali se ovaj pojavio u nevrijeme ~iji mu je kontekst dao osobine historijskog dokumenta. Povelja Kulina Bana ili Deklaracija ZAVNOBiH-a jesu sveta slova bosanske dràvnosti, kao histori~ni me|a{i volje da Bosna bude dràvom. Ali, Filipovi}ev Bosanski duh je individualni, revolucionarni, terslu~ki, autorski istup, koji je po pozitivnim posljedicama blizak utjecajima kakve su za bosansku dràvnost imale pomenuta Povelja ili Deklaracija. Dakako, onima {to na sarajevskim ulicama danas vide ìvog i zdravog Muhameda Filipovi}a ova }e teza izgledati pregonjeno, no, lako je pokazati da je Filipovi}ev revolucionarni istup iz 1967. godine imao neprocjenjiv zna~aj za potonje procese bu|enja bosnosti i definiranja bh. dràvotvorne autenti~nosti.
Bosanska hereza
U vrijeme kad je pisan Filipovi}ev Bosanski duh, potkraj 1966. godine, bile su rasplamsane srpske hegemonisti~e ideje po kojima je od Srbije, Crne Gore i BiH trebalo na~initi jednu republiku. Tezu da je jugoslovenska federacija preglomazna, i da bi se utapanjem BiH u beogradski aparat pospije{ila funkcionalnost SFRJ, gurali su Aleksandar Rankovi} i Cvjetin Mijatovi}. Poslovi~no poltronska muslimanska javnost u BiH uglavnom je pristajala na ubje|enje da njen status kona~no treba rije{iti srbizacijom, pa su se mnogi bo{nja~ki pisci ve} izja{njavali kao Srbi; mnogi su pisali po ekavski, jer im je to otvaralo beogradski {alter za objavljivanje knjiga. Ko zna gdje bi se zavr{ila ta nahajcana velikosrpska pomama, da trojica znamenitih Bo{njaka, Mak Dizdar, Ahmet Hromadì} i Muhamed Filipovi}, nisu {apatom i uz kahvu, kako i prili~i opakom ambijentu, razmijenili mi{ljenja o olujnom posrbljavanju Bosne. Mak Dizdar je u to vrijeme bio urednik ~asopisa @ivot, gdje su objavljivani knjièvni sadràji iz kojih je zra~io dotad neprozvani bosanski duh u knjièvnosti. Iz tog perioda zna~ajni su u brojevi âsopisa Odjek, jer se i tu spontano javlja plejada mla|ih bosanskih autora koji u svojim tekstovima pruàju latentni otpor namjerama da se za srpsku stvar iskoristi stanje bosanske nedefiniranosti. U drugoj polovini 60-tih bosanski duh je u Bosni predstavljao politi~ku herezu, jer je sudbina BiH ve} pope~atana u velikosrpskim nakanama. Trajali su veoma
agresivni nasrtaji na jednakopravnost bh. federalne jedinice. Bosni je osporavano pravo da ima svoju rtv ku}u, Akademiju nauka i umjetnosti, pojedine fakultete i sl. Smatralo se da Bosni ne trebaju akademici, jer Srbi pripadaju Beogradu, a Hrvati Zagrebu, pa se ne}e valjda zbog jedne vjerske grupacije bez nacionalnog identiteta formirati zasebna ANUBiH. Pojavljivali su se i stavovi da Bosni ne treba, recimo, Likovna akademija, kad ve} bolja postoji u Beogradu, itd. Projekat srbizacije BiH je hranjen ~injenicom da Bo{njaci nisu priznati kao nacija, ve} su ne{to, nako, {to je najbolje utopiti u Srbe, i time rije{iti problem BiH. Hegemonisti~kom logikom gledano, institucije bosanske duhovnosti uistinu nisu imale nikakve svrhe. Agresivno postavljenom planu za potapanje BiH, bilo je neisplativo i opasno suprotstaviti ideju autohtone i autenti~ne bosanske duhovnosti.
Promi{ljanje otpora
U ti{ini kliktanja na svaku ko{avu iz Beograda, u op}oj zagubljenosti, prvi je prokinuo Muhamed Filipovi}, i stvari nazvao pravim imenom. On pi{e o bosanskom duhu o knjièvnosti, jednako kao {to Miroslav Krleà pi{e o podravskim motivima. Naslov je povod da se dotaknu sociokulturni, a time i neizre~eni politi~ki konteksti. Filipovi} govori - o na{im starim gradovima, o na{oj arhitekturi, urbanizmu, ste}cima i uop}e sakralnim spomenicima, o na{im starim knjigama, vezu, odje}i, najzad o na{em na~inu ìvota uop}e. On Bosnu 1967. godine naziva, hereti~ki NA[OM. Filipovi} ide do kosti, pa kaè: Agresivni nacionalizmi, raznih vrsta, i dugo odsustvo stvarne bosanske pozicije, doprinijeli su mnogo propadanju i razaranju kulturnog blaga bosanske provenijencije . On, dakle, govori o nacionalizmima, koji u datom kontekstu imaju biti samo srpski i hrvatski. Filipovi} definira neprijatelje bosanskog duha, a posve je svejedno da li ih imenuje ili ne. Ovaj kultni esej vrvi od prepoznavanja sila koje su aktivno usmjerene na uni{tenje bosanske opstojnosti, naspram historijskih, kulturolo{kih fakata koje o Bosni svjedo~e kao o, kako Filipovi} kaè jedinstvu i cjelini. [ta je moglo nagnati 37-godi{njeg Muhameda Filipovi}a da vrisne u uho gluhe prestra{enosti i zakupljenosti bosanske inteligencije? Intelektualna i patriotska odva`nost!!! On je mogao pretpostaviti na kakvu }e harangu nai}i to ~a~kanje o~iju. Vi{e od godinu dana trajala je politi~ka i medijska haranga protiv Filipovi}a, kao glavnog muslimanskog nacional{oviniste. Bilo je profitabilno udarati po Filipovi}u, i od njega okretati glavu. Kako mu je bilo izdeverati Goli otok na sarajevskim ulicama, samo on zna. Ali, Filipovi} je znao i vidio vi{e od priglupog reìma koji je njegovim idejama napravio strahovito dobru reklamu. Filipovi}u je trebalo otvaranje javne agresije na ono {to JESTE Bosna, jer je znao da }e ogromna medijska gu`va neminovno proizvesti otpor i regrutirati nove borce za bosanski duh u Bosni. Filipovi}evo samo`rtvovanje otud nije bilo iracionalne, ve} strate{ke naravi. Sve {to se poslije doga|alo s Bosnom, u vidu afirmacije njenog jednakopravnog statusa u jugoslovenskoj federaciji, ~ime je u kona~nici obezbje|eno me|unarodno priznanje RBiH, nemogu}e je promatrati bez razumijevanja kulturnih i politi~kih procesa koji su pokrenuti zahvaljuju}i Muhamedu Filipovi}u.
Br. 59, 21. VIII 2002.
Dnevnik revolucije
117
Kravlje ludilo u Slobinoj Bosni
Shit-grafit na reisovu dùbetu

Da je reis od{utio uvredu da je mafija{, da je pogeo glavu i prihvatio za sebe takvu kvalifikaciju, niko se ne bi pojavio da kritikuje Slobinu Bosnu zbog vrije|anja bo{nja~kog vjerskog poglavara. E to je klju~na ta~ka ove pri~e!
U posljednje dvije sedmice dogodila su se dva slu~aja u kojima su novinari bili stvarno ili nestvarno ugroèni. Prvi slu~aj je stvorio Zlatko Lagumdìja svojom izjavom da }e nekakvom ~etvrtom metodom odgovarati na medijske nasrtaje na njega i njegovu poslovnu familiju. Drugi slu~aj je stvorio reisu-l-ulema Mustafa ef. Ceri} kada se usudio da brani sebe o uvreda koje mu je nanio policijski bilten zvani Slobina Bosna. U prvom slu~aju novinarima je upu}ena otvorena prijetnja od nosioca vlasti, a u drugom je novinaru, tj. policajcu na novinarskom zadatku, uzvra}eno pribli`nom mjerom, ne~im {to bi se mo`da moglo smatrati uvredom. Senad Avdi}, u narodu i u KOS-u poznat pod nadimkom Tuka, vrhovnog je vjerskog poglavara u Bo{njaka nazvao mafija{em, a reis Ceri} mu je uzvratio samilo{}u, rekav{i da je u nas obi~aj da se ljudima poreme}ene pameti ne zamjeri na njihovim poreme}enim gestama. Naspram ovih razmijenjenih uvreda, prijetnja jednog autokratskog politi~ara na vlasti, kakav je Zlatko Lagumdìja, doima se kud i kamo zna~ajnijim doga|ajem. Me|utim, mediji su preplavljeni reakcijama i stavovima o uvre|iva~koj vatri izme|u Senada Tuke i reisa Ceri}a, ali se ne bave ~injenicom da, kako re~e Nijaz Durakovi}, u povijesti ove zemlje nikad niko nije tako zaprijetio novinarima kao Zlatko Lagumdìja.
Reisova agresija
[ta nam to govori? Pa to da ìvimo u totalitarnom medijskom ambijentu u kome se istina oblikuje prema potrebi vladara, a ne prema samoj sebi. Zoran ilustrativ ove totalitarne medijske slike je nekakvo lokalno novinarsko udruènje APEL iz Mostara koje se diglo da {titi Senada Tuku od navodne reisove agresije, ali se nije diglo da {tititi novinarski svijet od stravi~ne prijetnje lidera im Lagumdìje, koji je jasno poru~io da }e se mafija{kim sredstvima razra~unavati sa svakim ko bude zadirao u njegovu navodnu privatnost; ba{ka je stvar {to lider Lagumdìja privatno{}u smatra svoju javnu funkciju, ~ime dokazuje da je, poput Sadama Huseina, dràvu shvatio kao privatnu firmu. To nekakvo novinarsko udruènje APEL ubudu}e treba shvatati kao i Slobinu Bosnu, odnosno, kao samo jednu kariku u lancu policijske dràve ~iji bulterijeri obna{aju razne uloge, pa i novinarske. Mafija{ka prijetnja Zlatka Lagumdìje izazvana je nizom tekstova u kojima se dokazuje njegova umije{anost u mutne milionske poslove, koje je namije{tao svojim kumovima, prijateljima, pa i srodnicima. Reisova tvrdnja da je Senad Tuka du{evno poreme}ena osoba izazvana je dosad nevi|enim nasrtajem na autoritet bo{nja~kog vjerskog poglavara; Slobina Bosna se nije bavila argumentiranom
analizom direktnog povoda za svoj napad na reisa, a rije~ je o reisovom istupu u vezi strategije satanizacije bo{nja~kog naroda, ve} je to iskoristila samo kao povod da na ra~un reisa izrekne nagrublje kvalifikacije. Reis Ceri} je na skupu bo{nja~ke omladinske dijaspore u Tuzli govorio o montiranim procesima protiv Bo{njaka, {to je bilo dovoljno da ga Slobina Bosna nazove mafija{em. Time je Senad Tuka potvrdio da je upravo ono zastupnik totalitarne logike po kojoj je svako kriv dok se suprotno ne dokaè, jer je on li~no presudio Bo{njacima kojima krivica nije dokazana, on ih je okrivio kao mafija{e, pa je tom logikom i reisa Ceri}a proglasio mafija{em. Dodu{e, ni reis Ceri} nije daleko od Avdi}evog poimanja pravne dràve, jer je i on zato~ene Bo{njake proglasio nevinim, a da im ni krivica, ni nevinost, nisu dokazani. No, reis je bliè svetom slovu pravne dràve, u kojoj je svako nevin dok mu se krivica ne dokaè. Za razliku od njega, kod medijskog kadije Senada Tuke kriv je svako koga se okleve}e, ba{ kao u Kafkinom Procesu.
Reisova neopreznost
Bilo bi smisleno da je Slobina Bosna smireno i profesionalno otvorila pitanje reisovih ingerencija dok javno istupa sa ahmedijom i pod krovom Islamske zajednice. Da je reis na skup u Tuzli do{ao u farmerkama, i da je rekao da to {to govori govori kao bo{nja~ki intelektualac, a ne kao reis, njegov bi istup bio neupitan sa stanovi{ta prava da bude gra|anin koji slobodno misli. înjenica da je kao reis uputio rije~i koje se ti~u politike, prava, sudstva, itd., njegov istup u najmanju ruku dovodi do diskutabilnosti u pogledu ingerencija reisu-l-uleme. Slobina Bosna ima pravo misliti kako vjerski poglavar ne bi smio koristiti svoj autoritet u politi~ke svrhe, ali se to onda moè re}i pristojnim rije~ima, a ne uvredama koje blate bo{nja~ki narod, samim tim {to se im se vjerski poglavar, bez suda i presude, naziva mafija{em. Dakle, reisov istup je mo`da zavre|ivao novinarsku analizu, ali nikako tako sramnu, i nevi|enu, uvredu. Slobina Bosna je mogla profesionalno poentirati svoju nakanu da se samo bavila reisovim ingerencijama. înjenica da je posegnula za najgrubljom uvredom, dokazuje da u ovom policijskom biltenu odve} nema profesionalizma, ali ni zdrave pameti. Rije~ je o mr`nji! Samo patolo{ka mr`nja spram Bo{njaka, njihovog vrhovnog vjerskog poglavara i islama, moè biti motiv najprizemnijih uvreda.
Zmije grizu iz iste rupe

Slu~aj je postao slu~aj kada se reis usudio da Senada Tuku nazove budalom. Reis je to rekao u o~itoj dubokoj vjeri da se radi o psihijatrijskom slu~aju, {to je u bh. javnosti uglavnom i poznato. Svojim komentarom na stra{ne uvrede reis je Senadu Tuki halalio po~injeno zlo, jer je adet da se ne zamjeri onima kojima je Bog oduzeo pamet. [ta bi drugo mogao kazati reis onome koji ga je nazvao mafija{em, a za kojega se zna da ima psiholo{kih problema koje lije~i mr`nom prema Bosni i Bo{njacima? Reis je, jednostavno, halalio i time iskazao plemenito suosje}anje sa bole{}u Senada Tuke. Reisov halalosum je bio povod da graknu pla}eni}ki mediji. Da je reis od{utio uvredu da je mafija{, da je pogeo glavu i prihvatio za sebe takvu kvalifikaciju, niko se od ovih pla}eni}kih medija i nekakvih APELA ne bi pojavio da kritikuje Slobinu Bosnu zbog vrije|anja bo{nja~kog vjerskog poglavara. E to je klju~na ta~ka ove pri~e! Po reisu se moè do mile volje pljuvati, kao i po Bo{njacima, ali vrla se demokratija ne}e sjetiti da osudi medijske i politi~ke harange na ono {to je bo{nja~ko. Pla}enici se pojavljuju samo onda kad treba ni od ~ega {tititi nekoga iz njihove kurtizanske halke. Glas Amerike se u ovaj slu~aj uklju~io nakon reisovog odgovora, ali ne i nakon napada Slobine Bosne na reisa. Glas Amerike nije tretirao otvorenu mafija{ku prijetnju Zlatka Lagumdìje novinarima koji istraùju njegove mutljavine, jer i Lagumdìja, i VOA, i taj APEL i mnogi drugi prodava~i Bosne, pare
uzimaju iz istog kazana. Oni bi da djeluju kao tzv. neovisne instance, ali ih ovakvi slu~ajevi razotkrivaju kao jedan tim, u kome se zna {ta radi SKJ, {ta list Komunist, a {ta KOS, tj. FOSS. Na kraju, valja primijetiti da se niko od stotitne poznatih bo{nja~kih (a za{to ne i drugih) intelektualaca i javnih li~nosti nije oglasio u povodu dosad najteè uvrede na ra~un reisu-l-uleme. [ute udruènja za za{titu ljudskih prava i sloboda, multireligijska i sli~na vije}a, {ute svi... Valja se zapitati postojimo li?
Br. 59, 21. VIII 2002.
120
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Bo{njaci, kupujte pu{ke!

Nisu Bo{njaci krivi {to u ro|enoj dràvi nemaju vojsku koja ih moè za{tititi
Dejtonski sporazum je hrana za ~etnike i usta{e! Njime je privremeno zaustavljena agresija na Bosnu i Bo{njake. êtni~ka i usta{ka ideologija nemaju nikakvog razloga da posumnjaju u svoju isplativost, budu}i da od 1992. posluju bez gubitaka. Okupatorska cokula je ostala tamo gdje je i zate~ena Dejtonskim sporazumom. Tu nema Bosne. Bosne ima jedva jo{ na 24 odsto bh. teritorije, gdje pod civilizacijskim krovom bo{nja~ke ve}ine ìve zajedni~ke razli~itosti. Budu}i da nije poraèna i bh. zakonom zabranjena ~etni~ka i usta{ka ideja, i ovaj kusur Bosne je pod upitnikom. Dejtonski sporazum Bosnu nije vratio njenom multietni~kom i antifa{isti~kom izvori{tu, ~ime je omogu}en slobodan razvoj s&h fa{izma, u ~ijoj je srì genocid nad Bo{njacima. Bosnu od nastavka agresije jo{ samo {titi prisustvo ameri~kih trupa. îm bi ~etnici i usta{e uvidjeli da se SFOR po neozbiljnosti pretvorio u nekada{nji UNPROFOR, grunula bi agresija ista kao i 1992. godine. Ovaj put se ni Bosna, ni Bo{njaci ne bi mogli odbraniti.
America goes to the chetnicks

Dokle god naspram svoje budu}nosti imamo zapete kame i ko~eve, vojno i sigurnosno pitanje mora biti osnov na{eg politi~kog interesovanja. Trenutno se niko, izuzev generala Rasima Deli}a, kriti~ki javno ne osvr}e na stanje na{e sigurnosti. No, njegovi usamljeni(~ki) novinski tekstovi nisu adekvat potrebe da se ovom temom bavi {iroki politi~ki, dru{tveni i medijski front. Godine i{~ekivanja u nama su istesale patriotsku obamrlost. Vi{e nikome nije ~udo {to je u Srbiji ~etni{tvo dominantnije nego prije sedam ili deset godina. Kao da se to ~etni{tvo doga|a njima, a ne nama! Pa dok orgijaju sa crnim zastavama i {ubarama, oni to misle na na{e vratove! Ove iste iz kojih se na bo{nja~kim sijelima ore krme}e pjesme Cece Ra`njatovi}. êtni{tvo je utemeljeno na istrazi poturica, i dokle postoji i jedan musliman u Velikoj Srbiji, dotle }e pradedovski zavet te divljake obavezivati na klanje. Dejtonski sporazum im je dao Republiku Srpsku kao priznanje za zlo~ine. êtnici su kona~no, Dejtonskim sporazumom, dobili me|unarodnu licencu; prvi put nakon Drugog svjetskog rata i kratkotrajne britanske podr{ke Draì Mihailovi}u, ovaj teroristi~ki pokret je dobio spoznaju o svojoj validnosti. SFOR koji je aktivno uklju~en u politi~ka rje{avanja vojnih pitanja u BiH, nije prstom mrdnuo da demontira teroristi~ku ideju koja je u temeljima Vojske RS i HVO. Poraàvaju}e je pona{anje ameri~kih oficira u SFOR-u, koji priznavanjem ~etni{tva i usta{tva blate ameri~ku antifa{isti~ku tradiciju i poniàvaju sve ameri~ke `rtve koje su pale u borbi protiv Hitlerovog fa{izma, a time i protiv ~etnika i usta{a, kao Hitlerovih pomaga~a. Ako aktuelna borba protiv terorizma svoje historijske korijene ima u borbi protiv fa{izma u Drugom svjetskom ratu,
onda bi se Amerika morala na}i na strani bosanskih partizana, a ne na strani ~etnika i usta{a. ARBiH je jedini autenti~ni ideolo{ki sljednik bosanskih partizana, koji su odbranili i na ZAVNOBiH-u reafirmirali dràvnost BiH, kao zajednice ravnopravnih naroda i gra|ana. Umjesto da civilizacijska ideja ARBiH bude okosnica za definiranje vojnih pitanja u BiH, ameri~ka se politika u SFOR-u zadràla na obrascu poistovje}ivanja fa{izma i antifa{izma.
Oshtree came za nowe yame

Navodno je u~injen veliki iskorak sa skuckavanjem Odluke o organizaciji i radu institucija odbrane na dràvnoj razini, koja bi trebala da bude neka vrsta statuta Stalnog komiteta za vojna pitanja; ure|ivanjem vojnih pitanja na nivou dràve, BiH bi trebala biti primljena u Partnerstvo za mir. Rije~ je o jo{ jednoj dejtonskoj budala{tini koja }e antibosanskoj realnosti nadjenuti novo ime, kako bi se pomislilo da ovdje ima jedinstvene dràve. U su{tini sve }e ostati isto. Ameri~ki mentori iz SFOR-a ne}e da razumiju da ni dràva, ni vojska, ne mogu postojati bez patriotske ideje. Kakva je svrha Stalnog vojnog komiteta, ako u BiH postoje tri vojske od kojih jedino ARBiH ba{tini ideju za{tite svih bh. gra|ana? VRS i HVO ba{tine ubijanje druga dva naroda! SFOR o~ito nije imao ambiciju da vojno pitanje u BiH uredi u duhu slavne bh. antifa{isti~ke tradicije koja se ti~e ponosa sva tri bh. naroda. Bez toga, dvije }e vojske odgajati svoje regrute na ideologiji nacionalnog fa{izma. êkaju}i da nastave zapo~eti posao. Svi dosada{nji sporazumi, u reìji SFOR-a, usmjereni su protiv ARBiH. Sa 221.000, ARBiH je stjerana na 10.000 vojnika. Nikada nije ustanovljen rezervni sastav tzv. bo{nja~ke komponente, koji bi trebao da broji 80.000 vojnika. Vi{egodi{nja farsa sa Vojskom Federacije namijenjena je razoruàvanju ARBiH. Do 30. VIII 1999. trebala je biti okon~ana integracija ARBiH i HVO, uvedene su sankcije protiv HVO, ali je SDP-Alijansa ukinula te sankcije i produbila stanje podijeljenosti. Sporazum o subregionalnoj kontroli naoruànja (Firenca, jun 1996.) sproveden je jedino nad ARBiH. Srbija i Hrvatska, kao logisti~ki centri VRS i HVO, nisu na udaru SFOR-ove akcije presovanja naoruànja. Dakle, jedino bo{nja~ki narod nema zagarantiranu sigurnost! Nalazimo se u stanju opasne obmane po pitanju na{e vojne sigurnosti. Posljednjih sedmica u~estale su ~etni~ke najave da se o{tre kame za preostale bo{nja~ke vratove. Nek general Silvester pri~a {ta ho}e, ali Bo{njaci moraju biti naoruàni neovisno od nepostoje}e Vojske FBiH!!! Onog ~asa kad se u BiH stvori jedinstvena vojska, sa antifa{isti~kom, anti~etni~kom i antiusta{kom ideologijom, Bo{njaci }e mo}i imati miran san. Dotad, nek ~uvaju, kriju i nabavljaju li~no naoruànje. Nisu oni krivi {to u ro|enoj dràvi nemaju vojsku koja ih moè za{tititi.
Br. 60, 4. IX 2002.
122
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Ubiti Franke{tajna
Republika Srpska je danas jedini fa{isti~ki faktor destabilizacije Balkana i zato je treba ukinuti
Izjava jugoslovenskog predsjednika Vojislava Ko{tunice da je Republika Srpska samo privremeno odvojena od Srbije dovodi u pitanje postojanje RS, budu}i da bi svako otvaranje Dejtonskog sporazuma za redefiniciju polazilo sa pozicija Republike BiH iz 1992. godine. Ako Ko{tunica misli da }e se RS pripojiti Srbiji, kad istekne ta privremena odvojenost, onda vjerovatno ra~una na me|unarodnu konferenciju o preustroju balkanskih granica. Ruska diplomatija ve} predlaè da se novim granicama kona~no rije{e etni~ke napetosti na Balkanu. Niko se ne obazire na to {to su te tzv. etni~ke napetosti proizvod strate{kog projekta, a ne prirodnog sklada me|u ju`noslavenskim narodima. Bosanskoj iscrpljenosti u ovom ~asu odgovara otvaranje ovog pitanja, jer se Dejtonski sporazum ispostavio kao mrtvo slovo na papiru; sa protokom jalovog vremena, u BiH je sve manje Bosne. Hrvatska politika nezvani~no istrajava na uslovu: ili BiH bez entiteta, ili BiH sa tri entiteta. Velikosrpskoj politici tako|e odgovara propitivanje granica, jer ra~una da bi se RS mogla dobiti u zamjenu za ve} izgubljeno Kosovo. Imamo tri strane zainteresirane za namirivanje ra~una. Samo nam je jo{ potreban rat da nas pomjeri s mrtve ta~ke.
Warwary wolland war

Me|unarodna politika, koja ima glavu sa dva lica, svjesna je da u mirnodopskim uvjetima ne moè do}i do redefinicije Dejtona. Za sazivanje me|unarodne konferencije je potreban ja~i vojno-politi~ki potres, koji bi posvjedo~io da BiH ne moè funkcionirati kao stabilna dràva, te da njeno dejtonsko ure|enje destabilizira cijeli region. Operacija destabilizacije BiH se moè proizvesti kao i svaka pozori{na predstava. Napose, sve {to su SDS i JNA po~inili 1992. bilo je puka reìja sukoba, za koje nije bilo nikakvog unutarnjeg razloga, sve dok rat nije profunkcionirao kao samostalan organizam. Danas je jednako mogu}e izreìrati sigurnosne napetosti u BiH, koje za~as mogu eskalirati u ratni sukob, nakon ~ega bi se nedvojbeno iz BiH povukle me|unarodne snage. Obrazac koji smo vi|ali prilikom ~etni~ke genocidne okupacije Bijeljine, Zvornika, Fo~e, Vi{egrada i drugih bh. gradova, prije neku no} je reinkarnirao o Kozarcu, ali i u drugim mjestima u RS u koja su se vratili Bo{njaci. Pobjeda ko{arka{ke reperezentacije Jugoslavije nad Argentinom bila je sjajan povod za napad na bo{nja~ke povratnike. Sljede}i put }e biti jo{ gore, jer srpska fa{isti~ka politika teì izazivanju sukoba. Ovaj put su troprsti divljaci oti{li korak dalje od uobi~ajenih manifestacija srpskog primitivizma: sasipali su rafale, bacali kamenice, psovali bo{nja~ke k}eri i majke, o~ekuju}i da }e taj arsenal povreda biti dovoljan za ma kakvu reakciju iz zamrlih ku}a. Bo{nja~ki su o~evi dràli uplakanu djecu u naru~ju, prestravljeno i{}ekuju}i da li }e im varvari nagrnuti na
vrata. Usred Evrope danas se doga|a potpuno isto maltretiranje ljudskih bi}a kakvo je sprovo|eno nad Jevrejima pred Drugi svjetski rat u Hitlerovoj Njema~koj, i do prije nekoliko godina nad crncima u Ju`noafri~koj Republici. Srbi su danas jedini evropski narod kome nacizam i apartheid, ~ije su `rtve nedu`ni bo{nja~ki civili, imaju zna~enje patriotske ~asti. Rije~ je o opasnoj du{evnoj poreme}enosti, koja svakog ~asa moè biti ukanafljena u ratni stroj. U srpskoj folk kulturi klanje i tla~enje Bo{njaka imaju dimenziju uzvi{enosti, kao {to se u civiliziranim nacijama uzvi{eno{}u smatra sviranje klavira. Srpski zlo~ini otud nisu plod mr`nje, ve} iìvljavanja, lova, veselja, patriotizma. Za te krapinske poluljude vrhunac estetskog zanosa je strah `rtve, preklan vrat, krcat jarak le{eva, suza majke, pla~ djeteta, oteta ku}a, pa kolo koje se u veselju ogradi oko ku}e ~iji vlasnik leì zaklan iza ku}e. Otud je nedavno ~etni~ko divljanje u bo{nja~kim povratni~kim naseljima bilo manifestacija iskrene srpske radosti. Oni se nisu ni mogli veseliti normalno, evropski, jer to im nije radost; oni su morali do}i pod bo{nja~ke prozore, da prestrave bo{nja~ku djecu i njihove roditelje, kako bi osjetili da im stomak trne od ushi}enja dok udaraju na svetosti ne~ije porodi~ne bogomolje.
Na watrru ozzezzi watrrom

Jedna od najpli}ih izjava na Svijetu je ona da je - za rat potrebno dvoje. Za rat mo`da jeste, ali za genocid nije. Pa ~ak i kad su se nalazili u redu za klanje, poput pili}a, Bo{njaci nisu ulazili u rat. êkali su svoj red. Za{to? Zato {to nisu razumjeli za{to ih se kolje. Zato {to nisu imali za koga dati ìvot, jer im je patriotizam umro s Jugoslavijom. Trebalo je da se na ~etni~kom noù naniù hiljade grkljana, pa da Bo{njaci u|u u odbrambeni rat. Bolom su shvatili da su djeca, majke, sestre njihova domovina. Ta granica trpe}ivosti danas je tragi~no ista. Lomljiva je, ipak. Ako idu}i put ~etnici krenu u ku}e bo{nja~kih povratnika, pojavi}e se jedan otac koji }e ih do~ekati s pu{kom. I potamaniti. Onda }e oni potamaniti deset za jednog. I, plo~a }e se zavrtiti. [ta }emo tad? Ne treba bjeàti od sukoba koji nismo mi izazvali. Mi, generalno, ne traìmo za sebe i{ta vi{e nego {to èlimo drugima. Drugi za sebe traè sve, a za nas ni{ta, osim apartheida. Mi smo u poziciji pravednika. Oni u poziciji krvnika. Svaki sukob poja~ava tu razliku. Recimo, da je na{ih 500 ljudi pobacalo oni 20-tak ~etnika u Trebinju, koji su pravili hr{um prilikom sve~anosti otpo~injanja radova na obnovi dàmije niko nam ne bi mogao ni slova odbiti. Da su na{i ljudi u Kozarcu na vatru uzvratili vatrom, ne bismo mi bili krivi za zlo koje (bi) se dogodilo. Svaki konflikt koji podsje}a na obrazac po kome je Radovan Karadì} organizirao genocid nad Bo{njacima, ide u bo{nja~ku korist. Talasanje dejtonske àbokre~ene primarni je bo{nja~ki interes. Ali i hrvatski. I jedan i drugi narod su na gubitku sve dok tre}i narod ima pola BiH. Srbi su sami sebi krivi {to su posvjedo~ili da im je malo pola Bosne, ve} bi jo{ htjeli da se iìvljavaju nad bespomo}nim bo{nja~kim povratnicima koji i onako u Republici Srpskoj imaju ljudska prava pau~ine. êtnici su jedini krivci {to i sedam godina poslije rata razmi{ljamo o ratu. Republiku Srpsku treba ukinuti kao faktor destabilizacije BiH, ali i regije. Sa ovih pozicija treba do~ekati svaku velikosrpsku aspiraciju na teritorij na{e domovine.
Br. 62, 18. IX 2002.
124
Dnevnik revolucije
UDBA&SUDBA Tajni Izvje{taj FOSS-a kao okvir za sataniziranje bo{nja~ke `rtve i aboliranje srpskog i hrvatskog genocidnog fa{izma
@rtva na optuèni~koj klupi

Izvje{taj Federalne obavje{tajno-sigurnosne slu`be (FOSS) nipo{to ne bi trebalo spaliti. Ti papiri imaju historiografsku vrijednost, kao svjedo~anstvo o ideolo{ko-policijskoj instrumentalizaciji dràve od strane jedne lidersko-strana~ke opcije, koja je nadasve zanimljiva kao psihopatolo{ka pojava.
Slu`bena tajna informacija kojom {ef FOSS-a Munir Alibabi} Mumija sumnji~i ratni bh. dràvni vrh za sve vrste kriminala, a pride i za terorizam jo{ jednom svjedo~i o za~vorenosti bh. politi~ke stvarnosti. Javnost se podijelila izme|u manjine koja podràva projekat kriminaliziranja i sataniziranja ratnog rukovodstva BiH, i ve}ine koja se zgraà nad takvom drsko{}u. Niko da stane izme|u ove dvije vatre i da poku{a proniknuti u dramatur{ku tajnu bosanske politi~ke nesre}e koja isijava i iz ovog slu~aja. Prokletstvo Bosne je u kosmi~kim krajnostima njene stvarnosti, a klju~ spasa je na pola puta izme|u hroni~nih zadrtosti. Izvje{taj FOSS-a bi se do jedne mjere mogao ~itati kao istinoljubiv, da nije naru~en kao dio projekta kojim se slabi kredibilitet bo{nja~ke `rtve na ra~un ja~anja dejtonske legitimizacije s&h genocidnih dostignu}a. Napadi na Izvje{taj FOSS-a bi se dali prihvatiti kao iskreni, da se iza njih ne krije (ne)svjesna odbrana kriminala koji je po~injen pod lete}im minderom Alije Izetbegovi}a. Kako razlu~iti ìto od kukolja i prona}i mjeru po kojoj su i mumije i antimumije i u pravu i u krivu?
Ideolo{ka policija Zlatka L.

Postoji nekoliko logi~kih momenata koji otkrivaju ne~asnu motivaciju FOSSovog Izvje{taja. Dovoljno je znati da se bh. dràva na{la na udaru genocidnog embarga na oru`je, pa razumjeti da se bo{nja~ki narod nije mogao odbraniti druk~ije nego nabavljanjem oru`ja s(i)vim kanalima. Bosansko rukovodstvo je bilo primorano da na nelegalne na~ine brani legalno pravo na ìvot. Ako su UN po~inile ratni zlo~in blokiraju}i pravo suverene dràve na samoodbranu, za{to ne bi dràvni vrh RBiH u pomo} prizvao i crnog vraga da odbrani dràvu i narod?! Toliko su stra{ne razmjere zlo~ina UN nad RBiH da ne postoji ni{ta {to bi moglo poistovjetiti uzrok i posljedicu. Napose, UN su Bo{njacima tri i po godine dràle vezane ruke pred otvorenom i me|unarodno kvalificiranom genocidnom agresijom, ali je uprkos svemu Armija RBiH istrajala na antifa{isti~kim principima za{tite svih bh. gra|ana. Dràvno rukovodstvo RBiH, na ~elu sa Alijom Izetbegovi}em, imalo je snage da razlu~i egzistencijalnu nu`nost kori{tenja kriminalnih puteva za nabavku oru`ja, jer je to bio jedini na~in da se odbrani narod, od ne~asnih poslova koje donosi poslovanje s vragom. Znano je da je dràvni vrh s po~etka rata pomeo kriminalne hajdu~ije u armijskim i policijskim redovima. Naspram ovih zabetoniranih ~injenica pojavljuje se sumanuta kampanja za kriminalizaciju svih koji su ~inili strukturu ratnog rukovodstva RBiH. Slu~aj
Pogorelica, koji tereti slu`benike suverene dràve za terorizam, paradigma je ideolo{ke privatizacije pravne dràve. Istovremeno, niko ne propituje osvjedo~ene genocidne, kriminalne, separatisti~ke strukture koje su ustoli~ili Radovan Karadì} i Mate Boban. Po dejtonskoj logici, problem su ljudi koji su branili RBiH. Takav zaplet raspeltenog uslijedio je nakon 11. septebra i {anse koja se ukazala Zlatku Lagumdìji da se samopromovira u tzv. borca protiv terorizma. Srpski i hrvatski separatisti su jedva do~ekali jednog mahnitog Bo{njaka koji }e vlast nad Bo{njacima iskoristiti za odsoljavanje Bosne i dosoljavanje etnonacionalnih tvr|ava na 75 odsto bh. teritorije. A, vala, ni Americi nije bilo mrsko saznati da su bo{nja~ke `rtve bile kriminalci i teroristi. Pregolema odgovornost me|unarodne zajednice za genocid nad Bo{njacima jedino se moè utanjiti sa ljaganjem bo{nja~ke pravednosti. Izvje{taj FOSS-a je do srì ideologiziran. Pripadnost SDA se tuma~i kao dokaz. Mumija u svome reagiranju govori o pripadnosti normalnoj gra|anskoj politi~koj opciji ~ime je pokazao da SDA smatra nenormalnom, u najmanju ruku jednakom teroristi~kim, vojnim huntama SDS-a i HDZ-a. Te{ko je, barem sude}i po imenima koje tereti Munirov Izvje{taj, oteti se utisku da je ovo nastavak procesa muslimanskim nacionalistima iz 1983. godine, budu}i da se sumji~e uglavnom isti ljudi. Dodu{e, Izetbegovi}eva ratna vlast nikada nije odmakla dalje od pa}eni}kog mladomuslimanskog kruga, koji joj se od svekolike bo{nja~ke inteligencije jadno u~inio jedino pouzdanim. Ni Munir Alibabi}, ispostavlja se, nije odmakao dalje od KOS-ovskog inkubatora, u kome je poput robota programiran da prepoznaje ili umi{lja isklju~ivo muslimanski ekstremizam; on i kad bi htio, ne bi znao uo~iti, a kamo li osuditi s&h nacionalizam, budu}i da brkata svijest ta zla tretira kao dostignu}a multikulture. Sama ~injenica da si {ef, po zakonu politi~ki neovisne, tajne slu`be daje za pravo da jednu opciju smatra normalnom, a drugu nenormalnom svjedo~i da je FOSS, zapravo, ideolo{ka policija vlasti Zlatka Lagumdìje. FOSS-ov partijski zadatak je da progoni ideolo{kog protivnika, a ne da {titi interese BiH. Jakako, FOSS se ne namjerava baviti i ratnom pro{lo{}u te normalne gra|anske opcije koja je u Tuzli po~inila istozna~ne mutljavine s ciljem odbrane grada i regije. Nema dileme da su u toku rata na tragediji Bosne brke omastili mnogi iz rukovodstva SDA i SDP-a, ali, zar je to uop}e danas bitno naspram vitalnih, ovovremenih, mafija{kih i separatisti~kih struktura kod bh. Srba i hb. Hrvata?!! Kad Mumija spominje imovinske kartone tretiranih lica, morao bi tretirati i neke ~elnike SDP-a koji su se do rata vozali u yugu 45, a danas imaju poslovne imperije. Nema tu nikakve razlike. Srbi i Hrvati mogu i oprostiti svojim tajkunima, jer su na ime te plja~ke dobili etni~ki ~iste teritorije, koje deset godina poslije egzistiraju kao sastavni dijelovi njihovih tzv. nacionalnih matica. Bo{njaci, pak, ne bi smjeli oprostiti mafijama koje su se izlegle pod jorganom SDP-a i SDA, jer su te mafije, kroz spremnost da trguju svim i sva~im, legitimizirale politi~ke i materijalne plja~ke BiH od strane SDS-a i HDZ-a. Prvo je SDA ozvani~ila Republiku Srpsku, a potom je SDP kroz tzv. ustavne promjene ovoj genocidnoj tvorevini pribavio paso{ demokratije i humanizma.
Aboliranje kriminala(ca)
Be{~a{}e FOSS-ovog Izvje{taja o~ituje se i kroz ~injenicu da se UDBA ne bavi prikupljanjem dokaza protiv aktuelnog kriminala u vrhovima aktuelne SDPove vlasti. Posljednjih sedmica mediji su podastrli desetine dokaza o upetljanosti lidera SDP-a Zlatka Lagumdìje u milionski kriminal, ali je tzv. pravna dràva ostala imuna na obavezu da svi kriminalci budu jednaki pred zakonom. U SDPAlijansi postoji jo{ mnogo likova koji bi trebali biti predmet FOSS-ovog anga`mana, koji je shodno ~lanu 26. Zakona o OSS FBiH, u sklopu obaveznog informisanja
duàn i takve informacije proslje|ivati nadle`nim organima. Danas se pod kontrolom vlasti SDP-Alijanse odvija organizirani kriminal, od privatizacijske plja~ke i namje{tanja poslova familijarnim klijentima, pa do reketa i droge. Mo}nici aktuelne vlasti su u svim porama uvezani s podzemljem, od kojeg ubiru reketov reket na ime za{tite kriminala. Obavje{tajci iz FOSS-a nu`no raspolaù i sa takvim informacijama, ali kao politi~ki instrument Zlatka Lagumdìje ne mogu ni{ta poduzeti kako bi zakon bio jednak za sve. FOSS-ova za{tita ovovremenog kriminala pod krovom SDP-Alijanse ubjedljivo demontira navodnu objektivnost i dobrohotnost spornog FOSS-ovog Izvje{taja. Naprasno propitivanje navodnog ratnog kriminala u dràvnom rukovodstvu RBiH samo je po sebi osu|eno na propast. âk i ako bi se takva akcija povela na nivou dràve BiH, pod pritiskom OHR-a, s ciljem otkrivanja be{~a{}a u sve tri naciokratije bo{nja~ko se rukovodstvo ne bi moglo strpati u isti ko{ sa karadì}ev{tinom i bobanov{tinom. Ne zato {to je bo{nja~ko rukovodstvo bilo imuno na plja~ku svoga naroda, ve} zato {to je bo{nja~ka naciokratija, u odnosu na s&h, djelovala u ime narodne samoodbrane, dok su druge dvije po svim segmentima bile u funkciji agresije, ratnog zlo~ina i plja~ke bo{nja~ke imovine. Dràvno rukovodstvo RBiH nije podsticalo na plja~ku s&h imovine, jer je sva dobra smatralo imovinom bh. dràve i naroda; s&h hunte, pak, jedino nisu plja~kale tzv. svoja nacionalna dobra. Kriminal koji se nesporno dogodio pod krovom dràvnog rukovodstva RBiH time nije stvar pravila, ve} izuzetka, niti je plod namjere, ve} nemogu}nosti da se u ratnim uvjetima kontroliraju svi prilivi novca za odbrambene svrhe. S druge strane, kriminal u s&h huntama ~ini su{tinu tih genocidnih naciokratija, ~ija je ideologija samo dno kriminala i zlo~ina. To, dakako, ne zna~i da ne treba otvoriti pitanje odgovornosti pojedinih Bo{njaka za koje se sa sigurno{}u moè utvrditi da su zloupotrijebili ratni haos i nesre}u naroda kako bi se obogatili. Ali, o toj se temi moè govoriti tek kad se otvore istozna~ni procesi kod bh. Srba i hb. Hrvata, kao i s ciljem otkrivanja i sankcioniranja aktuelnog kriminala u SDP-Alijansi. Ako bi do{lo do propitivanja s&h kriminala, to bi povuklo ne samo pravne, ve} i politi~ke konzekvence, jer sankcionirati kriminal s&h hunti zna~i otvoriti Dejton za raspravu i redefiniciju. Nemogu}e je, recimo, potamaniti kriminal u RS, a ne ukinuti RS, jer je to jedan konac u jednoj te istoj ~arapi: mafija{ke strukture RS su za~ete na plja~ki bo{nja~kog vlasni{tva, pa bi propitivanje njihove imovine nu`no dovelo do pitanja genocidne agresije koja je implementirana u ustavni sistem BiH. Otud je lak{e kroz selektivni projekat kriminaliziranja i sataniziranja bh. patriotskog fronta potkresati krila imperativima bh. dru{tva.
Dekriminalizacija - od u{}a, bez izvora

Sve gore re~eno ne zna~i da bi trebalo spaliti Izvje{taj FOSS-a. Ti papiri imaju historiografsku vrijednost, kao svjedo~anstvo o ideolo{ko-policijskoj instrumentalizaciji dràve od strane jedne lidersko-strana~ke opcije, koja je nadasve zanimljiva kao psihopatolo{ka pojava. Drugo, u zdravoj recepciji Izvje{taj FOSS-a treba operutati od opasnih gluposti i zadràti one djeli}e koji mogu biti korisni za sutra{nje razotkrivanje plja~ke pod logotipom patriotizma. Dekriminalizacija Bosne mora po~eti od svog za~etka, dakle od s&h agresije na RBiH koja je uzrokovala nu`nost bo{nja~ke odbrane po svaku cijenu. Tek potom vrijedi procesuirati sve ono za {ta se nedvojbeno moè dokazati da je bilo boga}enje na krvi naroda. Tu je potreban mikroskopski oprez, jer bi se moglo ogrije{iti o ljude koji su bili primorani da se pokoriste tzv. nelegalnim putevima za nabavku prava na odbranu golih ìvota. Ali, zar i{ta moè biti nelegalno nagon nelegalnog UN-ovog embarga na oru`je suverenoj i napadnutoj dràvi?!! UN su svojim sudjelovanjem u genocidu nad Bo{njacima legalizirali sve mogu}e puteve
odbrane Bosne i Bo{njaka. U stanju op}e pometnje, izgladnjivanja, granatiranja, snajperisanja, samo bi budala mogla o~ekivati da u dràvi koja je osu|ena na uni{tenje funkcionira nekakav platni promet, ra~uni, i sl. Po{to je ta fantastika bila nemogu}a, logi~no je da se novac za odbranu prelivao makadamski, kao {to je logi~no i da je djelomi~no mogao iscuriti ka poganim profiterskim minderima. Ako Munir ima dokaze da je neko zavrno pare koje su namjenjene odbrani naroda i dràve, onda mu treba halaliti, i treba ga podràti, ali ako svoju teoriju bazira na tome {to dràva na samrti nije finansijski funkcionirala po slovu zakona, onda mu treba re}i da stanuje u vre}i.
Kleveta bo{nja~ke `rtve

Postoji nekoliko Munirovih nebuloza koje vrijedi prokomentirati. U Izvje{taju on tvrdi da je dràvno rukovodstvo RBiH podsticalo etni~ko ~i{}enje u BiH i radilo na njenoj podjeli. Po Muniru, vrhu{ka SDA je ~inila ista zla kao i vojne hunte SDS-a i HDZ-a! La`!!! Da li su igdje pod kontrolom ARBiH Srbi i Hrvati pobijeni, protjerani, potrpani u autobuse, da li im je oteta imovina, i sl.? Da li su u Sarajevu, Tuzli, Zenici, ru{ene crkve i preoravana groblja? Da li se, uop}e, srpska i hrvatska ravnopravnost na teritoriji pod kontrolom ARBiH moè porediti da genocidom koji je izvo|en u organizaciji vojnih hunti SDS-a i HDZ-a? Zna Munir dobro da su to kosmi~ke razlike izme|u dobrote i zlo~ina, ali zna i {ta mu je zadatak: da osvjedo~enu plemenitost bo{nja~ke `rtve oljaga teroristi~kom licencom SDS-a i HDZ-a. Na planu ratne bo{nja~ke medijske onanije jeste bilo nevi|enih gluposti, jeste bilo zagovaranja {erijatske dràve, proganjanja mje{ovitih brakova, protjerivanja Djeda Mraza i znakova evropskog ìvota, ali je ~injenica da te ideje nekolicine manijaka nisu nai{le na plodno tle. Bo{njaka tradicija mehke rakije, ak{amluka, sevdaha, tolerancije, bila je i ostala ja~a od namjere par budala{a da se ovaj dobrohotni narod prevaspita u zloduhu islamofilijske samoizolacije. Zbog tih nekoliko ubleha{a ratno se rukovodstvo RBiH ne moè optuìvati za podsticanje etni~kog ~i{}enja. Jer da se takvo {to htjelo, pa u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Biha}u, itd. ne bi ostao ni pepeo od krièvog krsta! Kao {to pod nebom vojnih hunti SDS-a i HDZ-a nije ostala ni zvjezda pored mjeseca. Alija Izetbegovi} je u ratu imao apsolutnu mo} koju je mogao usmjeriti u tom cilju. Bol povrije|ene Bosne bi se za~as mogla instrumentalizirati ka revan{izmu nad nedu`nim Srbima i Hrvatima. Nakon pada Srebrenice desetine hiljada oja|enika je stiglo u multietni~ku Tuzlu, ali ni jedan Srbin nije prijeko pogledan; ~ak {ta vi{e, neki su se pijani Srbi popeli na toranj Pravoslavne crkve i zvonjavom proslavljali osloba|anje Srebrenice. Pa ni njima nije falila dlaka s glave. Otud je Munirova slina o etni~kom ~i{}enju, ba{ prava slina. Drugo {ta vrijedi prokomentirati jeste Munirov odgovor u povodu medijskog provaljivanja njegovog Izvje{taja. Odgovor se do besmisla bazira na dosadnom opetovanju da je Izvje{taj slu`bena tajna ~ije bi otkrivanje od strane nedobronamjernog funkcionera trebalo sankcionirati. To implicira da Munir jedno misli tajno, a drugo javno. Dalje, Munir tvrdi da medijsko tretiranje Izvje{taja ima za cilj za{titu kriminala, zlo~ina i terorizma. Munir time priznaje da je Izvje{taj usmjeren ka sankcioniranju zlo~ina i terorizma, a budu}i da se pod kontrolom ARBiH nisu dogodili ni zlo~ini ni terorizmi, to zna~i da je Munirov Izvje{taj kleveta bo{nja~ke odbrane golih ìvota. Ako kojim slu~ajem bo{nja~ki narod opstane u ìvotu, a ne samo u muzejima i pra{njavim, ne~itanim knjigama, onda }e ovo {tivo Munira Alibabi}a pamtiti jednako kao i Srebrenicu. Jer: nema nikakve razlike izme|u zlo~ina i optuìvanja `rtve za nepo~injeni zlo~in!!!
Br. 62, 18. IX 2002.
128
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Ocvala ruà SDP-a

Glavni izborni dokument SDP-a krcat je laìma i glupostima
Ideju demokratskog socijalizma bi trebalo ugraditi u ustav BiH, jer je bi}e Bosne ovisno od socijalne pravde, solidarnosti, jednakosti, op}enito, strate{kog forsiranja dru{tvene plemenitosti. Divlji kapitalizam je suprotstavljen prirodi Bosne, jer razgra|uje dobrotu u samim narodima, a kamo li me|u njima. U bosanski organizam je ubrzigano otu|enje, kao uvozna, leukemi~na krv. Bosnost hlapi sa odumiranjem socijalizma u na{im svakodnevnim, povolovljenim ìvotima. U postkomunisti~kom karavaktu Bo{njacima su vladale dvije stranke, SDA i SDP, ~ije bi platforme trebale biti srodne uvidu u bh. ovisnost od demokratskog socijalizma. SDA se onomad filovala islamom, koji je sazdan od socijalne pravde, ali je otvorila {lajbuk za privatizacijsku plja~ku i degradaciju radni{tva. SDP je ideju socijaldemokratije oblatio tajkunskim razvratom u svim pozama.
Yglla and loccomotiwa

SDP se izrodio u trgova~ku stranku, koju jedino pro{lost veè sa izvornom idejom SDP-a. Laganje sebe generira i laganje drugih. Time je mogu}e tuma~iti manifestaciju laì u glavnom predizbornom dokumentu Predsjedni{tva SDP-a. U po deset ta~aka je navedeno {ta je ko biva SDP, a {ta vlast nacionalnih stranaka. U desetercu samohvale SDP je slagao sljede}e: da je osigurao ustavnu ravnopravnost svih naroda u BiH; osigurao 100% pokrivenost bh. granice; u~inio BiH ravnopravnim partnerom susjedima; vratio dvije tre}ine izbjeglih; ukinuo paralelizme, itd. Fascinantna je drskost autora ovog dokumenta, jer providnim laìma potcjenjuju zdrav razum javnosti. Idemo redom Kakva, bolan, ustavna ravnopravnost!? Objavljene su stotine tekstova u kojima je temeljito obja{njeno da je SDP uni{tio Odluku o konstitutivnosti; umjesto dosljedne primjene, SDP je Odluku otvorio za raspravu i degradirao ideju konstitutivnosti; SDP je zasluàn {to je Republika Srpska dobila demokratsko odjelo, a zadràla genocidnu su{tinu. Kakva, bolan, pokrivenost granice?! Svaki ~italac dnevnih novina zna da je bh. granica {uplja ko sir iz crtanih filmova. To {to na glavnim prelazima mlatara bh. zastava, ne zna~i ni{ta za desetine nepokrivenih prelaza, kojima prolaze i igle i lokomative. SDP bi, kao vlast, morao znati da je u isto~noj Bosni, u duìni od 15 km, bh. granica pomjerena u unutra{njost, kako bi Radovan Karadì} mogao rahat landarati. Kakva, bolan, ravnopravnost sa susjedima?! Mi nismo ravnopravni ni na 24 odsto bh. teritorije, jer nas ravnopravniji susjedi pokupova{e budza{to. Ko ne vjeruje, nek do|e u Tuzlu da vidi {ta su sve smahnuli multikulturni Hrvati. Dalje, RS na 49 i HB na 27 odsto bh. teritorije i dalje su na bg&zg konopcu. U tom kontekstu, dràvna ravnopravnost BiH prema susjedima, prava je smijurija. I to zahvaljuju}i SDP-u koji je, kao marioneta OHR-a, vodio s&h, a ne bosansku politiku.
Kakav, bolan, povratak prognanih? Etni~ko ~i{}enje se nastavlja kroz organizirano preseljavanje (ne)prognanih Bo{njaka u prekookeanske zemlje. Idu}i korak je oduzimanje dràvljanstva bh. raseljenicima, tj. Bo{njacima. Na istom fonu je i izop}avanje bh. dijaspore iz glasa~kog prava, a {to je skuhano u karakazanu MVP Zlatka Lagumdìje. Povratak je glupava zamisao sve dok se ne demontira apartheid na 76 odsto bh. teritorije. Na kraju, kakvo, bolan, ukidanje paralelizama?! âk i tamo gdje SDP suvereno vlada postoje paralelni tokovi novca, kao {to je pretvaranje poreza u reket koji se ispla}uje dràvnoj mafiji. O s&h ekonomskim suverenitetima ne treba ni govoriti. Oti|ite u Grude da vidite gdje je Sarajevo.
Crwenna Yubllexa
U onom drugom, kriti~kom desetercu, SDP optuùje nacionalne stranke da su: pravile tri nacionalne dràvice, uvele vize gra|anima BiH, uspostavljale specijalne veze s ciljem razgradnje BiH, podijelile FBiH, poslale na ulicu branioce BiH, itd. Oèì! Vojne hunte S&H su genocidom pravile nacionalne dràvice, a ne Predsjedni{tvo RBiH, u kojem je bilo vi{e ~lanova SDP-a, nego SDA. Samim tim {to je ARBiH {titila sve bh. gra|ane, a {to su ~etnici i usta{e ~istili po dva bh. naroda, dràvni organi RBiH se ne mogu svrstati u navedeni kontekst nacionalnih stranaka. Vize nisu uvedene za gra|ane BiH, ve} samo za Bo{njake, budu}i da Srbi i Hrvati imaju paso{e rezervnih domovina. Za specijalne veze sa Hrvatskom, glasali su i poslanici SDP-a u Parlamentu FBiH, ~ime su legitimizirali iste veze RS i SRJ. Ako je ta~no da su SDA i HDZ podijelile FBiH, onda je jednako ta~no i da SDP nije ni{ta u~inio da spoji podijeljeno; izop}avanjem pobjedni~kog HDZ-a iz izvr{ne vlasti u FBiH, HDZ-u je ostavljena lokalna vlast na 27% bh. teritorije. Na kraju, zahlada: SDP je glup! Evo: SDP tvrdi da su nacionalne stranke na ulicu poslale branioce BiH (Sic!). Otkad su to ~etnici i usta{e branioci BiH?!! Drugo, znano je da se pomamno deloìraju samo borci ARBiH. A i to da je pomama deloàcija do{la sa dolaskom SDP-a na vlast. Ova kroki-analiza glavnog izbornog dokumenta SDP-a svjedo~i o mentalnoj i moralnoj retardiranosti onih {to bi da vladaju i u naredne ~etiri godine. SDP je za dvije godine obolio od svega od ~ega vlast moè oboliti. I od sujete, jakako. Svjedo~i o tome budalasata reakcija SDP-a na ~estitku koju je osniva~ SDP-a Nijaz Durakovi}, u ime socijaldemokratske opcije BiH, uputio Gerhardu [rederu za izbornu pobjedu. SDP bi da bude eksluzivni vlasnik socijaldemokratije, kao i SDA bo{nja{tva. Socijaldemokratija i ubleha ne idu zajedno. Tragi~no je {to se nesu|ena dràvotvorna ideologija BiH, koju je ba{tinio SDP, izrodila u brlog kriminala, izdaje, laì. Socijaldemokratija je danas sve ono {to nije SDP. Ona je san koji tek treba dobro zasanjati.
Br. 64, 2. X 2002.
130
Dnevnik revolucije
NOVI BOSANSKI PATRIOTIZAM
Rat za bosansko srce

Na{ cilj je: BiH bez entiteta, kao zemlja slobodnih ljudi, gdje }e antifa{izam i antinacionalizam biti jedine mjere koje }e odre|ivati prisustvo u politi~kom, dru{tvenom i kulturnom ìvotu
Za koji dan bi}emo uplovljeni u ~etiri nepomi~ne godine, {to }e nas ve} na po~etku tog duga~kog perioda o{inuti kao klaustrofobija u odnosu na prostor Bosne koji o~ekujemo kao svoj. Ve} sada se moè znati da izbori od 5. oktobra ne}e pomjeriti bh. zagubljenost, da }e sve ostati isto kao sad, {to je suprotno ve}ini bira~kih ambicija koje od izlaska na izbore o~ekuju pomjeranje mrtvog vremena. Nema se u Bosni {ta pomjeriti sve dok se ne izgradi kriti~na masa patriotski aktivnih Bosanaca koji }e rovariti po stvarnosti, rasklapati je, sklapati, ~initi boljom i odva`nijom. Te kriti~ne mase mi danas nemamo, kao {to nemamo ni javnosti koja bi mogla pokrenuti ma kakve procese. U odnosu na veoma aktivne s&h snage koje doplja~kavaju bosanski kusur, mi smo obi~ni mrtvaci. U odnosu na 1991. i 1992. godinu, danas je stanje patriotske svijesti u na{eg bosanskog naroda posve suprotno. Koliko smo tada bili spremni boriti se za Bosnu, toliko smo danas ubije|eni da je svaka borba za Bosnu unaprijed izgubljena, pa nam ne preostaje ni{ta drugo nego da zvjerlamo svoja {i}arska posla. Ne pitamo se da li je i koliko je takvo uvjerenje o mlitavosti strate{ki proizvedeno, s ciljem umrtvljivanja bosanskog politi~kog faktora, i nesmetanog djelovanja sila iz Kara|or|eva.
Bosna nam je ku}a, a u ku}i nam je srce

Suverenitet smo izglasali na talasu revolucionarne ekonomske, sportske i kulturne ekspanzije BiH u ju`noslavenskim prostorima. Osamdesetih godina su se sve bitne stvari u biv{oj Jugoslaviji dogodile u Bosni; Sarajevo je bilo centar Jugoslavije, {to se moglo osjetiti kad se ode do Beograda i Zagreba. Na{a odluka da budemo suvereni i neovisni bila je, ustinu, krcata samouvjereno{}u da nam to pravo pripada, jer nam pripada BiH. Dakako, nismo mogli osjetiti, ni predvidjeti, procese koje }e izazvati glatko ~etni~enje i usta{enje na{ih kom{ija, koji }e o~as utonuti u matricu separatizma i mr`nje prema svojoj domovini. Svejedno, nama je za izgradnju dana{nje, ranjene Bosne, potreban nivo samosvjesti i samopouzdanja kakav smo imali u martu 1992. kada smo bez trunke sumnje vjerovali da je Bosna na{a, bosanska. Da nije bilo tako, pa ne bismo se ni po sekunde branili od agresije. A branili smo se jer smo imali uvjerenje da nam je napadnuta ku}a, a u ku}i srce. E, tog osje}aja mi danas nemamo. Izhlapio je, ko otvoren kiseljak poslije sijela. Na{i umni ljudi, makar oni, morali bi razumijevati da Bosna ne moè opstati na dejtonskim ustavnim pozicijama, koje generiraju s&h ekspanziju i minoriziraju bo{nja~ki, a time i bosanski faktor. Ne moè Bosna opstati ni na op}oj nezainteresiranosti Bosanaca za svoju zemlju, kao {to ni jedna zemlja na svijetu ne bi mogla opstati bez kriti~ne mase svojih stanovnika koji {tite, plijeve, sade i
zbog sjemenja obiru tu svoju mentalnu ba{~u. U dana{njoj Bosni sve je mrtvo izuzev dr~nih, Dejtonom ohrabrenih i separatisti~ki aktivnih etnonacionaolnih i antibosanskih snaga u bh. Srba i hb. Hrvata. To {to se negdje u vraìjoj materi vijori bh. zastava nema blage veze sa opstojno{}u bh. dràve. Svaka je dràva ìv organizam, oboljiv i krhak, ako u sebi nema izgra|ene mehanizme za{tite i vitalnosti. Na{e je bosansko dru{tvo strate{ki prepu{teno razvratu, o~ajni~koj komotnosti i gorkoj sladostrasti, {to generira tragi~ne porodi~ne glibove; dru{tvo u kome je ranjena i oja|ena kriti~na masa porodica, nema se kad baviti tzv. vi{im a zapravo temeljnim pitanjima, kao {to je dugoro~na stabilnost prostora u kojem se ìvi.
Mi smo podstanari na ro|enoj zemlji

Duga~ki su nizovi znakova koji bi mogli objasniti za{to je na{ ~ovjek doveden u bezizlaz da ne vjeruje u budu}nost ro|ene zemlje. Jedno su s&h agresije, koje ne bi imale takvu razareteljsku mo} da nisu podràne od UN-a i raznih me|unarodnih krsta{kih lobija, kao i od mutave bo{nja~ke politike kojoj je uop}e naumpalo da onomad licitira sa bh. dràvno{}u. Ratno razvla~enje pameti nije toliko uticalo na deranje bosanskog patriotizma, koliko dejtonski apartheid koji nas je za ovih sedam godina razuvjerio u na{e snovi|enje da }e Bosna o~as opet biti ono {to je nekad bila: prostor rahatluka i tolerancije za sve svoje ljude. Otud izvire patriotska obamrlost na{eg ~ovjeka, jer on nema ni jedne opipljive slamke za koju bi se uhvatio ako bi kanio vjerovati u bosasnsku budu}nost. Jer, ako se za sedam vru}ih godina ni{ta nije pomaklo s mrtve ta~ke, izuzev {to nas je sve vi{e bivalo raseljenih i izgubljenih, otkud nam pravo vjerovati da }e u narednih sedam hladnijih godina ne{to postajati bolje; Bosna se najprije, kao i svaka bolest, mogla lije~iti odmah, u prve godinu-dvije nakon Dejtona, kad je ovdje jo{ bilo kamera CNN-a, kao i interesovanja me|unarodne zajednice; no, bosansko je rukovodstvo tada priglupo vjerovalo da su sabur i merhmetluk klju~evi mira i prosperiteta. Ne samo tad, nego oduvijek i za navijek, sabur je smrtna bo{nja~ka glupost, jer se primjenjuje u ìvotnim okolnostima koje zahtijevaju borbu, a ne kukavi~ko meljanje po minderima i sahanima! Kao i kod svake bolesti, bosansko }e odugovla~enje promjene politi~kog i dru{tvenog kursa dovesti do ve}eg tereta, ako se pak nekad krene u ~i{}enje sebe i Bosne. Tog ~i{}enja nema bez agresivnog, ali civilizacijskog stava prema stvarnosti; bez shva}anja da je ovo na{a zemlja, a ne zemlja onih koji je mrze i koji bi da je razaraju; bez poruke da se iz Bosne gone oni koji je razaraju, jer ih niko ne tjera da ìve u zemlji koja èli biti majka svih svojih naroda i gra|ana. Danas su u Bosni doma}ini oni {to je preziru i plja~kaju, a mi kojima je Bosna sve {to imamo mi smo podstanari. Taj odnos treba promijeniti stavom da u Bosni ima ku}ni red, ko u svakoj zdravoj ku}i, i da se u njoj ne moè ìvjeti na pijedestalu legaliteta ako se kani razarati njena opstojnost. Kona~no bi valjalo izbistriti kriterije o doma}inu i gostu, s tim da se nepoèljnim gostom smatra svaki subjekt koji ovdje sprovodi hegemonisti~ku politiku Beograda i Zagreba. Dakako, to u prvi mah djeluje nemogu}e, ali ako prihvatimo dejtonsku supotpisni~ku logiku, onda smo prihvatili da je na{a zemlja dio {to Srbije, a {to Hrvatske. Napose, kad bi Palestinci i{li za realitetom, za stvarno{}u, mogli bi svi izvr{iti kolektivno samoubistvo. I Albanci na Kosovu bi to isto mogli po~initi prije koju godinu. Treba imati cilj, zdrav, makar i nedostiàn, i gurati ga makar u snovima, pa }emo osjetiti kako se taj plemenit cilj naseljava i plijevi turobnu stvarnost. Mi smo prihvatanjem dejtonskog krematorija za svoju stvarnost, a time i budu}nost, po~inili najve}u budala{tinu, jer smo se pomirili sa okvirom za nestanak svoje zemlje, a time i sebe. Tih nekoliko autora {to dosa|uju sa tezom da entitetska BiH nema budu}nosti, da treba ukinuti genocidnu RS - ma to je tek {a~ica ni~ega, u odnosu na potrebu da
na istom zadatku bude angaìrana svaka bosanska glava; pa makar i tako {to }e u tramvaju ili u trgovini jednom dnevno naglas izgovoriti: Treba ukinuti Republiku Srpsku! Na àlost, mi jo{ uvijek ìvimo u komunisti~kom zlodobu, barem po tome {to nam narod i dalje misli da se o njemu brine neko odozgo, to partijsko otjelotvorenje Boga, i da nije ljudsko mije{ati se u te uzvi{ene poslove. Otud su nam politi~ari postali glavne medijske zvijezde, kao doktori i u~itelji na selu, umjesto da politi~ari budu tek glasnogovornici volje javnosti. Po{to nema javnost, po{to su pametni ljudi povu~eni u skloni{ta, doga|a nam se da razne politi~ke ublehe uzimaju sebi za pravo da tuma~e stvarnost. I to kako! Tako {to im je domet u parolama tipa: Odlu~nost i povjerenje, koje pod milim Bogom ni{ta ne zna~e. E tu, u dramaturgiji te ispraznosti, odvija se na{ nestanak, naspram urednog, marljivoj, sistemskog razaranja Bosne od strane bg&zg marioneta u na{oj zemlji.
Bu|enje poniènih
Mudroslovci bi sad upitali: A gdje je izlaz? Nema tog izlaza koji }e do|i na gotovo. Nema izlaza koji }e nam izboriti ma koji politi~ar, odnosno, ma ko drugi osim nas samih, i to pojedina~no. Dok svako od nas ne razumije da ima individualnu misiji na patriotskom poslu, u BiH se ne}e ni{ta promijeniti. Eto, pogledajte, kako su bosanski Srbi za~as razumjeli svoju misiji na o~uvanju genocidne RS, pa dnevnom progresijom osvajaju sve vi{e i vi{e suvereniteta. Nije to zbog srpskih politi~ara, ve} zbog kriti~ne mase obi~nih smrtnika koji vjeruju u ispravnost toga {to ~ine. Na{a bi pozicija, u odnosu na taj separatizam bila sna`nija, jer je iza nas deset stolje}a bosanske dràvnosti, iza nas je multietni~ka i antifa{isti~ka tradicija BiH, a iza Karadì}evih Srba je samo genocid na kojemu je nastala RS. No, po{to mi ne ~inimo ni{ta da se izborimo za bosansku Bosnu, a po{to Srbi ~ine sve da nam otcijepe pola Bosne, logi~no je {to oni posluju u dobitku, a mi u veresiji. Ali, gdje je izlaz? Bilo bi lijepo da su protekle dvije godine bile dovoljan znak bosanskoj inteligenciji da se trzne iz samrtnog rahatluka i poku{a pokrenuti procese patriotskog otre`njenja. Bilo je i previ{e znakova koji su ukazivali na uzbunu. Izgleda da smo kao dru{tvo i previ{e izranjavani i isponiàvani da bismo imali snage suo~iti se sa realno{}u, a realnost je borba, i okrenuti glavu od sladunjavih {panskih serija i glupavih fudbalskih utakmica. Bili su onomad i u Gora`du, i u Biha}u, i u Maglaju, iscrpljeni od vi{emjese~nog okruènja, pa su se izborili za opstanak. Na{e bi nas rane samo trebale obavezivati na naplatu, i satisfakciju, umjesto {to nas drè u stanju kuknjave i derneka. Rane nisu opravdanje za kukavi~luk, tim prije {to bol i poniènje ni~im nismo zasluìli, jer smo urpkos svemu postali nadljudi, pa i tako {to smo radili u korist svoje {tete. Ne samo u ratu, ve} i u posljednje dvije godine kad je samo u ovom bosanskom dijelu Bosne vladala multinacionalna vlast. A rje{enje? Valjda }e nas izborni rezultati opametiti. Shvati}emo da u bh. Srba i hb. Hrvata nema nikakve bh. opcije. Shvati}emo da su oni u istom filmu u kome su od 1992. godine. Oni su ratu za bosanski nestanak. A mi smo u miru za bosanski nestanak. Shvati}emo da je krajnje vrijeme da i mi u|emo u politi~ki rat za opstanak Bosne. Jer }e nam kona~no postati jasno da smo nula i ovdje gdje mislimo da jo{ ima Bosne. Novi bosanski patriotizam }e se probuditi sa osje}anjem bosanske potla~enosti, koja nagriza na{e individualne ìvote. Bilo bi ispravno da je to bu|enje uzrokovano pame}u i strategijom, a ne tek povrije|eno{}u. Umjesto racionalnog odnosa prema stvarnosti, dobit }emo strast povrije|enih. Bi}e to historijski zadatak za bosansku inteligenciju! Pismeni i odva`ni }e morati kanalisati energiju poniènih, i to tako {to }e ih navoditi na promi{ljanje, a ne na derne~enje. Ako se
mislimo spasiti, onda moramo biti jedinstvena patriotska armija ljudi koji imaju cilj, i koje ni{ta ne moè poremetiti da taj cilj ostvare. Na{ cilj je: BiH bez entiteta, kao zemlja slobodnih ljudi, gdje }e antifa{izam i antinacionalizam biti jedine mjere koje }e odre|ivati prisustvo u politi~kom, dru{tvenom i kulturnom ìvotu.
Br. 64, 2. X 2002.
134
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Kaznadar
Zlatko Lagumdìja je nasrnuo na moralnu svjetlost bosanske `rtve. Zato je ka`njen SDP, a SDA je sa mindera pokupila plodove inata.
Za{to niko ne}e da kaè istinu o porazu SDP-a? Ma nije to narod okrenuo }urak zbog sporosti reformi! Narod i ne zna {ta ta rije~ zna~i! Narod se probudio samo zato jer su mu Zlatko Lagumdìja i SDP: pljunuli u nevine `rtve!!! Narod je sviknut na patnju. Sviknut je da vlast sluì vlasti. Svekolika patnja je ljude vratila Bogu. Narod u osami razgovara s bolom. U bolu stanuju svi oni {to ih je progutala s&h agresija na na{u zemlju. Stanovnici bola su ~estiti, bogumilski ljudi. Ubijeni, mla}eni, pa}eni, ni za {ta. E na taj prostor moralne ~istote nasrnula je Lagumdìjina pogan! S namjerom da izjedna~i `rtvu i krvnika! Narod je to razumio. I kaznio. @ivio narod!
Poganninni from policioth state

Demokratski poraz SDP-a najzreliji je politi~ki doga|aj u hronici bh. izbora. Bo{njaci su 2000. jedini u BiH glasali za antinacionalisti~ke promjene. Obmanuti su da }e promjene zahvatiti cijelu BiH. Ne samo da su Srbi i Hrvati ostali vjerni nacionalizmu, ve} se i vlast koju su Bo{njaci izabrali izrodila u slugu s&h interesa. Ta vlast je postala tek multietni~ka zamjena za SDA na 24% bh. teritorije. Za dvije godine SDP nije u~inio ni{ta da se multietni~ki imperativ BiH ugradi u dràvne mehanizme; naprotiv, tzv. ustavne promjene i Izborni zakon, SDP je prilagodio bg&zg hegemoniji; SDP se oglu{io na inicijative da se u Izbornom zakonu zabrane mononacionalne kandidatske liste, da vlast u izvori{tu bude multinacionalna, ~ime je presjekao granu na kojoj sjedi. Manji je problem {to je SDP sam sebe osudio na bo{nja~ko bira~ko tijelo, a ve}i to {to je SDP po~inio betoniranje zakonskih mehanizama zbog kojih }e 76% bh. teritorije ostati s&h nacionalisti~ka avlija. No, narod ovu pri~u ne razumije. Niti plaho razumije da je SDP postao leglo organiziranog kriminala, nepotizma, prodaje i plja~ke bh. imovine, pa i tala u trgovini drogom i bijelim robljem. Narod jedino razumije da je Zlatko Lagumdìja ljagao odbranu na{ih golih ìvota, e kako bi se uvukao u zadnjicu onima {to zastupaju zlomisao da su svi bh. narodi jednako krivi za rat. Pogani cilj da se `rtva okrivi za svoje stradanje realiziran je kroz optuìvanje Bo{njaka za tzv. islamski terorizam. U reìji Alibabe Mumije promovirana je zlo~inska policijska dràva. Lagumdìja je na volej do~ekao 11. septembar, i {ansu da izmi{ljanjem tzv. islamskog terorizma postane tzv. antiteroristi~ki partner SAD. Otud su se SAD uklju~ile u njegovu predizbornu kampanju. Strategija sataniziranja bosanske `rtve, i aboliranja i danas vitalnog s&h genocidnog terorizma, nai{la je na otpor javnosti, ali i bira~kog tijela. SDP je ka`njen za grijeh koji nije smio po~initi. Samo bi ~etnici i usta{e mogli nasrnuti na moralnu svjetlost bosanske `rtve!
Minderology and udbology

Bo{njake ne treba kriviti {to su 2000. birali SDP. Bo{njaci su biranjem multietni~ke opcije posvjedo~ili demokratsku zrelost, kao shva}anje da je nacionalizam suprotstavljen bi}u Bosne. Bo{njake ne treba kriviti ni {to su danas birali SDA. U~inili su to iz inata, iz o~aja, a ne zbog kvaliteta te la`no reformirane, i od raznih gluposti neo~i{}ene SDA. U bliskoj budu}nosti }emo se suo~iti sa dva degresivna procesa. Prvo }e se restaurirati minderologija SDA, jednako strasno kao {to su u SDP-u 2000. restaurirali brkatu Udbu , pa su zajmili proganjati i Hasanaginicu , kao fundamentalisti~ki faktor. Kao {to je SDP pobjedu 2000. slavio nosanjem krmadi kroz muslimanska sela, tako su neki dan aktivisti SDA, ko u zelena vremena, u pijanom slavlju uzvikivali tekbir, pogane}i i islam i SDA. O~ekivati je da SDA-ovci opet nahrupe u dàmije, kao u centralni komitet, nakon dvogodi{njeg korziranja u vrijeme dùme. No, ovi izuzeci ne moraju odslikavati zvani~no reformsko pravilo SDA. Drugo, oìvjet }e tzv. demokratska alternativa, nevladine organizacije, ideolo{ki pla}enici, te ljigave filijale SDP-a, ~iji je mentalni domet da sve s&h smatraju mutikulturom, a sve bo{nja~ko nacionalizmom. Oni su dvije godine bili bez posla, iako su im pred nosom mlatarali èstoki s&h nacionalizmi. I u jednoj i u drugoj ublehi te{ko }e se pojaviti samokriti~ki sud. SDA }e vjerovati da je narod zaposve do{ao tobe, umjesto da razumije da je SDA izbor iz inata. SDP i njegove filijale }e forsirati predstavu o maloumnom, od nacionalizma oboljelom narodu. Jah, ali ta obmana ne pije vode! Otkud da narod 2000. bude uman, a 2002. malouman? I, {ta je sa s&h nacionalizmom?! Rije~ je o svjesnoj bo{nja~koj kolektivnoj odluci da se oduzme povjerenje SDP-u, zbog izdaje i ugursuzluka! Dugoro~na stabilnost i SDA i SDP dala bi se graditi otvaranjem samokriti~ke rasprave o po~injenim gre{kama. SDA bi trebala nastaviti put ka multietni~nosti u samoj stranci, te osloboditi ulemu od politikantskog poniàvanja. Problem je u tome {to SDA nema razloga da povjeruje u svoju feleri~nost. Kao ni SDP, do maloprije. Tzv. demokratska alternativa, koja konobari{e pod krovom SDP-a, trebala bi pokrenuti {iroki spektar rasprava o gre{kama Lagumdìjine vlasti. Jalova je namjera da se za poraz SDP-a optuì narod. Gre{ka je u Zlatku Lagumdìji, kao i u debilnosti kadrova SDP-a, koji nisu imali motiva da se odupru samoubila~kim potezima svoga lidera. Ti poltroni su se oglu{ili na inicijative da se prije izbora odrì vanredni kongres SDP-a, da se smijeni Lagumdìja, jer je upozoreno da }e Lepi Cane biti sevep SDP-ove propasti. [ta im vrijedi Lagumdìjina smjena danas kad im se propast dogodila? Trebali su reagirati ranije, zbog izgubljene Bosne, a ne danas, zbog izgubljene vlasti! Patriotski moral bi trebao biti bukvar izborne stabilnosti svake stranke koja ra~una na bo{nja~ke glasove.
Br. 65, 16. X 2002.
136
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Gre{ke su u ga}ama
Intelektualni pla}enici su potvrdili agoniju antinacionalisti~ke alternative
Kada je potkraj ìvota Desanka Maksimovi} napisala predgovor programskoj knjizi Slobodana Milo{evi}a, javnost je to shvatila kao duhovnu smrt mitske pjesnikinje. Prirodna je volja javnosti da se brine o znakovima svoga identiteta. Ivan Lovrenovi} je znak u grafiji Bosne. Otuda smo osjetljivi na Ivanovo mi{ljenje. Pogotovo ako ovovremeni Ivan po~ini ili kaè ne{to {to nije doraslo njegovoj pismenosti. Taman kad smo progutali sraman podatak da je Ivan, kao {ef Fonda za izdava{tvo, uskratio podr{ku ~asopisu MOST, kao najvitalnijem ba{tiniku mostarskog identiteta, strefio nas je Ivanov metak. Ivan nas je u Feralu ozna~io nas kao istinsku sramotu profesije. Po njemu bi opaka malformacija zanata i profesionalne etike, morala biti predmetom bespo{tedne stru~ne kritike. Dobro, Ivane, a za{to?
Cowboy Tunyo and mylycayac Tucca

Ne postoji ni jedna tema u zemlji i van nje o kojoj nismo prvi, ba{ prvi, imali ispravan stav, koji je potvr|en mjesecima poslije, kad bi svi zajmili kukurikati u suton. Sedam dana poslije 11. septembra imali smo naslove Ameri~ki fa{izam i Deamerikanizacija Amerike, da bi tek danas cijela Evropa graktala o zloj prirodi Bu{ove vladavine. Prvi smo zlo~ina~ke procese Alìrska grupa i Pogorelica nazvali porazom pravne i promocijom policijske dràve. Sad svi `va~u na{u pri~u. Potvrda na{e profesionalne etike je i smjena Alibabe Mumije, od strane Pedija E{dauna, kojeg Ivan naziva nervoznim namjesnikom. Zajedni~ka refleksija svih na{ih kukurikanja prije zore bilo je sabla`njavanje prestra{ene ili zakupljene javnosti, kojoj je hajhaj trebalo da se uvjeri da ne znamo proma{iti. U me|uvremenu, ~a{}eni smo svakako; bili smo ~ak i islamski ekstremisti, iako smo jedini protiv kojih je Islamska zajednica najavila tu`bu, i protiv kojih i dan danas ratuje. Bespo{tedna stru~na kritika, koju zagovara Ivan, te{ko da bi ovdje na{la hljeba. Sve {to smo tvrdili, ispostavilo kao ta~no. Ta kritika je ko safun potrebna pla}eni}kim medijima koji su predvodili hajku u slu~ajevima Alìrska grupa i Pogorelica, jer su to jedini primjeri malformacije zanata i profesionalne etike. No, Ivan ne pominje policijske biltene Slobina Bosna, 60 minuta, Oslobo|enje, iako je rasplet doga|aja dokazao da su ovi malformirani mediji bili poluge u zlo}udnoj policijskoj vladavini Zlatka Lagumdìje i Alibabe Mumije. Ivan vr{i zamjenu teza, pa istinske, opozicione svjetionike demokratije i antinacionalizma ozna~ava kao opake, a one koji osvjedo~eno jesu opaki, pre}utkuje, dakle podràva. Akademik Muhamed Filipovi} ispade revolvera{, tj. kauboj, a Senad Tuka & comp., bezbeli, milicioneri.
Bjezzte rayo idu Strayo & Gayo

Ivanovo àganje istine ima intonaciju koju su zadali neovisni pla}enici iz Kruga 99, potvr|uju}i svojim glupostima agoniju demokratske alternative. Strajo Krsmanovi} je u povodu izbornih rezultata izvalio da bi - trebalo izi}i na ulice i oformiti pokret otpora protiv nacionalnih stranka. Straji nije 2000. naumpao izlazak na ulice, kada su Srbi i Hrvati glasali za SDS&HDZ, ve} bi sad protiv bo{nja~ke demokratske volje oformio pokret otpora. Gajo je Sekuli} obznanio da je narod ostao bez pameti. Haman samo Bo{njaci mogu ostati bez pameti, jer samo ovi nesretnici mogu biti nacionalisti, dok je s&h genocidni nacionalizam ve} stvar ars aevi multiculutural baznia, o yes. Frapantna je i{~a{enost na{ih vi|enijih intelektualaca. Koga bi to, i protiv koga, Strajo pozvao na ulice u pokret otpora? Glasa~e SDA protiv glasa~a SDA? Ma i|i biì! A, ako je za Gaju narod ostao bez pameti, onda mu je demokratija nepametna, pa bi trebalo obnoviti totalitarizam, kako bi pametna vlast vladala nepametnim, bo{nja~kim narodom.
Greshke living to the gache

Naravno, lo{e je {to je SDA ugrabila povjerenje bo{nja~kog bira~kog tijela. Ali, to je bolje od ponovljene vladavine SDP-SDS-HDZ. Nije bo{nja~ki bira~ kriv {to se demokratska alternativa nije izborila za ukidanje mononacionalnih stranaka u Izbornom zakonu. Bo{njaci su ve} 2000. podràli antinacionalizam, pa su uprkos tome satanizirani kao teroristi. Problem je u rent-a-pameti i od kriminala i nemorala oboljelom SDP-u. Poraèni bi se trebali pozabaviti sobom, a ne narodom, a ne medijima koji su dobronamjerno ukazivali na samoubila~ke poteze SDP-a i njegovih satelita. Nije nikakva tajna da je parama me|unarodne zajednice vibratorski zaobljena o{trica neovisnog intelektualizma u BiH. Vrle su Gaje&Straje potkupljeno {utali u svim povodima koji su svjedo~ili da OHR i OSCE podràvaju s&h nacionalizam. Da ne nabrajamo. Ni~eg ~udnog nisu vidjeli u pristajanju SDP-a da vlada na 24 odsto bh. teritorije i da se ta nakarada proglasi tzv. demokratskim promjenama u BiH. A sad se ibrete {to su Bo{njaci glasali za SDA. Pa to je rezultat Va{eg intelektualnog kurvaluka, gospodo! Bespo{tedna (samo)kritika je jedini lijek za demokratsku alternativu. Narodna volja i na{e pisanje samo su refleksija stvarnosti. Refleksija ne moè biti krivac za stvarnost. Stvarnost su oblikovali SDP i zakupljeni intelektualci. Mi nismo adresa na kojoj stanuju va{e gre{ke. Va{e su gre{ke u va{im ga}ama. Imate cijev, a nemate pi{tolj.
Br. 66, 28. X 2002.
138
Dnevnik revolucije
êkaju}i historijski kongres SDP-a
Anatomija bolj{evizma
IDEJA SOCIJALDEMOKRATIJE je {ira i zna~ajnija od SDP-a. Demokratski socijalizam favorizira plemenite osobine od kojih ovisi revitalizacija multietni~ke BiH. Divlji kapitalizam, pak, vodi otu|enju i unutar i izvan bh. naroda. SDP je trebao biti magnetni nosilac i agitator patriotske ideologije. Umjesto zalaganja za socijalnu pravdu, za radni{tvo, za dobrotu u samom sistemu, SDP se izrodio u liberalno-ekonomsku polugu divljeg kapitalizma. Za interese tajkunskog i nebosanskog kapitala, SDP je dovr{io privatizacijsku s&h plja~ku bosanskog radni{tva, i time osakatio i ponizio ekonomski potencijal bosnosti. SDP je postao suprotnost socijaldemokratske ideje. Dakle, Izdajnik. No, socijaldemokratija, sa ili bez SDP-a, potrebna je plu}ima Bosne. ANALIZA SDP-ove IZDAJE SDP-a bitna je za obnovu ove za BiH zna~ajne stranke. Bilo bi plodotvorno da SDP sam otvori analizu o samoizdaji. Ali, SDP je odve} stranka bez unutarnje slobode misli. Ko god je mislio druk~ije, od lidera je SDP-a pometen sa politi~ke pozornice. Bez unutarnje demokratije, SDP nije u stanju ni sa pozicija vlasti po{tivati demokratska prava i slobode. Totalitarni SDP je {teto~ina za BiH. Budu}nost Bosne ovisi od slobode u svim pojmovima i oblicima. Vlast koja je zatemeljena na policijskoj logici, moè samo oja~ati sile destrukcije BiH. Najgore je {to se sa propa{}u SDP-a profanira i za BiH egzistencijalno bitna ideja socijaldemokratije. ZA[TO SE I KAKO RAZBOLIO SDP pitanje na koje se ne moè dati jedan odgovor. U SDP-u se zadràla komunjarska kadrovska struktura, a to su ljudi koji ~eznu da ko roboti stoje mirno. Bolj{evisaurusi (ala Sabrija Pojski}) diktatora su Lagumdìju doìvjeli kao renesansu: Kona~no }e imati ljutog i okrutnog lidera! Kona~no nema te demokratije koja nam je sve zlo donijela! Kona~no je sve brkato i rutavo, nako {umadijski! SDP-om je zavaladala komunjarska rulja, koja slijepo vjeruje da je borba protiv demokratskih sloboda - borba za SDP. Drugo, SDP je od Kruga 99 i pla}eni}kih medija bestidno favoriziran kao opcija bez alternative. U SDP-u su povjerovali da je vlast vje~na. Zato su se razboljeli od staljinisti~kog, policijskog i kriminalnog zla. Nepamet i nemoral su osobine oboljelog SDP-a. Proces ozdravljenja SDP-a mogu} je jedino kroz strate{ko forsiranje drugarske samokritike. KRIMINOGENOST SDP-ovih KADROVA svjedo~i koliko je malo potrebno jednoj vlasti da se razboli ako nema unutarnje i vanjske mehanizme kontrole. Za prvih nekoliko mjeseci vladavine SDP-a kriminal i korupcija su uvezani kvalitetnije i dinami~nije nego pod vla{}u SDA. Bosanska imovina je plja~kana i prodavana na svakom koraku. Slobodni mediji su ukazivali na mutne poslove Zlatka Lagumdìje, Selima Be{lagi}a i drugih vladara bez alternative. No, pravosudni i policijski sistem je bio do te mjere uhap{en od vladaju}e partije, da su SDP-ovi kriminalci plja~kali pod za{titom mafija{ke dràve. Uprkos brojnim dokazima, nije pokrenuta nije
jedna istraga protiv kriminalaca iz SDP-a. Manje je bitno to {to su SDP-ovi kriminalci materijalno zbrinuli i svoje unuke, bitne su posljedice koje je ostavila njihova plja~ka{ka haranga: Tuzla je danas grad ~iji ekonomski potencijal je u hrvatskim rukama. Deset posto Hrvata u Tuzli gazduje sa 90 posto bo{nja~kih ekonomskih sudbina. Za{to? Zato {to su SDP-ovi kriminalci prodali bosanski ekonomski potencijal. Ne samo u Tuzli. LIDER SDP-a JE [EF POLITI^KE MAFIJE koja se za kratko vrijeme uvezala sa bosanskim podzemljem. Eskalirala je narkomanija, trgovina bijelim robljem, op}enito, sve vrste kriminala. Vlast koja nije u talu sa podzemljem, ne bi si dozvolila toleriranje zla! Od {efa mafije, do onog prestra{enog i nemo}nog policajca, uspostavljen je paralelni sistem za ubiranje procenta od svih prljavih poslova. Uprkos namirivanju talova, u Sarajevu se prodaje najjeftinija droga u Evropi, a cilj te operacije je uni{tenje bo{nja~ke porodice, koju treba zabaviti o svom jadu. Lider mafije se, uz to, zabavio oko mutnih poslova koji donose najve}e pare u BiH. Frljavo je oko bacio na telekomunikacije. Zalud sve {to je dokazano o njegovim poslovima s Rusima, sa êsima, o boga}enju firme njegove supruge, pa i o pija~arskoj kra|i namje{taja, lider mafije je ostao nedodirljiv, kao onomad i Slobodan Milo{evi}, cappo srbijanskog nadzemlja i podzemlja. [ef mafije je povjerovao da sve konce ima u rukama: policiju i pravosu|e, SDP, podr{ku intelektualnih prostitutki (Krug 99), zakupljene novinare, podr{ku SAD, itd. Jedino, nije ra~unao na narod i narodnu kletvu. UPOZORENJA O SAMOUNI[TENJU SDP-a shva}ena su kao neprijateljstvo nekih autora prema SDP-u. Nespremnost da se prihvati kritika je prvi znak bolesti. Javnost tvrdi i dokazuje da je Zlatko Lagumdìja sevep SDP-ove propasti. Autori smatraju da je SDP bitniji od Lagumdìje. I da je socijaldemokratija bitnija od SDPa, jer je demokratski socijalizam potreban Bosni. Odgovornost SDP-a je tim prije teà. Na stotine dobronamjernih tekstova, SDP je odgovorio kretenskom dijagnozom: Ne}e nama mediji ure|ivati odnose u stranci! Po{to su mediji javnost, to zna~i da SDP ignorira sud javnosti. Svaki totalitarizam je monologi~an. O tome svjedo~e komunisti~ka i diktatorska vremena. SDP otud pripada izumrlom, totalitarnom svijetu. PRVE KRITIKE na ra~un SDP-a pojavile su se jo{ nakon lokalnih izbora u prolje}e 2000. godine. Tada su lokalni funkcioneri SDP-a izbornu pobjedu u Lukavcu slavili nosanjem krmadi pored dàmija, a nedugo potom je u Maglaju zabranjena upotreba selama. U rasponu od nekoliko mjeseci, do op}ih izbora 2000., podr{ka SDP-u je opala za oko deset odsto. Taj znak nije bio dovoljan da SDP uvaì dobronamjerne kritike o proljetnim gre{kama. Zato se i dogodilo da u vrijeme masovne komemoracije na tuzlanskoj Kapiji, SDP na Husinu zakaè Narodno veselje. Kao {izofrena mjera demokrati~nosti u SDP-u je ustoli~eno sataniziranje i omalovaàvanje bo{nja~ko-muslimanskog bi}a. Zalud upozorenja SDP-u da je rije~ o njihovom bira~kom tijelu! Za samo dvije godine SDP je u nekim krajevima zijanio podr{ku bira~kog tijela i preko 20 odsto. Takav se gubitak nije mogao sam od sebe dogoditi. DOLAZAK SDP-a NA VLAST definitivno nije rezultat unutarnjeg kvaliteta SDP-a, kao {to ni oba dolaska na vlast SDA nisu bili rezultat programske, ve} inadìjske opredjeljenosti bira~kog tijela. No, zbog etnonacionalne logike u BiH i ratnih trauma bilo je mnogo teè ubijediti Bo{njake da 2000. glasaju za SDP. Ogromna intelektualna energija uloèna je u poraz SDA, s vjerom da }e SDP biti bolji, i po{teniji. U SDP-u nisu razumjeli odgovornost prema javnosti koja je s
pravom o~ekivala ispunjenje brojnih obe}anja. Razumjeli su, priglupo, da su sami sebe doveli na vlast, da nikome nisu odgovorni, da je vlast vlasni{tvo, a ne tek prolazna i promjenjiva kategorija. SDP JE IZNEVJERIO OÊKIVANJA svih onih koji su vjerovali da }e nastupiti odlu~na borba za bosanskohercegova~ku BiH. Umjesto da se insistira na ukidanju nacionalizma iz ustavnog mehanizma BiH, SDP se odmah prikazao kao jeftini poslu{nik tu|inske volje, koja u vitalnosti s&h nacionalizma vidi faktor razgradnje BiH po dogovoru iz Kara|or|eva. Usvajanje nacionalisti~kog Izbornog zakona, destrukcija Odluke o konstitutivnosti i usvajanje apartheidskih ustavnih promjena, uz blokiranje Tu`be BiH protiv SRJ klju~ni su momenti koji svjedo~e o otpadni{tvu SDP-a od ideje socijaldemokratije i bh. patriotizma. SATANIZACIJA BOSNE I BO[NJAKA klju~ni je grijeh SDP-a i glavni motiv bira~kog tijela za oduzmanje vlasti SDP-u. Narod bi sva{ta mogao halaliti, ali ne i to da mu se `rtve genocida i svekolika patnja - optuè za terorizam. U reìji SDPovske policijske dràve stvoreni su slu~ajevi Alìrska grupa, Pogorelica, Alijina slika s Bin Ladenom, itd. a sve s ciljem prebacivanja odgovornosti za agresiju na bo{nja~ki narod i Armiju RBiH. SDP je postao produèna ruka ~etni~kog i usta{kog pokreta koji su u satanizaciji bo{nja~ke `rtve, i izjedna~avanju krivice, vidjeli {ansu za legalizaciju i humanizaciju svojih genocidnih i teroristi~kih projekata. STVARANJE POLICIJSKE DR@AVE je bio klju~ni interes Lagumdìjine vladavine, ~ija je priroda utemeljena na strahovladi, jednoumlju, ucjenama. Istinski demokrata, politi~ar koji se nema ~ega bojati, nikada se ne bi naoruào {izofreni~arima kalibar 83, ~iji je zanat usavr{en u karavaktu u kome su ljudi uni{tavani zbog druk~ijeg mi{ljenja. Komandna tabla Lagumdìjine vlasti bio je opaki Alibaba Mumija, obataljeni komunisti~ki robot, u ~ijoj su se osvetni~koj projekciji prikazivali islamski teroristi, glavno Lagumdìjino oru`je za obmane. Lagumdìja se pokoristio tom osvetni~kom opsesijom, kako bi sebe promovirao u tzv. antiteroristu i svjetskog pravednika, {to je samo maska za nesmetanu plja~ku bosanske imovine. Ko bi to smio uprijeti prstom da je glavni tzv. antiterorista i partner Amerike tek jeftini lopov kome teroristi~ka halabuka koristi za bacanje pra{ine u o~i? Mumija je u svemu to bio mutavac koji je u neznanju {minkao kriminogenu prirodu Lagumdìjine vladavine. Dakako, Mumijine golooto~ke sposobnosti su, preko policijskog biltena Slobina Bosna, posluìle Lagumdìji da u stanju ucjenje i prijetnje drì sve one koji bi mu pruìli demokratski otpor. Kud }e{ dalje kad je ova ekipa nasrnula i na harizmati~nog Bogi}a Bogi}evi}a, optuìv{i ga u policijskom biltenu da je u nekom selu kupio vikendicu. Pa {ta! Nije kupio Telekom! Bogi} i ostali koje je progonio Lagumdìja, nisu imali razloga za strah, ali ni za vjerovanje da bi ih rukovodstvo SDP-a moglo za{tititi. Sudbina osniva~a SDP-a, oca socijaldemokratije u BiH, Nijaza Durakovi}a, za sve je bila jasan znak da je Lagumdìja i rogat, i bogat, i da mu pojedinac ne moè dohakati. Pojedinac je mogao tek, kao simboli~an ~in neslaganja, zamrznuti svoje ~lanstvo do ozdravljenja SDP-a. No, to nije u~inio niko. Bilo kako bilo, E{daunova smjena Alibabe Mumije je sjajan {amar zloj prirodi Lagumdìjine vladavine, ali i poruka da nema reformi u ambijentu policijske dràve. RUKOVODSTVO SDP-a, poimence, odgovorno je za staljinisti~ko liderstvo Zlatka Lagumdìje, zbog kojeg se i mogao rasplamsati SDP-ova izdaja socijaldemokratije, antinacionalizma i Bosne. To rukovodstvo, poimence, mjesecima je sramno {utilo i ko stado ovaca blehnulo u zlagumdìluk. Ti klipani su, bezbeli, imali {ibicarsku ra~unicu: Ako se pobunimo, nema nas, ako smo ovce,
ima nas. Li~ni profit je metnut iznad pameti, morala, patriotizma, op}enito, potrebe da se ne bude fekalija. Rukovodstvo SDP-a se pobunilo tek danas, kad su pojedinci osjetili da }e ih materijalno ko{tati Lagumdìjina politika. Pobunile su se hanume {to vi{e ne}e biti nobles, ko junakinje meksikanskih sapunica. Za izborni poraz nije kriv Lagumdìja, ve} je krivo rukovodstvo SDP-a {to je Lagumdìji dopustilo da uni{ti povjerenje koje je imao SDP, i koje }e te{ko povratiti. To ukazuje da su pobunjenici u SDP-u tek za nijansu bolji od Lagumdìjinih poslu{nika, jer su do ju~er bili isti ko i svi poslu{nici, a gubitak pozicija u vlasti ih je ponukao na pobunu. Trebali su se buniti zbog satanizacije Bosne i Bo{njaka, zbog patriotizma, pa zbog handrenja svog bira~kog tijela, a tek na kraju (jer je to sramota!) zbog gubitka rahatluk pozicija. No, svaka je pobuna bolja od àbokre~ine. Borce za promjene i reforme SDP-a treba podràti, ali im ne treba zaboraviti {utnju. Za ~estitog SDPovca bi pravovremena odbrana ideje Bosne i socijaldemokratije trebala biti pre~a od li~nih interesa i pristajanja na zavjeru {utnje. Aktuelna galama ne moè nadja~ati crvenilo dvogodi{nje ti{ine.
POSTIZBORNI LOMOVI U SDP-u otkrili su sedimentiranu vladavinu retardirane, debilske svijesti kod dominantne ve}ine ~lanova rukovodstva. Ta ve}ina jo{ uvijek ne razumije neminovnost promjena, pa skliskom odano{}u komrpomitiranom lideru poku{ava sa~uvati pozicije punoglavaca u barskom brlogu bolj{evizirane vladavine. Jakako, Lagumdìja se naoruào demokratskim imbecilima, nepismenjakovi}ima, papcima i seljoberima, koji nikud ne bi prispjeli da ih Lagumdìja, poput volova, nije upregnuo u svoje ko~ije. Dobili su {ansu da budu u rukovodstvu (Rukovodstvo - kako to gordo zvu~i!), i za tu iluziju bitnosti spremni su lideru olizati sve {to se liè i ne liè. Trebalo je vidjeti opan~arske face i zbrdodolski rje~nik predsjednika Kantonalnih odbora SDP-a, koje je inkognito sazvao lider, pa shvatiti kakva to jeftina bagra ~ini vrh SDP-a. Opan~arima sad prijete razne opasnosti, a glavna je da bi mogli sletiti na mjesto koje im po intelektualnim i moralnim spodobnostima pripada; ako do|e do otvaranja procesa ozdravljena SDP-a, onda }e neminovno sve Lagumdìjine sluge si}i s prljave pozornice, jer se snaga SDP-a ne moè graditi sa bolj{evi~kim metuzalemima i vrtiguzima. Ono {to je bilo grijeh bi}e vrlina, pa }e se otvoreni, drugarski kriti~ki sud smatrati najboljom preporukom za vrh SDP-a. A to je ve} igra u kojoj poltroni, i da ho}e, ne mogu u~estvovati. Jer, oni su rupa, a ne kliker. IZBACIVANJE NIJAZA DURAKOVI]A IZ SDP-a posvjedo~ilo je da ni izborna sramota, taj poraz, taj debakl, to oseknu}e, nije opametilo kriti~nu masu ~lanova rukovodstva SDP-a. Samo bi jadnici mogli misliti da je uzrok njihovog problema Nijaz Durakovi}, a ne oni sami, na ~elu sa svojim propalim liderom. To ispoljavanje grje{ne sile nad svojim strana~kim ocem, svjedo~i o totalnoj nemo}i, o kukavi~luku, o odsustvu pameti, jer se poku{ava prikazati da SDP ipak negdje vlada, pa makar i tamo gdje moè izbaciti Nijaza Durakovi}a. To je plafon do kojeg se srozala mo} SDP-a! [ta }emo sad? Eto, nema Nijaza, ali ima poraz. I to kakav poraz! Poraz koji }e se do lokalnih izbora jo{ pro{iriti, i oja~ati, pa }e SDP zavr{iti kao minorna stranka. Dakako, to ne treba dopustiti. Ne zbog poltrona koji su uni{tili SDP. Ve} zbog ideje socijaldemokratije koja je potrebna Bosni, a koja }e vrijediti samo ako se SDP uspije osloboditi od zla - i preporoditi.
Br. 66, 28. X 2002.
142
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Srbija do Sadama
Bez Petri~a, Lagumdìje i Mumije srpska }e se politika u BiH te{ko odbraniti od svoje genocidne i teroristi~ke su{tine
îni se da srpska politika ima nadnaravne mo}i. Nadmo}na je. Diktira ritam. Odvla~i pa`nju. Prva povla~i poteze. Nebitno kakve. Bitna je koli~ina i brzina tih poteza. Dok mi raspetljavamo jedno klupko, ve} nam je u rukama drugo. Nemamo kad raspetljati sve srpske serve, a kamo li smisliti svoje. Srbi su u prednosti, jer je njihova igra spoj bezobrazluka i znanja. Iako primitivni, oni dràvne poslove poznaju bolje od nas. Mi smo pitomi, mehki, krhki, jer smo u svim dràvama bili podstanari. Zagledajmo se u teme koje nam danas spetljavaju korak: afera Orao; ponuda Tibora Varadija za vansudsko poravnanje Tu`be BiH protiv SRJ; optu`be Alibabe Munije da je Pedi E{daun jatak Radovana Karadì}a... Srpske teme igraju ukolu, sitno {umadijski. Da vidimo
Muslim krw in the serbian crst

Postoje dvije pouke iz afere Orao? Prva je da genocidno za~e}e Republike Srpske odre|uje delikventsku prirodu ove dejtonske nakaze. Tvorevina od zlo~ina ne moè se prilagoditi zakonskom poretku. Neprirodno je traìti vezu izme|u Radovana Karadì}a, srpskog heroja i svjetskog zlo~inca, i zakona. Da je Karadì}u bilo do zakona, nikada ne bi nastala RS, kao ~edo monstruoznog kr{enja svih civilizacijskih principa. Legaliziranje genocidnih postignu}a, dakle, RS, nema {ta drugo proizvesti do razbuktavanje kriminalne hajdu~ije u svim pravcima i oblicima. Trgovina RS sa Irakom, preko jednako kriminalne SRJ - sasvim je logi~an rezultat me|unarodnog uvaàvanja srpske zlo~ina~ke prirode. Kao i Srebrenica, recimo. Druga pouka glasi: Jadna bi nam bila mati da su trgovinu sa Irakom po~inili bo{nja~ki funkcioneri! Bio bi to klju~ni dokaz da smo tzv. islamski teroristi. Moèbit da bi dosad i po na{im svadbama slu~ajno padale bombe! Srpska politika nema takvih problema. U Srbima ima muslimanske krvi, ali Srbi nisu muslimani. Krst ih vakcini{e od odgovornosti za pomaganje Iraka. Srpski vrh u BiH je do grla u ovom kriminalnom poslu, ali je zaplatila tek buranija. U Bo{njaka bi, pak, letjele glave. General Hamid Bahto je zijanio godinu zatvora, i ko zna koliko godina skra}enja ìvota, zbog namje{tene optu`be da je {vercovao oru`je za Kosovo. A Kosovo nije Irak! Bahto je nevin stradao, i ta patnja nema satisfakcije, kao ni ona iz slu~aja Pogorelica. Bo{njaci leè po zatvorima ni za {ta, a Sadamovi srpski pajda{i sjede na najvi{im dràvnim funkcijama u BiH. U OHR-u haman ne smiju ni pomisliti da posmjenjuju te srpske dràvnike i suislamske suteroriste. Bjelodana je tendencija okrivljavanja bo{nja~ke nevinosti i aboliranja s&h krivice. Eto, putem Munjinih glista pra{i kampanja o uskladi{tenim minama u
Mostaru, za koje je SFOR znao jo{ 1997. godine. Tom glistologijom treba u}utkati pravednike i sakriti sudjelovanje Lagumdìjine vlasti u prodaji doniranog naoruànja jal Izraelu, jal Kamerunu.
Lylyhip instead 200.000 glawa

Taman kad se javnost po~ela kome{ati zbog nesklada izme|u kriminalne teìne trgovine RS sa Irakom, i ignorancije te teìne, dogodila se dugo ~ekana rasprava pred Svjetskim sudom pravde. Srpski zastupnik Varadi je nastupio kao mahatma, mirotvorac, pravo srpski, kukavi~ki, ponudiv{i ideju pomirenja i povjerenja, naspram logike ka`njavanja SRJ za agresiju i genocid. On smatra da bi - utvr|ivanjem odgovornosti za genocid procesi pomirenja bili ometeni. Apsolutni genije! Kao sad bi mi trebali da im halalimo 200.000 svojih glava, 100 milijardi dolara ratne {tete, jer toliko ko{ta pomirenje. Ako nas sutra opet neko mlatne, mi }emo opet da halalimo, kako bi mogao opet da nas mlatne. Ovaj bezobrazluk srpskog advokata posve nalikuje ponudi da Beograd izgradi Ferhadiju, a da BiH povu~e Tu`bu. Valjda bi trebalo Beogradu da je stalo do pomirenja, i do izgradnje svih poru{enih dàmija, bez ikakvih uslovljavanja, jer to bi bili znakovi da je Beograd prestao biti agresor na BiH. No, Beograd bi da na{im povla~enjem Tu`be naplati ono {to bi svakako, kao krvnik, trebao ~initi ~eznuti za oprostom i pomirenjem. Fenomenologija srpske drskosti duboka je i neshvatljiva kao i kosmos. Kakav to mora da je zlum pa da bosansku stranu optuì za izazivanje napetosti jer, molim te lepo, neko bi htio sad da kazni agresora, umjesto da bude sretan {to ima {ansu da se s agresorom demokratski pomiri!? BiH upravo ho}e pomirenje, ali pravedno. Varadijev zamjenik, Vladimir \eri}, zalaè se za li~nu krivi~nu odgovornost, ali ne i za odgovornost SRJ. Tako bi se skrhao svjetski poredak, jer bi dràvni kontinuitet izgubio smisao. Jakako, to su ublehe koje svjedo~e o srpskoj bespomo}nosti pred rukom pravde. Srpska se politika prikazuje kao jagnje}a, spremna na pomirenje, a bosanska kao faktor tenzija i netolerancije. Pored propagandne patke, srpska politika poku{ava za lilihip zamjeniti svoju odgovornost za agresiju i genocid. Na to, naravno, ne treba pristati. Sud neka ispostavi ra~un, a Srbija neka ga plati. I kvit!
Oy, Sadame, yaranne

Tre}i srpski doga|aj koji je uskome{ao javnost jeste nebuloza Alibabe Mumije da ga je E{daun smijenio jer je on upravo trebao uhapsiti Karadì}a. Mafija{ki srpski politi~ki zlum pretpostavlja da E{daun ne}e voditi srbofilsku Petri~evu politiku. Lagumdìjin poraz, i Mumijina smjena, osakatili su srpske poluge me|u Bo{njacima. U pogledu Tu`be, i prebacivanja odgovornosti za rat na Bo{njake, Srbi su taman bili na korak od svog maestralnog djela: osloba|anja od upitnosti genocidom i agresijom ste~ene RS. Lagumdìja i Mumija su pro{lost. Sada{njost je srpsko pomaganje Sadamu, Tu`ba BiH protiv SRJ, a u kona~nici shva}anje da je Republika Srpska jedini faktor terorizma na Balkanu. Idemo dalje!
Br. 67, 11. XI 2002.
144
Dnevnik revolucije
Inicijative: Hitno usvojiti zakon o zabrani upotrebe fa{isti~kih simbola
Smrt HITLERIZMU
Pozivamo parlamentarne stranke da iniciraju dono{enje zakona kojim bi se zabranilo kori{tenje fa{isti~kih obilje`ja u BiH. Opstanak Bosne i Hercegovine ovisi od zakonske zabrane fa{izma, dakle, ~etni{tva i usta{tva.
Ameri~ki i evropski politi~ki analiti~ari kona~no su suglasni da je uzrok pobjede nacionalnih stranaka na izborima 2002. uzrokovan Izbornim zakonom, kao i dejtonskim ustrojstvom BiH, koji favorizira etnonacionalne, a ne multinacionalne opcije. Mi smo iz broja u broj ukazivali da je Volfgang Petri~, sa SDP-Alijansom, kroz tzv. ustavne promjene i Izborni zakon, armirao etnonacionalni mehanizam koji vodi daljem i dubljem razaranju BiH. Politi~ki analiti~ari danas su podijeljeni izme|u dva mogu}a izlaza iz dejtonskog }orsokaka: ili definitivne podjele BiH na zate~enom i genocidom ostvarenom realitetu, ili preustroju bh. zakona u skladu sa multietni~kim imperativima bh. zajednice, {to bi zna~ilo zakonsku zabranu nacionalizma, a time i mononacionalnog strana~kog organiziranja. Ideju trodjelne podjele BiH i tajno i javno zastupaju s&h hegemonisti, uz pomo} diplomatskih lobija i raznih Volfganga Petri~a.
Hrvatska protiv usta{kog fa{izma

Opstanak Republike Hrvatske, za razliku od BiH, ne ovisi od zabrane upotrebe fa{isti~kog znakovlja. Hrvatska, kao i Srbija, moè opstati i kao fa{isti~ka zemlja, za razliku od BiH. Ipak, Hrvatska se bori za afirmaciju antifa{izma. Hrvatski kazneni zakon uskoro treba dobiti novi paragraf po nazivom Veli~anje biv{ih fa{isti~kih dràva i organizacija. Kazneni zakon RH, koji zabranjuje vrije|anje ugleda RH, dopunio bi se paragrafima koji glase: 1) Tko proizvodi, uvozi, izvozi, ~ini dostupnim javnosti ili u tom cilju drì promid`bena sredstva kojima se veli~aju biv{e fa{isti~ke dràvne tvorevine i organizacije, kaznit }e se nov~anom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine; 2) kaznom iz stavka 1. ovoga ~lanka kaznit }e se tko isti~e ili na drugi na~in rabi na javnome mjestu zastave, zna~ke, odore, parole, na~in pozdravljanja ili druga obilje`ja biv{ih fa{isti~kih dràva ili organizacija, a s ciljem njihova veli~anja.
Put do samoodrìve BiH

îni se da postoje nagovje{taji slobodnog dijaloga o gre{kama koje je me|unarodna zajednica po~inila u BiH, zbog ~ega je sedam godina pro{lo u betoniranju, umjesto u razgradnji, genocidnih i osvaja~kih postignu}a. Takav dijalog
neminovno mora polu~iti STAV da je uvaàvanje mononacionalnog strana~kog organiziranja, te ustavno legaliziranje etnonacionalne, razarateljske logike, nu`no podsticalo odumiranje BiH. To zna~i da bi borba za samoodrìvu BiH morala i}i pravcem zakonske zabrane ideologija koje su suprotstavljene bi}u Bosne. I u Bosni, kao i u ma kojem ìvom organizmu, parcijalna, krnjava rje{enja imaju zna~enje odga|anja i razbuktavanja problema. Bosnu je potrebno prilagoditi logici njezine egzistencije. Nu`no je suo~enje sa paradoksima, poput onog da egzistira Republika Srpska, a da se njen otac Radovan Karadì} proganja zbog zlodjela na kojima po~iva RS; poput onog da se navodno teì obnovi bh. multietni~kog dru{tva, a da se u Izbornom zakonu, i u Ustavu, podràva nacionalizam, kao suprotnost bi}a Bosne; poput onog da se zastupa ideja Partnerstva za mir i formiranja jedinstvenog zapovjedni{tva, a da se na terenu slavi neprijateljstvo strana u sukobu, itd, itd. Ako se shvati da su parcijalna ili formalisti~ka rje{enja nikakva rje{enja, jer su u slu`bi zadràvanja postoje}eg stanja, i navikavanja na dejtonsku, genocidom stvorenu BiH, onda }e se morati spoznati KONKRETNA rje{enja koja mogu BiH vratiti na put samoodrìvosti. Ako }emo traìti ta konkretna rje{enja, onda ih treba shva}ati od korijena, a ne od ofarbanog li{}a. Dakle...
Evropa i antifa{izam
Njema~ki kazneni zakon, u ~lancima 86 i 86a, manifestacije veli~anja fa{isti~kih dràvnih tvorevina i organizacija tretira kao kazneno djelo i propisuje kaznu zatvora. U {panjolskom kaznenom zatvoru nigdje nema decidne zabrane isticanja fa{isti~kih simbola, ali se ta problematika tretira odredbom o genocidu. U [panjolskoj se kaznom od jedne do dvije godine zatvora ka`njava svako ko {iri ideje i doktrine koje na bilo koji na~in rehabilitiraju reìme i institucije koje su provodile genocid. U Ustavu Talijanske Republike, koji je snazi od 1948., u XII zavr{noj odredbi stoji: Zabranjeno je, bilo u kojem obliku, reorganiziranje raspu{tene fa{isti~ke stranke, kao i kori{tenje fa{isti~kih sombola. Njema~ka, [panjolska i Italija su zemlje sa fa{isti~kom pro{lo{}u, i razumljivo je {to je u njihovim zakonima fa{izam apostrofiran kao neprijatelj demokratskog poretka. No, i BiH je zemlja sa fa{isti~kom pro{lo{}u, ali i sada{njo{}u! U drugim se evorpskim zemljama, pak, ne govori o fa{izmu, ali je svako poticanje na rasnu, vjersku ili nacionalnu mr`nju strogo ka`njivo. Dràve biv{e Jugosavije su imale nesre}u da u Drugom svjetskom ratu imaju fa{isti~ke, sluganske reìme, ali u njihovim post-yu zakonicima ~etni~ki i usta{ki oblici fa{izma, zasad, nisu ni spomenuti.
Zaljevanje olovom
Bosni je danas, prije nego i jednoj drugoj zemlji na svijetu, potrebno dono{enje zakona kojim bi se zabranilo i ka`njavalo veli~anje fa{isti~kih dràva i organizacija, kao i kori{tenje fa{isti~kih simbola i drugih obilje`ja kojima se slavi ugroàvanje ljudskih prava. Takav bi zakon u korijenu sasjekao ideolo{ku municiju kojom se hrani ovo legalizirano ~ere~enje bh. multietni~ke i antifa{isti~ke su{tine. Nu`no je proglasiti ilegalnim, i grdno ka`njavati, svaki vid konotiranja sa ~etni~kom i usta{kom ideologijom, kao i sa rijetkim oblicima povezivanja Bo{njaka sa muslimanskim fa{istima iz Drugog svjetskog rata. Etnonacionalne oligarhije u BiH su bestidno izrasle na neprijateljstvu prema antifa{isti~koj bh. su{tini; one su, vi{e ili manje, ideolo{ki sljednici Paveli}evih i
Mihailovi}evih genocidnih projekata iz Drugog svjetskog rata; one su kontinuitet hitlerov{tine jer su sve bile kvislinzi Tre}eg rajha. Ali, njihova osvjedo~ena suprotstavljenost antifa{isti~koj tradiciji BiH, tek je trunka problema. Glavni problem je u tome {to je dejton sagra|en na fa{isti~koj ideji, jer je rehabilitirao i u bh. Ustav ugradio gubitnike iz Drugog svjetskog rata. Kao {to su bh. antifa{isti u ustav ugradili antinacionalizam, kao esenciju svoje oslobodila~ke ideje, tako su se etnonacionalne oligarhije izborile da nacionalizam bude esencija njihove antibosanske, razrateljske ideologije. Bosna, jakako, ne moè opstati na nacionalizmu, jer je njegova tradicijska osnova u fa{izmu i {ovinizmu. Bosna moè preìvjeti jedino na antinacionalizmu, ali ne deklarativnom i napirlitanom, ve} na onom konkretnom koji }e prepoznati su{tinu problema. Su{tina je egzistencijalna nu`nost da se ponovo, zauvijek, porazi, i u zakonu olovom zalije, hitlerov{tina koja danas ~ini ustavno bi}e Bosne.
Br. 67, 11. XI 2002.
Dnevnik revolucije
147
Zasluge Zlatka Lagumdìje za unapre|enje islama
Ramazanska revolucija
...Oni nemaju blage veze sa islamskim u~enjem, oni ne klanjaju, ne znaju Bismille, ali, oni poste, oni vjeruju, i - ni jedan iskren musliman ne moè tvrditi da ti ljudi nisu muslimani
Zlatku Lagumdìji bi trebalo dati, a Aliji Izetbegovi}u oduzeti onu Nagradu za unapre|enje islama! Ako bi se mjerilo koliko je vjernika koji od njih utjerao u islam, odnosno, otjerao iz islama, ustanovili bi da je Lagumdìja u islam ubacio i vi{e Bo{njaka nego {to ih je Alija izbacio. Za Alijinog vakta, islam je doìvio najbrutalniju degradaciju, jer je formaliziran i zloupotrebljavan do neslu}enih neukusa. To silovanje vjerni{tva, stvorilo je otpor prema islamu, jer je vjernik obliven utiskom da boravkom u islamu boravi u SDA. Po{to se ulema poistovjetila sa SDA, a SDA sa ulemom, u naj{irim je slojevima gnjev prema Alijinoj vlasti ispoljavan, u najmanju ruku, prezirom prema islamu. Na àlost, ni Islamska zajednica, ni SDA, nisu spoznali grje{nost svoje veze.
Lagumdìja {iri islam

Zbog Lagumdìjinog karavakta islam je ìvno kao nikad dosad, oslobo|en i masovan. To neo~ekivano SDP-ovsko proganjanje islama, to ubrizgavanje islamskog terorizma u bo{nja~ki antifa{izam, stvorilo je spontani, nepisani otpor prema politici Lagumdìjinih Munja i Tuka. Kao jedan od individualnih vidova otpora, uspostavilo se otkrivanje i potvr|ivanje svoga islamskog identiteta. Ljudi su se uinat selamili, ène su se uinat kitile mjesecom i zvijezdom, stvoren je prsten otpora prema satanizaciji islama. U vjeru je u{ao i onaj koji nikad nije pomislio da }e, izuzev svog muslimanskog imena, i usuda, imati ikakve veze sa islamom. Ni Islamska zajednica, ni SDA, nemaju ni trun zasluge za ovogodi{nji, masovni, {to povratak, a {to ulazak, Bo{njaka u islam. Nemaju, jer je njihov domet da islam razumijevaju kao svoju firmu, a sebe kao direktore te firme, od koje se, uzgred, dobro ìvi. Ovo {to se sad doga|a sa povratkom Bo{njaka islamu, nije na toj trivijalnoj talasnoj duìni. Ni ~etni~ko-usta{ki genocid nije uspio Bo{njake ovako kvalitativno vezati za islam. U vrijeme stradalni{tva trajalo je finansijsko i ideolo{ko cije|enje islama, {to je uzrokovalo otpor istinskih vjernika, koji su se zgraàli nad pretvaranjem dàmije u partijsku }eliju i kadrovsku odsko~nicu. Bo{njake je, haman, protreslo to {to su 2000. glasali za antinacionalizam, e da bi od odabranika svoga srca, tj. SDP-a, bili optuìvani za nacionalizam, fundamentalizam, terorizam; SDA jeste sa islamom baratala kao sa kafom, svilom, cigarama, ukradenim satovima i ko`nim jaknama, nako {vercerski, {anerski, ali je SDA islam makar po{tivala kao robu na kojoj se moè zaraditi. Bo{njake je to moglo odbiti od kadrovskog islama, ali ih nije moglo i povrijediti. Tek ova majstorija Zlatka Lagumdìje & comp., kojom su i bo{nja~ki ateisti optuèni za islamski terorizam, probudila je u narod inat, i ponos.
Islam bez milicionera

Ovaj uvod je poku{aj da razaznamo uzroke masovnog ulaska Bo{njaka u ramazanski post; pogotovo u urbanim sredinama. Danas poste i oni koji su prija{njih ramazana pili srpsku `derakiju i mezili ~varke; i oni koji su od ramazana bivali daleko koliko i {umadijski Srbi i imotski Hrvati; poste i ljudi koji uglavnom ne umiju ni{ta prou~it, koji nemaju blage veze sa islamskim u~enjem, ali, eto, znaju kad treba zapostit, i kad se omrsit. Oni to ~ine predano, jer sebe osje}aju muslimanima. Naspram ove pojave ramazanskih regruta postoji armija Bo{njaka, muslimana, koji razumiju svoju vjeru. Postoje i direktori, tj. mena`deri islama, koji prave golemu razliku izme|u prvih i drugih postdìja. To su oni {to dijele knjiìce u kojima milicijski pi{e da }e na onom svijetu, na Ahiretu, biti ubijen svaki musliman koji nije klanjao svih pet-{est vakat-namaza, a ubistvo mrtvog }e se desiti tako {to }e mu se zgnje~iti tabut, ko muha, {to }e ga ujedati zmije, pa }e ga mrtvog otrovati, itd, itd, do beskraja gluposti. U recepciji svih (anti)bo{nja~kih pojava, najve}a su {teto~ina djelitelji Bo{njaka-muslimana, odnosno direktori islama. Takvi preziru ovakve, ove {to izmi~u milicionerskoj logici islama, ove za koje islam nije vojska, nije partija, nije ropstvo, nije fotelja, ve} ono {to malo koji hodìca moè razumjeti: ISLAM JE SLOBODA. Kako toj partijskoj obrvologiji objasniti da se postom ~ovjek osloba|a stega koje mu je nametnula trivijalna svakodnevnica; da islamski kontekst uop}e nije bitan u odnosu na ~injenicu da dru{tvo dobija jednog kvalitetnijeg ~ovjeka, od onog kakav je bio; da je }oravo tjerati osje}aj islama u organizacione sheme, kad je islam - stvar moje du{e, kojom upravljam ja, bez tvog, ovozemaljskog, {i}ardìjskog, nameta. Spoj islamske du{e i islamske organizacije tek je konstruktivan na razini gdje svaka zadràva svoj integritet, a bliskost, dijalo{ku, pou~nu, mogu razmjenjivati prema slobodnoj volji. Relacija: brkati oficir prepadnuti regrut, zakr~ila bi put spoznaje islama, koji JESTE samo kad je slobodan, voljan, prvo li~ni, pa tek tada kolektivni nijet. Ovaj je ramazan u Bosni mnogo {iri od shva}anja i dosega Islamske zajednice. Zato {to su u ramazanu i Bo{njaci koje ne zanimaju direktori islama. E zato je islam na najboljem putu da postane vjera kriti~ne mase Bo{njaka. Zato, jer mu ne trebaju trgova~ki putnici. Islam je samoodrìv tek kad stasa do volje. Kao i ~ovjek. Direktori islama bi morali razumjeti svoju nebitnost, bezveznost, u toj nesputanoj, prirodnoj volji velikog broja Bo{njaka da u|u u post. Ove ljude zanima sam islam, u njima, njih pokre}e uzvi{ena zavjera protiv svih, pa i time {to se islam kona~no dovodi na istinsku mjeru odnosa pojedinca i Boga. Oni ne klanjaju, oni ne znaju ni Bismile, ali, oni poste, oni vjeruju, onako kako to oni ho}e, i ni jedan iskren musliman ne moè tvrditi da ti ljudi nisu muslimani. Oni se po prvi put dive svjetlima koja se ustani~ki pale iza ~etiri ujutro, i kaù: Boè, ipak postojimo!
Br. 67, 11. XI 2002.
Dnevnik revolucije
149
Dnevnik revolucije
Stidi{ li se Zenana
Kako su se u Br~kom, sa Draòm Mihailovi}em u centru, razbijale granice jednoumlja i palila ognji{ta multikulture
Po moralnom poganluku, tzv. 19. pozori{ni susreti u Br~kom su jedan od bitnijih doga|aja u dejtonskoj BiH. Tu se slila sva sila nakane svjetskih i doma}ih fekalija koje zdruènim snagama rade na betoniranju rezultata agresije i genocida. Br~ansko glumatanje je paradigma, koncentrat, dramatur{ki obrazac opake stvarnosti!
Philandrophy propeller
Bosanska intelektualna javnost rijetko je umjela imati tako hitar, odlu~an i ispravan stav, kao kad je rije~ o odbijanju mogu}nosti da profesionalna pozori{ta iz Federacije u~estvuju na tzv. br~anskim susretima, sve dok se iz tog biv{eg grada ne ukloni spomenik ratnom zlo~incu, ~etni~koj ikoni, Draì Mihailovi}u. Uprave sedam profesionalnih pozori{ta iz Tuzle, Zenice, Mostara (uklju~uju}i i HNK) i Sarajeva, ostale su jedinstvene u principijelnom stavu. Samo je Narodno pozori{te Sarajevo, na ~elu sa [a}irom Filandrom, uzdanicom bo{nja~ke inteligencije, oti{lo da se pokloni i Draì i njegovoj straì. Valjda smo suglasni da je Br~ko ~etni~ko dokle god u njegovom centru smrdi Draà Mihailovi}!? Uprava tzv. pozori{nih susreta, poduprta bo{nja~kim prostitutkama iz Br~kog, uhljupima koji su za pare zaboravili ubistva svojih ro|aka i prijatelja, poku{ala je problem premostiti ogromnim honorarima i nagradama. Na{a su pozori{ta, na ponos svima nama, odbila prodati antifa{isti~ke principe! Tada su tzv. Br~aci skontali da im nema druge nego napraviti poluprofesionalne susrete, na kojima }e uz brojne amaterske druìne sudjelovati samo dva profesionalna teatra, ono posrbljeno iz Banja Luke, i ovo ukenjano iz Sarajeva. Ne treba poja{njavati da taj bu}kuri{ nema blage veze sa nekada{njim Pozori{nim susretima u Br~kom, te da je svaka pri~a o nastavku tradicije zapravo la`. Br~anska la` ne bi bila opasna da u njenu proizvodnju nisu uklju~eni najmo}niji mediji u BiH. U vrijeme tzv. susreta stvarana je slika da su se u Br~kom okupili svi bh. teatri; izbjegavano je da se kaè da u Br~kom od devet postoje}ih, ne sudjeluje sedam profesionalnih teatara; dakako, nije re~eno ni za{to. Ako bi se dotakli razlozi, valjalo bi dota}i i konstitutivnu svetinju |enerala Draè, a tada bi se ~etnici mogli na}i uvrije|eni. @rtve ~etni~kih pokolja se nemaju {ta vrije|ati, samim tim {to vi{e nisu u ìvotu. Drskost je potom u{la u novu fazu. Nekoliko sudionika br~anskog kupleraja po~elo je antifa{isti~ku principijelnost tuma~iti kao ekstremizam i nacionalizam, a toleriranje fa{izma kao demokratsku vrlinu.
Chwarcology prostitution
Prvi je podrignuo Josip Pejakovi}. U Dnevniku FTV je rekao da mu je dolazak u Br~ko jedna od najsvjetlijih ta~aka u karijeri, te da je u tu uinat. Nema kome Osip tjerati inat osim `rtvama ~etni~kih pokolja u ovom gradu, a njih je prema ameri~kim izvorima bilo preko 3000. Te nevine `rtve bi zdravog ~ovjeka obavezivale na otpor prema zlu, oli~enom u spomeniku Draì Mihailovi}u. Osip je tjerao inat pozori{tima koja su odbila do}i u ~etni~ko Br~ko. Tjerao je inat antifa{izmu! Na{ najstariji dnevni list, o~ito strate{ki, otvorio je stranice za hvalospjeve o br~anskoj sramoti. Time je Oslobo|enje , koji sebe smatra ba{tinikom antifa{isti~ke i multietni~ke tradicije, postalo kozmeti~ki salon ~etni{tva. Kolumnista Oslobo|enja, Sead Fetahagi}, knjièvnik koji je ~itav svoj ìvot istetovirao, a ~itav opus nadma{io izjavom da za ramazan mezeti ~varke, u krme}em je stilu ismijao antifa{izam sedam teatarskih ku}a. Po njemu je pri~a o Draì povod da se na{i intelektualci nacionalno deklari{u. Glupavo! Onda bi svi partizani koji su ratovali protiv Draìnih ~etnika bili nacionalisti! Antinacionalizam bi bio, jel, pomiriti se s Draòm? Napose, op}epoznato je da Gojer, Maru{i} ili Top~i} nikada nisu napisali nacionalisti~kog slova. Fetahagi}, jednostavno, prdi klevete. Nekada{nji udarni tuzlanski komunista, majstor ekavskog, a danas osniva~ amaterskog Hrvatskog teatra sa Husina, kojim ostvaruje metafizi~ku vezu sa hrvatstvom, glumac Vlado Kero{evi}, dobio je ~itavu stranu Oslobo|enja da priop}i zlimpresije iz Br~kog. Nekoliko citata govore sve: Susreti su imali zada}u da zapale uga{eno ognji{te tolerancije, multikulture; Teatarska umjetnost na ovaj na~in razbija granice jednoumlja; Uspjeli su napraviti dràvni festival teatra BiH Kero{evi} ne samo da zaobilazi istinu, ve} i antifa{isti~ki stav sedam bh. teatara naziva prljav{tinom, podvalom, ucjenom, farizejstvom, itd. Kao, sram ih bilo {to su postavili tako prljav i licemjeran uslov da se ukloni ikona ~etni~kih zlo~ina. Trebali su, kao Kero{evi}, oti}i u ~etni~ko Br~ko, ne bi li sa Draòm Mihailovi}em razbijali granice jednoumlja i razvijali mutlikulturu. Duga~ak je spisak ugurzusa koji su u~estvovali u betoniranju spomenika Draì Mihailovi}u i bla}enju uspomene na `rtve ~etni~kih pokolja u Br~kom. Njihov intelektualni i moralni dignitet je ravan ~ednosti svake prostitutke. Stide li se du{e Zenana Zahirovi}a, prvog ~ovjeka Pozori{nih susreta u Br~kom, kojega su ~etnici 1992. zaklali pred Domom kulture? Nisu imali obraza da pomenu Zenana, a tvrde da nastavljaju tradiciju koju je Zenan odnjegovao! Sje}anje na Zenana, kao `rtvu, pokvarilo bi ovu ~etni~ku idilu. Ko je jedan ubijeni Zenan naspram ìvog Draè Mihailovi}a! Otud su tzv. pozori{ni susreti u Br~kom bili manifestacija izvornog ~etni{tva, u ~ijem su kozmeti~kom opsluìvanju sudjelovale izvorne doma}e kurve.
Br. 68, 27. XI 2002.
Dnevnik revolucije
151
Nad odrom ZAVNOBiH-a
Van dràvnosti
[ta ako vi{e nikada BiH ne}e biti ure|ena na ideji ZAVNOBiH-a? [ta ako BiH zauvijek ostane pocijepana na srpsku i hrvatsku provinciju u pozadini? [ta ako je Bosna koja pamtimo, i volimo, ve} ju~er postala stvar nepovratne pro{losti! Kakav je smisao ìvota u sje}anjima?
Dvadest i peti novembar je za BiH {to su i srce ili mozak za ~ovjeka. Bez ideje ZAVOBiH-a, Bosna je izgubljena. Ne postoji. Bosna ne moè nikako druk~ije postojati nego po slovu svoje samoodrìvosti. Stavi ~ovjeku mozak majmuna, ili srce gliste, to vi{e nije ~ovjek. Stavi u Bosnu va{ingtonska i dejtonska rje{enja, to vi{e nije Bosna. Otud mi danas ne ìvimo bosansku stvarnost, ve} stvarnost velikodràvnih projekata Srbije i Hrvatske, tj. sporazuma iz Kara|or|eva. Ovo {to zovemo Bosnom, nije Bosna. Da bi ta gomila planina, rijeka, glava i trava bila Bosnom, morao bi sistem ìvota biti ure|en u duhu ZAVNOBiH-a, dakle antinacionalizma i tolerancije kao vrhunskih vrlina u dràvnoj hijerarhiji vrijednosti. Na àlost, nacionalizam je i pisano i nepisano ustavno pravilo ove zemlje na kojoj je nekada postojala bosanskohercegova~ka BiH.
Dani paradràvnosti
Ve} deset godina BiH ìvi bez svog duha. I ovaj je Dan dràvnosti obiljeèn samo tamo gdje su Bo{njaci u ve}ini. A i tu stidljivo, jer minderska struktura ima animozitet prema historijskom datumu ~iji su autori antifa{isti; minderolozi bi radije slavili zelene legije i handàr divizije, koje su, kao i ~etnici i usta{e, bili konobari Adolfa Hitlera; zalud {to je bo{nja~ki nacionalni interes dràva BiH, koje nema bez antifa{isti~ke i antinacionalisti~ke ideje; te handàrlije su, zapravo, sevep bo{nja~ke zagubljenosti, jer su svojim glupostima stvorili pometnju u patriotskim osje}anjima Bo{njaka. Ipak, Bo{njaci su se u dominantnoj ve}ini otrgli od laì i obmana, razumijevaju}i antifa{isti~ku ideju kao sr~iku svoga prava na ìvot. Srbi i Hrvati u BiH slave svoje paradràvne praznike, okopiljene pod zlo~ina~kim okriljem, u vremenima agresije na BiH i genocida nad Bo{njacima. Proslavom tih okupatorskih praznika, oni slave, dakle, odgajaju, zloduh agresije i genocida; proslave genocidnih praznika Republike Srpske i Herceg-Bosne u srì su suprotstavljena ZAVNOBiH-u, dakle, antinacionalizmu, toleranciji, a time i opstojnosti BiH. Zalud je nadati se osloboditeljskoj budu}nosti BiH sve dok na 76 odsto bh. teritorije ìve paradràvni mehanizmi koji generiraju razaranje zavnobihske BiH. Ne boli toliko taj fa{izam, koliko boli, i zastra{uje, ovda{nji mazohizam, ta paraliza patriotskom uma, op}enito, svijesti da sa odumiranjem BiH i nama i na{oj djeci isti~e vrijeme, kao mogu}nost da na svojoj zemlji odìvimo ìvot u ravnopravnosti i slobodi. Ovih 24 odsto teritorije odve} su postali predmet privatizacijskog
interesovanja finalizatora gra|evine iz Kara|or|eva. Nikako da razumijemo da Bosna ne moè opstajati na polovi~nim, nedore~enim, neprincipijelnim rje{enjima. Samo bi povratak Bosne ideji ZAVNOBiH-a, antinacionalizma i antifa{izma, na cijeloj bh. teritoriji, a ~ega nema bez ukidanja entiteta i mononacionalnih vlasti mogao Bosnu vratiti ku}i. U protivnom, uskoro }e se dan dràvnosti Herceg-Bosne slaviti i u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Biha}u, Gora`du Ba{ onako kao {to se dràvnost Republike Srpske danas slavi u Mrkonji} Gradu, na ognji{tu ZAVNOBiH-a.
Zemlja ubijenog smisla

U paleti bosanskih racionalnih strahova najdominantniji je strah od preìvljavanja ovih genocidnih rje{enja nastalih na ubijanju bosanskog ìvota. Uistinu, {ta ako vi{e nikada BiH ne}e biti ure|ena na ideji ZAVNOBiH-a?!! [ta ako }e BiH zauvijek ostati pocijepana na srpsku i hrvatsku provinciju u pozadini?!! [ta ako }e Bo{njaci biti ekonomski istiskani i sa ovih 24 odsto bh. teritorije?!! [ta ako je Bosna koja pamtimo, i volimo, ve} ju~er postala stvar nepovratne pro{losti! Kakav je smisao ìvota u sje}anjima? Vrijedi li odìvjeti vrijeme koje nam je dato u obesmi{ljenoj domovini, ili, pak, pokupiti preostale godine i oti}i daleko, u jednu drugu obesmi{ljenost? Jedino smo mi koji nemamo alternativne domovine dovedeni u bezizlaz besmisla. Srbi i Hrvati imaju kristalno prljavo rje{enje, za njih prirodno, logi~no, smisleno dimenzija bh. uni{tenosti srazmjerna je dimenziji materijalizacije dogovora iz Kara|or|eva. Stoga se samo Srbi i Hrvati osje}aju dobro u ambijentu antibosanske pometnje, jer je njihov velikodràvni cilj srodan atmosferi iz koje su prognani ZAVNOBiH, antifa{izam, antinacionalizam, tolerancija, bratstvo i jedinstvo, op}enito bosanski duh. O ZAVNOBiH-u, stoga, treba govoriti kao o klini~ki mrtvom ranjeniku. [to se vrijeme du(b)lje ukopava, ve}e su {anse da se klini~ka smrt osmrti, a manje da se ZAVNOBiH vrati u ìvot Bosne. Mi se lagano navikavamo na pokoj na{e Bosne, i na pasji ìvot pod okriljem varljive nade da }emo opet nekad biti ljudi s domovinom. Najmanje {to moèmo u~initi, iz po{tovanja prema ljudskom liku Bosne, jeste da se glasno prisjetimo vrijednosti ZAVNOBiH-a. Prisjetimo se Povijesna zatemeljenost bosanske dràvnosti i multietni~ki karakter BiH bili su zna~ajan argument u odbrani ZAVNOBiH-a od nastojanja da se BiH raspar~a i podijeli izme|u Beograda i Zagreba. Pored Odluke o konstituiranju ZAVNOBiH-a u najvi{e zakonodavno i izvr{no tijelo BiH, donesena je i Deklaracija o pravima gra|ana BiH kojom se narodima BiH prvi put u njihovoj povijesti pravno obezbje|uje i garantira jednakost i ravnopravnost. Ideje nazna~ene u Mrkonji} Gradu svoju kona~nu fizionomiju dobile su na Tre}em zasjedanju ZAVNOBIH-a u oslobo|enom Sarajevu, aprila 1945., ~ime je dovr{ena izgradnja sistema vlasti u BiH. ZAVNOBiH je potom prerastao u Narodnu skup{tinu BiH, a Zakonom o narodnoj vladi stvorena je prva Vlada BiH. Prvi Ustav progla{en je 31. XII 1946. godine.
Br. 68, 27. XI 2002.
Dnevnik revolucije
153
Pederski inferno
Homosex i grad
Jevreji su snimili stotine filmova o holokaustu, ali im nije naumpalo da prave film o jevrejskim pederima u Au{vicu. Mi smo jedva snimili dva-tri filma koja stidljivo doti~u na{u tragediju, ali smo se odmah dobavezali {upka.
Pederska pitanja u BiH su paradigmatska za razumijevanje na{eg seoskog porijekla, zate~enog pod policijskim reflektorima demokratije. Da li nam pri~ali o peder~enju, o legalizaciji marihuane, prostitucije, nacionalizma, za nas je sve to ravno ~udima pred kojima se stidi ljudski lik. Znamo mi {ta su i pederi, i droga, i druge gadosti, ali ne znamo {ta je demokratija! Krajem 70-tih su jugo{vabe, brze i {picaste, prezentirale na{em narodu oralni seks, pa je do{lo do masovnog gubavljenja i porasta ko`nih bolesti; ne bi na{ narod pristao na taj okus kiselog kupusa u ustima, da nije povjerovao da [vabo bolje od nas zna {ta je dobro, ~im bolje ìvi; mora se li~iti na [vabu u svim pogledima, da bi se steko opel rekord 1600, i sirena u opela {to zavija ko krava. Sad bismo, jel, opet da li~imo na bolji ìvot, na nekog novog [vabu, ali nam je re~eno da tog li~enja nema bez demokratije. U ovoj pri~i demokratija ti do|e ko oralni seks: viza za budu}nost. Zbog toga pederska pitanja u BiH, ~iji je cilj ozvani~enje raznih ugursuzluka, treba promatrati kroz obmanu da je demokratija uvijek u pravu. Demokratija mo`da jeste, ali anarhija nije.
Komad budale
Zagreba~ka je javnost digla pra{inu zbog ugroàvanja pederskih ljudskih prava od strane dru{tvenih i privrednih subjekata koji, moète misliti, nisu donirali pare kako bi se na Olimpijadu homoseksualaca poslala neformalna reprezentacija Hrvatske. Tri lezbejke su dobile stipendiju od pederskih lobija, ali im je za put trebalo 3300 dolara, pa su na 50-tak adresa u Hrvatskoj poslale molbu za donaciju. To {to ih niko nije htio finansijski podràti zabrinulo je popederenu hrvatsku javnost. Hrvatska je tu`no smije{na u svojoj strasti da pobjegne s Balkana. Hrvatska }e ako treba uvoziti i AIDS samo kako bi se u procentima primakla europskim standardima. îst pederluk! Bosna je na najboljem putu da postane pridruèna ~lanica te neselektivne strasti da se nalikuje Evropi. I mi se, brate, obradujemo kad kod nas neko rikne od side, jer je to jedini dokaz da komuniciramo sa razvijenim, oboljelim, dijelom svijeta! ârolija provincijskog kompleksa, tog tele}eg blehnu}a u sve {to dolazi sa Zapada, moè se razbistrit tek shva}anjem da je na{e dru{tvo do prije deset godina posjedovalo vrijednosti koje Zapad odve} nema. Mi smo bili stameni, po{teni, vrijedni ljudi. Za nas su zdrava pamet i zdravo tijelo bile temeljne vrline ìvota. Server politi~ke volje je projektovao takvog ~ovjeka! îm su za komandnu tablu zasjeli robija{i, tuma~e}i demokratiju kao anarhiju, a ekonomski sistem kao
plja~ka{ki, divlji kapitalizam na{ ~ovjek je survan u raspame}enost. Otud mu se nacionalni okviri la`no prikazuju kao spasonosni ram za sliku bezbjednog ìvota. Ru{enjem komunizma je sru{en jedan politi~ki nastran, ali socijalno podno{ljiv sistem; no, nije uspostavljen nikakav sistem koji bi njegovao dru{tvenu higijenu. Uzrok tome je shva}anje da se demokratija zavr{ava, a ne da po~inje sa ru{enjem komunizma, te da je demokratija osloba|anje od svih zabrana, pa i onih prirodnih. Posljednjih godina smo bili svjedoci nekoliko talasa inicijative da se legaliziraju lake droge. âk su i neka zvu~na politi~ka imena podràvala taj besmisao. Ko vele, kad se moè posred Holandije {i{at ha{i{, moè i kod nas. Jerbo se u Holandiji ne bi tako plaho ìvjelo da se narod ne drogira po cesti. Bezbeli, ~im se i mi po~nemo drogirat familijarno, od unuka do nana, i kod nas }e porasti standard. Ma i|i biì! Laprdatorska je teza da bi se lagalizacijom ha{i{a narkomanija dràla pod kontrolom, ili da bi bila manje privla~na. [ta bi se desilo da se legalizira pedofilija?! Kao da bi manijacima bila manje zanimljiva blud nad djecom?! Ne, naprotiv, legalizacija svake nastranosti vodi propagiranju te nastranosti! Narkomanija je nastranost za svako dru{tvo koje ima pameti. U tom kontekstu, Holandija je komad budale.
Vazelinska ra~unica
Kroz na{u se javnost krpeljaju tzv. neovisni intelektualci. Oni su slu~ajno ro|eni ovdje, a ina~e su iz Kopenhagena. Nastup im je jugo{vapski. Oni znaju ono {to mi ne znamo. Sve doma}e im je selja~ko, a sve stranjsko vrhunsko. Dolazak UNPROFOR-a su shvatili kao emancipaciju. Zapravo, oni su provincijalci, jer imaju kompleks porijekla. Najciktavije prostitutke su oduvijek regrutirane sa sela. Papanluk izvire iz potrebe da se pobjegne od sebe, da se bude globalizacijska kopija Na tom talasu, ~ini se, ro|ena je ideja da se u filmu Almira Imamovi}a tragedija Sarajeva svede na ratnu pri~u o dvojici pedera. Jebe{ planetarnu tragediju Sarajeva, bitna je problematika pederskih ~marova! A za{to? Pa zato burazeru {to hudi autor konta da bi mogao uloviti naklonost pederskog lobija, ne bi li mu dali kakvu svjetsku nagradu za to svo|enje 200.000 smrti na vazelinsku patetiku. Intelektualni vrtiguzi }e u ovom Imamovi}evom projektu vidjeti evropeizaciju Sarajeva. Strasne ratne ljubavi za njih nisu progresivna tema. @rtve jo{ manje. [upak je bitan! Jevreji su snimili stotine filmova o holokaustu, ali im nije naumpalo da prave film o jevrejskim pederima u Au{vicu. Mi smo jedva snimili dva-tri filma koja stidljivo doti~u na{u tragediju, ali smo se odmah dobavezali {upka, da pomo}u tog odvoda za govna naslikamo najve}i holokaust nakon Drugog svjetskog rata. Pederske umjetnike ne zanima stvarnost u kojoj desetine hiljada bosanskih majki pomiluje fotografiju prije nego poku{a usniti svog sina. Makar da ga snom dotaknu. [ta li tek snivaju stotine hiljada bosanskih siro~adi? Svaka bosanska `rtva ima san u kojem stanuje. Bosna ~ezne da se probudi bez bola. Da nam se vrate o~evi... Vratit }e se. Na filmskom platnu. Kao pederi.
Br. 68, 27. XI 2002.
Dnevnik revolucije
155
Dnevnik revolucije
Herceg-Ramallah
Ako Bo{njaci ne prihvate inicijativu HDZ-a za jedinstvenom mostarskom op}inom, sebe }e osuditi na geto. A ako prihvate, sljeduje ih nestanak, ili - borba do mostarskog Mostara.
Hrvati su najugroèniji bh. narod. Jadnici, nemaju ni jednog ve}eg grada u kome bi mogli da nacisti~ki stoluju, o~i{}eni od etni~ke prljav{tine. Eto, ne da im se pravo ni na povijesni hrvatski grad Mostar, gdje su do 1991. ~inili frtalj stanovni{tva. Razumjelo je katoli~anstvo ovu hrvatsku muku, pa je poguralo kroatizaciju neretvanskog kraja. Razumjeli su to i biskupci iz SDA; oni ve} osam godina podupiru prekrajanje povijesnog identiteta Mostara, poput hirurga koji su prekrojili nos na glavi Majkla Dèksona. Bo{njaci su narod u o~aju, ~im su u Hercegovini opet masovno glasali za stranku koja je nazaslu`nija {to je Bobanova apartheidska Herceg-Bosna opstala kao stvarnost. Bo{njaci su danas u Mostaru nepismeni indijanci, stjerani u siroma{ni rezervat, odakle kao na filmu mogu s onu stranu Neretve gledati ~uda elektrike, gradnje, biznisa; vide, jasno im je, kako se okolina Mostara, pogotovo prema jugu, hitro popunjava hrvatskim doseljeni{tvom, te osjete kako im je glavna mahana to {to, za razliku od Hrvata, ne znaju misliti. U toj nemisli, mostarske Bo{njake je strefila ideja HDZ-a da Mostar kona~no postane jedinstven grad, da se ukinu nacionalne op}ine. Prepadnuti ovom nau~nom fantastikom, predstavnici SDA su odbili mogu}nost objedinjavanja Mostara.
Bash ye finna Herzzeg-Palesstina

Ne treba imati iluzija o namjerama HDZ-a. Ova stranka ne odustaje od suhog, stolnog Mostara. Prijedlog za ukidanjem op}ina jeste namjera da se kona~no, zauvijek, u|e i u ovaj tzv. bo{nja~ki dio. Hrvatska politika se posljednjih osam godina strate{ki bavila uvozom hrvatskih grla u Mostar, kako bi Hrvati do{li u poziciju ve}ine. Ju`no od Mostara, pa i pred samim Stocem, nalaze se ogromna novoizgra|ena naselja, nalik na ona jevrejska u Palestini, ili srpska na Kosovu, gdje ìve uvezeni Hrvati iz srednje Bosne; stotine novih ku}a su nalik ko jaje jajetu, tipske, komunisti~ke; gradnju naselja je zvani~no pomagala hrvatska vlast, ali SDA na tu palestinizaciju Hercegovine nije nikada reagirala. Hrvatska politika se vi{e ne zadovoljava tek pukim osvajanjem ekonomske mo}i i na isto~noj obali; ona èli stvari legalizirati. Hotel Bristol, na zapadnoj strani, bio je simbol bo{nja~kog prisustva s obje strane Neretve. Ali, donedavno: Bristol je otkupljen ve}inskim hrvatskim kapitalom. U Bristolu je danas sve vi{e Hrvata, a sve manje Bo{njaka. HVIDRA }e u Bristolu imati sve~ani skup. Bristol je morao biti strate{ki interes bo{nja~ke politike. Trebalo se na glavu nasadit, ali, sa~uvati Bristol! A po{to se bo{nja~ka strategija zasniva na glupavoj devizi: Nek ne bude gore, hrvatska politika bez ikakvih otpora ostvaruje zacrtane ciljeve.
Kao {to bo{nja~ka javnost ni{ta ne zna o gubitku Bristola, tako nema pojma ni o pogubnim posljedicama ukidanja specijalnog statusa Hercegova~koneretvanskog i Srednjobosanskog kantona, odnosno, ukidanja rotacija klju~nih funkcija. Specijalni status je forsirao jednakopravnost, a sada }e Bo{njaci u HNK, biti kao Bo{njaci u RS. Srednjebosanski kanton je za Bo{njake nikakav dobitak, u odnosu na gubitak neretvanske regije. Umjesto da se ovom pitanju posveti dramati~na pa`nja, na FTV su nametnuti ustavni amandmani tuma~eni afirmativno - kao doprinos smanjenju glomazne administracije. Eto, sad ne}emo imati dva guvernera u rotaciji, pa }e dràva biti bogatija za jednu platu.
Fillganology is mutology
Hrvatska je politika maestralno ostvarila nacisti~ki cilj: etni~ku ~isto}u 27% bh. teritorije, iako su Hrvati po popisu iz 1991. ~inili ve}inu tek na 16%, te ekonomsko poklapanje 24% bh. teritorije gdje su Bo{njaci fizi~ka ve}ina. Federacija je time postala hrvatska provincija, iz Kara|or|eva. Hrvatski uspjeh je uzrokovan redukcionisti~kom fildànologijom SDA, a potom i SDP-a, ~ije tajkune nije zanimalo ni{ta izuzev bo{nja~kog pa{aluka. Kad se pogleda u o~i ~injenicama, nama ne preostaje ni{ta drugo nego da se dobrovoljno etni~ki o~istimo, ili da odìvimo ìvot u patnji indijanskog poniènja. Za insane, pak, postoji i tre}i put: mijenjati se, boriti, promi{ljati budu}nost, biti pametniji od drugih. Primjerice, sje}amo se hajke koja je dignuta zbog inicijative Ante Jelavi}a da se ili uspostavi tre}i entitet, ili da se ukinu entiteti. Jelavi}u je ~ak su|eno za ugroàvanje nekakvog teritorijalnog integriteta, a mi smo aplaudirali tzv. pravnoj dràvi. Hrvatstvo, u svim bojama, kontinuirano podràva ukidanje entiteta. Jedino Bo{njaci, genetski poslu{nici svih reìma, vjeruju kako je to ne{to protuzakonito, te je bolje u saburu i merhmetu gledati pridase. Sli~an dramatur{ki obrazac je i situacija sa inicijativom HDZ-a da se u jednu objedini {est mostarskih op}ina. Bo{njaci iz moralnih razloga ne smiju postati ~uvari podijeljenog Mostara! Time bi HDZ-u prepustili svoj civilizacijski kredibilitet. SDA je trebala zdu{no pozdraviti inicijativu HDZ-a, ma {ta da se iza nje krije. Razumljiv je strah SDA, ali se Bo{njaci u Mostaru, kao i u BiH, ne mogu za{tititi avlijskom logikom. Jedino je ideja integracije srodna bo{nja~kim interesima. Jedino otvaranjem jednih i drugih karata, moè biti na~et hrvatski apartheid u tzv. zapadnom Mostaru. Bo{njaci moraju jednom nau~iti da je ìvot tu~a, i da opstaje onaj ko vi{e voli sebe. Ako Bo{njaci sami sebe zatvore u geto, retardirani ambijent }e doprinijeti da Hrvati svakako uzmu i taj dio. Bristol je upozorenje! Ako pristanu na izazov, na spoznaju da rat zna~i mir, da borba zna~i slobodu, tek tada imaju {anse da sa civilizacijskih, multietni~kih, humanisti~kih pozicija poraze hrvatsku apartheidsku namjeru. Ponekad se ~ini da istinski Mostarci nisu svjesni snage koju ima kulturnohistorijska bitnost njihovog grada. [ta je ona kr`ljava, primitivna krià~a na Humu naspram sazvu~ja tolerancije? Naspram Aleksine Emine? [ta je taj jadni, arijel{aronovski, kretenski, nacisti~ki, nikud prispjeli tzv. zapadni Mostar, naspram onog Mostara pred ~ijom je snagom treperio duh univerzuma? Jakako, te{ko je trgnuti se iz nepreboli, i povjerovati da Mostar vi{e ikad moè biti to {to je bio. Pjesnik Alija Kebo svakog mjeseca izdaje ~asopis Most, jedini haber o mostarskom snu. Ne ~ini to stari pjesnik za{to {to vjeruje da ~asopisom moè promijeniti svijet, ve} mu je lak{e s ovog svijeta odlaziti s vjerom da }e Mostar opet biti Mostar. Jedino u borbi ìvot prestaje biti poniènje.
Br. 69, 11. XII 2002.
Dnevnik revolucije
157
Dnevnik revolucije
Hodè ameri~kog islama

New York Times pi{e da }e Amerika u Bosni diskreditirati dàmije, proganjati uticajne Bo{njake, hapsiti i ubijati neistomi{ljenike
Ameri~ki titanik pouzdano tone pod kormilom najmo}nijeg lu|aka nakon Adolfa Hitlera, ameri~kog predsjednika Dòrdà Bu{a Juniora. Svi narodi, izuzev pijanih Rusa, suglasni su da je Bu{ova politika zlo za civilizaciju. Bu{ova kauboj{tina je objedinila Svijet. Ali, protesti od Istoka do Zapada ne mogu obuzdati Bu{ov mra~ni zlum. On se dublje ukopava u uzroke ameri~ke sramote. Upravo je pobjedni~ki obznanio jo{ dva ameri~ka poraza: prvi, da }e {irom Svijeta likvidirati neprijatelje Amerike, a to bez presude moè postati svaki od nas; drugi, da }e Amerika finansirati popravljanje medijske slike o sebi. Jedna od zemalja u kojima }e se vr{iti ove operacije, kao tvrdi New York Times, bi}e i Bosna i Hercegovina.
Degenerychny islamocid
Amerika u Evropi nema pouzdanijih prijatelja od Bo{njaka. Uzrok tome je zahvalnost za okon~anje genocidnog rata. Ipak, Amerika u Bo{njacima traì neprijatelje! Prijateljstvo Bo{njaka-muslimana nije profitabilno za novi ameri~ki rat. Otud }e se represijom poku{ati iznuditi bo{nja~ki otpor. Strategija informacijskih operacija protiv neprijatelja podrazumijeva diskreditaciju ili smanjenje uticaja dàmija i vjerskih {kola, te otvaranje {kola u kojima bi se u~io umjereniji muslimanski pogled na svijet. Pominjanje BiH, u kontekstu sna`ne propagande kojom bi se promijenili rastu}i negativni stavovi prema SAD, zna~i da se operacija odnosi na Bo{njake. Ne uti~u dàmije valjda na Srbe i Hrvate?!! Drugo, u islamskom svijetu ne postoji umjereniji islam od ovog koji ìve Bo{njaci; u bo{nja~kom islamu dàmije nemaju bitnog uticaja, pa i zbog toga {to je ve}ina hodà odgojena u komunisti~kom vaktu i poslu{ni~kom duhu; dvogodi{nja antibo{nja~ka haranga SDP-Alijanse je pokazala koliki su stra{ljivci ti islamski slu`benici; {utali su dok frtutma pro|e, kako bi sad hodali ko oslobodioci; me|u takvima nema onih koji bi se ma kome zamjerili, osim bo{nja~kom narodu, na{ta su ve} svikli u komunizmu i alijizmu. Ameri~ki plan za remontiranje javnog mnijenja u biti je islamocidan. [ta imaju dàmije sa demonstracijama u Koreji ili Njema~koj? Civilizacija je, za razliku od Bu{a, neoptere}ena religijskim faktorom. I isto~ni i zapadni kriti~ari Bu{ovog militarizma su iznad zatucanosti koja svaku misao podre|uje vjerskim predznacima. Ameri~ki rat protiv tzv. islamskog terorizma najve}i je poraz doìvio u antibu{ovskom otporu onih javnosti koje su kr{}anske. Civilizacija je odve} multilateralna, da bi se mogla paliti na primitivne, pe}inske obrasce mi{ljenja, kakav je ovaj ameri~ki, koji terorizam razumjeva kroz islam, a ne kroz op}e zlo koje nema veze ni s jednom religijom.
Otpor prema kabadahijskoj politici Bu{a Juniora nepravedno se naziva antiamerikanizmom. To je otpor prema globalnom seljakluku, a ne prema dostignu}ima ameri~kog ìvota. Uostalom, da je problem u Americi, a ne u Bu{u, pa valjda bi se po Njema~koj ili Koreji i prije 10-20 godina organizirale tzv. antiameri~ke demonstracije! U posljednjih 50 godina toliko je sna`na bila opsjednutost svijeta ameri~kim snom, da je ignorirana nakaznost ameri~ke vanjske politike. Blagodare}i Bu{ovom siledìjstvu, Americi se danas spo~itavaju zlo~ini koji su bili zaboravljeni zbog globalne privrènosti amerikanizmu. Jednako kao {to su Jevreji genocidom u Palestini opoganili uspomenu na holokaust, tako je i Bu{ prosipanjem sile ogadio ameri~ki san. Ameri~ka zastava je bila ikona odrastanja brojnih generacija u svim dijelovima svijeta, a danas, zapaljena, biva ikona otpora ko~ija{kom porobljavanju svijeta. Bu{ je za 20-tak mjeseci vladavine uni{tio ono {to su cijelo 20. stolje}e stvarale generacije pametnih i nadarenih Amerikanaca. Samo totalni degenerik moè po~initi takvu {tetu.
Auschwitzerland on the Cuba

înilo se da Bu{a ne}e zanimati to {to ga nekakvi smrtnici diljem Svijeta smatraju degenerikom. Ali, svaki vo`d teì boànskom prijestolju. Na tom bespu}u uklanja heretike. Zato Ministarstvo odbrane SAD kre}e u operaciju (3600.1: IO) preoblikovanja mi{ljenja, {to je nemogu}e odvojiti od ovlasti agenata CIA-e da likvidiraju neistomi{ljenike. Paradoks je da su najve}i prijatelji Amerike danas svi oni koji razumijevaju antiamerikanizam Bu{a Juniora. Bu{ova politika proganjanja neistomi{ljenika i remonta pameti, u BiH je imala promociju i prije nego je, ovih dana, dobila zvani~ni karakter. Ve} godinu dana ìvimo u spoznaji da na{ gra|anin moè biti uhap{en bez ikakvih dokaza, pa i deportovan u Au{vic na Kubi (Alìrska grupa, Pogorelica, Fijuljanin...) Svjedoci smo sistemske satanizacije uglednih Bo{njaka, a da nismo ni znali da CIA ima ovlasti da sprovodi agresivne informacijske taktike protiv utjecajnih ljudi... Tek sada se uo~ava uloga Magazina 60 minuta, Slobine Bosne, Oslobo|enja. Pri~a se na tome ne zavr{ava. Ona je uvijek gora od zvani~ne slike. Zvani~no, javno, besramno, Amerikanci }e u BiH likvidirati neistomi{ljenike, te gasiti medije koji kriti~ki pi{u o Bu{ovoj politici. Zvani~no, diskreditirat }e dàmije, {to zna~i da }e u redu za odstrijel biti svi koji idu u dàmije. Opstat }e samo oni {to se budu divili Bakiru Bezistanu, Senadu Tuki i njihovom {efu Alibabi Mumiji. Jerbo su oni hodè ameri~kog islama! Bosnu jedino moè spasiti sve sna`niji evropski otpor Bu{ovim antiameri~kim, opasnim glupostima. Dotad, Bosna je Amerika, a Amerika su Pale.
Br. 70, 25. XII 2002.
Dnevnik revolucije
159
Od ~etnika do vo|e islamske revolucije, i obratno
Neprijatelj islama No.1

Ravno prije deset godina Islamska zajednica je na{eg kolumnistu proglasila ÊTNIKOM i NEPRIJATELJEM MUSLIMANSOG NARODA. Deset godina poslije, Preporod, glasilo Islamske zajednice, u nastavcima blati Fatmira Alispahi}a kao najve}eg neprijatelja islama, te za njega traì kaznu kao u islamskim zemljama. [ta je pozadina ovog sukoba?
Bog mi je svjedok da ne èlim konflikt s Islamskom zajednicom. Svjedoci su i moji prijatelji kojima sam kazao da ne}u reagirati na klevetni~ke rafale iz Preporoda, glasila Islamske zajednice. Moja satisfakcija je bilo uvjerenje da autori tih kleveta, u su{tini, znaju da ~ine prljav posao; da osje}aju zlu krv u svojoj pomami da okaljaju i ponize moje ime. Uzdao sam se da }e se u mojoj {utnji, i pra{tanju, prepoznati vi{i interes; bio sam spreman otrpjeti uvredu, od{utati la`, kako bismo za{titili Islamsku zajednicu od otvaranja sramnog naslje|a njene ideolo{ke pro{losti. Konflikta se nisam pla{io, ali sam ga smatrao {tetnim, ne po mene, ve} po Bo{njake; konflikt sam izbjegavao, svjestan da njime gubi samo Islamska zajednica. Ramazan je bio motiv vi{e da se suzdrìmo od svojih ovozemalj{tina, kako bismo odricanjem od strasti ~inili za dobrobit na{ih zajedni~kih interesa. Ova moja uvjerenja su, o~ito je, shva}ena kao strah, povla~enje, ustuknu}e Na moju {utnju, i pra{tanje, oni su uzvra}ali brutalnijim nasrtajima na moju li~nost. Postao sam glavni neprijatelj islama, jedina li~nost kojom se u nastavcima bave urednici i kolumnisti Preporoda. Njihova je zasluga to {to }u sada re}i ono {to sam htio pre}utati.
Zlideologija redukcionizma
Bio sam neprijatno iznena|en kada sam u Preporodu od 1. oktobra 2002. pro~itao kolumnu glavnog tuzlanskog imama Amira Kari}a, u kojoj se ovaj moj srda~ni poznanik klevetni~ki obru{ava na moju li~nost. îme sam to zasluìo? Time {to sam bio PRVA @RTVA Lagumdìjinog policijskog reìma, kada je u februaru 2001., u glasilu SDP-a, objavljena moja privatna e-mail po{ta, kao dokaz da zagovaram otpor SDP-ovskoj satanizaciji Bo{njaka? (Svi su se zavukli u podrume dok se na mene obru{avala lavina opasnih gluposti, kakva je i ona da sam vo|a islamske revolucije i komandand vehabija.) Time {to sam u posljednje dvije godine odrào oko 50 tribina Bo{nja~kog dijaloga, u svim krajevima BiH, od Stoca do Gora`da, putuju}i od svoje volje i od svojih para? Ili, time {to sam u posljednje dvije godine napisao oko 300 tekstova u kojima sam tematizirao zlu prirodu Lagumdìjine antibo{nja~ke vladavine? Time {to sam prvi autor koji je pravim imenima nazvao ameri~ki antiislamski fa{izam, dràvni teror nad tzv. Alìrskom grupom ili manifestaciju policijske dràve u slu~aju Pogorelica? Nemam razloga za la`nu skromnost, pa }u slobodno ponoviti ono {to su mi mnogi rekli da sam jedan od najzaslu`nijih autora za profiliranje bo{nja~kog stava da je izborni poraz Zlatka Lagumdìje bitan za opstanak Bo{njaka. Ne postoji moralna ili materijalna
mjera koja je dostatna da pokrije energiju koju sam uloìo, i odmazde koje sam otrpio - za oktobarski cilj. Taj cilj nije bio pobjeda SDA, ve} ru{enje izdajni~kog, lagumdìjskog SDP-a. To je ve} stvar privatne pri~e. No, bla}enje moje li~nost od strane glasnogovornika Islamske zajednice je stvar javnosti. Otud nemam pravo od{utjeti na pojavu da moju patriotsku podobnost seciraju osobe koje su u kukavi~kom saburu proìvjele dvogodi{nji karavakat, gledaju}i iz skoloni{ta ~ija }e pu}i, i kome }e se prikloniti, jal {vabama, jal partizanima.
[ta je ovdje opskurnno?

Islam je vjera manjeg dijela bo{nja~kog naroda. Onaj ve}i dio nosi muslimanska imena, ali nije u islamu. Oni se svjesno ili podsvjesno stide muslimanskog porijekla, jer osje}aju da je islam uzrok svih bo{nja~kih nevolja. Ne bi imali takav osje}aj da im se od odlaska Osmanlija ne potura uvjerenje da ne pripadaju ovom, nego nekom izumrlom svijetu. Strategija deislamizacije Bo{njaka jednako je zla kao i strategija islamizacije. I jedno i drugo su nasilje nad slobodom ~ovjeka i vjere. Pitanje stabilnosti islama u Bo{njaka jedino se da rije{ti svebo{nja~kim konsenzusom o neupitnim vrijednostima i mjerama koje su bitne za bo{nja~ki opstanak. Bo{nja~ki alfabet, Ljiljan, br. 500
Napad mog srda~nog poznanika, efendije Amira Kari}a, dogodio se ba{ u dane kada sam zavr{avao seriju tribina Bo{nja~kog dijaloga (Te{anj, Jablanica, Biha}, Sanski Most, Stolac, Maglaj, Banovi}i, Visoko, Mostar, Konjic), svojevrsnu nadstrana~ku predizbornu turneju na koju sam krenuo ne bi li pomogao u ru{enju Lagumdìjine bolj{evi~ke vladavine. I, dok sam tako sam klaparao po bosanskim no}ima i drumovima, odnekle je do{ao magi~ni mig: udri murtatina! takav ne smije imati nikakvih zasluga! sve {to je u~inio za bo{nja~ku stvar mora biti unakaèno! Mi, koji smo gnjecavo tijesto, mi, koji smo kukavice, lafina{i, pobjegulje, mi, koji hroni~no virimo iz mi{ijih rupa, i koji se vazda priklanjamo ja~em, jer nismo sposobni ni za {ta nego da budemo donji, jadni, snishodljivi, mi koji smo beski~mena ki~ma bo{nja~kog naroda, a koje(g) ima sve manje i manje pa mi smo autori oktobarske pobjede! Tijesan je lift za historiju, tijesan je minder, i otud treba izbaciti sve nevjernike, ali i nepodobne vjernike. A pogotovo one kojima je do mindera stalo koliko do lanjskog snijega. Dakle, mislim da je napad Preporoda na mene uzrokovan oktobarskom pobjedom onih koji su u na{em stradalni{tvu vladali deset najteìh godina, a koji su opet olako do{li do vlasti, jer je njihov izborni rezultat stvar bo{nja~kog inata, a ne vjere u ispravnost izbora kriminalne, nereformirane, i od raznog zla neo~i{}ene SDA. Napad je otpo~eo kad je postalo jasno da }e Lagumdìja biti oboren demokratskom voljom bo{nja~kog bira~kog tijela, za ~iju sam profilaciju uloìo hiljade sati svoga slobodnog vremena. Da je bilo druk~ije, da su nam za vratom ostali Lagumdìja i Munja, pustio bi Preporod na miru F.A. da zalijepi na prvoj krivini, jakako, kao {ehid. A po{to Preporod zna da ja nisam ~ovjek od mindera, da SDA i Aliju Izetbegovi}a doìvljavam kao bo{nja~ke povijesne nakarade, i nesre}e, da nisam protiv SDP-Alijanse pisao kako bi se na vlast vratila katastrofalna SDA, ve} kako bismo od dva mogu}a zla imali ono, trunku manje, itd. - krenulo se u satanizaciju moje li~nosti, s ciljem da se ocrni kredibilitet moje bo{nja~ke rije~i. A za{to? Pa zato {to ve} postoji formirano povjerenje velikog dijela bo{nja~ke javnosti u to {to napi{em, a to povjerenje je kovano u opasno i opako vrijeme, kad se nije moglo pretpostaviti koliko }e ko{tati istina. Uostalom, u ovom {to govorim uvjeravao sam se na tribinama Bo{nja~kog dijaloga, recimo, u Maglaju, gdje je na moj nadstrana~ki javni skup
do{lo vi{e ljudi nego i jednoj stranci ili kandidatu. Feudalci iz Islamske zajednice su s pravom tu pojavu prepoznali kao opasnost, jer su u srednjem vijeku nau~ili da se samo njima vjeruje, a da se svi drugi kojima bi se moglo vjerovati spaljuju na loma~ama. O imperativu dijaloga, o imperativu za{tite i afirmacije Bo{njaka koji su ne{to u~inili za Bo{njake, o svim drugim imperativima koji tvore zrelu i djelatnu naciju ovdje ne vrijedi govoriti. Sude}i po napisima Preporoda, Islamska zajednica je isprepadana mogu}no{}u ja~anja bo{nja~kog fronta, kojeg nema na strogim vjerskim kriterijima, te i dalje istrajava na redardaciji bo{nja~ke snage, tako {to redukcionizam uzima kao mjeru opstojnosti. No, vratimo se u pri~u.
Be{~asna pro{lost
Efendija Kari} je u Preporodu od 1. oktobra 2002., u tekstu pod naslovom Relativiziranje ili igra eutanazije, bukvalno izmislio da sam u ovom listu - pisao o Islamskoj zajednici u Tuzli i ljudima koji su je predstavljali u posljednjih nekoliko godina, posebno ratnih, kao o klero-fa{isti~koj organizaciji. Kari} je usput komentirao i jedan moj tekst iz Ljiljana, navode}i kao opskurnu moju tezu, zlonamjerno istrgnutu iz konteksta da samo manji broj Bo{njaka pripada islamu i da osje}aju da je on uzrok njihovih nevolja. Razaznao sam Kari}evu zlu, montaèrsku namjeru. Tendencija klerofa{izacije bo{nja~kog bi}a jeste pominjanja u jednom mom tekstu u Oslobo|enju, u kolumni Diwanhana, ali ni nikada poslije nisam nigdje napisao da je - Islamska zajednica klerofa{isti~ka organizacija. Imao sam tri mogu}nost: ili pre}utati, ili ponovo otvoriti dokaze o sudjelovanju nekih budala{a iz Islamske zajednice u tendencijama klerofa{izacije Bo{njaka, ili traìti obja{njenje. Listu Preporod sam uputio kratko reagiranje, u kome stoji: Molim Amira Kari}a da javno obznani broj, datum, stranicu, naslov teksta, te citat gdje se, kako on sa sigurno{}u tvrdi, nalazi ta zlomisao da je Islamska zajednica klerofa{isti~ka organizacija. Molim Amira Kari}a da bude konkretan u izno{enju dokaza za svoju tvrdnju, kao {to je bio konkretan u tvrdnji. Jakako, Amir Kari} nije iznio konkretne dokaze za konkretnu tvrdnju. U Preporodu od 15. oktobra 2002. na ~itavoj je stranici objavio tekst Ljudska paranoi~nost, u kome je na raznim mjestima ponavljao da nije ni{ta izmislio, da nikada nikoga ne èli uvijediti, i sl. Dakle: po{ten. Pa da vidimo. Kari} kao argument navodi sljede}e: U tekstu nisam uop}e spomenuo ime Fatmira Alispahi}a. Mislio je na nekog drugog?!! Ali, kako }e misliti na nekog drugog, kad dokazuje, pi{e, da je mislio na Fatmira? Napose, napisao je tuzlanski novinar i kolumnist. Jedan je takav. Da je rije~ o Fatmiru dokazuje i onaj opskurni citat iz Ljiljana. Kakve onda veze ima argument da uop}e nije spomenuo Ili je to tek fatanje za svaku slamku? Kari} se u svom izno{enju konkretnih dokaza poziva na dva teksta, a usput kratki redakcijski komentar na njegov prvi tekst pripisuje meni, {to je kukavi~ki. Prvi tekst na koji se poziva - nije moj tekst! Drugi tekst na koji se poziva jeste moj, i objavljen je u Oslobo|enju, a ne u ovom listu. U tom prvom tekstu za Kari}a je problemati~an dio re~enice u kome stoji suprotstavljanje klerofa{isti~kim pojavama u Tuzli. Po njemu se prvi dio sloènice klero odnosi na imame. Pa makar i da je njegovo tuma~enje ta~no, to ne dokazuje da je F.A. u ovom listu pisao da je - IZ klerofa{isti~ka organizacija. Dakle, ovo nisu konkretni dokazi za konkretnu tvrdnju! Drugo, navo|enje mog teksta iz Oslobo|enja tako|er ne opravdava Kari}evu tvrdnju da sam u ovom listu napisao da je - IZ klerofa{isti~ka organizacija. Iako nije mogao odgovoriti na moju konkretnu molbu da navede broj, datum, stranicu, naslov teksta, te citat, iako se zagubio u natezanju konstrukcija, Kari} pi{e sljede}u re~enicu: To nije jedini slu~aj da je Fatmir Alispahi} predstavnicima Islamske zajednice u Tuzli lijepio etikete klerofa{izma. Kari}, eto, nije prona{ao ni taj jedan slu~aj, a opet, uporno, tvrdi da to {to ne postoji nije jedini slu~aj!!!
No, ja ne bjeìm ni od jednog svog teksta, pa ni ovog u Oslobo|enju, koji je navodno dokaz da sam pisao to {to nisam pisao. U tom se mom tekstu, od 6. juna 2000., govori o jednom aktivisti SDA, ina~e efendiji, za koga sam ustvrdio da ima nepobitne zasluge za tendencije klerofa{izacije bo{nja~kog bi}a. E ovo je momenat zbog kojeg nisam htio ulaziti u konflikt sa Islamskom zajednicom, jer bi se morala otvoriti najbe{~asnija stranica u povijesti Islamske zajednice u Tuzli. No, tu svjesno zaboravljenu stranicu ne otvaram ja, ve} oni koji ni{ta ne razumiju.
Klerofa{isti~ka demokratija
Ba{ ovih dana, 17. decembra, navr{ava se deset godina otkad me je glasilo Zmaj od Bosne, ~iju su osniva~i i sponzori bili SDA, Islamska zajednica i sve muslimanske institucije Tuzle proglasilo ÊTNIKOM. Javni poziv na odstrijel sam zasluìo jer sam u tekstu Krv boje benzina ukazao da u Tuzli ima pojava otpu{tanja lojalnih Srba s posla, te da se tom politikom direktno pomaè Radovanu Karadì}u, ~iji istinski zlo~ini bivaju relativizirani verbalnim proganjanjem tuzlanskih Srba. U podnaslovu mog teksta Krv boje benzina, objavljenog u Frontu slobode 11. decembra 1992., se kaè: Ko stoji iza sve u~estalijih inicijativa za etni~ki ~istom Tuzlom, ~ime bi bio u~injen antidràvni akt protiv RBiH, a ~etni~ka zvjerstva, fakti~ki legalizirana? Ako Muslimani prihvate tu igru, potpisa}e svoj duhovni i fizi~ki kraj. Publicista Sejfo [ari} (umro 1994.) o ovom je doga|aju zapisao: U to vrijeme proglasiti nekog ÊTNIKOM, bilo je isto {to i izre}i mu - smrtnu presudu. Sve je upu}ivalo na to da bi se takav zlo~in mogao i dogoditi. Telefonske prijetnje, ispaljeni rafali pod prozorima u gluho doba no}i, raznorazne poruke o likvidaciji, bile su ono sa ~im je tih dana ìvjela porodica Alispahi}. () Fatmir Alispahi} ne samo da ne biva upla{en ovom navalom frustracije i mr`nje koja se sru~ila na njega i njegovu porodicu, ve} biva ohrabren potvrdom izre~ene istine. Ali jo{ uvijek, naro~ito nakon sudbine Alispahi}evih, niko nije bio spreman da zaledi srce i da tako javno i glasno kaè ono {to misli o razgradnji bosanskog patriotskog duha. Alispahi} tada ulazi u otvoreni sukob sa zahuktalim desnim klerikalnim krilom SDA, i pi{e tekst Krv boje benzina II. Odmah potom, na pretkongresnom skupu Udruènja bosansko-muslimanskih intelektualaca Tuzle, u krcatoj i zapjenu{anoj dvorani Hotela Tuzla, u gazimestanskoj atmosferi naelektrisanoj muslimanskim frustriranim nacionalizmom, i uz direktne TV i radio prenose Fatmir Alispahi} biva progla{en NEPRIJATELJEM MUSLIMANSKOG NARODA. Efendija Amir Kari} druk~ije vidi ovaj doga|aj, o kome je pisano i u broju 18, od 21. II 2001. godine. Za Kari}a je problemati~an dio re~enice: Na osniva~koj skup{tini koja je li~ila na nacisti~ke skupove u Hitlerovoj Njema~koj Kari} se ibreti: Dakle, tvrdi se da je osniva~ka skup{tina UBMIT-a li~ila na Hitlerove nacisti~ke skupove, a da je iza UMBIT-a stajao odbor Islamske zajednice Tuzla. ûdno! Na {ta moè li~iti skup na kome se, uz direktne rtv prenose, jedan gra|anin, zbog svog stava, progla{ava narodnim neprijateljem!!? Ne}e valjda takav fa{isti~ki skup li~iti na konferenciju o za{titi ljudskih i demokratskih prava?!! Kari}, dalje, kao neistinit postavlja podatak da je Islamska zajednica stojala iza ove sramote. Na àlost jeste. Ali, ne samo Islamska zajednica, ve} su i Muftijstvo, i Merhamet, i SDA, bili supotpisnici saop}enja za javnost, koje je pro~itano u prepunoj sali, i direktno u eter, a u kome se kaè da }e oni - svaki smi{ljeni verbalni nasrtaj na bi}e i identitet Muslimana najo{trije osuditi i nastojati sankcionirati svim dostupnim sredstvima. Budu}i da sam od ~etiri institucije javno progla{en NEPRIJATELJEM MUSLIMANSKOG NARODA, budu}i da je tu inauguraciju moglo vidjeti i ~uti barem pola miliona ljudi, mogao sam rahat na svakom }o{ku o~ekivati ratnu realizaciju svih dostupnih sredstava. U vrijeme kad su Bo{njaci masovno ginuli, jedna glava jal gor jal dol ne bi puno ni zna~ila ni falila. Istinski problem u ovoj pri~i jeste to {to je Islamska
zajednica podràvala jedan klerofa{isti~ki projekat kakav je bio list Zmaj od Bosne. Saop}enje Muftijstva, Merhameta, IZ i SDA, u kome sam progla{en NEPRIJATELJEM MUSLIMANSKOG NARODA, naslovljeno je kao APSOLUTNA PODR[KA ZMAJU. Od niza sramnih hvalospjeva klerofa{izmu izvojimo, recimo, sljede}u zlomisao: Svi Muslimani dobre volje i ~estitih namjera u Zmaju su prepoznali duhovni izraz za kojim su teìli ~itav niz godina. Pa da vidimo za{ta to Islamska zajednica tvrdi da odslikava duhovne te`nje bo{nja~kog naroda
Sramotili sebe, islam i Bo{njake

U tekstu Partizana ne smije biti, Zmaj pi{e: Svaki Musliman treba da ima svoga Srbina za kojeg se mora zavjetovati da ga pogubi. U tekstu Upute muslimanskom borcu, Zmaj pi{e: Vojnoj komandi se stavlja na raspolaganje da odlu~i da li je korisnije i od interesa za op{tu stvar, da oslobodi, razmijeni ili LIKVIDIRA neprijateljskog zarobljenika. U tekstu Krijeposna muslimanska dràva, Zmaj pi{e: Muslimanska dràva bit }e nacionalna dràva Muslimana, dok }e ostale etni~ke grupacije imati gra|anska prava nacionalnih manjina; Muslimanska dràva imat }e muslimansku ideologiju, koja }e biti ugra|ena u kompletan gra|ansko pravni sustav budu}e dràve; stupanj socijalnog prosperiteta pojedinca posebno }e zavisititi od stupnja punosvjesne primjene na~ela muslimanske ideologije. U tekstu Nejma vi{e nina nana, Zmaj pi{e: Mje{anci se obrazovno, intelektualno, po~esto i moralno zapu{taju i ostaju duduci i tokmaci cijeloga ìvota; s pojavom Zmaja i promjenama u kolektivnom bi}u grada mje{ancima ìvot u Tuzli postaje no}na mora. Ravno mjesec dana nakon objavljivana teksta u kome je tzv. mje{ovitim brakovima i djeci iz tzv. mje{ovitih brakova Zmaj poru~io da u muslimanskoj Tuzli nemaju budu}nosti, a {to je izazvalo brojne reakcije i na samom frontu, gdje su se u jedinicama ARBiH borili i tzv. mje{anci, saop}enjem se oglasila Islamska zajednica da za{titi taj segregacijski stav, i da ga ~ak afirmira kao ogroman i nemjerljiv doprinos osvje{}ivanju Muslimana. Sva ova problemati~na saop}enja Islamske zajednice, kojima se podràva klerofa{isti~ki projekat lista Zmaj od Bosne, potpisivao je jedan ~ovjek, funkcioner SDA, kojega sam spomenuo u Oslobo|enju. Za mene nema nikakve dileme da je ovih nekoliko citata iz Zmaja KLEROFA[IZAM. înjenice govore da je Islamska zajednica u to vrijeme javno i hvalospjevno podràvala list Zmaj od Bosne, kao i da se nikada nije ogradila od svog u~e{}a u klerofa{isti~kom projektu. Ovo {to sam rekao ne zna~i da je Islamska zajednica klerofa{isti~ka organizacija, ali zna~i, i upozorava, da IZ i dalje nosi ne~asnu pro{lost od koje se ne kani ograditi. Podsje}anja radi, Tadeu{ Mazovjecki, specijalni izazlanik UN za ljudska prava, koji je moralni kredibilitet kod Bo{njaka stekao ostavkom zbog Srebrenice, u svom je izvje{taju naveo list Zmaj od Bosne kao jedini primjer kr{enja ljudskih prava u ratnoj Tuzli. Islamska zajednica, zasad, ne misli tako. Vrijedilo bi napisati knjigu o doga|ajima u ratnoj Tuzli, jer se neki doga|aji name}u kao paradigme na{ih politi~kih poraza. Vrijedilo bi objasniti fenomen da se lokalna administracija u Tuzli, na ~elu sa Selimom Be{lagi}em, nikada nije suprotstavila klerofa{izmu Zmaja od Bosne, a dobila je desetak svjetskih nagrada za demokratiju i ljudska prava; ta lokalna, tzv. gra|anska administracija, ~ak je 1992. poskidala sva antifa{isti~ka obilje`ja u gradu, i po dvojici Hitlerovih oficira nazvala dvije ulice u Tuzli; vrijedilo bi analizirati be{~asnu javnu spregu SDA i Islamske zajednice, koji su putem Zmaja od Bosne satanizirali antinacionalizam i antifa{izam; vrijedilo bi se prisjetiti silni{tva Islamske zajednice u toku agresije, recimo, kada je zabranila imamima da klanjaju dènazu djeci izginuloj 25. maja 1995. na Kapiji, uz protivljenje da se na istom mezarju sa muslimanima ukopaju katoli~ke i pravoslavne `rtve; iz tih tragi~nih dana zabiljeèna je izjava predsjednika SDA Tuzle, nakon {to je reis Ceri} darivao krv da je sretan onaj
ranjenik koji je dobio reisovu krv i da bi tu koli~inu vrijedilo podijeliti na kape pa svima ubrizgati po jednu kap. Jednostavno, Islamska je zajednica u ratnoj Tuzli sramotila i sebe, i islam, i Bo{njake. Nejasno je za{to im je trebalo otvaranje ove teme. Mo`da su zaboravili...
Zazivanje kamenovanja
Nakon dva teksta Amira Kari}a u Preporodu, koja sam kanio ot}utati, a zlobu halaliti, zarad vi{ih interesa, pojavljuje se i tre}i tekst, pod naslovom Protestantizam iz inata i dàhilijjeta!, u broju od 1. decembra, potpisan sa inicijalima A.K. Pomislio sam nam mog srda~nog poznanika Amira Kari}a. No, upravo iz Islamske zajednice u Tuzli su mi dojavili da to nije napisao Kari}, ve} Aziz Kadribegovi}, urednik Preporoda, koji je, vjerovatno, metanjem inicijala pod golem tekst, {to je neuobi~ajeno, htio podmetnuti Amira Kari}a. Kadribegovi} reagira na moj tekst od 11. XI 2002., pod naslovom Ramazanska revolucija, i to na na~in koji ne grani~i sa ko~ija{kom, prosta~kom retorikom, ve} jeste samo dno nekulture i divlja{tva. O tekstu Ramazanska revolucija se pohvalno govorilo na nekim hutbama, recimo, u Travniku. U narednim recima }u pokazati da je Kadribegovi} u mjesecu ramazana, vrije|ao, lagao i prijetio, preuzimaju}i na sebe ~ak ingerencije Svevi{njeg. Idemo redom... Prvo o uvredama. Kadribegovi} mene naziva: ubleha{em, uhljupom, dàhilom, lumpen-proleterom, itd., a za moje stavove kaè da su gomila rigidne blasfemije, stupidarije najniè vrste, huljenje i pljuvanje, itd., te laè da po vlastitom priznanju, ne znam prou~iti Bismillu. A onda prijeti, ali i ekstremistima, slobodnim strijelcima, preporu~uje {ta bi to sa moje fizi~ke bezbjednosti trebalo u~initi: Neko }e kazati da invidue koje {to takvo javno ekspliciraju nisu dostojne ni na{eg prezira, a nekmoli negog {ireg osvrta, i da na takvo {to samo treba pljunuti i zalijepiti za sva vremena, a ne baviti se takvim budale{tinama! No, na{e mi{ljenje nije takvo. U islamskim zemljama zna se {ta bi ih sljedovalo pi{e Kadribegovi}, nedvosmileno poru~uju}i da se on, dakle, list Preporod, dakle, Islamska zajednica, ne slaù sa civilizacijskim, demokratskim, evropskim pravilima (Na{e mi{ljenje nije takvo), ve} da bi mene, zbog mog pisanja, trebalo kazniti kao u islamskim zemljama, dakle, kamenovati, odsje}i mi ruku kojom pi{em, objestiti na kran, na trgu, itd. E vidi{ moj Kadribegovi}u, na tvoju nesre}u, a na moju sre}u, Bosna nije islamska, ve} evropska dràva! U Evropi se tvoja preporuka za krvav obra~un sa neistomi{ljenikom smatra divlja{tvom, ali i krivi~nim djelom. Ti bi, Kadribegovi}u, da ovdje ima stabilne pravne dràve, trebao zbog svog javnog zazivanja nasilja nad mojim tijelom, oti}i malo u zatvor, da se opameti{, da razumije{ da niko nema pravo koristiti medij kako bi javno preporu~ivao kako nekoga treba kamanovati, unakaziti, ubiti. Po{to si ti, Kadribegovi}u, divljak, i primitivac, a po{to te takvim napravilo bezakonje u Bosni, da bi mene razumio, uzvratit }u ti ~itljivom mjerom - ja ne}u nikome preporu~iti da te hapsi, iako si kao siledìja za hap{enja i su|enja, jer zaziva{ nasilje, jer javno poziva{ na ubistvo neistomi{ljenika, ali }u tebi osobno, javno, kazati sljede}e: Ako me stigne tvoja fetva, ako na mom tijelu ostane i trag tvog zazivanja kvaziislamskog fizi~kog obra~una s mojim tijelom, zbog mog duha, nek zna{ da }emo se ti i ja susresti, i da }u ti u{i zavezati u ma{nu, da bolje ~uje{ kad nekog kamenuju, pa }u ti takvom maloumnom udarati ~voke sve dok ti krv ne pro|e mozgom, ne bi li shvatio da nisi ti, tobejarabi, Allah d`.{. pa da kroji{ {ta }e sa koga biti. Ja se nisam pla{io ni Alije, ni Zlatka, ni labudova, ni munja, ni tuka, kad su bili na vrhuncu inkvizitorske mo}i, ne pla{im se ni ameri~kih fa{ista, a da se pla{im tebe, zunzaro jedna, koji u svojoj duhovnoj i vjerskoj sku~enosti na sebe preuzima{ ingerencije Svevi{njeg, da prosu|uje{ ko je vjernik, a ko nije vjernik,
koga bi trebalo kamenovati, a koga ne bi... Takvo {to moè napisati samo primitivac sa dna kvaziislamske, zatucane kace, koji sa islamom ima veze koliko i Mate Boban ili Radovan Karadì} sa kr{}anstvom.
Ramazanske spodobe
Gdje je, dakle, problem? U tekstu Ramazanska revolucija afirmativno sam pisao o ulasku ili povratku Bo{njaka u islam, i to iz otpora prema antibo{nja~koj politici Zlatka Lagumdìje. Rekao sam da je Alija Izetbegovi}, komitetskom zloupotrebom islama, tjerao Bo{njake od vjere, a da ih Lagumdìja, satanizacijom Bo{njaka, njihovog antifa{izma i tolerancije, nesvjesno vra}a u vjeru. Ta pojava je bjelodana. No, Kadribegovi}a je povrijedila ~injenica da se povratak Bo{njaka u islam odvija bez zasluga Islamske zajednice, koja je, kako sam rekao, u koaliciji sa SDA, doprinosila blasfemiji, formaliziranju, politi~koj zloupotrebi islama, {to je Bo{njake odbijalo od vjere. Drugo, Kadribegovi}a je povrijedilo {to sam rekao da masovno poste Bo{njaci koji nemaju blage veze sa islamskim u~enjem, ne klanjaju, ne znaju Bismillu, ali poste i VJERUJU onako kako oni znaju i ho}e, te da nijedan iskren musliman ne moè tvrditi da ti ljudi nisu muslimani. Eto, Kadribegovi} je presudio da svi oni koji su postili ramazan a ne izvr{avaju nikakve druge islamske obaveze nisu muslimani. Si{o Aziz s neba da kaè ko mere, a ko ne mere u muslimane. On kaè: Oni nemaju ni i od integriteta, pogotovo islamskog. Oni su, naprotiv, totalno dezintegrirane, raspolu}ene, rastrgane i izgubljene li~nosti. Eto, ja se ne mogu sloìti da je neko ko ima karakter i volju da isposti ramazan, jer VJERUJE, ali ne zna sve o islamu izgubljena li~nost. Valjda bi se IZ trebala truditi da dopre do tih ljudi, da im ponudi islamske spoznaje, umjesto {to njihovu pripadnost islamu vrije|a i ignorira, i {to ih naziva neartikuliranom gomilom spodoba. Moj stav se razlikuje od stava Islamske zajednice po tome {to sam uvjeren da svaki Bo{njak koji je u ma kakvom obliku postio ramazan, s mislima na Allaha d`.{. i njegovu milost - nije spodoba, ve} koristan ~lan bo{nja~ke zajednice koji doprinosi jedinstvu i zdravlju kolektiviteta. Posljednjih godinu-dvije intenzivije sam ~itao Kuran i njegova tuma~enja. Frapiran sam koli~inom neznanja i nepo{tivanja Kurana od onih kojima je dràva omogu}ila da planduju i da jako dobro ìve kao tuma~i i ~uvari islama. Mogao bih navesti mnogo citata na osnovu koji se vidi da su list Preporod, a time i Islamska zajednica koja ga kontrolira, u nekim slu~ajevima - odmetnici iz islama. [to se mene ti~e, meni je najdraì vjerodostojni hadis u kome se kaè: Istina izre~ena u lice nepravednom vladaru u islamu se smatra jednim od najvi{ih stepena imana i dìhada. A drag mi je i hadis koji glasi: Meni je blagodet znanja draà od blagodeti ibadeta. A, vala, ne mogu zaobi}i ni ovo: Prednost u~enjaka nad pobo`nim jeste kao prednost punog Mjeseca nad ostalim planetama.
Dok gore dàmije

Vrijeme je da ovaj tekst privedemo kraju. Prva je bajramska no}, ~etvrtak, 23,45, sutra je radni dan. Napolju dere muzika, {enlu~i se, pucaju petarde, Bo{njaci Bajram, uglavnom, doìvljavaju kao povod da se o`deru. Mene poboljeva grlo. Kad sam u tuzlanskoj Slobodi igrao ko{arku, prije 20-tak godina, u jednoj sam utakmici fasovo slomljen nos. Otad imam bolesne sinuse. Post mi je bio lagan, mogao sam i bez cigare, i bez hrane, s lako}om i zadovoljstvom, jedino mi se grlo nenormalno su{ilo. Zato me sad poboljeva grlo. Marno sam duplu dozu vitamina, ~aj od kantarije, pa ~ak od vrijeska, pa ~ehne bijelog luka, ne bi li prevario kakvu gripu. Ja o gripi, a oni o kamenovanju. Kad po{aljem tekst, prije nego legnem, zastat }u nad kolijevkom moje Asje. Gledat }u, minut-dva, ko i svake no}i, u njen siguran san. Kao mjesec u zvijezdu. Boè, kakva li nju budu}nost ~eka? Ja o Asji, a oni o
kamenovanju. A onda }u le}i, i usniti Bosnu. Ju~era{nju. Antifa{isti~ku i antinacionalisti~ku. Sutra{nju. Za moje dijete, slobodnu i sretnu. Boè, ja o Bosni, a oni o kamenovanju. Bilo bi lijepo da Islamska zajednica razumije da meni nije do tu~e. I da razumije da smo jedno drugom potrebni, ne zbog nas, ve} zbog Bo{njaka. I da ovo prestane. Valja spavati. S jednim okom. Valja se odmoriti. Valja sakupiti snage. Jer sutra }e opet baciti bombu na neku dàmiju. Dok gore dàmije, moje dijete nema budu}nosti.
Br. 70, 25. XII 2002.
Dnevnik revolucije
167
Dnevnik revolucije
Zlo~in nad sobom

Zlo~in Mumera Topalovi}a ne moè se tek olako prihvatiti kao mudàhedinsko maslo. Nevjerovatna je njegova ispovijest da je krenuo za Beograd da ubije Milo{evi}a. Vi{e je nego sumnjivo njegovo pojavljivanje na naslovnici Slobodne Bosne prije nekoliko mjeseci. [ta je Topalovi} radio u srbijanskim zatvorima? Otkud znamo da je bio tamo? Mo`da je, recimo, bio na obuci u Velikoj Britaniji?
Zlo~in koji je nad ~estitom hrvatskom obitelji, u Kostajnici, na Badnju ve~e, po~inio hajvan Muamer Topalovi}, ne pripada ni bo{nja~koj, ni muslimanskoj interesnoj sferi. Taj zlo~in odgovara jedino hrvatskim i srpskim separatistima, kao i svim pomo}nim snagama koje u islamofobijskoj satanizaciji Bo{njaka vide pre~icu ka podjeli BiH po dogovoru iz Kara|or|eva. Topalovi} je mogao znati da }e svojim zlo~inom iz vjerske netrpeljivosti, Bo{njacima i islamu nanijeti ogromne {tete. Ba{ zato njegovo priznanje nije logi~no. Kao {to su nelogi~ne mnoge popratne pojave u vezi sa ovim zlo~inom.
Kardinalita lafinorium
Prva logi~ka {upljina pojavila se u obra}anju kardinala Pulji}a, prije nego {to se saznalo ko je ubica. Kardinal je zlo~in tuma~io kao agresiju na katoli~anstvo, te je ushi}eno, pateti~no, gotovo s rado{}u, savjetovao katolicima da ostanu pribrani, jedinstveni, itd. Kako je kardinal mogao znati da zlo~in nije izvr{io nekakav katolik, iz osvete, recimo? Njegov nastup je na nevi|eno govorio da je ubica musliman. Kardinal ili je znao to {to mi nismo znali, ili je iskoristio ljudsku bol da {iri vjersku netrpeljivost. Nakon misteriozno ekspresnog hap{enja zlo~inca, uslijedio je vatromet bezobrazluka. Fosilni komentator Oslobo|enja Mirko [agolj i njegov nasljednik Senad Tuka uglas su, razonodno zaklju~ili da je - ovaj zlo~in rezultat povratka nacionalnih stranaka na vlast. Po hiljaditi put treba ponoviti da SDS i HDZ nisu nikad ni silazili s vlasti, a da su Bo{njaci jedini 2000. glasali za multinacionalnu opciju; to {to Bo{njaci nisu 2002. glasali za SDP, nije problem Bo{njaka, ve} SDPa. Dakle, [agoljeva i Tukina optu`ba se odnosi na SDA! Zlo~in je, po njima, rezultat povratka SDA na vlast, tj. bo{nja~kog demokratskog izbora. Slijedom zle logike, krivi su Bo{njaci. Drugi komentator Oslobo|enja, Antonio Prlenda, izvalio je jednako poganu la`: Ovo vi{estruko ubojstvo u obiteljskoj ku}i u Kostajnici definitivno je uklju~ilo BiH u krvavi svjetski trend terorizma. Oslobo|enje, dakle, smatra da se terorizmom moè zvati samo zlo~in koji po~ini musliman. Bosna, po Oslobo|enju, nije znala {ta je terorizam sve dok Topalovi} nije ubio troje katolika i uklju~io nas u svjetski trend terorizma. Sve bo{nja~ke `rtve u ratu, i poslije rata, o~ito su bile obi~ne koko{i ~ije se smrti ne zovu umiranjem, ve} krepavanjem.
Ni jedan teroristi~ki udar na bo{nja~ke povratnike u posljednjih sedam godina, a godi{nje ih se dogodi prosje~no 300, nije ponukao ni visokog predstavnika, ni razne premijere, da obi|u prestra{ene i oàlo{}ene ljude. Koji je to zvani~nik obi{ao porodice mu~ki ubijenih povratnika, Murata Badi}a ili Melihe Duri}?! Sjajno je {to se dràvni {efovi na{li u Kostajnici, ali je sramno {to nikad ni~im nisu pokazali da postoje i bo{nja~ke `rtve jedinog organiziranog terorizma u BiH.
Muggaxedin vash je sinn

U stilu prozirne manipulacije, u kojem se zloupotrebljava tragedija obitelji An|eli}, po~elo se tvrditi da iza Topalovi}a stoji neka islamska organizacija koja ga je nagovorila da po~ini zlo~in. Uzgred, niko se ne ibreti {to je u Br~kom sjedi{te êtni~kog ravnogorskog pokreta za koji zna da organizira teroristi~ke napade na Bo{njake. Islamske organizacije koje su na silu trpane u vezu sa Topalovi}em nikada nisu ~inile ili podràvale zlo. Ni jedna islamska organizacija ne moè biti toliko antiislamska da u jeku antiislamske histerije organizira ubijanje hrvatskih seljaka. Biva sumnjivo i lijepljenje plakata po Mostaru, kojima se u ime islama Bo{njaci pozivaju da ne slave Novu godinu. Plakati su, kao naru~eni, osvanuli dandva poslije ubistva, da dokaù postojanje muslimanskog ekstremizma. Demokratskom logikom, nema ni~eg spornog u pravu ma koje muslimanske organizacije da {iri islamska shva}anja. Ako su kazali da Nova godina nije muslimanski praznik, pa nisu u~inili nikakvo nasilje! No, ~ini se da je akcija plakatiranja povezana sa zlo~inom u Kostajnici. Od islamskih organizacija se moglo o~ekivati da barem tih proklju~alih dana zalede svoje, ionako smrznute aktivnosti. No, plakate je mogao polijepiti i Senad Tuka. Ova situacija nas jo{ jednom vra}a na pitanje dolaska mudàhedina u Bosnu. Pouzdani izvori kazuju da su mudàhedini u BiH uvezeni u reìji zapadnih zemlja, kako bi se oslabio kredibilitet bh. oslobodila~ke borbe, a oja~ale genocidne i osvaja~ke pozicije Beograda i Zagreba. Bilo je to vrijeme najè{}ih sukoba HVO sa ARBiH i nije postojala logi~ka mogu}nost da HVO propusti ma kakvu pomo} svojim neprijateljima. Na mig Franje Tu|mana, i uz sljepilo Alije Izetbegovi}a, mudàhedini su se obreli u Bosni, a da ve}ina njih nije znala da }e imati ulogu stra{ila. Britanski agenti kostimirani u mudàhedine su nastavili {iriti la`ni islam, mjerkaju}i me|u Bo{njacima budu}e saradnike. Otud se zlo~in Muamera Topalovi}a ne moè tek olako prihvatiti kao mudàhedinsko maslo. Nevjerovatna je njegova ispovijest da je krenuo za Beograd da ubije Milo{evi}a. Sumnjivo je njegovo pojavljivanje na naslovnici Slobodne Bosne. [ta je Topalovi} radio u srbijanskim zatvorima? Otkud znamo da je bio tamo? Mo`da je bio na obuci u Velikoj Britaniji? Mo`da je njegov zlo~in, kao i dolazak mudàhedina u BiH, izreìran na Zapadu? Jer je taj zlo~in bio potreban svima, samo ne Bo{njacima i islamu.
Br. 71, 8. I 2003.
Dnevnik revolucije
169
Dnevnik revolucije
Krajnje je vrijeme da zovnemo [ahbaza

Kao i u toku agresije, me|unarodna zajednica i danas podràva s&h separatisti~ke projekte. Glavni neprijatelj na tom putu jeste antifa{isti~ka i civilizacijska ~estitost ARBiH i bo{nja~kog naroda. Zato je u Hag metnut prvo komandant Armije RBiH Sefer Halilovi}.
Dogodio se nesporazum. Grdan. Na krvave rane smo privili ~etni~ke i usta{ke zlo~ince, da ne povrijedimo srpski i hrvatski narod. Govorili smo ranama da {ute, da se strpe, da same sebe zaborave, jer je Bosna iznad na{ih nepreboli. Suosje}ali smo sa zlo~ina~kom sramotom srpskog i hrvatskog naroda, jer su to na{e kom{ije, na{a bra}a. Na njihovoj je sramoti na{a krv. Ali, ku}a nam je zajedni~ka. Valja ìvjet, valja pra{tat, mislili smo. Dogodio se nesporazum. Grdan. Na{a je plemenitost, i u ratu, i u miru, shva}ena kao mahnitost. Neko je pomislio da smo budale. E sad }emo tom nekom, vaki plemeniti, da jebemo sve po spisku!
Zlochinn is ars aevi

Genocidan je svaki onaj narod koji ~uva, slavi i njeguje rezultate genocida!!! Bosanski Srbi i hercegova~ki Hrvati su genocidni! A genocidni su zato {to sedam dejtonskih godina uìvaju u rezultatima zlo~ina, dakle, klanja Bo{njaka, silovanja Bo{njakinja, progona bo{nja~kih porodica, ru{enja dàmija, ravnanja mezarja, zatiranja svakog traga koji podsje}a da je tu ìvio jo{ neko, i da je to bilo, i da jeste, jo{ ne~ije. Jerbo, da bosanski Srbi i hercegova~ki Hrvati nisu genocidni, da su koje li sre}e kolektivno plemeniti i dobrohotni, oni bi se dosad digli protiv zlo~ina koji su u njihovo ime po~injeni. Dosad bi iznjedrili makar jednu politi~ku stranku koja bi poru~ila: Jedini na~in da sa sebe speremo ljagu za po~injene zlo~ine nad Bo{njacima jeste da vratimo Bo{njake ku}ama, da im obezbjedimo prirodnu ravnopravnost, da im dobrotom i kom{ilukom dokaèmo da iza ovih zlo~ina ne stoji na{ narod. Ovakva se stranka nije pojavila ni kod Srba, ni kod Hrvata, zato: {to za nju ne bi niko glasao, {to je nema ko osnovati, {to bi letila u zrak za doru~ak, ru~ak i ve~eru. Nije se, ~ak, pojavio ni proplamsaj takvog mi{ljenja. Apsolutni kolektivitet ovih naroda ponosan je na svoje zlo~ine, koje njeguje kao kulturno dostignu}e. U njihovu genocidnu feleri~nost uvjerio ih je Dejtonski sporazum koji im je priznao da se zlo~in isplati. Mo`da bismo i dalje dràli glave u pijesku, ali je prst preduboko gurnut u bo{nja~ko oko, da bi se to dalo vi{e trpjeti. To {to smo osumnji~eni, oklevetani, za tzv. islamski terorizam, za ratne zlo~ine, u nama je probudilo ~ulo vida i umije}e pam}enja.
Owdye su living the dinossaurussy

Ne postoji nikakvo ~injeni~no upori{te u poku{aju da se izjedna~e ideolo{ka hranili{ta Vojske RS, HVO i ARBiH. Prve dvije vojske, ako se te hunte mogu vojskama zvati, sljednici su ~etni~ke i usta{ke ideologije iz Drugog svjetskog rata. Njihovo programsko opredjeljenje je ratni zlo~in, u ime nacisti~ke prljav{tine. Armija RBiH je jedino {to je preostalo od nekad plemenite, antifa{isti~ke, partizanske Jugoslovenske narodne armije. Ideolo{ki bitak ARBiH su multietni~nost, antifa{izam, antiterorizam, kao tradicijski kvalitativi antihitlerovske koalicije. Dok su VRS i HVO temeljito realizirali fa{isti~ke ideolo{ke smjernice, napajaju}i se i krijepe}i krvlju sa preklanih bo{nja~kih vratova, ARBiH je temeljito {titila sve Bosance i Hercegovce. Zlo~in je bio programsko opredjeljenje VRS i HVO, kao {to je za{tita svih bh. gra|ana bila programsko opredjeljenje multietni~ke ARBiH. Dovoljno je pogledati koliko je kojih bogomolja preìvjelo na teritoriji pod kontrolom ovih vojski, pa razumjeti golemu razliku. Boì}i su se, hvala Bogu, slavili i u ratnom Sarajevu, Zenici, Tuzli, dok se Bajrami ve} godinama nemaju gdje slaviti ni u Fo~i, ni u âpljini. VRS i HVO su poru{ili sve dàmije, u nakani da zatru historijski trag bo{nja~kog postojanja. Draga deco, ovde su nekad ìveli dinosaurusi, koji su izvr{ili kolektivno samoubistvo.
Wriyeme ye za Shaxbazza
Me|unarodna zajednica je razabrala da bi humani kredibilitet bosanske `rtve mogao ugroziti s&h poganu budu}nost, pa je isplanirala projekat jednake krivice. Ako Srbi i Hrvati budu malo manje krivi, time {to }e i Bo{njaci postati krivi, mogla bi se na}i jeftina mjera za genocidnu budu}nost BiH. Bo{njake treba isprepadati tzv. islamskim terorizmom, pri{iti im ratne zlo~ine, kako bi bili sretni {to su ikako ìvi, u getu. Kao i u toku agresije, dok je trajao sistemski embargo na oru`je UN-a protiv ARBiH, me|unarodna zajednica i danas podràva s&h separatisti~ke projekte. Glavni neprijatelj na tom putu jeste antifa{isti~ka i civilizacijska ~estitost ARBiH i bo{nja~kog naroda. Zato je smi{ljen montirani proces Pogorelica. Zato je u Hag metnut prvi komandant ARBiH Sefer Halilovi}. Jer ako se ispostavi da su ~elnici bh. Policije i bh. Armije islamski teroristi i ratni zlo~inci, tada }e cijeli sistem nositi biljeg zla. Zalud ~injenice {to nikad niko nije stradao od tog izmi{ljenog tzv. islamskog terorizma, i {to nekoliko ratnih zlo~ina nisu zlodjelo, niti pravilo, niti strategija bh. Armije, ve} pojedinaca koje su pla}ali Radovan Karadì} i Mate Boban. Jer da su ARBiH i MUPBiH bili na bespu}u zlo~ina i terorizma, pa ne bi ovdje ostala ni jedna crkva, ni jedno srpsko i hrvatsko uho. Bilo bi onako kako je to bilo na teritoriji pod kontrolom VRS i HVO. Sefer Halilovi} se, recimo, tereti za zlo~in u Grabovici, u vrijeme kada uop}e nije bio u poziciji da ni sam sebi nare|uje. Cijela Hercegovina zna da je zlo~in nad Hrvatima Grabovice naru~io i platio Franjo Tu|man, kako bi abolirao usta{ke konc-logore, klanja i silovanja. Ali to ne}e da znaju mafija{i iz me|unarodne zajednice, koji po svaku cijenu, svim sredstvima, poku{avaju montirati dokaze o zlo~ina~kim misijama ARBiH. Krajnje je vrijeme da zovnemo [ahbaza.
Br. 75, 5. III 2003.
Dnevnik revolucije
171
Dan nezavisnosti BiH, a i èna, bogami
U slavu zavisnosti
Dru{tvo koje nije odraslo do pameti da cijeni i njeguje nezavisnost svoje dràve, nije u stanju njegovati ni dostojanstvo ène
U posljednji ~as smo spoznali da moèmo u{tediti jednu stranicu novine. Umjesto da poba{ka pi{emo o Danu nezavisnosti i o Danu èna, odlu~ili smo da ove dvije teme spr~imo u jedan tekst, za na jednu stranicu. Ideja je krasna, rentabilna, ali de ti sad budi pametan pa spleti babe i àbe. Sidran je negdje govorio da je glavna prva re~enica u tekstu. Ako dobro strefi{ intonaciju po~etka, cijeli }e tekst plivati ko riba u fi{-paprika{u. Zapalimo cigaru, u{icamo u plafon, i ~ekamo. Hajde, re~enico, bogteneubio!
Pjevaljko, ministarko!
@enstvenost bosanske ène jednaka je nezavisnosti bh. dràve. Onoliko koliko bosanska èna ima kvaliteta inteligentnosti, emancipiranosti, dostojanstva, toliko bh. dràva ima kvaliteta suverenosti, stabilnosti, samoodrìvosti. Na{a se nezavisnost danas mjeri postojanjem zastave, monete, pa i himne, djelomi~no; mi smo jedina zemlja ~ija himna nema rije~i, jer bi rije~i o nezavisnosti i dràvnosti BiH mogle nekoga uvrijediti; dotle smo dogurali u nezavisnosti da skrivamo pomen o toj nezavisnosti. No, nesporno je da imamo neke na{tificane, formalne elemente nezavisne dràve. Jednako tako mi imamo i ène koje se mogu na ravnoj {tikli nositi sa svjetskim gospo|ama. Dodu{e, zavisi ko kako {tiklu doìvljava. Ve}ina bi naroda u na{u reprezentaciju èna metnula pjevaljke, oki}ene ki~erajskim detaljima, kakve na Zapadu nose prostitutke. Narod vjeruje da je pjevaljka ili gazdarica kafane navi{i domet gospo|e. Naspram ovog shva}anja, koje svoj korijen vu~e jo{ od @ivke iz Kamiondìja, pa preko meksikanskih serija, u nas postoji jedna manjina èna kojima bi se Bosna mogla ponositi. Imamo istaknute nau~nice, ljekarke, umjetnice, ali to je u o~ima dru{tva {kart, vodena para, biùterija, kao na{a zastava, moneta, himna. Kriti~na masa primitivne energije u na{oj zemlji odre|uje listu prioriteta, propisuje kriterije, po kojima su i bh. ène i bh. nezavisnost pojmovi prilago|eni naopakom, kr(a)volikom sistemu vrijednosti. Dru{tvo koje nije odraslo do pameti da cijeni i njeguje nezavisnost svoje dràve, nije u stanju ni njegovati dostojanstvo ène. I jedna i druga njega proizilaze iz vi{ih, kulturnih dometa kolektivne svijesti. Mi smo, jadna nam majka, tolika stolje}a ìvjeli u tu|em dràvnom vlasni{tvu, pa smo kontali da su i na{e ène, i na{a djeca, ne~iji, samim tim {to smo i svoj ìvot razumijevali kao tu|i resurs. Otud su bh. Srbi i hb. Hrvati pristali da, pored ro|ene zemlje, budu prikolice Beograda i Zagreba; otud su Bo{njaci, ostavljeni od voljenog Beograda, pomislili da im je Abu Dabi glavni grad, a Kinta Kunte otac nacije.
Maj~inska je tuga razli~ita

Poku{ajmo, recimo, bh. nezavisnost pogledati kroz ìvote i shva}anja majki koje su u agresiji na RBiH izgubile svoje sinove. Sve bosanske majke svitanje do~ekuju u samoubje|enju da su im sinovi pali za uzvi{eni cilj. Srpska majka u nezavisnosti BiH vidi uzrok pogibije njenog sina. Rat je, po srpskoj istini, po~eo zbog nezavisnosti, jer su Alijini bojovnici htjeli sve Srbe prevesti na islam, pa su se hudi Srbi morali boriti za svoju slobodu. Srpska majka ima u {ta pogledati - u Republiku Srpsku, u ~ijem je grbu grob njenog sina. Sli~na pri~a, donekle, vaì i za hrvatsku majku. Bo{nja~ka majka ima papirnate utjehe, ali tek ako sebe moè obmanuti da se u ru`noj geometrijskoj zastavi, koja je rezultat laì i koja nema nikakve veze sa hiljadugodi{njom dràvno{}u BiH - vijori ìvot njezinog sina. To {to je njen sin poginuo na putu istine i dobrote, a ne laì i zlo~ina, za nezavisnu BiH u kojoj bi svi bili svoji na svome ne pije vode. Srbi i Hrvati su htjeli da budu nezavisni od nezavisne BiH, pa su morali izvr{iti genocid nad ljubiteljima nezavisnosti. Genocidnim Dejtonskim sporazumom pruèna je la`na utjeha svima: Bo{njaci imaju nezavisnost na papiru, a Srbi i Hrvati, ipak, na tanjiru. Kako vrijeme ide, Bo{njaci imaju sve manje {anse da dosegnu smisao svoje `rtve, dok Srbi i Hrvati elegantno plove prema ozvani~enju dogovora iz Kara|or|eva. Jedino bi realizacija Tu`be BiH protiv SRJ, koja bi rezultirala ukidanjem entiteta i uspostavom unutarnjeg ustrojstva RBiH, kakvo je bilo do po~etka agresije, moglo obrnuti sudbinske tokove. Zasad bo{nja~ka majka ima razloga sumnjati u smislenost pogibije njenog sina, samim tim {to ta smrt ne nosi znak ostvarenog cilja. Utjehu bi joj jedino mogli pruìti politi~ari, ali kad bi imali morala da se bore za politi~ko ostvarenje legitimnog cilja od 1. marta 1992. godine.
Kurje o~i razrooke

Iz ovog tragedskog obrasca ra~vaju se odnosi bh. èna prema bh. nezavisnosti, tj. prema bh. zajednici. Srpske djevoj~ice }e studirati u Beogradu, srpske mame }e kupiti ta{nu u Beogradu, jer u Beogradu ìve likovi iz Boljeg ìvota, @ile, Mile, Cile i Gile, koji kroje subkulturne opsesije bosanskih Srba. Hrvatice, pak, ve} deset godina zrakomlate prema Zagrebu. Bo{njakinje su najkrvavije. Da imaju stotinu o~iju, svih stotinu bi bilo kurjih, razrookih! Bo{nja~ka èna je, u ve}ini, najudaljenija od tragedije svog naroda, tako da se njen odnos prema bh. nezavisnosti moè ravnati sa patriotskim zanosom bh. Srpkinja i hb. Hrvatica. Ve}ina tih Bo{njakinja danas je glavni konzument medijskih spla~ina ~iji je strate{ki, hegemonisti~ki cilj preoblikovanje bosanske prepoznatljivosti. @ena je majka, èna je supruga, èna je {ef Kad èna gleda {ejtanske serije, kad cikti i drma debelim mesom u ritmu folka, kad izigrava tu|inluk, tad cijelo dru{tvo stoji mirno, u slavu bosanskohercegova~ke zavisnosti.
Br. 75, 5. III 2003.
Dnevnik revolucije
173
Dnevnik revolucije
Insan od sna
General Mehmed Alagi} je ve} dugo ìvio s onu stranu ìvota. êkao je da ode. Bog }e ga nagraditi za velika djela za koja ga je kaznio njegov narod.
Sudbina generala Mehmeda Alagi}a je paradigma bo{nja~kog prokletstva. General je osvajao bisere, vra}ao ih u {koljke, osloba|ao zvijezde, u bukete slagao ruè vjetrova, ne bi li svoju zemlju i njene ljude darivao rahatlukom i dobrotom. General je bio umjetnik patriotizma! Nije imao vremena ni talenta da ~eka zahvalnost. @ivio je stvarala~ki ~in. Ali ni u crnom snu nije slutio da }e postati grije{nik zbog svoje ljubavi. Njegova ljubav je bila roditeljska, bespovratna, darivana u vjeri da je najve}a nagrada za insana kad iza njega ostane ìvot. Univerzum bi se raspao kad bi djeca kasapila roditelje. Civilizacija traje zbog zahvalnosti. Raspala bi se budu}nost ako bismo poniàvali pro{lost. Zato se danas raspadaju Bo{njaci, poput zagnojene, truhle rane. Taj narod napu{ten od sebe.
General has a dream

U prolje}e 2001. prvi put sam bio u Sanskom Mostu. ûdnovat grad. Miri{e na vodu. U ravnici je, zelenijoj od zelene boje. Vazduh {to ga pronosi Sana, umiva o~i. Bistrije je. S mosta se vide ribe u Sani. Tu je normalo da ljudi i ribe ìve zajedno. Sana je puna riba. Grad je pust od ljudi. [iroke ulice i pokoji ~ovjek. Ljudi napadnom srda~no{}u kao da nastoje sakriti ti{inu. Nad ovim gradom ledbe neke tajne. Ima ne{to nedore~eno. U prvi mah pomislim da iznad svih na{ih gradova u kojima su ~injeni zlo~ini ledbi taj miris karanfil~i}a. Ovdje su ubili doktora Mehu, iz pi{tolja, sa pola metra, tijelo je ostalo satima kaè Mido i pokazuje spomen-plo~u, u blizini mosta. Tamo su ubili Svud su ubijali. Grad je pun lebde}ih biljega. Ubijali su i u Trebinju, Vi{egradu, Zvorniku, ali rane ne vidi niko. Rane osjete samo ranjeni. Grad je u ratu bio geto za Bo{njake. Od 30.000 Bo{njaka, preko 5000 se nije uspjelo izvu}i. Od 25. V 92. do 10. X 95. oni su ìvjeli ìvot Jevreja u Hitlerovoj Njema~koj. Bog sami zna koliko je te{ko u ovako lijepom gradu ~ekati smrt. Blizu hiljadu Bo{njaka je likvidirano, prema potrebi. Sretnici su deportovani. Oko 500 je do~ekalo oslobodioce. Iz pravca Klju~a, nakon {to je usha{ovio i oplijevio Kupres i Vla{i}, u rodni grad je u{ao general Mehmed Alagi}. înilo se da je svanulo. Ovu pri~u mi je kazivao Mido dok me te ki{ne no}i vodio da vidim ku}u u kojoj ìvi general. No} je, u~inilo mi se da je ta malehna ku}a zarasla u mahovinu. Sjetio sam se kako sam davno gledao u ku}u Ismeta Mujezinovi}a, kao da gledam samog velikog slikara. Bilo je ne~eg sakralnog u ovom gledanju generalove ku}e. Mehmed Alagi} je bio insan od sna. Smisao ìvota je mjerio koli~inom zasanjanog. Kao i svaki duhovan ~ovjek. Njegov anga`man na funkciji op}inskog na~elnika nije bio politi~ki, ve} umjetni~ki. Druk~ije se ne moè objasniti poratna
renesansa Sanskog Mosta. Za nekoliko mjeseci, general je probudio volju za budu}nost. Kaù, Sanjani su tada udisali jutro. Gradilo se, vra}alo se, proizvodilo se, voljelo se Bilo je lijepo ìvjeti snove. General je uputio poziv na povratak, svih. U grad su se slili prognanici iz 27 op}ina, da u tom ozra~ju optimizma ~ekaju povratak u Prijedor, Kozarac, Banja Luku; iz mehke Skandinavije su se vratili prognani Sanjani, u pusto{, da grade smisao ìvota; opustjeli grad je odjednom imao 10.000 vi{e stanovnika nego prije rata. Bio je ve}i i mo}niji od Biha}a, po svemu. General je op~inio 75.000 ljudi. Vjerovali su u hair patriotizma. I vidjeli ga. Sanski Most je bio horizont Bosne. Zakratko. U Sanskom Mostu sam drugi put bio u oktobru pro{le godine. Bio je nekakav skup. U salu je u{ao general Alagi}. Iz njegovog tijela je iscije|en ìvot, pomislio sam. Kao i iz ovog grada. On je hodao zato {to je ìv, a ne zato {to mu se ìvi. Jedini titraj smisla osjetio se u sjeti okupljenih na velika vremena, kad je Sana ima svoj san.
Waiting for the lihgt

General je umro mjesecima prije svoje smrti. Umro je od poganluka kojim je, kao kakvim |ubretom, zatrpana njegova ljubav. General bi sigurno pregrmio i tu bitku da naspram sebe nije vidio hordu bo{nja~kih hajvana. Nije to bio jedan vo, ve} stotine volova, iz SDA, iz Armije, iz Islamske zajednice. Bila je to pojava, a ne incident. Bo{nja~ki politi~ki organizam je uìvao u uni{tenju Mehmeda Alagi}a. Bila je to skladna erupcija smrada, razvrata, besmisla. Bilo je to ono {to mi jesmo. Prvo su se mindera{i iz SDA nadigli da generala smijene sa funkcije na~elnika i da mu sude za montiranu zloupotrebu poloàja. Sudili su mu, mjesecima. Onda su se nadigli da ga, ranjenog, polumrtvog, predaju Ha{kom tribunalu. Neko je morao biti `rtva. U zoru, 2. avgusta 2001., kao posljednjeg otpadnika, uhapsila ga je njegova policija. U ARBiH sigurno ne postoji general koji je ispisao vi{e naredbi o po{tivanju @enevske konvencije. Po povratku iz Haga, Sanski Most je svome generalu priredio veli~anstven do~ek. Bilo je ve} kasno. Politi~ki narod se mora buditi prije nego {to podnese `rtve. General je odve} ìvio s onu stranu ìvota. êkao je da ode. Jer ovdje, me|u nama, ovakvima, taj moralni gorostas nije ima{ {ta traìti. Tamo, kud je oti{ao, ~ekaju ga njegova velika djela. Bog }e ga nagraditi za ono za {ta ga je kaznio njegov narod. Ako se nekad Bo{njaci vrate iz otpadni{tva, pod okrilje Boìje Milosti, razumjet }e poruku generalovog mu~eni{tva. Dotad, pojavljivat }e se nur uz obale Sane. Mnogi }e ga vidjeti.
Br. 76, 19. III 2003.
Dnevnik revolucije
175
BiH u ìì ameri~kih nacionalnih interesa
Drma mi se, drma mi se na {ubari sme}e

Amerika bi otvaranjem antifa{isti~kog i antiteroristi~kog fronta u Bosni, za ukidanje Republike Srpske i vojni i politi~ki poraz ~etni{tva, mogla popraviti svoj negativni, antiislamski i plja~ka{ki imid` u svijetu
Amerikanci imaju tehnolo{ku i obavje{tajnu infrastrukturu sposobnu da prona|e svaku va{ku, a ne svakog zlo~inca. Amerikanci znaju gdje je Radovan Karadì}, ali ga ne kane hapsiti. Holbruk je Karadì}u garantirao spokoj, pod uvjetom da se makne iz stvarnosti. No, Karadì} se nije povukao, on i dalje, godinama, razara Bosnu. Nije li to razlog da Amerikanci povuku Hoolbrukove garancije? Napose, i Milo{evi} je bio ameri~ki ~ovjek, pa nije vi{e. Nedavna halabuka oko sune}enja Karadì}eve logistike kazuje da bi Amerikanci kona~no mogli obustaviti sedmogodi{nju za{titu najtraènijeg evropskog ratnog zlo~inca. Hap{enje Radovana Karadì}a je dobra prilika da Amerikanci ublaè galopiraju}i antiBu{izam, koji se zasniva na optu`bama da Amerika ratuje sa islamskim svijetom. Ako bi Amerikanci uhapsili zlo~inca koji je skrivio smrt 200.000 muslimana, Bu{ova administracija bi imala uvjerljivu odbranu.
Nagra|ivanje genocida
Pokazalo se da Bu{ova administracija nema strate{ke pameti. Njihova strategija je sila. Demokratski globalni um prezire silu i jednoumlje. Rezultati su o~igledni: ameri~ka politika nije nikad gore stajala ni u svojoj, ni u tu|oj avliji. Amerikanci zalud smi{ljaju propagandne metode za promjenu negativnog imidà. Zalud, jer je mehanizam Bu{ovog promi{ljanja pogre{an. Najednom su po~eli pri~ati o ugroènosti ira~ke djece. Kao da ta djeca nisu upravo ugroèna od ameri~kih sankcija, i kao da im kroz novi ameri~ki rat ne prijeti jo{ dublje ugroàvanje. Itd, itd. Postoji jednostavan put da Amerika za sebe skine, da demontira, centri{te svjetskog animoziteta. Dakle, glavne dvije optu`be protiv Amerike su: da teì konfrontaciji sa islamskim svijetom, te da je istinski motiv napada na Irak nafta. Americi je potreban ìvi primjer za demantiranje ovih optu`bi. Potrebno joj je otvaranje fronta koji bi svjedo~io da ameri~ka politika nije antiislamska i plja~ka{ka. Bosna je idealno mjesto za rehabilitaciju ameri~ke pravednosti. Svijet je smetnuo s uma, ali nije zaboravio bosansku tragediju. Genocidno stradanje bosanskih muslimana je op}e mjesto posljednje decenije 20. stolje}a. Informativno, to je gotov proizvod. Za oìvljavanje bosanske pri~e u svjetskim razmjerama potreban je ovovremeni motiv. On postoji. Nepravda koja je u~injena Bosni i danas ìvi, kroz Dejtonski sporazum kao feleri~no postignu}e, svakako bolje od rata, Klintonove adminsitracije. Dejtonski sporazum je nagradio genocidnog agresora, a bosanske muslimane stjerao u geto od 24 odsto bh.
teritorije. Nagra|en je i ideolog genocida Radovan Karadì}, samim tim {to nije iza re{etaka. Amerika treba da otvori pri~u o Bosni, u dimenziji koja je suprotna vi{egodi{njim nastojanjima da se zatre istina o velikosrpskom i velikohrvatskom genocidu nad Bosancima i Hercegovcima. Treba skinuti katanac sa istine, i to tako {to }e se priznati da je Dejtonski sporazum okvir za nastavak genocida nad bosanskim muslimanima, nad narodom koji je uprkos isku{enjima ostao vjeran svojoj antifa{isti~koj, antiteroristi~koj i multikulturalnoj tradiciji.
Antifa{izam u getu
Dakle, {ta bi trebala u~initi Amerika? Prvo, uhapsiti Radovana Karadì}a. Drugo, ukinuti Republiku Srpsku i BiH vratiti u stanje za koje je glasalo 64 odsto bh. gra|ana. Tre}e, vojno se obra~unati sa ~etni~kim teroristima koji se spremaju, spremaju... êtvrto, pomo}i bh. dràvi da zavede rigorozne antinacionalisti~ke zakone. Vojne akcije Ameri~ke armije u BiH nedvojbeno bi izazvale svjetsku pozornost i ublaìle o{tar medijski tretman ira~ke krize, te Americi obezbijedile nepodijeljene simpatije u cijelom svijetu. ...Osim u Beogradu. Americi danas fali antiteroristi~ka uvjerljivost, fali joj kontinuitet antifa{isti~ke ideje iz Drugog svjetskog rata, a svega toga nema bez principijelnosti, koja se opet gradi na moralnim i eti~kim, a ne na materijalisti~kim opredjeljenjima. Bosna je zlatni rudnik za rehabilitaciju ameri~kih proklamacija. U Bosni su nagra|eni sljednici Hitlerovih pomaga~a iz Drugog svjetskog rata. Nagra|ena je ~etni~ka ideologija. Uz pomo} Amerike, poraèna je ideja antifa{izma, koju ba{tini ARBiH. Amerika ne moè ra~unati na moralni kredibilitet, dokle god {titi sljedbenike Adolfa Hitlera, Draè Mihailovi}a i Ante Paveli}a, i dokle god u bo{nja~kom getu drì ideju bh. partizana. Amerika se ne osvr}e ni na ~injenicu da je nedavno u vojnim pogonima VRS u Banjoj Luci osnovan êtni~ki ravnogorski pokret Otad`bine Srpske, kao legalna teroristi~ka organizacija, koja ba{tini tekovine genocida i afirmira ambicije terorizma. Americi ni{ta ne zna~i ~injenica da su na ovom skupu terorista po~asni gosti bili ~elnici Republike Srpske. êtnici su uputili poruku: Vrijeme je da se vratimo u Knin, Benkovac, Obrovac! Nije li to objava rata SFOR-u, Americi, Hrvatskoj, Bosni, Dejtonskom sporazumu? I da jeste i da nije, Amerika bi morala prepoznati nacionalni interes u vojnom i politi~kom obra~unavanju sa ostacima Hitlerove mreè, tim prije {to je sama pomogla nagra|ivanje ~etni~kog genocida nad bosanskim muslimanima. Ameri~ka miroljubiva koegzistencija sa ~etni~kim teroristima u BiH ukazuje da najja~a svjetska sila ne po{tuje samu sebe, pa ne moè ra~unati ni da }e je drugi po{tovati. Jedna neprincipijelnost o~as se prelije u drugu. [ta je poruka? Da bi ameri~ki rat protiv terorizma bio vjerodostojan, Amerika mora osloboditi Bosnu od ~etni{tva i usta{tva, povratiti ravnopravnost bosanskih muslimana, ali i civilizacijsko, multietni~ko dostojanstvo svih bh. naroda.
Br. 76, 19. III 2003.
Dnevnik revolucije
177
Dnevnik revolucije
Potez pijuna
Ako Srbi otpo~nu rat, prvi }e stradati njihovi medijski i policijski agenti u Sarajevu
Univerzitetska javnost Sarajeva i Tuzle je kroz ~etiri otvorena pisma osudila odluku Vrhovnog suda FBiH da se za vje{taka u montiranom procesu Pogorelica dovede samozvani ekspert za Al-Kaidu Rohan Gunaratna iz [ri Lanke. Nikad u povijesti bh. pravosu|a nije se dogodilo da toliko uglednih imena... Brrringgg! Halo. \e si Mucho. Ejhs. Politi~ki komesar? Ma to su totalni idioti. Goni ih u p.m. Eto, dragi slu{aoci i gledaoci, kao {to ste vidjeli, taman sam po~eo da pi{em tekst o Rohanu kad me nazvao Mucho Naylin da mi javi da je ~uo da je na naslovnici policijskog biltena Slobodna Bosna objavljeno da sam ja politi~ki komesar Patriotske lige u novom ratu koji priprema SDA. Toliko znam zasad. êtvrtak je uve~er. Petkom u Tuzlu dolazi to gownno od novine, pa }u vidjeti o ~emu se radi. Sad odoh prìti ribu i marnuti jedno Tuzlansko pivo, kao pravi komesar. Dobro jutro. Petak je. Pro~itao sam tu jadnu i opasnu izmi{ljotinu. Sad bih trebao obja{njavati la`. No, ào mi je teme koju sam mislio pisati. To je va`nije. Nego, da se mi dogovorimo. Sad }u ja malo pisati o Rohanu, a onda }u malo vi{e pisati o Rohanovoj (anti)teroristi~koj mafiji iz SB. Oèì komesare!
Roxan ye bre Beogragganin

Rohan je enigma. îtljiva, ipak. Prije nego {to ga je Vrhovni sud imenovao za vje{taka, on je po Beogradu trubio da je Sarajevo povezano sa Al-Kaidom. Njegovo izmi{ljanje Al-Kaide na svakom koraku govori o intencijama montiranog procesa Pogorelica. Pored desetine doma}ih, ili stotine evropskih stru~njaka za (anti)terorizam, Vrhovni sud angaìra diletanta, o kome ve} mnogi eksperti u svijetu govore kao o lupeù koji zgr}e pare {ire}i islamofobiju. Istra`nja sutkinja Marina Peri{i}, pak, tvrdi da je Rohana preporu~io Kofi Anan, {to je nebeska budala{tina. Na{ saradnik Stefan [varc svjedo~i o skandaloznoj istini: Rohan Gunaratna je uklju~en u proces Pogorelica i prije nego {to je proces pokrenut krajem aprila 2002. godine!!! Rohan je jo{ u februaru 2002. rovario po Bosni, mobiliziraju}i pla}enike koji }e konstruirati izmi{ljotine o tzv. islamskom terorizmu. To ukazuje da je povezivanje Bo{njaka sa Al-Kaidom globalni cilj odre|enih me|unarodnih centara mo}i, koji ovdje djeluju preko OHR-a, IPTF-a, OSCE-a, odnosno preko instaliranih poslu{nika u medijima, policiji i pravosu|u. Otkrivanje dokumenata beogradskog APIS-a (nekada{nji KOS), pod naslovom Dràvni projekat za islamsku Bosnu, govori o punoj koordinaciji Beograda sa Rohanom, FOSS-om, SB, Vrhovnim sudom, i dr. Njihov je cilj da satanizacijom bosanske `rtve aboliraju i u~vrste s&h genocidne projekte u BiH. Njihovi neprijatelji su svi koji to vide, i koji na to upozoravaju.
Peace brothers
O koordinaciji izme|u velikosrpskih obavje{tajnih struktura i FOSS-a, tj. SB, svjedo~i posljednji broj ovog policijskog biltena. Koriste}i se napadom kao odbranom SB je optuìla SDA da sprema novi rat. Zapravo, time su poku{ali skrenuti pa`nju sa dokumenata koje je SFOR zaplijenio u Obavje{tajnoj upravi Vojske RS, a u kojima postoje planovi napada na Federaciju. Po nalogu svojih beogradskih {efova, SB je iskonstruirala ni~im argumentiranu pri~u da je u Mjehuri}ima, prije dvije godine, odràna obnoviteljska skup{tina Patriotske lige na kojoj je Fatmir Alispahi} izabran za politi~kog komesara tog novog rata. Koliko se sje}am, u februaru 2001. SDP me je proglasio komandantom vehabija. Dogodilo se to nakon {to su SDP-ovi hakeri, po nalogu Lagumdìje i Be{lagi}a, provalili u moj e-mail i sadràj objavili u lokalnom policijskom biltenu SDP-a. Prethodno sam imao sli~no iskustvo sa SDA, koja me proglasila ~etnikom i neprijateljem muslimanskog naroda. U me|uvremenu su mi dvojica bra}e iz Maglaja do{la pod prozore i pokazala da }u biti smaknut, a zbog nekog teksta u kome sam kritikovao isklju~ivost tzv. vehabija. Kad sam se taman odoma}io kao komandant vehabija, Islamska zajednica je pokrenula kampanju protiv mene, u kojoj je i{la dotle da pozove ~itaoce Preporoda da se sa mnom obra~unaju kako se to ~ini u islamskim zemljama: kamenovanjem, sune}enjem ruke kojom pi{em, i sl. Taman kad sam se posve uvjerio da Bosna apsurdom zastrta, i da nemam {ta vi{e postati, jer sam bio i ~etnik, i vehabija, i kontravebehabija, eto, dogodilo se da postanem i politi~ki komandant Patriotske lige. Ovo je vrijeme u kome kleveta ima ve}u snagu od istine. Nema sistema, nema pravila, rat je, a tu za istinu malo ko mari. Stvarnost opstaje na kleveti, ba{ kao u Kafkinom Procesu. Kleveta je dovoljna da budete uhap{eni, su|eni, deportovani. Istinu nema ko ~uti, jer nikog ne zanima. Danas je okupatorima potrebno da Fatmir Alispahi} bude komandant novog rata, ba{ kao {to je Radovanu Karadì}u onomad bilo potrebno da obavijesti Srbe kako su muslimani po dàmijama dogovorili pokolje Srba. No, najmanji problem sam ja. Pla{im se da se iza ove klevete ~etni~ke SB krije ne{to gore. U desetine svojih tekstova sam dokazivao da Srbija ne miruje, da Srbija ~eka pogodan trenutak da dokolje nedoklano. Srbija vri od tekstova o zamjeni RS za suverenitet Kosova. Srbiji je potrebna halabuka u BiH da dokaè potrebu revizije Dejtonskog sporazuma, odnosno aneksije RS. Otud Vojska RS zvani~no planira napad na Federaciju. Bo{njaci to ne vide. Bol ih je sludila. Bo{njaci ne èle rat. Pla{e se rata. Spremni su na sve mogu}e ustupke, samo da rata ne bude. Ali, rat je jedini put za redefiniciju Dejtona, u interesu Beograda. Bo{njaci bi morali biti uvu~eni u rat, kako bi rat bio povod da se Bosna raspar~a, ili pripoji Srbiji. Bo{njaci ne}e otpo~eti rat. Ako ga otpo~nu Srbi, onda }e prvi stradati njihovi agenti u Sarajevu.
Br. 77, 2. IV 2003.
Dnevnik revolucije
179
Dnevnik revolucije
Korak preko ograde

Po prvi put dràvni organi nisu obilje`li 15. april Dan Armije RBiH. Ali je usred Sarajeva, u Domu Vojske FBiH, uz vojni orkestar, i sve dràvne po~asti, obiljeèna obljetnica HVO-a.
U Sarajevu je {esti april opet obiljeèn pompeznije nego svi zna~ajni datumi iz vremena agresije na RBiH, together. U Zenici, Tuzli, Gra~anici, i u drugim na{im mjestima, zna~ajni datumi iz Drugog svjetskog rata su aristokracija za bijedu zaborava u kojoj skon~avaju sje}anja na genocidnu agresiju i ~asnu odbranu. Datumi iz perioda 92.-95. obiljeàvaju se stidljivo, s nejasnim osje}anjem grijeha. Ove krezave sve~anosti, na kojima se poput tifusara okupljaju preìvjeli heroji Armije RBiH, nemaju ki~erajsko blje{tavilo partizanskih praznika. Tu nema kamera, establi{menta, koktela, pjesme. Ovamo ima sve, ba{ kao da je ìv Staljin. Nije sporno, nu`no je, veli~anje bh. antifa{isti~ke tradicije. Sporno je, sramno je, istjerivanje ARBiH iz antifa{isti~kog bi}a na{e zemlje.
Co ye come brother
Nema nikakve razlike izme|u ideolo{ke platforme Titovih partizana i Armije RBiH. Oni su bra}a po neprijateljima - nacistima koji su u pro{lom i u ovom ratu razarali multietni~ko bi}e BiH. Isti su im ciljevi, jer su jednako branili sve bh. narode i gra|ane. Borili su se protiv ~etnika, usta{a i muslimanskih bejagi fa{ista. Kao {to su partizani progonili muslimanske legije, u Hitlerovim uniformama, tako su se i borci ARBiH u opkoljenom Sarajevu, uprkos blokadi, vojni~ki obra~unali s jedinicom koja je poku{ala da razara multietni~ki kredibilitet glavnog grada. Nebeska je razlika izme|u VRS i HVO, kao sljednika ~etni~ke i usta{ke genocidne ideologije, i ARBiH koja je u najteìm vremenima dokazala da pripada svim bh. narodima. VRS i HVO su u ideolo{koj platformi imali ratni zlo~in, a ARBiH je imala o~uvanje bh. vrijednosti zajedni~kog ìvota. Dok su oni klali, palili, protjerivali, ru{ili bogomolje, ARBiH je branila tekovine Zavnobiha. U ~emu je onda problem? Za{to partizani ignoriraju Armiju RBiH, koja ni~im nije okaljala ~asne tekovine NOR-a? Partizani, sabrani u SUBNOAR, nisu prihvatili slom komunizma i politi~ki pluralizam. O tome svjedo~i njihov filijalni, podani~ki odnos prema SDP-u, u koji gledaju kao nekad u CKSKJ. SDP je izmanipulirao SUBNOAR, jer je partizane uvukao u odbranu fa{isti~kih tekovina VRS i HVO. SUBNOAR je podràvanjem kvislin{kog SDP-a u{ao u zamku nipoda{tavanja tekovina borbe za BiH. Za njih je, danas, bo{nja~ko opredjeljenje za izlaskom BiH iz SFRJ osnovni uzro~nik rata. Za njih je ARBiH faktor razbijanja jugoslovenskog i komunisti~kog sklada. Partizani su {izofreni~ari ~asne nostalgije, prolupali su, pa im se izdaja moè poturiti kao antifa{izam. Partizani iz RS su se o~as sna{li u dejtonskoj realnosti; oni bratski sa Vojskom RS, tj. ~etnicima, slave svetosavske praznike. Za Beograd, s firmom Krsti}!
Ali, {ta partizani iz Sarajeva traè u velikosrpskoj pri~i? Valjda isto {to i lagumdìjski SDP. Svi oni ~ekaju Srboslaviju. Ako je ikad do~ekaju, ARBiH }e postati krivac za rat. U me|uvremenu bi se izmontiralo hichme konstrukcija o uvezanosti ARBiH sa Al-Kaidom.
Ziyanni & partizzany

Bilo bi korisno da partizani i borci ARBiH ~ine prirodan savez koji bi zajedni~kim djelovanjem vr{io pritisak na redefiniciju Dejtonskog sporazuma, u pravcu na~ela Zavnobiha. Sarajevski partizani uop}e ne osjete historijsku obavezu da ARBiH ozvani~e kao sljednika svoga djela. Trebalo bi im biti jasno da Titova Bosna moè oìvjeti&preìvjeti samo na ideolo{koj platformi ARBiH. No, oni, bre, srbuju, jer je Vojska RS blià dragom Beogradu nego ARBiH. Kona~no, mattuxi su i ni{ta ne razabiru. S druge strane, antifa{izam ARBiH je u jednom periodu ideolo{ki prljan glupostima Mladih Muslimana. Ti izuzeci nisu pravilo, to su tek prdezzy koje je raznio wyetharr. Ali prdezzy from mynderr su bili toliko debilni, da su i{li na ruku svima koji su nastojali dokazati tezu o tri zara}ene strane, o ARBiH kao muslimanskoj, mudàhedinskoj vojsci. êlnici ARBiH su krivi {to nikada nisu javno i gromoglasno dekontaminirali tekovine borbe za BiH. Morali su dosad osuditi sumnjiv spoj unutarnjih i vanjskih poku{aja da se borci ARBiH ozna~e gazijama. Jer, u protivnom, kakva je razlika izme|u Mladi}eve tvrdnje da ratuje s Turcima, i na{eg ushi}enog priznanja da smo gazije, tj. Turci? Istina je da su borci ARBiH bili prvorazredni evropski, slavenski vitezovi, ratnici kojima rat nije uzeo, ve} je nadogradio plemenitu du{u. Plemenitost bosanskih vitezova sto godina {iroka je, tisu} ljeta duboka je, vanvremena je, toliko, da danas dopu{ta satanizaciju ARBiH, vjeruju}i da }e Bog namiriti pravdu. Ne}e! Sigurno ne}e! Ni{ta izuzev ìvota ne dolazi od Boga. Sve u ìvotu dolazi od nas, uz Boìju pomo}. Otud ne vrijedi nadati se da }e neko drugi cijeniti vite{tvo ARBiH, ako ga mi sami zaboravljamo. Definitivno. Zaposve. Danas je prvi 15. april u posljednjih deset godina koji }e pro}i bez dràvnog pomena Dana Armije RBiH. Ovo je viza za korak preko ograde. Doga|a se to nekoliko dana nakon {to je HVO, usred Sarajeva, u Domu Vojske FBiH, uz dràvne po~asti, i uz vojni orkestar, obiljeìo obljetnicu postojanja. Petnaesti april je danas posve obi~an dan. Za ìve, za mrtve, za nero|ene. Tog dana }e sunce izi}i u 06 sati i 25 minuta, a za}i u 19 sati i 35 minuta. Ba{ kao i 1992. godine.
Br. 78, 16. IV 2003.
Dnevnik revolucije
181
Sataniziranje Bo{njaka put ka nestanku Bosne
Na Drini turpija
Narod bez dràve nije narod, jer mu niko ne garantira budu}nost
Bosna je ko zadnja smlata prepu{tena medijskim i politi~kim olujama, bez namjere da se brani, kao da se sve ovo doga|a smrznutom ~etniku, a ne ìvom stvoru. Dejtonsko vrijeme, {to se dublje godinari, nosi znak sve stra{nije neizvjesnosti. @ivot Bosne se mjeri pojavama kakve su teroristi~ki napadi na bo{nja~ke povratnike, na dàmije... Mjeri se organiziranom navalom da se taj narod, koji je i danas `rtva terorizma, proglasi tzv. islamskim teroristima. Bosna se uskovitlala. Sve moè biti dovedeno u pitanje. Pogotovo nakon po~etka agresije na Irak. Blisko iskustvo agresije na RBiH sa zebnjom nas upozorava da se privid mira i stabilnosti za~as, za mjesec-dva, moè preto~iti u suprotnost. Jer izme|u Karadì}eve preliminarne pripreme agresije, i optuìvanja bosanskog rukovodstva da }e od BiH napraviti dàmahiriju, i ove dana{nje neutemeljene harange na Bo{njake, nema bitne razlike. Bo{njaci su i tada, kao i danas, optuìvani za pojave sa kojima nemaju blage veze. Zalud {to reis Ceri} poru~uje: Za Bo{njake su demokracija i ljudska prava svetinje. Zalud, jer nas se ho}e vidjeti u posve drugom svjetlu.
Rat protiv islama i selama

Proces satanizacije Bo{njaka koji je otvoren nakon 11. septembra 2001. mora imati svoje ishodi{te. Taj proces je ìv, aktivan, djelatan. Govoriti o ovim pojavama danas podrazumijeva pretpostavljanje {ta bi se moglo dogoditi sutra. [ta je kona~an cilj? Isuvi{e je argumenata koji svjedo~e da su mo}ni evropski lobiji i dalje zainteresirani za nebosansku Bosnu, da bismo vjerovali da }e preìvjeti dejtonsko mrtvo slovu na papiru. Ovo Bosne {to je sa~uvano, zahvaliti se ima Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama koje su prekinule evropsko sau~esni{tvo u srpsko-hrvatskom projektu. Dogodio se mir, labav, ali se izuzev prestanka ubijanja nije dogodilo i{ta vi{e {to bi izbrisalo postignu}a rata i genocida. Da li se Amerika zadovoljila tek dejtonskim mirom, bez volje da od Bosne izgradi stabilnu i samoodrìvu dràvu, da li Evropa u ameri~koj nezainteresiranosti vidi {ansu da nastavi srpsko-hrvatsku hegemonisti~ku politiku nad BiH? pitanja su na koja odgovore nudi sama bh. realnost. Kao i prije deset, sedam, ili pet godina u srpskoj Bosni se vodi rat protiv islamskih sakralnih objekata; protiv ljudi sa muslimanskim imenima, protiv islama i selama, iako miroljubivi bo{nja~ki narod to neprijateljstvo nije ni~im izazvao. Izuzev svojim postojanjem. Bosansko hodanje po ìvom blatu nije puka slu~ajnost. Naspram imperativa Bosne, reafirmacije antifa{isti~kog, antinacionalisti~kog, multietni~kog dru{tva, mi imamo organizirane evropske snage koje podràvaju nastavak politi~kog i ekonomskog razaranja Bosne. Nasuprot tome nemamo nikakve politi~ke strategije
koja bi nau~no, marketin{ki i informativno osmi{ljavala otpor antibosanskim nakanama.
Ateisti u talibanima
Ni mediji, a jo{ manje vladaju}i politi~ari, uop}e ne reagiraju na opasne optu`be. Gotovo nezapaèno prolaze napisi u stranoj {tampi gdje se sve ~e{}e Bo{njaci dovode u vezu sa tzv. islamskim terorizmom. Mi koji znamo istinu mislimo da i drugi znaju da kriti~na masa Bo{njaka nema veze ni sa islamom, izuzev {to nosi muslimanska imena, da ta masa konzumira alkohol, begeni{e ~varke, oboàva srbijanski folk, i da nikada nije u{la u dàmiju. Ve}ina bo{nja~kog naroda odgojena je na bezmirisnim komunisti~kim jaslicama, i bliì joj je po stilu ìvljenja kr{}anski, nego islamski svijet. Znao je to i Radovan Karadì} kada je 1991. pokrenuo kampanju za islamisti~ko sataniziranje liberalnog i nekonzervativnog bo{nja~kog naroda, pa mu je ipak uspjevalo da zapadne medije ubijedi kako su Bo{njaci, tobejarabi, mudàhedini. Onaj ko bi htio istinu o Bo{njacima, za~as bi se mogao uvjeriti da su Bo{njaci u ve}ini (na àlost) ateisti~ki narod, gotovo kr{}anski, a da ih sa islamom veù tek formalisti~ki znakovi identiteta. Me|utim, istina naj~e{}e nije mjerilo stvari. Prisjetimo se, nakon formiranja saveza izme|u NATO-a i Rusije ~ule su se poruke o zajedni~koj borbi protiv islamskih terorista koji prijete mirovnim snagama na Kosovu i u Bosni. Istina je da su me|unarodni slu`benici u mnogo navrata napadani od srpskih i hrvatskih ekstremista, a nikad od Bo{njaka-muslimana. Muslimani u Bosni dosad nisu izvr{ili ni jedan napad na me|unarodne snage, jer ih smatraju svojim prijateljima i spasiocima. Ako bi neko sa muslimanskim imenom takvo {to i planirao, pa Bo{njaci bi bili prvi koji bi ga u tome osujetili! Posljednjih dana bratime se Srbija i Izrael, jer i jedna i druga dràva na istim obrascima realiziraju velikodràvnu politiku. Saznalo se da je Izrael od 1992. do 1995. vojno, dakle i diplomatski, pomagao Srbiju. To ~ini i danas. Izraelski politi~ar Jozef Lapid je ponovio sulude tu`be protiv BiH, u smislu da je BiH nekakva - talibanska prijetnja. Ako Jozef Lapid ba{tini iskustvo holokausta nad Jevrejima, onda bi bilo normalno da suosje}a sa narodom koji je na istovjetan na~in, kao i Jevreji u Drugom svjetskom ratu, stradao u genocidu. No, Jevreji su zloupotrijebili holokaust, a Srbi Jasenovac, kao pokri}e za klanje i progone. Palestinci ne}e imati {ansu ni da upotrijebe, ni da zloupotrijebe svoje stradalni{tvo. Ne zbog toga {to ih je nesre}a nau~ila plemenitosti i dobroti, ve} zato jer nemaju svoje dràve. Narod bez dràve nije narod, jer mu niko ne garantira budu}nost. Sataniziranjem Bo{njaka nestaje Bosna, nestankom Bosne nestaju Bo{njaci.
Br. 78, 16. IV 2003.
Dnevnik revolucije
183
Dnevnik revolucije
Za{to tone Sarajevo

Abdulah Sidran je svojim odva`nim istupima otkrio moralnu i patriotsku golotinju bo{nja~ke inteligencije
[ta je briga Sidrana za{to tone Sarajevo? Barem se on ne bi trebao sikirati oko ovozemaljskih cirkusa. On je posijao toliko hairova, da ih moè gledati i poslije ìvota. Umjesto da hoda ko spomenik, da prozbori koju, popije koju, da bude rado vi|en na sva~ijim vratima, on se ufatio }erati s lampirima. [to se brate lijepi ne ugleda na hi~me ìvih kipova, pa da i on malo projordami za ìvota? [to }e mu ta `rtva? [ta je to ja~e od Sidrana {to ga goni da zanemari povijesne mindere, i da se vrati u brlog svakodnevnice?
Xemmoriod neymma stid

U posljednja dva mjeseca Abdulah Sidran je na svoja pjesni~ka ple}a natovario dvije grdne bitke. Prvo je, kao najzna~ajniji, bio predvodnik apela 21 bh. pisca za obustavljanje montiranog procesa Pogorelica. Zbog toga su ga grdno grdili Krleà Lovrenovi} i Edin Andri}. Potom je, nedavno, u odgovoru Seadu Fetahagi}u, definirao velikosrpski karakter tzv. nezavisnih intelektualaca iz Kruga 99. Oni su postali nezavisni jo{ 1992. kada je samo go ~etnik mogao biti nezavisan u odnosu na masovne zlo~ine. Dobro je Sidran primijetio da bi oni, u slu~aju okupacije Sarajeva, bili odbor za do~ek, dok bi ovi {to su zavisni od ~asti i po{tenja, gledali travu odozdo. Sidran je opau~io dva golema zla, povezana patriotskim sifilisom: Krug 99, kao ekspozituru SANU i Francuske sedam, kao ideolo{ku bazu sataniziranja bosanske `rtve; potom, policijsko-pravosudnu mafiju Zlatka Lagumdìje i Munira Alibabi}a koja ovdje izmi{lja tzv. islamski terorizam. Sidran je, dakle, detektirao i javno prozvao Wolanda u Sarajevu. Sidranovi istupi aktueliziraju dvije bitne teme: ulogu Kruga 99 u uni{tavanju demokratske alternative i antinacionalisti~ke ideje, te zaglu{uju}u {utnju bosanskih intelektualaca spram efektnog nastavka agresije na BiH. Prvo, i najbitnije, u Krugu 99 se ne radi ni o kakvim tzv. nezavisnim intelektualcima, jer te siluete niti su nezavisne, niti su intelektualne. Oni su sami sebe pretvorili u Krda zla, u navija~ki klub SDP-a i Zlatka Lagumdìje. Ili su, pak, to oduvijek i bili. Prvo {to Krug 99 nije razumio je da su vlast SDP-Alijanse izglasali Bo{njaci. Drugo {to nije razumio je za{to su ti isti Bo{njaci oduzeli vlast SDP-u. Tre}e, Krug 99 uop}e ne shva}a svoju odgovornost spram propasti projekta SDP-Alijanse. Upravo oni su morali biti korektiv SDP-a, a ne kupleraj koji }e odobravati ili podsticati uzroke poraza tzv. demokratske alternative. Primjera je mnogo. Po{to Krug 99 ni{ta nije razumio od svega {to je trebao razumjeti, ovaj moralno potonuli brod je nastavio ploviti po dnu. Dovoljno je re}i da su u uvodniku svoga ~asopisa optuìli reisa Ceri}a za ubistvo porodice An|eli}, pa zaklju~iti da se radi o totalnim budalama. Opasnim, sra~unatim, budalama.
A {ta tu radi Sead Fetahagi}? Malo je znano da je on bio wunderkind sarajevske knjièvne scene 60-tih godina. Bio je najmla|i kriti~ar Odijeka, u kome je tada revolucionarno afirmiran bosanski duh. Ovaj ~ovjek nije imao nikavog razloga da sebe svede na ~varke i hemoroide, i da postane muslimanski me|ed u velikosrpskom cirkusu.
Schachirs zippels
Za{to bi sve ovo bilo vi{e problem Abdulaha Sidrana nego ma kojeg vi|enijeg bosanskog intelektualca? [to }e Sidranu da se konfrontira s bulumentom policijske i pravosudne mafije koja stoji iza montiranog procesa Pogorelica, ili s masom intelektualnih ubleha iz Kruga 99? [to }e mu da si zatvara vrata u ovom prepla{enom i oja|enom dru{tvu? Pa i on ima porodicu, djecu, i on ìvi od tih otvorenih vrata? Za{to to ~ini? Zbog Bosne, valjda. Zbog budu}nosti svoje djece. Zbog intelektualne i patriotske ~asti. Ali, zar to nisu dobra koja se ti~u svih nas? Pogotovo onih Bo{njaka {to se guzeljaju po ~ardacima raznih institucija koje se navodno bave za{titom i afirmacijom Bosne. Dok ovo pi{em, naviru mi dva lika, dvije slike. Prvo, vidim Adila Zulfikarpa{i}a kako sjedi u crvenoj ko`noj fotelji i daje intervju u nastavcima. Ko Tito. Ima bijele zube, kvarcni ten, manikirane nokte. Vidim, on misli da Bo{nja~ki institut ima smisla i bez Bo{njaka. Vidim, on ne vidi da }e njegov vakuf za 50 godina biti srpska birtija, kao i sve {to je imao u Fo~i. Toliko je uronjen u ni{tavilo blje{tavila da ne razumije svoju obavezu, koju je sam sebi nametnuo, da pomogne odbranu Bosne i Bo{njaka. Danas! Drugo, vidim [a}ira Filandru, predsjednika Preporoda, kako polahko, ko aristokratska baja, hoda Sarajevom. Pro~itao sam da je rekao kako - Bo{njaci nikad nisu bolje stajali u svojoj povijesti. Mislim, gre{ka je, {tamparska. O~ekujem da napravi okrugli sto o ekonomskom uni{tavanju Bo{njaka, kroz kriminalnu privatizaciju. O~ekujem da okupi bosanske intelektualce da se suprotstave satanizaciji na{e `rtve. Filandra mudro {uti. Misli. Smi{lja. A onda mi re~e: ôvjek se prepoznaje po lijepim cipelama, uz koje uvijek treba uskladiti i tonalitet ~arapa. Adilbeg me vi{e puta selamio. Sa [a}irom sam srda~an poznanik. Trebao bih pre{utati ono {to mislim, a to je da su oni, kao i mnogi drugi morali progovoriti prije Sidrana. Dosad, ta njihova {utnja nosi logotip baliluka. Kakav intelektualizam?! Kakvo bo{nja{tvo?! Ma to je obi~na prdimahovina od pameti i karaktera!!!
Br. 79, 30. IV 2003.
Dnevnik revolucije
185
CRA u ulozi ~etni~ke regulatorne agencije za medije
Pinkom ko tenkom
Centralna regulatorna agencija je odigrala ulogu advokata velikosrpske mafije jer je srbijanskoj TV Pink omogu}ila da se registrira u BiH i da preuzme frekvencije nekoliko bh. televizija, koje su dugoro~ne dozvole za rad dobile za svoje programe, a ne za program TV Pink. CRA je time izvr{ila unutarnji dràvni udar na medijski suverenitet bh. dràve.
Dok traje velika antimafija{ka kampanja srbijanskih vlasti, u okviru koje su se iza re{etaka na{le i mnoge estradne zvijezde, kao {to su Ceca Ra`njatovi} i Aca Lukas, a estradna TV Pink optuèna za veze sa mafijom, u Bosnu i Hercegovinu se legalno, uz pomo} me|unarodnog faktora, uvozi medijski zloduh srbijanske mafije, koji ve} godinama ilegalnim i prikrivenim putevima zaga|uje kulturni prostor na{e zemlje. Centralna regulatorna agencija je dozvolila formiranje kompanije Pink BiH, i to tako {to je srbijanskom TV Pinku preporu~ila da od lokalnih televizija otkupi licence, tj. dugoro~ne dozvole za rad!
Dràvni udar na medijski suverenitet

CRA ne samo da je prekr{ila sopstvena pravila, zbog ~ije rigoroznosti su u BiH zatvorene mnoge radijske i tv ku}e, ve} je, po priznanju Amele Odoba{i}, glasnogovornice CRA, savjetodavno pomogla srbijanskom TV Pinku da prona|e i otvori rupe u zakonima, kako bi iz Srbije zauzela frekvencije koje su vlasni{tvo bh. dràve. Glasnogovornica Odoba{i} je time priznala da je CRA odigrala ulogu pravnog servisa srbijanske mafije, medijski oli~ene u TV Pinku, ali i gore od toga, jer se CRA stavila u slu`bu kriminalnih aktivnosti kakvim se moè smatrati predaja suverenog vlasni{tva bh. dràve nad fekvencijama kompaniji susjedne dràve. Pore|enja radi, to bi bilo isto kao kad bi bh. vlast odlu~ila da jedan procenat bh. neba ili bh. zemlje preda u vlasni{tvo ma kojoj stranoj kompaniji. Frekvencije se ne mogu posmatrati kao ekonomsko dobro, podlo`no trì{tu, jer je rije~ o oblasti koja dràvu ~ini dràvom. [ta bi se desilo kad bi Turska dopustila da gr~ke medijske kompanije otkupljuju frekvencije turskih medija, ili obratno? Medijski prostor ponajvi{e, stvarnosno, ~ini i brani suverenitet jedne dràve. Suverene dràve ~ak i u dobro}udnim varijantama odbijaju ma kakvu mogu}nost uvoza stranih medijskih kompanija u svoj medijski prostor, a kamo li u varijanti u kojoj je uvozna televizija ideolo{ko oli~enje agresije na tu zemlju. Istup glasnogovornice Odoba{i} se moè smatrati ili totalnom glupo{}u ili totalnom drsko{}u, {to ni u jednoj varijanti ne abolira CRA od odgovornosti. U prvoj varijanti, CRA je kriva za glupost svoje glasnogovornice, koja bez pardona saop}ava kako je CRA pomogla srbijanskom Pinku da predribla bh. zakone i pravila CRA, i da se instalira u BiH. Ako CRA i ima namjeru voditi velikosrpsku medijsku politiku u BiH, valjda bi se taj zlo~in, s malo pameti, obavljao tajno, a ne javno i transparentno. Otud se priznanje glasnogovrnice Odoba{i} da je CRA pomagala
srbijanskom Pinku doima kao prvorazredna glupost. U drugoj varinanti, ako je po srijedi drskost glasnogovornice, onda je ta drskost instruirana odozgo, ne samo iz CRA, ve} iz mo}nijih mentorskih komiteta me|unarodne zajednice, koji smatraju da je do{lo vrijeme da se o uvozu Velike Srbije u sve pore bh. dràve kona~no govori javno. Strategija drskosti ima opravdanje u ispravnoj procjeni da se u Bosni nema vi{e ko pobuniti protiv ovakvih, o~iglednih, okupacija bh. suvereniteta. U su{tini, CRA je izvr{ila unutarnji dràvni udar na medijski suverenitet bh. dràve. Srbijanska TV Pink je imala dovoljnu koli~inu drskosti da od CRA traì pro{irenje na BiH, a CRA je imala dovoljno velikosrpske kooperativnosti da TV Pinku objasni kako se moè instalirati u BiH. Glasnogovornica Odoba{i} je, dakle, bez imalo zazora objasnila kako je TV Pink uputila da se registrira kao bh. kompanija, te da potom od lokalnih televizija zatraì da joj ustupe svoju dugoro~nu dozvolu. Me|utim, lokalne televizije su dugoro~ne dozvole dobile za svoj program, a ne za program srbijanskog Pinka, ali to ne zanima CRA. Tako su televizije Step, Patrija, GLS i Kometa, sve iz Republike Srpske, postale TV Pink. Tome treba dodati i NTV 99 iz Sarajeva, Adila Kulenovi}a, koja prenosi program srbijansjkog TV Pink, ali se jo{ ne zna da li }e i ona svoju licencu prodati i predati bh. filijali ove srbijanske televizije. Otvoreno sudjelovanje CRA u predaji bh. vlasni{tva kompaniji susjedne dràve, i to kroz bjelodano kr{enje zakona, dosad je najo~itiji dokaz da odre|eni me|unarodni krugovi u BiH nastavljaju pomagati razaranje bh. dràve, dakako, i na medijskom planu. Uvoz TV Pink u BiH stoga ima vi{eslojna zna~enja i ambicije, te se ovaj skandal nu`no mora promatrati sa vi{e aspekata.
Strate{ko gu{enje bo{nja~kih medija

Kada je prije dvije-tri godine CRA otvorila konkurs za dobijanje dugoro~nih dozvola za rad svih radio i televizijskih ku}a u BiH, kojih su se u toku rata razmnoìle kao pe~urke poslije ki{e, uspostavljeni su okrutni kriteriji, pogotovo na programskom planu. Navodni cilj takmi~enja za dugoro~ne dozvole bio je filtriranje medijskog prostora, koji je principom redukcije valjalo o~istiti od nacionalisti~kih strasti i neprofesionalizma. No, poslije }e se ispostaviti da je dodjeljivanje dugoro~nih frekvencija, odnosno ga{enje medija, i{lo po unaprijed zacrtanom planu, koji je o~ito bio hegemonisti~ke naravi. înjenice govore da su najdeblji kraj izvukli mediji sa bo{nja~kom kulturnom profilacijom, za razliku od mnogih srpskih i hrvatskih medija koji su dobili dugoro~ne dozvole, i nastavili kontaminirati politi~ki prostor. Na àlost, totalna bo{nja~ka neorganiziranost i dezorjentiranost uzrok je {to ni danas nemamo temeljitu analizu ove sje~e bo{nja~kog prava na informiranje; Kulturno dru{tvo Bo{njaka Preporod, koje bi se moralo baviti ovakvim projektima, organizira tamburijade i filozofijade, od kojih ni Bosna, ni Bo{njaci, nemaju dugoro~ne koristi. Da li uprli prstom u ovaj problem, ili u problem bo{nja~ke zagubljenosti u procesu privatizacije, ni u jednoj bo{nja~koj i muslimanskoj instituciji ne}emo na}i grupu ljudi koja sebe smatra odgovornom za strate{ko promi{ljanje bo{nja~ke budu}nosti. Oni, uglavnom, slave tursku pro{lost, ba{ kako bi to Srbi i èljeli, i poru~uju narodu smije{ne floskule, tipa: Bosne je bilo i Bosne }e biti!, ili: Ma{ala, nikad nismo bolje stajali! Otud danas nemamo ta~an presjek svih medija bo{nja~ke kulturne i bosanskohercegova~ke patriotske, gra|anske orijentacije, koje je potamanila CRA. Moèmo se prisjetiti da je u Sarajevu uga{ena Bo{nja~ka televizija, koja je ispunjavala i nadma{ivala sve propozicije iz konkursa, ali joj je nepremostiva mahana bila {to je njen direktor jedan od bliskih saradnika Alije Izetbegovi}a. Eto, ispostavilo se da je srbijanska TV Pink posve bliska Milo{evi}u, Karadì}u, Mladi}u i svekolikoj svesrpskoj zlo~ina~koj i mafija{koj strukturi, pa joj to nije prepreka, ve} ~ini se preporuka, da zaposjedne bh. frekvencije, kao vlasni{tvo bh. dràve.
Dalje, prisjeti}emo se, u Tuzli je ukinut Radio Hayat, jedina radio stanica sa koje su muslimani tuzlanskog kraja mogli ~uti poziv na molitvu. Tuzlanski Hayat je bio operiran od politike, tretirao je teme iz kulturne povijesti Bosne i Bo{njaka, ali i drugih naroda; bavio se i lokalnim temama, glorificiraju}i multietni~ku tradiciju Tuzle. Nasuprot Radio Hayatu, hrvatski Radio Soli, nazo~an u Tuzli, dobio je dugoro~nu dozvolu za rad, iako ova krugovalna postaja direktno prenosi radijske programe Hrvatske radio televizije, dakle, susjedne dràve. Dalje, u @ep~u je ukinuta radio stanica koja je zastupala ideju bosanskog @ep~a, jednakopravnosti i konstitutivnosti, a ostavljena je hrvatska radio postaja koja je pozivala na nacionalnu mr`nju, na apartheid prema Bo{njacima, o ~emu postoje brojni snimci, sa kojima je na vrijeme bila upoznata CRA. Grijeh bosanskog Radio @ep~a je bio {to se suprotstavio gencodinog odluci Volfganga Petri~a o prekrajanju op}inskih granica @ep~a, Maglaja i Zavidovi}a, ~ime se od @ep~a na silu napravio grad sa hrvatskom ve}inom. Primjera, dakako, ima jo{. Bo{nja~ka javnost tada nije reagirala na dvojne ar{ine CRA. Ra~unalo se, kao i obi~no, da je u popustljivosti klju~ mira i rahatluka. Ali, kao i obi~no, ispostavilo se da je bo{nja~ka popustljivost sevep svih bo{nja~kih nevolja. Eto, danas, CRA u BiH uvozi srbijansku televiziju iza koje stoji zlo~ina~ka i mafija{ka velikosrpska imperija. To, dakako, ne}e znati obi~an narod, koji nema vremena za politiku, za shva}anje da su mediji mo}niji od ma kakve vojske. Jer onaj ko kontrolira du{u, misao, moral, taj gospodari i svim drugim. Dok se narod bude veselio uz estradne prostakluke TV Pinka, ne}e ni razabrati granicu na kojoj Bosna postala Srbija.
Ekspoziture srbijanske mafije

Nedavno je na Radiju Slobodna Evropa napravljen izuzetan prilog u uvezanosti srbijanskog i estradnog podzemlja. Nekoliko sagovornika ustvrdili su da je politi~ka, moralna i estetska degeneracija srbijanskog dru{tva, potaknuta Milo{evi}evim reìmom, vjerodostojan odslik imala u erupciji estradnog ki~avila, koji se na{ao na pijedestalu vrhunskih dru{tvenih vrijednosti. Mafija{ku i zlo~ina~ku su{tinu srbijanskog dru{tva odslikavali su estradni junaci novog doba. Kao ozvani~enje ovog braka izme|u mafije i estrade uzima se spektakularno vjen~anje ratnog zlo~inca Arkana i estradne zvezde Cece, koje je direktno preno{eno na nekoliko tv stanica, kao {to se prenose vjen~anja ~lanova kraljevskih obitelji po Evropi. U Srbiji je, generalno, divlja{tvo ozna~eno kao nacionalna vrlina, bilo da to zagovara Dobrica ]osi}, ili Era Ojdani}; ostvareno je funkcionalno bratstvo i jedinstvo izme|u akademske i kolja~ke kulture, jer su akademici u kolja{tvu izna{li kontinuitet srpske nacije, dok su kolja~i u akademskom legitimiziranju svojih najcrnjih strasti otkrili da su korisni ~lanovi dru{tvene zajednice. Ta logi~ka retardacija je spu{tena na dno civilizacije, na kome su krvoloci i prostaci ìvjeli kao su{tina srbijanske povijesti i opovije{}ene budu}nosti. Glasnogovornik ove krvolo~ne, zadrigle, uma{}ene, divlja~ke srbijanske vrline bila je TV Pink, koja je godinama razveseljavala i oplemenjivala srbijanski narod pornografijom i va{erskim prostaklucima, tipa nagradnih pitanja u stilu: Ako Milena Dravi} pu{i Dravu, {ta pu{i Ana Kari}, a za {ta se kad pi{ki drì Mile Kiti}? Srbijanska mafija, regrutirana od svesrpskih krvoloka i ratnih zlo~inaca, u potpunosti je svoje duhovne afinitete izna{la u programu TV Pink, i koji nije {tedio slike, rije~i i ki~erajskog blje{tavila da svoje mafija{ke sponzore promovira u nacionalne heroje. Jednostavno, srbijanska mafija i srbijanski TV Pink su ~inili jedinstven organizam paralelne vlasti u Srbiji. Tek ubistvo srbijanskog premijera \in|i}a potaknulo je srbijanski obra~un sa paralelnim, nezvani~nim ali vladaju}im, podzemnim, sistemom vlasti, ali i sa duhovnim ni{tavilom koje je osvojilo medijsku i kulturnu stvarnost Srbije.
Me|utim, i prije nego {to se srbijanska TV Pink dosjetila da bi na velika vrata mogla osvojiti bh. medijski prostor, u na{oj zemlji su pojedine tv stanice ve} preuzimale program ove zlo~ina~ke televizije. Prvo su to u~inili ~etnici iz tv studija nekada{njeg tuzlanskog lista Front slobode, koji je kriminalno privatiziran uz pomo} mafija{a iz lokalnog SDP-a. U tom povodu je ~etni~ka prostaku{a Suzana Man~i} uputila pozdrave direktoru ove kriminalno privatizirane zloku}e Sinanu Ali}u, pozdraviv{i Tuzlake draga~evskim trubama. Uprkos ~etni~koj misiji ovog lokalnog, kriminalnog medija u Tuzli, Op}ina Tuzla je nastavila da iz budèta daje obilne pare za finansiranje tuzlanske ekspoziture srbijanske mafije. Priglupo se ra~una da je i ~etni{tvo valjda ta nekakva multikultura. Prisustvo srbijanskog TV Pinka nije bilo samo tuzlanska ~etni~ka specijalnost. Brojne stanice u genocidnom entitetu su preuzimale program koji je {irio velikosrpsku ideju genocida i zlo~ina. CRA im to nije uzela za zlo, u ocjenjivanju programske sheme. Na kraju, kao najve}e razo~arenje stiglo je pokleknu}e Adila Kulenovi}a, prvog ~ovjeka NTV 99 iz Sarajeva, koji je pristao, bezbeli ne badava, da putem svoje frekvencije zaga|uje sarajevsku ~ar{iju. Adil je u te{kim vremenima umio biti ters i odbiti poku{aje destrukcije bosanskog duha, iz vana i iznutra, i otud se njegova kapitulacija doima kao gubitak jednog karaktera koji je bio potreban Bosni, danas, i sutra, u borbi protiv svih antibosanskih pinkogovna{tina. No, uvozno prisustvo na lokalnim tv stanicama o~ito nije bilo dovoljno za velikosrpske ambicije TV Pinka i njegovih ~etni~kih sponzora. Ova je mafija{ka ku}a poèlila da se osje}a kao svoj na svome, da u Bosni ne bude uvozna, ve} doma}a, ko i Velika Srbija. U trenutku kad se Srbija katilski obra~unava sa ovim zlom, CRA u Bosnu na velika, zvani~na, legalisti~ka vrata uvozi medijsko centri{te tog srbijanskog zla. Ustoli~avanje TV Pink u BiH ima dimenziju legalne okupacije BiH; da li TV Pink do{ao u Bosnu ovako, dejtonski, uz pomo} CRA, ili oruànom agresijom, da je kojim slu~ajem velikosrpska armada uspjela pokoriti Bosnu posve je svejedno. TV Pink je u Bosni, kao ìvo svjedo~anstvo da je Bosna pokorena, od Velike Srbije, da Bosna nije dràva, da Bosna ne vlada svojim medijskim prostorom, svojim frekvencijama kao suverenim vlasni{tvom, napose, kao svjedo~anstvo da su velikosrpski pomaga~i iz me|unarodne zajednice {irom otvorili karte. Politi~ki zastupnici bi ovu otvorenu deklaraciju medijske okupacije Bosne morali razumjeti kao prvorazredni politi~ki i patriotski izazov. Da li ~etnici Drinu pre{li s tenkovima, ili s TV Pinkom, posve je svejedno. Rije~ je o okupaciji.
Br. 79, 30. IV 2003.
Dnevnik revolucije
189
Preporod iz Sidneja pozvao Bo{njake da osvoje Beograd
Na Beograd s firmom Preporod

Srpske i hrvatske obavje{tajne i propagandne strukture sve agresivnije sataniziraju bo{nja~ki narod. Srbi su izmislili da se SDA sprema za rat, a Hrvati da bi - islamski ekstremisti iz Bosne mogli destabilizirati ~itavu regiju. Njima se, u svojoj gluposti, pridruìo Preporod iz Sidneja koji kao prvu ta~ku tzv. Bosanskog nacionalnog programa poziva Sarajevo da napadne Beograd.
Pokrenuta je koordinirana agresija srpskih i hrvatskih obavje{tajnih slu`bi koje preko svojih pla}enika u Sarajevu optuùju Bo{njake da spremaju novi rat protiv Srba i Hrvata, s ciljem izlaska na more i na Drinu. Po konstrukciji optu`be ispada da su Bo{njaci spremili i pro{li rat. Iz vi{e izvora Bo{njaci se kontinuirano optuùju i da su povezani s Al-Kaidom. U akciji koja treba da stvori uvjerenje da su Bo{njaci opasnost za Balkan sudjeluju i ovda{nje medijske, policijske i sudske strukture, predvo|ene Zlatkom Lagumdìjom i Munirom Alibabi}em. Krajnji cilj ove operacije je dovo|enje Bo{njaka u stanje zebnje i politi~ke defanzive, kako bi velikosrpskom i velikohrvatskom projektu ostao otvoren prostor za redefiniciju Dejtonskog sporazuma, u duhu sporazuma iz Kara|or|eva o podjeli Bosne.
Projekat satanizacije Bo{njaka

Nakon {to je policijski i alkoholi~arski bilten Slobodna Bosna objavio na naslovnoj stranici da se SDA sprema za novi rat, nije se pojavio ni jedan jedini tekst koji bi istraìvao ovu opasnu tvrdnju. Me|utim, desetine srbijanskih internet sajtova su prenijeli ovu izmi{ljotinu. Ispostavit }e se da je ovim kleveti~kim napadom pravljena medijska odstupnica za skandal u vezi pronalaènja planova Vojske RS za napad na Federaciju, a {to je otkrio SFOR prilikom upada u prostorije obavje{tajne slu`be Vojske RS. Time postaje jasno da je Slobodna Bosna dio velikosrpske obavje{tajne strukture. Sve ovo se doga|a nakon {to su objavljeni dokazi o uvezanosti Federalne obavje{tajne slu`be (FOSS), sudstva, te nekoliko medija, sa beogradskim APIS-om (biv{i KOS). Ustanovljeno je da APIS-ovi dokumenti, koji se distribuiraju {irom svijeta, s ciljem {irenja i ja~anja lobisti~ke velikosrpske mreè, sadrè i materijale koje u svom posjedu jedino moè imati FOSS. Budu}i da se FOSS odbio povinovati predstavnicima nove vlasti, te da je uprkos OHR-ovoj smjeni Munira Alibabi}a ostao pod komandom smjenjenog direktora, vi{e je nego jasno da je Beograd na velika vrata u Sarajevu instalirao svoju obavje{tajnu slu`bu. Upore|ivanje APISovih dokumenata, sa materijalima FOSS-a, ali i sa tekstovima u Slobodnoj Bosni i Oslobo|enju, razotkrilo je da je beogradski APIS centrala svih aktivnosti koje se posljednjih godinu-dvije vode u Sarajevu s ciljem satanizacije i optuìvanja Bo{njaka za tzv. islamski terorizam. Dosad se moglo tek pretpostavjati da hegemonisti~ki Beograd tajnim kanalima, ostacima KOS-ove mreè, vodi operaciju sarajevske satanizacije Bo{njaka, koja se realizira pod logotipom demokratije,
multikulture, antiterorizma i sli~nih zvu~nih kulisa. Beograd ima prvorazredni interes od ocrnjavanja Bo{njaka u me|unarodnim okvirima, jer }e time abolirati i u~vrstiti zlo~ina~ki projekat Republike Srpske, ali i sa srpskog kolektiviteta skinuti odgovornost za ~injenje i podràvanje genocida nad Bo{njacima. Danas se, pak, sa sigurno{}u moè tvrditi, i konkretnim argumentima dokazivati, da beogradski APIS vodi operacije za satanizaciju Bo{njaka. Izgleda da je projekat satanizacije Bo{njaka po prvi put nakon raspada SFRJ objedinio srpske i hrvatske obavje{tajce, jer se i iz jednog i iz drugog korpusa ravnomjerno sasipaju klevetni~ki rafali po istini o bosanskom ratu. Priroda ove saradnje istovjetna je razlozima zbog kojih su od 1992. godine sara|ivali Radovan Karadì} i Mate Boban. Naime, onoliko koliko bude uspje{an projekat satanizacije Bo{njaka, toliko }e biti ~vr{}e etnonacionalne pustinje bh. Srba i hb. Hrvata. Beograd i Zagreb nikada nisu odustali od svojih ingerencija nad osvojenim i etni~ki o~i{}enim bh. teritorijama. Bo{nja~ka politika, u svim ideolo{kim varijantama, nikad se nije pretjerano bunila protiv doma}inskog pona{anja susjednih dràva u BiH. Primjerice, saradnja Zagreba~kog sveu~ili{ta za Hrvatskim sveu~ili{tem u Mostaru nikome ne smeta. A takvih je oblika skrbi na stotine. To zna~i da i Beograd i Zagreb imaju podjednak interes od definitivnog uni{tenja Bosne, a {to je nemogu}e dokle god u me|unarodnim razmjerama ìvi uspomena na sve bo{nja~ke Srebrenice, na koje Bo{njaci nisu odgovorili istom mjerom, niti su uop}e pomislili da na zlo uzvrate zlom. Ideja o povezivanju Bo{njaka sa tzv. islamskim terorizmom do{la je kao spas u zadnji ~as, jer se ve} ~inilo da }e uspomena na bo{nja~ko stradalni{tvo u s&h genocidu postati politi~ki obavezuju}i faktor. Nakon po~etka ameri~kog rata protiv terorizma, situacija se posve izmijenila. Danas se kleveta nad bo{nja~kim narodom name}e kao politi~ki obavezuju}i faktor. Bez obzira {to se radi o notornim laìma, izmi{ljotinama, konstrukcijama, ~iji se autori, naredbodavci, distributeri i konzumenti odve} prepoznaju.
Velikosrpska bolest u Hrvata

înilo se da iza projekta sataizacije Bo{njaka stoji samo KOS-ovska, beogradska struktura, valjda zbog transparentnosti sa kojom zagovaraju pripapajanje RS Srbiji u zamjenu za suverenitet Kosova. Bilo je iluzorno misliti da se hrvatski politi~ki faktor stavio u neutralnu poziciju spram ovog projekta. Svehrvatskoj ambiciji, dakako, blià je varijanta pripajanje tzv. Herceg-Bosne Hrvatskoj, nego ta deklarativna podr{ka Federaciji koja uzalud zaìvljava skoro deset godina. Na brojnim hrvatskim internet sajtovima mogu se prona}i tekstovi koji su po idejnoj sadrìni identi~ni tezama svesrpskih svemislilaca. No, najekstremniji istup u ovom pogledu imao je hrvatski ~lan Predsjedni{tva BiH Dragan âvi} koji je u intervjuu za Washington Times rekao sljede}e: Ogranici Al-Kaide djeluju u Bosni, te preporu~io da se - Bu{ova vlada treba èstoko uhvatiti u ko{tac sa ovim problemom. Ako se ni{ta ne poduzme, islamske esktremisti~ke skupine mogle bi u budu}nosti destabilizirati ~itavu regiju. Radikalne islamisti~ke skupine u Bosni planiraju teroristi~ke napade. [irenje islamskih ekstremisti~kih skupina prijeti potkopavanjem krhkog mira u Bosni neke su od ôvi}evih opasnih kleveta koje se sve mogu dùture smlatiti jedinim pitanjem: Ako je to sve ba{ tako opasno, kako je mogu}e da se nikad dosad nije dogodio ni jedan verbalni, a kamo li oruàni napad tih izmi{ljenih islamskih ekstremista u Bosni?!! No, ôvi} jako dobro zna {ta ~ini ispaljuju}i plotune kleveta i laì. Dakle, vidjeli smo kako i srpski, i hrvatski, i kvislin{ki unutarnji politi~ki faktori ~ine istu stvar: oda{ilju u svijet poruke o Bo{njacima koji se spremaju za rat, i koji su, kao navodni islamski ekstremisti prijetnja miru u Evropi i Dejtonskom
sporazumu. To ima veze sa istinom koliko i ma kakva suluda izmi{ljotina, kao kad bi, recimo, rekli da su [ve|ani, ili Francuzi, povezani sa radikalnim islamom pa ugroàvaju mir u Evropi. Dakako, ove klevete nisu same sebi cilj. No, ovu opasnost ne prepoznaju bo{nja~ki politi~ari. Nema nikakvog organiziranog informativnog i propagandnog otpora, kojim bi se pravovremeno demantirali i po svijetu slali demantiji sa ~injenicama u koje se svako moè uvjeriti. Ra~una se da je dovoljno to {to mi i Dragi Bog znamo {ta je istina, pa }e pravda sama po sebi do}i na svoje. Kao {to je, eto, do{la u Fo~i, Rogatici ili Vi{egradu gdje vi{e nema ni Bo{njaka, ni tragova bo{nja~koj vjeri. Uìce su nekad bile grad sa muslimanskom ve}inom. Beograd je, kaù, dobio ime po bjelini brojnih dàmija. Za stotinu godina, ako nas bude, Fo~a }e nam biti daleko kao i Uìce. Dakle, ni{ta se ne moè rije{iti samo od sebe, tako {to }emo zamisliti da je ìvot film u kome uvijek pravda pobje|uje. Kazati da smo sami sebi najgori neprijatelji, odve} djeluje kao fraza. Ali, neprevazi|ena, jer je dosad ni jedna druga definicija po ta~nosti nije nadrasla. Ovo govorimo ne samo zbog potpunog odsustva ma kakve politi~ke odbrane pred sve zahuktalijim procesima satanizacije Bo{njaka, koje moraju imati svoj cilj, i svoj kraj, ve} i zbog trapavosti i kontraproduktivnosti nekih bo{nja~kih struktura za koje bi bilo bolje da ne postoje, nego {to rade u korist bo{nja~ke {tete.
Komad budale
Prije neki dan je na moju ku}nu adresu do{ao materijal Bosanskog kulturnog dru{tva Preporod iz Sidneja, naslovljen kao Bosanski nacionalni program. U obavijesti se kaè da je istovjetan materijal poslat na 280 adresa. Taj tzv. Bosanski nacionalni program se sastoji samo od tri re~enice: prva Historija nas obavezuje da Sarajevo mora napasti i pobijediti Beograd; druga Srbiju moramo vratiti u granice Beogradskog pa{aluka, a sve teritorije koje je Turska poklonila, uklju~uju}i {est nahija Zvorni~kog Sandàka (Loznicu, [abac, Uìce, Kraljevo, â~ak i Poègu) vratiti mati~noj dràvi Bosni i Hercegovini; tre}a Bosanski Sandàk koji je poklonjen Crnoj Gori i Srbiji na Berlinskom Kongresu od 13. 6. 1878. moramo vratiti mati~noj dràvi Bosni i Hercegovini. To je dakle program koji rje{ava sve na{e probleme. U prvi mah sam pomislio da se neko {ali. U drugi mah sam pomislio da su ove gluposti zlodjelo beogradskih obavje{tajaca koji taj materijal o spremanju Bo{njaka za rat distribuiraju s istim ciljem kao i Slobodna Bosna. Onda sam saznao da postoji taj ~ovjek s bo{nja~kim imenom koji stoji u potpisu i koji je sve ovo poslao na 280 adresa. Dakle, stvar je istinita, vjerodostojna i opasna. Preporod iz Sidneja je poslao poruku da Sarajevo mora napasti Beograd. Prvo, Sarajevo vi{e ne moè napasti ni Rogaticu, a kamo li Beograd. Drugo, te{ko je oteti se primjedbi da je lako iz Sidneja zagovarati i voditi napade i ratove. Tre}e, i najbitnije, ovaj materijal po svojoj namjeni posve odgovara velikosrpskoj i velikohrvatskoj propagandnoj nakani sataniziranja Bo{njaka. Da li tvrdili da se SDA sprema za novi rat, do Drine i do mora, ili tvrdili da radikalne islamske ekstremisti~ke grupe planiraju teroristi~ke napade, ili tvrdili da Sarajevo mora napasti Beograd posve je isto. S tim {to iza jedne od ovih opasnih gluposti stoji bo{nja~ka institucija u dijaspori, na ~ijem je ~elu ~ovjek koji se potpisuje kao Dr. Mustafa Karavdi} President. Neko ko poznaje ovog ~ovjeka, i ko do njega moè do}i, trebao bi upozoriti njegovo presidentsko viso~anstvo da ~ini velike gluposti i da Bosni i Bo{njacima nanosi ogromne {tete. [ta kojeg vraga radi taj [a}ir Filandra, generalni maneken Preporoda, osim {to nosa {iz cipele po Sarajevu!!? Nakon programa i poziva ovog bo{nja~kog i Preporodovog debila za napad na Beograd, ni Beograd, ni Zagreb vi{e ne moraju izmi{ljati radikalizam i
ekstremizam u Bo{njaka. Zahvaljuju}i Presidentu, dobili su prvi autenti~an dokument koji svjedo~i da gdje ima dima ima i vatre. Zalud sad {to je ovaj njihov dim nastao bez na{e vatre. Tu je President da iz dalekog Sidneja izigrava vatru koju }e gutati bo{nja~ki narod.
Br. 80, 14. V 2003.
Dnevnik revolucije
193
Kako je po~eo rat na bo{nja~kom otoku
Leksikon partizanskog ratovanja

KAKO JE POÊLO U mjesecu maju kad ruè cvjetaju objavio sam dokaze koji svjedo~e da je policijski favorit SDP-Alijanse, Kruga 99, Ameri~ke ambasade i sl., Munir Alibabi} pla}eni agent hrvatske obavje{tajne slu`be. Sa SIS-om je dogovorio izmi{ljanje bo{nja~kih zlo~ina i osloba|anje hrvatskih zlo~inaca. Crno na bijelo! U nemo}i da prizna poraz svog policijskog mentora, Slobodna Bosna je oklevetala mene kao - kriminalca, {itofreni~ara, seksualnog manijaka. U istom broju, Ivan Lovrenovi} je pohvalio takvo novinarstvo, a fa{istima nazvao novinare Avaza, Ljiljana, Waltera, Jutarnjih novina. Onda sam ja napisao moj najslavniji stih: Ivan Lovrenovi} je pla}enik velike Srbije i velike Hrvatske, jer podràva Slobodnu Bosnu. Bio je to znak za uzbunu. Dani su ve} dva broja posvetili ovom slu~aju, Krug 99 je organizirao sesiju, a u~esnici Sarajevskih dana poezije su potpisali peticiju u odbranu Lovrenovi}a. Mo`da su svjesni, a mo`da nisu, da su ko mala djeca navu~eni da brane Munira Alibabi}a. Eto, sad oni na nas pucaju, a mi se ko fol branimo. PISCI U STISCI Bio sam iskreno obradovan kad sam vidio kolika je armija pjesnika skinula ga}e da pokaè svoju mu{kost u toj hajci protiv mene. Probudio se u njima indijanac. I prije nego {to su skinuli ga}e, ja sam im bio iza le|a. Navu~eni su na minsko polje. Na intelektualnu prostituciju. Ufatili da brane Lovrenovi}a. Nek su. Ali, za{to nisu branili 21 bh. pisaca koje je Ivan Lovrenovi} u Feralu, krajem marta, izvrije|ao kao - vjerske zanesenjake, nacionaliste, {oviniste?! To je 21 a ne jedan pisac! Me|u njima ima mnogo zna~ajnijih pisaca od Lovrenovi}a! Za{to nisu branili Abdulaha Sidrana kad ga je Lovrenovi} izvrije|ao kao osobu sumnjivog morala i piona SDA? Za{to nisu branili mene, svog kolegu iz Dru{tva pisaca, kada je Slobodna Bosna napisala dosad najogavniju pogrdu o jednom ~lanu knjièvne asocijacije? Nisu. Zna{ za{to? Zato {to smo mi tek Bo{njaci, i zato {to nas je napadala hrvatska sveta krava zvana Ivan Lovrenovi}. O tome je govorio i Senad Pe}anin u svojoj deklaraciji apartheida nad Bo{njacima. GRA\ANIN PREKO REDA Mislio sam, majku mu, da je taj Pe}anin pametniji ~ovjek. On je otvoreno, bez ikakve dvosmislenosti, priznaju}i i slave}i apartheid nad Bo{njacima, ustvrdio da - Sarajevo jo{ uvijek izaziva simpatije i interes Zapada zato {to u njemu ìvi jedan Ivan Lovrenovi}. Ustvrdio je i da Zapad simpati{e Sarajevo zbog Gojka Beri}a i Bore Konti}a, a ne zbog Fatmira Alispahi}a ili ma kojeg bo{nja~kog autora. Ove {ovinisti~ke gadosti ja ne mogu druk~ije shvatiti osim da to Pe}anin poru~uje da smo mi gra|ani drugog reda, a Ivan, Gojko i Boro gra|ani prvog reda. Nas u Sarajevu ne mora ~uvati niko, a Ivana moramo ~uvati svi. Sarajevo bez nas moè, a bez Ivana ne moè. Ispravno bi bilo kazati da smo svi podjednako bitni za identitet, ne samo Sarajeva, ve} i Banja Luke ili Stoca. Sad bi bilo lijepo da Ivan, Gojko i Boro, kao vrli borci za multikulturu, za{tite bo{nja~ke autore od Pe}aninovog apartheida, i da poru~e kako je Sarajevo i bo{nja~ko, makar onoliko koliko je srpsko i hrvatsko. MEZA ZA ZAMJENU TEZA Do 2000. godine i pobjede SDP-a nije se moglo znati ko su istinski a ko la`ni borci za multikulturu. Nakon {to je SDP krenuo u
satanizaciju Bo{njaka i u~vr{}ivanje rezultata s&h genocidnih osvajanja, ga}e su spale. Postoje brojni dokazi koji svjedo~e da su SDP, Krug 99 & company, pla}enici velikodràvnih projekata Srbije i Hrvatske. Oni posluju po obrascu: {to je vi{e tzv. islamskog terorizma u Bosni, to je manja bosanska `rtva, kao glavna prepreka u izjedna~avanju agresora i `rtve, u pretvaranju agresije u gra|anski rat, u realizaciji dogovora iz Kara|or|eva o podjeli BiH na srpsku i hrvatsku provinciju. Iako je SDP zbog te harange na Bo{njake izgubio izbore, oni i dalje rade na izmi{ljanju islamskog ekstremizma. Primjer je ovaj slu~aj oko Alibabi}a, koji se poku{ava baciti u sjenu izmi{ljanjem afere oko Lovrenovi}a. SDP-ovi mediji za mjesec dana nisu napisali ni jednu rije~ o ovoj najve}oj obavje{tajnoj aferi u politi~koj povijesti Bosne. Profesionalizam? Iskoristili su Lovrenovi}a da se obra~unaju sa novinarom koji je objavio dokaze protiv njihovog dragog i nikad preàljenog Alibabi}a. Govorili su o fa{izmu, inkviziciji, nacionalizmu. Potpuna zamjena teza! Podràvanjem Alibabi}a, Slobodne Bosne i Dana podràva se inkvizitorsko i policijsko novinarstvo. Podràvanjem medijskih atentata na mene i na novine u kojima pi{em, oni se obra~unavaju se sa istinom o nastavku agresije na BiH. Jer, njihovim bg&zg mentorima je stalo da niko ne vidi ovo ubijanje Bosne i njene multietni~ke su{tine. NISTE ZNALI DA STE RADIKALI Ogromna bulumenta SDP-ovskih, Lagumdìjinih mislilaca, digla se da danas u Sarajevu izmisli bujanje bo{nja~kog nacionalizma i radikalizma. Posljednjih dana se to moglo vidjeti u desetine tekstova. Pri tome, niko od ovih inkvizitora i laòva ne navodi ni jedan jedini primjer tog toboè novoprobu|enog radikalizma u Bo{njaka. Obi~ne novinske rasprave, u kojima nema ni traga {ovinizmu, oni progla{avaju bo{nja~kim radikalizmom. Da li je iko rekao da i jednog Srbina ili Hrvata treba prognati iz Sarajeva, oduzeti mu prava, jer je Sarajevo bo{nja~ki grad, itd. itd? To bi bio radikalizam. Za{to se onda izmi{lja ne{to ~ega nema? Odgovor se, recimo, moè prona}i u doga|aju od prije tri-~etiri mjeseca, kada je specijalna policija zauzela borbene pozicije oko Sivog doma, zbog obi~nog studentskog saop}enja za javnost u kome se kritikuje emisija 60 minuta. Demokratski oseknutom SDP-u cilj je da dokazuje kako je povratak SDA na vlast probudio bo{nja~ki radikalizam, a kako bi samo sa SDP-ovom vla{}u nad Bo{njacima islamski ekstremizam bio pod kontrolom. Po{to nema nikakvih doga|aja te vrste, doga|aje valja izmisliti da bi se opravdala ova konstrukcija. Krajnji cilj je sazivanje vanrednih izbora i metanje SDP-a na vlast silom. Zato danas falange SDP-ovih mislilaca vrijedno rade na izmi{ljanju bo{nja~kog radikalizma. A za{to? Pa zato da bi za{titili 76 odsto bh. teritorije koje su u genocidnim pohodima osvojili s&h fa{isti, te da bi skrenuli pa`nju sa ovih nekoliko narednih godina u kojima treba da nestane Bosne. Oni su jedini radikali i nacionalisti u Sarajevu, ali sa velikosrpskim i velikohrvatskih predznakom! Bo{njaci su opet mirni, kao goveda pred klanje. To im je u krvi koja se zbog svog hajvanskog sastava s vremena na vrijeme pretvara u potoke. Dok posve ne iste~e. STRAH ZA PRAH Krug 99 je organizirao jednoobraznu, jednoumu, bolj{evi~ku raspravu, ako se to inkvizitorsko sijelo uop}e moè zvati raspravom, o medijskim slobodama i o slobodama od medija. Intelektualizam ove terevenke uni{ten je onog ~asa kada su sudionici odlu~ili da sami sebi pri~aju. Sudionici nisu imali s kim ukrstiti mi{ljenje, jer su bili poredani ko strelja~ki stroj. Kao navodni intelektualci, pa valjda bi trebali imati makar toliko hrabrosti i po{tenja da razumiju kako se nikakva rasprava ne moè voditi sa samim sobom. Za{to nisu na dijalog pozvali nikoga od onih koje su horski napadali? Zna{ za{to? Pa zato {to bi im protuargumentacija ogolila obmanu i samoombanu. Osobno, ja sam spreman da sjednem sam naspram tih 50-tak glava, koje ne znaju funkcionirati u dijalogu, u demokratiji, u raspravi, jer su navinute da svoje intelektualne domete rasprostiru
tek po partijskim }elijama. Ako pobjegnu od ove ideje, a ho}e, bi}e to reprizna slika i prilika njihovog tobo`njeg intelektualizma. KIKE LOGIKE Za bezmalo osam godina me|unarodna zajednica je Bosnu mogla vratiti ku}i, u politi~kom i dru{tvenom smislu. Za tri sedmice na Kosovu su silom vra}ene sve izbjeglice. Svijet priznaje pravo ja~eg, i otud su u Dejtonu priznata genocidna osvajanja. Srbija i Hrvatska su jo{ od Kraljevine zainteresirane da se BiH podjeli na dva dijela. Slijedili su: Cvetkovi} Ma~ek, Milo{evi} - Tu|man, pa saradnja u vrijeme agresije, pa dogovori Karadì} Boban u Gracu, pa je sve to uneseno u Va{ingtonski sporazum koji je u martu 1994. ustoli~io podjelu 49:51. Od 1994. BiH se u nekim svjetskim enciklopedijama pi{e kao srpsko-hrvatska republika. Svijet gura definitivnu podjelu BiH. Prethodno je potrebno uni{titi Bo{njake, politi~ki i ekonomski, a sva druga uni{tenja proizilaze iz toga. Ekonomski, Hrvati su ve} stigli uzeti Federaciju. Politi~ki, vode se strate{ki programirane kampanje optuìvanja Bo{njaka za tzv. islamski terorizam. Bosanska `rtva je prognana iz ud`benika, medija, stvarnosti. U Bosni je vi{e spomenika poginulim ~etnicima, nego bosanskim civilima. Pogledajte sramotu Sarajeva! Ovaj projekat ima svoju tajnu infrastrukturu, pla}enike, finansijske tokove. Samo u okupaciju i instrumentalizaciju medijskog prostora Svijet je uloìo 180 miliona maraka. Od tih para dobro ìve razni Konti}i, Pe}anini i Lovrenovi}i. Njihov je zadatak da pripreme teren za ono {to slijedi. TEST ZA SJEST Postoji jednostavna metoda da utvrdimo ko jeste a ko nije pla}enik s&h hegemonije. Postoje teme na kojima se o~ituje patriotsko po{tenje. Zapi{imo imena autora koji nas interesiraju i upitajmo za njihov stav o, recimo: Dejtonskom sporazumu; Tu`bi BiH protiv SRJ; montiranom procesu Pogorelica; tzv. Alìrskoj grupi; tzv. ustavnim promjenama i primjeni Odluke o konstitutivnosti; Izbornom zakonu; (ne)povratku Bo{njaka; medijskom tretmanu bo{nja~kih `rtava Aneksa sedam, u odnosu na rijetke srpske i hrvatske `rtve povratka; kriminalu ~elnika SDP-a; mi{ljenju Kruga 99 da SDP nema alternativu; Alibabi}evoj pla}eni}koj agenturi za potrebe tzv. Herceg-Bosne; razlici izme|u SDA i SDS-a i HDZ-a, ili Armije RBiH i HVO-a i VRS; razlici izme|u Izetbegovi}a i Karadì}a; razlici izme|u agresije na RBiH i gra|anskog rata u BiH; sa~uvanim crkvama na teritoriji gdje je bila ARBiH i poru{enim dàmijama od strane HVO-a i VRS; pozadini uvoza mudàhedina u BiH; zamotanim muslimankama; SDP-ovom ukidanju selama u Maglaju, okretanju prasadi u muslimanskim selima ili terevenci u vrijeme komemoracije na Kapiji; uzrocima poraza SDP-a; progla{avanju tzv. demokratskih promjena 2000. kad su samo Bo{njaci glasali za multietni~ku opciju; razlozima ponovnog glasanja Bo{njaka za SDA; razlici izme|u bo{nja~kog nacionalizma i ~etni{tva i usta{tva [kkkrrriiiippp! Ovo su bile ko~nice. Mogle bi se, dakle, u nedogled nizati teme na kojima se raspoznaje (anti)patriotski karakter svakog od nas. Volio bih da muniri alibabi}i i ja imamo pribli`ne stavove oko ovih tema. Bili bismo ja~i, zajedno. Na àlost, oni su zaposleni, za platu, a ja sam besposlen, pa imam kad voliti Bosnu. INTERMEZZO: Male tajne velikih majstora kuhinje Blong-glong-fijumiju Dragi gledaoci, dok se opu{tate uz zvuke klavira i flaute, odmorit }emo se malo od ovih te{kih tema i predstaviti {ta }e komesar Patriotske lige pirjati za ve~eru. Slavni na{ vojskovo|o, koji }e{ nas izvesti na Drinu i na More, {ta kuha{ ve~eras? Prije svega èlim da pozdravim svoju tetku koju sam silovao kad sam bio mali, pa sve trafikantice kojima sam obijao trafike, pa svog doktora koji me lije~i od {izofrenije, i na kraju Senada Tuccu koji je meni pripisao svoje traume i dijagnoze. Po{to je vikend, ve~eras }u malo da miniram svoj èludac, pa }u praviti grav~e na tav~e, uz koje je najbolje piti hladno Patriotsko pivo. No, na{im cijenjem
doma}icama }u preporu~iti jedan recept iz vremena dok nisam bio vegeterijanac. Preprìte nekoliko pile}ih batkova, poklopite {erpu, smanjite vatru i nek se dinstaju. Na kraju, dodajte nekoliko ka{ika kajmaka i sok od jednog limuna, a po ukusu sitno bijelog luka i per{unovog lista. The end. Fiju-miju-blong-glong PREGLED PROGRAMA Nakon {to smo saslu{ali najavu dnevnika, prelazimo na glavno jelo. U posljednjih desetak dana o meni je izi{lo toliko tekstova da, od silnih obaveza, nisam sve uspio ni pro~itati. Stoga }u poku{ati odgovoriti samo na glavne optu`be, ali i autorima koji zavre|uju da im se odgovori. TOP PISTA NACIONALISTA Za mene je biti nacionalista, u {ovinisti~kom smislu, najve}i moralni pad li~nosti. To je samo dno duhovne egzistencije! Kazati takvu pogrdu na moj ra~un, te{ka je uvreda, i grje{na neta~nost. Hiljade tekstova sam napisao u slavu antinacionalizma i antifa{izma. Moj kriti~ki stav prema SDPu i Krugu 99 nastao je zbog izdaje antinacionalisti~ke ideje koju su po~inili ovi pla}enici s&h hegemonije. Mnogo sam puta od njih javno traìo da povedu kampanju za ukidanje mononacionalnih stranaka. SDP-Alijansa je bila na vlasti kad se sprovodila Odluka o konstitutivnosti i kada se usvajao Izborni zakon. To je bila historijska {ansa za BiH! Jednostavno, kao {to je re~eno da na strana~kim listama mora biti tre}ina èna, moglo se re}i i da strana~ke liste moraju biti multinacionalne, u skladu sa popisom iz 1991. godine. Tada bi multinacionalnu vlast dobili u temelju. Za{to su se oglu{ili na ove ideje, znaju samo njihovi ra~uni. Stotine tekstova sam napisao o bratstvu bosanskog bi}a i ideje socijalne demokracije. Vjerujem da socijalizam mora biti ugra|en u ustavno bi}e BiH. Vjerovao sam da je SDP najbolje rje{enje za BiH, dok se nije dogodila Lagumdìjina izdaja i Bosne i socijaldemokracije. Govoriti o meni kao o nacionalisti stvar je potpunog poraza onih koji me ~aste takvim gadostima. Oni nemaju snage da otvoreno progovore o temi izdaje SDP-a i Kruga 99, i u tom intelektualnom jadu pronalaze najjeftinije rje{enje: optuìti zadrtog antinacionalistu da je nacionalista. ES DE AA NE VOLIM TE JA Bez ikakvog okoli{anja, juna~ki }u ustvrditi u Bosni ne postoji novinar koji je vi{e od mene napisao kriti~kih tekstova protiv SDA. Niti je i jedan novinar doìvio odmazde od SDA kakve sam usred rata ja doìvio, bore}i se protiv pojava bo{nja~kog nacionalizma. Danas, kad sam ko fol bo{nja~ka patriotska ikona, {to re~e Ivan Lovrenovi}, opet }u ponoviti: Bo{njaci su po~inili harakiri nad svojim nacionalnim interesima kad su odlu~ili da prvi u BiH formiraju mononacionalnu stranku. Bo{nja~ki nacionalni interesi kompatibilni su multinacionalnoj politi~koj opciji. Tek u posljednih godinu dana SDA stidljivo ispravlja gre{ku iz 1990., jer u svojim redovima ima pokoju srpsku ili hrvatsku ikebanu. Uprkos tome {to SDA smatram ge{kom u bo{nja~koj politi~koj povijesti NE DOPU[TAM izjedna~avanje ove stranke sa vojnim, genocidnim huntama SDS-a i HDZ-a! Iako je SDA bila krcata bolj{evizmom, jednoumljem, raznim glupostima i sl., vladavina ove stranke je bila duboko humanisti~ka u te{kim vremenima ratnih isku{enja. SDA nije organizirala konclogore, ubijala i protjerivala civile, ru{ila bogomolje, ravnala groblja. Pod vla{}u SDA bolje je bilo Ivanu Lovrenovi}u, nego Fatmiru Alispahi}u. Povratak SDA na vlast obradovao me je tek u toliko {to je svrgnuta policijska diktatura SDP-a. I dalje èlim da SDA nestane sa politi~ke scene, ali pod uvjetom da dobijemo jednu sna`nu, po{tenu, patriotsku stranku socijaldemokratske provenijencije. Eh, eto, jebo vam nacionalista mater! INTERMEZZO: Vulgaria cantabille Je-boe-boe-je-oboe-jebo-e Odmorite se uz zvuke oboe, nakon ove plovne psovke koja ina~e nije svojstvena na{em
proslavljenom komandatu, admiralu, pukovniku, vo|i Patriotske lige, ~ovjeku koji je svojim djelima zaduìo (kvrlj, mrgvlj smetnje na vezama) ne samo na{u domovinu Republiku [vrakino Selo, ve} i cijeli smrdoljubivi svijet. Jo{ kao mali bio je {picast i odlu~an, {to je uticalo da herojski noèm izbode jednu ciganku u [vrakinom Selu, koja ga je ostavila, i koju u ud`benicima historije izu~avamo kao prvu `rtvu mrskog agresora. Neka je na{ komandat ubio tu ciganku! Sram je bilo! Ona, opajdara, ufatila da ostavi na{eg komandanta! Spisak ostalih `rtava morete pro~itat na stranicama Slobodne Bosne, |e je na{ komandat sad doguro do jadmirala. (kvrglj, mrglj veze su se popravile) A sada }emo ~uti nekoliko pjesmica i recitacija o na{im velikanima. NEKAKAV LOVRENOVI] U zadnje godinu-dvije intrigira me veli~ina Ivana Lovrenovi}a. Ne bih u tu veli~inu nikad ni posumnjao da nisam uo~io kako Ivan Lovrenovi} u svojim tekstovima nigdje ne tretira teme kojima sam ja opsjednut. Prethodno sam ga doìvljavao kao svog. Pisao sam da je on intelektualni gorostas koji valjda ne bi preferirao veliku Hrvatsku nad svojom domovinom. Sumnjao sam, ali sam vjerovao. Vremenom sam uo~io da Lovrenovi} nigdje ne pominje latinlu~ku, tihu okupaciju Federacije. Za njega je normalno da Hrvati ekonomski poklope ovu polovicu BiH. Umjesto toga, Lovrenovi} je pisao o islamskom ekstremizmu kod Bo{njaka, kao da mu je mentor Munir Alibabi}. âk je i Bo{nja~ki dijalog nazvao nacionalizmom, iako je dijalog suprotstavljen svakoj jednodimenzionalnosti. Primjetio sam da Lovrenovi} fula u klju~nim momentima na kojima se o~ituje bosanski patriotizam. To sam i rekao. Onda se desio ovaj pi~vajz. Znamo se li~no. Nekoliko puta smo dugo razgovarali. U Feralu je nekad pisao da sam lucidan, {to ti ga do|e ne{to kao pametan. Onda je u posljednjem broju Dana napisao da se ne bi upu{tao u razja{njavanje s idejama aktualnoga glavnog bubnjara te novobo{nja~ke ritam-sekcije, nekakvoga Alispahi}a Za mene Ivan Lovrenovi} nikada nije bio nekakav. Ja mogu sumnjati u njegovo politi~ko bosanstvo, mogu se smijati predimenzioniranju njegove navodne knjièvne veli~ine, mogu konstatirati da u Sarajevu ima barem 30 pisaca ~iji je opus bitniji od njegovog, mogu misliti da je maltene anonimni, a izvrsni, Isnam Talji} knjièvni gorostas za Ivanove dvije-tri knjiìce, ali ja ne mogu re}i da je Ivan Lovrenovi} nekakav Lovrenovi}. On je zna~ajan, ali ni izbliza ovako groteskno, nakaradno, kako nam se to nastoji predstaviti. Ta formulacija nekakav Alispahi} - slika je i prilika intelektualne bijede Ivana Lovrenovi}a. Mislio sam da je ja~i. OTKUD BERI]U NA CRNOM TEFERIÛ Devetog novembra 1999, ba{ na ro|endan komandanta Patriotske lige, objavio sam sljede}u re~enicu: Gojko Beri} je bosanski vilenjak ~ije su iskre hereza u odnosu na vatrogasce bosanskog duha u bo{nja~kom prostoru. Uistinu, taj ~ovjek ima ne~eg vilenja~kog. Kao da je izi{ao iz bajki koje sam ~itao kao dijete. Ima magi~ne obrve, ima kosu ~ije sjedilo navire na plavetnilo, ima govor koji ne pripada svakodnevnom àmoru. Gojko je bio moj urednik u Oslobo|enju dok sam tamo bezmalo tri godine ispisivao kolumnu Diwanhana. Imam osje}aj da me je doìvljavao kao novinarskog sina, kao {to sam i ja njega doìvljavao kao novinarskog oca. Bio je svjedokom mojih te{kih polemika sa nacionalistima. Puno mi je srce kad se sjetim tada{njeg Oslobo|enja i Gojka Beri}a. Toliko puno da mu sve mogu oprostiti. Pa i to {to je meni uputio gadan podnaslov svoje kolumne u Danima, koji glasi: Svaki kupljeni novinar je zapravo prepla}en, jer se uskoro ispostavi da je mogao biti kupljen po mnogo niòj cijeni. Ja znam da Gojko zna da ja ne mogu biti kupljen, kao {to zna da su kupljeni one koje {titi. Za{to to tvrdi ne}u da znam! Gojko i Oslobo|enje su moja privatna, draga, uspomena. OKUPACIJA OSLOBO\ENJA Moja posljednja godina u Oslobo|enju je bila sva pod ste~ajem. Diwanhana je i{la svakog utorka. Ljudi u Oslobo|enju su mi
rekli da se tada {tampa ve}i tira`, jer se uo~ilo da novine nestaje. U tom periodu su me|unarodni mentori razbrkali moju kolumnu u banjalu~kim Nezavisnim novinama. Prepostavljam da se i Oslobo|enje nalazilo pod sli~nim pritiscima. Nepodobno sam pisao. Taj prekid saradnje, koja je trajala od 1988, bio je toliko palana~ki, da se toga ne volim sje}ati. Oslobo|enje je oti{lo svojom stramputicom, a ja svojim putem. Danas je to gusarski list. Evo primjera. Uzeli su od mene izjavu u povudu peticije za Lovrenovi}a. O~ekivali su da }u biti potopljen. Kad su vidjeli da intelektualnu prostituciju potpisnika argumentiram ~injenicom da niko od potpisnika nije reagirao kada je Lovrenovi} blatio 21 bh. pisca (fanatici, nacionalisti, {ovinisti), ali i Abdulaha Sidrana, onda su se zabezeknuli. Bez znanja autora teksta, Asafa Be}irovi}a, urednici Oslobo|enja su izbacili klju~ni argument moje izjave. Ispalo je da sam tezu o intelektualnoj prostituciji rekao nako, |abe. Asaf me je nazvao da mi se izvine, jer smo se dogovorili da }u dati izjavu pod uvjetom da se ne kasapi. Re~enica re~enica. @ao mi je Oslobo|enja. A posebno Asafa u njemu. Nadam se da ga ne}e maltretirati zbog mene. [AGOLJEV OPANAK & BRADA FILOZOF Postoji nekoliko likova o kojima bih volio napisati politi~ke eseje. Nije vi{e fol esejizirati o velikanima. Mnogo su inspirativnije pojave poput Mirka [agolja. Nije sporna njegova neinteligentnost, sporna je, fasciniraju}a je, ta kosmi~ka ta~nost u kojoj funkcionira njegov sku~eni, bolj{evi~ki antimisaoni svijet. Ti vidi{ da on ne razumije, ti vidi{ da on pomalo i laè, ti vidi{ da mu je misao tvrda ko opanak, ali to intelektualno sme}e ima gotovo savr{enu unutarnju strukturu. Pisao je [agolj i o ovom slu~aju, i to tako {to je uzeo samo one elemente koji mu odgovaraju da skroji pri~u u kojoj }e mene proglasiti opasnom politi~kom pojavom i nacionalistom. Argumenata nema. Gdje su, [agolju, moji nacionalisti~ki stavovi?!! Dakako, [agolj bjeì od ~injenice, kukavi~ki je skriva, da je Ivan Lovrenovi} 21 ~lana Dru{tva pisaca nazvao vjerskim zanesenjacima, nacionalistima i {ovinistima, jer ako bi to tretirao, njegova bi konstrukcija pala u vodu. [agolj je sve ono {to on jeste, poku{ao pripisati meni. Ja bih to mogao elaborirati, ali to [agolj ne bi mogao razumjeti. Toliko o njemu. Drugi lik koji me fascinira jeste taj Boro Konti}, ~ije ime ima estradni prizvuk kao i ime Bore Spuì}a Kvake. U njemu se saìmaju sve osobine koje podrazumijevamo pod sintagmom Brada Filozof. To {to taj Brada Filozof nema nikakve knjige, nikakvog djela, ne{to, brate, konkretno, ne uti~e na njegov status medijskog gurua. Kad se on pojavi, ptice zanijeme, rijeke stanu, mrtvaci se probude, jer, stigao je Brada Filozof. Kao Senad prvi i Senad drugi, kao Boro i Ramiz, Zoran i Zlatko Vujovi}, i Brada Filozof je egzemplar intelektualnog ki~eraja sarajevske ~ar{ije. ZVIZNO SI ME @ARKO PREFESORE MARKO Opsjednut sam poezijom Marka Ve{ovi}a. Za mene je on jedan od najve}ih evropskih pjesnika. Upotpunjen sam njegovim bosanskim patriotizmom. Do pretjerivanja sam te svoje opsesije gurao u razne svoje tekstove. U avgustu 1999. sam u Oslobo|enju napisao da }e nekad u Sarajevu biti spomenik Marku Ve{ovi}u, kao velikom bosanskom patrioti, i da }e se pred tim spomenikom stidjeti oni koju su napadali Marka Ve{ovi}a. Bezbeli sam mislio na Lati}a. Onda sam napisao sljede}u re~enicu: Paradoksalno, ali vi{e je Marko Ve{ovi} u~inio na profilaciji bo{nja~kih nacionalnih interesa, kompatibilnih bosanskom duhu, nego hi~me baklava-mudraca. Potom sam, opet u Oslobo|enju, 9. I 2001, u nekakavom povodu, napisao sljede}e: Razumije li VKBI da su Aleksa [anti}, Svetozar ]orovi} ili Marko Ve{ovi} dio bo{nja~ke (bosanske) svjetovne tradicije, koja je graditeljski oblikovana i poslije 1878. godine? Dok to ne prihvate, kremira}e nas {izijama o Djeda Mrazu i Osmom martu, pa da nam se, {to Be}ir Kuduz kaè - drugi smiju i u nas upiru prstom. Onda sam u Ljiljanu, tom omraènom fa{isti~kom magazinu, koji bi kako stvari stoje trebao progoniti Marka,
25. III 2002. napisao: Dokle god slu{amo ti{inu, ova armija indolentnih bo{nja~kih intelektualaca treba se crvenjeti pred bosanskim i antifa{isti~kim djelom Marka Ve{ovi}a. Onda sam se oglasio i u povodu Ve{ovi}evog odbijanja da primi [estoaprilsku nagradu: Prvi ~ovjek bh. Armije ne zasluùje da se na|e na ulici, jer se tada na ulici nalazimo mi sami. Na{i prvi ljudi, poput velikog bh. patriote Marka Ve{ovi}a, moraju imati krov nad glavom. Ina~e, to su na{e li~ne sramote! Ima tih marksisti~kih tekstova u moj arhivi jo{, ali, da ne budemo zamorni. Pre|imo na stvar. U povodu ovog cirkusa oko Lovrenovi}a, Marko Ve{ovi} je napisao da sam ja: dripac, da sam blesav i da sam siledìja, da sam bezo~an, da imam pomra~enje uma. Napisao je i da ja treba uzmem ~asove logike kod Muhameda Filipovi}a, ali mu je akademik sutradan odgovorio: Izuzetno cijenim Fatmira Alispahi}a. Marko Ve{ovi} je za mene toliko veliki da mu ja ne èlim odgovarati. Bolje je da pro~itam koje ~udo iz Poljske konjice, nego da vrije|am sebe i da trpim razo~arenja. BORILA^KI GARD STIGAO JE BARD Hodam ja cestom, normalno. Spavam, normalno. Ha{ovim ba{~u, normalno. Idem, brate, i u WC, kao i Josip Broz Tito {to je i{ao. Sve, normalno. Nisam ni znao da ima nekakva gu`va oko mene. Nemam kad. Pi{i tekstove. Uspavljuj dijete. Idi kupi èni ulo{ke. Promje{aj buraniju da ne zagori. Opet pi{i. Nijaz i{~a{io gumu na kolima, idi se zajebavaj, Nijaz pjesnik, ne zna ni{ta oko vulkanizera. Zove onaj, zove ovaj. Idi materi klofaj tepih. Idi familiji na kafu, da se ne uvrijedi. Opet pi{i. îtava je to zajebancija. Jebe me ko stigne. Sve, normalno. U toj frtutmi nabasam na nekoliko istih formulacija razli~ith autora. Prvo je Senad Avdi} u odgovoru Sidranu napisao da u u ovoj novini postoji nekakav intelektualni bard. Onda je Lovrenovi} u Slobodnoj Bosni napisao da u ovoj novini postoji nekakav {to je - fabricirana intelektualna i patriotska ikona. Onda je [a}ir Filandra u intervjuu Danima rekao da postoji sra~unato la`no predstavljanje pojedinaca kao intelektualnih bardova koje je osu|eno na propast. Od svega ovoga meni su najinteresantnije fotografije [a}ira Filandre. Pa ja bih se ra|e slikao gologuz neko nako! Ko biva, zalijepio se on na nekakvu re{etku, i gleda. On je stvarno sebi ufurao da je maneken, i |abe ti je njemu govorit da pravi cirkus od sebe. Jest da je vi{ak u Preporodu, ali nije za cirkusa, bez obzira na gluposti koje u zadnje vrijeme izvaljuje. Poput onog refrena: Politi~ki poloàj Bo{njaka nikad nije bio bolji. Mo`da njemu nikad nije bilo bolje, ali narodu jeste. E sad, to, oko tih bardova. Me ne znam se ja slikat ko [a}ir Filandra! Po~eo bih se smijat sam sebi. U mene je sve normalno. REQUIEM ZA INTELEKTUALNE PROSTITUTKE Oni koji su imali strpljenja da pro~itaju ovaj partizanski leksikon za nagradu }e, na kraju, dobiti {ifru za de{ifrovanje gu`ve oko Lovrenovi}a. Dakako, ja nisam ba{ sad morao o Lovrenovi}u napisati to {to mislim. Ali, ba{ sad je bio pravi trenutak. U istim broju u kome me je Slobodna Bosna nazala kriminalcem, {izofreni~arom i seksualnim manijakom, Lovrenovi} je napadaju}i tzv. fa{isti~ke medije gloroficirao Slobodnu Bosnu. Sve se poklopilo. Niti je iko prethodno branio 21 ~lana Dru{tva pisaca i Abduala Sidrana od Lovrenovi}evih pogrda, niti je branio mene od SB. Svi su se digli da brane Lovrenovi}a od jedne moje re~enice, koja ni iz bliza nije ono kako je Lovrenovi} nagradio 21 pisca, ili kako je SB nagradila mene. Moj osobni cilj je bio da otkrijem intelektualnu i moralnu bijedu tzv. sarajevske intelektualne kreme, koja je posvjedo~ila da joj je bitniji jedan Lovrenovi}, nego 21 bosanski pisac, i koja je time priznala da su u njenom konceptu multikulture Bo{njaci znakovi drugog reda. U svojoj sam nakani uspio, zahvaljuju}i njihovom siledìjstvu i prostakluku, koji se sakriva pod kostimima demokratije i multikulture. Ovo je jo{ jedan dokaz da nikad svi nisu jaki koliko moè biti jak pojedinac. U to }u ime, kao pravi mudàhedin, ve~eras, u subotu, otvoriti bocu viskija i nazdraviti u ~ast na{e prve, bosanskohercegova~ke, velike pobjede.
Br. 82, 28. V 2003.
200
Dnevnik revolucije
Bauk antifa{izma kruì Balkanom
Na{i snovi svi su isti Dok su oko nas fa{isti

Bez antifa{izma, kao dràvotvorne ideologije u svim novonastalim dràvama, nema trajnog mira na ju`noslavenskim prostorima
Jugoslavija je najvi{i civilizacijski domet u politi~koj povijesti ju`noslavenskih naroda. Mo`da }e nekad na ovim prostorima vladati mir i blagostanje, ali }e nad ju`noslavenskim narodima zauvijek lebdjeti sramota razjedinjenosti i bratoubila~kog rata, koji je zapo~ela Srbija. Ne postoji ni jedan racionalan razlog zbog kojeg bi ju`noslavenski narodi trebali ìvjeti odvojeno, i u neprijateljstvu, a postoji na hiljade, od kulturolo{kih do ekonomskih, koji svjedo~e da bi ju`noslavensko zajedni{tvo trebalo biti prirodni nacionalni cilj svih na{ih naroda. Postoje logi~ke determinante koje odre|uju opredjeljenost pro et contra Jugoslavije. Linija razdvajanja je granica izme|u fa{izma i antifa{izma. Titova Jugoslavija je utemeljena na antifa{isti~koj ideji, kao garanciji jednakopravnosti i bratstva. Njena jedina mana je bio komunisti~ki sistem. Sa padom komunizma nisu morale pasti ju`noslavenske vrijednosti. Me|utim, fa{isti~ki gubitnici iz drugog svjetskog rata, poglavito ~etnici i usta{e, koji su 45 godina bili na ~ekanju, u plemenitoj ideji ru{enja komunizma su prepoznali {ansu za povratak. Logi~no je {to su Jugoslaviju razumjeli kao glavnog neprijatelja. Njihovo nacifa{isti~ko bi}e je prirodno suprotstavljeno ju`noslavenskoj ideji. Otud je antifa{izam ve} godinama prognan iz novonastalih politi~kih stvarnosti na prostoru biv{e Jugoslavije. A bez antifa{izma, kao dràvotvorne ideologije u svim novonastalim dràvama, nema trajnog mira na ovim prostorima. Ukoliko bi se, pak, antifa{izam vratio u ustavna bi}a ju`noslavenskih dràva, to bi otvorilo i integrativne procese na ovim prostorima, koji ne moraju opet rezultirati Jugoslavijom, ali bi nam mogli obezbijediti vi{e od ovoga {to danas imamo. Bo{njaci su jedini narod koji nakon pada komunizma nije bio suprotstavljen ju`noslavenskoj ideji. Prisjetimo se da je upravo Alija Izetbegovi}, lider SDA, nudio asimetri~nu federaciju, kao prelazni model kao ustanovljenju jedne stabilne, transformirane Jugoslavije. No, posrbljena JNA je napustila Sloveniju, zauzev{i granice tzv. velike Srbije. Svesrpsko razaranje Jugoslavije, izazvalo je reakciju kod svih, pa i kod Bo{njaka, koji su se poku{ali za{tititi me|unarodnim granicama BiH. Kriminalno rje{enje iz Dejtona obezbje|eno je ubijanjem i iznurivanjem Bo{njaka, koji su prisiljeni da potpi{u podjelu Bosne. Tu genocidnu podjelu danas upravo {tite fa{isti~ke, ~etni~ke i usta{ke ideologije, koje danas, za razliku od drugog svjetskog rata, imaju podr{ku Amerike i Evrope. Otud je reafirmacija antifa{izma, kao dràvotvorne ideje BiH, ali i {ire, klju~no pitanje za opstanak Bosne, kao i za stabiliziranje balkanskih prilika.
Bravo Tihi}u!
U dva dana u BiH i u Hrvatskoj potrefila su se tri zna~ajna komemorativna skupa u znak sje}anja na historijske doga|aje iz Drugog svjetskog rata. U Jablanici je obiljeèna 60. godi{njica bitke za ranjenike, a u Hrvatskoj su istog dana organizirane komemoracije u Jasenovcu i na Blajbur{kom polju. U Jablanici se slavio antifa{izam, u Jasenovcu tako|e, dok se u Blajburgu slavio antikomunizam i usta{tvo. Kod Srba, s ovu i s onu stranu Drine, nije se promijenilo ni{ta, oni i dalje gaje kame i jame, pa njih ovdje i ne tretiramo, po{to nisu vijest. @rtve ratova u pro{losti oduvijek su imale zna~enje politi~kih moneta u sada{njosti, i otud i ove pomene `rtvama iz Drugog svjetskog rata treba razumijevati kao promocije politi~kog identiteta suprotstavljenih opcija. Tako su hrvatski funcioneri iz BiH prisustvovali komemoraciji u Blajburgu, dok je hrvatski predsjednik Stipe Mesi} bio u Jasenovcu. U Jablanici se nije pojavio niko od srpskih i hrvatskih bosanskohercegova~kih funkcionera, ali se pojavio predsjednik SDA i ~lan dràvnog Predsjedni{tva Sulejman Tihi}, {to je ~ak i neoslobo|eno Oslobo|enje, koje je hroni~no kriti~ki raspoloèno prema SDA, popratilo sa naslovom: Bravo Tihi}u!. Sulejman Tihi} je odmah nakon skupa u Jablanici, uspio da stigne i na skup u Jasenovcu i da i tim prisustvom posvjedo~i antifa{isti~ko opredjeljenje bo{nja~kog naroda i onog civilizacijskog komada Bosne i Hercegovine.
Vili Brant u Jasenovcu

Iz ove skice valja izdvojiti i promisliti nekoliko znakovitih momenata. Uo~ljiva je politi~ka hrabrost hrvatskog Predsjednika da u~ini revolucionarni iskorak hrvatske dràvne politike ka raskidu sa naslje|em usta{tva i fa{izma. Mesi} je, poput njema~kog kancelara Vilija Branta koji je kleknuo pred spomenikom `rtvama var{avskog geta, i u ime njema~kog naroda zamolio za oprost, u Jasenovcu decidno rekao: Hrvatska nije sljednik NDH, koja je naàlost imala hrvatsko ime. Time je Paveli}evu NDH-aziju izop}io iz hrvatskih nacionalnih i dràvotvornih vrijednosti. U vrijeme Franje Tu|mana ova su dva pojma ~inila bratstvo i jedinstvo, jer se poku{avao prona}i materinski slijed izme|u Paveli}eve NDH i me|unarodnog priznanja Hrvatske. Franjo Tu|man je svojevremeno zagovarao ideju svehrvatskog pomirenja i spajanja komemoracija u slavu komunisti~kih `rtava u Blajburgu i usta{kih `rtava u Jasenovcu. Najavljivalo se da bi Jasenovac mogao postati mjesto gdje bi se odavala po{ta i usta{ama koje su mla|ahne komunisti~ki vlasti pobile u Blajburgu. Primje}eno da `rtve iz Jasenovca ne nose nikakvu krivicu, dok `rtve Blajbruga, u ve}ini, nose krivicu za `rtve Jasenovca. Mesi} je kona~no razgrani~io fa{isti~ki i genocidni identitet NDH od imperativa da Hrvatska postane dio evropskog civilizacijskog kruga, a {to je neizvodljivo sa usta{kim fa{izmom u dràvotvornoj ideologiji. Koliko je hrabar i odvaàn Mesi}ev isup svjedo~i ponajbolje medijska i politi~ka atmosfera u Hrvatskoj, koja je i danas vi{e naklonjena Blajburgu, kao simbolu usta{kog stradanja od Titovih partizana, nego Jasenovcu, kao simbolu hrvatskog fa{izma. Naime, u Blajburg su svoja izaslanstva poslali Sabor i Vlada, u Blajburgu je bio biskup, a u Jasenovcu tek sve}enik, te hrvatski Predsjednik, ~iji istup valja smatrati ponajvi{e li~nom odva`no{}u. Mediji su tako|e ve}u pa`nju dali Blajburgu, gdje je i ove godine bilo mno{tvo fa{isti~kih simbola, od usta{kih veterana u crnim uniformama, pa do slika Ante Paveli}a. S ozirom da je u Blajburgu bilo i vi{e hodo~asnika, sti~e se utisak da je hrvatski Predsjednik otpadnik od kriti~ne mase hrvatske javnosti koja do daljnjeg Blajburg smatra bitnijim od svoga suo~enja sa Jasenovcem. Mesi} je sigurno svjestan da ga jasenova~ka katarza moè ko{tati politi~kih poena, i to kratkoro~no, ali i da u futuristi~kom svjetlu te njegove rije~i imaju povijesnu teìnu. Nedvojbeno, nekada kad vi{e ne bude Mesi}a, kao {to danas nema Branta, ovaj }e
se doga|aj u hrvatskoj stvarnosti doìvljavati kao povijesni. Pamtit }e se Mesi}eve rije~i: Danas i ovdje, upravo ovdje, u Jasenovcu, kao predsjednik Republike Hrvatske èlim izraziti svoje duboko àljenje zbog nevinih `rtava koje su pale od ruke onih koji su zloupotrijebili ideju hrvatske dràve kao pokri}e za ubojstva, plja~ke i progone bilo kada i u bilo kojem kontekstu.
Kara|or|evo u Blajburgu
Kao {to rekosmo, bh. funkcioneri iz reda hrvatskog naroda nisu bili ni u Jablanici, ni u Jasenovcu, ve} su bili u Blajburgu. Logi~no! Tamo se slavila NDHazijska ideja velike Hrvatske. U Blajburgu se `rtve ~eli~ne {ake komunizma tek upotrebljavaju za krijepljenje paveli}evske vizije hrvatske dràve. Oni su tamo bili zbog te vizije, koja su{tinski odudara od vizije predjednika Mesi}a, koji Hrvatsku vidi kao demokratsku i slobodnu zemlju, voljnu da sudjeluje u evropskim integracijama. Ideja Ante Paveli}a, koju je u hegemonisti~kom poglavlju preuzeo Franjo Tu|man, dijametralno je suprotstavljena ovoj evropskoj Hrvatskoj. Ta ideja se zasniva Hrvatskoj do Zemuna, a ako ve} ne moè do Zemuna, onda makar moè do Igmana, gdje je prvotno zacrtana granica tzv. Herceg-Bosne. No, Dejtonsko ure|enje BiH, a prije svega podjela iz marta 1994., tj. iz Va{ingtonskog sporazuma 49:51, otvorili su hrvatskoj hegemoniji aspiracije da bi Federacija BiH mogla biti ta polovica BiH koju su Tu|man i Milo{evi} zagovarali u Kara|or|evu. Sude}i po ekonomskoj slici, odre|enoj kriminalnom privatizacijom, kao i po tokovima hrvatskog, dakle, mononacionalnog kapitala, cijela Federacija je danas hrvatska provincija. I u tzv. Herceg-Bosni, i u ovim krajevima sa bo{nja~kom ve}inom, ekonomski gledalno Hrvati su svoji na svome. Da bi nekad ova nezvani~na hrvatska provincija postala zvani~ni dio hrvatske dràve, potrebna je svehrvatska suradnja sa ideolozima velike Srbije, potrebno je raseljavanje i svekoliko uni{tavanje bo{nja~kog naroda, kao ki~me Bosne, potreban je, u me|uvremenu Blajurg, kao ba{tinik te NDH-zijske velikodràvne ideje.
SDP, ~etnici & usta{e

Velikosrpskoj i velikohrvatskoj aspiraciji, zbratimljenoj u vrijeme oruàne agresije na BiH, a produènoj u vrijeme dejtonske legalizacije rezultata genocida suprotstavljena je ideja ZAVNOBiH-a i antifa{izma. Proslava 60. godi{njice bitke za ranjenike u Jablanici bila je mjesto podsje}anja na srodnost bosanskohercegova~ke dràvotvorne ideje sa idejom antifa{izma, koja u sebi saìma sve civilizacijske vrijednosti na kojima je jedino mogu}a samoodrìva BiH. Otud su u Jablanicu do{li samo Bo{njaci, i pokoji ìvi partizan iz srpskog i hrvatskog naroda. Bilo je tu i nekoliko Srba i Hrvata iz SDP-a, ali i njihova veza sa bh. idejom je prokazana u vrijeme dvogodi{nje vladavine Zlatka Lagumdìje i SDP-Alijanse, koja je ~inila sve da udovolji srpskim i hrvatskim hegemonistima. îtava ta bulumenta tzv. demokratske alternative, od Kruga 99 do multikultivatorskih medija, danas nema snage da se suo~i sa ~injenicama koje svjedo~e da su njihovi miljenici iz SDP-a izdali, prodali, unakazili historijsku {ansu da se BiH vrati u svoje prirodno stanje. A za{to? Pa zato {to su bili pla}eni od ~etni~kog Beograda i usta{kog Zagreba! Kad to razumiju, mo`da }e smo}i snage da grade novu, istinsku demokratsku alternativu, baziranu na bh. antifa{isti~kim vrijednostima ~ija }e vitalnost ovisiti od stalnog prisustva unutarnje kritike. Te kritike nije bilo u vrijeme dvogodi{nje vladavine SDP-Alijanse. Krug 99 je tvrdio da SDP nema alternativu. Te kritike nema ni danas. U kukavi~koj nemo}i oni gre{ke pronalaze, eto, u ovakvim tekstovima koje smatraju fa{izmom. [teta.
Mladomuslimanska lutanja
Komemoracija u Jablanici bi}e upam}ena po prisustvu i izjavama lidera najja~e bo{nja~ke stranke. To je dosad najve}i ideolo{ki zaokret u bo{nja~koj politici! U posljednjih deset godina SDA je bjeàla od bh. antifa{isti~ke ideje. Nije joj se bogzna ni suprotstavljala, ali je nije ni doìvljavala kao bo{nja~ku. Razlog tome je priglupo shva}anje da izme|u antifa{izma i komunizma stoji znak jednakosti. S malo dobre volje mogla se razgrani~it ova veza, tim prije {to je jasno da je antifa{isti~ka borba bh. naroda upotrebljena za potrebe komunisti~ke vitalnosti Titovog reìma. Prije bi se reklo da je mladomuslimanska osnovica SDA bila do te mjere zasljepljena antikomunizmom, da je u toj strasti previdjela i sve ono {to bi bilo korisno za Bosnu i Bo{njake. Agresija na RBiH i genocid nad Bo{njacima ortodoksni su fa{izam, izrastao na fa{isti~kom naslije|u iz drugog svjetskog rata. Bo{nja~ka odbrana bosanskih vrijednosti ortodoksni je antifa{izam, jer su branjene iste one vrijednosti koje su bh. partizani branili u Drugom svjetskom ratu. Bilo bi sjajno da se bo{nja~ka politika vezala za ove logi~nosti, umjesto {to je svoj stav prema bh. antifa{isti~koj tradiciji mijenjala od sabaha do ak{ama. Sulejman Tihi}, lider SDA, u~inio je jednako vrijedan zaokret kakav je u~inio i hrvatski predsjednik Stipe Mesi}. Dodu{e, bo{nja~ka politika nikada u povijesti nije bila fa{isti~ka, ali je palana~ki koketirala sa nekakvim Handàr-divizijama, vjeruju}i da su ti soldati Adolfa Hitlera oli~enje antikomunizma. [tetno i glupavo. U Hrvatskoj, a pogotovo u Bosni i Hercegovini, antifa{izam mora biti dràvotvorna ideja. To su posvjedo~ili i Stipe Mesi} i Sulejman Tihi}. Da su se dogodili prije desetak godina, ovakvi bi stavovi bosansku dana{njicu u~inili boljom.
Br. 82, 28. V 2003.
204
Dnevnik revolucije
Bosanski smrtopis
Budu}nost sa tri prsta

U Srebrenici je odràna kulturno-sportska manifestacija Dani Srebrenice i promovirana prva knjiga jednog Bo{njaka u Republici Srpskoj
Bio sam u Srebrenici. Prvi put. Prije rata sam u nekoliko navrata trebao i}i u Srebrenicu, ali se uvijek to izjalovilo nekim pre~im obavezama. Poslije rata, isto tako. To ne zna~i da dosad nisam mogao izmisliti neki povod da obi|em mjesto najve}eg kolektivnog zlo~ina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Za{to nisam? Valjda je u ~ovjeku prirodan strah od boli. Valjda sam se pla{io tog suo~enja s mjestom u kome se bo{nja~ka bol najdirektnije osjeti. Valjda sam predosje}ao da }e dodir Srebrenice u meni zao{triti razumijevanje bo{nja~ke sudbine. Tako }e i biti.
Kulturno ~udo
Prije dvadesetak dana nazvao me novinar i publicista Sadik Salimovi}, koji je vrijeme rata proveo u Tuzli. On se prije devet mjeseci vratio u Srebrenicu. U februaru pro{le godine smo u Tuzli promovirali njegovu Knjigu o Srebrenici, svojvrstan spomenar ovog grada, koji seè od najstarijih vremena pa do 11. jula 1995. godine. Bio sam recenzent na ovoj knjizi, i o Salimovi}evom djelu sam napisao jedan {iri esej, koji sam naslovio kao Putokaz za Srebrenicu. Uistinu, ako ima putokaza za Srebrenicu, onda je on u onim vremenima kada je ovaj grad bio jedan od najpitomijih, najprosperitetnijih i najdinami~nijih gradova u BiH. U Srebrenicu se nekad dolazilo kao {to se dolazi u oaze ljepote i dobrote. Kaù, recimo, da je rijetko koji grad bio toliko opsjednut cvijetnjacima kao Srebrenica. Elem, Sadik Salimovi} mi je rekao da se namjerava promocijom ove knjige otpo~eti kulturno-sportska manifestacija Dani Srebrenice. Tuzlanski novinar Zlatko Duki} i ja }emo biti promotori. Prvo {to me u ovom pozivu zaintrigiralo bio je podatak da se u jednom povratni~kom mjestu, u slijepom crijevu Republike Srpske, ba{ u Srebrenici, zajedni~kim snagama organizira jedna kulturna manifestacija. Predvi|ene su projekcije filmova, koncerti, pozori{ne predstave, izlo`be, a autori i izvo|a~i su i Srbi i Bo{njaci. Ukupno 27 programa. Time se ne mogu pohvaliti ni daleko mirnije i razvijenije sredine. Entuzijasti koji su pokrenuli ovu manifestaciju o~ito su èljeli zamisliti i obuhvatiti najambiciozniji mogu}i program. U Srebrenici jedva {to su se Bo{njaci i Srbi po~eli pozdravljati, jedva {to se dogodi da zajedno popiju kafu, a nekom je, eto, naumpalo da pravi ovako ~udnovato bogatu manifestaciju i da kulturom spaja raspolu}ene svjetove. Za mene nije bilo dileme da li treba prisustvovati ovom ~udu.
Vratolomna jurnjava
Sa Duki}em i sa mnom na put je krenula i Almasa Hadì}, novinarka Avaza, Bo{njakinja koja je ostavila najvi{e pisanih tragova o bo{nja~kom stradanju u
Podrinju. Njene reportaè o majkama Srebrenice, o masovnim grobnicama, o ljudskim tragedijama, morale bi biti lektira, ne samo za nas. Alamasa je dobro upu}ena u svaki dio puta ka Srebrenici. Nakon {to smo ma{ili Kalesiju, i za{li u Republiku Srpsku, Almasa nam pokazuje sela u koja se vra}aju Bo{njaci. Skrpljene ku}e, zasa|ene njive, ène u dimijama, ognji{ta Do Zvornika se i nije toliko osjetilo prisustvo ~etni~kog zloduha. Od Zvornika prema Bratuncu nastaje jedan opak, vu~ji, kolja~ki ambijent, koji se moè osjetiti i fizi~kim i metafizi~kim percepcijama. Na nekoliko mjesta smo vidjeli grafite: No`, ìca, Srebrenica. Stoje, svjedo~e, niko ih ne prefarbava, Srbi se ponose zlo~inom nad 10.000 ljudi. Vidjeli smo ~etnike, u majicama sa likom Draè Mihailovi}a, sa dugim bradama do pojasa, ne{to rade, nekud hode, ìve svoj ~etni~ki ìvot. Reklo bi se da svaki deseti mu{karac kojeg smo usput vidjeli ima tu dugu bradu, do pojasa. A onda na raskrsnici gdje se put ra~va prema Mili}ima i prema Bratuncu, vidjeli smo jedan objekat i{aran brojnim ~etni~kim parolama. ôvjek mahinalno okrene glavu, kao da ga te parole gledaju, kao da }e sko~iti na njega i preklati ga. Onda opet vidimo ku}e bo{nja~kih povratnika. @ena u dimijama istovara sijeno iz zaprege. Potom }e nam se dogoditi slika koja potvr|uje sve {to osje}amo, i {to gutamo kao te{ku spoznaju. Ispred nas ide bijeli audi. Dje~ak, svojih desetak godina, izlazi kroz prozor na vratima, sjeda kao {to navija~i sjedaju kad proslavljaju fudbalske pobjede, i po~inje prema nama mahati sa tri prsta. Vidimo, voza~, mo`da dje~akov otac, gleda u retrovizor, o~ekuje da mu otpozdravimo. Valjda je ovo test za raspoznavanje ~etnika na ovim drumovima. Nagarimo na gas i preteknemo audi. Tada nastaje vratolomna jurnjava za nama. Vozimo 100 na sat. Voza~ audija se slomi da nas pretekne. Na jednom pravcu ovog lo{eg puta on razvija brzinu od barem 130 na sat i preti~e nas. [ta }e biti?! Kao u filmovima koji ne znaju za lo{ kraj, pred njega izlije}e policajac i zaustavlja ga. Mi prolazimo, s osje}ajem neprijatnosti. Razmi{ljam, ove scene su bo{nja~ka svakodnevnica ovdje. Dje~ak, zadojen zlo~inom, nau~en da je klanje muslimana vrlina, njegov otac, koji svojim primjerom sinu dokazuje kako se tla~e muslimani, kako se biva Srbin. [ta bi bilo da se ba{ tu, u toj zabiti, nije stvorio policajac? Ne}u da razmi{ljam. Idemo dalje. Prolazimo kroz Bratunac, mjesto jednog od najve}ih masovnih pokolja nad Bo{njacima. Tu je, kaù, leglo podrinjskog ~etni{tva. Vidi se to po vu~jim facama na ulici. Prolazimo.
Bo{nja~ka je ku}a srebreni~ka

Zaustavili smo se u Poto~arima. Prou~ili Fatihu. Vidimo policiju koja danono}no ~uva memorijalni kompleks od ~etnika. Upoznali smo {efa radili{ta, jednog Bo{njaka iz srednje Bosne, kome su usta{e pobile cijelu familiju, suprugu i dvoje djece. Do{ao je u Srebrenicu da na|e utjehu u izgradnji bo{nja~kog pam}enja. Taj memorijalni kompleks u Poto~arima }e biti veli~anstveniji nego {to to i moèmo zamisliti. A to {to }e ga ~uvati srpska policija, pa nek ~uva, Srbi ni za hiljadu godina sa sebe ne mogu sprati po~injeno zlo! ûvanje Poto~ara je najmanje {to mogu u~initi. Dolazimo u Srebrenicu. Grupa mladi}a prefarbava u bijelu boju zidove stadiona, na kojima su ~etni~ke parole. Cisterna pere ulice. Ljudi sjede pred ku}ama, zure u prazno. Obnovljene zgrade otkrivaju ruglo zapu{tenosti. Ima znakova normalnog ìvota. Vidi se poneka àrdinjera sa cvije}em, poneki ure|en balkon. Sti~e se utisak da Srebrenica bjeì od sudbine umrlog grada. Pred Domom kulture je nekoliko policajaca. Ljudi sjede ispred, u kafani. Iza Doma je prva bo{nja~ka kafana. Sada ih u Srebrenici ima jo{ tri. Tu }emo popiti sok, ~uti kako je tu bio svojevrsni cetar bo{nja~kog povratka, ali, tu }emo upoznati
i dvije Srpkinje, koje su do{le na kafu. Pozitivan {ok. Doma}ini nam obja{njavaju da Srbi i Bo{njaci popiju kafu, druè se, da se sve manje ~etni~kih pritisaka na Srbe koji bi se htjeli druìti s Bo{njacima. Idemo na otvaranje manifestacije. Ljudima na licu ne pi{e ko su. U holu lijepog Doma kulture je 50-tak likova. Otvara se manifestacija. ûjem od Sadika da je tu i nekoliko Bo{njaka. Zna~i, Srba je vi{e. Srbi dolaze i na promociju knjige. Sve, ustinu, djeluje posve normalno. Publika srda~no aplauzom pozdravlja poruke o srebreni~koj budu}nosti, koje nema ako je jednonacionalna. Promocija se zavr{ila. Blizu je osam sati. Da nam je da zadana pro|emo do Zvornika. Sadik zove na sijelo, èna naspremala svega, da po~asti, da proslavi prvu promociju knjige jednog Bo{njaka u Republici Srpskoj. Prije sedam dana je uselio u svoju obnovljenu ku}u. Zove da vidimo ku}u. Makar na kahvu. Hajde, makar na kahvu. Dirljivo je vidjeti taj dom koji se diè iz pepela. Pokoji milje. Posuda puna tre{anja. Pokoji servis. @uta, so~na, nutma. Pokoja slika. I bezgrani~na toplota vjere u ìvot. Oko deset sam stigao u Tuzli i u{ao u svoju ku}u. Nadvio sam se nad dijete. Spavalo je. U svijetu doborote i plavetnila. Pogledao sam u ènu. Razumio sam da je svaka na{a ku}a u Srebrenici. Dokle god oko moje porodice, oko mog djeteta, odrastaju srpski dje~aci koji se spremaju da ponove Srebrenicu.
Br. 84, 25. VI 2003.
Dnevnik revolucije
207
Katedra lovrenologije
LOVrenovi} na vje{tice
Iako je prosje~an pisac, Ivan Lovrenovi} je progla{en najmarkatnijom intelektualnom figurom u povijesti Bosne. [ta je to {to nagoni bosanske intelektualce da izmi{ljaju veli~ine tamo gdje ih nema, i da ne vide veli~ine tamo gdje ih ima? Ivan Lovrenovi} je odve} prestao biti Ivan Lovrenovi}, i postao psihosociolo{ki problem koji upozorava na komplekse sarajevske ~ar{ije. Poku{ali smo odgonetnuti tu {upljinu izme|u realnog i izmi{ljenog Ivana Lovrenovi}a.
Ivana Lovrenovi}a treba spa{avat od onih koji ga brane! Prave cirkuz od hinzana. Do takvog su neukusa bijesom nafilovali njegovu izmi{ljenu veli~inu da }e sad svijet po~eti propitivati {ta je taj toliki genije sve napisao, ~ime nas je sve toliko zaduìo. Izdinstan je utisak da se u Bosni poslije Ive Andri}a nije rodio znamenitiji pisac. Brada-filozof Boro Konti} kaè da Lovrenovi} u knjièvnom i javnom anga`manu predstavlja dva velika imena sa ovih prostora: Andri}a i Krleù. Malo je rijet! Lovrenovi} nije bezna~ajan pisac, ali njegovo ravnanje sa Andri}em i Krleòm je isto {to i ravnanje nekog fudbalera FK Rijeka iz [eri}a pored @ivinica sa Asimom Ferhatovi}em.
Brade i filozofi
Lovrenovi} je ve} godinama isfabricirana intelektualna i patriotska ikona Sarajeva. To pravljenje Krleè&Andri}a od jednog pristojnog pisca, ne samo da je nepristojno, ve} je i svojevrstan psihosociolo{ki problem. [ta je to {to nagoni bosanske intelektualce da izmi{ljaju veli~ine tamo gdje ih nema, i da ne vide veli~ine tamo gdje ih ima? Odakle taj provincijalni kompleks? U Sarajevu ima mnogo bo{nja~kih pisaca ~ije je djelo zna~ajnije od Lovrenovi}evog, ali oni nikad ne}e biti predmet interesovanja brada i filozofa poput Bore Konti}a. Lovrenovi} je mogao rahat ikonisati do kraja ìvota. Nije mu trebala mobilizacija podanika. Pogotovo ne ovako bu~na, nasilna, neutemeljena. Kao reakciju na to siledìjstvo, Lovrenovi} }e dobiti interesovanje javnosti za njegovu andri}evsku&krleìjansku veli~inu. Kad pri|emo tom Ivanu Andri}u & Krleì Lovrenovi}u, spoznat }emo da ovaj najve}i ìvu}i bh. pisac ima samo jedan roman, samo jednu knjiìcu pjesama, nekoliko knjiga eseja, u kojima su spabir~eni novinski tesktovi, i to je sve. Takvih i tolikih opusa u Sarajevu ima makar stotinu. Ta realisti~ka demistifikacija Ivana Lovrenovi}a prvi je rezultat reakcije koja je izazvana cirkuzantskim napumpavanjem ovog vrijednog, ali u bosanskim mjerama, prosje~nog pisca. Lovrenovi} za to ima biti zahvalan sudionicima Sarajevskih dana poezije koji su slo`no, ko Titova Armija, ustali da svojim tijelima brane Krleù&Andri}a pred naletom povampirenih fa{ista. Titu je spasio cuko, pa za{to ne bi i oni Ivana. Kako to gordo zvu~i: Odbrana Ivana Lovrenovi}a! Odbrana Muje Mujagi}a nikad
ne moè imati taj ars aevi multyculty eho! Jer, Mujo je Mujo. Halfovi i bekovi se osje}aju ponosni! Ushi}eni! Gore im obrazi, plamte o~i, drug do druga, partizanka Mara, poruke skrivene u djevoja~kim pletenicama, Bo{ko Buha, Mirko, pazi letak - sve se sabralo, kao nekad, u filmovima gdje Ljubi{a Samardì} {majserom pobije stotinu zlotvora. [tab historije je knjiàra Baybook, gdje se skupljaju brade i filozofi. Tu }e uskoro na krilima pobjede niknuti mermerna plo~a na kojoj }e pisati: Ovdje je dogovorena odbrana Ivana Lovrenovi}a. Toliki je to koncentrat historije, kao da je rije~ o paradajzu iz tube.
Lovrenovi} je 21 bh. pisca nazvao stokom, glupacima, karijeristima, nacionalistima, strana~kim pionima, vjerskim fanaticima
Lovrenovi} je jedno vrijeme bio opsjednut temom Pogorelice, jer nikako nije mogao prekabuliti {to je 21 bh. pisac potpisao otvoreno pismo za obustavljanje ovog montiranog procesa. U uvodniku Dana (14. III 2003.) on pi{e: Bo{njacima je netko stra{no nacionalnosvjestan uspio podvaliti motiv Pogorelice kao motiv po va`nosti ravan malne samom Sudnjem Danu. U javnosti je, naravno, uslijedila podjela, jer na tu slanu ruku ne hrle tako lako ba{ svi. Valja primijetiti da na slanu ruku hrli samo stoka, {to }e re}i da Lovrenovi} kolege pisce smatra stokom. U tekstu Knjièvnost sluènje i savjest (Dani, 7. III 2003.) on za kolege pisce kaè da su - slu`nici vlastite ograni~enosti, konformizma, karijere, nacionalne stvari, odre|ene politi~ke garniture, naglo prona|enoga etni~kog identiteta i vjerskog zanosa. Dakle, glupaci, karijeristi, nacionalisti, strana~ki pioni, vjerski fanatici. U istom tekstu on vrije|a i knjièvnu asocijaciju: Dru{tvo pisaca su{tinski nije se promijenilo od onih starih vremena, u kojima je osnovano, i postojalo, prvenstveno da bi se lizalo s vladaju}im politi~ko-ideolo{kim diskursom. () Prisustvujemo ponovnom vra}anju toga glasa na javnu scenu, u javni diskurs, u verziji malo~ar{ijskoj, etnonacionalisti~koj. Kao da se ra|a i neka obnovljena vrsta politi~kih, etno-partijskih knjièvnikakomesara. O~ito je da su Lovrenovi}eve uvrede 21 bh. pisca daleko teè nego jedna re~enica koja je izazvala cijelu gu`vu, a u kojoj je Lovrenovi} doveden u vezu sa projektima koje finansiraju velika Srbija i velika Hrvatska.
Svenarodna promocija svete krave

Cirkuz se {iri. Ni~u {atre, ko buhe na herojski poginulom Titinom psu. Pojavila se i peticija koja je naslovljena kao: Solidarnost gra|ana s Ivanom Lovrenovi}em. Narod se digao! I staro i mlado! I seljak, i veseljak, i kiseljak! Rektori, traktori, multikultivatori! Oni su Otpisani, proizvodnja RTV Beograd 1975.; Boris Tihi igrao ga Voja Brajevi}. Zdravko Grebo Prle igrao ga Dragan Nikoli}. Prof. dr Funfo Kotromani} igrao ga Pavle Vujsi}. Elita se ovjekovje~ila. Ova {atrova~ka bratija je nanijela najve}u {tetu Lovrenovi}u! Za{to? Pa nazvali su ga - najmarkantnijom intelektualnom figurom u Bosni i Hercegovini! Otkad se Bosna Bosnom imentuje. Kulin Ban je kona~no sjeban. Oni uop}e nisu svjesni {ta su rekli! U obrazloènju svog progla{enja Ivana Lovrenovi}a za svetu intelektualnu kravu, kazali su da - traje nacionalisti~ka hajka u kojoj je Lovrenovi} izloèn blasfemijama (Halo! Blasfemija je vrije|anje svetinja, op.a.) i gadostima, {ovinisti~kim napadima razdraènih nacionalisti~kih juri{nika i ultradesnih centara politi~ke mo}i.
Za otvaranje procesa demistifikacije najmarkantnije intelektualne figure Lovrenovi} ima zahvaliti i svom prijatelju Rusmiru Mahmut}ehaji}u koji je ofrlje otkrio da je napad na Lovrenovi}a sramota i mrlja na bo{nja~kom narodu. Toliki je to zlo~in! Cijeli se bo{nja~ki narod udruìo da napadne Lovrenovi}a, pa je sad umrljan i usramo}en. Mahmut}ehaji}a valja upitati a na kojem je narodu ostala sramota i mrlja zbog Lovrenovi}evog vrije|anja 21 bh. pisca, koje je nazvao vjerskim zanesenjacima, {ovinistima i nacionalistima? Zar i Hrvati, po istim ar{inima, nisu 21 puta vi{e umrljani i usramo}eni? Nisu. Jer kad Lovrenovi} blati Bo{njake to je antiterorizam i multikultura, a kad se kaè jedna kriti~ka re~enica o Lovrenovi}u, to je sramota i mrlja na svim Bo{njacima. Forum Bosna bi kona~no morao otvoriti hemijsku ~istionicu za svojom krvlju umrljane Bo{njake. Istina je neporeciva da se Ivan Lovrenovi} nikada nije o~itovao kao pripadnik nacionalisti~kog kruga. Istina je i da se njegovo bosanstvo gradi na obrascu Kruga 99, po kome su SDS, HDZ i SDA jedno te isto, po kome su ARBiH, HVO i VRS jedno te isto, po kome su Izetbegovi}, Boban i Karadì} jedno te isto. To su oni koji nikad ARBiH ne}e priznati antifa{isti~ka djela i koji }e svjetsku antiislamsku histeriju iskoristiti da kroz satanizaciju Bo{njaka agresiju na RBiH pretvore u gra|anski rat. To nije bosanstvo! Da ne bismo uprazno donosili zaklju~ke, prelistat }emo nekoliko, ba{ nasumice ubodenih, Lovrenovi}evih tekstova.
Nepodno{ljivo ru`no Sarajevo

U tekstu Sarajevo, na visoku gledu (Dani, 2. V 2003.) Lovrenovi} pi{e o pomuslimanjenju Sarajeva. Samo bi kr{}anskom paranoiku mogao zasmetati sljede}e svakodnevlje: Moète vidjeti kako na tom autobusnom stajali{tu () upu}uju glasne pozdrave lijevo i desno: selam alejkum, selam alejkum. Tko pozna smisao i zna~enje ovoga lijepoga, drevnog semitskog pozdrava (mir s tobom!), jasno mu je da se u opisanom pona{anju radi o njegovoj potpunoj negaciji, {ejtanskom izopa~enju. Te{ko je povjerovati da ljudi na tom autobusnom stajali{tu vri{te uzvikuju}i selam. Prije }e biti da Lovrenovi} smatra kako bi se selam morao nazivati sebi u njedra, kako ne bi parao osjetljive multikulturne u{i. Tako je bilo u komunizmu, kad se selam nazivao u konspiraciji. Tako je trebalo biti i danas, ali se dogodilo da policijska SDP-Alijansa zglajza, mo`da i zbog toga {to je u Maglaju zabranila upotrebu selama. Ljudi su radosni, pa je mogu}e da se selame srda~nije nego da im se nije dogodila dvogodi{nja trauma. Ali, iskrenom Bosancu takve stvari ne bi trebale smetati. Bosanac bi to razumio. Da je Lovrenovi} opsjednut sarajevskom musliman{tinom pokazuje i to {to je rovario po knjizi jednog bo{nja~kog pisca, ne bi li na{ao ikakav kompromitiraju}i trag. I na{ao je! Slijedi citat: Do{av{i u Mekku ugledam jo{ zaista mnogo ljudi koji su do{li sa svih strana svijeta da obave had`d` pa mi se tako ispuni dova da makar neko vrijeme svuda oko mene budu samo muslimani. Za Lovrenovi}a je ovo dokaz da bi bo{nja~ka inteligenicija htjela da se tako osje}a i u Sarajevu. Osobno, nikad ne bih poèlio da me okruùju samo muslimani, ali mogu razumjeti ovakva shva}anja, koja proizilaze iz povreda koje je kr{}ansko okruènje nanijelo bo{nja~kom narodu. Trebao bi to razumjeti i Lovrenovi}. Osim toga, pa valjda i katolici hrle u Me|ugorje da bi se samo me|u katolicima osjetili ne{to vi{e katolicima nego {to se osje}aju svakog dana. Vjera je ljubav, pa taj osje}aj ne bi trebao da negira toleranciju prema pobratimskim razlikama. Lovrenovi} u ovom svom tekstu upravo dokazuje da u Sarajevu druk~iji nisu poèljni. On kaè da se {arm Sarajeva pretvara u svoju suprotnost u nepodno{ljivu ru`no}u i, jo{ jednom, u izvor strepnje i straha za one koji su s druge strane. Iz ovog se moè pro~itati da Lovrenovi} svaki muslimanski grad smatra napodno{ljivo ru`nim, iako Sarajevo nije, niti }e biti to ~ega se on pla{i. Bilo bi bosanski korektno da je progovorio i koju rije~ o Banjoj Luci i zapadnom Mostaru,
makar da pokaè kako je za njega svaka bosanska separatnost nepodno{ljivo ru`na. Ali, haman je ru`na samo ta, izmi{ljena, sarajevska. Dalje, manirom paranoika, Lovrenovi} pi{e kako je takvo, nepodno{ljivo ru`no Sarajevo jo{ jednom (!), izvor strepnje i straha Pa zar je Sarajevo ikada bilo bilo izvor strepnje i straha za nebo{njake?! Srbi i Hrvati su u Sarajevu jedino mogli imati subjektivni, a ne objektivni strah, zbog srpskih i hrvatskih zlo~ina nad Bo{njacima. Mo`da su mogli misliti da }e Bo{njaci uzvratiti istom mjerom. U Sarajevu nije bilo odmazde, a onaj jedan jedini poku{aj, sankcioniran je u temelju odlu~nom akcijom Armije i Policije. O kakvom to izvoru strepnje i straha Lovrenovi} govori? Za{to izmi{lja ne{to ~emu nema traga? Sarajevo nije ni Fo~a, ni âpljina! Za{to poku{ava dobrotu ovog grada metnuti u istu ravan sa okupiranim gradovima koji su istinski, dokazani, stalni izvor straha i strepnje za druk~ije? Za{to nas kleve}e Ivan Lovrenovi}?!! Umjesto da pozitivnim primjerom Sarajeva razara apartheide u Vi{egradu ili Stocu, Lovrenovi} poku{ava satanizacijom Sarajeva u~vrstiti velikosrpske i velikohrvatske bastione zla i ni{tavila!
Presudio i [erijatu
U jednom drugom tekstu, Suìvot pod dominacijom (Dani, 1. IV 2003.), Lovrenovi} je tako|e iskazao svoju islamofobiju. On odgovara na reakciju g-|e Mensure Musabegovi} koja je u nekom njegovom tekstu prepoznala blasfemiju islama, pa kaè: Nema, draga gospo|o, toga {erijata pod kapom nebeskom () koji bi mogao usre}iti ikoji narod, ikojeg pojedinca komu je nametnut kao dominacija. Za Lovrenovi}a, [erijat je nesre}a, a ako je [erijat nesre}a, onda je i islam nesre}a, jer je to jedno. Valjda i u katoli~anstvu postoje nekakva pravila, koja dominiraju, pa Lovrenovi} ne smatra da ta pravila unesre}uju narod. Lovrenovi} je za~u|en {to g-|a Musabegovi} ne vidi tu nesre}u, te kaè da ona o~evidno nije tek individualni, tek sporadi~an slu~aj, to je ne{to zbog ~ega se moè osjetiti studen oko srca. Eto, sav bo{nja~ki narod nao{trio makaze i samo ~eka da osuneti Lovrenovi}a, da mu ime predjene u Ibro i da ga zarobi [erijatom! Studen oko srca se moè osjetiti kad se ide preko Romanije, ili kroz zapadnu Hercegovinu, jer tamo su oni koji ni{ta drugo i ne razumiju osim genocidne dominacije svojih nacisti~kih pravila. U Sarajevu takvog zla nema! Samo budala ili zlobnik to ne moè vidjeti. I u drugim svojim tekstovima Lovrenovi} je izu~avao islamsku opasnost. Kao {to je Krug 99 optuìo reisa Ceri}a da je kriv {to je Muamer Topalovi} po~inio zlo~in nad porodicom An|eli} u Kostajnici, tako je i Ivan Lovrenovi}, u tekstu S Bogom oru`je (Feral, 4. I 2003.) odbacio reisovu osudu zlo~ina, kao nedovoljnu: Je li dovoljno re}i: to je protiv islama, i time problem asaktirati, a ustvari samo ga izbaciti iz ruku kao èravicu?() Zgodno zvu~i: zlo~in u ime vjere je zlo~in protiv vjere, ali, ozbiljno govore}i, to nije ni{ta vi{e od ovje{taloga sofizma (sofizam lukavo laàn zaklju~ak, op.a.) pi{e Lovrenovi}. Do vraga, {ta je reis jo{ mogao u~initi?! Mogao je jedino oti}i u Kostajnicu i upucati se, u znak solidarnosti sa ubijenim, u znak priznanja svoje odgovornosti za zlo~in s kojim nema nikakve veze! Dokle ide ta pomama da se u Bo{njaka kolektivizira svaka individualna krivica, a da se u Srba i Hrvata individualizira i danas vitalna kolektivna krivica! U tekstu Proklju~ali {ovinizam (Feral, 28. IX 2003.), u kome uistinu valjano secira Ivani}ev nacionalizam, Lovrenovi} ironizira medijski tretman miniranja dàmije u Klju~u. Za njega je sporan naslov iz Dnevnog avaza koji glasi: Dàmija u Klju~u je sru{ena jer je simbol Bosne i Bo{njaka. Ovakvih naslova bilo je mnogo i u mnogim varijacijama kaè on. Pa {ta? Kako druk~ije nasloviti takav doga|aj? Kao {to je op}epoznato da Zemlja hoda oko Sunca, tako je op}epoznato da su sve dàmije u BiH ru{ene jer su simbol Bosne i Bo{njaka. Lovrenovi}u o~ito smeta {to se i ovdje ne moè sprovesti uravnilovka, u stilu: u Bosni nisu ru{ene samo dàmije,
ve} su jednako ru{ene i crkve i dàmije. To je zaklju~ak njegovog teksta, jer veli kako male lokalne zajednice, bo{nja~ko-muslimanske, hrvatske, srpske, imaju problem opstanka izraèn na isti na~in. To naprosto nije istina! Perspektive opstanka Srba i Hrvata ni~im se ne mogu dovoditi u vezu sa uzrocima bo{nja~kog nestanka, koji se o~ituju u blokadi Aneksa 7, i u Trebinju, i u Tomislavgradu, u zastra{ivanju, u svekolikoj segregaciji, od zdravstvene za{tite, do obrazovanja. Uporedite Jovanov ili Ivanov status u Sarajevu, Tuzli ili Zenici, sa statusom nekog Rusmira ili Munira u Prijedoru ili Livnu, i sve }e vam biti jasno. Iskreni Bosanac bi afirmacijom svog jednakopravnog statusa u Sarajevu, ru{io srpske i hrvatske apartheide u Prijedoru ili âpljini. Postoje brojni primjeri iz kojih se vidi da Lovrenovi} zastupa ideju jednake krivice, {to je bio i ostao temeljni pla}eni}ki cilj kvlisni{kog SDP-a i ideolo{kih pipaka Kruga 99. Vidi se to i po Lovrenovi}evom odnosu prema Alibabi}u, njegovom saradniku iz Mahmut}ehaji}evog Foruma Bosna, velikohrvatskom pla}enom agentu i prvom ~ovjeku projekta satanizacije Bo{njaka. U tekstu Zimzelena transverzala (Feral, 2. IX 2002.) Lovrenovi} pi{e o Alibabi}evoj smjeni s funkcije direktora FOSS-a. On kritikuje E{dauna zbog navodne pogodbe sa Izetbegovi}em koji je od njega traìo Alibabi}evu glavu - te kaè da je E{daun imao - veoma tanko obrazloènje. Uostalom pobratimstvo velikohrvatskih agenata i pla}enika je odve} op}epoznata stvar, pa Lovrenovi}ev stav o Alibabi}u vi{e i nije tako interesantan.
Antiusta{ki usta{luci
Cijela je halabuka oko Lovrenovi}a buknula jer se neko usudio da posumnja u Lovrenovi}evo politi~ko bosanstvo. Sude}i po horskoj reakciji u i oko Kruga 99, Lovrenovi}evo bosanstvo je sveta vertikala dru{tvenih ambicija. Patriotizam, dodu{e, niko ne smije spomenuti. Kako to bosanstvo izgleda, vidjeli smo malo~as u krokiju ovih nekoliko Lovrenovi}evih tekstova. U najkra}em, ako bo{nja~ki narod dobije dangu jednake krivice, ako se agresija pretvori u gra|anski rat, ako se poravnaju ARBiH, HVO i VRS, onda }e biti uni{tena ki~ma Bosne, a time i sve pretpostavke za reafirmaciju bosanstva. Lovrenovi} i oni koji ga podràvaju marljivo rade na projektu ravnanja krivice, {to lobisti~ki i finansijski podràvaju Beograd, Zagreb i me|unarodna zajednica, pretvaraju}i u trajnu realnost genocidnost Va{ingtonskog i Dejtonskog sporazuma. Ivan Lovrenovi} ìvi od tog projekta, kao kolumnista novina koje se finansiraju iz istog, antibosanskog izvora. Zato je on pla}enik zbratimljenog velikosrpskog i velikohrvatskog projekta. No, ne treba zaboraviti da je Ivan Lovrenovi} imao {ansu da bude prvi bosanski Hrvat Franje Tu|mana. On je to odbio. O tome je svojedobno govorio u intervjuu Globusu. Ne bi se reklo da je njegovo odbijanje proisteklo iz otpora prema ideji tzv. velike Hrvatske, koliko iz otpora prema totalitarnoj, primitivnoj prirodi Tu|manovog reìma. Kao i svaki ~lan obitelji Mladih Muslimana, koji su SDA dràli kao svoju }a}evinu, tako je i Lovrenovi} imao porodi~ni background koji mu je {irom otvarao vrata neousta{kog tu|manovskog establi{menta. Lovrenovi}ev otac je bio, kaù ljudi, visoki du`nosnik u Paveli}evoj NDH. Pri~a se da je li~no Ante Paveli} po njega poslao avion da ga izvu~e iz okruènja, pred naletom partizanskih oslobodilaca. Tada mu se gubi svaki trag, a prema nekim glasinama, ìvot je skon~ao u Latinskoj Americi, kao i brojni usta{ki emigranti. Lovrenovi} je odrastao bez oca, pod stalnom prismotrom Udbe. U njemu se lomio otpor prema pripisanoj mu krivici za o~evo usta{tvo, {to je dokazivao transparentnom religiozno{}u, i potreba da nadraste usta{ku etiketu. Mrkonji}ani se sje}aju kako je mladi Lovrenovi}, kao srednjo{kolac, pa kao zagreba~ki student, redovno odlazio u crkvu, i mimohodio u onim crkvenim kolonama. S po~etka 60-tih takvo se vjerni{tvo smatralo otpadni{tvom od dru{tvenih pravila. Dok su
ostala djeca slavila Tita i Partiju, i{la na radne akcije, uìvala u partizanskim filmovima, Lovrenovi} je ganjao crkvu. U jednom je momentu zaglavio i zatvora, jer se u nekoj novini koju je ure|ivao, na partizanskoj kapi, potkralo slovo U. Lovrenovi} ne krije da je bio zatvoren pod optu`bom da je usta{a, po ~lanu 119 djelatnost protiv naroda i dràve. U intervjuu Danima (18. IV 2003.), na pitanje kako je dopao zatvora, on kaè: Kao usta{a, naravno. () Iskustvo u banjalu~kom zatvoru, s perspektivom politi~kog ka`njenika, dublje je i va`nije od svih mojih drugih negativnih iskustava. Neko }e, nakon svega, kazati da ga Udba ne bi zalud zatvorila da nije prona{la makar neki dokaz o njegovom navodnom usta{tvu. Iz perspektive odbijene Tu|manove ponude, ne bi se reklo da je Lovrenovi} blizak ideologiji svog oca. Lovrenovi} je, dakle, imao bolje pozicije od sportskog novinara Stjepana Kljui}a, ili jugoslovenskog oficira Ante Jelavi}a, da bude politi~ki, HDZ-ovski vo|a bosanskih Hrvata. On na to nije pristao. I to treba po{tovati. Bilo bi pogre{no Lovrenovi}a dovoditi u vezu sa usta{tvom, sa tu|manizmom, sa herceg-bosanskim separatizmom. Ali, pogre{no ga je i ~astiti bosanskim patriotizmom. Bosna je danas tragi~no puna prevara, la`nih vlasnika multikulture i demokratije, hegemonisti~kih pla}enika preobu~enih u kostime bosanske budu}nosti, Bosni je danas prijeko potrebna intelektualna metla, kakvu svojim stvarala~kim bi}em nosi i Ivan Lovrenovi}. Bosanski patriotizam je ku}a ~ija }e vrata zauvijek ostati otvorena za Ivana Lovrenovi}a.
Br. 84, 25. VI 2003.
Dnevnik revolucije
213
Dnevnik revolucije
Pinkiranje Srebrenice
Misao bosanskog ~ovjeka je stavljena pod kontrolu i zato }e mu 11. juli prote}i u ritmu TV Pinka
Da li }e 11. juli biti dan tuge i opomene? Da li }e na svim na{im rtv stanicama, u kafi}ima, na ulicama, utihnuti dìgara? Da li }e hiljade kafana otkazati svira~e, zatvoriti vrata i izvjesiti napis: Na dana{ni dan je bio pokolj u Srebrenici. Da li }e djeca u {kolama imati historijski ~as? Da li }e ène hodati nena{minkane, kao da su u àlosti? Da li }emo dan provesti u {utnji i molitvi za Srebrenicu? Da li }e se 11. jula ìvot u Sarajevu, Tuzli ili Zenici i po ~emu razlikovati od ìvota u Bijeljini ili Fo~i? Ne}e! Sude}i po ovome, srebreni~ka tragedija ne postoji! Srebrenica je tek privatna bol nekakvih ljudi kojima su pobijeni nekakvi sinovi, o~evi, bra}a Srebrenica ne ìvi u Bosni, kao {to ni Bosna ne ìvi u Bosni.
Pro win ciyalne zzabe

[ta }emo sad? Imamo konkretne slike koje svjedo~e da su moral i etika na{eg dru{tva survani do razvrata. Pro{lo je jedva osam godina od vremena kad smo kolektivno vjerovali da nikada ne}emo zaboraviti bol. Danas smo na drugoj strani svijeta. Na{i gra|ani, u kriti~noj masi, ne osje}aju, ne pamte, dane suosje}anja i prkosa. Bliì nam je Drugi svjetski rat nego 1992. godina. Bliì su nam SDP-ovi partizani, nego heroji odbrane Sarajeva, Biha}a, Gora`da. Blià nam je safunska patnja neke èntura~e iz {panske serije, nego istinska, svakodnevna bol ma koje {ehidske majke. Divlji kapitalizam je na{e du{e rastopio u provincijalne, smrdljive àbokre~ine. Preziremo {ehidske porodice, invalide, prognanike. Preziremo svoju nesre}u, koja sa prezirom ne nestaje, ve} se uslo`njava. Prezir dokazujemo utapanjem u folkersku srbijan{tinu, u opona{anje ki~erajskog ìvota. Pri~amo viceve o ènama {ehida. Prostitutke oko prognani~kih naselja zovemo kurvama, a ne `rtvama, prije svega, na{eg nemara. înimo svakakva zla u tom bezuspje{nom poku{aju da pobjegnemo od sebe. [ta nam se dogodilo? Koji je to vrag opsjeo na{e du{e pa da se izobli~imo u nakaze?
Glawa ye sprawa
Orvelova vizija o kontroli misli jo{ uvijek se u knjièvnoj teoriji, i op}enito u kulturologiji, tuma~i kao fantastika. âk i u vrijeme Staljinove Rusije, koja je stvarnosni motiv Orvelove 1984, vizija o kontroli misli se nije mogla tek tako izmjestiti iz okvira realiteta. Danas je kontrola misli stvarnost globalizirane civilizacije. Mas-mediji oblikuju misao, afinitete, minute mr`nje i ljubavi. Sloboda ljudskog uma je porobljena voljom ve}ine, koju oblikuje interesna skupuna manjine, u ~ijem vlasni{tvu su mas-mediji. Pojedinac je nemo}an. Ovo smo naveli kako bismo uputili na uzroke aktuelnog bosanskog razvrata u naj{irim narodnim slojevima. Razvrat nije nastao sam od sebe, ve} je posljednjih godina bri`ljivo odgajan u medijskim inkubatorima. Misao bosanskog ~ovjeka je
strate{ki stavljena pod kontrolu, rasto~ena i sto~ena ka traènom politi~kom cilju. Gospodar medija je kormilar cilja. Taj cilj nije reafirmacija antifa{isti~ke i multietni~ke BiH, ve} dalja dejtonska razgradnja BiH, do kona~nog rje{enja, do podjele BiH na srpsku i hrvatsku provinciju. Glavna smetnja ovom projektu je politi~ki obavezuju}a uspomena na genocidne agresije. Bo{njaci, kao jedine `rtve tih agresija, osnovni su predmet interesovanja. Jer, ako se Bo{njaci udalje od uspomene na svoje stradalni{tvo, ako nezainteresirano prihvate projekat istine i pomirenja, tj. jednake krivice, tada }e biti otvorena vrata za preimenovanje agresije u gra|anski rat, ~ime }e i{~eznuti jedina mogu}nost za ukidanje rezultata agresije i genocida. Opstanak tih rezultata ne samo da {titi 76 odsto osvojenih s-h teritorija, ve} i otvara prostor za ekonomsko poklapanje teritorija sa bo{nja~kom ve}inom, ~ime }e Bo{njaci izgubiti i posljednje konkretne oblike suvereniteta. Medijski sistem u BiH ima sve karakteristike ideolo{ke kontrole misli, kakva je trajala u komunisti~kim reìmima, o kojima je pisao Orvel. Centralna regulatorna agencija ima ulogu partijskog sekretarijata za medije, dok su OHR, OSCE i Ameri~ka ambasada ovovremeni centralni komiteti na{ih sudbina. Sve drugo su marionete koje na povr{ini mogu opstati tek ako su im glave dovoljno gipke da se nji{u u smijerovima vjetra. Tako je i sa medijima koji se programski moraju povinovati zakonskim i finansijskim pravilima, ako èle opstati. Preuzimanje TV Liberty, Glasa Amerike ili Slobodne Evrope je stvar direktive. Um bosanskog ~ovjeka se oblikuje iz centra u Kara|or|evu.
The ciggany and the maggarchy

Bosansko bjeànje od uspomene na genocid odra|eno je na suptilnijim razinama kontrole misli. Ni jedna tv ne smije praviti priloge o agresiji i genocidu. Preporu~ljivo je da se emitira {to vi{e srbijanskih komedija, folk pjesama, {panskih serija, raznih razbibriga. Na{ ~ovjek dobija upakovanu sliku politi~kog i moralnog blagostanja, kao da ovdje nije pobijeno 200.000 ljudi, i kao da ubice nisu nagra|ene u Dejtonu. Kad se sve to garnira sa laìma o kriminogenosti svakog Bo{njaka koji je promolio glavu iznad prosje~nosti, na{ ~ovjek dobija raketno punjenje da bjeì od svega {to podsje}a na Bosnu. Kad pobjegne, sa~eka ga jedan savr{en srboslavisti~ki svijet u kome se Miodrag Petrovi} ^kalja kleberi ko magarac, kao da se ni{ta nije dogodilo. I na{ se ~ovjek zajmi kleberiti, jer mu je namijenjena uloga magarca. Sve ovo ne bi moralo izgledati ovako da u Bo{njaka postoji makar jedna institucija koja bi se suprotstavila strate{kom zatiranju pam}enja. Po{to se bo{nja~ki narod tek u nijansama, po besciljnosti, razlikuje od ciganskih ~ergi, ne treba da nas ~udi {to }e 11. jula bo{nja~ka srca treperiti u ritmu TV Pinka.
Br. 85, 9. VII 2003.
Dnevnik revolucije
215
Dnevnik revolucije
Dupljaci bosanstva
Ignoriranje referendumske volje 64,14 odsto bh. gra|ana je ignoriranje dràvnosti Bosne i Hercegovine
Taman kad insan pomisli da smo svi razumjeli efekte Tu`be BiH protiv SRJ, kao jedinog na~ina da se do|e do samoodrìvog ure|enja BiH, pojave se nekakvi madraci da obznane dunjaluku kako ima i drugih puteva do bosanskog beri}eta. U Srbiji su izi{le desetine tekstova iz kojih se vidi da Beograd razumije efekte Tu`be, koja bi vodila povratku BiH u referendumsko ure|enje iz 1992. godine. Eto, kod nas postoje horde intelektualaca koje navodno ne razumiju efekte Tu`be, pa prave smutnju, poturaju}i raznorazne inicijative za preure|enje BiH. Su{tina svih ovih inicijativa je skretanje pa`nje sa Tu`be, vabljenje naroda da povjeruje kako ima i drugih, lak{ih puteva da se ostvari èljeni cilj. Nakon {to je Krug 99 bankrotirao sa velikosrpskom idejom o tzv. tre}oj republici, pojavili su se juri{nici iz Akademije nauka i umjetnosti koji zagovaraju nekakvu Federalnu Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Yewrey Nicky na chellu collone

Sedmorica uglednika, koje krasi deùrni avionski lik jedinog javnog jevreja Jakoba Fincija (na njega jedino li~i sprèni Niki Lauda), zakupili su od svojih penzija oglasni prostor u novinama i objavili Deklaraciju smutnje. Oni obja{njavaju pogubnost dejtonskog ure|enja, te predlaù ustavne promjene u pravcu FRBiH. Sebe predstavljaju kao Grupu za pripremu Deklaracije i okruglog stola o nu`nosti izmjena Ustava BiH. Nelogi~no je kako se to moè prvo objaviti Deklaracija, kao kona~an sud, a tek onda planirati okrugli sto koji bi trebao donijeti takvu Deklaraciju. Kakva je svrha okruglog stola, ako je ve} Grupa donijela Deklaraciju? Ovaj dokument bi mogao biti stavljen na javnu raspravu, ali ne kao Deklaracija, ve} kao prijedlog deklaracije. Indikativno je kad grupa pismenih ljudi pravi ovakve previde. Slu~ajno? Briljantan je prvi dio njihovog teksta, koji nosi naslov Razlozi za izmjene Ustava Bosne i Hercegovine. To je jedna od dosad najkonciznijih, najta~nijih analiza pogubnog dejtonskog razre|enja BiH. Majstorskim stilom Grupa je uspjela saèti glavne znakove poratnog razaranja BiH. Oni se ~ak spu{taju do tako suptilnih analiza socijalnih nastranosti, uzrokovanih dejtonskim haosom, da se u ovom saètom tekstu bave ~ak i - porastom nemotivisanih nesre}a i ubistava. Oni govore o - imploziji bezna|a, {to je sitnagma koju vrijedi pamtiti kao ta~nu odrednicu dejtonskog smetlji{ta. Rije~ je o izvanrednom tekstu koji ta~no detektira posljedice, ali koji gubi na vjerodostojnosti kad se njegovi autori zagube u {umu uzroka, jer ih ne èle imenovati, ve} i sve poku{avaju strpati u dejtonski sepet. Primjerice, oni govore o obnavljanju napada na povratnike, i tu pojavu sa imenom i prezimenom oni ~ine
bezimenom, dejtonskom, {to je neta~no, jer se zna koji se povratnici i gdje napadaju. Napose, postoji crna statistika. Dovoljno je prelistati novine.
Road on the rezerwnny tochack

Jedna od dvije glavne falinke Deklaracije je taj odve} ki~erajski, bjedni~ki poku{aj da se krivica bratski raspodjeli, da se od ~etni{tva i usta{tva odvadi i nakalemi Bosancima, ne bi li se dragi Srbi i Hrvati odobrovoljili da podrè i{ta manje od svog separatizma. Siledìjstvo projekta jednake krivice direktno je u slu`bi podstrekavanja s&h separatizama. Samo bi gola istina mogla dokinuti dejtonsku logiku Kara|or|eva. A {ta je istina? Pa to da je Dejtonski sporazum om~a na vratu Bosne i Bo{njaka, ali ne i Srba i Hrvata, koji ve} ìve svoje rezervne varijante. No, autori Deklaracije ne èle nikakve nacionalne podjele, iako se istina o uzrocima dejtonskog zla ne moè priop}iti bez analize bitnih razlika izme|u dejtonskih perspektiva Bo{njaka, s jedne, i Srba i Hrvata, s druge strane. Za Srbe i Hrvate je Dejton put za ostvarenje hegemonisti~kih projekata, a za Bo{njake bespu}e u kome nestaje njihova jedina domovina. Iluzorno je o~ekivati da bi s&h marionete Beograda i Zagreba mogle prihvatiti demontiranje ustavnog mehanizma koji ih vodi ka kona~noj podjeli BiH po dogovoru iz Kara|or|eva. Oni, kao i Baski u [paniji, mogu razumjeti samo jezik ustavne sile, kao {to danas razumiju jezik ustavne, dejtonske anarhije. Dakle, da bi Srbi i Hrvati ìvjeli u samoodrìvoj BiH, bitno je do}i do Ustava koji }e ih na to obavezivati. Postoji samo jedan racionalan put do takvog Ustava. To je Tu`ba BiH protiv SRJ, ~ija bi realizacija dovela do ukidanja rezultata agresije i genocida, odnosno, do povratka Republike Bosne i Hercegovine. To je ta druga falinka u konceptu autora ove Deklaracije. Oni uop}e, ni jednog trena, ne pominju Tu`bu kao put do BiH kakvu zagovaraju. Oni la`no vjeruju da }e me|u politi~kim predstavnicima bh. Srba i hb. Hrvata prona}i partnere za svoju nadgradnju Dejtona. Ne, ne}e ih prona}i! Nemogu}e je u Republici Srpskoj prona}i i jednog Srbina koji }e se javno zaloìti za ukidanje genocidnog entiteta! Kako onda ovi pametni ljudi mogu zagovarati ne{to {to je bjelodano nerealno?! Za{to, ako im je ve} stalo do samoodrìve BiH, ne ukaù na jedan jedini put do ustavnog ure|enja koje bi bilo po mjeri svih bh. naroda i gra|ana? Za{to su u svojoj Deklaraciji potpuno ignorirali Referendum za suverenu BiH i volju 64,14 odsto bh. gra|ana koji su se decidno izjasnili u kakvoj BiH èle ìvjeti. Sve {to nastaje mimo ove referendumske volje je nasilje nad demokratskim pravima i slobodama bh. gra|ana. Ignoriranje referendumske volje je ignoriranje dràvnosti Bosne i Hercegovine. Autori Deklaracije su dupljaci bosanstva. Pro~itani. Provaljeni. Razvaljeni. Idemo dalje
Br. 86, 23. VII 2003.
Dnevnik revolucije
217
Dnevnik revolucije
Sve~anost ubistva
Ameri~ko ubistvo Sadamovih sinova ravno je zlo~inima kakve su ~inili Sadam Husein i njegovi sinovi
Ameri~ke trupe iz sastava SFOR ju~er su u akciji na planini Ozren ubile Radovana Karadì}a i njegovog sina Sa{u Ameri~ki predsjednik Bu{ je pozdravio ova ubistva, a britanski premijer Toni Bler je izjavio da je to dobra vijest i veliki dan za novu Bosnu. U Banjoj Luci su bosanski Srbi pucali iz vatrenog oru`ja, u znak radosti U ovoj vijesti iz nesvijesti sve se podudara za ameri~kom vije{}u o ubistvu sinova Sadama Huseina, Udaja i Kusaja. Iako je Karadì} za zapadnja~ke vrijednosti ve}a opasnost nego Sadamovi sinovi, ne}e se dogoditi da ga Amerikanci upucaju. A kada bi se i dogodilo, sva bi se Evropa digla da osudi tu divlja~ku ignoranciju pravnih imperativa. Sadamove sinove Amerikanci su smaknuli kao pse, ali niko u tome nije vidio barbariziranje civilizacije, ve} se ubistvo pozdravljalo kao da je rije~ o osvajanju zlatne medalje na Olimpijadi. U savremenoj povijesti nije zabiljeèno da lideri najmo}nijih zemalja pozdravljaju ma kakva ubistva. Civilizacija je prekora~ila prag pameti.
Debill was ybio two idiots

Nije ~ovjekovo da kroji sudbinske obrasce. To ~ini Bog. Kada bismo pretpostavili kakav bi sudbinski bumerang bio adekvat za zlo~ine koje su po~inili Sadam Husein i njegovi sinovi, onda je to upravo ovakav raspelt doga|aja. Ira~ki diktator je stotine hiljada roditelja ostavio bez njihovih sinova. Onako, hladnokrvno, kako su to po~inili i Amerikanci njemu. Eto, sad ima priliku da dotakne bol koju je sijao Irakom. Kompletni idioti, Udaj i Kusaj, sijali su zlo i strah. Nikada se nisu na{li u poziciji u kojoj su bile njihove `rtve. Eto, posljednje sate svojih ìvotinjskih ìvota proveli su u ambijentu kakav su gradili godinama. Bili su obi~ne zvjerke ~ija smrt treba nekim novim udajima i kusajima. Vjerovatno su ih oblijevali samrtni~ki znojevi dok su postajali svjesni da Amerikancima ne trebaju ìvi, ve} mrtvi. Nema ni~eg spornog u ovakvom raspletu pri~e. Sporna je jedino debilska drskost ameri~kog Predsjednika da na sebe preuzme ingerencije Boga, i da presu|uje izvan ovozemaljskih zakona. Isto su ~inili i svi svjetski diktatori, od Staljina do Sadama. Posve je jasno da Amerikanci nisu morali ubiti dvojicu Sadamovih ubica, a pride i Sadamovog maloljetnog unuka. Ku}a u Mosulu mogla se dràti pod opsadom sve dok se bra}a ne predaju. Amerikanci su pogazili pravo na su|enje, i sami presudili, smrtnom kaznom. Da je rije~ o strate{koj namjeri, svjedo~i i nekrofilski tv spektakl, nevi|en u povijesti, koji se dogodio u improviziranoj mrtva~nici na bagdadskom aerodromu, kada su slikana unakaèna tijela Udaja i Kusaja. Satelitske tv su opsjele planetu ovom morbidno{}u. O ubistvu s predumi{ljajem svjedo~i i cini~ni poziv Sadamu Huseinu da do|e i preuzme tijela svojih sinova. Ratni zlo~in,
u razvratnoj ma{tovitosti, tako je po prvi put u povijesti ustoli~en kao vrlina mo}nijeg dijela civilizacije. Nije sporno kad zlo~inci imaju zlo~ina~ku ma{tu, ali je strahobno kad silom proklamirani pravednici preuzimaju i nadgra|uju zlo~ina~ke obrasce mentalnog razvrata.
Wessella swesca rattnix zlochinna

O Americi Bu{a Jr. uglavnom je sve poznato. Mi smo vjerovatno jedini evropski mediji koji je sedam dana nakon 11. septembra objavio tekst o ra|anju ameri~kog fa{izma. Ameri~ka imperija je pregazila granicu podno{ljivog i njeno dalje postojanje u ovakvom obliku naru{ava prirodne ravnoteè u Svijetu. Zlo je danas dominantno, i zarazno. Iako moralni principi u toj fa{isti~koj stvarnosti ne mogu ni{ta promijeniti, bitno ih je sa~uvati, njegovati, opetovati, jer od tih tra~aka neokaljanje svijesti ovisi budu}nost civilizacije. Upravo zbog toga èlimo upozoriti da na{e dru{tvo, putem globaliziranih medija, postaje `rtva Bu{ove razvratne Amerike. Bez imalo kriti~ke svijesti na{i su mediji uglavnom preuzeli ameri~ku veselu sliku ratnog zlo~ina nad Sadamovim sinovima. Na{oj je javnosti servirano da je posve normalno kad Amerikanci bez suda presude da ubiju i da ubijene uslikaju, nekakve, ma koje, ljude. Niko nema pravo ubijati ljude, pa makar ti ljudi bili i ubice, jer se tako izjedna~avaju razli~iti polovi, a Dobro ostaje usamljeno. Bilo bi sjajno da je Amerika nakon 11. septembra postala moralni svjetionik borbe protiv svakovrsnog terorizma, a prije svega onog cionisti~kog. Na àlost, Amerika nije izdràla izazov i danas se pred budu}no{}u civilizacije bratimi sa sotonama. Ta tiranija mora imati svoj kraj, iako se on jo{ uvijek ne nazire.
Yal ye wedrro yal obllachno

Mi u Bosni moèmo gledat oklen je vedro. Kako puhne, tako }e nam bit. Mo`da bismo tek mogli izvu}i kakvu korist iz mogu}nosti da ameri~ko siledìjstvo osjeti potrebu da pravdom u Bosni sebi povrati makar sjenku kredibiliteta. Hap{enje Karadì}a i Mladi}a, ili sazivanje novog Dejtona i ukidanje genocidnog entiteta, ili zabrana mononacionalnih stranka, i sl. mogli bi biti planetarni potezi za reafirmaciju posrnule Amerike. No, to tako izgleda iz na{e perspektive. Bi}e da smo na mapi svijeta toliko sitni, i nebitni, da takvo snovi|enje ne dolazi u obzir. Bosni, kao i svakom insanu, nije dato da se privi{e prtlja u svoje ishodi{te. To isku{enje jedino vrijedi ispuniti nastojanjem da se u ìvotnom prostoru posije {to vi{e dobrote. îniti dobro zna~i imati svijest o zlu. Zbog toga smo kazali da je ameri~ko ubistvo Sadamovih sinova i Sadamovog unuka ravno zlo~inima kakve su ~inili Sadam Husein i njegovi sinovi. Pravednik ne postoji.
Br. 87, 5. VIII 2003.
Dnevnik revolucije
219
Moralno i patriotsko posrnu}e Titovih boraca
Partizani u ~etnicima
Bosanskohercegova~ki partizani danas su toliko podijeljeni da bi bili u stanju uperiti pu{ke jedni u druge. Dodu{e, prethodno bi se mo`da obra~unali sa zajedni~kim neprijateljem fa{istima iz Sarajeva.
[ezdeset godina nakon legendarne Bitke na Sutjesci partizanski pokret u BiH se definitivno raspao. Preìvjeli partizani sa teritorije Republike Srpske su oti{li u ~etnike, dok su se partizani sa teritorije Federacije BiH proglasili ideolo{kom filijalom SDP-a i Zlatka Lagumdìje, ~ime su na sebe preuzeli teret izdaje patriotskih i antifa{isti~kih principa. Partizani iz RS su na Mrakovici obiljeàvali 61. godi{njicu bitke na Kozari, dok su partizani iz Federacije istog dana obiljeàvali 60. godi{njicu Bitke na Sutjesci. Ma Mrakovici se intonirala himna Boè pravde, uz slike ratnih zlo~inaca Radovana Karadì}a i Ratka Mladi}a, dok se na Sutjesci nije intoniralo ni{ta, izuzev {to se uzvikivalo @ivio drug Tito!. Sarajevski partizani su na Sutjesci na{li stotine zamjerki bh. stvarnosti, ali nisu na{li ni jednu koja bi se ticala tog definitivnog raspada SUBNOR-a, ~iji je srpski dio svijetla obraza poistovijetio ~etni{tvo i antifa{izam. Sarajevski partizani su na Sutjesci imali vremena da za mikrofonom prozivaju fa{isti~ke medije u Sarajevu , misle}i na one medije koji imaju kriti~ki stav prema SDP-ovoj satanizaciji Bo{njaka, ali nisu na{li vremena da pometu ispred svojih vrata, pred kojima su se nataloìle hrpe dvoli~nja~kog i antipartizanskog sme}a.
Retardirana demokratska svijest

Mnogi su autori sa sociolo{kog i psihoanaliti~kog stanovi{ta izu~avali fenomen izobli~enja jugoslovenske zajednice, ~iji su se ljudi za samo nekoliko godina od plemenite, u religiji utemeljene ideje bratstva i jedinstva, izobli~ili u tvrdokorne separatiste i nacionaliste. Uistinu, ~udnovato djeluje ta vampirizacija pitomih, blagih, gostoljubivih i tolerantnih jugoslovenskih naroda, koji su u posljednjoj deceniji postali suprotnost plemenitosti kojom su se ponosili. Upu}uje li to na pretpostavku da su i Ju`ni Slaveni, kao i svi, tek nesvjesna masa koja se prema potrebama, i pod medijskim uticajima, moè oblikovati kako se kome ho}e? Dok je Ju`nim Slavenima vladala ~elni~na {aka policijske dràve, SKJ, UDBE, KOS-a, JNA, dok niko nije smio pisnuti mimo propisanih pravila, ìvjela je ideja tolerancije i jugoslovenskog bratstva. Kad se ta ~eli~na {aka preoblikovala u nacionalisti~ki sistem vrijednosti, tada su ti isti ljudi postali ono {to se od njih traìlo. U tom pogledu znakovit je film Underground Emira Kusturice koji se bavi posljedicama retardirane demokratske svijesti, koja je godinama dresirana kao da }e sutra biti rat, te nije bila u mo}i da prepozna u kakav je to bratoubila~ki rat uvu~ena. Otud o transformaciji Ju`nih Slavena vrijedi govoriti s pozicija njihove vi{edecenijske demokratske retardiranosti, njihovog zakr`ljalog demokratskog
duha, koji je i u vrijeme SFRJ, i poslije, bio manipulativni objekat, a ne kreativni subjekat svoje sudbine. Mo`da je bilo iluzorno o~ekivati da }e preìvjeli partizani, ujedinjeni u SUBNOR-u, zadràti revolucionarnu svjeìnu antifa{isti~ke ideje, i da }e kroz sve ove tragi~ne godine upravo oni biti vulkan opomene i upozorenja. Do raspada SFRJ oni su imali koherentan ideolo{ki svijet u kome se ta~no znalo s koje strane moè do}i neprijatelj, i na kojim }e granicama biti linija fronta. Raspad SFRJ je od njih napravio ribe na suhom, koje su u preostaloj svijesti zadràle tek jednu, pokazalo se tragi~nu osobinu da sluè reìmu. SUBNOR-ovci su decenijama dresirani kao apart~ici, kao slijepi ideolo{ki sljedbenici Tita i Partije, ili nekog novog Tita i Partije, i otud oni i nisu mogli razlu~iti antifa{isti~ki kontinuitet od novih oblika etnonacionalnih fa{izama. U Srbiji, Crnoj Gori i u Republici Srpskoj ova je pojava imala najdrasti~nije manifestacije.
Titova ~etni~ka gre{ka

Op}e je poznato da su pred raspad SFRJ partizani podràli generale koji su JNA transformirali u svesrpsku vojsku, te da nisu reagirali na izreìrani poraz JNA u Sloveniji, nakon ~ega se JNA povukla na zami{ljene granice tzv. velike Srbije. Iz tog perioda aktuelno je osnivanje tzv. generalske stranke koja je sebe nazivala SK Pokret za Jugoslaviju. SUBNOR je jo{ tada bio uvu~en u velikosrpski projekat koji je zbog moralne nakaradnosti {minkao jugoslovenstvom. Sve ratne godine, u kojima su velikosrpske armade razarale Hrvatsku i BiH, svesrpski su partizani predstavljali moralnu podr{ku ~etni{tvu, poku{avaju}i da ovu nacisti~ku ideju peru antifa{isti~kom ~a{}u Titovih partizana. Jedna od najve}ih Titovih gre{aka, koja je svojevremeno bila stvar pragme, pokazala je vampirski karakter; Tito je 1944. i 1945. u partizanske redove primio hiljade i hiljade Draìnih ~etnika, koji su, opet iz pragme, osjetiv{i poraz ~etni{tva, toboè prihvatali antifa{izam. Neki od njih su poslije postali generali, savezni funkcioneri, ~elnici UDBE. Tito je time kupio mir u ku}i, vuku je promijenio dlaku, ali ne i }ud. Mir je, pokazalo se, trajao dok ku}a nije zijanila gospodara. Samo tako je mogu}e objasniti apsolutnu podr{ku svesrpskih partizana Slobodanu Milo{evi}u, s kojim su obiljeàvali sve antifa{uisti~ke praznike, dok je taj isti reìm po Bosni i Hrvatskoj ispoljavao monstruozne oblike genocidnog fa{izma. Svesrpski partizani tada nisu mnogo pri~ali. Jednostavno, bili su tu kao ikebana. Mo`da je neko pomislio da je po srijedi gre{ka, da }e se osvijestiti, vratiti korijenima, suprotstaviti genocidnom reìmu. Naprotiv! Oni su danas progovorili. Jezikom fa{izma. Himnom Boè pravde. Kokardama i {ajka~ama. Trobojkama sa ~etiri s. Slikama ratnih zlo~inaca kojima je bila ukra{ena manifestacija na Mrakovici.
Partizani protiv partizana

SUBNOR je bio posljednja nada da }e na prostoru biv{e dràve opstati makar jedan autoritet koji }e imati konsenzus oko tzv. jugoslovenskih ratova. Antifa{isti~ka ideja je jasna i njenom logikom je lako uo~iti ko je {ta po~inio u posljednjih desetak godina. Da je SUBNOR bio to {to nije bio, a {to je po iskustvenoj i moralnoj dimenziji morao biti, u zemljama biv{e Jugoslavije dosad bismo imali makar jedan svejugoslovenski konsenzus oko tragi~nih doga|aja. U tom slu~aju, SUBNOR bi imao dimenziju svjetionika, katalizatora regionalnih integracija. Ovako, SUBNOR je, na svim stranama, postao tek filijala razli~itih opcija, od kojih se ona svesrpska najdrasti~nije udaljila od ideje antifa{izma. Na Mrakovici su predstavnici SUBNOR-a Republike Srpske - pozvali borce otad`binskog rata da se ne odvajaju od pro{losti, da se ne odri~u svetih likova i
imena. Budu}i da su skup na Mrakovici krasile Karadì}eve i Mladi}eve slike, bi}e da su to ti sveti likovi i imena. Teza o otad`binskom ratu dovoljno govori sama za sebe. Jure Gali}, predsjednik Glavnog odbora SUBNOAR-a BiH, na Tjenti{tu je izustio da jo{ nisu uhva}eni najve}i ratni zlo~inci, odgovorni za genocid u Srebrenici, za mu~enja i ubijanja u logorima. Kako stvari stoje, biv{i partizani bi u varijanti pretpostavke mogli okrenuti cijevi jedni na druge, jer su jedni za ~uvanje svetih likova i imena, a drugi za njihovo hap{enje. No, Gali}evo pominjanje Srebrenice ne treba da zavara, niti da stvori utisak tobo`nje patriotske odre|enosti sarajevskih partizana. Oni su s jasnom namjerom iskoristili skup na Tjenti{tu da istaknu fa{izam u glavnom bh. gradu, navode}i fa{isti~ke medije u Sarajevu kao glavnog neprijatelja antifa{isti~ke ideje. Da su imali hrabrosti i antifa{isti~kog morala, sarajevski bi se partizani prije svega obra~unali sa ~etnicima u svojim redovima. No, oni su se odve}, mnogo puta, deklarirali kao filijala SDP-a, {to zna~i i svih onih medija i organizacija koje nekriti~ki, sljepa~ki, poltronski, podràvaju izdaju socijaldemokratske ideje od strane tajknuskih lobija Zlatka Lagumdìje, Selima Be{lagi}a i drugih SDP-ovih profitera. Na àlost, jedna za BiH egzistencijalno bitna ideja, kakva je ideja antifa{izma, a ~iji je zvani~ni ba{tinik SUBNOR, eto, skon~ava kao {to je skon~alo sve {to smo smatrali besmrtnim. To je samo znak da ideju antifa{izma moraju ba{tiniti i afirmirati organizacije i pojedinci koje nije pregazilo vrijeme.
Br. 87, 5. VIII 2003.
222
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
@ivot àbokre~ine
Bilo bi sevap mar{nuti SDA, onako kako je mar{nuta SDP-Alijansa. Ali, koga dovesti? Svi preostali su isti, glupavi i potkupljeni.
Brate lijepi, bilo bi po{teno da se Bo{njaci kona~no upi{u u gurbete i da prestanu izigravati politi~ki narod! Imali bi kulturu, vjeru, legende i mitove, jedino, ne bi imali vlasti, ali to bi sve nas rasteretilo sikirancije. [ta }e Bo{njacima vlast kad ne znaju {ta }e s vlasti!? Mo`da bi nas pustili na miru i ovi razni antiteroristi, mo`da bi nam se smilovali razni Srbi i Hrvati, pa nam udjelili {ansu da ìvimo ko po{tena ~erga, {to u politi~kom smislu sve vi{e postajemo. Dozlogrdio je taj ciganluk bo{nja~ke politike! Dok nam uzimaju zemlju, ekonomiju, ravnopravnost, dok nam preoblikuju svijest, reis Ceri} se penje na Igman da potvrdi kako je Armija RBiH bila islamska vojska, a ne oruàna sila svih Bosanaca i Hercegovaca. Na stranu njegova ambicija da se prikazuje i gdje ne treba, ali postoji li kona~no politi~ki server u Bo{njaka koji }e kazati Helou, reisefendija, bi}e bolje da se ne penje{ na Igman, jer ovdje ne slavimo dàmijsku, ve} multietni~ku Armiju, a takva nam je potrebna kako bismo se razlikovali od s&h nacionalista koji su par~ali Bosnu! Ne, u Bo{njaka mozak nema strate{ki kapacitet! Reis je zato na planini bio glavni.
Suchurr Minderland
Od prvog listopada dvori{te op}inske zgrade u [irokom Brijegu (BiH) }e krasiti najve}i ikad napravljeni spomenik pokojnog predsjednika Hrvatske Franje Tu|mana. U susjednoj Hrvatskoj dosad su podignuta tek dva Tu|manova spomenika, i to u totalnim usta{kim zabitima, u [kabrnji i Privlaci. U BiH }e, eto, biti podignut najhrvatskiji, visok preko tri metra. U povodu otkrivanja spomenika, vlasti }e u [irokom Brijegu 1. listopada prirediti fe{tu na kojoj se o~ekuje oko 50 tisu}a katolika. Okupit }e se oko karikature i drkati po {ahovnicama. Vladaju}a SDA ne smatra da je instaliranje mrtvaca iz susjedne dràve u na{oj dràvi ne{to zbog ~ega bi se trebalo sikirati. Davno je mudri Alija razabro da i Srbi i Hrvati imaju ljudska prava, pa se moraju samozadovoljavati ~etni{tvom i usta{tvom; pozitivni rezultat te krvave onanije je sabiranje Bo{njaka u geto minderlanda, gdje je sve suchurr. Otud SDA ne kani pobuniti se zbog ove manifestacije hrvatske hegemonije, jer bi se hb. Hrvati mogli na}i uvrije|eni. Da su Katalonci ili Sjeverni Irci pametni, u [paniji ili Britaniji bi doveli SDA na vlast, i odmah bi im bili uvaèni secesionisti~ki planovi. Jerbo, narodna je to volja. Ne treba misliti da bi i ma koja druga bo{nja~ka vlast bila kriti~ki raspoloèna prema s-h separatizmima. Eto, u vrijeme SDP-Alijanse je u âpljini otvoren most sa imenom onog hrvatskog {piciguza, pa su se vrli socijaldemokrati pona{ali kao da je najnormalnije da se mostu nadjeva ime predsjednika susjedne dràve. Ako
je ba{ to toliko normalno, bilo bi dobro da SDA sad pokrene inicijativu da se u Beogradu ili Zagrebu podigne spomenik Aliji Izetbegovi}u. Dakako, Srbijanci i Croati bi takvu inicijativu natakarili na neku stvar.
Schachire, clofay womenzy tepixe!

U Travniku je nekakav profesor povijesti, Hrvat, objavio knjigu o ratu, i na tumbe izokrenuo ~injenice, pa je ispalo da je ARBiH izvr{ila genocid nad golorukim Hrvatima. Na promociju je do{ao lokalni bo{nja~ki establi{ment, da iskaè srda~nu podr{ku multikulturi. ûli su laì, i oti{li. Niko do danas nije odreagirao na ovaj fasifikat, koji }e sutra materijalizirati gnomu {to je zapisano ostaje. Dr ârls Reginald [rader, ameri~ki vojni povjesni~ar, objavio je studiju pod naslovom Muslimansko-hrvatski gra|anski rat u srednjoj Bosni, gdje tvrdi da je nelogi~no da se Hrvati La{vanske doline optuùju za agresiju na muslimane i za etni~ko ~i{}enje, jer je op}epoznato da su oni ti koji su ìvjeli u okruènju. Na pitanje o suradnji hrvatskih postrojbi sa srpskim formacijama u borbi protiv zajedni~kog neprijatelja, ovaj ko fol ozbiljni nau~nik kaè: Time se nisam ozbiljnije bavio. Sutra niko ne}e znati da se on ozbiljnije bavio samo falsificiranjem, kako bi ustanovio da su - Bo{njaci agresori u srednjoj Bosni. I ovaj fasikikat postaje relevantno svjetsko svjedo~anstvo kojim se peglaju brojni usta{ki zlo~ini nad bo{nja~kim civilima. Za to vrijeme, [a}ir Filandra i grupa najuglednijih Bo{njaka, bezbeli begova, raspravljaju pitanja nacije. Bolje im je da ènama isklofaju tepihe nego {to |abe prde u {i{u.
Nurra Vincca pochesto izzruzzy

Ovo je maslo nekog ko Bosni ne èli dobro rekao je Stupajlija Vlado Ivanovi}, pod ~iju je limuzinu NLO poturio eksploziv. Njegova kom{inica Nura je javno prosvjedovala: Kako je Vlado mogao re}i da je ovo napad na njega kao Hrvata, kad je on iz mje{anog braka? Nurin se glas nije ~uo do Zagreba, gdje je su svi mediji razbubali da se Hrvati bombama tjeraju na iseljavanje. Kad bomba pukne pred bo{nja~kom ku}om, zagreba~ki mediji ne napi{u ni{ta. Hrvati su, ipak, ravnopravniji. Zna to SDA-ov kadar u HDZ-u Niko Lozan~i}. SDA ne zna ni{ta. Da im nije Seade Palavri}, moglo bi se re}i da ne postoje. Zabavili se ugurzusi oko blagodeta vlasti, a ne vide da tonu zajedno sa bo{nja~kim brodom. Bilo bi sevap mar{nuti ih, onako kako je mar{nuta SDP-Alijansa. Ali, koga dovesti? Svi preostali su isti, glupavi i potkupljeni. Od dvije gubave gume, ova je za nijansu bolja. Bo{njacima je hitno potrebna alternativa. Majka mu stara, pa valjda se rodio kakav izuzetak u bo{nja~koj mo~vari, kakva àba {to zna govoriti!
Br. 88, 19. VIII 2003.
224
Dnevnik revolucije
Kako Srebrenicu u~initi besmrtnom
Dobrodo{li predsjedni~e Klinton

Ako se ostvari histeri~na i nepametna preporuka Ibranovih Majki Srebrenice da se biv{em ameri~kom predsjedniku Bilu Klintonu otkaè gostoprimstvo u Srebrenici, onda }emo Memorijalni centar otvarati sami sebi, a ne ~ovje~anstvu
Nigdje na planeti nije pobijeno toliko ljudi kao u Bosni, a da te smrti nisu dobile institucionaliziran komemorativni karakter! U Bosni je pobijeno preko 200.000 ljudi, {to za 1350 dana agresije izi|e po 150 `rtava dnevno. Me|u `rtvama je bilo 16.000 djece. Ranjeno je 480.000 civila, {to je dnevno bivalo oko 330. Prognano je 2.500.000 ljudi, {to je dnevno oko 2000 obesku}enih. Pi{u li ove ~injenice i na jednom bosanskom zidu pam}enja i pla~a? Ne pi{u. A za{to ne pi{u? Zato {to imamo vlast koja na zaboravu genocida gradi svoju politi~ku podobnost!
Strategija zaborava
Dejtonski sporazum je sa svojim pacifisti~kim duhom u BiH instalirao i svojevrsnu ideologiju zaborava, kao navodni uvjet za mir u Bosni. Ideologija zaborava ne poga|a sve narode podjednako, jer nisu svi isto stradali. Znano je ko je kako i za{to stradavao. Bo{nja~ki narod je bio `rtva strate{ki programiranog genocida. No, evropski zvani~nici koji posljednjih godina kroje politi~ku sliku u BiH nemaju namjeru ni za pedalj popustiti u svome uvjerenju da imperativ istine i pomirenja treba da bude zasnovan na zaboravu. Otud se ni jedna dosada{nja vlast na 24 odsto bh. teritorije gdje su Bo{njaci ve}ina, nije usudila da otpo~ne projekat kojim bi se institucionalizirala uspomena na `rtve agresije. Ono {to je upam}eno, u vidu spomen-obilje`ja, nekrolo{kih knjiga i sl., u~injeno je uglavnom u prve dvije-tri godine poslije rata, i to po op}inskim resorima, po sistemu: neka svako pameti za se, tako da ova komemorativna obilje`ja nemaju jedinstven, programski karakter. Pod uticajem svih dejtonskih vlasti u svim marionetskim mandatima, odumirali su proplamsaji kreativnog promi{ljanja ideja za unapre|enje uspomene na `rtve agresije. Jedina svijetla me|unarodna instanca u BiH, u pogledu podr{ke instituciji pam}enja, jeste Ameri~ka ambasada koja je od po~etka pruàla podr{ku osnivanju Memorijalnog centra u Poto~arima. Ameri~ki ambasador Kliford Bond je vi{e puta potvrdio podr{ku ovom projektu. Pam}enju genocida u Srebrenici jednako je pomagao i biv{i ambasador Tomas Miler, koji je u vi{e navrata obi{ao mjesto najve}eg masovnog zlo~ina nakon Drugog svjetskog rata. Nema ni~eg logi~nijeg od davanja po~asti biv{em ameri~kom predsjedniku Bilu Klintonu, zaslu`nom za uspostavu mira u BiH, da otvori Memorijalni centar u Poto~arima. Protivljenje Udruènja Majke Srebrenice, kojim rukovodi Ibran Mustafi}, ideji da Klinton otvori Memorijalni centar, nepotrebno je i {tetno vrije|anje jednog od rijetkih, iskrenih i dokazanih prijatelja na{e zemlje. Trenutno na Svijetu ne postoji reprezentativnija figura od Klintona koja bi mogla privu}i svjetsku medijsku pa`nju i ~ovje~anstvo
podsjetiti na Srebrenicu. Ne samo zbog toga, ve} i zbog neupitnih Klintonovih zasluga za mir u BiH, njegova misija u Poto~arima ima puni smisao. Isprazno kritizerstvo, tipa za{to Klinton nije ranije zaustavio rat, pada u vodu sa uvidom da se taj rat, da nije bilo Klintona, ve} da je ostao Bu{ stariji, ili do{ao Bu{ mla|i, sigurno ne bi nikad zaustavio. Ibranove Majke Srebrenice bi trebale razumjeti da je na{ nacionalni interes da se ~ovje~anstvo podsjeti na Srebrenicu, a da dolazak Bila Klintona to omogu}ava; u protivnom, ako ne do|e Klinton, onda }emo Memorijalni centar otvarati sami sebe, a ne cijelome ~ovje~anstvu. To je tako, pa svi|alo se to nekome ili ne. Kad ceremonija otvorenja pro|e sa ili bez Klintona, uplovit }emo u ìvot memorije, u kome Memorijalni centar u Poto~arima ne}e imati smisla sve dok se za njega ne veù {kolske ekskurzije, ud`benici, jednom rije~ju, bosanska stvarnost. A to je nemogu}e sve dok se po svijetu raseljeni Srebreni~ani ne vrate u svoj grad.
Zaborav zlo~ina je amnestija zlo~inaca

Amerikancima je, o~ito, prirodno ono {to je na{im politi~arima stra{ljivo i upitno. Jer ameri~ka nacija je svoju patriotsku auru izgradila na pam}enju svih onih koji su ìvote izgubili u odbrani ameri~kih interesa. Napose, rije~ je o op}oj moralnoj i vjerskoj obavezi da se pamte `rtve, bez obzira na ma kakav politi~ki kontekst. Dvojica ameri~kih ambasadora u svojoj podr{ci pam}enju tragedije Srebrenice nisu imali predrasude kakve prema Balkanu odgaja Evropa, kao prema prostoru na kome ne moraju vaìti pravila civilizacije. Otud su evropski namjesnici za BiH i uspjeli isprepadati bo{nja~ke vlasti tom jalovom tezom da mirovni proces u BiH ovisi od stepena zaborava. Naprotiv, mir u BiH ovisi samo o toga da li }e zlo~inci biti metnuti na svoje, a `rtve na svoje mjesto. Jer, ako su `rtve na udaru zaborava, onda su zlo~inci amnestirani! Zaboravljati Srebrenicu, ili ma koje drugo strati{te, zna~i osloba|ati odgovornosti one koji su zlo~in po~inili. îm ih se oslobodi, oni }e biti spremni da zlo~in ponove. Za{to tom logikom ne razmi{ljaju evropski zastupnici ideje o istini i pomirenju koju bi da grade na zaboravu? Na kraju, da nije Tito u partizane primio hiljade ~etni~kih prvoboraca iz Drugog svjetskog rata, koji su potom pod inkubatorom JNA odgajali povampirenje ~etni~ke ideje, ne bi se dogodilo ovo bu|enje ~etni{tva, koje je po svojoj svireposti bilo gore nego u svom prvom izdanju. Upravo nam se doga|a da se na isti na~in, pod krov demokratskih promjena, primaju ljudi koji su do ju~er zastupali ideje terorizma i zlo~ina. Srpska politika u Srbiji i u BiH je, sude}i po kadrovima, ostala ista. Oni koji su dobili bezrezervnu evropsku podr{ku, do ju~er su sa Karadì}em okretali volove na Palama i slikali se sa snajperima kojima su ubijani sarajevski civili. U Banjoj Luci je identi~na slika. Ponavlja nam se ista pri~a kao nakon Drugog svjetskog rata, kada se mislilo da }e {minkanje zlo~inaca promijeniti njihovu }ud.
Pribliìti svijetu bol Bosne

Nije te{ko pozicionirati blokadu pam}enja genocida u bosanskoj stvarnosti. Imamo evropsku politiku u BiH koja nalikuje Titovoj politici zaborava. Imamo srpsku i hrvatsku politiku u BiH koja u mirnodopskim uvjetima istrajava na zapo~etom poslu. Imamo bosansku, ili bo{nja~ku politiku, kojoj je bitno da je u vlasti, po svaku cijenu, pa makar cijena bila i apsolutna poslu{nost u pogledu evropskog i{aretskog traènja da se {to manje spominju `rtve, jer valja, ko biva, gledati u svijetlu budu}nost. Totalitarni politi~ki ambijent u BiH je takav da bi svaki bo{nja~ki politi~ar na vlasti, koji bi pokrenuo i finansirao neki projekat u interesu pam}enja, vrlo brzo bio maknut kao navodni nacionalista ili osoba retrogradnih pogleda. Time nisu iscrpljene sve mogu}nosti za prevazilaènje ovog politikantskog gliba zbog kojega nedavne ratne strahote blijede iz pam}enja i nas ìvih, a kamo
li onih koji tek dolaze na bosanski svijet. Nisu, jer postoji bosanska inteligencija koja je valjda neovisna od politi~kog ambijenta. Dodu{e, u Narodnom pozori{tu Sarajevo je izvedena drama U Zvorniku ja sam ostavio srce svoje, u kojoj se pisac Abdulah Sidran bavi po~injenim zlo~inima, pa su mu ubrzo neka vrata ostala zatvorena. Op}enito, autori koji bi se otisnuli u projekte pam}enja genocida, ne mogu o~ekivati da budu miljenici pla}eni}kih medija i da budu svrstani u tzv. intelektualnu elitu. Eto, Isnam Talji} je napisao sjajan Roman o Srebrenici, jedan je od na{ih najboljih pisaca, ali ga se nigdje ne pominje. Ovakvih primjera ima jo{. Po~etni motiv za pisanje ovog teksta je nezvani~na ideja da se o tragediji Srebrenice snimi igrani film. Od vlasti, jakako, ne treba o~ekivati podr{ku, ali postoje brojne evropske i svjetske adrese koje bi finansijski podràle takav projekat. Ve} pomenuti Avdo Sidran smatra da bi se takav projekat ipak mogao realizirati, uprkos njegovoj ogradi da je te{ko u umjetni~ki izraz pretvarati tu stra{nu ranu. Manje je poznato da su Jevreji poslije Drugog svjetskog rata gotovo dvije decenije bili okovani {okom i {utnjom, a tek od 70-tih godina pro{log stolje}a po~inje jedan sistemski i strate{ki rad na umjetni~kom pam}enju holokausta. U posljednjih deset godina izi{la su dva svjetska filmska mega-hita o stradanju Jevreja: [indlerova lista i @ivot je lijep. (Ko zna koliko je dosad snimljeno filmova i napisano knjiga o stradanju Jevreja!) Naravno, ni jedan ni drugi film nisu uspjeli odslikati tu stra{nu ranu jevrejskog stradanja, ali su je uspjeli pribliìti milionima gledalaca diljem planete. Ljudi svih nacija su suosje}ali sa jevrejskim patnjama. Jer samo umjetnost moè pribliìti ljudsku bol i izazvati suosje}anje! Tako ni od igranog filma o Srebrenici ne treba iziskivati da preslika stvarnost, ali treba da bol Srebrenice pribliì milionima ljudi. Od toga najdirektnije ovisi politi~ka sudbina Bosne i Bo{njaka! U protivnom }e sve ovo, od dolaska Bila Klintona, do Memorijalnog centra u Poto~arima, biti epizode kojih se za koju godinu niko ne}e sje}ati. Srebrenica se mora preto~iti u jezik umjetnosti!
Br. 88, 19. VIII 2003.
Dnevnik revolucije
227
Dnevnik revolucije
Mrtva~ki cirkus
Vandalizam na sarajevskim grobljima je ~isti rocknroll
Neko bi trebao u ime pravoslavnih, katoli~kih i jevrejskih mrtvaca izraziti zahvalnost glavnom sarajevskom grobaru Vladi Raguù {to im je dodijelio tjelohranitelje koji }e se u budu}nosti brinuti o njihovoj bezbjednosti. Policajci se no}u, poput nekrofilskih manijaka, drndaju uz nadgrobne spomenike, vjerovatno kontaju}i dokle se srozala njihova profesija. Za to vrijeme, rasplamsale su se i dnevne i no}ne plja~ke po Sarajevu. Pred vas, s noèm, izlete gelipteri i zai{}u pare, mobitel, zlatninu. Oko vas su prolaznici, ali niko ne reagira. Vi predate sve {to imate, i {to opet moète imati ako sa~uvate ìvu glavu. Odete do policije, ali vam policija saop}i da je vrijeme za prijevremene izbore. Shvatite da u Sarajevu danas bolje ìve kr{}anski i jevrejski mrtvaci, nego ìvi ljudi. Mrtvace ~uva policija, a ljude niko.
Anlayse of shit
Ve} tri godine jedan policajac uve~er odlazi na Jevrejsko groblje. Poput utvare stoji do ujutro, kad se vampiri ina~e smiruju. Po{to u blizini nema WC-a, kad mu za`di da pi{a i sere, obavi to iz nekog od spomenika. Za tri godine, policija je debelo zasrala Jevrejsko groblje. Kriminalisti~ki uvi|aj zbog ma~ijeg govneta pred Lagumdìjinim vratima ukazuje da bi se uskoro mogla analizirati i govna na Jevrejskom groblju. Ideologizirana policija je od IPTF-a svakako obu~ena da bude i efikasan po~inilac i mutav istraìlac. Vidi se to po dirigiranom haosu u Sarajevu. Cirkus na Jevrejskom groblju postavljen je nakon {to su NLO-lica birvaktile sru{ila 28 spomenika. Prisustvo pozori{ne umjetnosti u terorizmu nas uvjerava da je te spomenike mogao sru{iti, recimo, i Alibaba Mumija. Uhva}ena su nekakva 14-godi{nja dje~urlija, ali su mediji Lagumdìjine hunte obznanili da je rije~ o mudàhedinima. Nekako u to vrijeme u Tuzli je grupa narkomana, iz nekakve sekte, divljala po Pravoslavnom groblju. Prije nego {to se i{ta znalo, multikurcuralci su obznanili da je u pitanju muslimanski ekstremizam. Tih dana }e se dogoditi da na mezarju u Banjoj Luci bude poru{eno 60 ni{ana, ali na to niko nije reagirao. Bo{nja~ka politika nije sravnila ni jedno groblje, a srpska i hrvatska jesu na stotine mezarja. U prirodi bo{nja~kog dru{tva nije nekrofilska mr`nja. Ipak, Bo{njaci su deùrni krivci ko cigani u filmu Ko to tamo peva.
Puckovnick Mu-Amer El-Bahtijar

Posljednji mrtva~ki cirkus u Sarajevu je jo{ jednom razotkrio moralnu bijedu medijsko-policijskih radara. Pri~u znamo. Neko je poru{io 20-tak kr{}anskih spomenika. Mediji su o tome bubali vi{e nego o masovnoj grobnici na Crnom vrhu. Nare|ena je no}na straà na kr{}anskim grobljima, a informacija o tome je preplavila Balkan. Onda su otkrivena trojica jedva punoljetnih urbanih vandala.
ûlo se da pijani mladi}i nisu mogli golim rukama tako èstoko oskrnaviti spomenike. Otud se jo{ uvijek ne zna se da li je bilo policijske dorade, macolama, u zoru. Prvi je odadro medijski vandal Mirko [agolj, komunisti~ki fa{ist, ~iji lik saobraàva osobine Staljina i Divlje svinje. On je ubjedljivo najgluplji novinar na svijetu! On tvrdi da su trojica pijanih mladi}a ovaj sramotni zadatak obavili u ime neke i ne~ije ideje! Mudro je zaklju~io da je multietni~ki sastav vandala samo blef, kako kaè da se Vlasi ne sjete. Onda je izmislio da su mladi}i ~lanovi Studentskog pokreta za normalnu BiH. Dakle, [agoljev poznati ekstremista Amer Bahtijar je probrao malo Srba i Hrvata da poru{e malo kr{}anskih grobova. Mladi}i, kao pravi profesionalci, su se ponapijali, mo`da i naduvali, izvr{ili zadatak, i onda ostavili fla{e sa svojim otiscima prstiju, da ih se brè otkrije. Kad su se probudili, mahmurni su raportirali svome idolu, poznatom ekstremisti, pukovniku Mu-Ameru El-Bahtijaru. Onda su svi zajedno marnuli po jedan èton ekstazija, pa su navili ilahije i kaside. Ma{tali su koliko bi se svinjske masti moglo iscijediti iz Mirka [agolja.
Dr. Nelle 100% crelle

[agoljevu la` namontirali i su S(d)B i Dani. Zalud {to su mladi}i, ali i njihovi roditelji, negirali da ovaj vandalizam ima ikakve veze s politikom, nacionalizmom i sl. Mreà policijskih biltena se ubi da iskonstruira nacionalisti~ku pozadinu. Glavni im je argument pitanje: za{to nisu ru{ili muslimanske ni{ane? Glupani, pa na pravoslavnom groblju nema ni{ana! Osim toga, mo`da su momci bili toliko moralni da razumiju kako nije hairli piti na mezarju, pa su oti{li tamo gdje nekrofilski alkohol te~e potocima. Da budu u dosluhu sa tradicijom. Da doktor nauka moè biti totalni degen pokazuje tekst Nevena An|eli}a u Danima gdje on sa naslovne strane, u povodu ovog vandalizma, poziva Bo{njake da - priznaju kako je Sarajevo muslimanski grad. Bespredmetno je polemizirati sa ovim lovrenovi}evskom klevetom, osim, mo`da, priop}iti: Ma jebali vam muslimani mater!!! Idite na 76 odsto bh. teritorije pa odatle pogledajte koliko je Sarajevo muslimansko, a koliko bosansko! Klevetom o muslimanskom Sarajevu branite srpsko-hrvatske apartheide! Dr. Nele An|eli} je optuìo reisa Ceri}a da - raspiruje nacionalizam i da su njegovi govori i djela potaknuli i ovaj vandalizam. Svojedobno je isto po~inio Krug 99, optuùiv{i reisa za zlo~in Muamera Topalovi}a. E sad, kako je reis mogao uticati na jednog mladi}a kome su otac i mati Srbi, ili onog drugog kome je mati Hrvatica? Mora da su mladi}i kri{om pre{li na islam, pa im je Ries dao da u to ime popiju po litru vina i po 20 piva klipa~a. Halo, halugo! Stvar je jednostavna: mafija iz Kara|or|eva obilato pla}a proizvodnju laì o bo{nja~kom ekstremizmu. Kurtizanama se osladile lake pare, pa ne prezaju ni da pijane butnovnike bez razloga poveù sa tzv. militantnim islamom. Kad bi bogdom ovi sarajevski urbani vandali bili plafon zla koje nas opsjeda. Jer, njihov je vandalizam ~isti rocknroll! Oko njih su guslari koji greblja ravnaju bagerima, posve trijezni.
Br. 89, 2. IX 2003.
Dnevnik revolucije
229
Zapadni Mostar na isto~noj obali
Mostar Apartheid Reunion

înjenica da Hrvati danas traè jedinstven grad kazuje nam da su Hrvati pred ostvarenjem ideje o stolnom hrvatskom gradu. Pojam jedinstvenog Mostara otud je doìvio semanti~ku preobrazbu, jer ta sintagma danas ozna~ava nastojanje HDZ-a da kroatizira i katolicizira cijeli Mostar, onako kako je u~injeno sa zapadnim dijelom grada. Hrvati imaju sljede}a dva strate{ka cilja: usvajanje stalnog Statuta, koji }e im omogu}iti princip majorizacije, tj. preglasavanja, a potom i popis stanovi{tva, ~ime bi se crno na bijelo dobilo da je Mostar grad sa apsolutnom hrvatskom ve}inom.
Grad Mostar sve ubjedljivije postaje paradigma dejtonske tragedije, jer svjedo~i o rentabilnosti principa sile, etni~kog ~i{}enja i inìnjeringa, o mogu}nosti da se u zlodjelo sprovede sve ono {to je suprotno bi}u BiH. Ovo je stvarnost. Sve drugo {to nas ovih dana zapljuskuje kao civilizacijski mostarski duh, u vidu posljednjeg kamena u luku Starog, u vidu tradicionalnih skokova, u vidu [anti}evih ve~eri poezije samo su nostagli~na sje}anja koja se, poput snova, prikazuju u sada{njosti. Sve to jesu mostarski dragulji duhovnosti, ali oni nemaju mostarskog sjaja dokle god bi}e ovog grada nestaje pod kopitima Tu|manovog, [u{kovog i Bobanovog nacisti~kog stada i jada.
Mostar ìvi u snovima

Mostarizacija ovog uni{tenog grada se otud doima kao ~astan i beznadeàn poku{aj da se u mrtvom tijelu oìvi duh, kao ljudsko nastojanje da se na smrt odgovori ìvotom, kao mitska dimenzija borbe za ~ast, onih koji su svjesni da ta borba ne moè sprije~iti njihov tragi~ni poraz. Svi koji su se okupili na ovim graditeljskim, knjièvnim, sportskim, jednom rije~ju tradicijskim sve~anostima, kao da su iza svojih nesigurnih osmijeha i radosti krili spoznaju da vi{e ni{ta ne moè Mostar vratiti Mostaru, i da su plemenitosti koje ~ine samo poruka Bogu da su oni, kao ljudi, ustrajavali, i dotrajavali, na horizontima Dobrote. Uprkos Zlu, koje neminovno zauzima Mostar, i koje se ne obazire na nebitne, irealne, nematerijalne proplamsaje mostarskog Mostara. Ipak, iza rezigniranih osmijeha kao da je titrao zra~ak nade da bi mo`da nekad Mostar ipak mogao dobiti bitku za svoju ~asnu pro{lost, na kojoj je jedino mogu}e graditi sre}u u ovom, kao i u svakom drugom na{em gradu. Na àlost, u odnosu na mostarsku realnost, ~ini se da je takva nada jednaka skrivenoj nadi svakog ljudskog stvora da mo`da, ipak, nekim slu~ajem, nikada ne}e umrijeti.
U Mostaru, mediteranskom biseru BiH, u nekada nezvani~noj kulturnoj prijestolnici na{e zemlje, koju su prije stotinu godina stvarali Svetozar ]orovi}, Aleksa [anti}, Osman \iki}, a poslije Meha Sefi}, Skender Kulenovi} i mnogi drugi koji su Mostar osje}ali svojim gradom dejtonska tragedija dobija poseban odjek: to jeste Mostar, to jesu ulice koje su nekad zvonile od multietni~kog sklada i optimizma, ali to je danas neki tu|i grad, gdje samo smrtna sje}anja preìvjelih Mostaraca varljivo podsje}aju da je tu nekad jedan Srbin spjevao najljep{u ljubavnu pjesmu o jednoj Bo{njakinji. [anti} je posve prirodno, kao svoj o svome, spjevao Eminu, kao {to su mostarski Bo{njaci, prirodno, kako pripovijeda pjesnik Alija Kebo, kad je [anti} umro, njegovo tijelo, u tabutu, pronijeli kroz sve bo{nja~ke mahale, da bi ga u srpskoj varo{i prenijeli u kov~eg i zajedno sa svim Mostarcima ispratili na vje~ni po~inak. Srbima je bilo normalno, ~asno, da se Bo{njaci od Alekse opra{taju kao od jednog od svojih, {to [anti} i jeste bio, jer su Emina, kao i cjelokupno njegovo djelo, postali dio bo{nja~ke i zajedni~ke bosanske ba{tine. Zajedni{tvo je bilo krvotok Mostara, onoliko koliko je to danas genocidni apartheid velikohrvatskih barbara, koji sve ubjedljivije zauzimaju i isto~ni dio grada, gdje se jedino jo{, u snovima i te{kim razgovorima, ~uva uspomena na civilizacijsku slavu Mostara.
Jedinstven Mostar, ali hrvatski

Idu}e godine, za {est-sedam mjeseci, navr{it }e se deset godina od potpisivanja Va{ingtonskog sporazuma, kojim je u jeku rata propisano da }e Federacija biti na 51, a Republika Srpska na 49 odsto bh. teritorije. Onda se ginulo jo{ godinu i po, da bi se dosegao ve} poznati cilj. Za tih deset godina sve {to je bilo progla{eno hrvatskim, postajalo je jo{ hrvatskije, a sve {to je funkcioniralo kao federalno, postajalo je sve manje bo{nja~ko, a sve vi{e hrvatsko. Dana{nji Mostar je slika i prilika ovog procesa, jer je zapadni Mostar hrvatskiji od Hrvatske, dok isto~ni Mostar odve} postaje predmet interesovanja hrvatskog kapitala, a evo sad i politi~kih ambicija. Mostar sve ove godine funkcionira na osnovu Prelaznog statuta, po kome su u gradskoj zajednici tri op}ine hrvatske, a tri bo{nja~ke. HDZ je najednom doìvio humanizam i renesansu, pa je zajmio predlagati jedinstven grad, a prema ~emu je svih ovih godina iskazivao grdan otpor. Dakako, HDZ nije za jedinstven grad, u kome bi svi gra|ani bili ravnopravni, ve} je za grad za hrvatskom ve}inom, u kome bi Bo{njaci i Srbi bili gra|ani drugog reda. HDZ èli da na Statut Mostara preslika obrazac po kome funkcionira Hercegova~ko-neretvanska ùpanija, u kojoj otkad joj je ukinut specijalni status vi{e nema pariteta, ve} su Hrvati uvijek u ve}ini, i u pravu. Komisija za izradu Statuta grada Mostara upravo se raspala oko principa jednakopravnosti, jer su hrvatski ~lanovi bili za majorizaciju, tj. za princip preglasavanja, po kome bi Bo{njaci u zajedni~koj upravi uvijek bili u manjini, dok su Bo{njaci bili za princip pariteta i konsenzuza. Do{lo se do paradoksalne situacije, da Bo{njaci koji su oduvijek bili za jedinstven Mostar, danas pruàju otpor ovoj ideji, jer }e ra|e u tri bo{nja~ke op}ine sa~uvati svoje gra|ansko dostojanstvo, nego pristati da u tzv. zajedni~kom Mostaru budu gra|ani drugog reda. Dakako, Bo{njaci bi istog ~asa prigrlili ideju o jedinstvenom Mostaru, ali ako bi stalni Statut garantirao njihovu jednakopravnost. Nema nikakve dileme da projekat Mostara, kao stolnog hrvatskog grada u BiH ima nepisanu podr{ku me|unarodnog faktora, jer hrvatska politika ima jak argument u tvrdnji da Hrvati nisu ve}ina ni u jednom ve}em bh. gradu, pa bi to trebali biti u Mostaru. Teza je besmislena, jer vje{ta~ko pravljenje hrvatske ve}ine u Mostaru uklju~uje obespravljivanje prirodne bo{nja~ke ve}ine (po popisu iz 1990. Hrvata je u Mostaru bilo manje nego Bo{njaka, a u odnosu na Bo{njake, Srbe i
Jugoslovene ~inili su jedva tre}inu mostarskog stanovni{tva), kao i zlo~ina~ke i nedemokratske metode za sprovo|enje te nakane. No, mnogo je toga u dejtonskoj Bosni nacijepano zlo~inom. Me|unarodni faktor je raspoloèn da podrì zadovoljenje srpske i hrvatske separatnosti u bh. dràvnoj zajednici, koja samim tim, dugoro~no, gubi smisao postojanja. Po me|unarodnom shva}anju, podràvanje s-h separatnosti je brana bo{nja~koj dominaciji u politi~kom ìvotu BiH, i otud je multikulturalnost vrlina samo na teritoriji sa bo{nja~kom ve}inom. Budu}i da hrvatski kapital preuzima i ovih 24 odsto bh. teritorije, ispostavlja se da je multikulturalnost samo formalna {minka ispod koje se nastavlja velikohrvatska ekspanzija.
Tko tebe ravnopravno{}u, ti njega metkom

Samo naivci su mogli vjerovati da se pro`drljivost hegemonisti~kih apetita moè utoliti nagra|ivanjem zlo~ina i legaliziranjem zla. To su prirodna pravila. Otud je razumljiva svehrvatska ambicija da se preuzme i isto~ni dio Mostara, odakle bi se vremenom Bo{njaci raselili, po istim obrascima nasilja i apartheida po kojima je raseljeno preko 20.000 Bo{njaka iz zapadnog Mostara. Napose, svejedno je da li ti obespravljeni Bo{njaci ostali ìvjeti u Mostaru, kao gra|ani drugog reda, ili oti{li iz Mostara u traganju za ravnopravno{}u jer bi svakako, u politi~kom, ekonomskom i kulturnom smislu njihovi tragovi u Mostaru bili pupa hava. Bo{njaci vjeruju da im Prelazni statut i geto od tri op}ine nude sigurnost i jednakopravnost. Pa koliko traje da traje. Jer, u odnosu na hrvatsku strategiju za Mostar, potpomognutu me|unarodnim faktorom, Bo{njaci nisu imali valjanog odgovora. Mogli su do mile volje insistirati na jedinstvenom gradu, glumiti kooperativnost, pa, eto, i iseljavati se iz zapadnog Mostara, kako ne bi smetali, ali je hrvatska politika stvaranja stolnog grada iz mjeseca u mjesec bivala sve bliè cilju. înjenica da Hrvati danas traè jedinstven grad nam kazuje da su Hrvati pred ostvarenjem cilja, da se vi{e nemaju razloga pla{iti da bi cjelovit Mostar mogao ugroziti projekat stolnog grada. To zna~i da je iz zapadnog Mostara definitivno nestalo 20.000 Bo{njaka, da su desetine hiljada hrvatskih izbjeglica iz srednje Bosne, uz pomo} ùpanijske vlade, izgradili ku}e u ju`nim predgra|ima, ~ime je strate{ki izmijenjena etni~ka struktura grada na ~ijoj teritoriji danas dvije tre}ine stanovni{tva ~ine Hrvati. Dakle, potrebno je jedino jo{ tu nasiljem stvorenu realnost preto~iti u zakonske okvire, zabetonirati, ovjekovje~iti, a na tom planu Hrvati imaju sljede}a dva strate{ka cilja: usvajanje stalnog Statuta, na principima majorizacije, tj. preglasavanja, a potom i popis stanovi{tva, ~ime bi se crno na bijelo dobilo da je Mostar grad sa apsolutnom hrvatskom ve}inom. Pojam jedinstvenog Mostara otud je doìvio semanti~ku preobrazbu, jer ta sintagma danas ozna~ava nastojanje HDZ-a da kroatizira i katolicizira cijeli Mostar, onako kako je u~injeno sa zapadnim dijelom grada. HDZ se ibreti zbog bo{nja~kog otpora ovakvom konceptu jedinstvenosti, poku{avaju}i sebe prikazati kao pobornika multietni~nosti i jednakopravnosti. Jedna {etnja po zapadnom Mostaru dostatna je da nas uvjeri kakvu jedinstvenost zami{lja HDZ. Da kojim slu~ajem postoji dobra volja HDZ-a za jednakopravno{}u u Mostaru, pa valjda bi se promijenilo makar ne{to od sijaset apartheidskih svjedo~anstava u zapadnom dijelu grada. Tamo je, jednostavno, sve hrvatsko i katoli~ko, i nema nikakvog traga da je tu ikad ìvio, i da bi trebao ìvjeti iko drugi. Stanje nacisti~ke pusto{i je postignuto prvo genocidom, dakle, protjerivanjem Bo{njaka, a potom teroristi~kim napadima, kakav je onaj iz 1997. kada su iz vatrenog oru`ja ranjena 24 Bo{njaka koji su krenuli da obi|u mezarje u zapadnom dijelu grada. Bo{njacima su godinama slate vrlo jasne poruke da u zapadnom Mostaru mogu na}i samo vlastitu smrt, a da na jednakopravnost i ne pomi{ljaju. Strate{ki, a ne slu~ajno, a ne u incidentima, a ne od neodgovornih pojedinaca, od Dejtona na ovamo ubijena su 32 mostarska
Bo{njaka, a da nikad nisu otkriveni po~inioci ovih teroristi~kih zlo~ina. Mostarski Bo{njaci su razumjeli ovu poruku, i odustali od zapadnog Mostara. S druge strane, hrvatske izbjeglice koje su iz srednje Bosne strate{ki naseljavane u Mostar, nisu imali {ta razumjeti osim bo{nja~ke tolerancije, podatne za zloupotrebu, jer njih niti je ko ubijao, niti ih je tjerao bombama i palicama. Mostarski Bo{njaci otud jako dobro znaju na{ta bi li~ila uspostava hrvatske vlasti na cijeloj teritoriji Mostara: bila bi to selidba nacisti~kog zloduha zapadnog Mostara na isto~nu obalu.
Br. 89, 2. IX 2003.
Dnevnik revolucije
233
SAD pruàju uto~i{te teroristi~kim organizacijama
Amerika u ~etnicima, ~etnici u Americi

Teroristi~ke prijetnje smr}u Sulejmanu Tihi}u, najvi{em bh. dràvnom funkcioneru, stigle su iz Sjedinjenih Ameri~kih Dràva, koje pruàju uto~i{te êtni~kom teroristi~kom pokretu. Ako Sjedinjene Dràve sankcioniraju sve dràve koje pruàju uto~i{te teroristima, onda bi bilo logi~no i principijelno da otkaù gostoprimstvo teroristi~kom pokretu koji je isklju~ivi krivac za balkanski krvavi haos. I to tim prije {to su se ~etnici i islamski ekstremisti nedavno na{li u zajedni~kom frontu protiv SAD.
êtni~ki pokret ponovo je zaprijetio smr}u Sulejmanu Tihi}u, ~lanu Predsjedni{tva BiH, ali se u na{oj javnosti, izuzev medijskog senzacionalizma, o ovom slu~aju nije ~ula ni jedan suvisla rije~. Dobro, svi znamo da je ~etni{tvo ekstremisti~ka i genocidna doktrina, da je grozno {to legitimini lider bo{nja~kog naroda dobija takve prijetnje, itd, itd., ali bi se reakcija na ovu reprizu teroristi~kih prijetnji morala ispoljiti sa vi{e smisla od pukog evidentiranja vru}e vijesti. Evo na {ta konkretno mislimo
êtnici u gostima
Zemlja porijekla ove prijetnje su Sjedinjene Ameri~ke Dràve. U kolijevci zapadne demokratije postoji i djeluje organizacija koja se bavi terorizmom êtni~ki ravnogorski pokret. Sav civilizirani svijet, svojom ili nametnutom voljom, podràva ameri~ko nastojanje da sankcionira dràve koje pruàju uto~i{te teroristima. Napose, zbog ka`njavanja takvih dràva u posljednjoj su se godini dogodila dva rata. Malo ko spori privatno pravo najmo}nije dràve svijeta da se na takav na~in obra~unava sa teroristima. Slijed logike ukazuje da dràva koja pruà uto~i{te teroristi~kim organizacijama snosi odgovornost za teroristi~ke akcije, i sukladno tome, takvu dràvu treba sankcionirati, ili promijeniti njen teroristi~ki reìm. Procjena je ispravna, jer kada se teroristi~ke organizacije, u svim krajevima svijeta, na|u u poziciji ilegale, bit }e im kud i kamo teè djelovati nego ako ~ine dio vojne strukture neke dràve. Dodu{e, jedino }e fa{isti~ki Izrael legalno, pred o~ima svijeta, nastaviti genocid nad Palestincima. Me|utim, valja se zapitati - kakva je razlika izme|u ma koje tzv. islamske teroristi~ke organizacije i êtni~kog pokreta? I jedno i drugo su teroristi koji za cilj imaju ugroàvanje demokratskog i humanisti~kog poretka, ubijanje nevinih ljudi, stvaranje haosa. Jedina razlika me|u njima je u tome {to su jedno muslimani, a drugo kr{}ani. Te{ko je vjerovati da bi Amerika tolerirala êtni~ki teroristi~ki pokret samo zbog toga {to u njemu djeluju kr{}anski teroristi, u ~ijoj je ideolo{koj osnovi ubijanje muslimana na Balkanu. Balkan je toliko sitan za rasprostranjenost ameri~ke mo}i da je nelogi~no da Sjedinjene Dràve gube moralni i medijski kredibilitet zbog nekog, za ameri~ki horizont, sitnog teroristi~kog pokreta. Ipak, principi su principi, pa djeluje nevjerovatno da najmo}nija dràva svijeta jedan
princip primjenjuje prema prema teroristima sa islamskim predznakom, a drugi princip prema teroristima s kr{}anskim predznakom. Na àlost, stvarnost, zasad, govori da je tako. êtni~ki teroristi~ki pokret u Sjedinjenim Dràvama ima bogatu tradiciju. U vremenima komunizma bio je glavna ideolo{ka i logisti~ka destinacija svim Srbima koji su se borili za ru{enje Jugoslavije i stvaranje tzv. velike Srbije. To {to je ameri~ka administracija jedan terorizam tuma~ila kao antikomunizam mo`da se i moè pravdati tada globalnom borbom protiv komunisti~ke prijetnje. Iako, i u tom kontekstu, neshvatljivo je da dràva koja je predvodila svjetsku antihitlerovsku koaliciju, i koja je najzaslu`nija za ishod Drugog svjetskog rata, pruà uto~i{te snagama koje su se borile na strani Adolfa Hitlera. Ali, eto, i to da zanemarimo. Me|utim, sa slomom komunizma prestali su svi racionalni razlozi da Sjedinjene Dràve pruàju uto~i{te êtni~kom teroristi~kom pokretu. Kao {to se vr{e opse`ne analize djelovanja islamskih teroristi~kih organizacija, tako se sa lako}om moè utvrditi koliko je êtni~ki pokret, sa sjedi{tem u SAD, doprinio u rasplamsavanju agresije na BiH i Hrvatsku, te lobisti~kom obmanjivanju ameri~ke diplomatske javnosti, ~ime su nanesene ogromne {tete u naporima za preddejtonsku uspostavu mira u BiH, a {to se mjeri desetinama hiljada ljudskih ìvota. Sjedinjene Dràve su na kraju morale intervenirati u Srbiji i Crnoj Gori, jer je bauk Milo{evi}evog fa{izma ve} toliko oja~ao da diplomatski napori nisu mogli dati nikakvog efekta. Odgovornost êtni~kog pokreta iz SAD u tome je neupitna.
Ameri~ka srbovizija
Postoje opravdane sumnje da Sjedinjene Dràve nastoje stabilnost Balkana graditi sa vojno nadmo}nom Srbijom i Crnom Gorom, i ekonomski nadmo}nim Slovenijom i Hrvatskom. Na tom putu, navodno, Srbiji }e biti opro{teno sve {to je po~inila za vrijeme Milo{evi}evog reìma, uklju~uju}i i Tu`bu BiH protiv SCG. Po toj naopakoj logici, Njema~koj je trebalo oprostiti ratne od{tete, koje i danas pla}a, ~im se ustanovilo da Hitlera vi{e nema me|u ìvima. Me|unarodno pravo precizira da su dràve odgovorne za ono {to po~ine, bez obzira na promjenu vladaju}e strukture. Napose, Srbi su mnogo puta ponovili izbor Milo{evi}a, kao {to u BiH i danas ponavljaju izbor Karadì}evog SDS-a, te je te{ko, pored najbolje volje, ignorirati kolektivnu krivicu. No, nesporno je da se na BiH vr{e strahoviti pritisci da povu~e Tu`bu protiv SCG, a u opcijama vansudske nagodbe se ide tako daleko da se ~ak predlaè i ukidanje Republike Srpske. Paradoksalno je otkud SCG pravo da predlaù promjene unutarnjeg ustrojstva BiH, ili, pak, time potvr|uju kontinuitet svoje agresije na BiH. Ako je ta~no da se SCG nastoji od Zapada instalirati kao glavni faktor vojne stabilnosti na Balkanu, onda se moè ra~unati sa odre|enim blagonaklonostima Sjedinjenih Dràva prema svemu {to je dio velikosrpske tradicije, poput êtni~kog teroristi~kog pokreta.
Pokret (ne)svrstanih terorista

No, Sjedinjene Dràve nemaju obavezu da vode brigu o na{im nacionalnim i dràvnim interesima. Kao i u prirodi, i u politici svako se bori za sebe. Srbi, ponajbolje. Oni su uspijevali i poslije tri i po godine rata, i oko 200.000 ubijenih i milion raseljenih Bosanaca i Hercegovaca, dràti Zapad u stanju obmane, vezanih ruku, naivnog vjerovanja da se Srbi bore za nekakvu slobodu pred ekstremnim Bosanskim Muslimanima. A to {to su poru{ili 1000 dàmija, a {to ti ekstremisti nisu poru{ili ni jednu crkvu, manje je bitno, to niko nije ni vidio, jer je Zapad vidio jedino sliku koju su mu servirali Srbi. Dakle, nisu Sjedinjene Dràve krive {to im niko iz BiH nije diplomatskim putem, u vidu protesta, ukazao da pruàju uto~ite teroristi~koj organizaciji ~ija
ideologija je glavni krivac za balkanski haos. Upravo zato smo kazali da se u povodu prijetnji Sulejmanu Tihi}u iz BiH nije ~ula ni jedna suvisla reakcija. Teroristi~ka prijetnja {efu dràve, koja stiè iz Sjedinjenih Dràva, povod da se dràva BiH obrati makar Ambasadi SAD u BiH i da traì obja{njenje za porijeklo prijetnje. To nije u~inio niko, mo`da ne toliko zbog toga {to mu takva mogu}nost nije naumpala, koliko zbog ~injenice da se odnos bh. dràvnih organa i funkcionera prema Sjedinjenim Dràvama odve} ne zasniva na partnerstvu, ve} isklju~ivo na poslu{nosti. Mo`da se misli da bi se Sjedinjene Dràve mogle na}i uvrije|ene ako bi se od njih traìlo da zabrane djelovanje êtni~kog teroristi~kog pokreta na svome tlu. Paradoksalno je da su se na listi nepoèljnih osoba u SAD na{li mnogi ~etni~ki zlo~inci, poput Karadì}a i Mladi}a, a da u toj zemlji djeluje njihova organizacija.
Beograd kao edukativni centar tzv. islamskog terorizma

Ako uprkos svemu u Sjedinjem Dràvama nema volje da se zabrani djelovanje êtni~kog pokreta, ~ije su teroristi~ke aktivnosti nesporne, i ako nema pameti i volje iz BiH da se traì za{tita pred teroristi~kim prijetnjama, postoji jo{ jedan momenat koji bi neovisno od ovih relacija mogao biti bitan za SAD kad je u pitanju pruànje uto~i{ta êtni~kom pokretu. Ni u vrijeme agresije na BiH SCG nije prekidala, i ~ak je intezivirala svoje diplomatske veze sa Irakom, Libijom, pa i Iranom koji se potvrdio kao prijatelj Bosanskih Muslimana. Ni ovi vrli bratski muslimani nisu prekidali veze sa Beogradom, {to je trebao biti moralni stav prema velikosrpskom genocidu nad Bosanskim Muslimanima. Poznato je da su se ira~ki oficiri obu~avali u JNA, a da su srbijanski instruktori neposredno uo~i novog rata u Iraku boravili u Bagdadu, spremaju}i ira~ki otpor Ameri~koj armiji. Ove veze beogradskih vojnih i obavje{tajnih struktura, koje danas imaju ~etni~ku ideologiju, sa islamskim svijetom, vuku korijene jo{ iz vremena Pokreta nesvrstanih. Beograd je ve} decenijama evropska edukativna baza vojnicima iz islamskog svijeta. Ko zna koliko je kroz beogradske vojne {kole pro{lo dana{njih tzv. islamskih terorista?! Ova tema bi trebala biti indikativna za ameri~ko nastojanje da se otkriju svi izvori podràvanja terorizma u svijetu. I to tim prije jer su se u jednom momentu tzv. islamski teroristi i ~etnici na{li u zajedni~kom frontu protiv Sjedinjenih Dràva. Bo{njaci su, s druge strane, oduvijek Sjedinjene Dràve doìvljavali kao svog najpouzdanijeg prijatelja. Na àlost, rije~ je o uobrazilji, jer je za prijateljstvo potrebna obostrana volja.
Br. 90. 16. IX 2003.
236
Dnevnik revolucije
Trebaju li nam strane dàmije dok ne obnovimo svoje
Islamski feudalizam
Sakralna vrijednost poru{enih dàmija je na{a veza sa povije{}u Bosne. Ako izignoriramo tu vezu, i ako svoj islam oslonimo na dàmije gra|ene u 21. stolje}u, i sebe }emo naslikati kao do{ljake na balkansko tle, kao strano tijelo koje je tu od ju~er.
Totalitarni gen odre|uje zagubljenost bosanskog dru{tva, a poglavito Bo{njaka. Srbi i Hrvati su demokratski hendikep nadomjestili velikodràvnim ciljevima. Bo{njaci, nau~eni da vazda budu no{eni sudbinom, nemaju snage uspostaviti ma kakav cilj. Da bi se put prona{ao, i putnik usmjerio, valja povesti dijalog, jer se samo kroz propitivanje pro{losti i sada{njosti moè izbistriti ambicija za budu}nost. No, totalitarne navike ovdje isklju~uju dijalog kao bogohulnu aktivnost. Otud nikad Bo{njaci nisu poveli dijalog o u~incima SDA, kao {to nikad ni predstavnici tzv. demokratske alternative nisu poveli dijalog o uzrocima poraza SDP-Alijanse. Valjda se misli da bi kriti~ko promi{ljanje moglo ugroziti njihove politi~ke pozicije, a nema ubjedljivijeg ugroàvanja od teto{enja slabostima i sujetama. Ovo pravilo jednako vaì i za ljude i za partije, i za svaki drugi oblik ìvota na Zemlji.
Antikriti~ki monolog SDP-a

Upravo zbog {utnje koja je uzrokovana totalitarnim navikama, mi danas tapkamo u mjestu, svejedno da li govorili o u~incima politike SDA ili SDP-a. Tek prije neki dan Zlatko Lagumdìja je naloìo svim lokalnim organizacijama SDP-a da obznane plakat u kome objavljuju da }e SDP u narednom periodu organizirati tribine po op}inama, na kojima se navodno èli susresti sa kriti~kim mi{ljenjem javnosti. Na tirbini SDP-a u Srebreniku vidjelo se na {ta }e li~iti to kriti~ko suo~enje. Dovezeni su autobusi SDP-ovih aktivista iz okolnih op}ina, koji su freneti~no pozdravili svog lidera, aplaudiraju}i po diktatu na svaku njegovu ispraznu parolu. Uz lidera SDP-a, na bini je bio i biv{i guverner Tuzlanskog kantona Selim Be{lagi}, o ~ijim je kriminalnim aktivnostima, za njegovog mandata, napisano stotine tekstova, na koje SDP nikada nije reagirao ni na koji na~in. U vrijeme Be{lagi}eve vladavine Tuzlanski kanton je budètska primanja umanjio za tri puta, jer je uspostavljen kriminalni, paralelni sistem naplate poreza, koji je dobio dimenziju uzimanja reketa od strane dràvne mafije. Mnoge firme su uni{tene, kriminalno privatizirane, a nezaposlenost se pro{irila. No, nikome u ovoj robotiziranoj sali nije naumpalo da povede kriti~ki dijalog o u~incima vladavine SDP-Alijanse. Tvrdilo se da vlast SDA nije ni{ta uradila za godinu dana, da je stanje sve gore i gore, ali se zaboravilo kazati da je trenutni haos posljedica kriminalne vladavine SDP-Alijanse, koja je samo u Tuzlanskom kantonu zatekla budèt od 300 miliona maraka, da bi ga na kraju mandata srozala na nekih stotinjak miliona maraka. Sve u svemu, bio je to ortodoksni, komunistoidni monolog Zlatka Lagumdìje, pra}en naru~enim aplauzima. Od kriti~kog dijaloga unutar SDP-a, dakle, nema ni{ta.
Kokuzluk i ugursuzluk
Potpuno je identi~na slika u SDA. Paradoksalno je da je SDP do izbora 2000. upravo èstoko kritikovao mindersku, sehardìjsku, autokratsku stukturu vladavine SDA, a da je godinu-dvije poslije preuzeo iste obrasce vladavine. Ono {to su u SDA bili poznati nam mindera{i, to su u SDP-u Zlatko Lagumdìja, njegovi kumovi i dvorjani, na ~elu sa suprugom mu Aminom, nekada{njom gardaroberkom u Kamernom teatru 55, a sad najednom uspje{nom biznismenkom ~ijoj su se ko fol marketin{koj agenciji poslovi namije{tali na principu mafija{kog reketa. U toku dvogodi{njeg opozicionarstva, koje je podatno za dolaènje pameti, u SDA se nije promijenilo ni{ta, izuzev {to Sulejman Tihi} i Seada Palavri} imaju kvalitetne solisti~ke istupe, ali to nije snaga politi~kog kolektiviteta, ve} volja pojedinaca. Dijalog je mrtav, jer se nikad nije ni rodio. Ovaj uvod smo sa~inili kako bi pozicionirali jedno od pitanja koje nije nikada demokratski i dijalo{ki razmatrano u bo{nja~kom dru{tvu, a to je pitanje izgradnje poru{enih dàmija, odnosno ekspanzija izgradnje novih dàmija, uz ignoranciju vi{e stotina ru{evina. Poznato je da se Islamska zajednica ni do danas nije oslobodila feudalisti~kog promi{ljanja svoje uloge, vjerovatno jer strahuje da bi ulazak dijaloga u njene avlije mogao razbrkati lagodan ìvot vjerskih slu`benika. Otud se pored hiljade diplomanata nekoliko medresa u BiH ne moè na}i ni jedan jedini zaljubljenik u islam koji bi oti{ao u Podrinje da bude uz vjernike, povratnike. Bezbeli je ljep{e mlatiti pare na dènazama u bo{nja~kom okruènju, nego i}i me|u ove ostavljene i zaboravljene Bo{njake, gdje nema ni para, ni sigurnosti, ni hladovine. Hiljade diplomanata su naopako motivirani u pogledu razumijevanja svoje uloge u islamu, i uloge islama u Bo{njaka. Dovoljno je pogledati zarasla i zapu{tena mezarja {irom Bosne, a posebno u urbanim sredinama, gdje se ljeti trava oko mezareva kosi samo ako }e se tu neko ukopati, pa razumjeti da oko hiljadu maraka koliko Islamska zajednica uzima po dènazi u kona~nom skoru biva astronomska suma ~iji bi stoti dio bio dovoljan da mezarja, kao slika duhovne higijene jednog naroda, budu zavijena u ~istotu i bri`nost. Muftije u posljednjim modelima dìpova, hodè sa dìdàvim narukvicama i pederskim prstenovima, te ostali uposlenici Islamske zajednice koji su povjerovali da su povla{tena kasta u dru{tvu, o~ito nisu spremni ni na kakav dijalog, jer bi im se taj stoti dio ukupnih, basnoslovnih prihoda mogao odlomiti za duhovnu higijenu naroda. Dodu{e, valja napomenuti da su imami u nekim mjestima, recimo u Gra~anici, pozivali na dùmama ljude da se organiziraju akcije ure|enja mezarja, ali se samo jedan dèmat odazvao. Za{to? Moèbit zato {to dèmatlije znaju da Islamska zajednica ima dovoljno novca da plati ure|enje, ali ne èli odre}i se ni cvonjka u tu svrhu? Moèbit zato {to smo u kriti~noj masi ugursuzan narod pa }emo mirne du{e gledati kako je trava prerasla ni{ane na{ih bli`njih? Svejedno, opravdanja nema. Srbi i Hrvati si takav ugursuzluk nikada ne bi dopustili. Ovaj ilustrativ oko mezarja samo ukazuje da je Islamska zajednica odrvenila na suptilne osje}aje, kao {to i svaki skorojevi} zaboravi na vrijeme kad je bio obi~ni smrtnik. [teta po Bo{njake je nesaglediva, jer bi upravo Islamska zajednica morala biti nosivi stub snaènja naroda, kojeg nema bez dijaloga i kriti~kog promi{ljanja. Ovakva Islamska zajednica ne moè pokrenuti takav dijalog, jer bi se lako otkrile i sve njene sintosopstveni~ke, malodu{ne, nebo{nja~ke, pa ponegdje i nemuslimanske osobenosti.
Dàmije i bo{nja~ki ìvot

Jedno od pitanja koje bi Islamsku zajednicu moglo dota}i u ìvac njene aktuelne slabosti jeste politika obnove i izgradnje dàmija. Dosad u BiH niko nije napravio istraìvanje o broju i karakteru vjerovatno na desetine novih dàmija
koje su gra|ene parama Saudijske Arabije i koje ni po ~emu ne podsje}aju na islam u Bosni. Istovremeno dok su gra|ene te dàmije, koje nalikuju na saharske {atore, zjapilo je stotine zgari{ta na kojima su nekad bile dàmije koje su poru{ili ~etni~ki i usta{ki teroristi. Dilema je grdna: da li saudijskim nazovi prijateljima kazati kako nama ne trebaju nove dàmije, prije nego {to obnovimo stare, i tako odbiti mogu}nost izgradnje novih dàmija po Bosni, koje jesu prilog prisutnosti islama? Ili, pak, prihvatiti o~ito rezolutnu ponudu saudijskih nazovi prijatelja koji èle davati pare samo za nove dàmije, u duhu i stilu svog podneblja? Uz to, izgradnja novih dàmija upo{ljava mnoge ljude, hrani mnoge porodice, pa i slu`benici Islamske zajednice se u tim poslovima bezbeli fino opare. Kakve su posljedice? Sakralna vrijednost poru{enih dàmija je na{a veza sa povije{}u Bosne. Ako izignoriramo tu vezu, i ako svoj islam oslonimo da dàmije gra|ene u 21. stolje}u, i sebe }emo naslikati kao do{ljake na balkansko tle, kao strano tijelo koje je tu od ju~er. Nema nikakve dileme oko nu`nosti obnove i izgradnje dàmija, jer tamo gdje su dàmije tu je i bo{nja~ki ìvot. Ali, mora biti dileme oko tako olakog, stihijskog tretmana ovog izuzetno va`nog pitanja. Islamska zajednica je morala razumjeti da za Bo{njake nema bitnijeg pitanja od obnove dàmija, ba{ onakvih kakve su bile, kako bi svojim historijskim izgledom svjedo~ile o kontinuitetu bo{nja~kog ìvota u BiH. Na àlost, doga|alo se da se na mjestima poru{enih dàmija grade posve druk~ije gra|evine, koje ni po ~emu ne podsje}aju na dàmiju koja je tu postojala 300 ili 400 godina. Prvi svijetao primjer obnove jedne dàmije ba{ onakvom kakva je bila dogodio se u Stocu, gdje je Careva dàmija obnavljana ~ak po graditeljskim recepturama iz vremena kada je pravljena, sa upotrebom kozje dlake u malteru i sl. No, manje je poznato da su stola~ke dèmatlije Carevu dàmiju obnovile bez supervizije Islamske zajednice, jer je prijetila opasnost da na tom mjestu nikne neki saudijski {ator.
Ru{enje poru{enog
Povod za ovaj tekst zapravo je sramno uti{ani politi~ki skandal koji se dogodio u Livnu, gdje je nadle`na op}inska slu`ba Islamskoj zajednici naloìla da ukloni ostatke centralne livanjske ûr~inica dàmije, koji su usta{e minirale 25. aprila 1994. godine. Inspektor koji se zove Hrvoslav Perkovi} je 2. septembra Med`lisu IZ Livno uputio nalog da u roku od 15 dana poru{e poru{eno, uprkos tome {to je Med`lis jo{ prije dvije godine uputio svu potrebnu dokumentaciju i zahtjev za obnovu. Prva za~koljica je nastala kada je nadle`ni organ vratio dokumentaciju sa zahtjevom da se gradi dàmija kakva je bila, a bez kupole koja je predvi|ena ovim projektom. Med`lis je u{ao u àlbeni postupak, traè}i da ne gradi dàmiju kakva je bila prije ru{enja, ve} kakva je po nekim predanjima bila prije 300 godina. Vjerovatno bi se dogodila jo{ neka opstrukcija i da je Med`lis ispo{tovao zahtjev nadle`nog organa, ali je to nebitno za na{u temu. Bitno je pitanje: êmu insistiranje da obnavljamo i gradimo dàmije u ma kakvom drugom obliku i duhu osim u onom koji svjedo~i da je ovo na{a zemlja? Na ovo pitanje nema u~inkovitog odgovora bez dijaloga i bez spremnosti da se ~uje kritika, i da se uvaì mi{ljenje koje je najrazumnije. Odsutvo dijaloga nas po ovom pitanju, kao i po svakom drugom, vodi u ti{inu, u zaborav, u propast. Onaj ko prije~i dijalog u islamu, o islamu, taj nema veze sa islamom. Islam nije feudalizam, jer se nad njim ne moè uspostaviti vlasni{tvo.
Br. 91, 30. IX 2003.
Dnevnik revolucije
239
Igrale se delije ispred {uplje }elije
Kako BUBANJ laè

U Vojno-istra`nom zatvoru u nekada{njoj Kasarni Viktor Bubanj nije ubijen ni jedan jedini Srbin. Kako je onda mogu}e da srpski logora{i izmisle da je tu ubijeno 2000 Srba?! Jednostavno, oni znaju da }e la`, koju niko ne demantira, nekada postati istina.
Poku{aj srpskih logora{a da na nekada{nju kasarnu Viktor Bubanj u Sarajevu, a dana{nje sjedi{te Dràvnog suda, postave plo~u u spomen na svoje navodno stradalni{tvo, vrhunac je vanjske i unutarnje licemjernosti. Srpski logora{i su ceremoniju tempirali dan prije otvaranja Memorijalnog centra u Poto~arima, ~ime su posvjedo~ili svoj odnos prema zlo~inu. Drugo, postoje desetine li~nosti u Sarajevu koje su i po slu`benoj, i po moralnoj liniji trebale osjetiti potrebu da progovore o Vojno-istra`nom zatvoru u kasarni Viktor Bubanj kao o instituciji dràve koja je funkcionirala u skladu sa zakonom i pod stalnom kontrolom dràvnog Predsjedni{tva. Te{ko je razumjeti za{to {ute, recimo, predstavnici Srpskog gra|anskog vije}a, kad mnogi od njih znaju da su tvrdnje srpskih logora{a bezo~na la` koja je u funkciji anuliranja zlo~ina Karadì}eve hunte. Za{to {ute brojna sarajevska udruènja koja se bave promocijom multikulture, a koja su i te kako spremna da ekstremizam ~eprkaju samo kod Bo{njaka? Zar nije sveta moralna i intelektualna obaveza svjedo~iti pravdu i istinu?
Sukob s turskim genima

Srpski logora{i, predvo|eni svesrpskim politi~kim establi{mentom Republike Srpske, tvrde da je u kasarni Viktor Bubanj ubijeno 2000 Srba. Razmjere ove tvrdnje su jednako fantasti~ne kao i ma koja od stotine laì paljanske propagande, poput one, recimo, da Alijini mudàhedini srpsku djecu bacaju u kaveze u zoolo{kom vrtu, gdje ih pro`diru izgladnjeli lavovi. Istina je sljede}a: U kasarni Viktor Bubanj nije ubijen ni jedan jedini Srbin!!! Kako je onda mogu}e da srpski logora{i izmisle 2000 ubistava? Odgovor spada u domen psihijatrije, jer je samo u kobinaciji ludila i zlobe mogu}e iz ni~ega izmisliti zlo~in. Velikosrpska propaganda je koncentrat kolektivnog srpskog ludila, koje su ugledni svjetski psihoanaliti~ari ozna~ili kao transgeneracijsku traumu, uo~iv{i da Srbi i danas ìve u 1389. godini, u ambiciji da namire ra~une za poraz na Kosovu. Ta kolektivna i{~a{enost pora|a sve druge distorizije psihosocijalnog pona{anja, od stavljanja ubistva muslimana na pijedestal nacionalne vrline, pa do morbidnih laganja na svakom koraku. Srbi su, u kriti~noj masi, svjesni da ne mogu promijeniti svoje turske gene, s kojima su u zavadi, a taj dramski sukob na kraju rezultira mirenjem sa svojom ubogo{}u. Invalidnost srpskog kolektivnog uma dala bi se lako prevazi}i, ali logikom tolerancije i humanizma. Budu}i da je srpstvo primitivno, ono ne moè dose}i taj uvid za izlazak iz mentalnog }orsokaka. Sukob s turskim genima se nastoji prevazi}i stalnim ìvotom u nastavku Kosovskog boja, {to je budala{tina
samo po sebi. Srpski ìvot u budala{tini generira razne naopake osobenosti, a nadasve patolo{ku potrebu za laganjem. Prisjetimo se koliko je puta u toku agresije TV Beograd slikala muslimanske `rtve srpskih zlo~ina, a onda na sva pravoslavna zvona tvrdila kako su to nevini Srbi koje su pobili Alijini mudàhedini. Takva morbidnost svojstvena je samo zlo~ina~kom umu, koji se po pravilu ra|a iz ranjenog identiteta. Srbi su Turci, a htjeli bi da nisu, pa s kamama zaganjuju Bo{njake koji su zadràli slavensku, bjeloputu krv, te su vi{e Slaveni, nego {to su to sami Srbi. [ta se sad tu moè {to su turski askeri tasla~ili pravoslavne ène, a ostavili na miru ène onih {to su pre{li na islam. Dabudu se i Srbi u~lanili u muslimane, pa bi danas bili Slaveni, poput plavokosih i plavookih Bo{njaka. Logi~no je, brate, to {to Srbe razaraju turski, brkati geni. Bila je taka politi~ka situacija.
Karadì}ev logora{ki marketing

Srpska propaganda je genetski, tradicionalno zasnovana na laìma, ali s jasnom ra~unicom. Oni znaju da }e optu`ba o 2000 ubijenih Srba preplaviti internet sajtove, pro}i kroz novine, sti}i na mnoge diplomatske stolove, a da tu la` niko iz Sarajeva ne}e demantirati. Godinama su uspijevali Svijet dràti u zabludi da Sarajlije ubijaju sami sebe, jer su znali za mo} propagande. Bosanci, s druge strane, imaju bogumilski feler, pa vjeruju kako }e Dobro i Zlo popeglati neko odozgo. Otud je velikosrpska la` uvijek u prednosti nad bosanskom istinom. Izmi{ljanje zlo~ina u Sarajevu u interesu je globalnog projekta za BiH, po kome su svi jednako krivi za rat. Ubjedljivi debalans izme|u `rtava i zlo~inaca nemogu}e je poravnati istinoljubljem. Mnogi }e jedva do~ekati da Srebrenica, Markale, Kapija, Luka ili Keraterm dobiju ma kakvu protuteù na klackalici uravnilovke. Zdravom logikom, pak, lako je utvrditi da srpski logora{i morbidno laù. I to uo~i otvaranja Memorijalnog centra u Poto~arima. Uz sve logora{e svijeta ide maksima da - zlo~in nema naciju, pa bi bilo logi~no o~ekivati da se i srpski logora{i nepoliti~ki i anacionalno odnose prema svakom po~injenom zlu. Naprotiv, oni su odlu~ili svojim navodnim patnjama minimiziraju zlo~in u Srebrenici. Time su se stavili na stranu velikosrpskog zlo~ina nad 10.000 Srebreni~ana. Time su, zapravo, sebe deloìrali iz svjetske porodice logora{a. Ako su tu, uop}e, ikada i bili.
^lanovi Dràvne komisije

U Dràvnu komisiju za kontrolu zakonitosti postupanja pripadnika TO i Policije imenovani su: Miodrag Simovi}, predsjednik, Ranko Nikoli}, [ahbaz Dìhanovi}, Sead Dautba{i}, Martin Ragu`, Zdravko Kneèvi}, Jusuf Pu{ina, @arko Buli} i Ekrem Galijatovi}, od kojih su svi bili predstavnici dràvnih institucija iz oblasti pravosu|a.
Su}ut za izmi{ljenje `rtve

Srpski logora{i prije li~e na glumce u predstavi Doga|anje naroda, nego na ljude koji su pro{li kroz logore. Vidi se to po jeftinim trikovima. Recimo, svoju spomen-plo~u su prekrili dràvnom bh. zastavom, da ko fol iskaù svoju privrènost bh. dràvi, a sve drugo {to su po~inili je transparentna podr{ka idejama Radovana Karadì}a. Dalje, svesrpski politi~ari koji su bili nazo~ni pred biv{om kasarnom Viktor Bubanj, svoj su odlazak u Srebrenicu uslovili dolaskom bo{nja~kih funkcionera na ceremoniju postavljanja tzv. spomen-plo~e. Paravac je àlosno ustvrdio da je propala jo{ jedna prilika za pomirenje, koje bi se dogodilo ako bi Sulejman Tihi} do{ao da se pokloni izmi{ljenim srpskim `rtvama izmi{ljenog zlo~ina, i ako bi Paravac oti{ao u Srebrenicu da se pokloni stvarnim `rtvama
stvarnog zlo~ina. Sude}i po demokratskoj i multikulturalnoj ti{ini koja se nadvila nad ovu ponudu, bi}e da se i Krug 99, Fincijeva Komisija istine i pomirenja i razni vrli intelektualci slaù sa mogu}no{}u pomirenja u stilu: Neka se Bo{njaci pokaju zbog izmi{ljenih zlo~ina, pa }e se i Srbi pokajati za stvarne zlo~ine. Svesrpsku jeftinu la` o 2000 ubijenih najlak{e je utvrditi ~injenicom da javnosti nije predstavljeno ni jedno jedino ime ni jedne jedine `rtve. Kad znaju ovoliku halabuku napraviti oko nepostoje}ih zlo~ina, zamislite koliku bi gu`vu pravili kad bi imali podatke o makar jednom Srbinu koji je navodno ubijen u kasarni Viktor Bubanj?! Tekst na njihovoj plo~i je, {to bi narod rekao, okruglo pa na }o{e, a da imaju imena `rtava, logi~no, ta imena bi se na{la umjesto teksta koji ni{ta ne zna~i. Dalje, ako ve} tvrde da je tu ubijeno 2000 Srba, pa valjda taj podatak baziraju na nekoj evidenciji. Trebalo bi ih zamoliti da javnosti predo~e makar deseti dio imena sa svog nepostoje}eg spiska, uz obe}anje da }e gra|ani Sarajeva podi}i tu plo~u, u uvjerenju da je svaki zlo~in samo zlo~in. Dakako, to se ne}e dogoditi, jer je rije~ o morbidnoj laì, jer je pri~a o 2000 ubijenih samo jedna od bezbroj velikosrpskih izmi{ljotina, i ni{ta vi{e.
Jadna majko svoja

Tekst tzv. spomen plo~e koja je trebala biti postavljena na kompleks Dràvnog suda glasi: Na lokaciji kasarne Viktor Bubanj u toku rata 19921995 bio je uspostavljen logor smrti za Srbe. Blizu dvije hiljade srpskih civila je mu~eno, zlostavljano ili ubijeno. Njihove `rtve i stradanja moraju svima biti opomena za budu}nost.
Izvje{taji Dràvne komisije

Velikosrpska la` nam je pre{la u naviku, pa se oko nje plaho i ne ibretimo. Me|utim, ibretimo se oko hipokrizije mnogih institucija i pojedinaca u Sarajevu koji su morali reagirati na posljednju epizodu velikosrpske agresije na istinu. Odluka o obrazovanju Dràvne komisije za kontrolu zakonitosti postupanja pripadnika TO i Policije donesena je od strane dràvnog Predsjedni{tva 17. juna 1992. godine. U tekstu Odluke su u naredbodavnoj formi propisani visoko humani i civilizacijski normativi postupanja sa osobama koje su li{ene slobode. Komisija je mogla samoincijativno, ili na prijedlog gra|ana, reagirati i istraìti sporne slu~ajeve. Komisija je sa~inila mno{tvo izvje{taja, koje je razmatralo Predsjedni{tvo RBiH, a izme|u ostalog tretirala je i Vojno-istra`ni zatvor u Kasarni Viktor Bubanj. Do ovih izvje{taja se i danas moè do}i, a njihovu vjerodostojnost bi svojim izjavama mogli potvrditi ~lanovi Komisije, sve sami ugledni i pristojni ljudi. Me|u brojnim izvorima koji svjedo~e da se u Kasarni Viktor Bubanj nisu doga|ali nikakvi zlo~ini, ve} da je to bio regularan vojno-istra`ni zatvor, za sve, pa i za Srbe koji su se ogrije{ili o zakon, moè se uzeti i tekst u Oslobo|enju, od 5. avgusta 1992., pod naslovom Dràvna komisija u vojnom zatvoru, gdje je objavljeno da su ~lanovi Komisije oti{li provjeriti glasine o postojanju tzv. logora za Srbe, i da su se uvjerili u evidenciju zatvorenika, u korektno pona{anje osoblja, i sl. Utvr|eno je da zatvorenici ~ak nemaju ni radnu obavezu, po ~emu im je bilo bolje i sigurnije nego gra|anima Sarajeva. Zatvorenici su se, zapisano je, jedino àlili na manjak hrane, ali su iskazali razumijevanje, jer su dijelili sudbinu gra|ana Sarajeva koje je agresor, pored svega, iznurivao i gla|u. Kako je primijetio Alija âbri}, koji je u vrijeme agresije radio u kasarni bolje su ìvjeli zatvorenici nego civili. Njima je Crveni kri` redovno donosio konzerve s mesom, dok su gra|ani Sarajeva skapavali od gladi kaè âbri}, koji potvr|uje da je sastav zatvorenika bio
multietni~ki. To tvrdi i general Nedàd Ajnadì} koji kaè da je u zatvoru uvijek bilo vi{e Bo{njaka nego Srba.
Viza za la`
Na kraju, opet dolazimo da stare pri~e da u Sarajevu ne postoji institucija koja bi pratila, analizirala i reagirala na sve pojave koje su usmjerene kao preoblikovanju istine o genocidnoj agresiji na RBiH. Ipak, moglo se o~ekivati da }e neki pojedinci, koji znaju istinu o razlikama izme|u Sarajeva i Pala, osjetiti moralnu ili patriotsku potrebu da reagiraju. Na àlost, na{a je {utnja dala licencu novoj velikosrpskoj laì. Nemojmo se ~uditi ako la` o 2000 ubijenih Srba u Kasarni Viktor Bubanj uskoro postane istina. Samim tim {to naspram te laì nije podastrto stotine dokumenata i argumenata koji svjedo~e da su u Sarajevu i Srbi, kao i Hrvati, Bo{njaci, Jevreji i ostali jedino bili `rtve Radovana Karadì}a i njegovih monstruma s brda.
Br. 92, 14. X 2003.
Dnevnik revolucije
243
Dnevnik revolucije
Ramazan bez Alije

Samo se kreteni raduju kad neko umre
Ramazanski spokoj uvla~i se u bosanske mahale, dok nad na{im krovovima jo{ uvijek ledbe reakcije na Alijin odlazak. Kriti~na masa ljudi u postu {iri energiju staloènosti, i njome obuzima i one za koje je ramazan ne zna~i ni{ta. Energija smiraja do|e kao voda po vatri, razbuktanoj u konfliktima koje je donio razli~it komemorativni tretman ìvota i djela Alije Izetbegovi}a. Ramazanska plemenitost sama je po sebi egzil pred bahatim svakodnevljem, a pogotovo danas, poslije Alijine smrti, kad u duhovnoj posve}enosti vrijedi poslagati utiske i predvidjeti puteve.
Tetack in the chelo

Dogodile su se dvije ekstremne pojave koje odudaraju od namjere ve}ine patriotskih Bosanaca da se od Alije Izetbegovi}a oproste u miru i dostojanstvu. Prva pojava je vrije|anje i sataniziranje, a druga je hipokrizijsko glorificiranje Alijine uloge. Ni jedan ni drugi pristup nisu ta~ni, drski su, i neprimjereni univerzalnim obi~ajima opro{taja sa ne~ijim ìvotom. Od Karadì}evih sljedbenika se definitivno moè o~ekivati sve! Na vijest o Alijinoj smrti oni su poru~ili: Alija je zlo~inac! Aliji je bilo mjesto u Hagu! Kao i u mnogo drugih slu~ajeva, velikosrbi ne kaù kako je to Alija zlo~inac. Gdje su ti zlo~ini? Ima li makar i jedno mjesto pod Alijinom vla{}u koje li~i na ma koji od stotine ~etni~kih konc-logora, gdje su ljudi ubijani sa stra{}u i perverznim porivima, izdignutim na pijedestal srpskog nacionalnog interesa? Nema!!! Pa za{to onda velikosrbi laù? Zato {to su zlo~inci, od glave do pete, i {to im je la` prirodni duhovni ambijent. Velikosrpsko zlo~instvo i la`ljivost su rezultat kolektivne mentalne perverznosti. Samo bi razvratan krme}i um, kakav je onaj Borislava Paravca, mogao u vrijeme kolektivne boli Bo{njaka, poru~iti: Alija je zlo~inac. Paravac nije ljudsko bi}e, ono je divlja svinja, ~varak s mozgom, ~iji bi ìvot prohujao u svinjcu da mu Alija nije priznao Republiku Srpsku, naivno vjeruju}i da }e zakonski ambijent kultivirati kolja~e i kretene. Alija se prevario, u najboljoj namjeri, jer nije imao snage vidjeti da Bog u ljudsko obli~je obla~i i ìvotinje, poput Paravca, sa kojima se jedino moè komunicirati daljinski, putem tetka u ~elo. Istovremeno je reagirao i glavni Lagumdìjin partner u RS, Milorad Dodik, koji je poru~io da je bolest spasila Izetbegovi}a od odlaska u Hag. Dodik laè! Dodik vrije|a! Dodik urinira po bo{nja~koj boli! Njegova kretenska lupetanja lako je razobli~iti. Jednostavno, zar bi ovoliki broj svjetskih uglednika odavao po{tu nekome ko je trebao zavr{iti u Hagu?! Prisjetimo se, u povodu smrti Franje Tu|mana iz Evrope se nije ~ula ni jedna pozitivna rije~, jer je prvi hrvatski Predsjednik bio kandidat za Hag. Ubijao je bo{nja~ke i srpske civile, otvarao konc244 Dnevnik revolucije
logore, ru{io bogomolje, i ni po ~emu se nije razlikovao od Milo{evi}a ili Karadì}a. Za sve njih, Alija je pacifisti~ki i humanisti~ki gorostas.
Dommacha litha
Po moralnom peksinluku kod velikosrba ne postoje ideolo{ke razlike. Paravac i Dodik su jedno te isto. Gotovo smo sviknuti na svesrpsko genocidno bratstvo i jedinstvo. Iznena|uje nas, pak, doma}a radinost. Prijateljski Bosanski kongres, za koji smo vjerovali da u konstruktivnoj kriti~koj misiji tematizira gre{ke Izetbegovi}e politike, prosuo je po ljudskoj boli bibavu litu, vrijednu zgraàvanja. Nekoliko sati poslije Alijine smrti, Bosanski kongres iz îkaga je obznanio tekst pod naslovom: IZDAJNIK JE MRTAV @IVJELA BOSNA i HERCEGOVINA! Bosanski kongres ima pravo vjerovati kako je Alija izdajnik. Ima pravo prikupljati argumente u prilog svoje teze. Alija nije svetac pa da bude oslobo|en kriti~kog suda. Sve je to normalno u demokratskom ambijentu. Me|utim, ono {to nije normalno, {to je razvratno, pogano, ~etni~ko i usta{ko, jeste slavljeni~ko raspoloènje Bosanskog kongresa zbog Alijine smrti. Samo se kreteni raduju kad neko umre. Ljudska bi}a od{ute, kad nemaju {ta re}i. U Sarajevu ima mnogo ljudi koji Aliju smatraju negativnom i {tetnom pojavom za Bosnu i Bo{njake. Ali, ovi ljudi {ute, jer je Alija nekome otac, nekome vo|a, nekome svetac, i ljudski je ne poganiti ne~iju bol. Izuzetak je, dodu{e, Senad Avdi} Tucca, koji je odmah po zagreba~kim medijima prosuo salve gadosti protiv Izetbegovi}a. Njegov gadluk nije mogao sa~ekati koji dan, dok bol mine.
And the necriw and the criw

S druge strane, imali smo poplavu glorifikacija Alijine li~nosti. Obi~aj je da se o mrtvima govori sve najbolje. Sporno je kad u ovom obi~aju sudjeluju politi~ari koji su svoju platformu zasnovali na satanizaciji Alije i njegove politike. Lagumdìja povra}a hvalospjeve o Aliji. Mogao je tako nadahnuto govoriti i za Alijinog ìvota, ali, nije. Pa ako mu je Alija ba{ toliki pozitivac, kako je mogu}e da su njegovi prvi saradnici tzv. islamski teroristi?! Alija je imao apsolutnu vlast, {to se vidi i kroz aktuelne reakcije u kojima niko ne spominje pluralizam, ve} samo i isklju~ivo Aliju. Da nije bilo Alije, ne bi bilo ni Bosne ~ulo se stotine puta. Po tome, njegova vlast je bila autoritarna. Dakle, ni jedan dràvni funkcioner ne moè biti kriv za tzv. islamski terorizam, a da i Alija ne bude kriv. Ako je za Lagumdìjinu policijsku dràvu Alija velikan, pozitivac, mirotvorac, itd., onda su takvi i svi drugi u Alijinoj piramidi vlasti. Lagumdìja se s ra~unom prera~unao, jer je uo~io da svjetski lideri {alju pozitivne poruke o Alijinoj ulozi, pa se i on pridruìo hvalospjevima. Ali, duàn nam je objasniti vezu izme|u plemenitog Alije i njegovih opasnih saradnika. Ramazanska }e ~istota izbistriti nagomilane nejasno}e. Sve }e traìti svoje mjesto. I oni tekbiri na Alijinoj dènazi. Kao naslije|e Alijine gra|anske Bosne.
Br. 93, 28. X 2003.
Dnevnik revolucije
245
Vlada Tuzlanskog kantona legalizirala NACIZAM
Hrvatski nacizam u bosanskim {kolama

U politi~koj povijesti tuzlanskog kraja samo je u vrijeme NDH-zije {kolstvo bilo ustrojeno po nacisti~kim pravilima. [est decenija poslije, Vlada Tuzlanskog kantona je vratila nacizam u {kolske klupe: pristala je na ultimatum roditelja hrvatskih u~enika da njihovu djecu ne moè u~iti niko drugi osim osobe hrvatske nacionalnosti.
Politi~ko hrvatstvo je klju~ni krivac za dejtonsku sudbinu BiH. Prva izdaja bh. patriotskog fronta, koji svoje utemeljenje ima u Referendumu o neovisnosti BiH, kao ishodi{tu bosanskog otpora protiv velikosrpske politike Slobodana Milo{evi}a dogodila se od politi~kog hrvatstva. Bila je to izdaja hrvatskih nacionalnih interesa, ali i hrvatske nacionalne volje, koja je u punom kapacitetu participirala u onih 64 odsto glasova kojima je izglasana neovisnost i suverenitet RBiH.
Hrvati od bosanstva do nacizma

Prirodno i logi~no savezni{tvo Bosanaca i Hrvata protiv velikosrpske okupacije Hrvatske i BiH izrodilo se u suprotnost, jer je primitivni i {picoliki hrvatski predsjednik Franjo Tu|man za svoga saveznika odabrao Slobodana Milo{evi}a. Iako je Milo{evi}eva genocidna soldateska skrivila smrt hiljade Hrvata, Tu|man je velikosrbima pruìo ruku savezni{tva, a da se Hrvati nikad nisu osjetili poniènim i povrije|enim zbog toga. Ostalu pri~u znamo. Ipak, valja ponoviti da bi nesu|eno antifa{isti~ko savezni{tvo Bosanaca i Hrvata u otporu Milo{evi}evoj genocidnoj soldateski rezultiralo posve druk~ijim ishodom za BiH. Na{a bi zemlja bila oslobo|ena i izgra|ena po volji kakvu su njeni gra|ani, a Hrvati u punom kapacitetu, izabrali na Referendumu. No, politi~ko hrvatstvo je svoju patriju vidjelo u tzv. velikoj Hrvatskoj, a ne u BiH, i otud je odmah po po~etku agresije pristalo da grabi svoj, genocidni komad. Sa stanovi{ta hrvatske hegemonije, projekat se isplatio. Hrvati su ~inili ve}inu na 16 odsto bh. teritorije, a danas se prostiru na 27 odsto Federacije. U vjerovanju da se hrvatski Mostar brani u Sarajevu, Tuzli ili Maglaju, Hrvati ekonomski, pa i politi~ki, zauzimaju i ove prostore, ne zbog toga {to ih èle pretvoriti u etnonacionalnu pustinju, koliko zbog toga {to vjeruju da stabilnost osvojenih teritorija ovisi od ulaska u dubinu bosanske fronte. Tu|manacisti~ko politi~ko hrvatstvo do danas je obuzelo patriotski osje}aj bh. Hrvata. To vi{e nisu isti ljudi. Za razliku od 1992. kada je postojala su{tinska razlika izme|u referendumske volje bh. Hrvata i politike Franje Tu|mana i njegovih bh. satelita, danas je politi~ka volja bh. Hrvata dominantno prilago|ena ciljevima koje su Milo{evi} i Tu|man zacrtali u Kara|or|evu. Bosanski Hrvati danas su velikohrvati, koji dejtonsku Bosnu doìvljavaju kao privremeno rje{enje, dok se ne steknu uvjeti za pripajanje tzv. hrvatskih teritorija u BiH susjednoj Hrvatskoj.
Koliko je 1992. Hrvatski kolektivitet podràvao bh. patriotsku ideju, i bio zahvalan na bo{nja~kom savezni{tvu u odbrani Hrvatske od velikosrpske agresije, toliko je danas hrvatski kolektivitet obolio od nacizma, i od mr`nje prema Bo{njacima i bosanskoj ideji. Frapantna je ~vrsto}a hrvatske nacisti~ke volje, koja napada i prostore na kojima nikad nije bilo hrvatsko-bo{nja~kih problema. Napadnut je tuzlanski kraj. Na mala vrata, uz pre}utnu saglasnost hrvatskih intelektualaca i udruga, i u tuzlanskom je kraju promovirana ideja o nacisti~kom {kolstvu. Da stvar bude gora, legalizaciji hrvatskog nacizma u bosanskim {kolama kumovala je Vlada Tuzlanskog kantona, i to njeni kadrovi iz reda SDP-a.
Hrvatska {utnja kao znak odobravanja

Na podru~ju TK nikada se nije dogodio sli~an slu~aj. Tuzlanski kraj je uvijek bio pozitivan primjer me|uetni~ke sloge, po svim kriterijima. Otud iznena|uje {utnja brojnih hrvatskih udruga i intelektualaca, koji su dozvolili da im izvjesni Mato Matijevi}, predsjednik udruge roditelja iz [pionice, {titi nacionalne interese, tako {to }e bo{nja~ke prosvjetare proglasiti nepodobnim po nacionalnoj pripadnosti. U Tuzli je prije nekoliko godina jednom Bo{njaku nelegalno poru{ena ku}a, kako bi se ba{ tu, gdje su poèljeli tuzlanski katolici, izgradio Katoli~ki {kolski centar. A {ta bi se desilo da je u Tuzli nekom Hrvatu sru{ena ku}a zbog izgradnje medrese ili dàmije? Pa i Papa bi se oglasio! Ni na jednu bo{nja~ku manifestaciju nije do{lo toliko Hrvata, koliko je Bo{njaka do{lo na otvaranje K[C, sve s namjerom da se pokaè vjera u suìvot i toleranciju. Otud se o~ekivalo da }e hrvatske udruge i intelektualci di}i svoj glas protiv promocije nacizma pod okriljem tzv. za{tite hrvatskih nacionalnih interesa.
Kompromis je kapitulacija
Kada roditelji u~enika jedne nacionalnosti ne dozvoljavaju da im djecu u~i nastavnik druge nacionalnosti, ~ija je isklju~iva grije{nost razli~ita nacionalna pripadnost, i kad takvu nakanu uspiju sprovesti u djelo onda se takva pojava ima zvati nacizmom. Nacional-{ovinizam je neta~na kvalifikacija za legalisti~ko djelovanje nacionalne mr`nje, jer se za ovu pojavu ra~unalo uvijek da ima krivi~ni, a ne legalisti~ki karakter. Nacizam je, pak, dràvni sistem koji razlikuje vi{e i manje vrijedne nacije. U Hitlerovoj Njema~koj je sistem propisao da jevrejski nastavnik ne moè u~iti njema~kog u~enika, kao {to je Vlada Tuzlanskog kantona upravo odobrila da bo{nja~ki nastavnik ne moè u~iti hrvatskog u~enika. Vlada Tuzlanskog kantona je slovodobitno obznanila da je postigla kompromis u povodu desetodnevnog bojkota nastave u podru~noj {koli u Srednjoj [pionici, u Op}ini Srebrenik, gdje su hrvatski roditelji zabranjivali svojoj djeci da dolaze na nastavu, jer im je u~iteljica trebala biti Bo{njakinja, Alma Fazli}, koja je legalno primljena na konkursu, umjesto prethodne nastavnice, Hrvatice, koja je oti{la na porodiljsko bolovanje. Roditelji su zainta~ili da njihovu djecu ni po koju cijenu ne moè u~iti Bo{njakinja, iako taj stav nisu objasnili nikakvim argumentom, u stilu kakva je razlika hrvatske i bo{nja~ke u~iteljice ako i jedna i druga izvode nastavu po jedinstvenom nastavnom programu. Hrvatska u~iteljica, ako }e se pridràvati nastavnog programa, svakako ne moè izvoditi i{ta hrvatskiju nastavu od one kakva je propisana, {to zna~i da bi i bo{nja~ka u~iteljica posve identi~no prenosila znanje koje je zacrtano planovima koji vaè za sve {kole na podru~ju TK. Razlika moè postojati jedino ukoliko roditelji o~ekuju da se hrvatska u~iteljica ne}e pridràvati nastavnog programa, pa }e u bosanskoj {koli prosipati velikohrvatsku pri~u, {to je manje vjerovatno. Bi}e da je po srijedi isklju~ivo
nacisti~ki osje}aj o vi{e i manje vrijednim nacijama, o vi{e i manje vrijednoj djeci, po kojemu vi{e vrijednu djecu ne moè u~iti u~itelj iz manje vrijednog naroda. Jer, da postoji ikakav argument izvan ove definicije, pa valjda bi ga saop}ili roditelji hrvatske djece. Oni su, pak, ostali samo na svome ultimativnom zahtjevu da njihovu djecu ne moè u~iti Bo{njakinja. Kompromis Vlade TK se sastoji u tome {to }e umjesto Alme Fazli} nastavu za prvi i tre}i razred izvoditi postoje}a u~iteljica, Hrvatica Vedrana Fo~akovi}, dok udruga roditelja negdje ne prona|e novu u~iteljicu hrvatske nacionalnosti, umjesto legalno primljene u~iteljice Fazli}, ~ija su gra|anska i radni~ka prava slomljena pod naletom nacisti~kog nasilja.
Pod zastavom susjedne dràve

Podru~na {kola u Srednjoj [pionici ukra{ena je {ahovnicama i velikohrvatskom ikonografijom, tako da se sti~e dojam da ste u Hrvatskoj, a ne u BiH. Jednonacionalnim obilje`jima nije mjesto u dràvnim institucijama, budu}i da ove institucije imaju zajedni~ka obilje`ja. To {to je {kola u [pionici krcata nacionalnim obilje`jima susjedne dràve i vjerskim znakovima, bilo bi isto kao kad bi svaki razred sa bo{nja~kom ve}inom izvjesio zastavu sa ljiljanima i mjesec i poluzvijezdu. Pa ni tad pore|enje ne bi bilo adekvatno, jer su ljiljani bili znak zajedni{tva i tolerancije. No, udrugi roditelja je malo {to bi jedna bo{nja~ka u~iteljica radila pod hrvatskom zastavom. Oni èle da pod hrvatskom zastavom budu samo Hrvati, pa makar i u dràvi koja nije Hrvatska.
Kapitulacija i odgovornost
Vlada Tuzlanskog kantona time nije, kako tvrdi, napravila nikakav kompromis, ve} je potpisala kapitulaciju Odluke o konstitutivnosti bh. naroda i svih drugih akata koji proizilaze iz ustavne obaveze o ravnopravnosti svih bh. naroda i gra|ana. Zakoni ne mogu biti predmet kompromisa, zapravo kapitulacije! Pogotovo kad ta kapitulacija podrazumijeva promociju nacisti~ke doktrine o vi{e i manje vrijednim ljudskim bi}ima, jer je ustoli~enje tog nasilja samo dno politi~kog razvrata. Ako se u jednom dru{tvenom sistemu, a pogotovo u bosanskom, dozvoli razvrstavanje gra|ana po arijevskom principu, onda je taj sistem pred raspadom. Odluka Vlade TK da podrì nacisti~ke ambicije roditelja hrvatskih u~enika, i da bez komentara pogazi ne samo gra|ansko dostojanstvo u~iteljice Fazli}, ve} i osnovni zakonski okvir na kome se zasniva bh. ustavni sistem otvara ambis u kome }e se razmnoàvati nacisti~ki apetiti. Osnovni problem u ovom, kao i u svim drugim slu~ajevima inauguracije nacisti~kih pravila u politi~kom ìvotu BiH, proizilazi iz demokratske retardiranosti po kojoj se anarhija razumijeva kao demokratija. Sva{ta moè biti za{tita nacionalnih interesa, pa i kad SDS u ime srpstva pobije 200.000 i raseli milion Bo{njaka; i kad HDZ zapadnu Hercegovinu pretvori u etnonacionalnu pustinju Vlada TK o~ito misli da je i udovoljavanje hrvatskim nacisti~kim zahtjevima ta nekakva demokratija, u kojoj se udovolji svakome ko tvrdi da je ugroèn. Po toj logici bi i narkomani, dileri, pedofili, homoseksualci i ostali otpadnici od pravila civilizacije mogli tvrditi da su ugroèni, jer im zakon ne dopu{ta da zaga|uju ìvotnu okolinu. Dozvola Vlade TK da isklju~ivo hrvatski u~itelji u~e hrvatske u~enike je ni{ta drugo do zaga|ivanje i onako zaga|ene bh. dru{tvene i politi~ke stvarnosti. Umjesto da se stvari nazovu pravim imenom, da se sa pozicija Vlade otvoreno kaè da ne dolazi u obzir primjena nacisti~kih pravila u obrazovnom sistemu, Vlada TK je izmislila rije~ kompromis, kako bi sakrila najretrogradniju
odluku u politi~koj povijesti tuzlanskog kraja. Da stvar bude gora, na ovaj doga|aj u medijskom i politi~kom prostoru BiH nije reagirao niko. Retardirana demokratska javnost je razumjela da je kompromis ta magi~na rije~ koja popegla i ne{to {to nije za peglanje. Jerbo, kompromis ~ine samo mudri i tolerantni ljudi. U su{tini, sa razvratnim pojavama ne moè biti kompromisa, ni u Bosni, ni u Svijetu, jer bi se civilizacija za~as survala u ambis anarhije. Bosna upravo nestaje zbog tih kompromisa sa svim i sva~im, od Dejtonskog sporazuma, koji je uvaìo genocidna osvajanja, pa do ovih naoko sitnih doga|aja koji su generirani iz temeljne neprincipijelnosti, koja je i nacizam uvaìla kao nacionalna prava. U nadle`nom ministarstvu Vlade TK vjerovatno niko ne pomi{lja na ostavke. âk {ta vi{e, oni se hvale tzv. kompromisom. Prestup koji su po~inili toliko je ozbiljan da zahtijeva vanrednu Skup{tinu TK, na kojoj bi valjalo ovim dràvnim slu`benicima postaviti pitanje u kojem su aktu prona{li upori{te za odluku da hrvatsku djecu moraju u~iti hrvatski u~itelji?! Po{to ne bi na{li odgovor na ovo pitanje, valjalo bi ustanoviti da su grubo prekr{ili zakon, i da su njihove ostavke i krivi~na odgovornost, kao i povla~enje nacisti~ke odluke, jedini logi~an ishod ovog slu~aja. Tako bi to izgledalo u normalnoj zemlji.
Br. 93, 28. X 2003.
Dnevnik revolucije
249
Lagumdìjina hunta usavr{ava policijsku dràvu
Zakon o plja~kanju Bo{njaka

Samo nas korak dijeli od usvajanja dràvnog zakona o oduzimanju kriminalom ste~ene imovine, a na ~ijoj bi se meti, u montiranim procesima, na{li svi Bo{njaci koji imaju vi{e od ni{ta
Gotovo 60 godina nakon {to je komunisti~ka vlast oplja~kala privatnu imovinu bh. gra|ana, u ~emu je najvi{e izgubio bo{nja~ki narod, a {to je generiralo nesagledive posljedice u pravnom i dru{tvenom sistemu krnji SDP reinkarnira ideju o otimanju imovine za koju se ustanovi, ko zna kako, da je ste~ena kriminalnim putem. Nema ni~eg spornog u nu`nosti da se oduzme kriminalom ste~ena imovina, ali je zastra{uju}e {to se u postoje}oj konstelaciji bh. odnosa sa sigurno{}u moè tvrditi da bi isklju~ive nevine `rtve ove pohare bili imu}niji Bo{njaci. Budu}i da je dru{tvena imovina na teritoriji sa bo{nja~kom ve}inom odve} oplja~kana u kriminalnoj privatizaciji, i da je pre{la u nebosanske ruke, ostao je samo jo{ jedan korak do totalnog osiroma{enja Bo{njaka, kada }e po ekonomskoj potentnosti biti ravni ma kojoj ~ergi u ma kojem dijelu svijeta. Od svega {to su Bo{njaci imali ostala je jedino, na 24 odsto bh.teritorije, imovina imu}nijih Bo{njaka. I to valja poharati pa da ne ostane ni{ta, ni od Bo{njaka, ni od Bosne!
Tajna kontrola vlasti

SDP je u parlamentarnu proceduru stavio Prijedlog zakona o oduzimanju kriminalom ste~ene imovine, koji predvi|a formiranje autonomne agencije koja }e, kako SDP predvi|a, biti nadre|ena i poslanicima dràvnog Parlamenta. To zna~i da budu}u agenciju ne}e niko kontrolirati, ~ime i najvi{e zakonodavno tijelo u dràvi moè biti pod njenom lupom. To zna~i i da bi svi dràvni organi, od policije, tuìla{tava, do sudija, bili podre|eni ovoj agenciji, koja ima da prije li~i na tajnu ideolo{ku policiju J.V. Staljina, nego na organ ma kakve demokratske dràve. Jednostavno, u demokratskim sistemima ne postoji ni{ta {to je nadre|eno najvi{em zakonodavnom tijelu. U totalitarnim sistemima, pak, postoje slu`be koje pod kontrolom drè parlamente i poslanike, kao {to je bio slu~aj u Iraku, recimo. Lagumdìjin krnji SDP zagovara upravo bolj{evi~ki oblik podre|ivanja najvi{eg zakonodavnog tijela nekakavoj tajnoj agenciji koja nikome ne odgovora, osim svojim mentorima. A ko bi bili mentori, lako se moè pretpostaviti. Da ovo nije originalna ideja SDP-a, te da je SDP samo izvr{ilac me|unarodnih vizija, koje su odve} po uticajem srpsko-hrvatskih lobija, svjedo~i i preporuka visokog predstavnika Pedija E{dauna, koji je naloìo izradu sveobuhvatnog programa za pljenidbu imovine ste~ene kriminalnim radnjama. U dokumentu pod naslovom Posao i pravda zacrtano je i sljede}e: Dràva i entitetski organi vlasti, u koordinaciji sa stru~njacima, moraju izraditi i donijeti zakone kojima se nare|uje zaplijena sredstava ste~enih kriminalnim radnjama.
Budu}i da krnji SDP nema ni teoretsku mogu}nost da u dràvnom Parlamentu sam progura bolj{evi~ki zakon o oduzimanju imovine, mogao bi ra~unati na pomo} srpsko-hrvatskih poslanika koji znaju da bi oduzimanje imovine zahvatilo samo Bo{njake, i time oja~alo srpske i hrvatske separatisti~ke i plja~ka{ke pozicije. Ukoliko bi se, pak, takva mogu}nost procijenila kao isuvi{e providna, jer bi SDPova javna kolaboracija sa SDS-om i HDZ-om razgolitila nezvani~nu koaliciju iz Kara|or|eva postoji i druga, izvjesnija mogu}nost, da zakon nametne Visoki predstavnik. SDP se upravo javno zaloìo za tu varijantu, pozvav{i Pedija E{dauna da nametne zakon u slu~aju da dràvni Parlament odbije prijedlog. E{daun se ve}, kako smo to citirali, izjasnio na ~ijoj je strani.
SDP kao marioneta iz Kara|or|eva

SDP je u parlamentarnu proceduru stavio i prijedlog izmjena Zakona o amnestiji kojim su oslobo|eni svi po~inioci krivi~nih djela u periodu 1991. 1995., izuzev za ratni zlo~in. SDP traì da se od amnestije izuzmu ona kaznena djela koja nisu vezana za konflikt u ovom periodu. Ambicijom da se izmijeni Zakon o amnestiji SDP razotkriva predmet svog interesovanja. SDP je svjestan da se jedino na teritoriji sa bo{nja~kom ve}inom, tamo gdje je bila Armija RBiH, i gdje je funkcionirala pravna dràva pod kontrolom multietni~kog i vi{estrana~kog dràvnog Predsjedni{tva, mogu prona}i validni tragovi koji bi upu}ivali na eventualne kriminalne radnje. Uprkos ratu, dràvna vlast je funkcionirala u skladu sa Ustavom i zakonima. Zato je mogu}e i{~a~kati tragove koji vode do mogu}ih kriminalnih radnji. Uglavnom se sve zapisivalo, evidentiralo, protokoliralo S druge i tre}e strane, tamo gdje su vladale vojne hunte srpskih i hrvatskih separatista, nije bilo ni dràve, ni prava, bilo je anarhije i haosa, i otud tamo nema tragova koji bi upu}ivali na krivi~na djela. Po{to je kod Karadì}a i Bobana sve bilo krivi~no i kriminalno, od glave do pete, ne postoji ni{ta {to bi kao pravni i zakonski kontraliht osvijetlilo i otkrilo kriminalce. Paradràvne vojne i genocidne hunte su u svojoj ideolo{koj osnovici imale kriminal, strate{ki kontroliranu anarhiju, i otud se ne moè govoriti ni o pronalaènju ratnih kriminalaca, ni o oduzimanju njihove kriminalnim putem ste~ene imovine. Moglo bi se govoriti jedino o kriminalnim i genocidnim sistemima, koje treba ukinuti i za sva vremena zabraniti, ali SDP, kao marioneta iz Kara|or|eva, o tome ne}e govoriti. Njih isklju~ivo zanima kriminalizacija Bo{njaka, kao polazni osnov za institucionaliziranje plja~ka{e akcije, pod dràvnim atributima, ~iji je cilj totalno osiroma{enje bo{nja~kog naroda.
Kriminalna i genocidna pitanja

Dakako, ovdje ne isklju~ujemo mogu}nost da su se neki bo{nja~ki funkcioneri u toku rata obogatili na ratnoj tragediji. âk {ta vi{e, to bi se sa sigurno{}u moglo i potvrditi. Niti isklju~ujemo mogu}nost da je SDA, u svojoj prepla{enosti, slabosti i demokratskoj retardiranosti dozvolila takve gadosti, nemaju}i snage da po~isti izdaju Bosne u sopstvenoj ku}i. Upravo iz ovih razloga ne moè se govoriti o reformama u SDA, jer ova stranka nikad dosad nije pomela politi~ko i korupciona{ko sme}e pred sopstvenim vratima. [teta od te slabosti je daleko ve}a, nego {to bi bila kad bi metla otvorenog kriti~kog dijaloga oslobodila SDA od {ejtana koji joj i danas sjede za vratom. Naprotiv, ~i{}enje SDA od negativnog naslije|a bi ovu stranku oja~alo u svim pravcima, onako kako je oja~ana popularnost Bila Klintona kada je javno priznao {ta mu je Monika Levinski radila. Dakako, ne sporimo ni da bi bilo sevap SDA-ovim crnim ovcama oduzeti kriminalnim putem ste~enu imovinu, i predati je narodu. Me|utim, ne postoji efikasan zakonski model koji bi to omogu}io, sve dok naspram bo{nja~kog kriminalnog pitanja imamo i danas ìva srpska i hrvatska genocidna pitanja, u kojima je kriminal samo jedan dio njihove cjelokupne nakaznosti.
U postoje}oj konstelaciji politi~kih odnosa, srpski i hrvatski lobiji, koji vladaju me|unarodnom politikom u BiH, uspjeli bi antikriminalnu o{tricu usmjeriti samo na Bo{njake. Nepricipijelnost koja se nalazi u osnovi takve namjere, istog bi ~asa porodila i namjeru da se imovina oduzima svim Bo{njacima koji imaju i{ta vi{e od puke sirotinje. Idologizirano pravosu|e, koje je svakako u srpsko-hrvatskim rukama, odve} bi smontiralo i friziralo ~injenice kojima bi se dokazavalo da taj i taj nije od svog rada zaradio to i to.
Gang Lagumdìjinih kumova i poslu{nika

Izjava glavnog SDP-ovog partnera u ovoj i svim drugim politi~kim operacijama protiv Bosne i Bo{njaka, Milorada Dodika, nesumnjivo upu}uje da ovakav scenario: - Dovoljno je uporediti dana{nje imovno stanje s prijeratnim, i da se bez posebnih istraga zaklju~i kako je rije~ o bogatstvu ste~enom kriminalom i plja~kom. Dodiku dakle ne treba ni posebna istraga, on bi od oka odrezao {ta je kriminalna imovina, a {ta nije. Imamo stotine uspje{nih bo{nja~kih privrednika koji su poslije rata, radom i po{tenjem, izgradili velike firme, i uz firme i velike ku}e, i kupili skupa kola, a sve to bi se po ovom Lagumdìjinom i Dodikovom konceptu svrstalo u kriminalnu imovinu, jer, Boè moj - ljudi to nisu imali prije rata. Dodik je svjestan da SDP-ov prijedlog zakona ne bi ka~io Srbe, a ni njega, ~im se ne pla{i da bi upravo on mogao biti na meti procjene prijeratne i poslijeratne imovine. On koji do rata po rodnim Lakta{ima vozao {ljunak u jednom izhan|alom kamionu, a koji je danas nezvani~ni cappo ~itave jedne regije u RS, prvi bi morao objasniti kako je svu tu imovinu stekao. Javna je tajna da Dodik kontrolira {verc droge, alkohola, cigareta, bijelog roblja, zapravo, svega {to donosi kriminalni profit. Ali, on moè imati miran san, jer njega i Lagumdìju zanimaju isti ciljevi; oni su svjesni da njihova politi~ka probita~nost, i za{tita njihovih kriminalnih akcija, ovisi od stupnja potla~enosti i osiroma{enosti Bo{njaka. Samo bi im oja~ana bosanska dràva mogla stati u kraj, a takve dràve ne}e biti sve dok je bo{nja~ki narod politi~ki i ekonomski potla~en. Ovaj zakon testira na{u spremnost da se odupremo plimi kriminala i da uspostavimo temelje pravne i pravedne dràve kaè Lagumdìja, bez namjere da odgovori i na jedno od klju~nih pitanja koja zjape iz njegove, srpsko-hrvatske inicijative. Jedno od najbitnijih jeste i pitanje kriminala u SDP-u, prvenstveno kriminala koje su po~inili on, njegova supruga i gang njegovih kumova i prijatelja. Ako ba{ ne èli govoriti o sebi, mogao bi tematizirati, recimo, nekada{njeg tuzlanskog padi{aha Selima Be{lagi}a, i njegovu imovinu. Minimalni uvjet da se povjeruje u Lagumdìjinu iskrenost dogodio bi se kad bi rekao da }e i svi eventualni kriminalci iz SDP-a imati isti tretman pred zakonom. Makar to! Da ne kaèmo da je ve} danas mogao potcrtati da i u SDP-u ima slu~ajeva kriminalnog boga}enja, i da }e i takvi kadrovi SDP-a na}i na udaru ovog zakona. Time postaje jasno da bi eventualni zakon o oduzimanju imovine u svojoj primjeni bio ideolo{ki i nacionalno jednosmjeran. Stradali bi prvenstveno ~lanovi i simpatizeri SDA, ali i svi imu}niji Bo{njaci koji nisu pod skutima krnjeg SDP-a.
Korak do ekonomske i politi~ke paralize

îni se da nije ni potrebno pretpostavljati haos koji bi u bo{nja~kom dru{tvu proizvelo saznanje da ti imovina moè biti oduzeta u montiranom sudskom procesu u kome te neko pita da dokaè{ gdje si zaradio svaku ciglu u ku}i. Posljedice bi bile katastrofalne. Prvo, ni jedan Bo{njak vi{e ne bi imao hrabrosti da ulaè u Bosni, pa ~ak ni da gradi ku}u. Drugo, agencija sa kriminalnim i zlo~ina~kim ambicijama prirodno bi postala mjesto za uzimanje reketa, od Bo{njaka koji bi pla}ali reket kako se ne bi na{li na spisku tzv. kriminalaca kojima se oduzima imovina. Tre}e, djelovanje ovakve agencije bi potpuno paraliziralo ekonomski, a
time i politi~ki ìvot Bo{njaka, koji bi se zatvorili u spoznaju o bespomo}nosti, i koji bi vjerovatno dostojanstvo potraìli u preseljeni{tvu. Ono {to je najdrasti~nije jeste spoznaja da bi plja~ka bo{nja~ke imovine bila izvo|ena pod propagandnom oblandom da je ovo demokratska operacija koja se toboè ti~e svih, a ne samo Bo{njaka. Od svega {to je Lagumdìjin krnji SDP po~inio na planu reinkaranacije policijske i bolj{evi~ke dràve, usmjerene isklju~ivo na slabljenje Bo{njaka, ovo je ubjedljivo najmorbidnija ambicija. Nakon rata i genocida ne postoji gore.
Br. 93, 28. X 2003.
Dnevnik revolucije
253
Dnevnik revolucije
Srebrenica brani Republiku Srpsku

Ako prihvatimo odgovornost Vlade RS za genocid u Srebrenici, priznat }emo postojanje genocidnog entiteta i prije Dejtonskog sporazuma
Bo{nja~ki je narod razdragano do~ekao vijest da }e Vlada Republike Srpske morati priznati zlo~in u Srebrenici. Pedi E{daun, na{ nesvrstani prijatelj, prisilio je ~etni~ku bratiju da formira komisiju koja }e istraìti {ta se to zapravo dogodilo u Srebrenici. Mo`da je bio kakav teferi~, pa se igralo kolo, pa se ponapijalo, pa do{lo do tu~e, pa se narod izme|u sebe poubijao? Mo`da je bila kakva elementarna nepogoda, udario grom, pa pobio 10.000 ljudi? Mo`da je bila olimpijada u gladi, pa takmi~ari pomrli? Moglo je sva{ta da bude, ~im entitetska komisija treba da ispita sumnjivu smrt 10.000 ljudi.
Genocides goes to xawa

Samim tim {to je Vlada RS prisiljena da formira komisiju za ispitivanje doga|aja u Srebrenici, moè se pretpostaviti kakav }e biti kraj lutkarske predstave. Vlada RS }e priznati zlo~in, a mi }emo Pe{daunu poru~iti: Halal bilo, hajmo na jednu ljutu. Pri~a o Srebrenici tako bi bila zavr{ena. Hiljade Srebreni~ana bi nastavili ìvjeti u preseljeni{tvu, gdje su, poput @idova, deportovani nakon Dejtonskog sporazuma. Za desetak godina oni ne}e ni u snu vidjeti svoj grad. Njihov }e grad biti pusti spomenik zlo~inu. Svjedo~it }e da se zlo~in isplati. Prospe se malo {upljih rije~i, {aka petobanki, izgradi se spomenik na koji niko ne dolazi, za koju godinu onih nekoliko ubica izi|e iz hapsane, a 10.000 ljudi, i grad koji je imao savr{en ìvot zauvijek nestanu iz pam}enja. Tako }e to biti ako pro|e, a pro}i }e, E{daunov projekat o isparenju genocida u Srebrenici, koji se realizira putem genocidnog pozori{ta u Vladi RS.
Peshdowns podwalla
Moralna i eti~ka logika bi stvari poredala druk~ije. Nema se {ta istraìvati u Srebrenici! Zlo~in je samo zlo~in, i ni{ta vi{e. Ko ho}e da ga vidi, vidjet }e. Onaj ko ne}e zlo~inac je. Vlada RS je svoj zlo~ina~ki kontinuitet potvrdila bezbroj puta, bez obzira na partijski sastav, jer su svi srpski politi~ari klonirani Karadì}i. [ta moè dobiti Srebrenica ako Vlada RS na silu pristane da vidi zlo~in. To je prisila, a ne ~in moralne volje. To nije priznavanje zlo~ina! Jer, priznavanje zlo~ina bi vodilo ukidanju RS, budu}i da je RS Srebrenica u velikom. Drugo, i bitnije, a u ~emu se krije E{daunova podvala, jeste traènje od Vlade RS da prizna ne{to za{ta nije odgovorna. Kako! uzviknut }e plitki patrioti. Lijepo, brate, Vlada RS u vrijeme genocida u Srebrenici nije ni postojala, ona je u me|unarodnom i pravnom smislu imala zna~enje vojne hunte Radovana Karadì}a. Podvala je u sljede}em: ako prihvatimo priznanje Vlade RS za zlo~in u Srebrenici,
tada smo priznali postojanje genocidnog entiteta i prije Dejtonskog sporazuma, kada je kao jedini legalni oblik vlasti postojala dràvna vlast u Sarajevu. Ovaj logi~ki obrazac identi~an je zaklju~ku Skup{tine RS da Tu`ba BiH protiv SCG ugroàva RS. Tu`ba je podnesena 1993. kada nije postojala RS, kao {to je i genocid u Srebrenici po~injen 11. jula 1995, a {est mjeseci poslije RS }e dobiti jo{ uvijek privremeni legalisti~ki karakter. Vlada RS sa genocidom u Srebrenici nema ni{ta! Ovo pitanje pripada Svjetskom sudu pravde u Hagu koji }e SCG kazniti za agresiju i genocid, a {to }e polu~iti ukidanje rezultata agresije, tj. Republike Srpske.
Sulleymane, Sulleymane
Najefikasniji su obrazovani banditi. Velikosrpska zlo~ina~ka politika je pismena, pismenija od dobrohotnog bosanskog politikarenja. Srbi znaju kud su po{li kad su RS isturili kao krivca za genocid u Srebrenici. Ako je RS kriva, ona }e snositi posljedice, dati koju paru, kazati koju {uplju rije~, i opstati. Ako RS nije kriva, jer tada nije postojala, onda }e Svjetski sud pravde donijeti presudu koja vodi ukidanju RS. Na ovu svesrpsku banditsku podvalu upecao se iskusni pravnik Sulejman Tihi}, kada je na otvaranju Memorijalnog centra u Poto~arima govorio o krivici RS. Naprotiv, RS uop}e ne treba vezati za Srebrenicu! Srebrenica je, kao i RS, zlodjelo proisteklo iz agresije SCG na RBiH. To je logi~ka abeceda. Na istom fonu neko je natantao 49 srebreni~kih porodica da tuè RS. Srebreni~ke porodice su prihvatile i da RS dadne dva miliona maraka za izgradnju Memorijalnog centra, i to u ratama. Vlada RS je onda svima pljunula u lice i donijela izvje{taj u kome pi{e da se hiljadu-dviju ljudi nekako samo usmrtilo. Onda ih je E{daun na{minkao, pa }e sad komisija da istraì {ta se to u Srebrenici zbilo. Odsustvo politi~ke pameti u~inilo je da srebreni~ke porodice pristanu da sudjeluju u ovoj komisiji, smatraju}i velikim pomacima to {to se RS bavi svojom odgovorno{}u za Srebrenicu. Sa patriotskog, politi~kog, pravnog i moralnog stanovi{ta treba ignorirati svaki kontakt RS sa tragedijom u Srebrenici. To je pitanje koje pripada Svjetskom sudu pravde i koje se jedino valjano moè rije{iti kroz presudu protiv SCG za agresiju i genocid.
Br. 94, 11. XI 2003.
Dnevnik revolucije
255
Dnevnik revolucije
Kadrovski iftari
Ako je islam privatno vlasni{tvo IZ, onda su Bo{njaci u islamu pod kiriju, koju pla}aju makar kad moraju, po velike pare, od IZ kupiti ukopno mjesto, koje }e obavezno zarasti u {ikaru
Islamska zajednica se pona{a kao neuroti~na usidjelica. Davno se trebala vjen~at, izrodit djecu, pogledat unu~ad, a ona ìvi u pubertetu, u braku sa horomonalnim poreme}ajima, koji se manifestiraju kroz fulanje percepcije i histeri~nu uvredljivost. Sve |uturum-cure mahane nalaze u drugima, a nikad u sebi. Krivi su drugi {to se ona nije udala! Krivi su {ejtani {to je Islamska zajednica isfrustrirana, feudalna, snobovska, crkvena, skorojevi}ka, zatucana organizacija, odro|ena od Bo{njaka i od islama. Kad se u familiji ima cura sa mahanom onda se {uti, da se ubogost ne povrijedi. Tako i Bo{njaci sklanjaju pogled s Islamske zajednice, kao {to se sklanja pogled s ne~ijih poderanih ~arapa.
I am, maycko, feudallatzc

Poku{ali smo za bajramski broj dobiti intervju od reisa Ceri}a, pa kad nije i{lo, od nekoliko drugih vi|enijih likova iz Islamske zajednice. Svi su nas pristojno oseknuli. Ne bismo rekli da postoji zvani~na direktiva po kojoj je slu`benicima IZ zabranjeno kontaktirati s nama. Postoji ne{to opasnije, a to je nezvani~ni, pre{utni i{aret po kome bi svako ko kontaktira s nama mogao zglajzati u oficirskoj hijerarhiji IZ. To je manifestacija jednoumlja, kakva vlada u totalitarnim sistemima i u ideologiziranim vojskama. Islamska zajednica je, kao nekad SKJ i JNA, ili danas OHR, SDA ili SDP, ustrojena po bolj{evi~kom obrascu. Sve autoritarne organizacije opstaju na jednodimenzionalnoj istini, koja poput giljotine lebdi nad svojim podanicima, neozvani~ena, ali svima znana. Ta metafizi~ka autocenzura, to unutarnje zato~eni{tvo svijesti, najstra{niji je oblik totalitarne vlasti. Komunizam je ìvio kao kona~na vrijednost. Toliki je to bio genije da mu slova nisi mogao ni odbiti, ni dodati. Po Islamskoj zajednici, i islam je kona~an. Pogotovo u pogledu unutarnjeg, feudalisti~kog, profiterskog ustrojstva IZ. Tu nema {ta da se mijenja. Posljednjih godina je izraslo mnogo islamski u~enih mladi}a, ali je poslupismeni hodà, {to na dùmama galami kao u horor filmovima, uvijek iznad u~enijih od sebe. Totalitarna struktura IZ je faktor retardacije i destrukcije islamskog srodstva u Bo{njaka. Sve crkve svijeta imaju pravo na retardiraju}i luksuz totalitarizma. Iza njih stoji ekonomska mo} i politi~ka stabilnost. Takve luksuze mogu si dopustiti i islamske zajednice u Saudijskoj Arabiji ili Iranu. Njima ne prijeti nestanak, i nisu im potrebni svi duhovni potencijali za opstanak islama, kao duhovne ki~me svojih naciona. Bo{nja~ki narod ne stanuje u ovoj pri~i. Bo{nja~ki narod bi jedino mogao opstati ako mobilizira svu duhovnu energiju oko samo jednog cilja: opstanka. Feudalizam Islamske zajednice je faktor razgradnje, a ne mobilizacije bo{nja~kih potencijala.
Isllam in the shickara

Mi u Islamskoj zajednici o~ito slovimo kao neprijatelji. List IZ Preporod, koji ure|uje najve}i islamski mislilac u svemiru Aziz Udribegovi}, vi{e je tekstova napisao protiv nas, nego protiv svih antibo{nja~kih medijskih pojava u BiH. Za{to? Slobodna Bosna, Dani and comp. njihovi su saveznici, jer iskreno mrze Bo{njake, a to je kvalitetna marketin{ka pozicija za mobilizaciju muslimanskih teladi. Mi, s druge strane, kriti~ki promi{ljamo bo{nja~ku i islamsku stvarnost, nastoje}i da iniciramo promjene, ka usavr{avanju postoje}ih oblika bo{nja~og ìvota. Krti~ko promi{ljanje remeti feudalisti~ki, ta~nije re~eno - profiterski mir u IZ, i otud smo uknjièni kao din-du{mani. Reis Ceri} je u Slobodnoj Bosni progla|en vo|om bo{nja~ke mafije, ali IZ nije tuìla ovaj policijski magazin, valjda zbog marketin{ke usluge. Zato smo mi tuèni nekoliko puta, ni zbog kakve uvrede, ili neistine, ve} samo zbog iniciranja pitanja koja zadiru u feudalisti~ku strukturu IZ. Otkud nekome pravo da propituje privatni posjed IZ? Ako je islam privatno vlasni{tvo IZ, onda su Bo{njaci u islamu pod kiriju, koju makar pla}aju kad moraju po velike pare od IZ kupiti ukopno mjesto, koje }e obavezno zarasti u {ikaru. Dènaza Aliji Izetbegovi}u je posvjedo~ila provaliju izme|u Islamske zajednice i Bo{njaka. Reis je ispravno preporu~io da se ne uzvikuju tekbiri, a narod je navija~ki nastavio po svome }eifu. Gdje je ta ki~ma? Gdje to jedinstvo? Mislili smo da postoji. Ali nikada prije nismo imali priliku osjetiti na djelu reisov autoritet naspram narodnja~kog osje}aja islama. [ta nam ovo kazuje? Narod ima svoj islam. Narod ne osje}a islam u tuma~enju Islamske zajednice. Ko je kriv? Onaj {to se odrodio. Narod se ne moè odroditi sam od sebe.
Machexinska possla
Pozvan sam na iftar {to ga je reis priredio za bh. privrednike. Ko biva, da se me|u lovatorima na|e i jedan kokuz, brada-filozof. Da ne bude sve u parama, ve} i u bradama. Nisam oti{ao. Prijatelju koji mi je prenio poziv rekao sam da bih rado sa reisom oti{ao na iftar u Cersku, ili u ma koje povratni~ko mjesto. Potegao bih na bilo koju periferiju, a zapravo su{tinu bo{nja~kog ìvota. Nema ni~eg inspirativnog, ni islamskog, u iftaru sa guzonjama. Naspram bo{nja~kih minskih rana, takvo {to je degutantno. Gomile hrane, golemi ra~uni, masni osmijesi, i bijeda oko nas. Ramazan je na medijskoj sceni protekao, uglavnom, u snobovskom preseravanju trbonja koji misle da je islam `deranje, slikanje i podrigivanje. Islamska zajednica ne samo da nije imala kriti~ki sud spram ove distorzije ramazanskih zna~enja, ve} ih je i sama kreirala. Nije ~udo {to narod sve vi{e vjeruje svome islamu. Nije narod kriv. Nisam ni ja kriv {to vidim hodìne poderane ~arape. Moja je èlja da Islamska zajednica napusti roditeljski komunisti~ki dom, da se porodi i uza sebe ima potomstvo koje }e je cijeniti kao roditelja. Ovo dosad su ma}ehinska posla.
Br. 95, 25. XI 2003.
Dnevnik revolucije
257
Priprema terena za montirane procese
Okupacija sudstva pod krinkom reformi

Izbacivanjem Bo{njaka iz sudske vlasti stekli su se uvjeti da se montiranim procesima protiv bh. patriota agresija na BiH pretvori u gra|anski rat. Uskoro }e srpsko-hrvatsko okupatorsko pravosu|e u Sarajevu pokrenuti 300 montiranih procesa u kojima }e Bo{njaci biti osu|eni za izmi{ljene ratne zlo~ine.
Bila je u Tuzli krajem 80-tih nekakva cura {to se furala da je filozof. îni mi se, zvala se i Sneàna i Snjeàna, prema potrebi, jer je podjednako bila i iz Beograda i iz Zagreba, iako tamo nikada nije bila, ni na ekskurziji. Credo njene provincijalne duhovnosti je glasio: ja nisam odavdje. Takvih pojava je bilo na pretek u svim na{im bosanskim sredinama. Ima ih i danas, oko krugova 99, Dana i Slobine Bosne, gdje god se koncentrira provincijalni duh Bosne, kome je, {to Sidran re~e, uskusnije beogradsko i zagreba~ko govno, nego bosanska baklava. Sa stanovi{ta duhovne higijene, takve pojave zavre|uju prezir i podsmijeh, no, u Bosni su one uvijek bile dobrostoje}e, zadrigle i site od uvaàvanja. Tako su i ovoj tuzlanskoj budala~i sa njenim sterilnim bg/zg poluinformacijama bila sva vrata otvorena. Jerbo, nije odavle, pa je bi}e pametnija od nas {to smo odavle. Helem, nejse. Ovu pri~u po~injemo pomenom na ovu bezna~ajnu li~nost zbog jedne njezine provale kojoj se u to vrijeme podsmijehivala sabrana raja. Ona je na nekoj terevenci hlupila sljede}u misao: U dobrog naroda je dobar vladar, a u lo{eg naroda je lo{ vladar. I, ta~ka. Stotine puta mi je u posljednjih deset godina naumpala ova izvaljotina, kojoj sam se nekad od srca smijao, i koju sam prepri~avao kao cirkus, a koju danas od srca uvaàvam. Za{to?
Mutavi biraju mutave

Narod bira vlast koja zadovoljava njegove kriterije i afinitete, pa ~ak i estetske nazore. Ako narod politiku razumije kao estradu, pa mu je svejedno da li mu pjevao [erif Konjevi}, ili mu pri~ao Haris Silajdì}, posve je logi~no da }e mu u magli ostati one bitnosti koje treba da ~ine dobru vlast. Ako se od politi~ara traì da bude lijep, i pametan, prema estradnim kriterijima, onda takav izabranik narodnog srca i nema druge obaveze nego da titra glupavim narodnim plafonima. Masa pametnih ljudi, koji su bivali kandidati na izborima, i koji bi znali plivati u mutnoj politi~koj vodi, ostala je u zape~ku demokratske volje. Narod bira naspram svojih kolektivnih demokratskih potencijala. Ba{ zato nama se doga|alo, a evo nam se doga|a i danas, da na{i izabranici mutavo blehnu u ozvani~enje mirnodopskog genocida nad Bosnom i Bo{njacima. Nisu to mutavi oni, ve} smo to mutavi mi koji smo ih u svojoj mutavosti mutave izabrali. Bo{nja~ki narod upravo doìvljava sudbinu njema~kih nacista poslije Drugog svjetskog rata. Pa i gore od toga, jer Njema~kom su vladali marionetski njema~ki kadrovi, a ne Amerikanci ili Britanci, za razliku od BiH gdje se glavne
dràvne funkcije silom, u apsolutnoj dimenziji, prenose na srpske i hrvatske kadrove. Tu i tamo zagubi se i poneka zalutala marioneta sa bo{nja~kim imenom. Postoje dvije bitne razlike u ovom pore|enju. Bo{njaci nisu bili agresori, masovne ubice, nisu napadali tu|u zemlju i imovinu, niti su tu|e ìvote smatrali smetnjom svome ìvotu. Njemci jesu. Jesu i Srbi i Hrvati, u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Umjesto da genocidni projekti Srbije i Hrvatske doìve me|unarodni tretman kakav je imala nacisti~ka Njema~ka, to se doga|a Bo{njacima, narodu koji je uprkos te{kim isku{enjima, konkretnim djelima branio ideju zajedni{tva i tolerancije. Prisjetimo se, u Tuzli, recimo, Hrvati nisu imali mobilizacijsku du`nost i obavezu, sjedili su u hladovini i Bo{njacima prodavali robu iz tzv. Herceg-Bosne, dok su njihove ìvote i imovinu svojim ìvotima i tijelima branili Bo{njaci i njihove porodice; mogli su oti}i u inostranstvo, a njihove ku}e nisu davane za privremeni smje{taj izbjeglica, ve} su ~uvane kao dokaz o po{tivanju ljudskih prava svih bh. naroda. Ba{ u Tuzli Srbi su imali ljudska prava da se ponapijaju od sre}e 11. jula 1995., da se u pijanstvu popnu na zvonik pravoslavne crkve, i da tandr~u zvonima u slavu oslobo|enja Srebrenice, ali niko ih zbog tog zlo~instva nije ni mrko pogledao. Sve je to multikultura, rekli bi filozofi. U ovim ilustracijama postoji dominantna crta koja svjedo~i da su Bo{njaci bili posve}eni idejama zajedni{tva i humanizma, uprkos poniènjima koja su trpili, i trpe, zbog svog upornog opredjeljenja, bez kojeg, svjesni su toga nema Bosne. Me|unarodna politika u BiH je odve} odlu~ila, a to se posljednjih mjeseci monstruozno finalizira da srpski i hrvatski genocidni nacizam nadredi civilizacijskoj ideji Bosne, tako {to }e Bo{njaci, kao ba{tinici te ideje, biti marginalizirani poput Jevreja u za~etku Hitlerove Njema~ke, i razvla{}eni kao Nijemci poslije Drugog svjetskog rata. Povoda ovom promi{ljanju ima na pretek. Posljednji je spoznaja da je bo{nja~ki narod izop}en iz sudske vlasti. Ne radi se vi{e o strankama, o ideologijama, o kadrovskom prepucavanju, ve} o narodu, ~iji je svaki pripadnik dovoljno nepodoban i kriv da bude tuìlac ili sudija. Na po~etku agresije, vojne hunte Radovana Karadì}a i Mate Bobana su po~inile sli~nu stvar koju danas ~ini me|unarodna politika u BiH: posmjenjivale su sve bo{nja~ke kadrove iz svojih (para)dràvnih organa. Dodu{e, me|unarodna politika u BiH je milostivija, jer ne ubija bo{nja~ke intelektualce. No, relativan je pojam smrti. Ponekad su gore i bolnije te ìve smrti, u kojima ~ovjekovo dostojanstvo biva srozano do patnje, pa ìvljenje poniènja do|e gore od same smrti. Pravosu|e je definitivno, u cijelosti, u rukama Srba i Hrvata. To je pozicija iz koje se moè nastaviti institucionalno obespravljivanje i poniàvanje bo{nja~kog naroda. Dokle? Valjda do one granice kada }e u Bosni ostati jedino Bo{njaci koji nikome ne}e biti smetnja, jer ne}e imati ni imovine, ni intelekta koji bi ugrozio kona~nost zavjereni~kog plana protiv BiH.
Papa papak
Na ovim stranicama mnogo puta smo ukazivali na indikatore koji svjedo~e o kona~nom me|unarodnom planu za BiH. Naspram logike koja bi vodila reafrirmaciji bh. vrijednosti, uvi|ali smo poteze me|unarodne politike u BiH kojima se betoniraju genocidna i osvaja~ka postignu}a. Ru{enje Odluke o konstitutivnosti kroz la`ne ustavne promjene, ili usvajanje Izbornog zakona kojim se u~vr{}uje, a ne olabavljuje dejtonska navodna privremenost, ili genocidna Odluka o @ep~u kojom se od ove op}ine nasilno pravi grad sa hrvatskom ve}inom, itd, itd. sve su to neoprostive gre{ke me|unarodne politike, ali, ako stvarnost tuma~imo sa pozicija bh. ideje. S druge strane, pak, ako poku{avamo pretpostaviti putanju zavjere protiv Bosne i Bo{njaka, onda }emo prona}i logi~an slijed u potezima koji su vodili betoniranju, a ne prevazilaènju dejtonskog, agresijom stvorenog stanja.
Te{ko je, zar ne, povjerovati kako Evropa preferira krsta{ke motive nad civilizacijskom idejom jedinstva u razlikama? Bosna je najvjernija svjetska paradigma ove plemenitosti. Evropa je kona~ni vlasnik bosanske sudbine, pa je to svevla{}e, u neku ruku, poistovje}uje, tobejarabi, s Bogom. U na{oj intimnoj percepciji samo Bog ima apsolutnu mo}, a Bog je dobar, pravedan, ljudski. Otud smo valjda refleksno skloni i da evropsko svevla{}e nad bosanskom sudbinom doìvljavamo u boànskim atributima. Te{ko je povjerovati da neko ko ima apsolutnu mo} nije dobrohotan. No, Evropa je ovozemaljska sila, iako nam se njena svemo}nost odslikava u apsolutnim kategorijama. Svoju ovozemalj{tinu Evropa je posvjedo~ila u vrijeme genocidnih agresija na Bosnu i Bo{njake, kada je, bez dvojbe, bila kooperant u srpsko-hrvatskim fabrikama/tvornicama smrti. Tu nema nikakvih dilema. Za{to smo povjerovali da }e mir biti bolji od rata? Valjda smo pomislili da }e inflacija smrti i patnje u Bosni kultivirati i oplemeniti dotad osvjedo~enu relaciju izme|u evropske i srpsko-hrvatske kr{}anske matrice. Na àlost, na{ veliki prijatelj, Papa Ivan, zaloìo se da Evropski ustav bude odre|en kr{}anstvom, {to }e re}i da se Evropa protuma~i kolijevkom tek jedne od desetine religija ~iji sljedbenici Evropu doìvljavaju kao svoju domovinu. Time bi svi drugi postali gra|ani drugog reda, i u neku ruku - evropski podstanari. Papa je trebao dobiti Nobelovu nagradu za mir, jer slovi kao jedan od najve}ih pacifista u povijesti civilizacije; no, njegova vizija Evrope ne odudara previ{e od segregacijske i apartheidske filozofije sljedbenika tzv. Velike Srbije i tzv. Velike Hrvatske. I oni su jednako tvrdili da kr{}ani imaju pred Evropom ve}a prava nego muslimani. Tvrdili su da su vi{e Evropljani, nego su to Bo{njaci, a jedan jedini razlog bila je vjerska pripadnost. Kad bismo po}erali genetske osobenosti, ustanovili bi da je u Srba, recimo, vi{e azijatskih, nego slavenskih gena, no, Bo{njaci nisu nikad razmi{ljali u tim prizemnim kategorijama. (Dodu{e, tako jeste razmi{ljao komesar Fatmir, ali on nosi mindùhu u uhu pa se ne moè ra~unati u skromne Bo{njake.) Srbi i Hrvati jesu, jer je njihova zlo~ina~ka ma{ta posezala za svim (kvazi)argumentima kojima bi se mogla braniti i legalizirati genocidna agresija nad Bo{njacima. Nije problem {to su srpski i hrvatski kolektiviteti oboljeli od nacizma, od krsta{kog fundamentalizma, problem je kad Evropa pristaje da tu nakaznost uvaì kao pravilo balkanske i svoje budu}nosti. Jer, da je Evropa ostala vjerna antifa{isti~kim i antinacisti~kim idealima, za koje su u Drugom svjetskom ratu ìvote dali milioni njenih gra|ana, nikada se ne bi dogodilo da preferira srpsku i hrvatsku genocidnost nad idejom Bosne. A Bosne, jasno je, nema bez ravnopravnih Bo{njaka, svukud, a nadasve u pravosu|u, kao jednom od tri stuba (druga dva su izvr{na i zakonodavna vlast) demokratske i slobodoljubive vlasti.
Bo{njaci pod {ljivom

Me|unarodna politika u BiH posljednjih je godina proglasila razne reforme. Remontira se sve mogu}e {to bi u remontiranom izdanju moglo marginalizirati Bo{njake. Ta prosvjetiteljska misija je upakovana u tobo`nju standardizaciju bosanske budu}nosti prema evropskim vrijednostima. Tako se dogodilo da brzinska privatizacija pokoristi jedino hrvatskim i srpskim politi~kim mafijama, koje su za male pare preuzele vlasni{tvo nad bosanskom imovinom, i u ovom frtalju Bosne gdje su Bo{njaci u ve}ini. Danas je jasno da je privatizacija propala, samim tim {to su radnici, kao dosada{nji vlasnici kapitala, u ogromnoj ve}ini, ostali kratkih rukava. Potom, reformirala se policija, pa se dogodila ekspanzija narkomanije i prostitucije, kao pojava za koje nismo znali dok nas nisu zadesili evropski standardi. Reformiralo se, eto, i pravosu|e, a kao kona~an ishod smo dobili stotine otpu{tenih iskusnih pravnika, sudija i tuìtelja, koji nemaju {anse ni da otvore advokature, jer je upisnina pove}ana na svote koje imaju samo rijetki. U
toj ~istki najvi{e su fasovali Bo{njaci. U Tuzlanskom kantonu je na ulicu kao navodni vi{ak izba~eno 20-tak sudija Bo{njaka. U Sarajevskom kantonu je i posljednja bo{nja~ka funkcija u pravosudnom sistemu predata nebo{njacima: na mjesto kantonalnog tuìtelja Mustafe Bisi}a metnut je Branko [ljivar. Svaka ~ast ovom branitelju rakijske biljke, mo`da ona zavre|uje i vi{u funkciju, ali Bo{njaci imaju pravo na jednakopravnost. Kao jedina preostala bo{nja~ka ikebana na pravosudnim funkcijama ostao je Amir Jaganjac, predsjednik Vrhovnog suda. On bezbeli vjeruje kao }e mu poslu{nost prema me|unarodnim vlasnicima njegove funkcionerske sudbine obezbjediti produèni rok trajanja. [ta je poniàvaju}e u ovoj pri~i? Sve ove sudije su ve} mjesecima ìvjele u strepnji od otpu{tanja. Mnogi su bili spremni i da vode montirane procese protiv Bo{njaka, samo da ostanu u sedlu, za platu od nekoliko hiljada maraka, koja navodno garantira njihovu nepristrasnost, a zapravo ih i te kako ~ini poslu{nim podanicima novog ideolo{kog komiteta. Uprkos iskazanoj poniznosti, oni su otpu{teni. Ova pri~a po dramatur{koj matrici neodoljivo podsje}a na sve one Bo{njake koji su pristali, kako bi sa~uvali imovinu, da sluè ~etni~koj ili usta{koj okupatorskoj vlasti, pa da ~ak i u njihovim jedinicama ratuju protiv Armije RBiH, a onda su, na kraju, ipak protjerani, uz asortiman poniènja.
Pravosudni zlo~in i zlo~ina~ko pravosu|e

Pravosudna pamet je klju~ za demontiranje zavjere protiv Bosne. Pravosu|e moè u~initi vi{e od politike, jer je politika obavezna da se ravna prema odlukama sudova. Otpu{tene bo{nja~ke sudije bi se mogle ujediniti i pokrenuti proces protiv me|unarodne politike u BiH, protiv me|unarodnih predstavnika, pred njihovim nacionalnim sudovima, i ti bi se procesi vodili i okon~ali u interesu pravde i istine. Me|unarodne zvani~nike treba tuìti za sprovo|enje politike apartheida i segregacije prema Bo{njacima. Pred austrijskim Sudom treba tuìti biv{eg visokog predstavnika Wolganga Petri~a, recimo, za Odluku o @ep~u. Za{to to @epljaci dosad nisu u~inili? Ako se dobije takav proces, on postaje obavezuju}i naspram (na àlost, zasad nepostoje}e nakane) da se ru{i takva genocidna odluka. Primjerice, grupa seljaka iz Srbije je tuìla Njema~ku armiju za sudjelovanje u bombardiranju Srbije, za ru{enje nekakvih mostova u Vojvodini, i taj proces se vodi pred njema~kim pravosu|em. Zapadno pravosu|e je oslobo|eno od politike, ono je iznad politike, a zapadna politika je kreator nastavka razaranja Bosne. Treba dosko~iti toj politici, tako {to }e me|unarodni zvani~nici u BiH postati svjesni da }e im se za sve {to u~ine u BiH, a {to se kosi sa univerzalnim pravnim na~elima, suditi u njihovim zemljama. Glavni krivac za izbacivanje Bo{njaka iz pravosu|a je izvjesni Jan Erik Oja, koji je na ~elu tzv. Nezavisne komisije koja realizira projekat remonta na{eg pravosu|a. Protiv ove osobe treba povesti sudski proces, u kome je lako dokazati da je svjesno prekr{io ustavno pravo Bo{njaka na jednakopravnost, izbaciv{i predstavnike jednog naroda iz sudske vlasti. Desetine sudija koje su ostale bez posla sigurno znaju kako to u~initi. No, jedini problem ovih sudija je to {to nose bo{nja~ku genetsku falinku i {to do besmisla vjeruju da }e im se neko smilovati na njihov jad. Grije{e. Takve i Bog prezire. Ne treba imati iluzije spram (i)racionalnosti ovakvih postupaka me|unarodne politike u BiH. Izbacivanje Bo{njaka iz sudske vlasti nije plod kleronacisti~ke mr`nje. Rije~ je o pukoj ra~unici. Bo{njake treba dovesti u istu ravan sa srpskim i hrvatskim genocidnim huntama, kako bi se agresija na BiH pretvorila u tzv. gra|anski rat. Dokle god su Bo{njaci isklju~ive `rtve rata u BiH, i jedini civilizacijski ba{tinici bosanske ideje, dotle je nemogu}e dejtonsku privremenost pretvoriti u budu}nost iz Kara|or|eva. Da bi se popravio zlo~ina~ki debalans, nu`no je proizvesti zasad nepostoje}e bo{nja~ke zlo~ine. Ve} mjesecima
je u toku medijska i politi~ka priprema kroz optuìvanje Bo{njaka za vezu sa tzv. islamskim teroristima. Prema ameri~kim informacijama broj arapskih dràvljana u redovima ARBiH nikada nije prelazio 500, i to uvezenih iz Zagreba, dok s druge strane su na hiljade stranih dràvljana ratovali u VRS i HVO. Ali, ko te pita. Prema pouzdanim informacijama, pravosu|e u Sarajevu treba da procesuira oko 300 predmeta u kojima se Bo{njaci terete za ratni zlo~in. Takav pravosudni zlo~in moè izvesti samo zlo~ina~ko pravosu|e.
Br. 95, 25. XI 2003.
262
Dnevnik revolucije
Prijeti li raspad SDA nakon Izetbegovi}eve smrti?
Svaka bi jalija da bude Alija

U SDA, nakon samoljubivog Silajdì}a, nije se pojavila li~nost koja bi pred narodom, po estradnoj harizmi, mogla sloviti za Alijinog nasljednika. Pa i da postoji takav lik, njegovo bi zaskakanje liderske pozicije nakon Alijine smrti uzrokovalo ubrzani raspad SDA. U SDA je mnogo kandidata za novog Aliju, a malo je koji od njih spreman razumjeti da forsiranje liderstva u SDA vodi raspadu stranke, samim tim {to ne moè kamara guza sjediti u jednoj fotelji, a ni jedna guza nije spremna da ustukne pred liderskom ili kolektivnom guzologijom.
Falinka svih autoritarnih oblika vladavine je u krkosti koja se uo~ava kada na ovaj ili onaj na~in ode lider, otac, ~obanin, koji je prersonificirao tu totalnu vlast. Alija Izetbegovi} nije bio klasi~ni autoritarni vladar, iako je sva mo}, i u vlasti, i u stranci, bila u njegovim rukama. Op}e je poznato da je Alijina uvijek bila zadnja, {to je isklju~ivalo potencijale pluralizma, a od raznih politi~kih likova stvaralo tek marionete. Autoritarni reìmi su po pravilu represivni, policijski, opaki, ali Alijin reìm nije nosio ni jedan dehumaniziraju}i politi~ki znak. Po tome je Alijino svevla{}e u vlasti i u stranci svojevrstan politi~ki fenomen, jer se nikad nije dogodilo da neki lider koji je raspolagao sa apsolutnom vla{}u tu vlast ne iskoristi za konkretno handrenje politi~kih protivnika. Titova vlast je samo na povr{ini bila ~ovjekoljubna, dok je u nutrini nosila sva obilje`ja diktature. Alijina vlast, pak, i s vana je i iznutra bila pitoma, pa ponekad i naivna. Autoritarni lideri su apsolutnu vlast osvajali raznim obra~unima, likvidacijama, zakulisnim mutljaàma, dok je Alijina apsolutna vlast stvorena, reklo bi se, njegovom duhovnom superiorno{}u nad strana~kim kolegama, me|u kojima ni jedan nije imao harizmu duhovnog vo|e. Oni koji su bili pametniji ili sposobniji od Alije na vrijeme su se smaknuli, razabrav{i da je Alijina liderska harizma beton koji se samo sa smr}u moè po{ljun~iti.
Hare-kri{na u politici
Prije godinu-dvije Abdulah Sidran je reagirao na Izetbegovi}evu po{prdnu opasku da je Haris Silajdì} pjesnik, i da kao takav nije ba{ podoban za ovozemaljske politi~ke bitke, koje traè hladnu glavu i odsustvo emocija. Sidran je naveo nekoliko povijesnih primjera uspje{nih politi~ara koji su po osnovnoj vokaciji bili knjièvnici i mislioci, kao {to je, recimo, ~e{ki predsjednik Vaclav Havel. Paradoks ove situacije je u tome {to balkanska politi~ka povijest nije zabiljeìla ve}eg pjesnika od Alije Izetbegovi}a. Ma malo je re}i da je Alija bio pjesnik u politici on je bio {ansonjer! U odnosu na Alijino politi~ko pjesni{tvo, Silajdì}eve politikantske stihoklep{tine su totalni ki~, kakav bi se mogao porediti sa srbendijskom litologijom Dèja Ramadanovskog.
Sve {to se Aliji spo~itava kao unfal u politici, upravo proizilazi iz njegovog hare-kri{na-hare-ma{ala razumijevanja konkretnih problema, koji se jedino daju rje{avati bez emocija, nebuloza, otvorenih karata, diskursom politike, kao kolijevke najstarijeg zanata. Mnogo puta se ~ulo da Alija nije dobar politi~ar, koliko je dobar ~ovjek, i da ga je u politici sputavalo upravo to {to je politi~ka pitanja rje{avao kao dàmijski filozof. Ispostavit }e se, na kraju, da je Alijina dàmijska politika upravo izgradila najve}i politi~ki, moralni, futuristi~ki kapital bo{nja~kog naroda, ali i bosanskohercegova~ke ideje zajedni{tva, jer je posvjedo~ila da je ki~ma Bosne nadrasla najteà isku{enja, odgovoriv{i na mr`nju ljubavlju, na genocid odbranom svih bh. gra|ana i naroda, a na razaranje graditeljstvom Da je na Alijinom mjestu bio neki drugi Bo{njak, neko u kome bi bilo manje islama i vjere u smislenost humanisti~kih vrijednosti, neko ko bi bio brz na obara~u, i ko ne bi mogao otrpjeti strasni zov revan{izma pitanje je da li bi patriotski Bosanci danas mogli uzdignuta ~ela kazati: nismo isti. Alijina predanost vjeri, kao i njegovo iskustvo komunisti~ke represije, odredili su karakter i prirodu te autoritarne vlasti, koja je umjela kanalisati ogromnu povrije|enost bo{nja~kog naroda, ubijanog pred o~ima Svijeta samo zbog svoje vjere; Alijina vlast je uspjela prekodirati i u pravcu pozitivizma i bosnoljublja usmjeriti tu planinsku energiju bola i razo~aranosti. Zato, hiljade puta to treba ponoviti - ovdje, pod Alijinom vla{}u, nije bilo revan{izama, masovnih zlo~ina, konc-logora, ru{enja kr{}anskih bogomolja, ravnanja kr{}anskih grobalja, bilo je i ostalo, uprkos svemu, mnogo ljubavi prema Srbima i Hrvatima koji Bosnu osje}aju svojom zemljom, i koji je èle izgra|ivati u duhu tolerancije i zajedni{tva.
Loènje i taloènje islamizacije

Me|u nebrojenim hvalospjevnim reakcijama u povodu Izetbegovi}eve smrti, dogodilo se i nekoliko kriti~kih promi{ljanja Alijine politike. Prva kriti~ka o{trica uperena je na napu{tanje Platforme Predsjedni{tva RBiH, koja je kao dokument proizi{la iz referendumske volje 64 odsto bh. gra|ana, a druga, na floskulu o islamizaciji ARBiH. Uistinu, nejasno je za{to je Izetbegovi} osjetio potrebu da u ratu zamrzne Platformu Predsjedni{tva RBiH, kao dokument koji je u ratnim odbrambeno-oslobodila~kim uvjetima, odslikavao ve}insku volju bh. gra|ana da ìve u suverenoj, slobodnoj i demokratskoj RBiH. Dodu{e, samo Izetbegovi}evo sjedanje za pregovara~ki sto sa vojnim i genocidnim huntama Radovana Karadì}a i Mate Bobana, sa kojima je razgovarano o administrativnoj podjeli RBiH, na neki je na~in derogiralo Platformu Predsjedni{tva RBiH, koja se zalagala za referendumsku viziju BiH. Svjedno, nema bosnoljubovog opravdanja za ru{enje Platforme; ona je morala opstati makar kao neoficijelni dokument oko kojeg se okuplja energija bosanskog patriotizma. Po pitanju tzv. islamizacije Armije RBiH stvari su mnogo jasnije. Ako se i dogodila tzv. islamizacija ARBiH, ona nije bila plod Izetbegovi}eve zadnje namjere, ve} rezultat me|unarodne zavjere po kojoj je ARBiH mogla biti do mile volje bosanska, multietni~ka i antifa{isti~ka, ali je tretirana kao muslimanska, kao jedna od strana u sukobu, a ne kao legalna i legitimna vojna sila Bosanaca i Hercegovaca. Preko hiljadu dana Svijet je istrajavao na embargu za oru`je, kojim je isklju~ivo bila pogo|ena ARBiH, jer su i Srbi i Hrvati imali i ogromne zalihe, i otvorene puteve snabdijevanja. Time su `rtvi genocida bile bukvalno vezane ruke. Svijet je pomagao genocid nad Bo{njacima, i putem embarga, i putem izgladnjivanja, ~ime je Izetbegovi} ucjenjivan da potpi{e smrt referendumske Bosne. Mnogi svjetski emisari danas tvrde da je Alija spasio Bosnu, ~ime upravo priznaju da je Bosna mogla nestati u njihovoj, me|unarodnoj, genocidnoj zavjeri.
U ambijentu totalnog zlo~ina, povratak Bo{njaka islamu ne samo da je razumljiv, ve} i koristan, jer za Bo{njake u tom karavaktu nije postojalo i{ta {to bi ih moglo ubijediti u smislenost borbe za bosanski ìvot. Bili su izdani i prodani od svih, prepu{teni smrti, patnjama i boli, iako nisu po~inili nikakav grijeh zbog kojeg bi ih civilizacija trebala kazniti. Islam je u~inio da Bo{njaci ne posegnu za revan{izmom, da energiju svoje povrije|enosti ne preto~e u anarhi~nost, ili zlo~in nad nedu`nim Srbima i Hrvatima. Islam je Bo{njake u ARBiH drào na okupu, oko vrijednosti koje su iznad ovozemaljskih gadosti. Otud se tzv. islamizacija ARBiH ima tuma~iti, ako to ba{ neko ho}e, kao pozitivan rezultat vi{egodi{nje, genocidne opsade bo{nja~kih ìvota. Ba{ka je sad pitanje, i ono pripada muslimanskom svijetu koliko je ta tzv. islamizacija u kadrovskoj ma{ini poprimila bolj{evi~ke obrise, u onom smislu da se moralno-politi~ka podobnost mjerila formalisti~kim, a ne sadràjnim pripadanjem islamu. Dakako, s politi~kog i marketin{kog stanovi{ta bilo bi mnogo korisnije da se ARBiH vezala isklju~ivo za antifa{isti~ke i multietni~ke ciljeve i simbole, za partizansku tradiciju, a da je islam uvaàvala kao samo jedan od segmenata bosanskog bi}a. Me|utim, kad se o tome govori valja razumijevati okolnosti u kojima su se procesi odvijali. Napose, tzv. islamizacija ARBiH je kao proces otpo~ela mnogo poslije po~etka agresije, {to zna~i da to nije bila izvorna Izetbegovi}eva nakana. Bio je to proces koji se nije mogao zaustaviti, ali se mogao naloìti, {to je i ~injeno, uz kamione arapskih halal-dolara. Uzgred, niko se ne ibreti {to su srpske i hrvatske kasarne krcate krstovima i raznim svecima, i niko to ne zove nekakvom kristijanizacijom ovih vojski, pa za{to bi onda islam u ARBiH bio problem?! Odgovor, dakako, znamo.
Liderstvo bez lidera

Svih ovih godina, a evo i nakon Alijine smrti, traje histeri~ni proces traènja dlake u jajetu ratnoj bh. vlasti. Zaglu{uju}a buka oko pitanja tzv. islamizacije patriotskog fronta u drugi plan stavlja s&h ratne zlo~ine. Lagumdìjini mediji po Sarajevu su napisali vi{e tekstova o Aliji kao tzv. islamisti, i reisu Ceri}u kao o, tobejarabi, {efu bo{nja~ke mafije, nego {to su ispisali re~enica o ratnim zlo~inima Karadì}eve i Bobanove genocidne hunte. Oni su u slu`bi srpsko-hrvatske hegemonije, i to uop}e nije upitno. Evo, i nakon {to su svjetski lideri uputili telegrame su}uti sa pozitivnim ocjenama Alijine vladavine, uklju~uju}i i Papu, ne prestaje nekriti~ka haranga protiv prvog bh. Predsjednika. Protiv konstruktivnog kriti~kog suda niko nema ni{ta, ali je dojadilo to uporno trljanje teme o tzv. islamizaciji, kojom se poku{ava zagu{iti istina o genocidu nad Bo{njacima. Postoji mnogo tema kojima bi se valjalo baviti u povodu Izetbegovi}evog odlaska. Prije svega, valjalo bi raspraviti posljedice koje }e na najja~u bo{nja~ku stranku ostaviti ~injenica da vi{e ne postoji autoritet koji je mogao sve frakcijske tendence dràti pod kontrolom, da se ne primjeti baliluk u ku}i. U SDA, nakon samoljubivog Silajdì}a, nije se pojavila li~nost koja bi pred narodom, po estradnoj harizmi, mogla sloviti za Alijinog nasljednika. Pa i da postoji takav lik, njegovo bi zaskakanje liderske pozicije nakon Alijine smrti uzrokovalo ubrzani raspad SDA. U SDA je mnogo kandidata za novog Aliju, a malo je koji od njih spreman razumjeti da forsiranje liderstva u SDA vodi raspadu stranke, samim tim {to ne moè kamara guza sjedit u jednoj fotelji, a ni jedna guza nije spremna da ustukne pred liderskom ili kolektivnom guzologijom. Svaka bi guza da je jedna i jedina, kao {to je i dejtonska Bosna i Hercegovina jedna guza sa dva entitetska guza. Ako se SDA zagubi u frakcijskim su~eljavanjima, to }e bitno uticati i na perspektive demokratske borbe za BiH. U situaciji kad socijaldemokratsku alternativu za BiH uni{tava Zlatko Lagumdìja, uporno sjede}i na jarbolu potonulog broda, i kad nema respektabilne,
kolektivne politi~ke snage koja bi branila BiH u nastavku politi~ke agresije, SDA se, kakva god da je, name}e kao jedina uzdanica, te otud vrijedi brinuti za zdravlje ove odve} skrhane stranke. Od SDA, na àlost i danas, ovisi sudbina Bosne, pa se stanje u ovoj stranci ne moè smatrati privatnim pitanjima likova koji su svakako nau~ili da op}im mjestima daju minderska zna~enja. Kao i nakon Tita, tako i nakon Alije, ostaje negativno naslje|e autoritarne vladavine, koja je bila u slu`bi samo jednog lika, zanemaruju}i potencijale ostalih koji su u timu mogli nadìvjeti svaku nevolju. SDA danas nije tim. SDA je stranka koja je ostala bez lidera, obezglavljena, ili upologljavljena, uprkos osobinama Sulejmana Tihi}a koji, kao i svi drugi, ne moè zamjeniti autoritarnu harizmu Alije Izetbegovi}a. Jedini ispravan put SDA bio bi u shva}anju da je Alijin model vlasti prevazi|en, i da se vi{e nikada u Bo{njaka ne treba dogoditi autoritarni lider, odnosno, da niko ne treba imati ambiciju da naslijedi Aliju Izetbegovi}a. Tek tako SDA moè razumjeti da su demokrati~nost i pluralizam mi{ljenja unutar stranke uslov opstanka SDA, ali i dràve Bosne i Hercegovine. U protivnom, svi smo na gubitku.
Br. 95, 25. XI 2003.
266
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Bo{njaci sa ùtim trakama

Kakva nam je fajda od Bo{njaka u policiji i pravosu|u koji su kopije Alibabe Mumije?
Sje}a li se iko doga|aja od prije mjesec-dva kada je visoki predstavnik Pedi E{daun optuìo SDA da vr{i pritiske na policijske organe? Kako bi to SDA mogla vr{iti pritisak na kadrove koji su, u zna~enju hunte, ostali iza biv{e vlasti, kao i na policijske komesare koje postavlja me|unarodna zajednica? Mileti} & comp. su odgovorni SDP-u, a ne SDA-u. E{daun je najavio da }e ponuditi konkretne dokaze o ovim pritiscima, ali nije odrào obe}anje. U me|uvremenu, zaboravili smo cijeli slu~aj, i uletili u novi, sli~an.
Ya samm, maycco, inddiyanacc

Me|unarodna politika u BiH je obznanila da SDA vr{i pritisak na pravosu|e zbog postavljanja devet pitanja na osnovu kojih se vidi da su Bo{njaci neravnopravni u sudstvu, tuìla{tvu i policiji. Saop}enje SDA je vrlo pristojno, ali dovoljno ubita~no, ~im su me|unarodni zvani~nici u BiH po~eli pani~no lagati i ljagati, tvrde}i da je legalni zahtjev za po{tivanjem ustavom zagarantirane bo{nja~ke jednakopravnosti nekakav pritisak na pravosu|e. Na njihovu àlost, nema nikakvog pritiska, imaju ta~ne ~injenice koje svjedo~e da je me|unarodna politika u BiH kona~no razotkrivena u namjeri da od Bo{njaka stvori gra|ane drugog reda, reklo bi se, evropske indijance. Mudro je {to je saop}enje SDA zasnovano na pukim ~injenicama, a ne na optu`bama. To je intonacija koja trpi samo konkretne odgovore, a ne histeri~ne curwallucke, tipa: pritisak na pravosu|e. Dakle, kako se moglo desiti da u pravosu|u i policiji u RS nema ni jednog Bo{njaka ni na jednoj ~elnoj poziciji? U krajevima sa bo{nja~kom ve}inom, Srba i Hrvata ima i vi{ka, u odnosu na popis iz 1991. Ono {to SDA nije saop}ila jeste da su Bo{njaci svedeni na status Jevreja u Hitlerovoj Njema~koj. Jedina je razlika u tome {to Bo{njake jo{ uvijek, ponovo, niko ne trpa u konc-logore i ne ubija. Sve ostalo je isto: narod bez ljudskih prava, bez predstavnika u policiji i pravosu|u, bez prava na slobodu kretanja (za razliku od Hrvata koji imaju okupatorske ausweise), bez ekonomskog potencijala, sa perspektivom da putem zakona o otimanju bo{nja~ke imovine ostane bukvalno na koferu Kao i Jevreji, kod Hitlera. Za nekoliko godina Bo{njaci ne samo da su strpani u geto, ve} se i u tom getu progone od okupatorskog, ipak krsta{kog, pravosu|a. [to re~e Fahrudin \apo, samo nam jo{ fale ùte trake oko rukava.
Slicku swoyu ljubbim

[tetna je teza o ugroènosti ma kojeg naroda rekao je jedan multivitamin. [ta ako su Bo{njaci istinski ugroèni? [ta ako to nisu nacionalisti~ka naklapanja, nego realnost? O tome, zar ne, ne treba govoriti, jer je {tetno, jer poti~e me|uetni~ku konfrontaciju? Krivi su oni {to argumentirano ukazuju na bo{nja~ku potla~enost, a
ne kreatori zavjere koji su Bo{njake doveli u tu poziciju. Govor istine moè smetati samo politi~kim i novinarskim prostitutkama. Za nas indijanisanje Bo{njaka nije ni{ta novo. Ravno prije tri godine mi smo nagovijestili apartheidsku strategiju OHR-a i OSCE-a. Naveli smo da tada{nji IPTF namjerava instalirati haos na teritoriji sa bo{nja~kom ve}inom, kao faktor pritiska na iseljavanje Bo{njaka. Pod njihovom kontrolom ovdje je uba~ena najjeftinija droga, uvezena je trgovina bijelim robljem, osokoljeno je uli~no nasilje [ta radi reformirana policija? Ne~injenjem podràva haos! Za{to sve ovo nije tematizirano mnogo prije, kada su se pojavili prvi nagovje{taji kona~nog cilja? Odgovor je jednostavan: me~ka je zaigrala pred Avazovim vratima. Cenzura nad najja~im bh. medijem ponukala je brojne estradne zvijezde na{e politike da se uklju~e u odbranu Avaza. Da budemo na~isto: nisu oni to u~inili zato {to vole Avaz, ve} zato da bi im slika izi{la u novinama, i danas, i sutra. Jer, da nije tako, da je rije~ o iskrenoj zabrinutosti zbog okupacije pravosudnog sistema, pa valjda bi se i prije napada na Avaz ~ula koja rije~ protesta. Oko 300 bo{nja~kih kadrova procesuirano je u montiranim procesima, montirana je Pogorelica, tzv. Alìrska grupa je poslana u smrt, ali svi oni na kamari nisu marketin{ki rentabilni za na{e estradne politi~are. Ne moè se iskreno osu|ivati napad na Avaz, a pre{utati genealogiju policijske dràve Lagumdìjine hunte. Iza montaè Pogorelice i iza procesa Avazu stoje isti zlikovi. Isti oni koji su u avgustu poku{ali kriminalnim putem svrgnuti legalno izabranu vlast nad Bo{njacima. Avaz se tome suprotstavio i sada pla}a cijenu. U ovom ozbiljnom sukobu djeluje licemjerno braniti Avaz a zaobi}i kontekst u kome se zlo doga|a.
Copyright of the Munjoguzz

U toj dodvora~koj ishitrenosti dogode se i takve strate{ke gre{ke da se upadne u zamku prebrojavanja Bo{njaka na funkcijama, a da se ne razumije jednostavna istina da svaki Bo{njak u pravosu|u i policiji mora biti ve}i krsta{ od patrijarha i pape da bi tu uop}e mogao biti. S druge strane, za srpske i hrvatske kadrove je preporuka ako su sluìli u vojnim huntama Radovana Karadì}a i Mate Bobana. Zaboravljeno je da u Sarajevu postoji i jedan broj srpskih i hrvatskih sudija koji su vi{e odani bosanskoj ideji nego ma koji Bo{njak koji je funkciju debelo platio izdajom profesije i patriotizma. Njih treba izdvojiti, {tititi i po{tivati. Na kraju, kakva nam je fajda od razmnoènih kopija Alibabe Mumije? Broj~ana neravnopravnost jeste indikator, ali nije su{tina. Su{tina je da pravosu|e i policiju drì hegemonisti~ka srpsko-hrvatska Lagumdìjina hunta. Njihov cilj je uni{tenje Bosne i Bo{njaka.
Br. 97, 23. XII 2003.
268
Dnevnik revolucije
Boì}ni blagdani u svjetlu bosanske interkonfesionalne tradicije
Bosansko isku{enje je ~ast i obaveza

U povijesnom i kulturologijskom ~itanju Bosne, ne postoji ni{ta {to bi se moglo tuma~iti kao corpus separatum, samim tim {to su sve razlike odve} dopisane onim od ~ega se razlikuju
Boì}na svjetlost se danas, ko i sutra, rasprostire bosanskim mahalama. Plovi kroz kr{}anske, muslimanske i jevrejske ku}e. Grli dàmije. Bogomolje, na{e. Jednako kao {to su nedavno metafizika iftara i miris ramazanskih lepina milovali uzvi{ene prostore bosanskih crkvi. Negdje drugdje ovi dodiri ljepote mo`da ne bi imali smisla, jer nisu svi basnoslovni ko Bosna, ali u Bosni, smisao vjere je odre|en ljubavlju prema kom{iluku. Tu jesmo, takvi kakvi jesmo, na raskri`ju isku{enja, kakvo nigdje na svijetu nije podareno ni jednoj vjeri. Ba{ ovdje, u Bosni, Boìja rije~ i ljudsko osje}anje vide se u punoj dimenziji. Nema prevare, ni u slovu, a kamo li u rije~i, jer je sve ~itljivo, kao u dje~ijem oku. Nigdje se iskrenost vjere u Boga ne prozire u eti~koj i moralnoj punini kao u Bosni. Bosanski vjernici su odabrani da svjedo~e vjeru, u isku{enju dobrote i pra{tanja. Samo je u Bosni smisleno moje tuma~iti kao tvoje, i tvoje kao moje, jer mome ne moè biti valjano bez valjanosti tvoga, i obratno. Boì}na ljepota u Bosni odve} nije samo prostor katoli~kog civilizacijskog kruga, jer se ni katoli~anstvo, ni ostale tri konfesije, u Bosni ne mogu ìvjeti u isklju~ivoj autohtonosti. âk {ta vi{e, sve na{e bosanske vjere bi nosile biljeg distorzije zna~enja i reduciranosti ako bi ostale zatvorene samo za sebe. Jer, bila bi osiroma{ena istina o nama, bili bi osiroma{eni vjernici koji su navikli, predanjem ili ìvotom, da svoju duhovnu puninu filigraniraju u sociokulturnim zna~enjima na{ih bliskosti.
Razlike dopisivane razlikama

Politika u Bosni je i u vremenima komunizma, a i poslije, bila daleko ispod otvorenosti i pitomosti naroda. Komunisti su na svaki oblik iskazivanja vjerskih osje}anja gledali kao na po{ast. âk nisu imali sluha ni za ogromni kapital interkonfesionalne tradicije, koji se mogao koristiti kao povijesno i kulturolo{ki utemeljenja podr{ka za njihovu krilaticu bratstva-jedinstva. Slavensko je bratstvo i jedinstvo civilizacijski svjetionik, pogotovo u Bosni, ali ono nema smisla ukoliko nije temeljeno na tradiciji zajedni{tva i tolerancije. Bosanske vjere su esencija etnokulturnih tradicija, proètih i isprepletenih, i otud su komunisti po~inili najve}u gre{ku kada su ignoriranjem vjere retardirali ogromnu energiju zajedni~kog naslije|a. Posljedica komunisti~kog ignoriranja interkonfesionalnih vrijednosti osjetila se kroz demokratsku zakr`ljalost bosanskih naroda, koji nisu u prvi mah umjeli razlu~iti {vercersku, sitnosopstveni~ku politi~ku retoriku od pravila po kome je valjana samo ona politika koja sebe izgra|uje na vrijednostima bosanske tradicije. Pod logotipom ru{enja komunizma i demokratizacije, bosanskim je narodima
pro{vercan proizvod koji je ra~unao da povijest po~inje od danas, a da je tradicija plastelin koji se moè oblikovati po dnevno-politi~koj gibiri. Politi~ki prolaznici se jesu formalno naslikavali pri obiljeàvanju svih na{ih vjerskih blagdana, ali ni jedan od njih nije upotrijebio svoju privremenu mo} i inicirao reafirmaciju tradicijskog, interkonfesionalnog razumijevanja bosanskih vjera, po kojemu je svaka vjerska svetkovina bogatstvo i radost cjelokupnog dru{tva, a ne samo jednog dijela. U povijesnom i kulturologijskom ~itanju Bosne, ne postoji ni{ta {to bi se moglo tuma~iti kao corpus separatum, samim tim {to su sve razlike odve} dopisane onim od ~ega se razlikuju. Ovakvo razumijevanje ìvi tek u autorskim afinitetima nekolicine zaljubljenika u bosansku paradigmu, ìvi i u samom narodu, ali ne i na polti~koj i javnoj povr{ini. Narod je nadrastao politi~ke bagatele. Poslije kratkotrajnog {oka, uzrokovanog raskorakom izme|u komunizma i la`ne tranzicije, narod se sabrao, podvukao crtu i uo~io da je najsigurnije dràti se vrijednosti koje su stolje}ima temeljene u Bosni. To se ne vidi kroz sinteti~ku i sterilnu sliku koju dobijamo putem medija, ali u stvarnosti, u ìvotu, vjerujte, Bajrami su bliì Boì}ima i Boì}i su bliì Bajramima vi{e nego {to su ikad u posljednjih pola stolje}a bili.
Kr{}ani u ramazanu i muslimani u Boì}u

Ovu renesansu interkonfesionalnih vrijednosti bosanskog dru{tva, na àlost, ne moèmo uo~iti u krajevima ~iji je dana{nji ìvot odre|en preìvljenom tragedijom. Mada, primjerice u Srebrenici, za posljednji je Bajram bilo primjera da su srpski susjedi pohodili bo{nja~ke povratnike, ili im u najmanju ruku, na ulici, u prolazu, ~estitali blagdan. Bosanske sredine ~iji multietni~ki identitet nije pretrpio razaranje u bezumnom ratu, odve} su nadi{le zapreke politike, pa i neke oblike ideolo{ke instrumentaliziranosti vjerskih vrijednosti. U Sarajevu, Travniku, Konjicu, Br~kom, Zenici, Tuzli, vjerski se blagdani doìvljavaju kao sve~anosti cjelokupnog dru{tva. [ta bi kazali novokomponirani ~uvari na{ih tradicija kada bi ~uli da su u nekoliko srednjih tuzlanskih {kola, u nekoliko multietni~kih odjeljenja, svi u~enici postili ramazan? Djeluje {okantno, nevjerovatno, ali je ta~no. Pro{log ramazana su izvjesni samozvani ~uvari islama u nekoliko navrata tematizirali autora koji je ustvrdio da ramazan poste ljudi koji nemaju nikakve veze sa islamom, i koji nikad nisu u{li u dàmiju. S kojim pravom oni poste ramazan?! pitali su se du{ebri`nici islama, kao da je islam neka privatna avlija po kojoj smije {etati samo veleposjednik. Islamski feudalci nisu razumjeli da je bolja ma kakva nazo~nost u islamu, pri islamu, nego nikakva, da je korisnije da ma koji ~ovjek, ma koliko provede u postu, u discipliniranosti, pa i bez temeljnog znanja o islamu, nego da se prepusti obilatim izazovima trovanja tijela i duha. Za tu sku~enu, redukcionisti~ku logiku, bilo bi porazno saznanje da su i neki katoli~ki i pravoslavni u~enici u tuzlanskim {kolama postili ramazan, ili jedan ili pet ramazanskih dana. S kojim pravom! uskliknuli bi. Opet ne bi razumjeli da je korisnije da {kolarci, makar pod utjecajem trenda, osjete blagorodnost samoprijegora, a nadasve ljepotu bosanskih proètosti, nego da se otisnu u alkoholizam, narkomaniju i obilje praznine. Godinama se na Pono}kama okuplja omladina svih konfesija. Sedamdesetih i osamdesetih je bila furka da se Boì} do~ekuje u nekom od kafi}a, disko-klubova, a da se onda ode na Pono}ku, na kojoj se katolici osje}aju po~astvovani prisustvom drugih, dok se muslimani i pravoslavci osje}aju uzvi{enim u toj volji da svjedo~e ljubav prema svemu bosanskome. Svaki blagdan svake bosanske vjere ima jednaku manifestaciju bosanske volje. I ne samo u urbanim sredinama, kao kolijevci bosanske intekonfesionalnosti, ve} i na selima, pogotovo onim ~iji zvonici i munare ìve u susjedstvu. Oti|ite u ma koje katoli~ko selo koje je pored muslimanskog sela, i vidjet }ete da na obiteljske boì}ne blagdane dolaze i muslimanski susjedi.
Oti|ite u ma koje muslimansko selo, i vidjet }ete katolike za bajramskim soframa. To je normalno, prirodno, poput harmonije duha i tijela. Jedno ogromno bogatstvo intekonfesionalne proètosti ìvi tu, pored nas, a da nema valjanu medijsku recepciju, a time ni korisnu dru{tvenu i politi~ku valorizaciju. Za bosansko dru{tvo, koje se osje}a ranjeno vi{e nego {to to u stvarnosti jeste, bilo bi korisno uslikati, bukvalno, Mehu kod Joze na Boì}u, Jozu kod Mehe na Bajramu, i opet tako, i uvijek tako, ne zbog proteìranja ne~eg ~ega nema, ve} zbog predstavljanja stvarnosti onakvom kakva jeste, stolje}ima.
Isku{enje kao ~ast i obaveza

Boì}na svjetlost se danas, ko i sutra, rasprostire bosanskim mahalama. Njena idili~na blagost i ove }e godine oplemeniti bosanske ljude. Ljepota, ma ~ija, i ma koja, ne moè se dràti u tarabama provincijskog duha. Ljepotu je Bog stvorio da proljep{ava ljudske du{e. Ona nadrasta sve prepreke. Ona je mo}nija od granica. Ljudi vole da pobje|uju granice. Da prelaze dange svojih okova. Bosanci i Hercegovci svoju duhovnu snagu sokole ìvotom u razlikama, koje to i nisu. Zato }e i ovaj Boì} biti blagdan bosanskohercegova~kog dru{tva. Jer, nigdje kao u Bosni, snaga kr{}anstva je u svjedo~enju ljubavi prema islamu, i snaga islama je u svjedo~enju ljubavi prema kr{}anstvu. Boì} }e obradovati kr{}anske, i oja~ati islamske du{e. Bosansko isku{enje je ~ast, i obaveza. Nigdje kao u Bosni vjernik ne ìvi vjeru u osobenim zna~enjima ljubavi i proìmanja. Krhke du{e bi bosanske bliskosti doìvljavale kao kaznu. Jake du{e }e razumjeti za{to su ro|ene ba{ tu, u Bosni, gdje ljubav prema Bogu ne moè imati dva lica.
Br. 97, 23. XII 2003.
Dnevnik revolucije
271
Dnevnik revolucije
Lovci na ucjene
Ameri~ka ambasada je raspisala potjernicu za bo{nja~kim narodom
[a}iru je zafalilo para za rakiju. Pa se prijavio u Ameri~ku ambasadu. Tamo dàbe dijele pare. Ne mora se ni kopat, ni {temat, ni nosat ciment. Treba samo rijet da si vidio nekog {to bi mogao bit terorist. [a}ir je oglas pro~itao u novinama. Dok je sjedio nako u ~itaoni. Proradi{e mu klikeri! Ima jedan s bradicom, u kom{iluku, {to ide u dàmiju, i {to se garant bavi terorizmom. Oti}i }e [a}ir u Ameri~ku ambasadu. Prijavit bradicu. Uzet pare. I kupit rakiju. I nazdravit lahkoj pari.
Parra wrthy dzey burggia neche

Nakon svenarodne pomame pra}enja i klevetanja nevinih ljudi, koja je ovom zemljom vladala u vrijeme Informbiroa, evo, 55 godina poslije, nalazimo se u istom orvelovskom ambijentu. Tada su {iroke narodne mase u{le u funkciju denunciranja, iz dva razloga: prvo, onaj ko bi se bavio otkrivanjem narodnih neprijatelja, za sebe bi priskrbio auru pravednika; drugo, dru{tvena vrijednost pojedinca je odre|ivana njegovom spremno{}u da bude vojnik Partije. Danas se vrijednost pojedinca odre|uje njegovom materijalnom mogu}no{}u, i u snobovskom, i u pukom egzistencijalnom obliku. Ono {to je 1948. bila Partija, danas je para. Divlji kapitalizam, koji nam je uvezen pod logotipom ru{enja komunizma, stvorio je dru{tvo monstruoznih kriterija, u kome ljudska du{a stanuje u cirkusu. Strate{ki instalirano, op}e siroma{tvo, samo je izo{trilo vladavinu pare na pijedestalu, tobejarabi, boànskih vrijednosti. Ista egzistencijalna i dru{tvena motivacija je pokreta~ svenarodne cinkaro{ke pomame, 1948. i danas, kad Ameri~ka ambasada nudi pare za informacije o teroristima. Kao {to je poznato, Ameri~ka ambasada je obavijestila bh. javnost da je otvoren nagradni program koji ohrabruje bh. dràvljane da pruè svaku vrstu informacije o teroristi~kim aktivnostima, a zauzvrat dobiju nov~anu nagradu od Ameri~ke vlade. Peke. Ameri~ka vlada ne bi trebala tek tako rasipati novac svojih poreskih obveznika, yazzuck je, jer u Bosni se barem ove informacije ne moraju kupovati, ve} se mogu pro~itati u novinama. U toku 2001. i 2002. je bilo oko 600 teroristi~kih napada na bo{nja~ke povratnike u Karadì}evom entitetu. U Mostaru je poslije Dejtona ubijeno oko 40 bo{nja~kih civila od strane usta{kih terorista. Itd. Itd. Eto informacija! Bilo bi logi~no da Ameri~ka ambasada raspisuje nagradni program tek kad se iscrpi ka`njavanje vinovnika svih dosada{njih teroristi~kih napada po BiH. Po{to nije zakonom opau~en ni jedan usta{ki ubica iz Mostara, ni jedan ~etni~ki terorista iz RS, prikupljanje novih informacija o terorizmu nema smisla. Prvo bi, valjda, trebalo rije{iti zaostale predmete. Naravno, mi znamo da Ameri~ku ambasadu ne zanimaju krsta{ki teroristi. Za njih je ubijanje muslimana ekolo{ka disciplina. Kao {to je to bilo i ubijanje
crnaca po Americi. Njih zanima isklju~ivo tzv. islamski terorizam, koji u Bosni ne postoji. Ali }e da postoji, kao izmi{ljotina, stvarnija od stvarnosti. Zato Amerikanci, kao u filmsku produkciju, ulaù u kupovinu informacija, od kojih }e stvoriti negativnu fikciju. Samo separiranje informacija o terorizmu, po krsta{kom kriteriju, podrazumijeva da je nebitno da li su te informacije vjerodostojne. Mu{terija traì robu, a [a}ir pare.
Golloguzzy otock
Tekst koji je objavila Ameri~ka ambasada samo je dno krsta{kog licemjerstva. Pazite ovaj citat: Prisustvo me|unarodnog terorizma i njegovih pristalica u BiH je prijetnja razvoju i stabilnosti zemlje Formulacija me|unarodni terorizam se ne ti~e ~etni~kog i usta{kog terorizma, jer je rije~ o lokalnom pojmu. Time je jasno da je ameri~ki nagradni program u BiH usmjeren isklju~ivo na otkrivanje tzv. islamskog terorizma. Amerika time gubi antiteroristi~ki kredibilitet, jer za nju terorizam moè biti samo i isklju~ivo islamski! U protivnom, svoj nagradni program ne bi nani{anila na me|unarodni terorizam u BiH, nego, op}enito, na terorizam, ma iz kojeg vjerskog kruga da poti~e. Amerikanci su papci. Mogli su nagradnim programom obuhvatiti sve terorizme, ~ak to i naglasiti, i opet bi dobili traène informacije. Ali, ne, oni su se svjesno fokusirali samo na tzv. islamski terorizam, ~ime su prosta~ki posvjedo~ili svoju krkansku narav. Ko biva, mi smo gazde u va{oj ku}i. Upravo po tim osobinama se razlikuje insan od hajvana. Hajvan }e prnuti kad mu prahne, a insan }e od{utati fiziolo{ku potrebu. Ameri~ka ambasada je raspisala potjernicu za bo{nja~kim narodom. Ignoriranje ìvog, ~etni~kog i usta{kog terorizma, i izmi{ljanje tzv. islamskog, direktno se ti~e politi~ke pozicije Bo{njaka, i Bosne. Sataniziranje Bo{njaka zakonomjerno vodi ja~anju projekta iz Kara|or|eva. Projekat se sofisticira. Nakon {to su policija i pravosu|e stavljeni u slu`bu satanizacije Bo{njaka, sada }e se, nakon ubacivanja ameri~kih nagrada u igru, na meti na}i i bo{nja~ki smrtnici. Svaki Bo{njak }e mo}i biti osumnji~en za tzv. islamski terorizam, a u kubanskom ambijentu, gdje je svako kriv dok mu se krivica dokazuje (umjesto da je svako nevin dok mu se krivica ne dokaè), stvorit }e se èljena koli~ina bo{nja~kih stanovnika novog Golog otoka. Sude}i po stampedu pred kioscima Lota, izgladnjeli narod je zaraèn igrama na sre}u. Amerikanci su ponudili novi Bingo. Groznica po~inje. Svaka dobija! Dobitna kombinacija je telefonski broj: 033-49-49-49. Prijavite oca, mater, daj|u, strinu, uù i {iru familiju! Oèì [a}ire! Samo, ne zaboravi, imamo i mi mrak koji jede. U ime ìvota.
Br. 98, 6. I 2004.
Dnevnik revolucije
273
Nastavak genocida nad Bo{njacima
Pola miliona novih `rtava

Prije godinu dana visoki predstavnik Pedi E{daun je, pod pritiskom javnosti, privremeno sprije~io mogu}nost da stotine hiljada Bo{njaka ostanu bez bh. dràvljanstva. Ovaj srpsko-hrvatski plan za brisanje stotine hiljada Bo{njaka iz bh. stvarnosti ponovo je aktueliziran. Nakon 200.000 ubijenih, BiH bi mogla ostati i bez najmanje pola miliona raseljenih Bo{njaka.
Nema nikakve dileme da je Zakon o dràvljanstvu, koji je usvojen 1998., a koji je predvidio gubitak bh. dràvljanstva za stotine hiljada na{ih gra|ana u dijaspori, u slu~aju da odre|ena dràva nema bilateralni sporazum sa BiH o dvojnom dràvljanstvu dio me|unarodne i srpsko-hrvatske zavjere protiv BiH, s ciljem mirnodopskog dovr{etka genocidnog projekta protiv Bo{njaka i Bosne. Nakon 200.000 ubijenih Bo{njaka, Bosna bi ostala i bez makar pola miliona prisilno raseljenih, deportiranih Bo{njaka. Za bosansku budu}nost je isto da li joj ubili, ili joj raselili i otpisali ~ovjeka. Uz realizaciju ove zavjere, tragi~ni skor genocida nad Bo{njacima bi se popeo na najmanje 700.000, a mo`da i milion Bo{njaka izbrisanih sa lica bosanske stvarnosti. U Bosni bi ostalo onoliko Bo{njaka koliko je dovoljno da ne budu nikakav faktor u bh. stvarnosti. Dakako, `rtve ove zavjere ne mogu biti Srbi i Hrvati, samim tim {to imaju svoje velikonacionalne matice, i {to koliko god da se iz BiH ispi{e Srba i Hrvata, uvijek }e postojati Srbija i Hrvatska; kad nestane kriti~ne mase Bo{njaka nestaje Bosne. Uz to, bh. dijasporu u dominantnoj ve}ini ~ine Bo{njaci, koji su bili isklju~ive `rtve s-h genocida, kao i postratnog organiziranog preseljavanja u prekookeanske zemlje. Zavjera protiv dvojnog dràvljanstva usmjerena je isklju~ivo na Bo{njake u dijaspori, a to dokazuje i ~injenica da srpski i hrvatski politi~ki faktor uop}e ne reagira na mogu}nost da }e mnogi Srbi i Hrvati u inostranstvu ostati bez bh. dràvljanstva. Oni }e se uvijek mo}i priklju~iti hegemonisti~kom dràvljanstvu Srbije i Hrvatske, dok Bo{njaci, kad jednom izgube bh. dràvljanstvo, vi{e nikad ne}e mo}i dobiti paso{ svoje dràve. Za{to? Iz istih razloga iz kojih }e izgubiti bh. dràvljanstvo, dakle, zbog politi~ke premo}i faktora iz Kara|or|eva, kao i zbog strate{ke zagubljenosti bo{nja~ke politike.
Bo{nja~ke guske u magli

Podsje}anja radi, visoki predstavnik Pedi E{daun je po pritiskom bo{nja~ke javnosti u zemlji i inostranstvu, pod pritiskom peticije koju je potpisalo 35.000 ljudi, odgodio primjenu Zakona o dràvljanstvu iz 1998. godine i sprije~io mogu}nost da stotine hiljada Bo{njaka 1. junaura 2003. izgube bh. dràvljanstvo. Dakle, kampanja se isplatila. Ali, valja se zapitati {ta je bo{nja~ko dru{tvo u~inilo u me|uvremenu da se ovo pitanje rije{i na odgovaraju}i na~in. Ne{to se ne sje}amo da je nakon E{daunove reakcije objavljen i jedan tekst o ovom pitanju, a kamo li da su, kao {to je trebalo, objavljivana saop}enja, organizirani okrugli stolovi, pa i,
za{to ne, potpisivanje nove peticije sa konkretnim prijedlogom za rje{avanje ovog pitanja. O ~emu se radi? O onome na {to smo desetine puta upozoravali da Bo{njaci nemaju instituciju koja }e voditi brigu o strate{kom planiranju budu}nosti. Bez takve institucije, Bo{njaci lutaju ko guske u magli, i tek se probude, na trenutak, kad im me~ka ponovo zaigra pred vratima. Evo, me~ka je zaigrala, i opet smo jedinstveni, u namjeri da ne dozvolimo da se iz bh. dràvljanstva, s jasnom genocidnom namjerom, ispi{u stotine hiljada ljudi. Nije sporno, borit }emo se, svim dostupnim demokratskim sredstvima, ali je i ovaj slu~aj povod da kona~no razumijemo da su cehovi uvijek ve}i kad se kasnije reagira.
Propast Aneksa sedam

Pitanje bh. dràvljanstva za na{e ljude u dijaspori nemogu}e je po{teno tematizirati i bez analize realizacije Aneksa sedam. No, to niko ne ~ini, jer bi valjalo zaklju~iti kako je, i za{to je, Aneks sedam propao, i kako Bo{njaci koji su deportirani u genocidnom etni~kom ~i{}enju, nisu u objektivnoj mogu}nosti da se vrate svojim ku}ama. U oba bh. entiteta izbjeglim i raseljenim licima vra}eno je skoro 250.000 stanova i ku}a 130.000 u RS i 120.000 u FBiH. Ostalo je jo{ oko 5000 slu~ajeva za koje se smatra da su pravno komplicirani, ali se projekat, za me|unarodnu zajednicu, smatra zavr{enim. Pominje se da ima jo{ oko 50.000 zapu{tenih i poru{enih stambenih jedinica, za ~iju obnovu je potrebno oko 450 miliona eura. OHR i druge me|unarodne instance ve} godinama ne èle razumjeti da proces povratka nije puko vra}anje imovine, i da taj proces prije svega zahtijeva obezbje|enje politi~kog i dru{tvenog ambijenta u kome bi povratnik mogao ìvjeti kao ravnopravan gra|anin. Genocidni entitet je podrào projekat pod nazivom Ostanak, ~ime se Srbi koji su ìvjeli na teritoriji Federacije i materijalno i politi~ki ohrabruju da ostanu u RS, dok se Bo{njacima i Hrvatima u RS ne nudi nikakva bolja perspektiva od apartheidske. U Sarajevu ili Tuzli, recimo, Srbima je vra}ena sva imovina, ali oni imaju svoj Ostanak, pa taj povratak nema nikakve svrhe. Bo{njaci s teritorije RS nemaju se gdje vratiti, jer su izloèni teroristi~kim napadima i stalnim {ikaniranjima. Uprkos tome, OHR je obznanio da zatvara svoj odjel za povratak, jer se smatra da je posao doveden do kraja. OHR bi trebao objasniti kako se to zavr{enim poslom moè smatrati podatak da u RS nema ni desetak odsto Bo{njaka i Hrvata, i da je Federaciji, dodu{e prema srpskim izvorima, nema ni pet odsto Srba. Ako je to tako me|u prognanicima i izbjeglicama u Bosni, kakva je tek perspektiva ma kojeg na{eg ~ovjeka koji danas ìvi u Americi ili Australiji, i koji bi se èlio vratiti, ali nema gdje. Taj na{ ~ovjek ne moè snositi odgovornost, i nadasve {tetu, za propast Aneksa sedam. Njemu se mora omogu}iti da ostane u bh. dràvljanstvu, bilo kao dio dijaspore, bilo kao eventualni povratnik u BiH.
Kampanja za omogu}avanje dvojnog dràvljanstva svim na{im ljudima u dijaspori morala se voditi kontinuirano, samim tim {to je kontinuirana, nepresu{na, nakana srpsko-hrvatskih stratega genocida nad Bo{njacima, da se bh. dràva olak{a za bo{nja~ki politi~ki faktor. Za ispravno ~itanje ove nakane dovoljno je re}i da se ni jedna dràva u Svijetu ne odri~e ni jednog svoga dràvljanina, a kamo li nekoliko stotina hiljada. Sve dràve se trude da razmnoè dràvljanstva, jer razumiju da snaga dràve mjeri i ljudstvom.
Eto, pogledajmo Hrvatsku i prisjetimo se kako je jo{ u vrijeme agresije ova dràva po BiH dijelila putovnice i {akom i kapom; kao rezultat danas imamo da najmanje 90 odsto Hrvata u BiH ima hrvatsko dràvljanstvo i putovnicu, ali i da nepoznat broj Bo{njaka, vjerovatno nekoliko desetina hiljada, ima i hrvatsko dràvljanstvo. Hrvatski velikodràvni interes je racionalan, jer Hrvatska svoju snagu pronalazi i u bh. Hrvatima, ali i Bo{njacima, koje veè za svoje dràvljanstvo. Kad se tome dodaju privilegije koje na evropskim granicama imaju nositelji hrvatske putovnice, u odnosu na nositelje bh. paso{a, onda se ostvaruje i jedna interesna relacija prema hrvatskom velikodràvlju. Bosna, prirodno, ne moè imati aspiracije da svoje paso{e dijeli po susjedstvu, ali bi logi~no bilo da ima svijest o egzistencijalnom interesu da u svome dràvljanstvu zadrì ljudi koji su autohtoni ìtelji svoje zemlje. U Bosni je na razinu problema do{lo ne{to {to ni u jednom zemlji na Svijetu ne bi bilo problem. Izgon svojih ljudi iz svoga dràvljanstva nema racionalnog upoti{ta. Takva glupost jedinio je obja{njiva srpsko-hrvatskim genocidnim planom za uni{tenje Bo{njaka i Bosne.
Decentralizacija nacionalne politike

Kojeg li paradoksa, s-h stratezi nisu smetnuli s uma ovu jedinstvenu {ansu da genocid nad Bo{njacima, bez krvi, u rukavicama, razmnoè za trostruku cifru, da 200.000 ubijenih uve}aju jo{ za, recimo, 600.000 isparenih, {to bi rekao Orvel za one nesretnike koje pojede mrak. Eto, oni nisu zaboravili, a mi jesmo, iako se radi o na{im, a ne o njihovim glavama. Na{a politi~ka genetika nam je odredila da ìvimo od danas do sutra, kao {to ìve ~erge, jer nikad nismo bili u poziciji da sami brinemo o svojoj budu}nosti. Evo, kad se to dogodilo, prvi put u povijesti, uzjahala nas je komunisti~ko-minderska logika SDA, po kojoj je najbolje uzdati se u Allahovu milost, i sjediti uz kahvu i rahat-lokum. Dakako, ova pri~a o Allahovoj milosti samo je blef, iza kojeg se skriva monopolisti~ki, feudalni odnos prema raji, a ~iji je cilj zadràvanje materijalnih i begovskih pozicija nekoliko bo{nja~kih familija i njihovih satelita. Decentralizacija nacionalne politike, {irenje dijaloga o bo{nja~koj budu}nosti, stvaranje nadideolo{kog prstena energije, prvo bi sa politi~ke scene pomelo monopoliste u SDA, ali bi zauzvrat Bo{njacima podarilo akumulaciju djelatne svenacionalne strategije. Otud se doga|a da ovako bitna pitanja, kao {to je opasnost gubitka pola miliona Bo{njaka, uop}e ne dopiru do SDA, Islamske zajednice, i svih drugih faktora u minderskom krugu. Njima je svejedno, da li bilo vi{e ili manje Bo{njaka, jer njihove pozicije nisu uslovljene tim nekakvim Bo{njacima u dijaspori. Budu}i da minderski krug SDA razmi{lja, uglavnom, samo o sebi, iako se maskira tzv. nacionalnom politikom, logi~no je {to kao rezultat imamo apsolutnu nezainteresiranost za gubitak pola miliona Bo{njaka. To, dakako, nije opravdanje ni za sve druge bo{nja~ke institucije, ali i pojedince, koji su se nakon E{daunove privremene milosti uljuljkali u uvjerenju da je opasnost pro{la, pa se moè, od danas do sutra, rahat seiriti i ~ekati kad }e nas opet ne{to mlatnuti iza le|a. Moglo se mnogo toga u~initi za ovih godinu dana, prije nego {to smo opet spoznali da je ìva i ~ila nakana srpsko-hrvatskih stratega da zbri{u Bo{njake u dijaspori. Valja praviti razliku izme|u kakve-takve bo{nja~ke SDA, i vrlo jasne antibo{nja~ke strategije SDP-a, koji se Bo{njacima poku{ao nametnuti kao zastupnik njihovih politi~kih interesa. SDA je mo`da spletena i smetena, ali nema nikakve dileme da bi SDA ispravno reagirala kada bi se njena }oravost usmjerila u pravcu pitanja o mogu}nosti gubitka pola miliona Bo{njaka. SDP, s druge strane, posve svjesno ne bi reagirao, kao {to i nije reagirao kad je trebalo, otud {to je SDP od glave do pete hegemonisti~ki igra~ Srbije i Hrvatske na prostoru sa bo{nja~kom ve}inom. U vrijeme kad je Lagumdìja bio ministar vanjskih poslova trebalo se dogoditi ovo prvo ispisivanje Bo{njaka u dijaspori iz bh. dràvljanstva. On nije ni
jednom upozorio na takvu mogu}nost, ve} je cara }ero do duvara, kako bi se stotine hiljada Bo{njaka u dijaspori probudilo bez bh. paso{a. On je svim drugim, pa i ovim, pro~itan do bal~aka.
Alternativa nastavku genocida

Problem za koji su mnogi mislili da je rije{en, reaktueliziran je nedavno, odlukom Doma naroda Paramentarne skup{tine BiH, na sjednici 28. i 29. XII 2003., da odbije usvojiti Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dràvljanstvu, koji je na sjednici od 13. V 2003. usvojio Predstavni~ki dom Parlamentarne skup{tine BiH. Zakon je trebao omogu}iti da dràvljani BiH koji su dobili, ili dobiju, dràvljanstvo drugih zemalja, po automatizmu ne izgube bh. dràvljanstvo. Dom naroda je, eto, smatrao da bh. dràvljani, koji prime dràvljanstvo neke druge dràve, treba da izgube bh. dràvljanstvo. Dakako, srpski i hrvatski poslanici, kao i poslanici SDP-a, itekako su bili svjesni da }e njihova odluka pogoditi prije svega Bo{njake, koji su usljed blokade Aneksa sedam, bili primorani da ostanu u drugim zemljama i da prime tamo{nje dràvljanstvo. Jedina enigma u ovoj pri~i je pona{anje SDA, koja ni na svojoj novogodi{njoj presskonferenciji, na kojoj su sumirani najzna~ajniji politi~ki potezi, nije ni rije~ kazala o mogu}nosti da stotine hiljada Bo{njaka budu ispisani iz bh. dràvljanstva. [ta je tu je. Preostaje nam jedino kontinuirana medijska kampanja, s ciljem iniciranja politi~ke volje koja }e ultimativno traìti da Dom naroda ili promijeni svoju odluku, ili da Visoki predstavnik nametne ovaj Zakon, kao jedinu alternativu ozvani~enju nastavka genocida nad Bo{njacima.
Br. 98, 6. I 2004.
Dnevnik revolucije
277
Dnevnik revolucije
[u}ur od {ipke
Biv{i borac ARBiH Slavi{a [u}ur brani ~etni~ku i usta{ku teoriju o gra|anskom ratu u BiH
Ova kineska kung-fu gripa je ne{to najgore {to je moje ~ilo tijelo osjetilo. Ta~nije, ovo je prva gripa koju nisam preleào na nogama. Leìm je na le|ima, obalije{ten, po vazdan, evo, peti dan. Toplomijer zakovao na 39, kao da je avgust. Tijelo mi {kripi, kao da sam ha{ovio Halugi}a brdo, a koà mi pipava, kao u êha {to se gramzivo sun~aju dok se ne ure{e. Osje}am se kao da sam sino} popio litru Badelovog H2SO4 konjaka s Arizone. Razmi{ljam, ima Boga, jer mora da je Senadu Tuki i Bakirstan~etu svaki dan ovakav. Njima ne spada temperatura. Od alkohola i pokoje tablete. Dok sam tako lebdio u gripoznom polusnu, ukaza mi se Slavi{a [u}ur, u emisiji 60 minuta. Rekoh, garant je umro.
Schuchur is not ymrro

Prikazuje emisija tog [u}ura, nekad, birvaktile, teritorijalac, lijep ko slika, sa nadgrobnog spomenika, ne{to vazi. Prikaza se i Alija, ali bez [u}ura. Ko biva, [u}ur je prvi do Alije, kad zatreba. Televizija ovakve pateti~ne uvode pravi kad treba saop}iti da je neko umro. Dodu{e, u komunizmu se ovakve pateti~ne lite podastiru kao crveni tepih pred rije~i reìmskih mislilaca. Ra~unam, ipak, ovo je demokratija, pa }e prije biti da je [u}ur umro. êkam taman da Bakirstan~e podrigne vijest o [u}urovoj smrti, kad ugledah [u}ura, ìvog uìvo. Pateti~ni uvod sa [u}urovim ratnim slikama je u propagandnoj slu`bi omek{avanja auditorijuma pred nastup ovog Lagumdìjinog potr~ka. Ko biva, ako je jedan [u}ur, pa jo{ Slavi{a, mogao u ratu biti rame uz rame s Alijom, nema {anse da bi takav patriota mogao sad ne{to biti antiprotivan. Ovaj me cirkus razbudi iz gripoze, kao da sam marno rakiju s biberom. Prvo Bakirstan~etovo pitanje je posvjedo~ilo da uvod o [u}uru teritorijalcu nema nikakve veze s temom, ve} je proizvod bolj{evi~ke propagandne {kole. Bilo bi mo`da svarljivo da su nakon takvog uvoda pri~ali o problemima boraca. Ali [u}ur nema bora~kih problema, jer mari{e po dvije-tri milje sa ostalim debilguzima u nekakvom parlamentu. Helem Pita Bakirstan~e Slavi{u {ta on misli o pri~ama o ugroènosti Bo{njaka. Kao, Slavi{a je ekspert za Bo{njake, a i za ugroènost, bogme, pa }e nam sad on sa lica mjesta javiti objektivnu istinu. Kad smo ve} kod kvalifikacija, na koje se [u}ur lako poziva kad treba imenovati kamiondìje me|u politi~arima, valja re}i da i njegova u~ionica nije plaho odmakla. Od predratnog obra|iva~a èljeznih {ipki u jednom pogonu u Vogo{}i dogurao je, eto, do eksperta za bo{nja~ka pitanja.
Washer of the wlastt

Dva-tri dana prije u Hayatovom Centralnom dnevniku je gostovao nekakav ~etni~ki vojvoda sa Kneìne, {to je, ~udna mi ~uda, poslanik u dejtonskom dràvnom Parlamentu. Ovaj ~etnik tvrdi da su za rat u BiH krive nacionalne stranke, {to je teza koja proizilazi iz srpsko-hrvatskog nastojanja da se agresija na BiH preimenuje u gra|anski rat, jer je samo tako mogu}e BiH dovesti do podjele. Slavi{a [u}ur je rekao istu misao u drugom pakovanju. On je izjavio da su teorije o ugroènosti sva tri naroda dovele do rata. Po Slavi{i, definitivno, nije bilo agresije! Bio je gra|anski rat. Njegova tvrdnja o uzrocima rata kategori~ki negira postojanje srpsko-hrvatske agresije na RBiH. Ne}emo tro{iti slova na obja{njavanje crnog i bijelog, ve} }emo se zapitati: kakav je to feler morao strefiti glavu ovog borca Armije RBiH pa da pristane sudjelovati u plasiranju laì o gra|anskom ratu u BiH?!! Kad je Slavi{a [u}ur ustao da brani Bosnu, nije mu smetalo {to su Bo{njaci isklju~ive `rtve ~etni~kog, a potom i usta{kog genocida. Ra~unao je, valjda, da bosanske Bosne nema bez Bo{njaka, pa je patriotski pobiti se sa svakim ko ugroàva bosanski sklad. Slavi{a danas razmi{lja druga~ije, iako se jedino promijenio jezik srpsko-hrvatske agresije. Slavi{i danas ne smeta {to se kroz svekoliku minorizaciju Bo{njaka uni{tava bi}e Bosne, i {to ova zemlja postaje zato~enik srpske i hrvatske hegemonije. Uzrok Slavi{ine moralne i patriotske transformacije leì u razlikama njegovih dru{tvenih pozicija 1992. i danas. Kada je krenuo da brani Bosnu, on nije znao za hipnotizerske mo}i kamere, i za jointe koje nudi va{er vlasti. Tada je bio tek ~istokrvni Bosanac, i ni{ta vi{e. Danas je Slavi{a ovisnik o poslani~kom dàbahljebarenju, koje je, u njegovom slu~aju, uslovljeno sluènjem diktaturi Zlatka Lagumdìje u uni{tenom SDP-u. Slavi{a danas marne lijepih para, pohajle se uslika na tv-u, po{tuju ga njegovi seljaci sa Blagovaca, prepoznaju ga Alternativa ovom ameri~kom snu je da se Slavi{a vrati svome predratnom poslu i da nastavi ne{to petljati sa èljeznim {ipkama, ko i bezbroj majstora u ovoj zemlji. Slavi{a vi{e nije majstor za {ipke, on je majstor za Bo{njake, i velemajstor za podjelu iz Kara|or|eva. Njemu smeta nekakva navlaku{a o tzv. bo{nja~koj republici, ali mu ne smeta {to se Bosna dijeli na srpsku i hrvatsku provinciju. Pravi SDP-ovac. Slavi{a je usput mene oklevetao kao tvorca ideje o tzv. bo{nja~koj republici. Odgovorit }u mu kratko: svi SDP-ovci na kamari, i svi njihovi novinari na kamari, nemaju vi{e od mene tekstova i javnih istupa koji su usmjereni protiv nagovje{taja o stvaranju tzv. krijeposne muslimanske dràve. Kad sam se ja u ratu borio protiv ove gluposti, i bio proganjan zbog toga, SDP-ovci su bili ve}i muslimani od Homeinija. Sve ovo sam spreman javno dokazati stotinama faksimila svojih tekstova. Bujrum! Prema tome, Slavi{a [u}uru vrti se oko {ipke!
Br. 99, 20. I 2004.
Dnevnik revolucije
279
Nova zamka za BiH
Dejtonizacija Dejtona
Za{to se ba{ sada, u jeku realizacije Tu`be BiH protiv SCiG, odjednom skontalo da treba ukinuti entitete?! Opasnost koja se krije u prijedlogu za reviziju Dejtona Evropske incijative za stabilnost, jeste mogu}nost da se kaè kako je preimenovanje Republike Srpske u kanton zapravo tobo`nje brisanje rezultata genocida i agresije, pa se sukladno tome, moè i ukinuti Tu`ba BiH protiv SCiG.
Bosanska javnost je u prvi mah sa odu{evljenjem prihvatila prijedlog o promjeni dejtonskog ustroja BiH, koji je uputila grupa navodnih svjetskih eksperata udruènih u Evropsku inicijativu za stabilnost (ESI). U vi{e bosanskih medija objavljene su nekriti~ke reakcije, gotovo hvalospjevi, u kojima se tvrdilo da Evropa kona~no uvi|a da je dejtonska BiH nefunkcionalna i da je treba prilagoditi evropskim standardima. Me|utim, ideje Evropske inicijative za stabilnost nemaju nikakve veze sa evropskim standardima. Ispostavit }e se da te ideje imaju zna~enje tek presvla~enja Dejtona u ljep{u odoru, ali da ne zadiru u njegovu problemati~nu su{tinu.
Srpski kanton, srpska vojska

Prema prijedlogu ESI-ja, BiH bi bila organizirana u 12 kantona, deset postoje}ih iz FBiH, te Republike Srpske i Distrikta Br~ko. Prema ESI-ju, treba zadràti kantone u FBiH, a ukinuti Federaciju, te Republiku Srpsku pretvoriti u kanton, i sistem od 12 kantona usmjeriti na dràvne organe vlasti. îni se da ovaj model ve} imamo, u ne{to druk~ijem pakovanju, jer su i RS i federalni kantoni svakako usmjereni na dràvne organe. Sude}i po prijedlogu ESI-ja, jedina razlika bi bila u tome {to federalni kantoni ne bi vi{e sa dràvom komunicirali preko federalnih organa vlasti, nego direktno, dok bi RS pretvorena u kanton zadràla istu relaciju koju ima i danas. Na kakvu kantonizaciju RS ra~una ESI, najbolje ukazuje podatak da bi RS zadràla sve dosada{nje oblike dràvnosti, uklju~uju}i, vojsku, policiju, i popratne velikosrpske simbole. Defenitivno, ne bi se promijenilo ni{ta, izuzev pokoje rije~i koja ni{ta ne zna~i. Zanimljivo je pretpostaviti istinsku pozadinu namjere sa kojom ESI, za koju se dodu{e prvi put ~ulo u bh. javnosti, predlaè reviziju Dejtona. Postoji nekoliko pretpostavki koje ukazuju na mogu}u reìju revizije Dejtona u interesu srpske i hrvatske hegemonije. Jer, da je rije~ o istinskoj evropskoj volji za izgradnjom BiH u duhu evropskih dràvno-pravnih standarda, onda je posve sigurno da ta volja ne bi i{la za zadràvanjem dejtonskih obrazaca koji su uvaìli genocidna osvajanja. Pojednostavljeno, takva volja ne bi mogla uvaàvati ma kakav opstanak Republike Srpske, kao vi{estruko {tetne pojave u politi~kom, ekonomskom i sigurnosnom bi}u BiH. Jedna dobronamjerna evropska incijativa za promjenom Dejtona bi kao klju~ni zahvat morala pretpostaviti decentralizaciju i regionalizaciju BiH na
prirodnim i ekonomskim, a ne na etni~kim ili dejtonskim kriterijima. Otud vrijedi pretpostaviti {ta bi mogao biti krajnji cilj ove inicijative.
Negiranje referendumske volje

U proteklih godinu-dvije bili smo svjedoci dvije sli~ne i propale inicijative koje su skuhane u doma}oj radinosti, a koje su prema na{im analizama mogle odgovarati jedino velikosrpskoj strategiji za ga{enje Tu`be BiH protiv SCiG pred Svjetskim sudom pravde u Hagu. Prisjetimo se, prvo je Krug 99 plasirao ideju o tzv. Tre}oj republici BiH, koja }e biti osnovana od grupe gra|ana negdje u prirodi, uz potok, a koja }e tek tako, sama od sebe, bez pravnog upori{ta, postati realnost. Ova samo prividna neozbiljnost nosila je u sebi poruku omek{avanja bosanske javnosti u pogledu Tu`be, kako bi se sutra pristalo na ukidanje Tu`be u zamjenu za ha{i{arsku ideju o tzv. Tre}oj republici. Ba{ka je problem {to ova tzv. Tre}a republika, kao i Dejtonski sporazum, negiraju jedini legalni i legitimni, me|unarodno priznati dokument o opredjeljenju bh. gra|ana u kakvoj BiH èle ìvjeti, a to je Referendum iz 1992. godine. Poslije ovoga se u organizaciji grupe akademika pojavio mnogo ozbiljniji dokument koji analizira katastrofalne posljedice dejtonskog ure|enja, i koji predlaè ustavne promjene, ka ukidanju entiteta, ali je problem i ove inicijative {to nigdje ne pominje ovo jedino legalno i legitimno upori{te ma kakvoj ideji za preure|enjem BiH, dakle, referendumsku volju 64 odsto bh. gra|ana. Ta referendumska volja je destruirana agresijom SCiG i Hrvatske, i ulogom me|unarodne politike, zbog ~ega BiH nije ostala dràva ravnopravnih naroda i gra|ana, ve} je postala dejtonski spomenik isplativosti genocida i agresije. Ako se èli BiH izgraditi po mjeri ravnopravnosti svih njenih naroda i gra|ana, onda se Referendum mora uvaàvati kao jedini legalan i legitiminan akt kojim je iskazana volja bh. gra|ana u kakvoj BiH èle ìvjeti. Ko god da negira ili ignorira referendumsku volju, taj podràva opstanak dejtonskog rugla, kao modela koji legalizira nastavak srpsko-hrvatskog ~erupanja Bosne. Inicijativa ESI-ja tako|e ne tretira Referendum. Ona tretira Dejton, kao polaznu osnovu. I to tako {to }e reformom Dejtona proglasiti metanje druk~ije ambalaè na isto pakovanje. Opasnost koja se moè kriti u ovoj incijativi jeste mogu}nost da se kaè kako je preimenovanje Republike Srpske u kanton zapravo tobo`nje brisanje rezultata genocida i agresije, pa se sukladno tome, moè i ukinuti Tu`ba BiH protiv SCiG. Drugo jednako indikativno pitanje je i za{to se ba{ danas, a ne prije-dvijetri godine, pojavljuje ova inicijativa. U vrijeme kad je \in|i} bio kooperativni premijer Srbije, {to{ta se u BiH moglo u~initi a da Srbija ne reagira. Danas, sa trijumfom ~etni~kih radikala u Srbiji, jasno je da }e Srbija aktivno u~estvovati u svim bh. potresima, kakvo je recimo pretvaranje Republike Srpske iz entiteta u kanton. Nije li ova inicijativa {lagvort za neke ve}e potrese, koji bi, kao faktor pritiska, trebali rezultirati toliko najavljivanom pripajanju RS Srbiji, u zamjenu za suverenitet Kosova. Ne treba posebno elaborirati ~injenjicu da se u bo{nja~koj javnosti ne bi dogodilo ama ba{ ni{ta ako bi se ozvani~ila takva namjera. Bo{njaci odve} nemaju vojne mo}i, a nadasve volje, da se suprotstave eventualnom otcjepljenju RS od BiH.
Br. 99, 20. I 2004.
Dnevnik revolucije
281
Dnevnik revolucije
Mostarska podvala
E{daunova Odluka o preustroju Mostara je pod logotipom jedinstvenog grada i jednakopravnosti svih naroda sakrila su{tinu po kojoj }e gradom na Neretvi ubudu}e vladati hrvatsko-srpska koalicija iz Kara|or|eva
Tvrdi se da je E{daunova nametnuta odluka o preustroju Mostara u postoje}im okolnostima najbolje {to su mogli dobiti istinski Mostarci. Za dlaku se moglo dogoditi da pod logotipom jedinstvenog grada, Mostar bude predat u ruke vje{ta~ki stvorenoj hrvatskoj ve}ini. E{daunov Statut Mostara, navodno, ostavlja dovoljno prostora za obje varijante - za mostarizaciju, kao i za usta{izaciju Mostara. Ovakav jedinstveni Mostar bi mogao biti samo privid ravnopravnosti, mrtvo slovo na papiru, ako se Bo{njaci ne uklju~e u ekonomsku utakmicu u kojoj, zasad, slo`no igraju i pobje|uju Hrvati.
Cadaiff in the head

Na prvi pogled, E{daunov Statut ne mijenja su{tinu podijeljenog grada. Op}ine se vi{e ne zovu op}ine, ve} gradska podru~ja i izborne jedinice. Ipak, podru~ja nisu jedinice lokalne samouprave, a to nije ni grad, kao krovna organizcija, te je SDA u pravu kad tvrdi da nije ispo{tovana Evropska konvencija o lokalnoj samoupravi. Na ovaj na~in, E{daun je mogao Mostar proglasiti jedinstvenom op}inom, jer se grad mora sastojati od najmanje dvije op}ine, a Mostar sada nema ni jednu. Te{ko je vjerovati da E{daun nije znao za ove zakonske kompase, a jo{ je teè pretpostaviti krajnju namjeru ostavljanja ove {upljine. Dosada{njih {est mostarskih op}ina }e biti razvla{tene, jer }e njima upravljati gradska uprava. No, ekonomskim strujanjima ne upravlja oficijelna politi~ka vlast, ve} posve druk~iji oblici djelovanja. Budu}i da se u globaliziranom dru{tvu snaga ìvota mjeri ekonomskom mo}i, ga{enje op}inskih uprava moè imati zna~enje uklanjanja posljednjih prepreka ka poklapanju onoga koji je slabiji. Unatrag nekoliko godina hrvatski kapital je ubjedljivo preletio Neretvu, uzev{i ~ak i simbole bo{nja~kog prisustva na obje obale, kao {to je to bio Hotel Bristol. Bo{njaci ne samo da nisu pruìli nikakav organizirani otpor ovoj ekonomskoj okupaciji, ve} su je ~ak u maniru baliluka i pomagali. Otud se ispostavlja da postojanje tri op}ine u kojima, ko biva, vladaju Bo{njaci, nije nikakva prepreka osvja~kom pohodu hrvatskog kapitala. Da li govorili o Tuzli, Maglaju, Travniku, ili o ove tri mostarske op}ine, svejedno je, jer je vladavina bo{nja~ke ve}ine samo privid, ispod ~ije fasade ku}om vladaju Hrvati. Zadràvanje postoje}eg stanja, ili uvaàvanje koncepta SDA, mostarske Bo{njake ne bi spasilo od vladavine hrvatskog kapitala. No, to su ve} pitanja koja se ti~u kadaifa u bo{nja~kim glavama.
Collo, collo, naocollo

E{daun se osvjedo~io kao igra~ hrvatske politike. Za{to bismo vjerovali da je E{daunu pre~i mostarski, nego hrvatski Mostar? Otud je logi~na na{a sumnja u karakter E{daunove Odluke. [ta se krije iza fasade o jedinstvenom Mostaru u kome navodno ni jedan narod ne}e biti nadre|en drugome. Da li je to ba{ tako? Primaljivo izgleda postavka po kojoj ni jedan narod ne moè imati vi{e od 15 vije}nika u gradskoj skup{tini, koja broji 35 mijesta. Hrvati, kao ve}ina koja je u Mostaru stvorena izraelskim modelom naseljavanja okupiranih teritorija, po ovom konceptu, nikada ne mogu dominirati u gradskoj skup{tini. Ne bi se reklo. Koalicija iz Kara|or|eva je posljednju svoju promociju imala upravo u Mostaru, kada su iz Banja Luke stigli srpski politi~ari da podrè hrvatski koncept jedinstvenog grada. Mladen Ivani} posljednjih godina u Mostar nije svra}ao ni slu~ajno, ali se pojavio u misiji za{tite srpskih interesa u Mostaru. Ispostavilo se da su ti interesi identi~ni hrvatskim. Dakle, {ta dobijamo? Ako Bo{njaci ostvare maksimalan izborni domet od 15 vije}nika, a ako Hrvati i Srbi ujedine svojih preostalih 20 vije}ni~kih glasova, dobi}emo rezultat po kome gradona~elnik Mostara nikada ne}e biti Bo{njak, niti }e se bo{nja~ka manjina u gradskom vije}u i za {ta pitati. Koalicija iz Kara|or|eva }e u tri gradska podru~ja sa bo{nja~kom ve}inom mo}i raditi {to joj je volja, a da bo{nja~ki politi~ki faktor ne}e imati mogu}nosti da to sprije~i. Na prvi pogled je umiruju}e obe}anje da }e se glasovi u vije}u donositi dvotre}inskom ve}inom, ali izvr{na vlast uvijek ima vi{e manevarskog prostora od zakonodavne, koja se sastaje u |ahkad i uglavnom se bavi strate{kim, a rijetko pojedina~nim slu~ajevima. Ako dvotre}insku ve}ini ~ine, recimo, 24 vije}nika, onda koaliciji iz Kara|or|eva trebaju jo{ ~etiri bo{nja~ka uhljupa pa da i u zakonodavnom smislu steknu apsolutnu vlast u Mostaru. S obzirom na zagnojenost kolektivnog duha u Bo{njaka, ne}e biti te{ko prona}i ta ~etiri kandidata koja }e za sitnu paru zaigrati u kolu iz Kara|or|eva. Kome je i za{to trebao preustroj Mostara? Trebao je Bo{njacima, ali na principu sigurne ravnopravnosti. Trebao je Hrvatima, ali na pozicijama zate~enog stanja, po kome bi oni postali gospodari cijelog grada. Dobro, ali Hrvati su vremenom mogli ekonomski zauzeti cijelo podru~je. Za{to su insistirali na preustroju? Valjda zato {to su postali nestrpljivi da ~ekaju deceniju-dvije dok se Bo{njaci, pod ekonomskom potla~eno{}u, dobrovoljno rasele. Smi{ljena je pri~a o jedinstvenom gradu, naheftana emocijama prema Starom mostu, i upakovana u podvalu koja je trebala sakriti koaliciju iz Kara|or|eva kao budu}eg vladara grada na Neretvi.
Br. 100, 3. II 2004.
Dnevnik revolucije
283
Dnevnik revolucije
Ulica Alije Broza

O~uvanje Titove ulice je isklju~ivo Izetbegovi}evo autorsko djelo, pa nije normalno da se imenom autora ubija njegovo djelo
Je li prije bio otac ili sin? Je li prije bio Tito ili Alija? Je li prije bio ZAVNOBiHa ili me|unarodno priznanje RBiH? Da nije bilo oca, ne bi bilo sina. Da nije isklju~ivom Titovom zaslugom Bosni i Hercegovini vra}ena dràvna fizionomija, Alija Izetbegovi} ne bi nikada postao prvi predsjednik me|unarodno priznate RBiH. U povijesti Bosne, Tito i Alija su rod ro|eni. Po idejama, vi{e su rod, nego {to nisu. Ali ovo gdje Tito i Alija nisu familije, bilo je uzrok politi~kog i medijskog ciganluka koji je napravljen oko odluke da se otkine centar Titove ulice, i dadne Aliji Izetbegovi}u.
Zwyezdda tyerra myesseca

Nevolja Sarajeva je {to ima samo jednu estradnu ulicu. Od Vje~ne vatre do Parku{e, {lager je Bosne. Tu svako ima osje}aj da hoda na {tulama. Bezmalo pola stolje}a, od 1946., ovaj se metropolski light-show zvao Titovom ulicom. Alija Izetbegovi} je imao apsolutnu mo} i mogao je lijevom rukom ukinuti Titovu ulicu. Mogao joj je nadjenuti neko lijevo ime, koje bi danas bilo lak{e ukloniti. On to nije u~inio iz najmanje dva razloga: prvo, kao normalan ~ovjek, osje}ao je po{tovanje prema jednom od znakova identiteta Sarajeva i Bosne. U karavaktu kada je identitet Bosne gnje~en gusjenicama, s lijeva i s desna, bilo bi suludo sje}i i li{}e grane na kojoj se sjedi. Drugo, Izetbegovi} nije imao nikakvog ra~una da se konfrontira s Titom, partizanima, antifa{isti~kom tradicijom, jer su on i Tito imali zajedni~ke neprijatelje. Ukidanje Titove ulice Izetbegovi}a bi uvjerljivo svrstalo u istu ideolo{ku ravan sa ~etnicima i usta{ama, kao sljednicima fa{isti~kih ideja iz Drugog svjetskog rata. Valja se prisjetiti da Izetbegovi} nikada nije osje}ao naklonost prema bh. antifa{isti~koj tradiciji. Njegova {utnja je bila iskrena, jer bi prora~unat politi~ar za svoj marketing iskoristio pozitivno povijesno naslije|e Bosne. Slavio bi na svakom koraku bh. partizane i predstavljao se kao njihov antifa{isti~ki sljednik. Paradoks je da Izetbegovi}eva politika jeste u moralnim, eti~kim i kulturnim mjerama identi~na Titovoj politici ravnopravnosti bh. naroda. Titova Armija i Alijina Armija razlikuju se jedino po ideolo{kom {nitu. To {to se prva naslanjala na komunizam, a druga na islam, manje je bitno u odnosu na konkretna djela: obje su Armije {titile sve bosanske ljude i nisu ru{ile ni~ije bogomolje. Alijino ignoriranje antifa{isti~ke tradicije otvorilo je prostor za mladomuslimanske neoromanti~are koji su poku{ali ideju ARBiH vezati za handàr-muslimane u uniformama Adolfa Hitlera. Ova je glupost nanijela odvratne {tete bo{nja~kom narodu. Ali, ne postoji ni jedan trag koji bi upu}ivao da su Alijino ignoriranje antifa{izma i MM cirkuzanje i~im ugrozili humanisti~ki karakter ARBiH. Napose, op}e je poznato da Alijino ignoriranje Tita i partizana proizilazi iz njegovog
animoziteta prema komunizmu. Bilo bi korisno da je Izetbegovi} imao snage da potencira razliku izme|u antifa{izma i komunizma.
Tickwanni dont wide Maxattmu

Izetbegovi}ev privatni konflikt sa komunizmom, bitno je odredio odnos dràvne politike i ARBiH prema antifa{izmu. Iz ove falinke Izetbegovi}eve politike poslije se razvila bipolarnost bo{nja~ke politi~ke scene. SDP, kao sljednik SKJ, sa svojom partizanskom filijalom SUBNOR-a, nikada nije afirmirao istinu o antifa{isti~kom karakteru ARBiH. âk {ta vi{e, oni su promovirali la` o jednakoj krivici. S druge strane, Alijina {utnja o antifa{izmu je otvorila najtragi~niji konflikt u bo{nja~kom dru{tvu. Umjesto da se Bo{njaci i ARBiH, s punim pravom, osjete kao ba{tinici bh. antifa{isti~ke tradicije, dogodila se obmana o poistovje}ivanju antifa{izma s komunizom. Bila je to prilika za razne klerokarijeriste, koji su Bo{njake dodatno udaljili od njihovog nacionalnog izvori{ta. Ova ideolo{ka podjela je ponovo napaljena u nakani da se centralni dio Titove ulice nazove imenom Alije Izetbegovi}a. Bo{nja~ki tikvani su nakastili da i{}eraju Titu, pa i zbog toga {to se, kako kaù, nikada ta ulica nije zvala ni po jednom Bo{njaku. Eh, eto, sad smo mi vlast, pa ima da se zove! Da se vidi da je Alija pre~i od Tite! Da uzinad komunjarama maknemo Titu! Da budemo podobni, kod SDA, da kaku korist u~abulimo, jer je SDA sad vlast, a Tito nije. Zagovornici ove ideje nemaju ni intelektualne, ni moralne uvi|avnosti. Stalnim slikanjem po medijima, skrhali su li~nost Alije Izetbegovi}a do licitacije. Drugo, i bitnije, oni uop}e nisu razumjeli Aliju Izetbegovi}a. Alija nije bio Tito, jer nije imao zlatno prstenje, dijamantne satove, reìmske prostitutke, pa sukladno tome, nije za ìvota imao ni ulice, ustanove i {kole nazvane njegovim imenom. Alija je imao knjige. Imao je skromnost kakvu je u povijesti jo{ jedino svjedo~io Mahatma Gandi. Dva su razloga zbog kojih bi se ime Alije Izetbegovi}a nelagodno osje}alo u centru sada{nje Titove ulice. Prvo, ta ulica ne li~i na Aliju. Drugo, o~uvanje Titove ulice je isklju~ivo Izetbegovi}evo politi~ko naslije|e, autorsko djelo, pa nije normalno da se imenom autora ubija njegovo djelo. Ima jedna ulica u Sarajevu koja pripada Aliji Izetbegovi}u. To je Obala Kulina Bana. Tuda je pro{la najve}a dènaza u budu}nosti Bosne. Tom ulicom, uz Miljacku, rijetko ko {eta. Njome se prolazi. Kao kroz ìvot. Ona je neuhvatljiva. A lijepa. A gorda. A sarajevska, vi{e nego li i jedna druga. Kad se pogleda sa Alifakovca. Titova ulica nije odijelo za Aliju Izetbegovi}a.
Br. 101, 17. II 2004.
Dnevnik revolucije
285
Dnevnik revolucije
Mile Ha{i{ar
Mile Stoji} je jeftini nacista koji pod la`nim bosanstvom skriva mr`nju prema muslimanima
Komentator Magazina Dani Mile Stoji} se pretvorio u stomak. Cestom prvo ide stomak, a metar iza ide njegov vlasnik. Miletova zadrigla glava se pretvorila u vrat cca Fi42, {irine kanalizacione cijevi. Na glavi je duga, ha{i{arska, duvarli kosa, koja ima ambiciju da sakrije bolesnu debljinu. Miletove noge su se pretvorile u burad, pa kad hoda, kao da se kotrlja: Kotrljaj se Mile! pjeva Zabranjeno pu{enje u kultnoj pjesmi Mile Ha{i{ar. Mile Stoji} je nekad izgledao kao i svi ljudi. Danas je bh. {ampion u degeneraciji, kakva je zahvatila pola ameri~ke nacije. To su oni biv{i ljudi {to nose stomak izme|u koljena. Ovo nije pitanje fizi~kog, ve} mentalnog zdravlja. Zloduh je uzro~nik idiotizacije ~ovjeka. A u Miletovom slu~aju idiotizacije i ~ovjeka i autora.
The bracha po mathery

Mile Ha{i{ar je posredno Bo{njake proglasio strancima u Evropi! On se zgraàva nad izvjesno{}u da }e na ulazu u Sarajevu biti dva tornja na kojima }e pisati rije~ Avaz rije~ koja je azijatskog porijekla. Rije~ avaz bi trebalo, bezbeli, prognati iz Bosne, vratiti je odakle je i do{la, kako bi ovdje ostale samo ~iste kr{}anske rije~i. Taj projekat je izvediv samo pod pretpostavkom da nestane Bo{njaka, a da svi drugi, u ~ijem je bi}u bosanski jezik, budu `rtve orvelovske strategije novogovora. Eto, poku{ao je Miletov ratni miljenik Franjo Tu|man, po paveli}evskom receptu, tradicionalizirati hrvatski jezik, pa je od svega ostao samo vic. âk i ako bi Mile uspio Bosnu o~istiti od azijatskog jezi~kog kukolja, ne bi o~istio Balkan, a ba{ka Srbiju, koja je sva, posebice u traumi, sazdana na turskim genima i jezi~koj ostav{tini. Kako prognati Kalemegdan, Karaburmu, Kara|or|a i razne druge azijatske kare i {are?! U Srbiji se pojavilo raznih kondora s kokardom, ali se dosad nije pojavila ni jedna budala koja bi zagovarala ~i{}enje srpskog jezika od turcizama. To je isto kao kad bi neko zagovarao izdvajanje o~evih gena iz odraslog ~ovjeka. Mile Ha{i{ar progovara iz tute za{titnika multietni~kog identiteta Bosne i Sarajeva. Kao takav, on je vi|eniji autor u kragujeva~kom Feralu iz Splita i Danima iz Kara|or|eva. Njega cijene la`njaci multikulture. Oni nikada ne}e priznati da je Mile Stoji} jeftini nacista koji pod la`nim bosanstvom skriva prezir i mr`nju prema muslimanima. Otkad je mast u Miletovom mozgu dosegla ta~ku klju~anja, ovaj se autor vi{e ne libi da otvoreno mrzi Bo{njake i njihovo suvlasni~ko pravo na Bosnu. Inkriminizacija azijatskih rije~i je ni{ta drugo do poziv na progon svega {to nosi miruh orijenta. To je poziv na progon svih na{ih Omera, Merima, Hasanaginica, Spaha i Alija Po{to mi proizilazimo iz njih, to je poziv na progon svih nas,
pojedina~no. Ako Miletu Ha{i{aru smeta rije~ avaz, zato {to je azijatska, smetaju mu i sve rije~i koje ozna~avaju da Bosna nije kr{}anska, ve} je samo i kr{}anska. Smetaju mu ljudi koji su ozna~eni tim rije~ima. Po tome su Radovan i Mile - bra}a po materi.
Yftarr avec chwarccy

Mile Ha{i{ar je paradigma andri}evskog razumijevanja Bosne, i Bo{njaka, kakvo vlada u organizacijama i medijima koje podràva me|unarodna politika u BiH. Taj barbarski kur{luz ni po ~emu se ne razlikuje od Papinog razumijevanja Evrope kao - kolijevke kr{}anstva. Mile i mileti}i su uvijek znali nanju{iti }ar. Usta{luci Miletu nisu smetali da se preobu~e u tobo`njeg za{titnika multikulture. Ista je bipolarnost strefila i sada{njeg urednika Dana Semira Imamovi}a, koji je u ratu pisao u glasilu Zmaj od Bosne, odakle se u ime SDA pozivalo na likvidaciju lojalnih Srba, na zabranu mje{ovitih brakova, i sl. Doga|a li se slu~ajno da ratni juri{nici nacionalizma najednom postaju lideri tzv. demokratske alternative?! Kamufliranje s&h hegemonista u odoru bosanstva sofisticiran je strate{ki projekat. Njihov je cilj da sataniziraju bo{nja~ku volju za ravnopravno{}u, da je kleve}u kao nacionalizam, a da tzv. bosanstvo grade bez bo{nja~kog kulturolo{kog i politi~kog faktora. Otud Mile Ha{i{ar moè prosperirati kao glavni borac za multikulturalnost, a istovremeno obznanjivati svoju paranoju od prisustva azijatskih rije~i u Sarajevu. Budu}i da Mile bestidno svjedo~i netrpeljivost prema islamskom naslije|u u BiH, a time i temelju bo{nja~kog bi}a, jasno je da i on viri ispod Tu|manove i Milo{evi}eve salvete iz Kara|or|eva. Iz Kara|or|eva su proizi{li i Va{ingtonski i Dejtonski sporazum, a time i me|unarodna politika u BiH, koja forsira na{minkane ~etnike i usta{e, te pokojeg Bo{njaka koji }e zarad skliske fotelje iftariti ~varke.
Explozzion of the hashishman

Mile Ha{i{ar ne}e biti gubitnik, na ovom svijetu. Kad ne bude Bosne, kad Bo{njaci postanu ru`na pro{lost u krsta{koj budu}nosti Evrope, Mile }e biti prvoborac. Po{to }e vjerovatno uskoro eksplodirati od debljine, ostat }e njegove ulice, biste, fondacije Mile ne}e do~ekati progon azijatskih rije~i iz Sarajeva. [mrc, {mrc Zar ne razumije koliko je ìvot kratak i krhak da bi se tro{io u mr`nji? Danas kad njegov mozak pluta u oceanu holesterola, pod pritiskom 200/ 120, on moè razumjeti samo bijes. Mo`da bi trebao upoznati nekog {intera.
Br. 102, 2. III 2004.
Dnevnik revolucije
287
Za{to se {uti o kriminalnim i teroristi~kim aktivnostima biv{ih dobrovoljaca iz pravoslavnih zemalja koji danas ìve u Republici Srpskoj
Ruska mafija okupirala pola Bosne

Nekada{nji dobrovoljci iz pravoslavnih zemalja danas u Republici Srpskoj imaju status nacionalnih heroja i izvan su dometa zakona, kao i Radovan Karadì}, kojega, prema nekim informacijama, upravo ~uvaju ruski i ukrajinski specijalci. Pravoslavni doborovoljci su konektirani na rusku mafiju i preko njih se odvija trgovina drogom i bijelim robljem iz Rusije, Ukrajine i Moldavije. Iako predstavljaju prvorazrednu prijetnju Mirovnom sporazumu i bezbjednosti u BiH, o njima niko ne govori ni rije~i. U modi je jo{ uvijek optuìvanje Bo{njaka za tzv. islamski terorizam.
Posljednjih godina ni jedna pojava u BiH nije tako izda{no i manipulatorski tematizirana kao pitanje dobrovoljaca iz arapskih zemalja koji su se borili u jedinicama Armije RBiH. Prema informacijama Britanske obavje{tajne slu`be, u BiH je u toku hrvatske agresije, preko Zagreba, i uz odobrenje Franje Tu|mana, uba~eno oko 500 boraca iz arapskih zemalja, koji }e kasnije, i do danas, biti imenovani mudàhedinima. Za razliku od mudàhedinskog pitanja u BiH, dosad su se pojavila tek dvatri teksta o hiljadama dobrovoljaca iz pravoslavnih zemalja koji su ratovali u jedinicama Karadì}eve vojne hunte, i od kojih su stotine njih poslije rata ostali u BiH, gdje su bili poluge ruske i beogradske mafije, u trgovani drogom, bijelim robljem, sudjeluju}i nerijetko i u teroristi~kim aktivnostima, poput ubistava ili za{tite Radovana Karadì}a. Ipak, o pravoslavnim dobrovoljcima nije napisan ni milioniti dio tekstova kao {to je napisan o mudàhedinima, niti su dràvni organi, i razni timovi za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala, ovom pitanju posvetili i najmanju pa`nju. To jo{ jednom potvr|uje da me|unarodni faktor u BiH, koji suvereno vlada doma}im politi~kim marionetama, pitanje terorizma vidi isklju~ivo sa islamskim predznakom, i da tolerira svaku opasnost koja je za{ti}ena kr{}anskim porijeklom.
Strate{ki uvoz mudàhedina

Nema dvojbe da su doga|aji od 11. septembra pokrenuli erupciju sataniziranja Bo{njaka i ARBiH. Moralni i multietni~ki kredibilitet ARBiH je bio najve}a smetnja u dotad o~itovanoj namjeri me|unarodnog faktora da poistovjeti krivicu strana u sukobu. Taj projekat je nadasve odgovarao srpskoj i hrvatskoj hegemoniji, koje su u Sarajevu prona{le svoje medijske i politi~ke pla}enike da izmi{ljaju bo{nja~ke veze sa tzv. islamskim terorizmom. Napose, bio je to pouzdan put da se razni karijeristi, svemo}noj Ameri~koj ambasadi u BiH, naslikaju kao tobo`nji partneri u borbi protiv terorizma. No, ne treba misliti kako je 11. septembar bio klju~no mjesto na kome se rasplela propagandna strategija za tematiziranje i sataniziranje oko 500 boraca iz islamskih zemalja i za ignoriranje vi{e hiljada pravoslavnih dobrovoljaca u
Karadì}evoj vojnoj hunti. Unazad nekoliko godina, prije 11. septembra, u bh. javnosti su mudàhedini jednako satanizirani. Rezultat je to strategije s-h hegemonije, podràne od evropskih lobija, da se ARBiH prikaè kao leglo islamskog fundamentalizma, a za {ta su angaìrani medijski pla}enici u Sarajevu, koji su dobili basnoslovna finansijska sredstva na ime tobo`nje demokratizacije medijskog prostora. Evropska politika je u projektu satanizacije Bo{njaka vidjela izvrsnu mogu}nost da spere svoju odgovornost za podr{ku vojnim huntama Mate Bobana i Radovana Karadì}a, i za genocidno vezanje ruku bo{nja~kom narodu. Ra~unica je jednostavna: ako stvorimo sliku da su Bo{njaci bili islamska opasnost za Srbe i Hrvate, onda }emo s-h genocidnu agresiju pretvoriti u odbranu, a evropsko sau~esni{tvo u ispravnu procjenu. Budu}i da se na teritoriji koju je kontrolirala ARBiH nije mogao prona}i ni jedan strate{ki ratni zlo~in, kakve su ~inile vojne hunte Bobana i Karadì}a, te da ne postoji ni jedna mrlja na kojoj bi se mogli poistovje}ivati `rtva i agresor, potegnuto je pitanje mudàhedina, koji su s jasnom propagandnom namjerom, preko Hrvatske, uba~eni u BiH. Franjo Tu|man je nasavjetovan od Britanaca da samo ubacivanjem mudàhedina moè pravdati sistemati~ne ratne zlo~ine svoje vojske. Iako ti tzv. mudàhedini nisu napravili nikakav ratni zlo~in, iako se manji dio njih poslije rata oènio Bo{njakinjama i svio mirna porodi~na gnijezda, oni nikada nisu prestali biti progonjeni. S druge strane, nikada ni{ta nismo ~uli o dobrovoljcima iz pravoslavnih zemalja.
Pod za{titom Republike Srpske

Pod pretpostavkom da je poginuo svaki deseti pravoslavni dobrovoljac, a prema zvani~nim podacima poginulo ih je oko 50, ispada da se u jedinicama Karadì}eve hunte borilo oko 500 boraca iz Rusije, Ukrajine, Bjelorusije, Gr~ke, Rumunije, Bugarske Podatak o broju poginulih dobrovoljaca moè se na}i na internet-sajtu Otad`binskog saveza dobrovoljaca, {to je naziv organizacije ruskih dobrovoljaca ~ija je podru`nica smje{tena u Ulici Filipa Vi{nji}a na Palama. No, sajt nigdje ne navodi broj dobrovoljaca koji su sudjelovali u agresiji na RBiH, {to je vjerovatno i nemogu}e, jer je poznato da su mnogi dolazili kao vikend-ratnici i vikend-plja~ka{i, a mnogi ~ak i u turisti~ke aran`mane da se sa brda oko Sarajeva oku{aju u ubijanju ljudi. Moè se pretpostaviti da se broj dobrovoljaca iz pravoslavnih zemalja, koji su dolazili da osjete avanturisti~ke ~ari genocidne agresije, kre}e od pet do deset hiljada. Nema nikakve dileme da je legalna organizacija iz Rusije, uz znanje ruskih dràvnih organa, sudjelovala u mobiliziranju ruskih vojnika za agresiju na RBiH. Postojanje podru`nice ove ruske organizacije na Palama svjedo~i da Republika Srpska kao dio svog genocidnog identiteta ~uva i finansira instituciju koja se brine o uspomeni na dobrovoljce iz pravoslavnih zemalja. Sukladno tome, logi~no je o~ekivati da organi vlasti u RS ove dobrovoljce {tite kao nacionalne heroje, jer su pomogli ostvarenju genocidnog plana za stvaranje RS. Nema ko nije ~uo za Bo~inju, napu{teno srpsko selo u koje su se poslije rata naselile porodice naturaliziranih boraca iz arapskih zemalja. Bo~inja je, uz ogromnu medijsku pompu, i prije 11. septembra, o~i{}ena, za potrebe navodnog srpskog povratka. Ali, niko nikad nije ~uo za selo Be{i}e, pored Vlasenice, koje su vlasti RS namijenile smje{taju pravoslavnih dobrovoljaca, a koje je za te potrebe, u reìji me|unarodnog faktora, bukvalno izbrisano sa karte BiH. Uporno{}u bo{nja~kih povratnika, Be{i}i su ponovo upisani na bh. kartu, a pravoslavni dobrovoljci su se uglavnom raselili u neka druga mjesta. Poslije je ustanovljeno da su poljane oko sela Be{i}i sluìle za uzgoj konoplje, a da je selo bilo glavni tranzit za trgovinu drogom.
Teroristi u pri~uvi
Prema podacima Komisije za reviziju bh. dràvljanstava 41 osoba iz pravoslavnih zemalja je izgubila bh. dràvljanstvo, ali u nadle`nim dràvnim organima ne znaju da li su ovi ljudi napustili BiH. Navodno, jo{ 17 Ukrajinaca, 16 Rusa i dva Grka imaju bh. paso{ koji su dobili nakon rata. Me|utim, pri~a o bh. dràvljanstvima se ne moè smatrati relevatnim pokazateljem za broj pravoslavnih dobrovoljaca koji su ostali ìvjeti na teritoriji RS. Nedavno objavljeni podatak da upravo nekada{nji dobrovoljci iz pravoslavnih zemalja danas ~uvaju Radovana Karadì}a, a {to je projekat koji nesumnjivo podràvaju sve vlasti u RS, ukazuje nam da su ovi dobrovoljci faktor koji podriva Mirovni sporazum i koji bi od snaga SFOR-a morao biti tretiran kao direktna prijetnja miru. Kad se tome dodaju obavje{tajni podaci da su se dobrovoljci iz pravoslavnih zemalja konektirali na rusku mafiju, i da su glavna veza za trgovinu drogom i bijelim robljem iz Ukrajine, Moldavije i drugih zemalja odakle dolaze prostitutke u bh. bordele, onda je jasno da bi me|unarodni faktor i doma}i organi bezbjednosti ovom pitanju morali posvetiti prvorazrednu pa`nju.
Br. 102, 2. III 2004.
290
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Palanka filozofije
Za{to je Krug 99 neke sarajevske listove poistovijetio s ~etni~kim listom Patriot?
Zove me slikar Nijaz Omerovi} i kaè: Kupi Start. Ne}u. [to bih ga kupio? Vrije|a te Ozren Kebo, pa da vidi{. Vala, ne moè me nikako uvrijediti, pa ne}u ni da vidim. Elem, Nijaz mi pro~ita tih nekoliko re~enica. Ozrenku je inspirisao intervju Senada Hadìfejzovi}a, gdje je rekao da ni jedna od 20-tak pozvanih glava nije smjela ili htjela da u Centralnom dnevniku debatira s mojom glavom. Ozrenka kaè kako su i oni u Startu pozivali razne glave da debatiraju s mojom glavom, ali da su svi pozvani tu mogu}nost odbili: s ga|enjem. Bezbeli su se svi pozvani ispovra}ali na telefonsku slu{alicu, pa Ozrenka zna da je po srijedi: ga|enje. Nije problem {to se Komesar gadi ne~ijoj slabosti, problem je {to to ga|enje zahvata desetine hiljada ljudi koji vjeruju Komesarovim brawurrozznim wexemencijama & subblymacijama.
They was ucacation

Cirka 30-tak glava koje nisu smjele ili htjele da izi|u Komesaru na megdan pripadaju krugovalnim postajama koje same sebi slove kao nosioci ideja otvorenog civilnog dru{tva, demokratske alternative, kulture dijaloga, i sl. Trebalo bi da su ~vrsti u svojim uvjerenjima i da su ih spremni odbraniti u svakom debatnom konfliktu. Intelektualac se cijeni po sposobnosti da brani svoje mi{ljenje i porazi tu|e. Ima ne{to {to se zove intelektualni izazov. Zar moè biti ve}eg izazova nego poraziti {teto~inu koja se gadi ~eti javnih li~nosti? Komesar je, s druge strane, iskazao spremnost da svoje mi{ljenje su~eli s pojavama koje se gade bosanskim patriotima, iz stotine razloga. Prvi od njih je ~injenica da se danas iza ideje bosanstva skrivaju s-h agenti iz Kara|or|eva, koji su pla}eni da sataniziraju i nacionalizmom progla{avaju bo{nja~ko zalaganje za ravnopravnost. Postoji bezbroj primjera na kojima se moè dokazati da su SDP, Krug 99, njihovi intelektualci i neovisni mediji, tek pla}enici Bg&Zg, zaduèni za {minkanje nastavka genocidne agresije nad Bosnom i Bo{njacima. Po njihovoj klevetni~koj logici stvari, Komesar bi trebao pripadati toj rigidnoj, minderskoj, nacionalisti~koj loì, koja zazire od otvaranja karata, jer je ranjiva na istinu. Ali, Komesar ne bjeì od istine. Kako stvari stoje, od istine i dijaloga bjeè oni {to su vatreni zagovornici demokratije i otvorenosti. U protivnom, pojavila bi se makar jedna glava koja bi osjetila intelektualnu obavezu da javnosti objasni za{to je Komesar: gadan. Odgonetka je jednostavna: oni su se, braco, ukakali. A kako bi sakrili vonj svog intelektualnog kukavi~luka i moralnog peksinluka, izmislili su da je Komesar: gadan. Ko o ~emu, currwa o po{tenju.
Camarade, we are tottalny wollovy!

Ba{ istog dana kada se pojavio Ozrenkin tekst, Krug 99 je objavio saop}enje u kome je - osudio govor etni~ke netolerancije i mr`nje na ~ijem su se tapetu na{li nezavisni mediji. Po njima nacionalisti hu{kaju preko svojih udarnih pesnica, Dnevnog avaza, Ljiljana, Waltera, Patriota, i pozivaju na odstrijel svega {to je nezavisno u svom stavu i mi{ljenju. Upravo je Krug 99 bezbroj puta posvjedo~io gnjecavu ovisnost o mi{ljenju svoje s-h ideolo{ke centrale u SDP-u, odakle se napajaju i svi tzv. neovisni mediji u Sarajevu. O tome smo pisali. Skup{tina Kruga 99, sa koje je izdato ovo ofrlje saop}enje, pokazala je o kakvoj se neovisnosti radi. Iako je la`no saop}eno da su ovog puta, ~lanovi Kruga, uglavnom kriti~ki govorili o sebi - iz priloènog se vidjelo da su svi mislili jednopartijskom glavom. To {to su kukamakali zbog manjka donacija, nije kriti~ki govor. To je priznanje da su pla}enici, koji, po sopstvenom izvje{taju nisu ostvarili ambiciozni program zbog umanjenja donatorskih i drugih prihoda. A mi smo sve ne{to mislili da ono to rade no{eni lahorom entuzijazma, kao pravi partizani. Kriti~ki govor nije ni dio izvje{taja u kome se izaàva razo~arenje debaklom prilikom promocije Revije slobodne misli (glasila Kruga 99) u Beogradu i Banjoj Luci, na koju nisu do{li ni na{i beogradski prijatelji koje smo ugostili u Sarajevu. Kriti~ki govor bi se dogodio da je neko od prisutnih ustao i kazao: Drugovi, mi smo totalni volovi! Takav stav bi se lako odbranio, jer se samo volovima moè dogoditi da godinama po Sarajevu goste beogradske prijatelje, a da ih ti prijatelji izignoriraju ko zadnje {u{e. Uprkos tome {to je Revija neslobodne misli ~inila takve mazoherije, poput one da reisa Ceri}a optuì za ubistvo porodice An|eli}, u Beogradu i Banjoj Luci se nisu pojavili prijatelji da im izraze zahvalnost. Promocije su, jednostavno, propale. Taj stra{ni {amar sarajevskom intelektualnom ~maru, veoma je smije{an.
Cellnery osstayu cellnery

Krug 99 je saop}io da su neki sarajevski listovi i ~etni~ki list Patriot udarne pesnice nacionalista. To je isto? Mi koji smo jedini promovirali ideju o ukidanju mononacionalnih stranaka, o ukidanju entiteta, o zakonskoj zabrani nacionalizma, isti smo kao i oni {to i danas veli~aju nacisti~ke zlekovine genocida. Krug 99 nikada nije ni rije~ kazao u prilog mogu}nosti da se u Izborni zakon uvrsti odredba da sve strana~ke liste moraju biti multietni~ke, po popisu iz 1991. Niti je ikada i~im podrào Tu`bu BiH protiv SCiG, kao jedinu realnu mogu}nost da se BiH vrati u svoje legitimno referendumsko stanje. Valjda je jasno za{to Krug 99 nas poistovje}uje s ~etnicima? Gojko Beri} je, zalutav{i u Krug 99, upitao: Ko }e razobli~iti filozofiju na{e palanke, po cijenu izop}enja? A {ta je izop}enje? To kad 20-tak palana~kih filozofa s ga|enjem odbija dijalog s izop}enim? Ili to kad beogradski pederi odbiju ugostiti svoje sarajevske kelnere?
Br. 103, 16. III 2004.
292
Dnevnik revolucije
Segregacija Bo{njaka u pravosu|u Republike Srpske
CCCC - Svi Srbi u Svim Sudovima

Od ukupno 265 imenovanja sudija i tuìtelja u pravosu|u Republike Srpske, samo je osam Bo{njaka imenovano na ~elne funkcije, {to je jedna tridesettre}ina. Od 195 sudija, 38 su Bo{njaci, a od 70 tuìlaca, samo je 15 Bo{njaka. Bo{njacima je pripala petina sudske vlasti u RS, gdje su navodno konstitutivni, kao i Srbi i Hrvati. Politika segregacije Bo{njaka u RS vi{e nije rezultat karadì}evskog politi~kog naslije|a, ve} je volja me|unarodne zajednice. Uprkos ovim ~injenicama, Visoki predstavnik objavljuje la` da je 60 Bo{njaka imenovano za sudije u RS, te tvrdi kako nema diskriminacije Bo{njaka.
Svi poku{aji me|unarodne politike u BiH da se argumenti o obespravljenosti Bo{njaka u pravosu|u proglase nacionalizmom i diskreditiraju propali su. înjenica da ve} mjesecima ne jenjava javna polemika o segregaciji Bo{njaka u pravosu|u, ukazuje da OHR i njihovi politi~ki i medijski agenti nisu uspjeli, kao mnogo puta prije, namagar~iti istinu. O~ito je da je u bo{nja~koj javnosti dara prevr{ila mjeru i da je istekao rok trajanja strpljenju koje je svih ovih godina bilo generator procesa koji su i{li na {tetu Bo{njaka, a u korist aktera iz Kara|or|eva.
Bo{nja~ka transgeneracijska trauma

Bo{njaci su u nekoliko klju~nih momenata (npr. Odluka o @ep~u, tzv. ustavne promjene, Izborni zakon, itd.), uprkos o~iglednosti me|unarodne zavjere protiv ideja demokratije i multietni~nosti, vjerovali u glupost narodne poslovice koja glasi: strpljen spa{en. Eto, Bo{njaci su bili strpljeni, ali nisu spa{eni. U bo{nja~kom okruènju ova kukavi~ka filozofija ima zna~enje potpirivanja agresivnih apetita. Na istom bi se fonu moglo govoriti o asortimanu idiotskih narodnih mudrosti, tipa: Nek ne bude gore, a koje su u bo{nja~koj transgeneracijskoj svijesti sedimentirane kroz stolje}a poniènja i obespravljenosti. Taj traumatski refleks hranitelj je ekspanzije iz Kara|or|eva, kako na po~etku agresije, kada su se Bo{njaci predavali kolja~ima, vjeruju}i da }e odobrovoljiti njihove kame, tako i poslije, kada su Bo{njaci uobrazili da je kooperativnost u svemu i sva~emu nekakva mudrost koja }e nadmudriti neutihle planove za s&h raspar~avanjem BiH. Bo{njaci se nikad nisu zapitali - za{to bi me|unarodna politika danas bila druk~ija od one ju~er, koja je u vrijeme agresije podràvala srpsko-hrvatski genocid nad Bo{njacima, s ciljem podjele BiH po dogovoru iz Kara|or|eva? Zar nije logi~nije da me|unarodna politika u BiH nastavi zapo~eti projekat drugim sredstvima! U protivnom, ova bi se politika morala dijametralno razlikovati od svoje ratne uloge. Onaj ko bi htio da Bosnu izgradi po mjeri svih njenih ljudi, a ko bi imao mo} kakvu ima OHR, o~as bi prepoznao klju~ne zahvate za izgradnju BiH po mjeri svih njenih ljudi: postratna BiH bi bila izgra|ena na legalitetu i legitimitetu Referenduma iz 1992.; ukinule bi se mononacionalne stranke i u izbornim pravilima naloìlo da
strana~ke liste moraju na op}inskim i na dràvnom nivou biti uskla|ene po popisu iz 1991. godine, ~ime bi se automatski ukinula politi~ka postignu}a genocidne agresije, koja egzistiraju upravo na apartheidu u institucijama sistema; nacional{ovinizam bi bio zakonski ka`njavan, a antinacionalizam bi bio najvi{a dru{tvena vrlina i izraz patriotizma; u takvom ambijentu o~as bi se uhapsili osumnji~eni za ratne zlo~ine Da su ovi zahvati napravljeni prije osam godina, dosad u BiH ne bi bilo ni traga ìvotu genocidne agresije. BiH bi ìvjela kao u najljep{a doba svog prosperiteta u Titovoj Jugoslaviji.
Etni~ki pometeni sudovi

FOÂ: Do genocida koji je nad Bo{njacima Fo~e po~inila Karadì}eva genocidna hunta, u ovom je gradu ìvjelo 20.898. Bo{njaka, odnosno 51% od ukupnog broja stanovni{tva. OHR-ovo Visoko sudsko i tuìteljsko vije}e je u fo~anskom Osnovnom sudu imenovalo troje sudija: Milenu Kunda~inu, êdu [kipinu i Vesnu Stankovi}. Dakle, nema Bo{njaka. BOSANSKI NOVI: U ovom je gradu do genocidne agresije ìvjelo 34% Bo{njaka. E{daunovo Vije}e nije imenovalo ni jednog Bo{njaka u Osnovnom sudu. PRIJEDOR: U ovom je gradu ìvjelo vi{e Bo{njaka nego Srba. Bo{njaka je bilo 49.454, ili 44%, a Srba je bilo 42%. E{daunovo Vije}e je u Osnovnom sudu u Prijedoru imenovalo {est sudija, od kojih ni jedan nije Bo{njak. SREBRENICA: Prema popisu stanovni{tva iz 1991. U Srebrenici je ìvjelo 27.118 Bo{njaka, ili 73%, i 9.831 Srbin, ili 25%. Ipak, Vije}e je imenovalo dvojicu srpskih i dvojicu bo{nja~kih sudija. Zar se makar u slu~aju Srebrenice nije mogla ispo{tovati logika nacionalnog balansa?
Kara|or|evo u kozmeti~kom salonu

Na àlost, me|unarodna politika u BiH ne samo da nije poduzela ni jedan korak ka ru{enju rezultata agresije, ve} je sve u~inila da genocidna postignu}a ugradi u ustavni mehanizam dejtonske BiH, koji je, odve} je jasno, jo{ Va{ingtonskim sporazumom iz marta 1994., inaugurirao kara|or|evsku podjelu BiH na dva dijela. Najmorbidnije je {to se svi potezi me|unarodne politike u BiH pakiraju u tzv. reforme, u tobo`nju demokratizaciju i evropsku standardizaciju prilika u BiH, a zapravo je rije~ o zadnjem primitivizmu koji se ni po ~emu ne razlikuje od primitivizma kakav su prema multikulturalnim vrijednostima bosanske paradigme iskazali Milo{evi}, Tu|man, Karadì}, Boban i ini ru{itelji civilizacijske ba{tine u BiH. Me|unarodna politika u BiH je tek zamaskirani slijednik nacisti~kih ideja srbijanske i hrvatijanske hegemonije, ~im ~ini sve da dovr{i projekat iz Kara|or|eva. Na intelektualnom i javnom planu jednako je morbidna ideolo{ka maska ovih projekata, koja se na povr{ini predstavlja kao tobo`nji za{titnik multikulturalnosti, a zapravo je u pla}eni}koj funkciji pravljenja smutnje i {minkanja su{tine ovoga {to se doga|a sa Bosnom. Desetine uglednih li~nosti, univerzitetskih profesora, pisaca, novinara, sebe su stavili u pla}eni}ku slu`bu prikrivanja istine i neutemeljenog glorificiranja la`ne, nevidljive reafirmacije multietni~kih bh. vrijednosti. Kara|or|evska me|unarodna politika u BiH je ispravno procijenila da ~injenje zla traì kozmeti~ki salon, i otud je ogroman novac uloìla u razna udruènja i medije koji su se posljednjih godina predstavljali kao borci za bosansku Bosnu, iako nikada nisu ni jednu kriti~ku rije~ kazali spram betoniranja rezultata genocidne agresije, kao i spram uloge me|unarodne politike u tom projektu. Jedina
razlika u odnosu na ovaj idili~ni kontinuitet jeste pojava otpora u bo{nja~koj javnosti, koja je kona~no razumjela da uz idiotske narodne poslovice a la Nije se s rogatim bosti, i sebe i Bosnu moè dovesti do likvidacije. Otpor projektu segregacije Bo{njaka vi{e nije stvar uspjeha ili neuspjeha, ve} elementarnog osje}aja ~asti koju ljudsko bi}e treba da svjedo~i pred nepravdom.
E{daunove petljavine i laì

Bo{nja~ka javnost okupljena oko medija koji nisu pod finansijskom i politi~kom kontrolom me|unarodne politike u BiH, posljednjih je mjeseci odlu~no ustala u odbranu ustavnog prava Bo{njaka na konstitutivnost i jednakopravnost u dràvnim organima. Nekoliko odgovora iz OHR-a su samo potvrdili odlu~nost me|unarodne politike da istraje na favoriziranju srpskih i hrvatskih, i marginaliziranju bo{nja~kih kadrova. OHR uop}e u obzir nije uzimao predo~ene ~injenice, statisti~ke pokazatelje, neoborive dokaze koji svjedo~e bo{nja~ku potla~enost. Na sve to OHR je uzvra}ao bahatom zamjenom teza, tvrde}i da su to pritisci i mije{anje u neovisnost pravosu|a. Zalud pitanje, tipa Kakvo je to mije{anje u neovisnost, ako se isklju~ivo traì ravnomjerna nacionalna zastupljenost? OHR je ~ak pritiscima na pravosu|e nazvao i ukazivanje na ~injenicu da nigdje u Evropi sudije i tuìtelje ne imenuje nekakvo vije}e, a u bh. slu~aju OHRovo tijelo koje se zove Visoko sudsko i tuìteljsko vije}e, ve} svugdje to ~ine parlamenti. Pritiskom na pravosu|e bi se moglo smatrati urgiranje u odre|enom slu~aju, ali ne i to {to bi bh. parlamenti imali pravo da imenuju nosioce sudske vlasti. Zapravo, ako bi sudska vlast u BiH bila ure|ena na zapadnim principima, tada se ne bi mogao ostvariti projekat apsolutne marionetizacije pravosu|a, i njegovog stavljanja pod ideolo{ku kontrolu me|unarodne politike u BiH, kao realizatora projekta iz Kara|or|eva. Tada se ne bi moglo dogoditi da bo{nja~ki narod bude gotovo izop}en iz sudske vlasti. Posljednji polemi~ki talas, koji je uzrokovan sudskom zabranom Dnevnom avazu da kriti~ki pi{e o lideru SDP-a Zlatku Lagumdìji, {to je nevjerovatna reinauguracija totalitarizma - ponovo je razotkrio provaliju izme|u suhih ~injenica i ne~asne uloge OHR-a i visokog predstavnika Pedija E{dauna. OHR je, uprkos desetinama tekstova, ustvrdio da nema dokaza o sistemskoj diskriminaciji protiv bilo kog od tri konstitutivna naroda kada je rije~ o imenovanjima u policiji, pravosu|u, tuìla{tvima, obavje{tajnim slu`bama i bilo kojoj drugoj javnoj slu`bi. Kao dokaz za ovu tvrdnju Visoki predstavnik Pedi E{daun je naveo podatak da je u Republici Srpskoj sada {ezdeset sudija Bo{njaka, a prije godinu dana bilo ih je {est. Svako ko ima pristup internetu moè se uvjeriti da je rije~ o notornoj laì, jer na web-stranici Visokih sudskih i tuìla~kih vije}a podaci neumoljivo dokazuju da su u Republici Srpskoj od 195 sudija samo 38 Bo{njaci, a da je od 70 tuìtelja, samo 15 Bo{njaka. Dakle, s kojom se ra~unicom Pedi E{daun osmjelio da u javnost plasira la` o 60 sudija Bo{njaka u RS?! Nije valja pomislio da su Bo{njaci toliko nepismeni i neuki pa da ne znaju na internetu prona}i zvani~ne podatke, ili ih, pak, sami prikupiti?
Isparivanje Bo{njaka
No, i da je ta~an E{daunov podatak, on bi i dalje bio problemati~an. Po njegovoj bi hvalisavoj ra~unici ispalo da su manje od tre}ine imenovanih sudija Bo{njaci, a ostalo, bezbeli Srbi, i pokoji Hrvat, {to opet ne bi odgovaralo popisu stanovni{tva iz 1991. godine. E{daunov dokaz o napretku je podatak da je do prije godinu dana u RS bilo samo {est sudija Bo{njaka, {to je svojevrsno priznanje da me|unarodna zajednica sedam godina nije uspjela dokinuti segregaciju Bo{njaka u RS. Izvorna ~injenica je da u RS danas ima tek 38 sudija i 15 tuìtelja Bo{njaka, {to je petina od ukupnog broja imenovanih sudija i tuìtelja, a {to ukazuje da
politika segregacije Bo{njaka u RS vi{e nije rezultat karadì}evskog politi~kog naslije|a, ve} je volja me|unarodne zajednice. Ovaj put, za razliku od prije godinu dana, OHR stoji iza segregacije Bo{njaka u pravosu|u RS, jer je OHR, preko Visokih sudskih i tuìteljskih vije}a, realizirao nacionalni omjer imenovanja, po kojemu je Bo{njacima pripala tek petina u sudskoj vlasti. Rije~ je o svjeìm imenovanjima, koja su obavljena u toku 2003. i do februara 2004. godine, {to zna~i u vrijeme punog kapaciteta E{daunovog mandata. Na raznim nivoima sudske vlasti u RS imenovano je 195 sudija u 23 suda, od ~ega je 38 Bo{njaka, a od kojih je samo {estero imenovano na ~elne pozicije. Tako je i sa tuìteljstvima, gdje je od 70 imenovanih samo 15 Bo{njajka, a od kojih su samo dvojica imenovani na ~elne pozicije. Dakle, u pravosu|u RS, od ukupno 265 imenovanja sudija i tuìtelja, samo je osam Bo{njaka imenovano na ~elne funkcije, {to je jedna tridesetre}ina. Oblik me|unarodne uprave nad BiH je rigidni protektorat, u kome ne postoji snaga argumenta i mogu}nost àlbe. Ako je OHR procijenio da je crno bijelo, onda }e crno biti bijelo. Ako je OHR naumio da Bo{njake potla~i, orvelovski ispari, i time uni{ti milenijsku ideju bosanske paradigme, onda }e to tako biti. Otpor ovom zlu je pitanje intelektualne, moralne i patriotske ~asti. Bez obzira da li }e se, kako i kada, zavr{iti ili nastaviti bosanska pri~a.
Br. 103, 16. III 2004.
296
Dnevnik revolucije
Bo{njaci na vlasti u Zvorniku, Bratuncu, Bijeljini, Prijedoru
SVI na izbore
Ovaj historijski izazov bi morao biti inspirativan za sve bo{nja~ke autoritete, koji bi narednih mjeseci, sve do 90 dana pred izbore, kada se okon~ava proces registracije, morali putem svih slobodnih medija kontinuirano apelirati na povratnike i prognanike da do posljednjeg ~ovjeka prenesu poruku o obavezi registracije za lokalne izbore i o obavezi glasanja na izborima
Bo{nja~ki povratnici su pred historijskim izazovom: ukoliko se samodicipliniraju i u punom kapacitetu izi|u na lokalne izbore, mogli bi u nekoliko op}ina Republike Srpske obezbjediti da bo{nja~ki kandidati preuzmu vlast! Op}ine u kojima su Bo{njaci do agresije bili apsolutna ve}ina, ovim bi putem zauvijek ostale otpisane za karadì}evski koncept Republike Srpske. Izborna ve}ina bi oformila vlast koja ne bi bila srpska, ve} bo{nja~ka, a time i bosanskohercegova~ka. Zasad je Srebrenica jedina op}ina u kojoj su Bo{njaci na vlasti. Budu}i da se na razini lokalne vlasti doga|aju opstrukcije povratka, u svim smislovima, ovim bi bilo dokinuto ~vori{te blokade Aneksa sedam. Lokalna vlast koju bi imali Bo{njaci obezbje|ivala bi sve potrebne uvjete za normalan ìvot povratnika, za ono {to se zove odrìvim povratkom. Ubrzo bi do{lo do dinamiziranja istinskog povratka Bo{njaka, tako da bismo u nekoliko op}ina sada{nje Republike Srpske dobili oaze bosanstva, kao zdrave ~elije koje }e ispresijecati bolesno tkivo Karadì}eve zlo~ina~ke ostav{tine.
Prostor za djelovanje
Bo{nja~ka hroni~na komotnost i politi~ka nepismenost najve}i su neprijatelji bo{nja~kih nacionalnih interesa, ali i najve}i podstreka~i s&h hegemonisti~kih apetita, koji zahvaljuju}i bo{nja~koj indolenciji imaju otvorena vrata za sve mogu}e i nemogu}e planove. Bo{njaci su oduvijek te{ko razumijevali mo} pravnog slova, ra~unaju}i da se stvarnost temelji na nekakvim emotivnim, socijalnim, pateti~nim kategorijama. Kao, neko }e nas vidjeti ovako jadne i dobre, saàlit }e se i dati nam makar da ìvimo, udi{emo zrak i gledamo u nebesa, kao svaka blesa. Naprotiv, stvari su u Evropi ure|ene slovima, a ne du{ama, pravilima, a ne patetikama, i to bo{nja~ko pla~ljivo blentavljenje niti koga zanima, niti ga ko vidi. Jakako, Evropa je oboljela od krsta{kih {izija, ali ih nikada ne}e realizirati mimo pravnih puteva. Primjerice, zabrana no{enja muslimanske mahrame u Francuskoj, kao rigidni krsta{ki gest, upakovana je u javnu, demokratsku, pravnu foliju; moè joj se prigovoriti sve, ali ne i legalitet. Jednako tako je i genocid nad Bo{njacima upakovan u legalisti~ki okvir, i ju~er, i danas, jer je Dejtonski sporazum priznao genocidna osvajanja, ali i otvorio legalisti~ki prostor za dublju disoluciju BiH i svekoliku minorizaciju Bo{njaka. Nema apsolutnog pravnog slova. Eto, do prije mjesec dana se ~inilo da nema mogu}nosti da Milo{evi} izbjegne optu`bu za genocid, a danas se uvjeravamo
kako je britanska lobisti~ka kuhinja u stanju da izreìra tako nevjerovatan spektakl, u kome bi Milo{evi} mogao izma}i odgovornosti za genocid, a {to bi u kona~nici moglo oboriti Tu`bu BiH protiv Srbije i Crne Gore. Jednako tako, genocidnost Dejtonskog sporazuma, iz kojeg su proizi{la ustavna i izborna rje{enja, ostavlja dovoljno prostora za legalisti~ko djelovanje bo{nja~kog naroda na putu borbe za ravnopravnost, pogotovo u pogledu izbornih mogu}nosti.
Mobilizacija glasa~kih potencijala

Vidjeli smo kako izborna pobjeda ne mora zna~iti promjenu svih struktura biv{e vlasti. Na teritoriji sa bo{nja~kom ve}inom je pobijedila SDA, ali su u policiji i pravosu|u ostali kadrovi SDP-Alijanse, pod OHR-ovim izgovorom da je sprovedena tzv. depolitizacija, i da se tu nema vi{e {ta mijenjati. Me|unarodna zajednica je u stanju do jedne mjere blokirati bo{nja~ku izbornu volju, ali ona ne moè uticati na bo{nja~ko opredjeljenje. Na lokalnom nivou vlasti ovaj uticaj se svodi na minimum, jer je ta~no propisano da se vlast u op}ini dijeli u skladu sa izbornim procentima. Ako Bo{njaci u nekoj op}ini u RS budu imali 50 ili 70 odsto glasova, toliko }e i dobiti vlasti. Ne postoji mogu}nost da, recimo, SDS u Zvorniku, ako dobije 30 odsto glasova, uzme 70 odsto vlasti, i da svoje ljude postavi na klju~na mjesta, od na~elni~kog, pa do op}inskih sekretarijata za komunalne poslove, budèt i finansije, ili kulturu. Moglo bi se jedino, ne daj Boè, dogoditi da bo{nja~ke stranke nemaju spremne kandidate za ove funkcije, ili da imaju kandidate koji bi ìvjeli u unutra{njosti, a na posao dolazili u Podrinje. Ukoliko se s punom pa`njom koordinira ovaj historijski zadatak, pa svoj dio obaveze urade bira~i, a svoj stranke i kandidati, nema nikakve sumnje da bi u jesen, u Zvorniku, Bratuncu, Doboju, Bijeljini i jo{ nekim op}ina u RS na vlasti mogli biti Bo{njaci. Dakako, uz ravnomjernu zastupljenost srpskih kandidata. Klju~no pitanje u promi{ljanju ovog zadatka jeste koji je put za mobilizaciju apsolutnog kapaciteta glasa~kih potencijala bo{nja~kih povratnika? Kako probuditi patriotski nerv kod svakog prognanika i povratnika koji ima pravo glasa u RS? Kako razbiti njegovu razo~aranost, poniènost, letargiju, kako ga ubijediti da mu ne moè biti bolje dokle god ne prepozna da nema kolektivnog dobra bez individualne odgovornosti i ~injenja, i da nema individualnog dobra bez stabilnosti kolektiviteta. Ovaj historijski izazov bi morao biti inspirativan za sve bo{nja~ke autoritete, koji bi narednih mjeseci, sve do 90 dana pred izbore, kada se okon~ava proces registracije, morali putem svih slobodnih medija kontinuirano apelirati na povratnike i prognanike da do posljednjeg ~ovjeka prenesu poruku o obavezi registracije za lokalne izbore i o obavezi glasanja na izborima. Besumnje, Islamska zajednica trenutno jedina ima infrastrukturu kojom moè prenijeti poruku do naj{irih slojeva. Vrijedi vjerovati da }e Islamska zajednica to i u~initi. No, vrijedi znati da Islamska zajednica nije apsolutni autoritet koji moè mobilizirati sve glasa~ke potencijale. Otud bi se aktivnosti oko apeliranja morali voditi na vi{e planova, i to ne sa jednog mjesta, jer je to nemogu}e, ve} iz mno{tva kolektivnih i indivudaulnih izvora od koji svaki treba osjetiti potrebu da uzme u u~e{}a u ovom za Bosnu, Bo{njake i bosanstvo historijskom momentu. Zamislimo samo kada bi se svi na{i javni i intelektualni potencijali uklju~ili u ovu kampanju! Nema nikakve sumnje Zvornik, Doboj, Bijeljina, Prijedor, i desetine drugih mjesta u genocidnoj Republici Srpskoj: bili bi BOSANSKI.
Br. 103, 16. III 2004.
298
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Cirkus nad Srebrenicom

Na ~elu E{daunove Komisije za Srebrenicu je Karadì}ev sljedbenik
Nakon {to je Marko Arsovi}, predsjednik Komisije za ispitivanje doga|aja u Srebrenici, sazvao press konferenciju na kojoj je do blasfemije doveo moralni zadatak Komisije, tvrde}i da srebreni~ke `rtve poti~u iz sukoba Vojske RS i razoruànih jedinica ARBiH, visoki predstavnik je uputio o{tro upozorenje Vladi RS. Ako je E{daun podrào opredjeljenje da se za ministra odbrane ne moè birati osoba koja je sudjelovala u kreiranju etni~kog ~i{}enja, pravo je ~udo kako je mogao podràti da se na ~elo Komisije za Srebrenicu imenuje li~nost koja se osvjedo~ila kao advokat Karadì}evih i Mladi}evih zlo~ina.
Blasffemy od tragedy
Kada je Amor Ma{ovi} upozoravao da u Komisiji - ima ljudi koji su u ratnom periodu bili angaòvani u sudovima nadle`nim za podru~ja gdje su po~injena masovna kr{enja me|unarodnog humanitarnog prava - E{daunovi pomo}nici nisu u~inili ni{ta da ispitaju o kome se radi. Neko ko je bio sudija tamo gdje se doga|ao genocid, a nije ni{ta u~inio da procesuira ratni zlo~in, u najmanju ruku ne bi smio biti imenovan u Komisiju za Srebrenicu. A kamo li da bude njen predsjednik. Marko Arsovi}, kojeg je ha{ki optuènik Mom~ilo Kraji{nik 17. XII 1995. razrje{io du`nosti sudije Vrhovnog suda RS i imenovao za ministra pravosu|a i uprave, ne samo da je bio jedan od pravnih autora Karadì}evih genocidnih rje{enja, ve} i glavni zagovornik osporavanja Ha{kog tribunala. Dovoljno je prelistati nekoliko Arsovi}evih intervjua iz tog perioda i uvjeriti se da je njegovo postavljanje na ~elo Komisije za Srebrenicu isto {to bi bilo i postavljanje Radovana Karadì}a ili Mom~ila Kraji{nika na ovu funkciju. Podsje}anja radi, do imenovanja Komisije je do{lo nakon {to je Vlada RS, u tzv. privremenom izvje{taju, 7. IX 2003., saop}ila da je veliki broj Srebreni~ana izgubio ìvot na razne na~ine: samoubistvom, utapanjem u rijeci Drini, ulaskom u nepoznata minska polja E{daun je bio pogo|en ovom drsko{}u, pa je Vlada RS morala 25. XII 2003. imenovati ekspertnu Komisiju. Zar je Vlada RS, koja je ve} sa~inila izvje{taj u kome negira ratni zlo~in u Srebrenici, mogla formirati neovisnu Komisiju? Izbor Marka Arsovi}a je bio najbolja garancija da }e se blasfemija srebreni~ke tragedije nastaviti.
Commplete crime figure

E{daun bi morao odgovoriti na pitanje kako osoba koja je kao dràvni funkcioner RS-a osporavala Ha{ki tribunal, danas moè svjedo~iti istinu o Srebrenici? Arsovi} je, kao ministar pravosu|a RS, tvrdio sljede}e: Ja sam potpredsjedniku Ha{kog tribunala jasno i glasno rekao da Republika Srpska ne
moè da izdaje svoje gra|ane. () Ja bih kao ministar pravosu|a zabranio svaki kontakt sa Ha{kim tribunalom jer on je po mom mi{ljenju nezakonito osnovan. Arsovi} je osvjedo~io i kao za{titnik imena i djela Radovana Karadì}a i Ratka Mladi}a. On kaè: Glavni hendikep za nas je {to su optuèni Karadì} i Mladi}. Njih dvojica su bili vo|e na{e borbe. Nije mogu}e proglasiti Karadì}a i Mladi}a za zlo~ince, a da srpski narod ne primi istu tu oznaku. Po Arsovi}evoj logici, nije mogu}e donijeti objektivnu istinu o doga|ajima u Srebrenici, a da Karadì} i Mladi} ne budu odgovorni. Arsovi} }e negiranjem istine o Srebrenici {tititi Karadì}a i Mladi}a, u uvjerenju da {titi srpski narod. Mi{ljenja poput njegovog su glavna prepreka osloba|anju Srba od kolektivne krivice. Makar je ovo morao znati Pedi E{daun kada je dozvolio da advokat Karadì}evih i Mladi}evih zlo~ina bude imenovan na ~elo Komisije za Srebrenicu. Logi~no bi bilo o~ekivati da je na ~elo Komisije za Srebrenicu imenovana nepristrasna osoba. Arsovi} to nije po mnogo ~emu, ali i po tome {to je jedan od autora optu`nice protiv Nasera Ori}a. On je, sa srpskim oficirom za vezu sa HT, Goranom Ne{kovi}em, Ha{kom tribunalu predao materijal u kome se tvrdi da je Ori} kriv za ubistvo 1000 srpskih civila u vi{e od 100 napadnutih srpskih sela i zaselaka u op{tinama Srebrenica, Skelani, Bratunac i Mili}i. Arsovi} se svojedobno zalagao da se na izborima kandidra Radovan Karadì}, bez obzira {to je osumnji~en za ratne zlo~ine. Arsovi} je izjavio: Predvi|a se jedna stra{na stvar, a to je da onaj ko je optuèn pred Ha{kim tribunalom ne moè da u~estvuje na izborima. Na kraju, Arsovi} se, kao sudija Ustavnog suda, povukao sa funkcije, i pre{ao u advokate, kada je dono{ena Odluka o konstitutivnosti bh. naroda. Time je posvjedo~io da je protiv ravnopravnosti Bo{njaka i Hrvata u RS. Sve u svemu jedna kompletna zlo~ina~ka figura.
Circussant bolly
U novembru pro{le godine tematizirali smo E{daunovo navaljivanje da Vlada RS preuzme odgovornost za srebreni~ku tragediju i tada otkrili sljede}u podvalu: Ako prihvatimo priznanje Vlade RS za zlo~in u Srebrenici, tada smo priznali postojanje genocidnog entiteta i prije Dejtonskog sporazuma, kada je kao jedini legalni oblik vlasti postojala Republi~ka vlada u Sarajevu. Na àlost, bo{nja~ka javnost je podràla ovu podvalu. Kao nagradu za samoubistvenu kooperativnost dobili smo osobu koja legalno pravi cirkus sa srebreni~kom tragedijom.
Br. 104, 30. III 2004.
300
Dnevnik revolucije
Bo{nja~ko ekonomsko samoubistvo
Volim strano i kad je usrano

Bo{njaci su daleko od shva}anja koje nose sve samoodrìve nacije da je kupovina doma}eg proizvoda najdirektnije ulaganje u sopstvenu budu}nost. Bo{njaci svoje traume i komplekse drogiraju oboàvanjem stranih proizvoda i ignoriranjem doma}ih. Zbog ovakve gluposti BiH godi{nje gubi SEDAM MILIJARDI MARAKA, koje umjesto u doma}oj kasi, zavr{avaju na ra~unima stranih proizvo|a~a. Onda nije ~udo {to su Slovenci od nas bogatiji 11, a Hrvati ~etiri puta.
Otvaranje slovena~kog Merkatora u Tuzli dogodilo se u jeku medijske i politi~ke gu`ve oko referenduma koji }e se 4. aprila odràti u Ljubljani, a na kome }e Slovenci po svim procjenama glasati protiv izgradnje dàmije, ~iji projekat ve} 35 godina ne moè da dobije zeleno svjetlo. Da je tuzlanski Merkator otvaran par mjeseci prije, ili poslije, vjerovatno nikome ne bi naumpalo tematiziranje slovena~ke ekonomske okupacije BiH, u odnosu na slovena~ku segregaciju muslimanskih vjernika. No, nekoliko novinskih tekstova, kao i otvoreni poziv zamjenika tuzlanskog muftije, Besima ef. Spahi}a, da se ne kupuje u Merkatoru nisu sprije~ili hiljade Tuzlaka da prisustvuju glamoruzonoj ceremoniji otvorenja, niti da narednih sedmica stvaraju nevi|enu potro{a~ku gu`vu u ovom slovena~kom objektu. Besim ef. Spahi} je bio decidan u svome pozivu, koji je obrazloìo ~injenicom da Slovenci ne dozvoljavaju izgradnju dàmije jer se pla{e tzv. islamskog terorizma u ljubljanskih Bo{njaka, ali se ne pla{e tog tzv. islamskog terorizma kad od Bo{njaka treba uzeti pare. Tuzlaci koji su prigrlili Merkator kao vlastitu ekonomsku ba{tinu, o~ito je: ili nisu ~uli, ili nisu htjeli da ~uju poziv Islamske zajednice. Obje varijante zasluùju tematiziranje, jer se radi o bo{nja~koj obnevidjelosti za pitanja moralnih i patriotskih vrijednosti.
Kako moè pomo}i dijaspora?

Neko je ve} izra~unao da oko 300.000 Bo{njaka iz dijaspore u vrijeme godi{njih odmora, u domovini, potro{e u prosjeku po 333 eura. Kada bi se isklju~ivo kupovali bosanski proizvodi, to bi iznosilo 100 miliona eura u vrijednosti artikala koji su proizvedeni u BiH.
Bo{njaci iz {panskog sela

Bo{nja~ka kupovina u Merkatoru se moè promatrati sa ili bez tematiziranja slovena~kog svenarodnog krsta{kog opredjeljenja da se zabrani izgradnja dàmije. U odnosu na bo{nja~ku papansku spremnost da se preferira tu|e nad svojim, u svim varijantama, od bh. filmske produkcije u kojoj se i danas angaìraju strani
glumci, pa do kupovine zagreba~kih i slovena~kih mlije~nih proizvoda nebitna je ta izgradnja dàmije u Ljubljani. I bez te dàmije mi smo bili i ostali iskompleksirani ro|aci sa sela, koji }e u~initi sve da dokaù kako je sve na{e vrijedno prezira, a sve tu|e bolje od na{eg. To je odlika feleri~nih ljudi, ali ne i feleri~nih naroda, jer takvi narodi ne postoje. Feleri~ni narodi, ako su nekad i postojali, i{~ezli su, prosijani su, kroz nemilosrdnu re{etku zakonitosti opstanka. Mi smo, ovdje, jo{ uvijek, sticajem okolnosti. No, vi{e nas ne moè sa~uvati sticaj okolnosti. Ralje globalizacije melju sve koji nemaju svijest o sebi, o za{titi svoga, bilo kulturnog, bilo ekonomskog identiteta. Pojednostavljeno, ako Hrvati razumiju globalizacijsku mo} ekonomije, a ako mi mislimo da se opstojnost mjeri koli~inom dàmija, dogodit }e se da }emo mi sjediti u dàmijama, a da }e nam Hrvati napla}ivati vodu za abdest. Jednostavno, rije~ je o zakonitostima opstanka. Da je to mogu}e, pingvin bi sjedio u sahari, a krokodil na Aljasci. Bo{nja~ka kolektivna komotnost mo`da odgovara nekom hipi, ha{i{arskom pokretu, mo`da nekom utopisti~kom vremenu 23. stolje}a u kome }e svi biti jednaki i siti; ta komotnost nema veze sa ambijentom koji okruùje bo{nja~ki ìvot, a kome opstaju samo oni {to imaju svijest o identitetu.
Srbi kupuju srpsko

Ekonomija, na àlost, dijeli dejtonsku politi~ku sudbinu BiH. Srbi i Hrvati u BiH smatraju da kupovinom srpskih, odnosno hrvatskih proizvoda, ja~aju svoje tzv. nacionalne matice. Jedino Bo{njaci, na teritoriji gdje su ve}ina, bivaju ugroèni kupovinom hrvatskih, slovena~kih i srpskih proizvoda. Kao ilustraciju za ovu tezu, navodimo citat iz proglasa organizacija koja se naziva Srpska koalicija za Republiku Srpsku, a u kome se kaè: Srpski gra|anine, na{u bra}u u Srbiji i Crnoj Gori pogodila je velika nesre}a. Jedini na~in na koji Ti u ovom trenutku moè{ da pomogne{ na{oj bra}i i sebi je da kupuje{ proizvode proizvedene isklju~ivo u srpskim zemljama. Svaki dinar potro{en na srpski proizvod bi}e Tvoj li~ni doprinos na{em opstanku. I zato kupujmo srpsko!
Otud, kaèmo, odnos prema doma}em nema direktne veze sa zabranom izgradnje dàmije u Ljubljani. Mi smo ovakvi, naopaki, bili, i ostali. Patriotska poderanost bosanske du{e uti~e da danas ne osje}amo ni povrije|enost; iako smo za Slovence tzv. islamska opasnost, mi hrlimo da u slovena~ku, a ne u bosansku kasu, ostavimo svoje tuhafli, izgladnjele pare. Uop}e nam na pameti nije doma}i proizvod, doma}i marketi, doma}i ljudi koji }e zijaniti zbog na{e {izoidne opsesije da volimo tu|e. Uop}e nas ne vrije|a spoznaja da na{ ~ovjek u Ljubljani ne bi mogao otvoriti ni piljaru, jer u nju niko ne bi dolazio, a da u na{oj ba{~i Slovenac bolje stoji nego na{ ~ovjek. Uop}e ne razabiremo da se pare uloène u kupovinu doma}eg proizvoda vra}aju nama, a da ovako, odlaze u nepovrat. To {to razumiju sve samoodrìve nacije za nas je {pansko selo. Ba{ka je pri~a o slovena~koj zabrani izgradnje dàmije. Rije~ je o primitivizmu. O seljakluku. Papi, kao direktoru katoli~anstva, ne smeta dàmija u Rimu, ali Slovencima, eto, smeta u Ljubljani. Dàmije ne smetaju ni Parizu, ni Londonu, iako su Francuzi i Englezi stolje}ima starije nacije od slovena~ke, koja se ju~er ispilila, iz paorskih opanaka. Su{tina je da Slovenci poku{avaju svojim krsta{kim odnosom prema islamu nadoknaditi stolje}a svoga palana~kog identiteta na periferiji Evrope. Zalud, jer je Balkan slovena~ka sudbina. No, nas ne bi trebala da zanima slovena~ka papanska bolest, po{to imamo problem svoje bolesti u
odnosu na Sloveniju. Zabrana izgradnje dàmije bi trebala da probudi bosanski otpor prema slovena~kim proizvodima, kao stranim buba-{vabama u na{em ekonomskom prostoru. Umjesto zdrave logike, doìvljavamo renesansu palana~kog zloduha, kroz odu{evljenje cirkuskim blje{tavilom Merkatora.
Demokratsko {ikaniranje strane robe

Globalizacija je {minka za ekonomsku okupaciju malih od strane velikih. U protivnom, mo}ne zapadne dràve ne bi vazda biljeìle suficit u izvozu prema malim dràvama i ekonomijama. Pri~e o otvorenom dru{tvu, o interregionalnim komunikacijama i sl., treba da sakriju plja~ka{ki bitak novog svjetskog poretka. Da bi uop}e funkcionirao ovaj sistem plja~ke, u zapadnim dru{tvima mora postojati kriti~na masa konzervativnih ljudi koji }e razumijevati bitnost preferiranja svoga nad tu|im. Nema {anse da }e neki Britanac ili Danac kupiti meso u turskoj mesari. Turska mesara ako i postoji, postoji samo zbog Turaka, koji u njoj kupuju, opet iz namjere da se para vrti u nacionalnom krugu, koliki god da je. Bo{njaci su jedini narod u Evropi koji nema ovaj osje}aj ekonomske pripadnosti, i zbog toga su na najboljem putu da dokraj~e ekonomsko samoubistvo. Na{i iskompleksirani i isprepadani politi~ki umovi ne bi ni u snu pomislili da povedu kampanju za kupovinu doma}eg, a kamo li da tuma~e egzistencijalnu bitnost patriotskog potro{a~kog opredjeljenja. S druge strane, u Velikoj Britaniji, koja je ekonomski 25 puta bogatija od BiH, princ ârls poziva Britance da kupuju isklju~ivo britansku robu i da novac ostavljaju u Britaniji. Za princa ârlsa, kao i za ma kojeg drugog Britanca, ovaj poziv nije sukobljen sa demokratijom, sa idejom globalizacije, za tobo`njom otvoreno{}u britanskog dru{tva, jer oni razumijevaju da bi bilo besmisleno ugroziti sopstveni ekonomski, a time i kulturni identitet, zarad ma kakvih ideja. Njima je normalno da {ikaniraju stranu robu, i da se ~vrsto drè doma}eg proizvoda. S druge strane, stotine doma}ih privrednika, od proizvo|a~a do vlasnika marketa, nemaju petlje da se javno suprotstave invaziji stranih proizvoda u BiH; oni ho}e stidljivo poru~iti kupujmo doma}e ali nema ni jednog koji }e pozvati narod da, konkretno, ne kupuje zagreba~ko ili slovena~ko mlijeko, ve} grada~a~ko, teo~ansko ili biha}ko. Vraga bi u Sloveniji ili u Hrvatskoj bili tako pristojni da im se u supermarketima pojavio uljez koji se bolje prodaje od njihove robe.
Glupost vrijedna sedam milijardi dolara

Ova pri~a nije stvar pukog emotivnog naboja koji provri u normalnom insanu kada mu neko ugrozi identitet, zemlju, narod Ova je pri~a suho matemati~ko slovo, jer se egzaktnim pokazateljima moè utvrditi koliko Bo{njaci gube kroz samoubistveni odnos prema doma}im proizvodima. Prema pouzdanim podacima, godi{nji trgovinski deficit BiH iznosi sedam milijardi maraka. Dakle, ovoliko ko{ta na{a glupost! Kako tvrde neki analiti~ari, za ove pare se moglo otvoriti 50.000 novih visokokvalificiranih radnih mjesta, {to zna~i da bi najmanje 200.000 gra|ana bilo egzistencijalno zbrinuto. Ovaj iznos od sedam milijardi maraka moè se rasprostrijeti i na razne druge potrebe bh. dràve, od puteva, infrastrukture, {kolstva, zdravstva... Umjesto da sedam milijardi maraka ostane u bh. dràvi, ovaj ogromni novac sluì da Slovenac bude 11 puta bogatiji od Bosanca, Hrvat ~etiri puta, itd. Mi, dakle, svojom glupo{}u finansiramo bolji ìvot Slovenije i Hrvatske, kao glavnih ekonomskih okupatora BiH, a naro~ito krajeva sa bo{na~kom ve}inom. Zbog toga smo ubjedljivo na zadnjem mjestu u Evropi po svim ekonomskim parametrima, kao {to su nacionalni dohodak, nezaposlenost, trgovinski deficit, razina investicija, i sl. Toliko lo{e stojimo da i kad bi se preko no}i promijenio ovaj trend raspada bh. ekonomije, opet bi nam trebalo najmanje pet godina da sustignemo nivo na kome se danas nalaze Makedonija i Albanija. Jednom rije~ju: totalna propast. I to propast koja je ponajvi{e uzrokovana
isklju~ivom voljom kriti~ne mase na{ih ljudi da kupuju strane proizvode, a zapostavljaju doma}e. Gdje je rje{enje? Slu~aj sa slovena~kim Merkatorom u Tuzli je pokazao da su na{i gra|ani obnevidjeli na pozive vjerskih velikodostojnika i intelektualaca koji su pozvali na bojkot slovena~ke robe. O~ito je patriotska i duhovna zapu{tenost bo{nja~kog naroda toliko uzela maha, da je nemogu}e jednom ili sa nekoliko poruka ljudima otvoriti o~i. O~ito je potrebna kontinuirana patriotska i edukativna kampanja za upristojenje Bo{njaka. Ali, ko }e povesti tu kampanju? Privrednici, koji bi trebali biti najvi{e zainteresirani za za{titu doma}eg proizvoda, glume demokrate. Politi~ki, univerzitetski, kulturni i ini uglednici su po ovom, kao i po svakom drugom egzistencijalnom pitanju neopredjeljeni. Tako je to moderno u Bo{njaka, ve} desetlje}ima. Gdje je izlaz iz ovog za~aranog, samoubistvenog kruga? Izlaz postoji, ali niko ne}e da ga vidi. Mi smo prvi narod u povijesti civilizacije koji uìva u sopstvenom umiranju.
Br. 104, 30. III 2004.
304
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Bo{nja~ko (g)roblje
Ha{ki tribunal svoju politiku zasniva na genocidnom Dejtonskom sporazumu, a ne na Referendumu iz 1992., kao jedinom legitimnom svebosanskom dokumentu. Zbog toga }e Rasima Deli}a izravnati sa Ratkom Mladi}em.
Nije ratni komandant Armije RBiH general Rasim Deli} spao na to da sam sebe brani pred najavama ha{ke optu`nice protiv njega. Mi smo, kao narod, i kao dru{tvo, spali na to da ono sam sebe brani! Patriotski ugursuzluk koji se uvukao u sve pore na{eg dru{tva, dakako, i Deli}evo je djelo. Kako posije{, tako poànje{. Dabude se Deli} manje angaìrao na teoriji mindera, a vi{e na profilaciji patriotskog fronta, pa mu se danas ne bi doga|alo da usamljen brani svoju ratnu ulogu, kao da je to njegova privatna stvar, a ne historijsko naslije|e ove zemlje. Ruku na srce, Deli} je napisao nekolike knjige, poku{ao zavje{tati ~injenice o ~asnom putu ARBiH, ali se nikad nije distancirao od bo{nja~ke nacionalne se}ije koja je kreator moralnog i patriotskog peksinluka u Bo{njaka. Te ~injenice ne bi trebale blokirati obavezu da se Rasim Deli}, i svi drugi potencijalni bo{nja~ki putnici u Hag, brane na sav glas - na{om, a ne njihovom voljom, zbog nas, a ne zbog njih. Ali, ko }e ih braniti?
Truxlly mynderr in the Pesnithland

Bo{nja~ka politika ne umije odbraniti ni{ta. Idiotska je. Sve {to je bilo odbranjeno, nije stvar strategije, ve} nagona za opstankom. Danas je izgubljeno i ono {to je odbranjeno. Frtalj se topi. Hipici iz SDA su majstori da od gotovine naprave veresiju. U~abule {togod sitno za sebe, ku}u, fabriku, kafanu, a s naroda {ta bude. Sve {to prahne koaliciji iz Kara|or|eva - prolazi. Nije s&h politika mudra, koliko je bo{nja~ka gurbetska. Minder je sevep bo{nja~ke smrti. To gledanje pridase, u svoju avliju, u svoj }ar, a u ime naroda, uzrok je truljenja Bo{njaka. Ali, i truljenja bo{nja~ke politike, koja poprima dimenzije zlo~instva nad Bosnom i Bo{njacima. S kojim pravom to oni predstavljaju Bo{njake, kad ne pokazuju ni gram pameti, ni gram morala, da bi odgovorili uàrenim obavezama?! Njihovo pravo proizilazi iz uvjerenja da su lijepi, pametni i neizbije`ni. Lijepo im prikazivati se. Tu se ambicija zavr{ava. Kao i kod svakog seksualnog manijaka. Ejup Gani}, Rasim Deli} & comp. su o~evi dana{njih bo{nja~kih politi~ara. Oni bi se najmanje trebali ljutiti {to bo{nja~ka politika aktuelne ha{ke optu`nice protiv Bo{njaka ne}e razumjeti kao napad na istinu o genocidnoj agresiji. Nacionalna politika u kojoj je svaki politi~ar firma za sebe, dru{tvo jednog lica, nema potencijal za razumijevanje kolektivnih interesa. [ta je briga koga {to bi ha{ko procesuiranje komandanta ARBiH i Izetbegovi}evog zamjenika poravnalo odgovornost strana u sukobu, a bo{nja~ku politiku poistovjetilo za s&h genocidnim projektima. Rasim Deli} bi, fakti~ki, bio egal sa Ratkom Mladi}em, a Ejup Gani}, sa Radovanom Karadì}em. Pore|enja nema! Jedni su kreirali i sprovodili genocid,
drugi su branili bosansko jedinstvo razli~itosti. No, u ha{kim }elijama sve razlike se bri{u, i svi postaju jednaki pred razlogom zbog kojeg je osnovan Ha{ki tribunal. [to je najgore, jednake postaju i suprostavljene politike. Ova, bosanska, koja je branila sve ljude, i ona, genocidna, koja je ubijala nevine ljude zbog njihovog imena bit }e iste. Iz tog preslika~a proizilazi politi~ka budu}nost BiH. Otpor strategiji jednake krivice ne bi trebalo biti obaveza samo za truhlu bo{nja~ku politiku, ve} za sve moralne ljude koji razabiru razliku izme|u zlo~inca i `rtve.
Dejtonsccy tribunallische
[pekulacije sa ha{kim optu`nicama protiv Bo{njaka izazvale su ve}u medijsku pa`nju nego zagreba~ki odlazak u Hag {estorice hb. Hrvata. Federalna tv je u nekoliko centralnih Dnevnika tematizirala tra~. âk je na prvotnu reklakazala listu nadodala i Bakira Alispahi}a, ratnog ministra policije; ko veli, kad ve} ne moè zaplatiti za (raz)montirani proces Pogorelica, mogao bi za nepostoje}i ratni zlo~in. Taman, u Hagu bi se na{ao vrh politi~kog, armijskog i policijskog trono{ca u Bo{njaka. Federalna tv ne tematizira {to }e oni u Hagu?, niti uzima u obzir najbitniju ~injenicu da je RBiH u ratu imala kolektivnog {efa dràve, Predsjedni{tvo RBiH, te da se ni jedna eventualna gre{ka ne moè personalizirati. Komandant Armije i {ef Policije su izvr{avali naredbe Predsjedni{tva, i ne mogu oni biti krivi prije onih koji su im nadre|eni. Ali, nadre|en im nije bio ni Ejup Gani}, ve} kolektivno tijelo. U odnosu na sve logi~ke nizove, najbitnija bi trebala biti ~injenica da je politika Predsjedni{tva RBiH do kraja {titila sve bh. gra|ane, pa sukladno tome nisu se ni mogli dogoditi ratni zlo~ini na etni~koj osnovi, {to je, valjda, osnovna ideja Ha{kog tribunala. S druge strane, politi~ka platforma Karadì}eve i Bobanove separatisti~ke hunte jeste bio genocid. No, Ha{ki tribunal svoju nedvojbenu politi~ku misiju zasniva na genocidnom Dejtonskom sporazumu, a ne na Referendumu iz 1992., kao jedinom legitimnom svebosanskom dokumentu.
Yadrancco Curtonich
U za{titu bo{nja~kih hudnika, ne zbori niko. Trenutno smo pogo|eni odlaskom Hrvata u Hag. Drago nam je |e su odle}eli iz Zagreba, jerbo su daleko dogurali, da hin jedan Zagreb ispra}a. Urednica Oslobo|enja Senka Kurtoni} je napisala jedan njeàn, pateti~an, pla~ljiv tekst u povodu preseljenja Jadranka Prli}a. Primijetila je kako je Prli} otpu`nicu pro~itao na engleskom. Toliki je to genije, a zavr{it }e u Hagu. Hvala Bogu pa su se nad Senkinim tekstom javno zgadili DANI, SDU, i dr. U nas, opet, svako pri~a za sebe. Rasim Deli} kaè: Od toga nema ni{ta. Gani} kaè da zna otkle te dezinformacije pu{u. Senkin Jadranko je isto pri~ao na sva zvona, pa ode. Oti}i }e i Bo{njaci. U ti{ini. Kakva se moè ~uti samo na groblju. Bo{nja~kom.
Br. 105, 13. IV 2004.
306
Dnevnik revolucije
[ta se krije iza Holbrookeovih izjava
U oktobru 2005. Srbija }e anektirati Republiku Srpsku?!

Holbruk tvrdi da }e se o suverenitetu Kosova pregovarati uz posredovanje me|unarodne zajednice, na ~elu sa Amerikom. On, dakle, smatra da Srbija ne}e lako pristati na suverenitet Kosova, {to zna~i da }e joj se taj gubitak morati nekako kompenzirati. Velikosrpski i velikoalbanski lobiji su na{li zajedni~ku rije~: pola BiH dati Srbiji, i zadovoljiti i Srbe i Albance. U ovom je dogovoru i velikohrvatski lobi vidio svoju {ansu. Zbog strate{ke satanizacije Bo{njaka, civilizacijska ideja Bosne je ostala bez za{titnika.
Kreator dejtonske nagrade za genocid nad Bo{njacima, koja danas ìvi u postojanju Republike Srpske, ameri~ki diplomata Ri~ard Holbruk, izjavio je za Glas Amerike da }e u skoroj budu}nosti na Balkanu biti stvorene dvije nove dràve Crna Gora i Kosovo. Holbruk je isuvi{e ozbiljna li~nost da bi mu se moglo dogoditi da decidirano tvrdi ne{to {to ve} nije zgotovljeno u svjetskim lobisti~kim {erpama. Ako je ve} svr{ena stvar da }e Kosovo postati suverena dràva, onda je to incident u me|unarodnom pravu, koji }e za sobom povu}i novi preustroj granica na Balkanu, a ~ija se lan~anost ne moè odvijati bez {tete za Bosnu i Hercegovinu. Mnogo puta opetovana prijetnja srpskih lidera s ovu i s onu stranu Drine, da bi suverenitet Kosova rezultirao pripajanjem Republike Srpske Srbiji do{la bi pred vrata realizacije. Ru{enje me|unarodnog principa o kona~nosti i nepovredivosti granica na Balkanu, otvorilo bi mogu}nost za apsolutno etniciziranje su{tine balkanskih dràva. Srbija je svjesna su{tinskog gubitka Kosova, koje je samo formalno u sastavu srbijanske dràvnosti. Srbija }e lobirati za ujedinjenje srpskih zemalja, za anektiranje Republike Srpske, umjesto da istrajava na izgubljenom Kosovu. Otud je sljede}a Holburkova izjava ima pozori{no zna~enje: Srbija mora spoznati kako je neizbje`no da Kosovo dobije suverenost. Pa {ta ima Srbija to spoznati, kad je Srbija prva i smislila razmjenu kosovskog suvereniteta za anektiranje RS!?
Genocid kao legalno sredstvo

Republika Srpska se ne moè otcijepiti od BiH bez odre|enih zakonomjernosti koje bi pred me|unarodnom zajednicom takav ~in odslikale u legalisti~kom i demokratskom svjetlu. Pojednostavljeno, na zadatku definitivnog uni{tenja BiH, Srbima su potrebni Hrvati. Tek ako bi Srbi i Hrvati, prvi u RS, a drugi u tzv. tre}em entitetu, proglasili referendume na kojima izglasavaju pravo na otcjepljenje, BiH bi se, u postoje}em odnosu snaga, na{la u stupici; naspram te dvotre}inske volje bi ostao izgubljeni bo{nja~ki faktor koji ni{ta ne bi mogao u~initi da sprije~i otcjepljenje dijelova bh. teritorija koje su okupirali velikodràvni projekti Srbije i Hrvatske. Me|unarodna zajednica, koja se i u toku agresije, a pogotovo poslije, potvrdila kao mentor iz Kara|or|eva, dakako, ne bi ni{ta u~inila da taj pakt proglasi nelegalnim i da blokira uni{tenje bh. dràve.
Holbruk tvrdi da }e se o suverenitetu Kosova pregovarati uz posredovanje me|unarodne zajednice, na ~elu sa Amerikom. On, dakle, smatra da Srbija ne}e lako pristati na suverenitet Kosova, odnosno, da }e joj se taj gubitak morati nekako kompenzirati. Budu}i da me|unarodna zajednica posti~pe me|unarodno priznanje Kosova, a da Srbiju forsira kao faktor vojne i politi~ke stabilnosti Balkana, logi~no je da }e sve u~initi da kompenzira svesrspki gubitak. Za Svijet koji posluje na materijalnim, a ne na moralnim i kulturalnim vrijednostima, normalno je da preferira svesrpsku teritorijalnu nadutost i vojnu snagu, nad bosanskom paradigom, koja u sebi saìma civilizacijske vrijednosti koje su (ne)bitne koliko i ozonski omota~. Da je kojim slu~ajem druk~ije, srpsko-crnogorska agresija na RBiH bi bila sasje~ena u startu, bh. dràva bi dobila pravo da se brani, ne bi bilo 200.000 `rtava genocida, ni preko milion raseljenih, niti bi bilo Holbrukovog Dejtonskog sporazuma koji je genocid priznao kao legalno sredstvo me|udràvne komunikacije
Nema Srba bez Hrvata, i obratno

Velikodràvni s&h interesi su posve srodni po bitku, manifestacijama, kao i po mogu}nosti realizacije. I jedni i drugi postoje zbog BiH, jer je BiH jedini prostor gdje bi se mogle {iriti Srbija i Hrvatska. U vrijeme s&h agresije na Bosnu i Bo{njake, dakako, nije postojao nikakav dogovor ove dvije agresorske strane o oblicima genocida; ipak, obje su otvarale konc-logore, klale muslimane, silovale muslimanke, palile muslimanske ku}e, ru{ile dàmije Ba{ kao da je rije~ o jednoj te istoj vojsci. Ova srodnost je proizi{la iz krsta{kog opravdanja agresije; prisjetimo se, i Tu|man, i njegov Boban, i Milo{evi}, i njegov Karadì}, istovjetno su tuma~ili nu`nost odbrane naciona od islamske opasnosti koja, za~udo, nikad prije nije prijetila od bo{nja~ko-muslimanskog doma}instva u Evropi. Rije~ je o predstavi koju su rado prihvatili svjetski lideri, kako bi imali opravdanje za prepu{tanje Bosne i Bo{njaka genocidnoj agresiji. Na àlost, ratno je bo{nja~ko rukovodstvo, valjda u o~aju, a mo`da i u profitu, pristalo na neutemeljenu islamsku dekoraciju oslobodila~ke borbe, {to Bo{njacima do danas nanosi nepotrebne politi~ke {tete. Stvoren je ambijent u kome se danas islam oduzima od sadràja gdje mu je mjesto, kao {to se nekad metao tamo i gdje mu nije mjesto. No sve to nema nikakve veze sa glavnom tezom s&h okupacije da su Bo{njaci islamska prijetnja. Da je to tako, pa ne bi danas na teritoriji sa bo{nja~kom ve}inom bilo ni jedne, ni lijeve, ni desne, crkve! Bo{nja~ka tolerancija i volja za suìvotom najja~i su demantiji okupatorske ljage koja i danas, propagandno, nesmanjenom èstinom, razara bosansku ideju. Razaratelji Bosne su svjesni da je preoblikovanje istine o agresiji, i o bo{nja~koj bosanskoj volji, izvedivo jedino izmi{ljanjem tzv. islamskog ekstremizma u Bo{njaka, jer samo tako sve tri strane mogu postati jednako suprotstavljene bosanskoj ideji. Propagandna agresija protiv Bo{njaka, koja je ponovo otvorena nakon 11. septembra, i uz mentorstvo Lagumdìjine SDP-Alijanse, ni dan danas ne jenjava, ve} putem okupiranog medijskog sistema svakodnevno oda{ilje laì o bo{nja~koj opasnosti za demokratiju i stabilnost regiona. Opet, kaèmo, nije bitno ono {to jeste, ve} ono {to me|unarodni faktor, uz lobisti~ku kreaciju s&h hegemonije, èli da vidi da jeste. Dakle, la`na slika o opasnim Bo{njacima je nekome, za neki cilj, potrebna. Svekoliko ubijanje Bo{njaka u pojam, dovelo je do politi~ke i moralne destrukcije i defetizacije bo{nja~kog dru{tva. Postignuta je kriti~na ta~ka koja garantira bo{nja~ku pasivnost u slu~aju eventualne me|unarodne konferencije na kojoj bi bilo obznanjeno pripajanje RS Srbiji. No, prije toga, zarad legalisti~ke i demokratske {minke, nu`no je da i hrvatski faktor u BiH u~ini sli~an iskorak.
Srbi i Albanci u paktu protiv Bosne i Bo{njaka

Glavni ideolo{ki koordinator velikosrpskog projekta u BiH je Nenad Kecmanovi}, nekada{nji Sarajlija, ~ije se kolumne u NIN-u mogu ~itati kao strate{ke smjernice djelovanja beogradske politike prema BiH. Jo{ prije godinu danas, u nekoliko kolumni, Kecmanovi} je plasirao teze u pogledu ideje da se Republika Srpska zamjeni za izgubljeno Kosovo, kao i u pogledu ishoda Tu`be BiH protiv SRJ. Rije~ je o bri`ljivo pripremanim tekstovima, sa preciznim logi~kim slagalicama, koji imaju programski karakter. Govore}i o svojoj staroj tezi, da BiH ne moè funkcionirati po principu po kome to nije mogla ni SFRJ, Kecmanovi} citira klasika moderne demokratije Dòna Stjuarta Mila, koji kaè: Mogu}nost funkcioniranja predstavni~ke demokratije u vi{enacionalnim dràvama ravna je nuli. Potom Kecmanovi} lamentira nad sudbinom Srba i Hrvata koji nisu mogli zajedno u Jugoslaviji, a moraju zajedno u Bosni, i to jo{ sa Muslimanima. Ovdje mu ga ti nekakvi Muslimani do|u kao Jevreji u Hitlerovoj Njema~koj. Kecmanovi} raznim konstrukcijama i previdima argumentira nedorìvost BiH, te daje za pravo nekada{njim izjavama pokojnog premijera \in|i}a, u Spieglu, u vezi sa idejom revizije Rezolucije UN 1244 koja bi vodila reviziji Dejtonskog sporazuma - pripajanju RS Srbiji, u zamjenu za suverenitet Kosova. Na istom fonu je i izjava histori~ara Predraga Markovi}a koji kaè da je istorijski zadatak i veliki cilj Srbije integracija za prekodrinskim Srbima koji su privremeno odeljeni od matice. Kecmanovi} tvrdi da je kosovski premijer Bajram Re|epi izjavu svog republi~kog kolege protuma~io kao nezvani~nu ponudu. Autor zaklju~uje: Ponavljanje kako vi{e nema promjena granica na Balkanu, ovdje vi{e niko ne uzima za ozbiljno. Sude}i po njemu, Bosna je svukud povaljena, osim u na{im iluzijama.
Bo{nja~ki nacionalni harakiri

Ono {to se posljednje dvije-tri sedmice doga|a na bh. politi~koj sceni, u vidu HDZ-ovog povla~enja iz partnerskog odnosa sa SDA, te u vidu latentnog zagovaranja tre}eg entiteta, upravo nagovje{tava mogu}nost da }e apsolutna HDZ-ovska vlast nad Hrvatima pokrenuti lanac doga|aja koji bi svesrpskom jedinstvu u RS omogu}io iskorak ka referendumu za otcjepljenje. Naime, kao {to smo ve} pisali, na osnovu obavje{tajnih izvora, referendum za otcjepljenje RS je predvi|en za oktobar naredne, 2005. godine, kada bi se, navodno, trebala i dogoditi me|unarodna konferencija o preustroju granica na Balkanu. No, sve ovo je neizvodljivo, ili, barem, bilo bi kud i kamo teè, ako i Hrvati ne bi krenuli u proces otcjepljenja od BiH, {to im, normalno, nije mrska ideja. Dakako, da bi do toga do{lo, prvo se mora znati {ta se otcjepljuje. Hrvati zagovaraju samoukidanje Federacije, i prenos ovlasti na dràvnu razinu, ~ime bi prakti~no dobili vladavinu nad kantonima sa hrvatskom ve}inom, tj. tre}i entitet. Federalno, va{ingtonsko partnerstvo, jedina je smetnja uspostavi drugog i tre}eg entiteta. Dokle god su u formalno-pravnom smislu Hrvati vezani za Federaciju, a ne isklju~ivo za svoj dosad nesu|eni suverenitet nad kantonima sa hrvatskom ve}inom, dotle je nemogu}e ozvani~enje hrvatskog prava na samoodre|enje do otcjepljenja. Ba{ka je pri~a {to Hrvati to ne}e tako imenovati, dok se za to ne steknu potrebni formalno-pravni uvjeti. U promi{ljanju ovih izvjesnosti valja se prisjetiti situacije koja je BiH dovela u pat poziciju po kojoj je jedan narod uvijek zato~enik volje druga dva naroda. Tako je bilo kada su Bo{njaci i Hrvati preglasali Srbe za Referendum, {to je SDS-u dalo povod, a o~ito i legitimitet pred me|unarodnom zajednicom, da traè autonomiju u BiH. Tako je i danas kad Srbi i Hrvati zdruènim snagama preglasavaju bo{nja~ku volju za zajedni{tvom. [ta je, dakle, dovelo do ove mogu}nosti? Na
prvim postkomunisti~kim izborima 1990. dotada{nji suverenitet radni~ke klase se mogao preoblikovati u dva smjera: ili u suverenitet gra|ana, za {ta je bila potrebna pobjeda gra|anskih stranaka, ili u suverenitet politi~kih naroda, {to se i dogodilo, a {to je rezultiralo zakonomjernim nastojanjem nacionalnih vlasti da ostvaruju suverenitet svaka na svom dijelu bh. teritorije. Budu}i da je bo{nja~ki nacionalni interes istovjetan ideji Bosne i Hercegovine, ispostavlja se da je bo{nja~ko nacionalno organiziranje u SDA, kao prvu nacionalnu stranku, legitimiralo s&h separatizam i suprotstavilo se bo{nja~kom bitku. [ta bi se dogodilo da su se Bo{njaci opredjelili za gra|ansku, multietni~ku ideju, da su doprinijeli pobjedi gra|anski stranaka, a da su SDS i HDZ ostali u opoziciji? Agresija se vjerovatno ne bi mogla izbje}i, ali bi mnogi tokovi, u formalno-pravnom smislu, bili druga~iji. Primjerice, Karadì}ev separatisti~ki parlament ovako je imao legitimitet srpskog naroda, kao jednog od suvlasnika Bosne, a onako bi bio suprotstavljen legalnoj i legitimnoj gra|anskoj vlasti. Samoubistveni obrazac koji su za~eli Bo{njaci, sa nacionalnom podjelom politi~ke vlasti, poslije je ugra|en u ustavna rje{enja, tako da danas BiH jeste dràva tri nacije, a ne dràva gra|ana. Sada{nja pozicija ostavlja mogu}nost za samoopredjeljenjem do otcjepljenja. Od pore|enja sa jugoslovenskim raspadom nas dijeli samo postojanje etnonacionalnih teritorija, {to }e se dogoditi ako Hrvati uspiju osvojiti tre}i entitet. Da su Bo{njaci u~inili, a mogli su, da BiH postane dràva gra|ana, a ne nacija, danas bi bila neizvodljiva varijanta da ma koji od bh. naroda pomisli da se otcjepi od BiH, iz pozicije ostvarenja suvereniteta na teritoriji gdje silom, ili slu~ajno{}u, ~ini ve}inu.
Tu`bom protiv zavjere

Dakle, realna je ambicija srpskog i hrvatskog politi~kog faktora da do|u do legalisti~ke pozicije koja }e im omogu}iti otcjepljenje. Iza njih stoje nacionalne matice i me|unarodna zajednica koja u multietni~koj BiH ne vidi evropsko centri{te civilizacijske paradigme, ve} vidi balast koji je, ne zbog BiH, ve} zbog Beograda i Zagreba, faktor nestabilnosti na Balkanu. Nikada ni jedan rat u BiH nije izbio zbog unutarnjih bh. razloga, ve} je uvijek uvezen iz vana. Ali, to vi{e nikoga ne zanima. Kako se suprotstaviti nakani definitivnog uni{tenja BiH? Te{ko. Gotovo nemogu}e. Ali, insani se od hajvana razlikuju po volji, po dostojanstvu, po za{titi moralnog i patriotskog integriteta. Vrijedi poku{ati, jer je to obaveza moralna ~ovjeka. Sve karte treba baciti na realizaciju Tu`be BiH protiv SCiG, jer bi dokazivanje agresije vodilo ukidanju rezultata agresije. Ako bi se ukinula Republika Srpska, tada bi bili demontirani i velikohrvatski planovi za otcjepljenjem tzv. Herceg-Bosne. Tada bi bio demontiran i cjelokupni holbrukovski projekat po kojemu su dejtonska me|unarodna priznanja agresije i genocida samo usputna stanica ka kona~nom cilju podjeli BiH na srpski i hrvatski dio, i na jednu fildànoliku hrvatsku provinciju sa bo{nja~kom ve}inom, u kojoj }e Bo{njaci imati funkciju rahiti~nih golubova koji pred zoru rove po gradskim kontejnerima.
Br. 105, 13. IV 2004.
310
Dnevnik revolucije
Hronologija poraza: Slomljena krila na{e Armije
Gazije u jazuku
Dok pismeni jordame, estradne gazije nam uni{tavaju moralni i politi~ki kapital, iza kojeg stoji 200.000 bo{nja~kih `rtava
Dvanaest godina poslije formiranja, Armija RBiH ne postoji. Legalna oruàna sila me|unarodno priznate RBiH isparena je ubrzo nakon Dejtonskog sporazuma. A mo`da i prije, sa odustajanjem Predsjedni{tva RBiH od Platforme koja je proizi{la iz Referenduma o suverenitetu RBiH. Suluda odluka Izetbegovi}evog rukovodstva da usred rata derogira klju~ni politi~ki dokument, otvorila je vrata svo|enju ARBiH na jednu od strana u sukobu. Kontinuitet me|unarodne strategije iz Kara|or|eva je razoruào Bo{njake, a Srbe i Hrvate u BiH naslonio na svoje Dejtonom legalizirane, do zuba naoruàne matice. Sljede}i genocid bi bio kona~an, i grdno krvaviji. Ukratko, to bi bila pri~a o ARBiH.
Poraz do bal~aka
Sve drugo {to bismo mogli kazati u povodu 12. godi{njice ARBiH bilo bi lamentiranje nad na{om ciganskom sudbinom. Moèmo pretpostaviti opasnost u kojoj se nalazimo, budu}i da smo samo mi razoruàni. Moèmo srkati gor~inu zbog uàsnog statusa demobiliziranih boraca. Ljudi koji su se borili za ~asnu ideju zajedni{tva i tolerancije, ve} godinama imaju zna~enje poraène i posramljene vojske. Za razliku od ~etnika i usta{a kojima su Amerika i Evropa ostvarili ciljeve, i koji imaju zavidan socijalni tretman. Ba{ kao {to su ga imali Titovi partizani. Borci ARBiH danas i u moralnom i u materijalnom smislu gore stoje nego preìvjeli Titovi partizani; herlavo stoje i njihovi praznici, za razliku od raznoraznih partizanskih {estih aprila. Poraz do bal~aka. Kad se tome doda kampanja kojom se antifa{isti iz ARBiH klevetni~ki preimenuju u tzv. islamske teroriste, onda se ovaj bal~ak stoput ubal~a~i. Valja razdvojiti stvari koje su nam napravili drugi, i one koje smo napravili sami sebi. Eto, zbog me|unarodne zajvere protiv BiH nismo mogli poraziti ~eti~ku i usta{ku huntu. Ali, nismo morali do golema zora sebe svoditi na stranu u sukobu. Eto, mogli smo razumjeti da nam je poraz nametnut, ali se nismo morali pona{ati kao poraèna armija, sakrivaju}i svoje ~asti ko guja noge. Eto, mogli smo razabrati ~etni~ki i usta{ki interes da svoje zlo~ine aboliraju optuìvanjem bosanskih patriota za tzv. islamski terorizam, ali nismo morali u ovaj projekat bjelati ko tele u {arena vrata, dopu{taju}i da kleveta opstane na pijedestalu istine. Na kraju, nismo smjeli dopustiti da oja|ene borce ARBiH doìvljavamo kao fukare i pijandure, a ne kao ljude kojima bi morali biti odano zahvalni, i du`ni, za svoje preìvjele ìvote. Ko je to morao voditi ra~una o na{oj moralnoj i patriotskoj higijeni? Sve institucije i pojedinci koji se na ma koji na~in pozivaju na patriotizam, bo{nja{tvo, islam. Eto, osnovano je prije koju godinu tzv. Udruènje za za{titu tekovina borbe za BiH, ali je od svega ostalo ni{ta.
O ovom udruènju moram govoriti u prvom licu. Bio sam jedan od njegovih osniva~a. Najmanje pola aktivnosti ovog Udruènja su moje autorsko djelo. Kada sam pred izbornu skup{tinu u decembru 2003. javno rekao da Udruènje treba osvjeìti, oja~ati, jer ne radi dovoljno, skinuli su mi glavu. Na skup{tinu uop}e nisam pozvan. Isparen sam. Udruènje vi{e ne pokazuje znakove ìvota. U njemu sjede mrtvaci. Bezbeli misle da su na pravom putu. Ba{ zato je ARBiH svedena na tzv. islamski terorizam. Hem nepismene, hem otekle, hem mrtve glave tu ne mogu ni{ta promijeniti.
Estradna nakaza
E, sad dolazimo do fotografije objavljene na jednom bo{nja~kom internet sajtu (SeherBosna.com) odakle se sa spremnim oru`jem, palestinskom zastavom i arapskim slovima predstavlja patriotska platforma ARBiH? Mladi} na fotosu prije li~i na mudàhida Hezbolaha, nego na borca ARBiH. On, zapravo, predstavlja upravo onu nakazu koju od boraca ARBiH medijski proizvode ~etnici i usta{e. Po{to borci ARBiH ni djelima, ni izgledom, ne li~e na ovu nakazu, mogli bismo se zapitati - nisu li ovaj sajt, i ovaj mladi}, finansijski podràni od usta{ke i ~etni~ke emigracije, kako bi {irili iskrivljenu sliku o ARBiH. Da su bogodom, jer bi to bilo manje opasno, manje {tetno, nego kad ovako, u sopstvenoj gluposti, obavljaju poslove za ~etnike i usta{e. SeherBosna.com je patriotski sajt. Njihov nijet je iskren, po{ten, naivan. Njihova mahana je nepismenost, politi~ka, ali i bukvalna. Vidi se to iz sljede}eg citata: SeherBosna je predvodnik borbe za istinu koja }e putem ovog novog medija (Interneta!) za nekoliko godina biti dostupna svakom doma}instvu na na{oj Planeti. Ko biva, svako }e doma}instvo na{e Planete ~itati istinu sa SeherBosna.com. Nemaju doma}instva pametnija posla. Drugi biser kaè da je SeherBosna patriotska organizacija bo{nja~kog naroda koja djeluje u svim zemljama svijeta a to se obja{njava ~injenicom da su (na{e) informacije realno gledaju}i dostupne bilo kome ko je priklju~en na internet bez obzira gdje se on nalazi. To bi bilo to djelovanje. Sofisticirana ~etni~ka i usta{ka propaganda }e sa ovog sajta pokupiti samo fotos, kao sliku za ram bo{nja~ke militantnosti. Njih ne zanima ~injenica da opasni mladi} sa fotosa ne bi smio zano}iti u Fo~i ili Bratuncu, me|u bo{nja~kim povratnicima. On je gazija samo na estradi. Poput onog manijaka iz Preporoda u Australiji koji poziva Bo{njake da vojnim putem osvoje Beograd. Frustracija koja kipti sa ovoj sajta svjedo~i o rezultatima koji su postignuti ~ergarskim odnosom bo{nja~kih intelektualaca prema Armiji RBiH. Dok pismeni jordame, estradne gazije nam uni{tavaju moralni i politi~ki kapital, iza kojeg stoji 200.000 bo{nja~kih `rtava.
Br. 105, 13. IV 2004.
312
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Hodìce ru{e Tu`bu

Republika Srpska nije postojala kada su ru{ene dàmije, ni kada je vr{en genocid u Srebrenici, te je svako pozivanje RS na odgovornost zapravo njeno priznavanje od 1992., a ne od Dejtonskog sporazuma. Tu`bom protiv RS za period 1992.-1995., Islamska zajednica agresiju pretvara u gra|anski rat.
Islamska zajednica je obznanila da priprema tu`bu protiv Republike Srpske zbog ru{enja dàmija i drugih vjerskih objekata. Ali, oko 1200 dàmija nije poru{ila Republika Srpska! Ova genocidna tvorevina tada nije ni postojala. Na okupiranoj teritoriji gdje su ru{ene dàmije djelovala je vojna hunta Radovana Karadì}a, kao osvaja~ka filijala velikosrpske agresije. Adresa je u Beogradu, a ne na Palama, odnosno, pred Svjetskim sudom pravde u Hagu, a ne pred dejtonskim Sudom BiH.
Bllacgoslowio Was Swethy Sawo

Islamska zajednica je ovom tu`bom posvjedo~ila da RS priznaje od 1992., od karavakta prvih poru{enih dàmija. RS se ne}e tome opirati, jer ona svakako tvrdi da postoji od 1992., a ne od Dejtona. Genocidnom entitetu se isplati u}i u sve legalisti~ke aran`mane koji potvr|uju njegov opstanak, a pogotovo kada se radi o mogu}nost da se taj legalitet pro{iri na period genocidne agresije. Republika Srpska }e jedva do~ekati da, makar i kroz nekakakve kazne, pro{iri svoj legalizam na ratni period. ûvari Karadì}evog lika i djela sigurno nisu mogli ni zamisliti da }e ovakvo priznanje dobiti ba{ od Islamske zajednice, od koje bi se o~ekivalo da genocidni entitet ne priznaje ni od 1995., a kamo li od 1992. godine. Islamska zajednica bezbeli misli kako je u~inila pravu stvar najavljuju}i tu`bu protiv RS. Ko biva e, sad }emo mi vas na sudu zveknut, pa nek vam bude krivo {to ste tolike dàmije poru{ili. U Islamskoj zajednici uop}e ne shvataju da se Republici Srpskoj isplati prihvatiti takvu tu`bu, rastezati je, pa i obnoviti neke od poru{enih dàmija, a sve za ra~un u~vr{}enja svoga genocidnog bitka. To {to }e dàmije u genocidnoj pustahiji biti prazne, manje je bitno. Islamska zajednica umjesto da razmi{lja strate{ki, dugoro~no, u cilju davanja svog doprinosa ukidanju Republike Srpske, i reafirmaciji bo{nja~ke ravnopravnosti na cijeloj bh. teritoriji ona se dobavezala nekakvih inata, uzimaju}i za partnera u sporu separatisti~ku huntu Radovana Karadì}a. Strate{ko promi{ljanje bi zna~ilo fokusiranje svih argumenata o sakralocidu na Tu`bu BiH protiv SCiG, jer se samo sa te adrese mogu obnoviti sve poru{ene dàmije, i {to je jo{ bitnije obezbjediti njihov smisao postojanja. Bilo bi logi~no da sudske strukture dejtonske BiH ovakvu tu`bu odbace kao neosnovanu, samim tim {to ne postoji adresant. Sud bi morao utvrditi da RS ne moè odgovarati za period kada njene strukture vlasti nisu imale ustavni karakter. No, sud ne}e tako postupiti, jer je sud velikosrpski, koliko i velikohrvatski, i sudu je stalo da prizna RS otkad RS priznaje sebe, a ne otkad je RS priznata u ovom, jo{ uvijek privremenom, Ustavu dejtonske BiH.
Razumljivo je kada srpsko-hrvatski OHR insistira da Republika Srpska istraùje zlo~in u Srebrenici. OHR je ovdje da kontrolira proces preobrazbe Dejtonskog sporazuma u dogovor iz Kara|or|eva. Otud je stvaranje Komisije za Srebrenicu puka farsa. OHR-u uop}e ne treba istina o Srebrenici, ve} mu treba da u~ini RS vaè}om od prije Dejtona. Srebrenica je samo pogodno sredstvo.
Ho-ggicce proddayi coshpicce

Politi~ka i pravna tupavost Islamske zajednice vidi se iz izjava koje je u ovom povodu dao naibu reis Ismet ef. Spahi}. On kaè: - Vlasti ovog entiteta poru{ile su te objekte i one ih trebaju obnoviti. Efendija Spahi} bi trebao znati da su objekti ru{eni prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, kada nisu postojali nikakvi entiteti i entitetske vlasti. On bi morao znati da se njegov stav posve slaè sa ~etni~kom i usta{kom propagandom koja tvrdi da se u BiH dogodio tzv. gra|anski rat. Jer ako su, po njemu, u toku agresije postojale nekakve druge legalne vlasti, izuzev vlasti RBiH, onda su te vlasti bile jedna od strana u sukobu u tzv. gra|anskom ratu, a ne, kao {to svi znamo, tek separatisti~ke hunte koje su instalirali Beograd i Zagreb. Efendija Spahi} je jedino u pravu kad kaè da te objekte treba da obnovi onaj ko ih je poru{io; ali, to nije onaj koji tada nije postojao, ve} onaj koji je vr{io sakralocid u okviru genocidne agresije nad BiH. Dakle, slu`beni Beograd. Umjesto da se traì obnova ili od{teta za 1200 dàmija, Islamska zajednica je spremna prihvatiti makar ne{to. Efendija Spahi} kaè: - U tu`bi pred Sudom BiH od Vlade RS }emo traìti da obnovi barem ~ar{ijske dàmije u manjem bh. entitetu. Dakle, ako Vlada RS obnovi 50-tak ~ar{ijskih dàmija, Islamska zajednica }e slu~aj smatrati zavr{enim. Za 1000 preostalih dàmija niko ne}e odgovarati. Govore}i o pripremi tu`be protiv RS, efendija Spahi} kaè: - Potrebno nam je vrijeme da bismo sakupili dokumentaciju ~ime priznaje da deset godina nije bilo dovoljno da se sakupe i u tu`bu sro~e dokazi o sakralocidu nad objektima Islamske zajednice. Islamska zajednica raspolaè sa izuzetnim intelektualnim potencijalima koji bi mogli garantirati da se ovakve gre{ke ne prave. Ali te ljude o~ito niko ni{ta ne pita. Do daljnjeg, vaze i uni{tavaju nas hodìce koje nisu u stanju ni prodavati ko{pe na utakmicama, a kamo li razumjeti makar jedno slovo logi~ke i politi~ke abecede.
Br. 106, 27. IV 2004.
314
Dnevnik revolucije
Nakon {to je bo{nja~ki politi~ki vrh pristao da dadne garancije za Jadranka Prli}a & HB comp.
Bo{njaci {tite Radovana Karadì}a

Davanje dràvnih garancija za Prli}a & comp. }e legitimirati dràvnu za{titu Radovana Karadì}a i Ratka Mladi}a
Zagreba~ki odlazak u Hag {estorice politi~kih i vojnih funkcionera biv{e hrvatske paradràve tzv. Herceg-Bosne i njihovo traènje garancija za odbranu sa slobode, te najava optu`nica protiv bo{nja~kih ratnih ~elnika politi~kog rukovodstva, i vojnih i policijskih struktura RBiH daju se promatrati u kontekstu Odluke Ustavnog suda BiH, od 28. III 2004., da se iz naziva gradova u Republici Srpskoj ima brisati prefiks srpski, odnosno, u kontekstu prijetnji svesrpskih politi~ara u BiH da bi eventualno brisanje prefiksa srpski iz naziva manjeg bh. entiteta ugrozilo postojanje bh. dràve. Na prvi pogled, ovi doga|aji nemaju ni~eg zajedni~kog, a zapravo su u bitnoj uzro~no-posljedi~noj vezi.
Sarajevski mediji {minkaju zlo~ince

^vori{te povezanosti ovih doga|aja je u zahtjevu {estorice Hrvata da Federacija BiH za njih dadne garancije za odbranu sa slobode. Sude}i po pateti~nim hvalospjevima o Jadranku Prli}u kakvi su objavljivani u nekim SDP-ovim medijima, poput onog u Oslobo|enju gdje glavna urednica Senka Kurtovi} maltene oplakuje {to }e u Hagu zavr{iti takav intelektualni potencijal stvara se atmosfera za mirno prihvatanje eventualne odluke Vlade FBiH da garantira Hagu kako optuènici ne}e nigdje pobje}i iz zemlje. Priprema terena za njihov povratak iz Haga moè se ~itati i iz medijskog tretmana cijelog slu~aja. Za razliku od medijskih priredbi gdje se izmi{ljaju optu`nice protiv Bo{njaka, a kojima se bez ikakvih dokaza na teret stavlja tzv. islamski terorizam, ovdje nismo imali adekvatna televizijska i novinska podsje}anja na zlo~ine koje je po~inila paradràva Mate Bobana, a gdje su glavni realizatori genocida nad Bo{njacima, sakralocida i urbicida, bili upravo ovi hercegbosanski Hrvati. Naprotiv, umjesto da se priredi makar jedna emisija u kojoj bi se nabrzaka pobrojali zlo~ini HVO-a po Hercegovini i Srednjoj Bosni, mi smo dobili jednu lijepo upakovanu, srceparaju}u, estradnu sliku njihovog odlaska u Hag. Da ne znamo o ~emu se radi, mogli bismo pomisliti da to nekakva hrvatska reprezentacija, recimo u {ahu, odlazi na svjetsko prvenstvo, pa je ispra}aju u Zagrebu, a ispra}amo je i mi u Bosni, nako, jer nemamo pametnija posla. Recimo, sarajevske dnevne novine, bez izuzetka, objavile su fotografiju nasmijanog Jadranka Prli}a i njegovih uplakanih k}eri, umjesto da su objavile fotografiju nekih uplakanih bo{nja~kih k}eri ~iji je otac ubijen u Prli}evim logorima; mogle su objaviti i ma koju fotografiju koja svjedo~i o zlo~inima vojne hunte Mate Bobana. Ovako je su{tina, tema, ideja, poruka, prepakovana u lijepu ambalaù koja bi nas trebala uvjeriti da Prli}, Praljak & comp. - ne li~e na zlo~ince. Imaju {e{ire, ko Krleà, smiju se, ko Ivo Robi}, daju optimisti~ne izjave, u stilu: pobijedit }emo, vra}amo se ubrzo i sl. Na{ medijski sistem, ~iji je estetski kod zaraèn virusom meksikanskih
limunada i srbijan{tine, vi{e ne moè provariti turobne slike `rtava, ali moè slike zlo~inaca, napirlitanih, nasmijanih, blaènih u okru`ju obiteljske idile. Kod po kome se Jadranko Prli} prikazuje u zagrljaju obitelji, identi~an je kodu po kome svakog dana saznajemo {ta rade Dejvid i Viktorija Bekam. Instant-estetika je popila pamet na{oj javnosti, i njenim kreatorima, tako da Prli}ev skupocjeni {e{ir ima ve}u medijsku frekventnost nego hiljade Prli}evih `rtava. Rije~ je o mentalnom palana~kom konformizmu koji posve odgovara namjeri da javnost bez razmi{ljanja prihvati garancije za odbranu Prli}a & comp. sa slobode, pa ~ak {ta vi{e, i da se obraduje {to }e jedan otac ponovo biti sa svojim k}erima.
Prli} je garancija za Karadì}a

Zahtjev Prli}a & comp. da im Vlada FBiH dadne garancije za odbranu sa slobode, problemati~an je sa nekoliko aspekata. Prvi, i najva`niji, tada bi se i tako bi se zauvijek izbrisala pri~a o agresiji Republike Hrvatske na RBiH. Bio bi to jedinstven slu~aj da dràva na koju je izvr{ena agresija daje muhur na prekrajanje istine, i postaje zastupnik institucionalizirane laì o nepostojanju agresije. Dràva na koju je izvr{ena agresija morala bi da insistira na ka`njavanju ratnih zlo~inaca, bez ikakve samilosti ili ustupaka. Sve drugo, grani~i sa zdravom pame}u, ne samo u moralnom smislu, ve} mnogo vi{e u pravnom, koji povla~i odre|ene konsekvence. Raspli}e se nevjerovatna varijanta, po kojoj Ha{ki tribunal potencira odgovornost Republike Hrvatske za genocid nad Bo{njacima, a sami Bo{njaci daju garancije hrvatskim osumnji~enicima, stavljaju}i zlo~ince nad sobom pod svoju za{titu. Naime, Ha{ki tribunal nije nimalo slu~ajno optu`nice uputio u Zagreb, a ne u Sarajevo. Prli} & comp. imaju dvojno dràvljanstvo, ali jako dobro znaju da Hrvatska pere ruke od Tu|manove agresije na RBiH, i da im sigurno ne}e dati ma kakve garancije. Na njihov ispra}aj sa Zagreba~kog aerodroma nije do{ao ni jedan predstavnik vlasti, {to zna~i da se i HDZ javno distancira od ove {estorice Hrvata. [ta im preostaje nego traìti garancije iz BiH, ne samo zbog sebe, ve} i zbog aboliranja velikohrvatske agresije na RBiH. Ako Sarajevo pristane dati garancije, tada je pristalo nosioce separatisti~kih projekata smatrati osobama vrijednim dràvne za{tite. Primjerice, kada Srbija daje garancije za svoje ha{ke zatvorenike, onda je to sa politi~kog stanovi{ta logi~no, jer oni nisu izvr{ili agresiju na Srbiju; oni su agresiju izvr{ili na RBiH, o ~emu svjedo~i ratni zlo~in, a Srbiji je stalo da se za{titi od istine, i otud daje dràvnu podr{ku osumnji~enicima od kojih ovisi da li }e Srbija biti progla{ena agresorom, i na Svjetskom sudu pravde osu|ena da pla}a ratnu od{tetu od 100 milijardi dolara. Bilo bi suludo da BiH daje garancije za one koji su vr{ili agresiju na RBiH, tako {to su predstavljali separatisti~ke filijale velikodràvnih projekata, baziranih na genocidu nad Bo{njacima, kao jedinom narodu koji je apsolutnom ve}inom istrajavao na idejama zajedni{tva i tolerancije. Budu}i da se odluka Vlade FBiH o davanju garancija Prli}u & comp. ne moè dati bez bo{nja~kog pristanka, valja se upitati: kakva je razlika izme|u bo{nja~kog davanja garancija Jadranku Prli}u, i pretpostavimo, bo{nja~kog davanja garancija Radovanu Karadì}u ili Ratku Mladi}u? U moralnom, pravnom i politi~kom smislu radi se o istim likovima, koji se razlikuju samo po imenima. Ipak, Jadranko nam je nekako srcu bliì, jer je poslije zatvaranja logora po Hercegovini hodao po Sarajevu, u jagnje}oj koì, {to nam ga do|e kao da se pokajao. No, ako smo spremni zlo~ine Prli}a & comp. staviti pod dràvnu za{titu, a time i bo{nja~ku, onda moramo biti spremni da nas sutra neko upita: da li smo spremni tako {tititi i Radovana Karadì}a? Po{to ne bismo imali valjan odgovor na ovo pitanje, moramo ra~unati s time da }e nam taj neko kazati: kad ste vi mogli {tititi Prli}a, moèmo i mi Karadì}a. Dramatur{ka struktura ovog slu~aja identi~na je
onoj navlaku{i kada su Bo{njaci pohitili da izglasaju specijalne veze Federacije sa Hrvatskom, pa su se poslije na{li u ~udu kad je iste takve veze uspostavila Republika Srpska sa Srbijom. Dakle, ako Bo{njaci pristanu da dràvne institucije {tite Prli}a & comp., legitimirali su dràvnu za{titu Radovana Karadì}a i Ratka Mladi}a. Na àlost, ovu prostu logiku niko ne vidi. Federalna Vlada je ekspresno stavila u proceduru zahtjev Prli}a & comp. i preporu~ila Federalnom MUP-u da pristane garantirati kako {estorica Hrvata, ko fol, ne}e nigdje pobje}i ako im Hag dopusti da se brane sa slobode, a potom bi Vlada FBiH dala traène garancije. Federalna Vlada nije imala nikakve potrebe traìti garancije MUP-a, jer ministar MUP-a sjedi u Vladi, pa se te garancije mogu dobiti momentalno. To mla}enje prazne slame ima za cilj obmanjivanje javnosti, koja treba da shvati kako ne}e tek tako lako do}i do davanja garancija. Federalna Vlada, dakle, ne dovodi u pitanje sve gore re~eno, ve} joj je upitna jedino mogu}nost da bi Prli} & comp. mogli iskoristiti pu{tanje iz ha{kog zatvora da negdje, ko biva, pobjegnu. A gdje bi pobjegli? Pa da su htjeli bjeàti ne bi se dobrovoljno predali Ha{kom tribunalu! Prema tome, tobo`nje insistiranje Federalne Vlade da Policija garantira kako Prli} & comp. ne}e pobje}i, ni{ta je drugo do jeftina manipulacija koja treba da nas uvjeri kako garancije ne zavise od Vlade, ve} od MUP-a, kao da MUP nije pod ingerencijama Vlade. U su{tini, radi se o volji Federalne Vlade da dadne garancije za Prli}a & comp., a {to bi moglo imati grdne posljedice za Bosnu i Bo{njake, a nadasve za pravnu i moralnu istinu o velikosrpskoj i velikohrvatskoj agresiji na RBiH.
Hap{enje je rezervirano za Bo{njake

U povodu najave optu`nica protiv Ejupa Gani}a, Rasima Deli}a i Bakira Alispahi}a, kao prvih Bo{njaka u politi~kom rukovodstvu (nakon A. Izetbegovi}a), te vojnim i policijskim strukturama RBiH, nije reagirao niko, pa ~ak ni SDA. Kao da se ne razumije da bi su|enje ovim Bo{njacima bilo su|enje odbrambenooslobodila~kom ratu, te da bi se branitelji RBiH, ne samo od Dejtona, ve} i mnogo prije, tuma~ili kao jedna od jednako krivih strana u sukobu. Intencija da se agresija pretvori u gra|anski rat bazira se isklju~ivo na uklju~ivanju Bo{njaka u zami{ljeni ratni trougao, u kome sve strane jednako razaraju BiH, pa ih treba umiriti Dejtonskim sporazumom koji negira referendumsku volju ve}ine bh. gra|ana, a time i legalne branitelje te volje, oli~ene u Predsjedni{tvu RBiH, ARBiH i MUPRBiH. Da bi se to postiglo, nu`no je bo{nja~ke prvake prika~iti srpskim i hrvatskim zlo~incima, iako je nemogu}e upore|ivati Keraterm ili Heliodrom sa antifa{isti~kim kredibilitetom bh. branitelja. Budu}i da je istina glavna smetnja ovom projektu, u igru je uba~ena montaà, manipulacija, pa i siledìjstvo koje treba da poja~a utisak opakosti tzv. bo{nja~kih zlo~inaca. Prisjetimo se, ni jedan bo{nja~ki ha{ki optuènik nije imao {ansu da dobije optu`nicu i da se sam preda organima bezbjednosti, ve} su svi hap{eni u bezrazlo`nim akcijama specijalne policije. Kao da se èljelo pokazati da su krivi i prije nego {to im se krivica mo`da dokaè. S druge strane, hrvatski osumnji~enici su mogli gospodski, uz pratnju obitelji i prijatelja, oti}i u Hag, i time ve} u startu dobiti medijski poen prikazuju}i da se navodno ne pla{e istine. S obzirom da osumnji~eni Bo{njaci nemaju {ansu predati se Ha{kom tirbunalu, jer ih se hapsi kao odbjegle zlo~ince, valja se zapitati nad smisleno{}u izjave Sulejmana Tihi}a, koji tvrdi da se garancije za odbranu sa slobode trebaju davati samo onima koji se dobrovoljno predaju. General Mehmed Alagi} je u Sanskom Mostu uhap{en kao {to bi se trebao hapsiti Radovan Karadì}; uhap{en je sa pu{kama uperenim na gotovs, spremnim da opale ako bi Alagi} na~inio pogre{an pokret. Tako je uhap{en i komandant odbrane Srebrenice, Naser Ori}. Za{to? Zato {to kreatori ove razlike u hap{enjima ra~unaju na podsvjesni efekt u javnosti, koji se izaziva razlikom izme|u akcije
hap{enja osumnji~enog, i situacije kad osumnji~eni kao heroji pravde i istine dobrovoljno odlazi u Hag. Neko bi morao nekada odgovoriti na pitanje: Za{to Mehmedu Alagi}u i Naseru Ori}u nije data mogu}nost da se dobrovoljno predaju Hagu? Ne misli valjda neko da bi Alagi} i Ori} pobjegli? Gdje?! Apsurd, dakako. Samo za Bo{njake ne vrijedi pravna maksima da je svako nevin dok mu se krivica ne dokaè. Bo{njaci su krivi samim tim {to im se krivica proizvodi, kao traèni produkt u strategiji izjedna~avanja krivice.
êtnici i SDP {tite Alibabi}a

Ko èli vidjeti ovu istinu, ima posve dovoljno svjetla. Prisjetimo se, objavljeni su mnogobrojni dokazi da je glavni SDP-ov obavje{tajac Munir Alibabi} pla}en od Hrvata i Srba da reìra dokaze protiv Bo{njaka, ali i dokaze za odbranu srpskih i hrvatskih zlo~inaca. To nam kazuje i o su{tinskim namjerama Lagumdìjinog SDP-a, kao i svih onih SDP-ovih kadrova koji su ostali na pozicijama u policiji i pravosu|u protivno bira~koj volji, a uz pomo} OHR-a i Ameri~ke ambasade. Kona~no, namjere ove hunte mogu se tuma~iti i iz hvalospjeva koji je o Muniru Alibabi}u objavio ~etni~ki list Patriot, a u kome se kaè: Alibabi}eve izjave predstavljaju prvo priznanje jednog Bo{njaka da je sarajevska vrhu{ka tokom rata stajala iza ratnih zlo~ina i progona na vjerskoj i nacionalnoj osnovi koji su ~injeni nad srpskim i hrvatskim stanovni{tvom na teritoriji pod kontrolom snaga kojima je komandovao Alija Izetbegovi}. Tuzla, Zenica, Bugojno, Visoko, Igman, Tar~in, Bradina, Konjic, êlebi}i, Grabovica, Mostar i, naravno, Sarajevo gradovi su u kojima su sistemski zarobljavani, mu~eni i ubijani srpski i hrvatski civili, u kojima su formirani logori, u kojima je sprovo|eno plansko etni~ko ~i{}enje nemuslimanskog ìvlja. Jo{ je ne{to bitno u ovom Alibabi}evom iskazu: rije~ je o ~ovjeku koji je imao ili je mogao imati pristup informacijama i dokazima o bo{nja~kim zlo~inima i zlo~incima, o ~ovjeku koji se nije libio da ih putem medija, koje je kontrolisao, objelodani javnosti pi{e ~etni~ki list Patriot i dodaje da je Alibabi} na platnoj listi Ha{kog tuìla{tva i pod za{titom Ameri~ke ambasade u BiH. Patriot jo{ pi{e da je Munja glavni ~ovjek za obradu i hap{enje komandanta Srebrenice Nasera Ori}a, te njegovo izru~enje Hagu, te da je upravo Munja ukazao na uvezanost Ori}a sa najradikalnijim islamskim krugovima u BiH, i sa organizacimama koje su na ameri~koj crnoj listi organizacija koje su sara|ivale sa Al Kaidom. Svi koji iole poznaju situaciju oko Ori}a, znat }e da ovaj ~ovjek nema blage veze ni sa kakvim tzv. islamistima, i da ~ak svoje vjersko opredjeljenje nikada nije isticao. Ali, {to bi to bila Alibabi}eva briga, kad se takva roba traì na trì{tu, i prodaje, bez ikakve provjere. Ovi citati upu}uju da nema nikakve dvojbe da ~etnici Alibabi}a smatraju herojem istine koji se ne libi da otkrije tolike bo{nja~ke zlo~ine. Zlatko Lagumdìja i SDP su u vi{e navrata potvrdili da, kao i ~etnici, imaju izuzetno mi{ljenje o ovom proizvo|a~u izmi{ljenih bo{nja~kih zlo~ina. Znakovit je i jo{ jedan citat iz Patriota koji se ti~e autora ovog teksta. Patriot tvrdi da SDA ulaè o~ajni~ke napore kako bi diskreditovali Alibabi}a, te da je s tim ciljem angaòvan tuzlanski novinar Fatmir Alispahi} koji po nalogu vrha SDA vodi rat protiv Alibabi}a i njegovog prijatelja Senada Avdi}a, {efa Slobodne Bosne, i Bakira Hadìomerovi}a, urednika emisije 60 minuta, najgledanijeg magazina Federalne televizije. Ne vrijedi obja{njavati odnos F.A. i SDA, jer je on poznat jo{ iz 1992. kada je SDA ovog autora proglasila ~etnikom i neprijateljem muslimanskog naroda; no, vrijedi primijetiti da ~etni~ki list Patriot {titi glavne medijske proizvo|a~e laì o tzv. islamskom terorizmu u Bo{njaka.
Opstanak BiH zavisi od ru{enja Dejtona

Tre}a tema u ovom uzro~no-posljedi~nom lancu je najava svesrpskih politi~ara da bi brisanje prefiksa srpski iz naziva manjeg entiteta dovelo u pitanje
postojanje bh. dràve. Sulejman Tihi} je, kao predsjedavaju}i Predsjedni{tva BiH, Ustavnom sudu podnio zahtjev za preispitivanje ustavnosti naziva Republika Srpska, naslanjaju}i se na zakonomjernost Odluke Ustavnog suda o promjeni naziva gradova koji nose prefiks srpski i time bivaju u suprotnosti sa Odlukom o konstitutivnosti bh. naroda na cijelom teritoriju bh. dràve. Zakonomjerno, ako Brod ne moè biti srpski, jer negira konstitutivnost Bo{njaka i Hrvata u Brodu, ni manji entitet ne moè biti Republika Srpska. Svesrpski politi~ari su svjesni ove logike, i jedno {to im je preostalo jeste da prijete. A ~ime bi drugim nego ratom, {to je osnovna poruka prijetnje o nestanku BiH. Na njihovu àlost, jedino moè nestati Republika Srpska, i to po nekoliko osnova. Prvi je, dakako, Tu`ba BiH protiv SCiG, o ~ijem potencijalu ve} sve znamo. Drugi je mogu}nost da bo{nja~ki politi~ari nekad do|u pameti i krenu obarati Dejtonski sporazum, mnogobrojnim dokazima da RS kr{i ovaj me|unarodni ugovor, ~ime bi se po principu Quo-ante BiH vratila u svoje prvobitno stanje, u Republiku Bosnu i Hercegovinu. Naime, Be~ka konvencija propisuje da blokiranje sprovedbe ugovora isklju~uje taj ugovor, te da se isklju~ivanjem ugovora ne proizvodi nikakvo novo pravno stanje, ve} se stanje vra}a na po~etnu poziciju. Po osnovu Be~ke konvencije moglo bi se lako dokazati da su bo{nja~ki politi~ari bili i prevareni i prisiljeni da potpi{u Dejtonski sporazum, ~ime bi ovaj sporazum postao ni{tavan, a po slovu me|unarodnog prava BiH bi se na{la u pravnoj poziciji u kojoj je bila do potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Tada Republika Srpska nije imala pravni status, ve} je slovila kao separatisti~ka, nelegalna ali i nelegitimna (Referendum!) tvorevina. Republika Srpska bi se vratila u svoje prvobitno nelegalno stanje ako bi bo{nja~ki politi~ari htjeli da u|u u projekat osporavanja Dejtonskog sporazuma. Na àlost, bo{nja~ki mutavci u politici ovo niti razumiju, niti ih interesira. Oni ne vide dalje od nosa. To dokazuje i namjera da dadnu garancije Prili}u & comp. za odbranu sa slobode, a {to bi debelo u~vrstilo srpsko pravo da brane lik, djelo i tekovine Radovana Karadì}a, po istoj logici po kojoj Bo{njaci u neznanju brane realizatore velikohrvatske agresije na Bosnu i Bo{njake. Ove teme su me|usobno isprepletene logikom koja se prelijeva od jednog ka drugom slu~aju. Bo{nja~ka odbrana hrvatskih osumnji~enika, i bo{nja~ko ignoriranje najavljenih optu`bi protiv bo{nja~kih ~elnika u Predsjedni{tvu, Armiji i MUP RBiH, direktno uti~e na ja~anje srpskih separatisti~kih pozicija koje bi naredne godine trebale sazreti do sazivanja referenduma o otcjepljenju Republike Srpske od BiH. Bilo bi smisleno da bo{nja~ki politi~ari odbiju dati garancije hrvatskim osumnji~enicima, da se aktivno uklju~e u odbranu ratnog rukovodstva RBiH, i da kona~no razumiju da opstanak Bosne i Bo{njaka ovisi od ru{enja Dejtonskog sporazuma, od ukidanje Republike Srpske i od povratka na{e zemlje u Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Br. 106, 27. IV 2004.
Dnevnik revolucije
319
Dnevnik revolucije
Ameri~ki Sibir
Amerika traì da protjerujemo svoje dràvljane, hapsimo nevine ljude i pristanemo na izmi{ljotinu o postojanju tzv. islamskog terorizma u BiH. Istovremeno, Amerika pruà finansijsku i politi~ku podr{ku ~etni~kom i usta{kom terorizmu.
Godi{nji izvje{taj ameri~kog State Departmenta o terorizmu bestidna je deklaracija fa{izma, islamofobije i primitivizma. Nema nikakve dileme da je Amerika u ratu protiv islama, jer svoju proizvodnju sukoba civilizacija vi{e i ne krije iza tzv. borbe protiv terorizma. Karte su pukle. Za Ameriku je islam sinonim za terorizam. U protivnom, ne bi se u Godi{njem izvje{taju o terorizmu na{a zemlja tretirala kao leglo tzv. islamskih terorista, i ne bi se od bh. vlasti traìlo da intenziviraju maltretiranje nevinih ljudi, jakako, muslimana. êtnika i usta{a nema u ovoj ameri~koj izmi{ljotini o terorizmu u BiH. Nema ni muslimanskih `rtava ~etni~kog i usta{kog terorizma. Muslimani ne mogu biti `rtve. Mogu biti samo teroristi. Pa i onda kad niko taj terorizam nije ni ~uo, ni vidio, niti je od tog {to ne postoji ikad iko stradao. Tako se to radi u Holivudu.
Don Debill yashe na planethy

Na po~etku Amerikanci tvrde: Borba protiv terorizma u ovoj zemlji, me|utim, i dalje se odvija te{ko. Ova je konstatacija ta~na, jer ni za devet dejtonskih godina nisu ugu{ene teroristi~ke mreè separatisti~kih hunti Radovana Karadì}a i Mate Bobana. Kao sljednici Hitlerovih falangi, ~etni~kih i usta{kih bandi iz Drugog svjetskog rata, ove mreè kontinuirano podrivaju mir i ustavni poredak u BiH, ubijaju i maltretiraju ljude, manifestiraju fa{isti~ke simbole na svakom koraku. Amerikanci sigurno znaju da ~etnici i usta{e imaju bogatu teroristi~ku tradiciju, jer su od kraja Drugog svjetskog rata pa do uni{tenja SFRJ, {irom Svijeta izvodili brojne teroristi~ke akcije, ubijali ambasadore, otimali avione, podmetali bombe u bioskope i sl. Ipak, u Americi, kao legalne organizacije, djeluju ovi teroristi~ki pokreti, te ~ak bivaju i finansirani od Vlade SAD. Otud Amerikanci u svom pomenu terorizma u BiH nisu ni pomislili na ~etni~ki i usta{ki terorizam, niti na ju~era{nje, dana{nje i sutra{nje `rtve ovog terorizma. Kad tvrde da se borba protiv terorizma u BiH odvija te{ko, Amerikanci misle isklju~ivo na Bo{njake, iako ne podastiru ni jedan jedini dokaz o tom terorizmu, pa je nejasno kakva bi se to borba trebala voditi protiv ne~ega {to ne postoji. Postoji samo jedna varijanta... Treba biti {iza, ko{to je bio Don Kihot, pa ratovati sa vjetrenja~ama. Ali, da je Servantes mahnitom Don Kihotu dao atomsku bombu, onda bi njegovo groteskno juri{anje u vite{ke romane imalo tragi~ne posljedice. Bu{ova Amerika je i sebe i Svijet zavila u crno jer je zapodjenula rat protiv duhova. U nastojanju da izmisli neprijatelje, proizvodi neprijatelje, {to ti ga u kona~nici do|e na isto.
Bo{njaci su odve} strate{ka meta ameri~ke islamofobije. Americi u Bosni trebaju tzv. islamski ekstremisti. Proizvodi ih zakonom sile: klevetom i nasiljem. Ra~unica je pogre{na utoliko {to bo{nja~ki narod vi{e ne postoji, pa je tom ne~emu {to se zove narod svejedno kad ga se optuì za tzv. islamski terorizam.
Idiothy from cupUSA nedd the xunta

Ameri~ka politika u BiH jasno cilja na sataniziranje Bo{njaka i ugroàvanje ljudskih prava. Evo {ta se zagovara u Izvje{taju: Nedostatak BiH je ustanovljavanje procedura u slu~ajevima denaturalizacije, ekstradicije, deportacije, te preventivnih pritvora. Dakle, Amerika traì od BiH da oduzima dràvljanstva naturaliziranim Bosancima, da ih protjeruje iz zemlje, iako ovi ljudi nisu ni{ta skrivili. Krvi su jedino {to su muslimani, i {to su ro|eni u arapskim zemljama. Po toj logici bi cijelu Ameriku trebalo raseliti, i predati je Indijancima. Ameri~ki zahtjev da BiH uvede preventivne pritvore je monstruozan! To je samo dno fa{izma! Goli otok! Nekoga ko je nevin treba li{iti slobode zbog toga {to bi po ne~ijoj izmi{ljotini mogao biti opasan. U preventivnim pritvorima bi mogla zavr{iti sloboda misli. Kleveta se tako postavlja na pijedestal vjerodostojnog pravnog faktora, {to se nakon Staljinovih gulaga realiziralo jedino jo{ u ameri~kim kazamatima 21. stolje}a. Po State Departmentu, borba protiv terorizma u BiH je usporena kada su na vlast do{le nacionalne stranke. Recite, slobodno, SDA! Nije problem u HDZ-u i SDS-u, koje nikad nisu ni silazile s vlasti. Problem je {to Bo{njacima vi{e ne vlada marionetska Lagumdìjina vlast SDP-Alijanse, koja bi hapsila i protjerivala nevine ljude. Amerika jasno apostrofira SDA kao ko~nicu u borbi protiv terorizma, jer tvrdi da su nakon izbora 2002. strani islamisti~ki ekstremisti ostali u zemlji. Iz toga razaznajemo ameri~ku podr{ku biv{oj Lagumdìjinoj vlasti, ali i sada{njoj hunti u policiji i pravosu|u. Jasno je i da Amerika stoji iza montiranog procesa Pogorelica, jer na kraju svog izvje{taja traì da se - optu`nice protiv {estorice osumnji~enih podignu do kraja ove godine. Zalud to {to se u istra`nom postupku nije dokazao ni jedan od navoda iz montirane optu`nice. Zalud {to je akademska i umjetni~ka javnost, predvo|ena Dru{tvom pisaca BiH, osudila montaù ovog procesa i reinauguraciju najmra~nijih tekovina politi~ko-policijske instrumentalizacije pravosu|a. Amerika je naredila da se optu`nice moraju podi}i, da se nevini ljudi moraju osuditi, i da se time antifa{isti~ka borba Armije RBiH ima proglasiti tzv. islamskim terorizmom. [teta. Bilo je lijepo voljeti Ameriku.
Br. 107, 11. V 2004.
Dnevnik revolucije
321
Usta{ka mlade` u Neumu kamenovala bo{nja~ke osnovce i te{ko ranila dvije djevoj~ice
Bo{nja~ke Ane Frank

Za sistem koji vlada u BiH se podrazumijeva da neko negdje kamenuje bo{nja~ku djecu. Za{to? Zato {to ono {to se podrazumijeva ne moè biti vijest. Na kamenovanje bo{nja~ke djece ne reagiraju ni mediji, ni politi~ari. Da su kamenovana srpska ili hrvatska djeca, u nekom gradu sa bo{nja~kom ve}inom, grmila bi Evropa.
Srednjevjekovni, inkvizitorski obred kamenovanja, preselio se u 21. stolje}e, zlodare}i srpskom i hrvatskom politi~kom bi}u koje svoje balkanske frustracije lije~i svekolikim iìvljavanjem nad svime {to je bo{nja~ko i muslimansko. Pa makar to bila i djeca! Srpska je mladost onomad kamenovala bo{nja~ke u~enike u Br~kom. A evo, prije neki dan, hrvatska je mlade` kamenovala bo{nja~ke osnovce iz Ka}una kod Busova~e, koji su bili na ekskurziji u Neumu. Kamenje je dvije bo{nja~ke djevoj~ice pogodilo u glavu. Oblivene krvlju, dvije su djevoj~ice, Berina Hajdarevi} i Amila [ehovi}, hitno preba~ene u mostarsku bolnicu. Za{to ba{ u mostarsku? Zar im se u Neumu nije mogla pruìti lije~ni~ka pomo}? Mogla je, kao i Jevrejima u Hitlerovoj Njema~koj, ili Palestincima u [aronovom Izraelu.
Posjetimo Ka}une u znak protesta i solidarnosti!

[ta bi falilo kardinalu Vinku Pulji}u da je posjetio osnovnu {kolu u Ka}unima kod Busova~e, i u{ao u dvije bo{nja~ke ku}e, u kojima se oporavljaju dvije ranjene djevoj~ice? Koliko bi tek porastao taj zato~eni ~ovje~uljak! [ta bi falilo da je to u~inio iko od hrvatskih uglednika? Nije ni jedan! [ta bi falilo da je ma koji bo{nja~ki uglednik posjetio Ka}une? Reis Ceri}, Tihi}, Izetbegovi}, Filandra, Adil-beg Lagumdìja, itd, itd.? Nije ni jedan! [ta bi falilo da je ma koji muzi~ar oti{ao u Ka}une da odrì koncert? [ta bi falilo da Omer Pobri}, Safet Isovi}, Halid Be{li}, Dino Merlin, ili Hamza Ra`njatovi} obi|u Ka}une? [ta bi falilo da se grupa ~lanova Dru{tva pisaca najavila direktoru osnovne {kole u Ka}unima i kazala kako èli u znak solidarnosti i protesta odràti knjièvno ve~e? Umjetnici bi morali osjetiti ono {to ne mogu i ne}e da osjete politi~ari i njihovi estradni intelektualci. Nije kasno Ko }e drugi, ako ne mi, metnuti mehlem na du{e ovih, i svih drugih, ranjenih bo{nja~kih k}eri, sinova, majki i o~eva.
Kamenovanje muslimana
Da bi neka omladina kamenovanje muslimanske djece smatrala vrlinom mora postojati podebelo ognji{te na kome se odgaja taj genocidni mentalni sklop, koji potom u kriti~noj masi ~ini su{tinu jedne nacije. Usta{ka politika Tu|mana i Bobana, nalivena u sve hrvatske stranke, infiltrirana u porodice, u politi~ku i
dru{tvenu stvarnost, odakle proizilazi gr~evita odbrana nacisti~kog koncepta {kolstva, i svega drugog, logi~no je, nema {ta drugo okopiliti nego omladinu koja kao temeljnu nacionalnu vrlinu smatra kamenovanje muslimana. Nema nikakve razlike izme|u volovske upornosti hrvatskih politi~ara i katoli~kih poglavara da za{tite nacisti~ko {kolstvo, ~ak i u krajevima gdje Hrvati nisu ve}ina (npr. Srebrenik), i usta{ke deklaracije hrvatske mladeì u Neumu. I jedni u drugi brane krsta{ku poruku da su bo{nja~ka toliko ku`na da se hrvatska naddjeca, ti mali nadljudi, ne mogu {kolovati u istim klupama s tim genetskim i civilizacijskim {kartom, te da ta muslimanska kuga zavre|uje prezir i kamenovanje. Zanimljivo je, srpsko politi~ko, tj. genocidno bi}e, u kriti~noj masi osje}a isto. Kao i u Br~kom, i u Neumu je policija sau~estvovala u ovom iìvljavanju nad djecom, samim tim {to nije ni{ta poduzela da se kamenovanje ne dogodi. Rije~ je o sistemu! Rije~ je o istoj policiji koja Prvog maja u Stocu nije dozvolila da se postavi dràvna zastava BiH, i koja je stala u za{titu jarbola na kome se vijori zastava herceg-bosanske usta{ke hunte Mate Bobana. Radi se, dakle, o usta{koj policiji, zamaskiranoj u federalne uniforme. Takva policija je dio preìvjelog usta{kog genocidnog sistema koji je zasnovan na kukavi~kom zlo~inu nad bespomo}nim ljudima. Nad djecom, pogotovo! Lak{e bi se nadurao taj srpsko-hrvatski inkivizitorski sistem, kad bi s druge strane postojalo moralno opredjeljenje politi~kih i dru{tvenih subjekata da osude ovo zlostavljanje bo{nja~ke djece. I ovdje je rije~ o sistemu, jer je bh. dru{tvo do te mjere korumpirano da niko ne vidi ra~una u dizanju svog glasa protiv ovakvih pojava. [to je najtragi~nije, ni Bo{njaci vi{e ne vide ra~una u za{titi svojih elementarnih ljudskih prava, makar, da im djeca ne budu kamenovana, kad se kome i kako se kome }ejfne. Doga|aj iz Neuma je pro{ao u apsolutnoj ti{ini.
Narod bez voznog reda

Pretpostavimo da je neka ekskurzija sa hrvatskom ili srpskom djecom navratila u Sarajevo, Tuzlu ili Zenicu, da su djeca izi{la u grad da pro{etaju, da su ih sa~ekali huligani i na o~igled svijeta i policije zasuli unaprijed pripremljenim kamenjem, i da su dvije srpske ili hrvatske djevoj~ice toliko povrije|ene da im krv prekriva lice, da ih se mora hitno odvesti u bolnicu, u Bijeljinu ili Livno, jer im ne daju pomo} tu, me|u Bo{njacima [ta bi se dogodilo? O takvom doga|aju bi izvijestili svi mediji sa prostora biv{e Jugoslavije, bila bi to udarna vijest u centralnim informativnim emisijama u BiH, ekspresno bi se na licu mjesta na{lo kompletno bo{nja~ko rukovodstvo, a mo`da i Visoki predstavnik, da osude vanadalizam, plju{tala bi saop}enja za javnost stranaka, udruènja, komiteta za ljudska prava, ljekarskih komora, policajci koji su sve to gledali, a nisu ni{ta u~inili da sprije~e zlodjelo, bili bi po hitnom postupku smijenjeni, a obijesni mladi}i istog ~asa pritvoreni Za{to bi ovo bilo ba{ ovako? Zato {to nas buljuk sli~nih doga|aja uvjerava da su Srbi i Hrvati u BiH gra|ani prvog reda, dok su Bo{njaci narod bez voznog reda, i po tu|im i po svojim mjerilima. Bo{nja~ka ljudska prava su posve marginalna u odnosu na ljudska prava Srba i Hrvata. Evo nekoliko pamtljivih primjera. Kada je nakon uspostave mira ubijen ma koji od 40 Bo{njaka u Mostaru, nije se na licu mjesta pojavio nikakav visoki predstavnik, nikakav politi~ar, da u tv kamere izrazi su}ut porodici tog Bo{njaka. Niko nije pravio medijsku predstavu od ~injenice da u Mostaru, usta{ki teroristi, svako malo pa ubiju nekog bo{nja~kog gra|anina, a dosad se nabralo jedno omanje mezarje ovih `rtava. S druge strane, kada je zlo~inac Muamer Topalovi} ubio nedu`nu porodicu An|eli}, u Kostajnici kod Konjica, istog su momenta u Konjic otputovali svi mogu}i relevatni politi~ki faktori. Bili su dole i bo{nja~ki politi~ari,
iako nikad ni jedan hrvatski politi~ar nije obi{ao ni jednu od 40 bo{nja~kih porodica ~iji su ~lanovi ubijani u vi{egodi{njem divljanju usta{kih terorista po Mostaru. Nije sporno, u takvim situacijama bi se cijelo bh. dru{tvo moralo dizati na noge da osudi zlo~in na etni~koj osnovi. Me|utim, sporno je kada zlo~ine nad Bo{njacima ne osu|uje niko. Pa ni sami Bo{njaci. Nema ni krugova 99, ni helsin{kih komiteta, ni tzv. neovisnih medija, ali ni rijaseta, preporoda, {ilandri i raznih kadaif-mudraca. Pomenuti obrazac ponavljao se mnogo puta, u raznim varijantama. Nedavno, prilikom krize na Kosovu, kada je zapaljena Pravoslavna crkva u Bugojnu, Sulejman Tihi} je otr~ao u ovaj grad da osudi zlodjelo. Mada, prema kasnijim informacijama, postoje indicije da su Crkvu upravo zapalili srpski ekstremisti, kako bi imali povod za odmazdu. Koji dan poslije gorjele su dàmije u Republici Srpskoj, ali ni Sulejman Tihi}, niti ma koji srpski politi~ar, nije obi{ao dejtonska muslimanska zgari{ta. Ne postoji ni jedan jedini primjer da su srpski ili hrvatski politi~ari za ovih bezmalo devet mirnodopskih godina ikada obi{li i jednu bo{nja~ku `rtvu srpskog i hrvatskog ekstremizma. Unazad dvije-tri godine, u Republici Srpskoj se godi{nje doga|alo oko 300 teroristi~kih napada na bo{nja~ke povratnike, dakle, gotovo svakodnevno. U Banjoj Luci je kamenovanjem ubijen Murat Badi}, u Vlasenici, iz snajpera, djevoj~ica Meliha Duri} Situacija u etni~ki o~i{}enim krajevima Hercegovine, u kojima suvereno vlada Ante Paveli}, gotovo je identi~na. Povoda je na pretek, ali srpski i hrvatski politi~ari, ne samo iz nacionalisti~kih stranaka, {utnjom daju svoj doprinos dovr{etku genocidnih ciljeva. S druge strane, na prste jedne ruke se mogu prebrojati bo{nja~ki ispadi ove vrste. Pamtimo ubistvo porodice An|eli}, i ni{ta vi{e. Bo{nja~ki politi~ari su uvijek pokazivali spremnost da se prvo po~isti pred sopstvenim vratima, ali je to opredjeljenje toliko zabrazdilo u krajnost, da se obnevidjelo na potrebu za{tite sopstvenog naroda.
U getu poniènja i prolaznosti

Vijest o kamenovanju i ranjavanju dvije bo{nja~ke djevoj~ice u Neumu, objavljena je samo u jednim dnevnim novinama. Saznali smo da su bo{nja~ki osnovci bili vrije|ani na ulicama Neuma, ~im su se pojavili. Nastavnici su ih vratili u sobe. Ipak, sutradan su iza{li van. Prilikom povratka s plaè, zasuti su kamanjem. Akcija kamenovanja je o~ito prethodno isplanirana. Policija u Neumu je morala znati {ta joj se doga|a na ulicama. Sakupljanje kamenja, i ~ekanje grupe usta{ke mladeì da nai|u bo{nja~ki osnovci, nije skup mrava u mravinjaku. Policija se nije oglasila ni nakon {to su ranjene dvije djevoj~ice, i hitno prevezene u Mostar. Zapravo, nije se oglasio niko! Ovo nije bila vijest u informativnim emisijama javnog rtv sistema. Ovo se, zapravo, nije ni dogodilo. Kao {to se bez Dnevnika ne bi dogodila ni Ana Frank. Doga|a se samo ono {to je vijest. A da bi ovakav doga|aj bio vijest, mora postojati demokratski, antinacionalisti~ki sistem kome }e biti normalno da podràva plasiranje informacija o ispoljavanju nasilja prema nekoj djeci koja imaju ustavno pravo da ìve slobodno i ravnopravno. Ovom sistemu koji vlada u BiH nije normalno da objavi takvu vijest. Za ovaj sistem se podrazumijeva da neko negdje kamenuje bo{nja~ku djecu. Ne{to {to se podrazumijeva, nije vijest. Objaviti da je u Neumu padala ki{a, ili objaviti da su padale kamenice po glavama bo{nja~kih djevoj~ica jednako je nebitno. Ko je vidio objavljivati vijest o padanju ki{e?! Dodu{e, ki{a jo{ ima i nekakvu {ansu da se na|e u metereolo{koj prognozi. Kamenovana bo{nja~ka djeca vi{e nemaju {ansu ni da budu vijest. Ova djeca, sa svojim ranama, i traumama, haman vi{e i ne postoje u bosanskoj stvarnosti. Ali, postoje u saburskim odajama roditeljskih du{a! Postoje u prirodnom nagonu majki i o~eva da za{tite svoju djecu. Kako, kad njihovu djecu ne {titi zakon?! Tako {to }e u dràvi gdje njihova djeca imaju status `rtve za iìvljavanje frustriranih krsta{a, sakriti svoju
~eljad u svoje avlije, a da ne}e ni biti svjesni da time zaokruùju geto koji je Evropa namijenila Bo{njacima. Poruka je poslata, i pro~itana: ko promoli glavu iz bo{nja~kog geta, glava }e mu biti razbijena. U tom getu ispisivat }e se jedna od najstra{nijih i najmra~nijih stranica u povijesti evropskog be{}a{}a. Dnevnik Ane Frank je postao bo{nja~ka stvarnost. Od nas zavisi da li }e taj dnevnik ikada iko pro~itati. înjenica da su dvije bo{nja~ke djevoj~ice, u jeku djetinjstva, bile prisiljene da prostranstva osmijeha, u~enja i igre, zamijene bolom, krvlju i poniènjem, trebala bi obavezivati svakoga ko misli da osje}a Boga. înjenica da su se neki roditelji u Evropi na{li pred zidom {utnje, u nemogu}nosti da svojoj djeci objasne ìvot koji je na svom po~etku obiljeèn stalnim i{~ekivanjem kamenovanja i pljuvanja, morala bi probuditi savjest svih roditelja koji nikada ne bi èljeli da se njima i njihovoj djeci dogodi isto. Ipak, sve ovo ne obavezuje nikoga, jer niko ni{ta ne osje}a, izuzev roditelja i djece koji su osu|eni da ne ~uju eho svojih osje}aja, zato~enih u geto poniènja, i prolaznosti.
Br. 107, 11. V 2004.
Dnevnik revolucije
325
Slovo u povodu Uz Deveti maj Svjetski dan pobjede nad fa{izmom
Antidejtonski antifa{izam
AGRESIJA JUÊR I DANAS: Srpski i hrvatski hegemonisti su izbacili tezu da raspad Jugoslavije vodi raspadu BiH. Po njihovoj logici, ako tri naroda nisu mogla zajedno u Jugoslaviji, ne mogu ni u BiH. Oni su u pravu sa stanovi{ta hegemonije, agresije i genocida. No, sa stanovi{ta historicizma i legaliteta, njihova postavka je kriminogena. Da se u Svijetu mogu granice rezati ko drva, dosad bi [panija dala dràvu Baskima, Velika Britanija Ircima, Turska Kurdima, Srbija kosovskim Albancima, itd. No, problem BiH je u kr{}anskoj podr{ci me|unarodne zajednice srpskoj i hrvatskoj hegemoniji. Problem je u, recimo otvoreno muslimanima. Evropa ne moè u svome primitivizmu podnijeti mogu}nost da na njenom tlu postoji jedinstvena dràva u kojoj }e muslimani biti ve}ina. Zalud to {to su ti muslimani operirani od ~vrstog islama, i {to imaju evropske, pa i kr{}anske navike. Otud je Evropa odobrila srpsko-hrvatski genocid nad Bo{njacima. Embargo na oru`je, izgladnjivanje, pritisci na bosansko rukovodstvo da pristane na podjelu BiH - sve su to oblici evropskog sau~esni{tva u genocidu. Kad se uo~ilo da bo{nja~ki narod ne moè biti istrebljen, da je izrastao do vojne samoodrìvosti, primjenjen je plan B: Bo{njaci }e biti istrebljeni drugim sredstvima, a s istim ciljevima; nestat }e u miru, politi~ki, vojno, ekonomski, kulturno Jo{ neko vrijeme }e postojati kao ustavna kategorija, ali je to ve} danas u mnogim segmentima tek ikebana. Sutra ne}e biti ni ikebana. NAGRA\IVANJE GENOCIDA: Dejtonski sporazum, autora Ri~arda Holbruka, nagradio je zlo~ince. Tu je stvar posve jasna. Priznavanje Republike Srpske je otvoreno legaliziranje genocida, poruka da se zlo~in i etni~ko ~i{}enje isplate, ali, kad su usmjereni protiv muslimana. Isto vrijedi i za etni~ki o~i{}ene dijelove zapadne Hercegovine, u kojima stoluje svehrvatska vlast. Njema~ka je porazom u Drugom svjetskom ratu mogla izvu~i pouku i moralnu katarzu. Srbija i Hrvatska nemaju nikakvog razloga da sumnjaju u isplativost svojih genocidnih hegemonija. To {to }e {a~ica srpskih i hrvatskih zlo~inaca dobiti fasung od Ha{kog tribunala, irelevantno je u odnosu na ustavnu kategoriju genocidnih tvorevina. Napose, nelogi~no je da se proganjaju Karadì} i Mladi}, a da njihovo zlodjelo ìvi u Ustavu BiH. Ili te monstrume treba pretvoriti u slobodne gra|ane, pa nek {etaju Sarajevom, ili treba ukinuti Republiku Srpsku. Jedno s drugim ne ide. U ovoj pri~i je bitniji taj psihosocijalni faktor u Srba i Hrvata, koji je izgra|en na uvjerenju da se zlo~in isplati. Taj faktor ve} godinama gradi genocidnu agresivnost ovih dru{tava u odnosu prema Bo{njacima. Po{to je srpski i hrvatski narod u kriti~noj masi primitivan, i zaostao, civilizacijski nedotesan, ne postoji mogu}nost svjesnog opiranja nacisti~kim slastima i strastima. Me|unarodna zajednica je Dejtonskim sporazumom Srbima i Hrvatima stavila do znanja da je validno kada se oni osje}aju nadnacijama, nadljudima, kad kolju i protjeruju muslimane, ru{e dàmije, mlate muslimansku djecu Ba{ zato agresija se nastavila! Srbi i Hrvati nisu zadovoljili svoje nacisti~ke apetite, i ne}e, sve dok: ili ne nestane Bo{njaka, ili dok im se silom ne objasni da ne mogu imati i{ta ve}a prava od svojih bo{nja~kih kom{ija. Budu}i da im to nema ko silom objasniti, tragi~na pri~a se nastavlja
BO[NJACI I PAM]ENJE: Kako objasniti nedopustiv odnos bo{nja~kog naroda prema sopstvenom stradanju. U najzabitijim selima Republike Srpske iznikli su ogromni spomenici srpskim oslobodiocima. U Prijedoru ili Bijeljini to su ogromne spomeni~ke gromade, nalik na one iz Titovog vakta. Srbi umiju da ozna~e mjesta genocidnih osvajanja, i da ih pri tome odjenu u oslobodila~ko zna~enje. I Hrvati umiju, sa onim krià~ama. Bo{njaci, pak, nigdje ni{ta nisu ozna~ili. Tek pokoja ~esma, plo~a, pokoja knjiga koja je nastala voljom autora, a ne strate{kim opredjeljenjem bo{nja~ke zajednice. Gdje je muzej genocida ili holokausta, gdje su nau~ni radovi, doktorati, filmovi, gdje su desetine romana koji su dosad trebali biti ispisani? Za{to je to tako? Zato {to se Bo{njaci stide poniènja koje im se dogodilo! Bo{njaci su u Jugoslaviji svikli na ravnopravnost, makar i u iluziji. Osje}ali su se gra|anima Evrope. Osje}ali su se Srbima i Hrvatima. I sad, odjednom, neko ih kolje, protjeruje, poniàva Bo{njaci danas ~eznu da se probude u vremenima od prije agresije. Zato do mahnitosti, u kriti~noj masi, ponovo oboàvaju ekavsko kukumakanje, slu{aju srbijanski folk, gledaju srpske serije, kupuju hrvatske i slovena~ke proizvode. Sve ~ine kako bi stvorili iluziju da se genocid nije ni dogodio. Gre{ka, tragi~nija od one koja je prethodila ovom genocidu, kada su Bo{njaci isprali mozak od pam}enja genocida u Drugom svjetskom ratu. Kaèmo tragi~nija jer je onaj sistem represijom sprovodio zaborav, a u ovom postoji barem tra~ak vi{e slobode u kome bi bo{nja~ke i muslimanske institucije mogle strate{ki djelovati na planu institucionaliziranja pam}enja. Trebalo je institucionalno djelovati na razbijanju bo{nja~kog stida od genocida, na ubje|ivanju Bo{njaka da se ne moè i ne smije bjeàti od onoga {to se dogodilo, jer je bijeg od pam}enja najbolji put da se pro{lost ponovi. OPTU@IVANJE ZA TZV. ISLAMSKI TERORIZAM: Nakon 11. septembra 2001. Bo{njaci su postali `rtve specijalnog rata koji su srpski i hrvatski hegemonisti pokrenuli s ciljem optuìvanja Bo{njaka za tzv. islamski terorizam. Ra~unica je prosta: bo{nja~ki kredibilitet `rtve najteà je politi~ka smetnja legaliziranju s&h separatizma; poni{tavanje kredibiliteta `rtve, i odslikavanje Bo{njaka kao prijetnje evropskoj sigurnosti, vodi osloba|aju s&h genocidnih projekata od odgovornosti. Uistinu, dogodilo se da Bo{njaci posljednje dvije-tri godine zapadnu u politi~ku defanzivu. Da je kojim slu~ajem prije 11. septembra bio izgra|en sistem memorije bo{nja~kog stradanja, Bo{njaci bi imali {ta ponuditi kao odgovor na ove optu`be. Ovako, niti ima sistema, niti ima volje da se spremno do~ekaju razne propagandne podvale. Jednostavno, u Bo{njaka to nema ko u~initi. Primjera je sijaset Kada talijanski mediji objave da je u BiH danas 10.000 mudàhedina koji ~ekaju da ugroze evropsku bezbjednost, na to niko ne reagira, pa se la` ustoli~i na pijedestalu istine. Ni SDA, ni Islamska Zajednica, ni Preporod, ni druge institucije koje zvani~no ko biva brinu o Bo{njacima - definitivno nisu poloìli historijski ispit zrelosti. Moèmo pri~ati {ta ho}emo, o tobo`njim zaslugama za me|unarodno priznanje i odbranu RBiH, ali ovo su bili procesi koji nisu vo|eni strate{ki i sistemski, ve} su bili plod spontanosti i nagona za opstankom. Prvi veliki izazov, kakav je s&h strategija za satanizaciju Bo{njaka, pokazala je da Bo{njaci nemaju nacionalne institucije kakve ima svaka samoodrìva nacija na Svijetu. POSTOJI LI IZLAZ: Postoji samo jedna ra~unica koju me|unarodna zajednica stavlja iznad svojih lobisti~kih i krsta{kih afiniteta to je pravno slovo. Ako je po me|unarodnom pravu ne{to definirano, ne postoji mogu}nost njegove redefinicije. Dejtonski sporazum je privremeno rje{enje, dokle god postoji Tu`ba BiH protiv SCiG za agresiju i genocid, kojom je mogu}e osporiti rezultate agresije ugra|ene u ustavno bi}e BiH. Logi~no, me|unarodna politika u BiH se ravna prema Dejtonskom sporazumu, jer je on jedino validno pravno slovo; sva rje{enja proizilaze
iz logike podjele. Ako bi se kroz realizaciju Tu`be sru{io Dejtonski sporazum, jedino validno politi~ko stanje u BiH bilo bi ono za koje su se izjasnili gra|ani RBiH na Referendumu za suverenitet. Napose, to je jedino politi~ko rje{enje u BiH koje ima legitimitet gra|ana. Sve drugo je proizvedeno agresijom i genocidom, i me|unarodnim sau~esni{tvom u ubijanju Bosne.
Br. 107, 11. V 2004.
328
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Britanski metak za Karadì}a

Britaniji i Srbiji treba mrtav Karadì}. @iv je isuvi{e opasan.
Tu~e iz {kolskog dvori{ta ~ovjeka prate ~itav ìvot. Ma kako da nam se ìvoti rasporede, u inìnjerske, pija~arske, {oferske ili doktorske krpice, u njima ostaje pre{utni red koji je napravljen u djetinjstvu. Pamti se ko je koga izmlatio, i to se osjeti kad se sretnemo. Ako si nau~io u {koli da nekog gleda{ s visoka, gledat }e{ ga tako i poslije, i kad je on sudija, a ti tuèni. Gledat }e te i on odozdo, makar tre}im okom. Otkud ova pri~a? Zato {to se politika evropskih dràva temelji na porazima i pobjedama u birvaktilskim ratovima, ma koliko bila odjenuta u forme ujedinjenja i ovovremenosti. Za{to bi neko pristao da gubi kapital koji je stekao u povijesti? Bosanska tragedija je bila i ostala jedan od frontova na kojima se trenirao red iz evropskog {kolskog dvori{ta.
Swackom lonccu pocloppac

Britanska politika je genetski imperijalisti~ka. Njeno kolonijalisti~ko naslije|e je uvjerava da je Bogom data da pravi red na Zemlji. Ona rovari po svim kontinentima. Za nju bi bio poraz da moè lidere Saudijske Arabije pritiskati na daljinskom, a da ne moè napraviti red u svome dvori{tu. Otud se Britanija suvereno petlja u sve evropske budàke. Jer, ako izgubi suverenitet nad Evropom, izgubit }e ga i drugdje. Naslije|e Austro-ugarske monarhije, koja je profilirala kulturolo{ki entitet srednjeevropskog kruga, odredilo je volju Njema~ke i Austrije da prve podrè suverenitet Slovenije, Hrvatske i Bosne. Britaniji je, ponovo, ostala Srbija. Genocidna agresija Srbije na Bosnu i Bo{njake bila je vi{estruko pomagana od britanske horde pregovara~a i lobista. Britanija je navukla i tupavog Franju Tu|mana u rat protiv referendumske volje bh. Hrvata. Britanija je preko Hrvatske u Bosnu uvezla oko 500 mudàhedina, a onda poslala tv ekipe da uslikaju dìhad. Ba{ka sad {to su se me|u poginulim britanskim mudàhedinima na{li i neosune}eni kopti. Cilj je bio oljagati oslobodila~ku borbu ARBiH i oja~ati velikosrpsku osvaja~ku poziciju, kako bi se makar pola Bosne zauvijek na{lo pod britanskim patronatom. U protivnom, moglo se dogoditi da Bosna ostane u austrougarskom pa{aluku, van dometa britanskog nastojanja da se svakom loncu bude poklopac. Kako trenutno stvari stoje, Britanci su ostvarili sve {to su naumili. Njihova podr{ka Karadì}evoj hunti rezultirala je priznavanjem Republike Srpske. Korak po korak, Britanci su postali civilni i vojni udavitelji dejtonske Bosne. U narednih deceniju-dvije preostaje im jo{ da uni{te Bo{njake, i da Hrvatima za~epe usta sa zapadnim dijelovima Hercegovine.
No, prije toga, valja im redefinirati istinu o genocidnoj agresiji na Bosnu i Bo{njake.
Only iz yednna baba-roga

Nema nikakve sumnje da su Britanija, Izrael i Amerika zemlje proleterske. Dosad nam je bila nejasna izraelska podr{ka genocidnoj Srbiji. Ra~unali smo da bi Jevreji morali prije suosje}ati sa bo{nja~kom `rtvom, nego podràvati velikosrpske ubice, ~ija je nakana identi~na onoj koju su imali Hitlerovi nacisti. No, Jevreji su pametno razabrali da bi ih solidarisanje sa bo{nja~kim `rtvama genocida pomaklo sa pijedestala deùrne planetarne `rtve. Otud su podràvali velikosrpsku agresiju, u svim segmentima, a naro~ito u onom koji se ti~e kamufliranja zlo~ina. Na isti na~in, s istim ciljem, to je ~inila i Britanija, jer bi promocija Srbije, kao jo{ jedne Njema~ke u Evropi, poremetila odnos izme|u Britanije, kao deùrnog pravednika, i Njema~ke, kao deùrnog krivca. Osim toga, Srbija je britanski potr~ko, pa se Britaniji ne rentira da svog malog me}e me|u historijske opomene. Srbija, uz to, nije nikakva prijetnja evropskom tronu, a Njema~ka jeste. Zato Njema~ka treba da ostane jedina planetarna baba-roga, kako bi se o Americi i Engleskoj zauvijek pjevale proleterske pjesme. Bez obzira na podr{ku genocidnom Izraelu, i na u~e{}e u genocidnim agresijama, poput ove u Iraku. U evropskom kontekstu, Britanija i Izrael ~ine okosnicu nastojanja da se valoriziranjem srbijanske genocidnosti ne naru{i njema~ka deùrna krivica. Ove dvije zemlje su direktno zainteresirane za o~uvanje uspomene na Hitlerovu Njema~ku. Klintonova Amerika je bila oslobo|ena od ovih ra~unica, ali ova, fa{isti~ka, Bu{ova, hem ima direktni interes da kazni njema~ko protivljenje okupaciji Iraka, hem ima obavezu da podràva britansku i izraelsku politiku. Kad se tome doda i marketin{ka potreba, pritisnuta s&h interesima, da se od Bo{njaka prave tzv. islamski teroristi, onda se osloba|anje Srbije od krivice ispostavlja kao apsolutna intencija.
Rentability ybistwo
Obaranje Tu`be BiH protiv SCiG je najkra}i put da se za{titi Njema~ka iz Nurnberga. Bo{nja~ko vo|stvo je ucijenjeno za kriminal, ali i za tzv. ratne zlo~ine, i otud ne smije potencirati Tu`bu. Druga prijetnja je mogu}nost da se Radovan Karadì} pojavi pred Ha{kim tribunalom. Ni njemu ne bi ginula presuda za genocid. On je neugodan svjedok. On ne samo da bi otkrio upletenost britanske politike u genocid u Bosni, ve} bi zauvijek posvjedo~io da je Srbija izvr{ila genocidnu agresiju na Bosnu i Bo{njake. Zato bi britanske snage u BiH mogle likvidirati Radovana Karadì}a. Ako budu u prilici. A loptu bi im mogli nabaciti Srbi. I njima se vi{e rentira mrtav Karadì}.
Br. 108, 25. V 2004.
330
Dnevnik revolucije
HDZ-ove bombe
Ezan kao dernjava i zavijanje pasa

O~ito je da iza teroristi~ke prijetnje o ru{enju svih dàmija u Vitezu stoji HDZ, ali policijski organi politi~ki taktiziraju u strahu da istini pogledaju u o~i i da pritvore lokalne mo}nike
Iako Bo{njaci iz svih krajeva BiH hrle u megamarket FIS Vitez, gdje se snabdijevaju od glave do pete, i ostavljaju ogromna finansijska sredstva, situacija u ovom gradi}u pod nezvani~nom tzv. herceg-bosanskom upravom je debelo zabrazdila u segregaciju Bo{njaka. Zapravo, izgleda da se nikada nije ni promijenila u odnosu na pozicije koje je vojna hunta Mate Bobana ostvarila u vrijeme agresije. Privid da je Vitez otvorena i neoptere}ena trgovinska zona, u kojoj niko nikog ne pita za naciju, sru{en je prijetnjom koja je u pismenoj formi stigla na ruke predsjedavaju}eg Op}inskog vije}a Vitez Muhameda Rehibi}a.
Vjerski primitivizam
Naime, grupa anonimnih mje{tana hrvatske nacionalnosti je zaprijetila da }e sve dàmije u Vitezu, sa ve}inskim hrvatskim stanovni{tvom, biti sravnjene sa zemljom, ukoliko do 11. narednog mjeseca, ne prestane dernjava sa dàmija. Mogli bi pomisliti da iz grupe mje{tana hrvatske nacionalnosti stoji, recimo, jedan {ovinisti~ki nastrojen Hrvat. Ovaj potpis ispod anonimnog pisma ne mora zna~iti ni{ta, pa se ni pismo ne bi moralo tretirati kao relevantan izraz mi{ljenja ve}inskog hrvatskog stanovni{tva. Ko god da stoji iza anonimnog pisma, napisanog na tri stranice, o~ito je da prema Bo{njacima i islamu ima krsta{ki, apartheidski, genocidan odnos. Kazati da je ezan, kao muslimanski poziv na molitvu dernjava, samo je dno primitivizma. Nazivati ma ~iju molitvu Bogu dernjavom svjedo~i, prije svega, o odro|enosti od ma koje vjere tog uma koji ne razumijeva da je Bog jedan, svima, i da ga Bog, i kad mu se ~ini da je samo njegov, poziva na ljubav, pra{tanje, toleranciju. Pozivanje na mr`nju, u ime Boga, zapravo je bogohuljenje i Boga i vjere. Jednako bi vrijedilo da je neko, u ime Bo{njaka, u Sarajevu, Tuzli ili Bugojnu, traìo da se uti{a dernjava zvona. Ovo hrvatsko bla}enje ezana podsjetilo nas je na jedan sli~an doga|aj u kome su neki Srbi ezan poistovijetili sa zavijanjem psa. Prije ~etiri godine Tuzla je ugostila delegaciju Novog Sada, u kojoj su bili i novinari, koji su po povratku napisali morbidnu reportaù o Tuzli, u kojoj su na uliziva~ko gostoprimstvo Tuzlaka uzvratili onako kako su odgojeni. U reportaì, izme|u ostalog, pi{e: [etamo dalje. Rashla|ujemo se vodom sa gradske ~esme, kad se odjednom malim trgom prolomi glas hodè sa obli`nje dàmije: Uauuauuu! Zamalo da svi trkom pobegnemo! Uz ovaj dio teksta zaka~ena je fotografija ~esme, sa potpisom: U deset do pet sa dàmije se javio hodà, {to bi trebalo da je nekakvo ~udo, valjda samim tim {to se sa dàmije javio hodà koji zavija kao pas. Pored ovoga, novosadski novinari su pravili {prdnju i sa tragedijom na Kapiji.
Ova dva doga|aja nas uvjeravaju da se i u hrvatskom i u srpskom nacionalisti~kom primitivizmu na isti na~in doìvljava muslimanska molitva: sa ironijom, podsmjehom, gnu{anjem, nipoda{tavanjem, netrpeljivo{}u. Za jedne je ezan dernjava, a za druge onomatopeja zavijanja psa.
Providna koincidencija
Dakako, ovi incidenti ne bi zasluìvali {iru pa`nju da iza njih ne stoje institucionalni predstavnici srpskog i hrvatskog naroda. Zvani~na delegacija iz Novog Sada koja je 2000. godine posjetila Tuzlu nije direktno potpisala ovaj skandalozni tekst, ali jeste odabrala novinare koji }e po povratku u Novi Sad napisati reportaù. Odabirom novinara koji o ezanu razmi{ljaju kao o zavijanju psa, delegacija Novog Sada je zapravo podràla blasfemiju nad tuzlanskim svetinjama. U slu~aju Viteza stvar je jo{ o~itija. Naime, sa istim zahtjevom, ali bez prijetnje, na sjednici Op}inskog vije}a Vitez, istupili su vije}nici HDZ-a. Oni su prosvjedovali zbog glasnosti ezana, tvrde}i da to iritira gra|ane hrvatske nacionalnosti. Ono {to u legalisti~kim okvirima nisu smjeli re}i za op}inskom govornicom, o~ito su, dva dana prije, preto~ili u anonimno pismo, u kome se poru~uje: Ukoliko dernjava sa dàmija ne prestane bit }emo prisiljeni da poduzmemo nasilni~ke mjere. Kada se zna da je u razmaku od dva danas stiglo pismo, u kome se prijeti izvr{enjem teroristi~kog akta, odnosno, i da su vije}nici HDZ-a javno predloìli sti{avanje ezana onda, uistinu, paradoksalno zvu~i informacija da je Policijska uprava Travnik pokrenula istragu o ovom slu~aju, koja je u toku. [ta se ima istraìvati ne{to {to je bjelodano? Da je vremenski razmak izme|u ova dva zahtjeva, jednog teroristi~kog i jednog legalisti~kog, recimo, pola godine, pa da se i nekako svari filozofija policijske istrage. Me|utim, u situaciji gdje je teroristi~ka prijetnja stigla danas, a gdje se za dva dana HDZ pojavio sa ublaènom varijantom istog zahtjeva ne bi trebalo da postoji ikakva dilema. Smije{no je pretpostaviti da su se vije}nici HDZ-a onako, sami od sebe, dosjetili da od predsjedavaju}eg Vije}a Muhameda Rehibi}a zatraè isto ono {to su traìli anonimni Hrvati, dodu{e, uz prijetnju ru{enja svih dàmija, i uz uvredu da je muslimanska molitva deranje. Budu}i da se radi o opasnoj teroristi~koj prijetnji, ~ija bi realizacija dovela do nesagledivih posljedica, policija ne bi smjela politi~ki taktizirati, skrivaju}i vinovnika pod floskulama tipa istraga je u toku. Da je kojim slu~ajem SDA kreirala ovakvu teroristi~ku prijetnju, mnogi bi ve} bili iza re{etaka. Bo{nja~ki kadrovi su se zatvarali i bez ikakvih dokaza, tek na osnovu klevete, a kako bi se tek zatvarali kad bi postojala i jedna indicija o njihovoj umije{anosti u ma kakav terorizam. Hrvati su tu, pak, u povla{tenom poloàju. Jednostavno, usta{ki terorizam vi{e nije moderan. Moderan je onaj, holivudski, tzv. islamski.
Br. 108, 25. V 2004.
332
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Ira~ki requiem
Stotine bh. gra|ana odlaze da kao pla}enici sluè u ameri~kim okupacionim snagama u Iraku. Vjeruju da }e se vratiti s gomilom para. Da je ovo kockanje sa ìvotom tako isplatno, kajmak sigurno ne bi kupili bh. gra|ani, ve} gra|ani Amerike i Evropske unije.
Ovih dana sam dvojicu dragih ljudi ispratio u Irak. âr{ijska djeca. Odrasla na asfaltu. Golobradi su 92. uzeli pu{ku. Poslije rata su se poku{avali sna}i. Jedan od njih se oènio, dobio dvoje djece, nekako kupio stan~i}, radio kod raznih privatnika. Drugi se upravo vjerio, ko biva, oènit }e se uskoro, a onda je odlu~io da ode. Bi}e da im je dokundisalo sastavljanje kraja s krajem, pa ko vele, stavit }emo glavu u torbu godinu dana, a ako glavu izvu~emo iz torbe, sunce }e nas obasjati. Golema je godina. Golemi su dani kad se pita{ ho}e{ li sutra{nji do~ekati. Golemo za njih. Golemije za njihove, koji ih ~ekaju, a ne znaju ho}e li ih ikad vi{e vidjeti.
Taynne dushinne odaye

Re~e mi èna da je Gula stigao do Amerike, a odatle }e u Irak. Zvala je Gulina èna, njena {kolska prijateljica. Kaè da je Edina, k}erka im, cijeli dan preplakala za ocem. Edini su ~etiri godine. Sinu, Tariku, tek dvije. Potresle su me suze male Edine. Sjetio sam je kako se na onih nekoliko porodi~nih sijela Edina gnijezdila u o~evom krilu, kako ga je zadirkivala, {alila se, iskazivala nepregledno i neupitno bogatstvo ljubavi prema ocu. Gula je tada pri~ao kako nedjeljom najvoli pro{etati sa Edinom na }evape, pa u kafi}, da on popije kahvu, a Edina sok. Onda se vrate ku}i, gdje sve ~etvero sjednu za sto i ru~aju. Ova je pri~a okon~ana. Narednih godinu dana, a mo`da i cijeli ìvot, Edina }e oca ljubiti na fotografijama. Njene suze }e se preseliti u tajne du{ine odaje, u kojima }e snivati i mirisati o~ev zagrljaj. Ko zna kako je Guli. Valjalo je izljubiti djecu, ènu, okrenuti se, i oti}i. Valjalo je sjesti u avion i odozgo pogledati svijet na koji se mo`da ne}e vratiti. Takva `rtva moè biti samo plod neizmijerne ljubavi. Vidio sam to i prije Jednom smo sijelili. Gula je od tog svog privatnika do{ao kasno. Mrtav umoran. Sklapaju mu se o~i. On sjedi. Djeca se veru po njemu, jedno za vratom, jedno na krilu, poèlili ga. On sjedi. Zavalili smo sijelo do pono}i. On }e sutra ustati i riljati do uve~e. Valjda zbog one nedjelje kad }e osjetiti puninu o~instva. Haman je Guli dokundisao ìvot u gr~u. Ako se uspije ìv vratiti iz Iraka, imat }e oko 100.000 maraka u{te|evine. Lak{e }e disati. Imat }e slobodu da bude s djecom koliko mu volja. Mo`da }e kupiti kakvu trafiku, otvoriti sitan biznis, i ìvjeti kao svoj gazda. A ako se ne vrati?
Is not zackonn swe what sya

U pri~i o ovom drugom ahbabu koji je oti{ao u Irak nema literarnih elemenata. Mo`da tek to {to }e mu se otac i mati sikirati kad na vijestima ~uju da su u Iraku pobijeni neki ljudi, pa }e se sutradan {trecati na svaki telefonski poziv, o~ekuju}i grdnu vijest. Ili to {to je on jedan od hiljade bosanskih momaka koji ne mogu da sviju porodi~no gnijezdo jer jedva da imaju para za sebe, a kamo li za troja ili ~etvera usta. Bez 200 maraka mjese~no, za pelene, mlijeko, hapice i sl., ne moè se podizati dijete. A gdje je sve ostalo! Zato }e i ovaj ahbab krenuti u lov na svojih 100.000 maraka, ne bi li, ako preìvi, mogao oformiti porodicu. Preko njih sam saznao da je jo{ mnogo mladih ljudi oti{lo iz na{eg grada da sluè u ameri~kim okupacionim snagama. To {to ne}e dràti pu{ku u rukama, ve} biti u pozadinskim slu`bama, za ira~ke oslobodila~ke snage ne zna~i ni{ta. Oni }e ih ubiti, ako im do|u na ni{an. Ira~ani na to imaju pravo. Oni brane svoju zemlju. Kao {to na{i ljudi brane pravo svojih porodica na dostojanstven ìvot, ali, kao pla}enici, kao stuhe, u jednoj okupatorskoj i zlo~ina~koj ma{ineriji. Do{li smo do moralnog pitanja. Kakva je razlika izme|u 100.000 maraka koje se zarade u be{~asnoj okupaciji Iraka, i recimo, 100.000 maraka koje se zarade na dilanju droge, plja~kanju, i sl.? Postoji samo jedna razlika: ameri~ki zlo~in nad Irakom je silom upakovan u logotip legaliteta i demokratije. ûdnog li ~uda, pa i Izrael po nekakvim zakonima okupira palestinske teritorije i ubija palestinske civile! Nije zakon sve {to sija! Na{i bi ljudi mogli razumjeti haramsku su{tinu pare koja je uzeta u zlo~ina~kom pothvatu. Ali, za{to bi to na{i ljudi razumjeli? Za{to bi susprezali svoje nagone za opstankom? Pa i oni su `rtve zapadne plja~ke, kriminalne privatizacije i svekolikog tla~enja bosanskih sudbina! Djeca koja su odrasla u blagostanju, danas su zreli ljudi koje je Zapad bacio u egzistencijalni o~aj, i koji se iz o~aja poku{avaju i{~upati ulaskom u krug zla. Du{u }e prodati |avolu za socijalno vlasni{tvo nad svojim ìvotima. Faustovska pri~a.
Shupack in America
Bosna je leglo paradoksa. U ovoj pri~i, prezirem odlaske u Irak, ali i razumijem ahbabe koji se tako bore za socijalni spokoj svojih porodica. Glasam za ameri~ki poraz, za ira~ku pobjedu, ali se Bogu molim da ne nastradaju moji prijatelji, koje je ìvot nagonio da se pridruè ameri~kim okupatorima. Svoje ahbabe ne mogu osuditi, jer znam da su tri godine, na prvim linijama, branili bo{nja~ko pravo na ìvot, jer znam da oni znaju kako igraju ulogu ~etnika i usta{a u ira~kom ratu, jer znam da se gnu{aju ameri~ke politike, jer znam da su njihovi ìvoti toliko obesmi{ljeni u dejtonskom, plja~ka{kom haosu, u divljem kapitalizmu, da im je borba za socijalni opstanak bitnija od moralnih pjesmica, od kojih se ne mogu nahraniti djeca. Za Edininu du{u bosanski paradoksi nemaju nikakvog zna~enja. Edina ho}e svoga tatu. Ho}e to i ira~ka, britanska i ameri~ka djeca. Kamo sre}e da se onaj shupack u Americi nije nikad ni rodio.
Br. 109, 8. VI 2004.
334
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Porobljavanje rije~i
Plan Lagumdìjine hunte je da preko montiranih procesa protiv novina i novinara i enormnih nov~anih kazni pogu{i slobodne medije u Sarajevu
Svijet skapava u totalitarnoj stvarnosti. Savr{enijoj od Staljinove. Brutalnijoj od ~etni~ke i usta{ke. ôvjek je postao prognanik. [ta vrijedi intelektualni otpor kad je fa{isti~ka datost neuni{tiva? Evropska javnost je saglasna da je Izrael najve}a prijetnja miru. Pa {ta! Izrael drì najve}i i najkrvaviji konc-logor u historiji ~ovje~anstva. Palestinci se ubijaju sa manje su}uti nego psi. Amerika se izrodila u centri{te zla. Znamo. Bosna je na ovoj karti zlografije tek provincijalni ~viljak, osu|en na porobljeni{tvo. Glasovi razuma i dostojanstva nemaju nikakvu teìnu. Izuzev u nakanama ovda{njih cionisti~kih vazala koji izmi{ljaju povode da se slinavo dodvore svojim sotonskim idolima. Otud se u Bosni sprovodi hajka na misao.
Wazzall of wazzelyn
Glavni vazelinski vazal Zlatko Lagumdìja je u vi{e navrata govorio o potrebi sankcioniranja novinara koji ne misle totalitarnom tintarom. Konkretno, on je optuìo novinare za aferu dràvni udar. Zanimljivo, manje su mu bitni dràvni funkcioneri, ~elnici FOSS-a, koji su su plasirali sporni materijal i ustvrdili da se radilo o poku{aju dràvnog udara. Zar mogu novinari biti odgovorni za preno{enje i komentiranje stavova dràvnih funkcionera? U demokratskom ambijentu ne mogu, ali u ambijentu koji teì kontroli misli i javne rije~i mogu. Lako }e se u{utkati neposlu{ni dràvni funkcioneri ako razumiju da je ubijena sloboda javnog govora. Moè{ misliti {ta ho}e{, ali u zatvoru svoje glave. Zalud ti htijenje da ukaè{ na nepravdu, propuste, nezakonitost, ako to nema{ gdje re}i. Otud je operacija porobljavanja javne rije~i klju~ni korak u totalitarnom ovladavanju svim segmentima politi~kog prostora. Zanimljivo, ovakav }e stav prema aferi dràvni udar gotovo pola godine poslije ponoviti pravosu|e u Sarajevu. Mogao je Munir Alibabi} tuìti koga ho}e zato {to je prislu{kivan, ali pravosu|e nije smjelo pristati da okrivi novinare zbog objavljivanja tvrdnji dràvnih funkcionera. Alibabi} je tuìo odabrane novine i novinare koji su prenosili stavove iz FOSS-a. Dakako, Mundè nije tuìo Slobodnu Bosnu ili FTV koji su tako|e objavljivali iste materijale, ali s drugom porukom. Kakva je razlika? Oni koji su prenijeli poruku ~elnika FOSS-a da se radi o podrivanju ustavnog poretka, {to je nespretno nazvano dràvnim udarom krivi su, a oni koji su tarlahali dràvnim tajnama i tvrdili kako se ne radi o dràvnom udarom, nisu ni tretirani. To nam kazuje da krivica ima ideolo{ki karakter. Alibabi}u i pravosu|u nije sporno objavljivanje dràvnih tajni, ve} ideolo{ka obojenost stava. No, taj stav je proistekao iz poruke dràvnih funkcionera! Suludo je kriviti novinare {to obavljaju svoj posao. [ta su trebali? Ignorirati javno obavje{tenje FOSS-a i njegovih
~elnika da je neko pripremao dràvni udar?! Kakvo bi to bilo novinarstvo? Ideolo{ko. Ono kakvo se upravo stvara.
Golloguzzy otock
Reforme Krivi~nog zakona su tempirane kao pravni okvir za proganjanje nepodobnih novina i novinara. U zadnjih deset godina nije bilo toliko tu`bi, presuda i nov~anih kazni za tzv. klevetu kao u posljednjih nekoliko mjeseci. Ideologizirano pravosu|e obavlja svoju reformiranu funkciju: nemilosrdno ka`njava nepodobne novine. U ovoj hajci na slobodu govora ne}e stradati policijski bilteni iz Kara|or|eva, niti medijski giganti; stradat }e mediji koji se ne uklapaju u ideologiziranu sliku Bosne, uglavnom oni koji jedva opstaju na trì{tu. Recimo, kad se sa ra~una jednog magazina otme 20.000 KM, to je bezmalo mjese~ni prihod ove novine; novinari ne}e dobiti plate, ne}e se platiti ra~uni Sa jo{ jednom takvom otima~inom, magazin }e se ugasiti. Prema obavje{tajnim informacijama iz krugova bliskih Lagumdìjinoj hunti, planirano je da se na ovaj na~in do kraja godine pogase slobodni magazini u Sarajevu Ako se ostvari ovaj monstruozni plan, Sarajevo }e prekriti mrak jednoumlja, straha i terora. Za Goli otok se opet godinama ne}e ni{ta znati. Pravosudna mafija ne}e uni{tavati samo novine. Stradat }e i novinari i njihove porodice. Kad sud odreè da neki novinar ima biti ka`njen sa 5000 maraka, ili da }e mu u toj vrijednosti biti zaplijenjena imovina iz ku}e, to je kazna koja uni{tava ìvot. Pogotovo ìvot ovih ìgosanih novinara, koji jedva sastavljaju kraj s krajem. Ba{ka je poniènje, pred djetetom, kojemu ljudi u ko`nim mantilima odnose djetinjstvo i vjeru u instituciju oca. Ba{ka je spoznaja da zbog mi{ljenja ostaje{ bez kompletne imovine, onako kako su nakon Drugog svjetskog rata od komunisti~kih hajvana uni{tavani narodni neprijatelji.
S(a)wrshenn zllochin
Reformirani komunizam u pravosu|u je posebno rigorozan prema nacionalizmu. Da je bogdom. Primjerice, Mile Stoji} nas tuìti zato {to smo kazali da njegovo proganjanje tzv. azijatskih rije~i ima nacisti~ki karakter. Mi }emo platiti kaznu za klevetu, a ne}e je platiti Stoji} zbog svog lingvisti~kog rasizma. Valjda bi javni tuìtelj trebao reagirati na ove opasne gluposti, a tek onda mi. No, tuìtelj nije tu da i{}eruje pravdu, ve} nepravdu. Sud je tu da reè kazne novinama koje konstatiraju odre|ene pojave, a ne onima koji te pojave proizvode. Sve ovo je isto kao kad bi novinar odgovarao za ubistvo jer je pisao o ubistvu, a na osnovu tu`be koju je podnio ubica. Ovaj isprogramirani zlo~in re(de)formiranog sistema protiv slobode govora je savr{en. Te{ko je vjerovati u njegov neuspjeh. Ovo zlo, s po~etka teksta, {ire je od na{ih mogu}nosti.
Br. 110, 22. VI 2004.
336
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Lepi ~etnik na ~elu Srbije

Za nas bi bilo produktivnije da je na ~elo Srbije do{ao radikal Tomislav Nikoli}, jer bi on afirmirao istinu o genocidnoj agresiji, nego li na{minkani ~etni~ki sin Boris Tadi} koji }e zlo~ina~ku su{tinu sakriti iza demokratskih fraza
Sin jednog od najve}ih velikosrpskih zlikovaca, jednog od kreatora genocidne agresije na BiH, koautora Memoranduma SANU i prvog saradnika svesrpskog sveoca Dobrice ]osi}a, akademika Ljubomira Tadi}a postao je predsjednik Srbije. Boris Tadi} je kopija Zorana \in|i}a: lep, bel, sed, svetski... Borisovi govori nam ni{ta novo ne govore. [upljiranje. Velikosrpsko.
Werrglay breeee srpscky

Suluda je euforija sa kojom je na{a javnost podràvala kampanju i do~ekala pobjedu Borisa Tadi}a. U toj euforiji su plasirane safunske nebuloze, poput one: Ro|eni Sarajlija na ~elu Srbije. Imao je taj ro|eni Sarajlija hi~me godina da pokaè ljubav prema svome rodnom gradu, ali to nikad nije u~inio. Mogao je Boris Tadi} do}i u svoj opsjednuti rodni grad, da dadne podr{ku Sarajlijama, da osudi genocidnu agresiju, mogao je u~initi bezbroj stvari kojima bi posvjedo~io vezanost za Sarajevo i distanciranost od velikosrpskog zlo~ina. Ali, nije. Kakve onda veze ima {to je ro|eni Sarajlija na ~elu Srbije. Nikakve. Takva eufori~na formulacija samo je u funkciji produbljavanja na{e mutavosti, ranjivosti, zagubljenosti, jer nam sugerira da ovog ~etni~kog sina prihvatimo kao Sarajliju. Dejtonska Javna rtv ku}a se direktno uklju~ila u Borisovu kampanju, pa je no}-dvije prije izbora emitirala intervju s njim. Po ovoj ekskluzivi bi se dalo zaklju~iti da je Boris bio na{ favorit. U protivnom, isti bi tretman imao i njegov protukandidat Nikoli}. No, Borisov intervju je pismenim gledateljima mogao predo~iti koga to podràvaju bosanske tajne sile. Kroz gadno obilje demokratskih i pacifisti~kih fraza Boris je posvjedo~io da je jedan pametan, glavit, de~ko, koji moè pri~ati do sutra. [ta god da kaè, isto zvu~i. Vergla. Srbija je za integracije, regionalizacije, prosperitet, itd. Me|utim, na jednom pitanju Boris je pokazao svoju ~etni~ku su{tinu. Rije~ je o Tu`bi BiH protiv SCiG. Njegov je stav da Tu`ba optere}uje odnose dvije zemlje. On je ponovio sve ono {to u posljednju godinu dana, otkad je Tu`ba u {pici, govore svi srpski politi~ari, i s ovu, i s onu stranu Drine. Po tom velikosrpskom diskursu ispada da je BiH glavni ko~ni~ar normalizacije odnosa. Jer, pobogu, da nema Tu`be, sve bi bilo lepo. A to {to u toj lepoti ne bi bilo 200.000 bosanskih ìvota, milion raseljenih, i oko 100 milijardi dolara vrijedne oplja~kane i uni{tene bosanske imovine nije ni bitno. Puj pike ne vaì. A {ta bi Boris rekao da mu neko pobije familiju i oplja~ka imovinu? Sve se pla{imo da bi mu oprostio, u ime normalizacije odnosa. Tu`ba je kontrolna ta~ka na kojoj se moè detektirati odnos svakog srpskog politi~ara prema suverenitetu BiH, prema istini o agresiji i genocidu, napose,
prema moralnom zdravlju srpskog naroda. Srpski politi~ar koji negira odgovornost Srbije za genocid u BiH, time negira i ljudske i boìje zakonitosti, jer podràva neka`njivost zlo~ina i njegovu legalizaciju. Boris Tadi} je, na àlost, ba{ takav. Jedan od istih.
Leppo odellow a chetnicko tellow

Novi Predsjednik Srbije zna da rije~i ne ko{taju ni{ta, a da bi realizacija Tu`be Srbiju ukopala i u povijesnom i u ekonomskom smislu. Srbija bi, kao dràva koja je u jednom komadu svoje povijesti sprovodila genocid, decenijama kihala {tetu koju je nanijela Bosni i njenim ljudima. Zato Boris tarlaha prazne rije~i o demokratiji i saradnji. La`! Jer nema demokratije bez krivi~ne i materijalne odgovornosti svakoga ko je ~inio zlo! Te rije~i, bez djela, za {tetu koju je pretrpjela Bosna, ne zna~e ni{ta. Kakva izvinjenja i kakvi bakra~i! @ivi se od pravde, od namirivanja dugova, od jednakopravnosti zlo~ina i kazne. Ako Boris smatra da Srbija moè po~initi agresiju i genocid, a da za to ne treba odgovarati, onda je on tek u{minkana verzija Slobodana Milo{evi}a ili Radovana Karadì}a. Kao {to je to bio i Zoran \in|i}. Zapadna demokratija je u~ahurena u formalizmu. Izuzev kad su u pitanju pare. Kod para, nema foliranja. Mafija{ki. Sve drugo moè biti crvoto~ina, ali nek ima lijep izgled. Mir u BiH lijepo li~i, pa {to bi se sad neko handrio hapse}i ratne zlo~ince. Srbija lijepo izgleda kad sama sebe zove demokratskom, pa {to bi se sad neko mu~io oko su{tine. Bitna je {minka. Tako je i pokojni srbijanski premijer \in|i} imao lepo odelo, a ~etni~ko telo. Tako }e i predsednik Boris zadovoljiti ukuse ~ak i na{ih za~epljenih u{iju, jer lepo pri~a, iako velikosrpska su{tina ostaje ista.
Psis coyi su love to shinter

U ovoj pri~i nije sporan Boris, kao sljedbenik ideologije svog oca Ljube. On nema {ta drugo povu}i iz porodice osim o~evih ~etni~kih stavova, koji su se i prije neki dan opetovali kroz izjavu da su Srbi nepravedno anatemisani kao narod koji je uvek u svojoj istoriji pravio zlo~ine. Srbi su bili, ko fol, anatemisani i prije 1991., pa su u ime ugroènosti po~inili masovne zlo~ine, koje èle zaboraviti u ime normalizacije odnosa. U ime oca, i sina, Srbija nastavlja putem za{tite zlo~ina. Dodu{e, za nijansu pametnije, jer taj zlo~in ne}e biti razgoli}en, kao u varijanti da je pobijedio radikal Tomislav Nikoli}. S obzirom na na{u spremnost da vjerujemo u rije~i, a ne u djela, za nas bi radikal Nikoli} bio korisnije rje{enje. Jer, njegove zlorije~i zra~e zlodjelima. U ovoj pri~i, dakle, problemati~ni smo mi. Ko nas pogladi po glavi, dadnemo mu glavu. Ko psi. [interu.
Br. 111, 6. VII 2004.
338
Dnevnik revolucije
Tuzla na udaru velikosrpskih skeleta
Vazda taze kosti cara Laze

Ono {to su pred po~etak agresije bile mo{ti cara Lazara, koje su nosane po cijeloj Jugoslaviji, to su danas spomen-plo~e koje Karadì}evim sljedbenicima sluè za stvaranje incidenata, jer ih poku{avaju postaviti na lokacije za koje la`no tvrde da su bile mjesta masovnih zlo~ina nad Srbima. Tako su tvrdili da je u Kasarni Viktor Bubanj u Sarajevu ubijeno 2500 Srba, iako nemaju ni jedno ime navodno ubijenog Srbina, jer ovoj kasarni niko nije ni ubijen. Tako danas tvrde da je u Tuzli bilo 27 konc-logora za Srbe, iako u Tuzli, u toku agresije, nije ubijen ni jedan Srbin. Izuzev od srpskih granata sa Majevice i Ozrena. Tako su izmislili da }e se u fabrikama soli u Tuzli i sode u Lukavcu spaliti stotinu srpskih skeleta, iako u ovim fabrikama nema ni weso-pe}i, a kamo li krematorija.
Izvje{taj Komisije za Srebrenicu i televizijsko obra}anje predsjednika RS Dragana âvi}a, u kome je priznao srpsku odgovornost za genocid u Srebrenici rezultat su ucjene. Niti bi Vlada RS formirala Komisiju za Srebrenicu, niti bi istina o Srebrenici ikada ugledala svjetlo srpske javnosti, niti bi predsjednik RS-a uzeo Srebrenicu u usta, da nije bilo odlu~nog, vi{emjese~nog, raznolikog pritiska me|unarodne politike u BiH na vlasti manjeg entiteta. Dakle, srpska istina o Srebrenici nije rezultat srpske volje, a time ni srpske katarze, ve} prakti~an potez za izbjegavanje sankcija. Brojni dokazi o odgovornosti SDS-a za finansiranje i organizaciju za{tite Radovana Karadì}a, kao i ostalih zlo~inaca, te upletenost entitetskih vlasti u poslove koji se kose sa Dejtonskim sporazumom, prijetili su da sa politi~ke scene izbri{u SDS, a mo`da i Republiku Srpsku. Otud je âvi}evo opredjeljenje da poklekne pred ovim pritiscima racionalan izbor, jer sve ostaje kao {to je i bilo, a izgovorene rije~i odlaze nizvodu. Karadì}eva politika, na kojoj je temeljena i na kojoj funkcionira RS, nema se namjeru mijenjati. O tome svjedo~e paralelne aktivnosti koje su intenzivirane na izmi{ljanju navodnih bo{nja~kih zlo~ina nad srpskim civilima. Na udaru velikosrpskih guslara na{la se Tuzla, grad u kome u toku agresije nije stradao ni jedan Srbin. Izuzev od srpskih granata sa Majevice. âk {ta vi{e, Srbi su u Tuzli bili za{ti}eni ko spomenici, jer su sluìli za dokazivanje i prikazivanje multietni~kog sklada. Dodu{e, sli~an su status imali i mnogi Hrvati, koji su se bavili konkretnim poslovima {vercom iz tzv. Herceg-Bosne.
Va{er velikosrpskog nemorala

Ve} nekoliko mjeseci na tuzlanskom groblju Trnovac traju iskopavanja nekakvih posmrtnih ostataka. Srbi poku{avaju dokazati da su tu pokopani ubijeni srpski civili. Svakodnevno su policijske patrole deùrale pred grobljem, valjda u
o~ekivanju da bi se mogao neko pojaviti da ometa rad traga~a za srpskim kostima. Svima je jasno da je rije~ o jo{ jednom srpskom teatru apsurda, jer se na Trnovcu, niti bilo gdje u Tuzli, ne mogu prona}i posmrtni ostaci ni jednog Srbina koji je toboè ubijen u ovom gradu. Ipak, institucije sistema su du`ne po{tivati zahtjeve tih nekakvih komisija iz manjeg entiteta koje ko fol tragaju za nestalim i ubijenim Srbima. Du`ne su îm obezbijediti uvjete za rad, policijsku za{titu i sve drugo {to je obezbje|eno ekipi Amora Ma{ovi}a. No, Amorova ekipa, maltene, gdje god zabode lopatu prona|e masovnu grobnicu, iz koje ekshumira posmrtne ostatke bo{nja~kih civila, djece, èna i staraca, sa rukama svezanim ìcom, sa prostrijelnim ranama na potiljku S jedne strane imamo surovu stvarnost, o kojoj svjedo~e stotine masovnih grobnica i hiljade tijela `rtava genocida, a s druge, jedno jeftino, zlo~ina~ko pozori{te koje uop}e ne osje}a stid zbog upornog mla}enja prazne slame, jer srpska lopata nije nigdje na{la ni jednog zakopanog Srbina. Svjesno pravljenje cirkusa od sopstvenih `rtava pokazuje moralni ponor velikosrpske politike. Time se skrnavi pijetet prema `rtvama koje je srpski narod prolumpovao u odanosti zlo~ina~koj politici Milo{evi}a i Karadì}a. Umjesto da te `rtve budu pam}ene kao cijena gluposti, doga|a se da i one nestaju u teatru zlo~ina i nemorala velikosrpske politike. Logi~no, politika koja je spremna izmi{ljati tu|e a ignorirati svoje zlo~ine, te prekopavati groblja na kojima zna da ne moè ni{ta prona}i ne moè imati moralan stav ni prema sopstvenim `rtvama. Za nju je pijetet prema srpskim `rtvama tek objekat manipulacije. Kao onda kada su tijela ubijenih bo{nja~kih civila na TV Beograd prikazana kao svjedo~anstvo pokolja nad nedu`nim Srbima. Karadì}eva politika u RS funkcionira koordinirano, kao jedinstven organizam. Primjerice, va{er velikosrpske gluposti na groblju Trnovac popra}en je strate{kim aktivnostima medija u Bijeljini. Informativne emisije bijeljinskih medija svakodnevno izvje{tavaju sa Trnovca. Ti izvje{taji su potpuno zasnovani na manipulatorskoj {koli novinarstva iz vremena Slobodana Milo{evi}a. Naime, po{to se na Trnovcu nema {ta prona}i, novinari obavje{tavaju javnost o poslovima koji su u toku, a onda nadodaju buljuk izmi{ljotina o zlo~inima koji su nad Srbima po~injeni u Tuzli. Svakih nekoliko dana na bijeljinskoj tv su emisije posve}ene tobo`njim zlo~inima u Tuzli. Opetuju su izmi{ljotine iz rata, poput one da je konclogor za Srbe bio na stadionu Tu{anj. Karadì}evim Srbima, koji su na stadione trpali bo{nja~ke civile koje }e pogubiti, kao {to je bilo u Bratuncu, valjda je prirodno da se ba{ na stadionu pravi konc-logor. Opetuju se, zatim, izmi{ljotine o zatvorima u Medicinskoj {koli, Rudarskom institutu, Radni~kom univerzitetu, i gdje sve jo{ ne, a gdje su navodno ubijani tuzlanski Srbi. Na bijeljinskoj tv se ponavlja da je u Tuzli bilo 27 konc-logora za Srbe. U rafalu ovih izmi{ljotina vazda je zahlada bitka na Br~anskoj malti, 15. maja 1992., za koju Karadì}evi Srbi tvrde da je bila smi{ljeni zlo~in nad regrutima JNA. Oni tvrde, kako kad, da je tada ubijeno 200, pa moèbit i 500 vojnika JNA. Prema izjavi lidera tuzlanskog SGV-a Mi{e Boì}a, tada nije izginulo vi{e od 80 vojnika JNA. Propagandni stratezi ne spominju, jakako, da je JNA poku{ala okupirati Tuzlu, da je iz kolone JNA otvorena vatra po tuzlanskim civilima i braniteljima, da su oficiri JNA krivi {to su kamione natovarili eksplozivom, pa je do{lo do serije detonacija, itd. Ne spominje se ni desetine drugih ~injenica koje dokazuju da je Tuzla èljela miran izlazak kolone JNA. Napose, svi zarobljeni vojnici su sutradan pu{teni prema Bijeljini, a svi ranjenici zbrinuti, i pu{teni nakon saniranja povreda. Da Tuzla nije èljela mir, i da nije po{tivala me|unarodne konvencije, kolona ne bi ni izi{la iz kasarne, niti bi iko od vojnika JNA izvukao ìvu glavu. Nekoliko desetina `rtava iz kolone, tragi~an su rezultat neuspjelog poku{aja da se Tuzla okupira. Ova dobro poznata pri~a dobija na zna~aju tek zbog velikosrpske propagandne namjere da se od ni~ega napravi King-Kong.
Hiljade `rtava bez imena

Vrhunac velikosrpskog agitpropovskog odgovora na obznanjivanje istine o Srebrenici dogodio se kada je po zahtjevu direktora Policije RS-a Radomira Njegu{a izvedena akcija pretresanja Fabrike soli u Tuzli i Fabrike sode u Lukavcu, gdje je po njegovim informacijama trebalo da se dogodi spaljivanje skeleta. Njegu{ je oko 17 sati obavijestio komesara Policije Tuzlanskog kantona Ivicu Divkovi}a da se u ovim fabrikama nalazi oko stotinjak skeleta srpskih `rtava, od koji }e 57 biti spaljeno u Solani, a 41 u Fabrici sode. Po zahtjevu Kantonalnog tuìla{tva, izvedena je hitra akcija, u kojoj je sudjelovalo oko 100 specijalaca, uz asistenciju SFOR-a i Evropske policije. Pretresi su trajali do ranih jutarnjih sati. Prevrnut je kamen na kamenu. Kao {to se moglo znati, nije prona|en ni skeletov prst, a kamo li 100 srpskih skeleta. Uz to, u ovim fabrikama nema ni weso-pe}i, a kamo li krematorija. Hvala Bogu pa su iz tuzlanske Policije nedvosmisleno saop}ili da je - cilj ove dezinformacije destabilizacija ovog podru~ja koje je u ratu slovilo za najslobodniji grad u pogledu gra|anskih prava, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Ako je to tako, onda je nu`no traìti odgovornost direktora Policije RS Radomira Njegu{a, jer bi on bio duàn detaljno objasniti na osnovu kojih je izvora do{ao do saznanja da }e se u ove dvije fabrike spaljivati srpski skeleti. Njegu{ je mogao znati da u Tuzli u toku rata nije ubijen ni jedan Srbin, onako kako su {irom manjeg entiteta ubijani bo{nja~ki i hrvatski civili; mogao je znati da informacija o postojanju stotinu srpskih skeleta ne moè biti ta~na, jer bi se valjda prethodnih godina ne{to ~ulo o tih stotinu Srba kojima se izgubio trag. Kako je onda mogu}e da postoji stotinu srpskih skeleta ako niko nije tragao za stotinom vlasnika tih skeleta? Pa valjda bi se dosad ~ulo da makar jedna familija traì jednog od tih stotinu ljudi navodno ubijenih u Tuzli? Ako Njegu{ nema profesionalnog obja{njenja za dizanje uzbune, onda je on tek institucionalna poluga Karadì}eve politike. Velikosrpski proipagandni udar na Tuzlu name}e pore|enje sa onom monstruoznom laì o 2500 ubijenih Srba u Kasarni Viktor Bubanj u Sarajevu. Prisjetimo se, tzv. srpski logora{i su poku{ali postaviti spomen-plo~u na ovaj objekat, gdje je sada sjedi{te Suda BiH, ali im vlasti to nisu dopustile. Su{tina je da srpski logora{i ne znaju ime ni jednog od tih 2500 navodno ubijenih Srba. Prostom ra~unicom, ovoliki broj ubijenih ima oko 10.000 srodnika od kojih se ni jedan, za sve ove godine, nije pojavio da kaè kako je taj i taj ubijen ba{ tu. Logi~no bi bilo da se na spomen-plo~i, koja obiljeàva takav zlo~in, na|u imena ba{ svih navodno ubijenih. Ali, nema ni jednog imena. To nam ukazuje da velikosrpska, karadì}evska propagandna ma{inerija, ne preza od najperverznijih laì, koje su providne u samom startu.
Na Drini kapija
Nakon {to je prije nekoliko mjeseci propao poku{aj tzv. srpskih logora{a da postave spomen-plo~u pred nekada{nju Kasarnu Viktor Bubanj, ista ekipa je smislila operaciju postavljanja spomen-plo~e na Br~anskoj malti u Tuzli. Op}insko vije}e Tuzla je odlu~no odbacilo ovu mogu}nost i nedvosmisleno poru~ilo da nema govora o postavljanju spomenika agresoru, te pozvalo Policiju da sprije~i eventualni poku{aj postavljanja spomen-plo~e. Kao {to su i najavili, tzv. srpski logora{i su se na Br~anskoj malti pojavili u subotu, 26. jula, ta~no u podne. Reklo bi se da se u Tuzli, od 15. maja 1992, na jednom mjestu nije sakupilo toliko policajaca, u uniformi i u civilu, kao ovog dana. Bile su tu i snage SFOR-a i Evropske policije. Sve je zaudaralo na incident. Petorica tzv. srpskih logora{a nisu donijela spomen-plo~u, ve} buket koji su postavili na travnjak, pored raskrsnice. Njihov dolazak je vi{e stotina gra|ana Tuzle popratilo psovkama i negodovanjem. im su se udaljili od buketa, Tuzlaci su nogama i{utali i izgazili buket. Tzv. srpski logora{i su ispra}eni iz Tuzle pod za{titom Policije. [to se ti~e Tuzle, i doma}ih reakcija, niko nije vidio
i~eg lo{eg u ba{ ovakvom postupku okupljenih gra|ana prema provokatorima. Dodu{e, jedino je Policija najavila podno{enje dvije krivi~ne prijave protiv onih koji su i{utali buket. Krivi su, navodno, za reme}enje javnog reda i mira. Policija time smatra da provokacija tzv. srpskih logora{a nije reme}enje javnog reda i mira. Takva postavka je neodrìva i zbog opredjeljenja Op}inskog vije}a Tuzla. No, Policija se odve} ne moè smatrati instrumentom demokratske volje, jer je konektirana na strane servere koji odre|uju {ta jeste, a {ta nije demokratija. [to se ti~e naroda i novinara, njima je dokundisalo da se vi{egodi{nje provokacije preìvjele karadì}evske politike prihvataju kao cijena mira. Dakako, patriotsko samopouzdanje na{ih ljudi raslo je sa razumijevanjem teìne Tu`be BiH protiv Srbije i Crne Gore, kao i sa obznanjivanjem istine o Srebrenici. Na{ ~ovjek nema vi{e ni razloga, ni snage, da vjeruje kako }e gla|enjem velikosrpskih {izija odobrovoljiti politi~ko srpstvo u BiH da postane kooperativno. Na{ ~ovjek polako razumijeva da velikosrpske {izije treba prepustiti slovu me|unarodnog zakona, da sudi i presudi za agresiju, za genocid, za Srebrenicu a {to je pozicija koja patriotskom osje}anju ostavlja prostor za ponos i dostojanstvo. Postupak vi{e stotina Tuzlaka, na Br~anskoj malti, nedvosmisleno ukazuje da se u na{im glavama ne{to pomaklo s mrtve ta~ke. Makar to {to ne damo na istinu. Za po~etak, ne postoji ve}i i bolji korak. Velikosrpska genocidna politika, koja je u biti ukorijenjena na kukavi~luku, ubrzo }e razumjeti ovu poruku. Kao {to je onomad razumjela da se mo{ti cara Lazara ne mogu nosati po Sloveniji, jer Slovenci to ne daju. Karadì}evi Srbi su vazda i{li dokle im se dopusti. Gdje god je pukla pu{ka, oni su stali. Ako bude na{e volje, granica }e im biti na Drini. Sve na{e Srebrenice bi mogle stvoriti drinski bedem. Ako mi to budemo hjteli. A da bismo htjeli, prvo moramo osjetiti moralnu obavezu prema uspomeni na `rtve genocidne agresije. To je klju~na ta~ka na kojoj se ra~vaju razlike izme|u zlo~inca i `rtve, izme|u dejtonske ili reformirane, uni{tene ili preporo|ene Bosne i Hercegovine.
Br. 111, 6. VII 2004.
342
Dnevnik revolucije
KRATAK ODGOVOR komesara Patriotske lige i vo|e islamske revolucije Abu Fatmira Al Spahija voditeljici pederskog lobija u sarajevskom novinarstvu Ozrenki Trebi
E moj Trebo jesi se ukebo

Od Trebe i Trebinih ne moè mi usfaliti ni dlaka s glave, samim tim {to moja bujna kosa raste iznutra. Ali, ~udi me taj Trebo koji je nekoliko mjeseci svog ìvota utu{io u mr`nji prema meni. Tu`na je ta ukletost.
Ozrenka Trebo je historijska li~nost! On je prvi u historiji novinarstva napisao feljton o jednom novinaru. Haman sam i ja historijska li~nost, ~im sam glavni lik u tom feljtonu. Koli~ina mr`nje i la`ljivosti koja je izre~ena u feljtonu nevjerovatna je. Osoba koja ne moè sputati, ili barem kontrolirati svoje bjesnilo, osu|ena je na poraz. Novinar Trebo je sam sebe uhako. Za{to, onda, uop}e pi{em ovaj tekst?
Zvekanje feljtona
Mrsko mi je da pravim detaljnu analizu Trebinog feljtona. Nije inspirativno. Kao {to mi je pro{log ljeta, recimo, bilo inspirativno sukobiti se sa 30-tak knjièvnika koji su lupili da je Ivan Lovrenovi} - najzna~ajniji intelektualac u povijesti Bosne. Trebu je po`derala mr`nja prema meni. Za{to bih ja preìvao njegovu `derotinu? Zato }u, onako, nabrzaka, bez uvida u feljton, napisati ovaj tekst, u kome èlim primijetiti samo osnovne karakteristike ovog historijskog doga|aja. Trebina histori~nost prvu je promociju dobila kada je on postao - prvi novinar u povijesti koji je napisao samo jedan nastavak feljtona. Onda je na istu temu, pod drugim naslovom, zapo~eo i ostavio nezavr{enim drugi feljton. Prvi i posljednji nastavak prvog feljtona naslovljen je sa: Kako je Fatmir Alispahi} spasio Bo{njake. Trebo je potom napravio pauzu od nekoliko brojeva, pa zapo~eo feljton naslovljen sa: Fekalno-kanalizacioni klan sarajevskog novinarstva. Feljton nije zavr{en, jer je Trebo zaklju~io da }e po potrebi dopisivati nastavke. Neozbiljno. Ta~ka. Konfuzija koju je Trebo pokazao u formulaciji teme, prenijela se u tekst. Tih ~etiri ili pet nastavaka iz dva petljanerska poku{aja, uklju~uju}i i spontane reakcije narodnih masa nevi|ena su budala{tina. Zajmio je Trebo da laìma dokazuje kako su moji tekstovi opsjednuti analnim otvorima, urinokulturom, kanalizacijom i sl. Bespredmetno. Tekstovi Marka Ve{ovi}a, u toj istoj novini, vrve od takvih stilskih osobenosti. A gdje nam je Zuko Dùmhur? Sidran? Dàmonja? Miler? Bukovski? Povijest pisane rije~i je krcata àrgonom ulice. Knjièvnost koristi sve kapacitete jezika, i gradi nove. Trebin paralingvisti~ki koncept bi osiroma{io jezik, do paragrafa. Totalna bljuzga. Trebin je cilj bio izmontirati dokaze o F.A. kao zaga|iva~u javne rije~i. U obilju navoda koje je pripisao meni, prona{ao sam jedan, autenti~an: analne odaje. Sjajno! Zar se moè uvjerljivije naslikati poltronstvo nego kad se kaè da neko obitava u ne~ijim analnim odajama? Na mnogo mjesta Trebo je napisao kako odre|eni navod nema biti ~iji nego Fatmirov. On time priznaje da navodi nisu iz
mojih tekstova, ali ih on smatra mojim. Pa, eto, smatram i ja da se Ozrenka Trebo zveka za pare sa strancima? [ta }emo sad? Kud bi nas odvela proizvoljnost!
Majstor je sebi rekao: Bravo

Po{to je tema i izvedba Trebinog feljtona jedna jeftina curkuzanija, ja stvarno nemam o ~emu vi{e pisati. Mogao bih jedino palamuditi o Trebinim ~irazlozima da ispi{e svoj moralni i profesionalni poraz. Ali, {ta mene briga za njega! Nisam ja he}im pa da ga lije~im! Kad bi mi neko dao fin honorar, mogao bih do u dìdù dokazati kako je Trebo lagao i ljagao. Kako je upravo on egzemplar zloupotrebe javne rije~i s ciljem ljaganja i proganjanja nepodobnih likova. Dovoljno je da dokaèm kako od svih navedenih inkriminiraju}ih navoda, samo su jedan ili dva moji. Sve ostalo je la`. I jeftina montaà. Ba{ka je {to ja ne vidim i~eg lo{eg u efektnoj upotrebi àrgona ulice u kolumnisti~kom tekstu. Ba{ka je {to te stilske egzibicije burgijam samo u Dnevniku revolucije. No, Trebo je nekoliko simpati~nih situacija iz ove kolumne nastojao prikazati kao razvratni total moga novinarstva. Dovoljno bi bilo i analizirati spontane reakcije narodnih masa, na tribini ~italaca, nakon okon~anja nezavr{enog feljtona, te dokazati kako je ve}ina tih reakcija napisana u redakciji Starta. Recimo, u dvije reakcije se Trebi poru~uje: Bravo, majstore! Nevjerovatno je da dva ~itaoca spontano upotrijebe ba{ istu konstrukciju. U druge dvije reakcije se, nako, napominje kako sam ~lan Upravnog odbora Tuzlanskog pozori{ta. (Ja i zaboravio.) Opet, spontano. Onda, neka èna zahvaljuje Trebi {to je napisao feljton zbog kojeg se ismijala kao nikad u ìvotu. Sumnjam, jer je tekst dosadan. Tek dva reagiranja djeluju autenti~no. Pogotovo ono iz kojeg kipte kompleksi jednog lukava~kog NK radnika. Helem. Po{to mi niko ne pla}a da se bavim Trebom, i po{to mi Trebo nije inspirativan, sve ovo ne}u razglabati. Trebo je imao tu nesre}u da se mnome bavi iz mr`nje. Mjesecima. Ja taj osje}aj, hvala Bogu, ne poznajem, i zato sam sretan ~ovjek.
Insan u neumu
U ovoj pri~i ima ne{to {to ne razabirem. Za{to ja? Koji sam to ja firaun pa da se o meni pi{e feljton? Da me se toliko mrzi? Da me se tako patolo{ki èli uni{titi? Znam da mi od Trebe i Trebinih ne moè usfaliti ni dlaka s glave, samim tim {to moja bujna kosa raste iznutra. Ali, za~u|uje me ta nekontrolirana strast za uni{tavanjem komesara Patriotske lige i vo|e islamske revolucije, Abu Fatmira Al Spahija. Kakav je to intelektualni neum koji sebi moè dozvoliti luksuz da potone u baru{tinu mr`nje? A sve je po~elo tako {to sam u nekakvom tekstu, nekad, usput, napisao rije~: Ozrenka. Ozrena Kebu je to stra{no strefilo. Toliko ga je to strefilo da je sam od sebe napravio Ozrenku Trebu. Nisam ga ja tjerao da reagira i da se razotkriva. Sam pao, sam se ubio. @ao mi je. Stvarno. Ipak je on insan.
Br. 111, 6. VII 2004.
344
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Onaj {to je bio umro

Svojim otpadni{tvom od euforije zbog obnove Starog mosta, politi~ko hrvatstvo pokazuje da bi opet ru{ilo Stari most kad bi bilo u prilici
Obnova Starog mosta je najljep{i poslijeratni doga|aj. Stari je oplakan, u saburu, kao drag insan. @ivjela je rana, nad Mostarom, i u nama. Svikli smo se na gubitak. Malo je ko vjerovao da je mogu}e nemogu}e. Obnova Starog li~i na ostvarenje onih ~udnih snova, kad nam se u snu prikaè da je ìv neko ko je umro. Mnogi su Mostarci od 1993. sanjali Starog. I budili se. Sada }e sanjati provaliju. I buditi se. Kad otvore o~i, vidjet }e onog {to je bio umro. U toj pobjedi ìvota nad smr}u, veli~anstvenost je obnove Starog mosta.
Adrenality of nadreality
Bila je 1973. godina. Mostarom su hodali mu{karci sa rutavim solufima i ène sa pundàma, kao u Jovanke Broz. Jedan Fiat 1500 de luxe zastavio se blizu Kara|ozbegove dàmije. Iz bijele la|e smo izi{li mi. Reklo bi se da smo, kao i svi normalni ljudi, po povratku s mora, uvratili u Mostar da vidimo Stari most. Ali, mi smo bili malo normalniji od ostalih. Mi smo do{li da nam otac Nijaz pokaè svoje drinske sposobnosti i da sko~i sa Starog mosta. Obe}ao, pod gasom, i nije htio povu}i rije~. Bila je to drama. Dok se Nijaz skidao u kupa}e, ja sam se sjetio svoje drugarice Marice kojoj je kamion zdrobio oca. Gledam mater, ne pani~i, poku{ava razborito odgovoriti oca od vratolomije. On joj kaè: Skako sam ja na glavu, s vrha vrbe, u Drinu, u pli}ak Sje}am se, nije se ni oprostio s nama. Poletio je dole. I preìvio. Ja sam umro, od straha. Mati je ostala na nivou. Staloèna. A sestra je lizala lizalo i pojma nije imala {ta se de{ava. Giviht iz èluca se rasprso kad se otac pojavio odozdo i mahnuo nam. @iv je. Nije ga zdrobio kamion. Pro{le je godine moj otac Nijaz izjavljivao po novinama kako }e opet, u svojoj 65. godini, sko~iti na glavu ~im se Stari most sagradi. U prvi mah sam pomislio da on to ne vjeruje da }e se ikad vi{e izdi}i mjese~ev luk iznad Mostara, pa pravi pitu bez tepsije. Ali, on nije odustao od nauma. Kaè: Da mi je 30 godina manje, to ne bih ~inio, ali, ovako, u fini{u, {ta me briga. Eto, Biban je umro, a {ta bi sad on dao da moè sko~iti sa Starog mosta?! Drama se nastavlja, do daljnjeg. Sa nadrealnim adrenalinom. Poletjeti sa Starog, danas ima zna~enje leta iz smrti u ìvot. Stoji{ na onom koji je bio umro i leti{ u slavu pobjede ìvota nad smr}u. Bogami, da mi je 30 godina vi{e, poletio bih i ja.
Yustashcki wollovy
Sad }emo iz jedne normalne, prirodne pri~e, uletjeti u kal stvarnosti. Onoliko koliko se zdrav svijet raduje obnovi Starog mosta, i koliko u njegovom
oìvotvorenju pronalazi duhovna znakovlja, toliko se usta{ki polusvijet s onu stranu Mostara zgraàva nad ovom ljepotom. Isti je to ambis destrukcije koji je 9. novembra 1993. poku{ao zauvijek zatrijeti kameni korijen mostolike biljke. Ne moè se sakriti usta{ka povrije|enost zbog pobjede ìvota nad ni{tavilom. Autorska je to sujeta. Drznula se energija meleka da pobri{e usta{ki smrtopis, oli~en u provaliji koja je vi{e od deset godina zjapila nad obalama Neretve. Te{ko je danas usta{kim volovima koji su pomislili kako }e njihov hajvanluk biti trajniji od neimarskih snovi|enja. Svoju povrije|enost prolili su po svekolikom hb. hrvatstvu, pa se ni mnogi Hrvati ne mogu osloboditi utiska da im Stari most gleda u lice, i prkosi, i podsmehuje se, onako, naizvrat okrenut, u njihovim i{~a{enim percepcijama. Zato, u hrvatskim medijima nema radosti zbog obnove Starog. Nema euforije, kakva vlada Mostarom, Sarajevom, Zenicom Postoje tek suhe vijesti, tek toliko, informativno. Po{to su usta{e primitivci sa dna kace, seljoberi najgore vrste, logi~no je {to se danas u politi~kom hrvatstvu ne moè skriti povrije|enost. âk {ta vi{e. To je sorta koja podriguje kad joj se podriguje. Ko u {tali.
Izraellcy in the Brid`town

U tom je septi~kom izvori{tu skuhana gadost direktora Policije Zlatka Mileti}a o mogu}im teroristi~kim napadima za vrijeme ceremonije otvaranja. Providnost je o~ita, jer takvu mogu}nost ni jedna normala policija ne bi dala na talambase. Kakva je svrha! Profesionalno, nikakva. Ali, ako je cilj da se ogadi i destruira sve~anost otvaranja Starog mosta, onda je stvar posve razumljiva. Iako je pro{lo vi{e od mjesec dana, policijski zvani~nici nisu javnosti dali obja{njenje. Ako je pri~a neutemeljena, la`na, onda bi trebao odgovarati onaj koji je njome uznemirio javnost. Ako je pri~a istinita, onda bi javnost morala znati za istinu, po istoj logici po kojoj je saznala za povjerljive informacije o teroristi~koj prijetnji. Ali, policija {uti, kao da je najavila mogu}nost tu~e pijanaca u predgra|u, a ne vatromet terorizma. Rije~ je o kabadahijskoj zloupotrebi institucije Policije od hunte iz Kara|or|eva. Kada je podvala pro~itana, i kada su propali grandiozni planovi za miniranje sve~anosti, jedino upori{te su ostale usta{ke stuhe u izraelskom dijelu Mostara. Kampanja je urodila plodom: digli su se usta{ki agitatori i zabranili mladeì da sudjeluje u ceremoniji, navodno, iz straha od terorizma. Osje}aju oni, nije im mjesto u proslavi pobjede ìvota koji su poku{ali uni{titi. Svojim otpadni{tvom od Starog oni potvr|uju da bi ga opet ru{ili, kad bi mogli.
Br. 112, 20. VII 2004.
346
Dnevnik revolucije
Srebrenica, devet godina poslije
Advokati zlo~ina protiv kulta `rtve

Srebrenica mora svjedo~iti ìvot, jer samo ìvot, u ime ìvota, moè pamtiti i opominjati. Zato je nu`no da Srebrenica dobije poseban status, kao grad u kome }e vladati najbolji ekonomski i socijalni uvjeti ìvota. Ako bi se to ostvarilo, za nekoliko mjeseci bi Srebrenica disala punim plu}ima, i bila najpoèljnije mjesto za ìvot u BiH.
Sve do 2. jula 2004. godine Bo{njaci nisu poku{ali dati meritoran odgovor na pitanje: [ta u~initi sa Srebrenicom? Devet godina je nedopustivo golem period za ~ekanje bo{nja~kog dijaloga o Srebrenici. S druge strane, od svih bo{nja~kih strati{ta, samo je Srebrenica imala istaknutiji politi~ki i duhovni tretman. No, to nije bio rezultat strate{ke volje jednog genocidom pogo|enog naroda, da pamti i opominje, ve} sticaj okolnosti, sazdan od pojedina~nih, individualnih i interesnih aktivnosti. Tek je skup u Tuzli, 2. jula, pod naslovom: Srebrenica pitanja i mogu}i odgovori, a u organizaciji Muftijstva tuzlanskog, okupio najistaknutije Bo{njake, koji su kroz nekoliko panel diskusija poku{ali promi{ljati strate{ki odnos prema Srebrenici.
Satanizacija pam}enja
Obiljeàvanje devete godi{njice genocida u Srebrenici potvrdilo je pro{logodi{nji utisak da ovo mjesto postaje sveti{te bo{nja~kog identiteta. Bo{njaci po~inju osje}ati da pam}enje biva uvjet njihovog opstanka. Bitnost bo{nja~kog odnosa prema pam}enju genocida moè se ~itati iz redova osvjedo~enih pla}enika srpsko-hrvatske hegemonije. Naime, u Magazinu Dani je komentiran skup u Tuzli, sa sljede}im zaklju~kom: Ono {to se desilo u Tuzli bio je ogledni primjer stvaranja kulta `rtve. Slijedom logike, Bo{njaci se nisu trebali okupiti i razgovarati o Srebrenici. Tada ne bi stvarali kult `rtve. Tada ne bi bilo ni `rtve, jer `rtva ne moè opstati bez kulta, kao normalnog izraza pam}enja zla, u ime dobra, u ime volje da se zlo nikad nikom ne ponovi. Zar nedavni skup u Normandiji, u spomen na hiljade `rtava antifa{isti~ke pobjede, nije manifestacija kulta `rtve? Zar svi jevrejski au{vici, nisu to isto? Zar to nije i obiljeàvanje 11. septembra u Americi? Normalnom umu nema ni~eg retrogradnog u stvaranju kulta `rtve. [ta je lo{e u pam}enju nevinih `rtava? To mogu re}i samo advokati zlo~ina, a u na{em slu~aju, pla}enici iz Kara|or|eva koji godinama primaju masne pare za brisanje fakata o zlo~inima nad Bo{njacima. Za takve je ovaj izuzetno vrijedan skup u Tuzli bio smje{ten u ideolo{ke okvire ~ija je priroda dnevnopoliti~ka, {to je nedopustivo. Rije~ je o gadnoj laì, jer su se na ovom bo{nja~kom skupu po prvi put okupili, i u kulturi dijaloga razgovarali Bo{njaci iz svih stranaka. Kako onda takav skup moè imati ideolo{ke okvire? Izuzev, ako je bo{nja~ko jedinstvo po ma kojem pitanju nedopustivo. A pogotovo po pitanju Srebrenice u
kojoj je, ispade tako, nedopustivo praviti kult `rtve. Trebalo bi, po receptu iz Dana, `rtve prepustiti zaboravu, kako bismo se uklopili u demokratiju iz Kara|or|eva. Malo sutra.
Po popisu iz 1991. u Srebrenici je ìvjelo 36.666 stanovnika, od ~ega 27.572 Bo{njaka, ili 75%, i 8.315 Srba, ili 23%, te 40 Hrvata, 380 Jugoslovena i 361 ostalih. Trenutno je u Srebrenici oko 10.000 stanovnika, od ~ega oko 4.000 Bo{njaka i oko 6.000 Srba. Izvan Srebrenice je oko 24.000 njenih ìtelja, od ~ega 20.000 Bo{njaka, od kojih oko 13.000 ìvi u Federaciji BiH, te oko 4.000 Srba, od kojih oko 3.000 ìvi u Srbiji i Crnoj Gori. Oko 6.500 Bo{njaka Srebrenice je ubijeno ili se vode kao nestali u srpsko-crnogorskoj agresiji na BiH.
Hodo~asnici bo{nja~kog pam}enja

Na obiljeàvanju devete godi{njice genocida u Srebrenici bilo je preko 20.000 ljudi. Me|u njima je veliki broj Bo{njaka iz dijaspore koji u Srebrenici nemaju nikoga svoga, ali su kao svoj patriotski farz osjetili obavezu da budu u centri{tu bo{nja~kog bola, i identiteta. Ove ljude niko nije pozvao u Srebrenicu. Jer niko nije vodio kampanju s porukom da je odlazak u Srebrenicu mjesto na kome se potvr|uje odanost narodu i domovini. Ljudi su to sami od sebe, od svoje pristojnosti i vjere, osjetili. Dodu{e, opet moramo govoriti o manjini, ali, sva su pravila na svijetu vazda kretala od manjine. Embrion razumijevanja Srebrenice kao vrela bo{nja~kog identiteta mogao bi vremenom u}i u svaku na{u ku}u, gdje }e roditelji djecu u~iti da makar jednom u ìvotu moraju osjetiti duh i dah Srebrenice. Danas se ova ambicija grani~i sa fantastikom, jer je tek mo`da jedan od stotinu Bo{njaka 11. juli proveo u mislima na Srebrenicu, i u molitvi za srebreni~ke `rtve. Ali, ni{ta se ne moè dogoditi ako se prethodno ne zasanja. Svi koji su doputovali u Srebrenicu sobom nose san o vremenu u kome }e svaki Bo{njak osje}ati ono {to su osjetili oni, kao hodo~asnici bo{nja~kog pam}enja.
Kako oìvjeti Srebrenicu

Kakve koristi moè imati Srebrenica od okupljanja koje se dogodi jednom godi{nje? Kakve koristi moèmo mi, kao dru{tvo, imati od Srebrenice ako ovo bude mrtav grad, koji }e se vremenom utopiti u posrbljeno Podrinje? Ako Srebrenica ne bude ìvjela punim plu}ima, vremenom }e odumirati i pam}enje na Srebrenicu. Bo{njaci koji jednom godi{nje pohode Srebrenicu ne mogu u~initi ni{ta da se to promijeni. Oni su tek hodo~asnici koji u svojim individualnim svjetonazorima osje}aju potrebu da budu dio bo{nja~kog kolektiviteta, patriotske i vjerske ~istote. Srebrenicu moè mijenjati tek bo{nja~ka politi~ka volja. Upravo ta volja po prvi put je u kreativnom i strate{kom poku{aju iskazana na skupu u Tuzli. Za ~etiri sata koliko je trajao dijalog, ~ule su se desetine izuzetnih ideja. Smatra se da Srebrenicu treba oìvjeti. Kako to u~initi ako ljudi nisu motivirani za povratak u ovaj grad? Re~eno je: treba traìti poseban status za Srebrenicu, nalik na onaj kakav ima Distrikt Br~ko, i to definirati kao ustavnu kategoriju. Treba u Srebrenici biznismene osloboditi poreza, i tako potaknuti proizvodnju. Treba stvoriti ~itav niz ekonomskih i socijalnih pogodnosti koje bi bile magnet za sve koji èle bolji ìvot. Ako se u Srebrenici ne bude bolje ìvjelo nego u drugim krajevima BiH, ovo }e ostati mrtav grad. Ekonomski eksperti su ponudili mno{tvo modaliteta koji
mogu od Srebrenice napraviti grad sa perspektivom. Ba{ kao {to je danas Br~ko grad u kome se bolje ìvi nego u svim drugim krajevima BiH. Ako se u Srebrenici primijeni takav ili jo{ pogodniji model, za nekoliko mjeseci bi ovaj grad postao pojam kvalitetnog ìvota. Srebrenica mora svjedo~iti ìvot, jer samo ìvot, u ime ìvota, moè pamtiti i opominjati. Bilo bi {teta da se ideje koje su izre~ene na skupu u Tuzli zaborave, i ne operacionaliziraju, te da se opet promole oko idu}eg 11. jula. Dakle, ko }e pokrenuti aktivnost za sticanje posebnog statusa Srebrenice? To sigurno ne}e u~initi vlasti manjeg entiteta, jer tamo znaju da sa umiranjem Srebrenice umire pam}enje. To ne}e u~initi ni bo{nja~ki hodo~asnici. Oni su svoju moralnu obavezu ispunili. To mora u~initi bo{nja~ka politika, operirana od ideolo{kih razlika, ujedinjena u zajedni~kom minimumu, ba{ onako kako je bilo na skupu u Tuzli, kada se o Srebrenici razgovaralo jednim moralno i politi~ki zrelim jezikom. Bo{nja~ku politiku na tu obavezu treba podsje}ati bo{nja~ka javnost, jer ta politika, za razliku od Islamske zajednice, jo{ nije zrela za inicijativu. Rije~ je o projektu koji se ne moè realizirati jednim sijelom. Sve bo{nja~ke potencijale bi trebalo uklju~iti u osmi{ljavanje i pomaganje dugotrajne kampanje kojom bi se izborio poseban status za Srebrenicu.
Br. 112, 20. VII 2004.
Dnevnik revolucije
349
Dnevnik revolucije
Bo{nja~ka smrt
Pri~a je zavr{ena. Pomolimo se za du{u bo{nja~kog naroda.
Bosna se vi{e nikad ne}e vratiti u Podrinje. Srbija je zauvijek pomjerila vi{estoljetnu granicu na Drini. Podrinje }e zauvijek ostati Srbija, ma koliko dugo trajalo u okvirima bh. dràve. Tako su odlu~ili Bo{njaci! Narod bez ~ijeg prisustva u Podrinju nema Bosne. Bo{njaci su Podrinje prepustili srpstvu, jer su kolektivno odbili mogu}nost da se vrate - politi~ki. Karadì}eva hunta ih je protjerala, a oni su zlo~in prihvatili i s njime se pomirili. Prognane Bo{njake ne zanima povratak. Ne zanima ih Bosna. Od milion prognanih i rasutih u 55 zemalja diljem Svijeta, samo se 27.468 glasa~a registriralo za glasanje na oktobarskim izborima. U Americi je od 300.000 prognanih samo 2057 pokazalo volju za politi~kim povratkom. Ovo je definitivna pobjeda Radovana Karadì}a i definitivni poraz bosanske Bosne!
Konec
Od prvih poslijeratnih izbora broj se glasa~a iz dijaspore stalno upolovljavao. Izborna komisija je izvijestila da je 2004., u odnosu na 2002., broj bira~a iz inostranstva, opet, upolovljen. Za razliku od svih predhodnih izbora, ove je godine pokrenuta dosad najja~a kampanja u dijaspori za registraciju i glasanje. Svi bosanski internet sajtovi mjesecima su objavljivali poruke, apele, tekstove kojima pozivaju na{e ljude da se na vrijeme registriraju i da glasaju. Nikada dosad bo{nja~ki potencijali nisu u ovoj mjeri angaìrani na jednom projektu, a da je taj projekat doìvio totalni fijasko. Ovaj put ne moèmo kriviti bo{nja~ku pismenost, jer je ona bila na nivou povijesnog izazova. Mada, valja re}i, u ovoj kampanji nije bilo bo{nja~kih stranaka i institucija iz Sarajeva. Jedino je Islamska zajednica uradila ~astan posao iniciraju}i na vrijeme pitanje registracije. Konkretno, rije~ je o tuzlanskom muftiji Huseinu ef. Kavazovi}u. Otud mo`da moèmo kriviti tek okolnosti koje su dovele do toga da na{ narod bude do te mjere odro|en od sebe i svoje zemlje da ve} 2004. ne moè razumjeti ni{ta, osim svoje odro|enosti. Mo`da je ovakvu kampanju trebalo voditi mnogo prije, jo{ 1996. ili 1997., dok su u na{im ljudima gorjele vatre zavi~aja i patriotizma. Danas je, izgleda, kasno. Du{e na{ih ljudi su pretvorene u zgari{ta, ba{ kao i njihove ku}e.
Fine
Kampanja u dijaspori koja je vo|ena pod sloganom Sahat ìvota za ìvot Bosne apelirala je na na{e ljude da izdvoje sahat ìvota, tek toliko da se registriraju i dadnu Bosni {ansu da ìvi. Jer Bosna, re~eno je, ne moè preìvjeti ako Bo{njaci ne}e svjedo~iti politi~ko prisustvo u sredinama iz kojih su prognani. Napisano je mno{tvo tekstova. Enver Julardìja poru~uje: Registrirajte se da bi dokraj~ili njihov projekat genocida! Zijad ef. Deli} pi{e: Imamo historijsku {ansu, ali i moralnu
obavezu da poku{amo presje}i genocidno tkivo Sedad Dizdarevi} se pita: Da li }emo se ikada tamo vratiti, ili }emo morati bjeàti iz Sarajeva, Zenice, Tuzle i Travnika? Tek Dr. Muhamed Sara~evi} sluti poraàvaju}i ishod: Bojim se da mnogi ovdje u dijaspori ne shvataju ozbiljno {ta ti izbori zna~e za Bosnu. Ali, {ta se jo{ moglo u~initi da na{i ljudi razumiju kako od lokalnih izbora u oktobru ovisi opstanak Bosne i Bo{njaka. Sve je re~eno Ako se sad ne vratimo politi~ki u lokalne zajednice, 2008. godine vi{e ne}emo imati {ansu, jer }e se tada navr{iti 16 godina od progonstva. Tada }emo biti jo{ udaljeniji nego {to smo danas. Ako nas nema danas, kako }e nas biti sutra? A danas smo odlu~ili da nas Bosna ne zanima. Jer, 27 hiljada registriranih, u odnosu na milion raseljenih, tek je minorija koja ni{ta ne moè promijeniti. Taj podatak nas moè tek upoznati sa klini~kom smr}u naroda koji i jeste i nije ìv. Po{to mi ne znamo ni {ta bismo sa sebe, a kamo li sa kojekakvih podataka, ovo }e biti znak partnerima iz Kara|or|eva da ubrzaju procese definitivnog uni{tena Bosne. Oni mogu znati da Bo{njake vi{e ne zanimaju ni njihova ustavna i demokratska prava, pa {to bi ih zanimalo ako neko sutra obznani da Bosna zavr{ava svoje hiljadugodi{nje putovanje kroz vrijeme.
The end
Na{im je ljudima u dijaspori na vrijeme prenesena poruka da bi discipliniran odnos prema lokalnim izborima mogao Bo{njake dovesti na vlast u Zvorniku i Bijeljini, ~ime bi se, uz Srebrenicu, stvorio jedan bosanski pojas na Drini. Re~eno je da Bo{njaci imaju {ansu da osvoje ili bar upolove vlast u Doboju, Prijedoru, Stocu i mnogim drugim mjestima. Bio je to uistinu povijesni izazov pred kojim smo kapitulirali kao zadnja balijska mraka. Ba{ka je moralna dimenzija ovog unutarnjeg poraza. Zar me|u tih milion prognanih ljudi nije moglo biti barem polovica onih koji }e imati odnos prema svojoj li~noj tragediji, prema poniènju svojih srodnika i prijatelja, napose, prema 200.000 mrtvih Svi oni su mogli znati da jedinu satisfakciju za ovu nepreglednu bol, za sve na{e Srebrenice, mogu izboriti samo politi~kim povratkom u mjesta masovnih pokolja i progonstava. Svi oni su mogli znati da ako to ne u~ine po drugi put ubijaju na{e mrtve, po drugi put, i kona~no, protjeruju sebe, i na kraju nagra|uju zlo~ince. A za{to to nisu znali? Zato {to smo narod u izumiranju. Te{ko je i{ta re}i pred bo{nja~kim politi~kim samoubistvom. Rije~i pred smr}u ne pomaù. Pomolimo se za du{u bo{nja~kog naroda.
Br. 113, 3. VIII 2004.
Dnevnik revolucije
351
Otvoreni poziv Visokom predstavniku da proglasi ukidanje zastupni~kih pla}a u bh. parlamentima
Politika bez profita

Ako bi visoki predstavnik ukinuo pla}e za 6000 raznih zastupnika u raznim bh. parlamentima, gra|ani BiH bi godi{nje bili bogatiji za 60 miliona maraka. Volonterski anga`man u parlamentima o~istio bi {kart iz bh. politike i ostavio nacionalizam bez goriva. Neprofitna pozicija bi omogu}ila sprovo|enje inicijative o ukidanju entiteta i kantona. Zastupnici volonteri ne bi imali {ta izgubiti, jer nisu ni{ta ni dobili.
Svake godine gra|ani Bosne i Hercegovine izdvajaju 60 miliona maraka za enormno visoke pla}e oko 6000 tzv. zastupnika u raznim parlamentima i honoraraca u zakonodavnim tijelima. Toliki novac za finansiranje zakonodavnog organizma ne izdvaja ni jedna evropska dràva. Niti u jednoj evropskoj dràvi ima ovoliki broj zastupnika. To je barem stotinu puta vi{e nego u evropskim dràvama. Jer normalne zemlje imaju po jedan parlament, a u nas ih je desetak sa dràvnim ingerencijama i oko stotinu op}inskih. Ovih desetak podrazumijevaju vlade, ministarstva i silnu administrativnu bulumentu, koja se opet mjeri u hiljadama ljudi koji, uz hiljade zastupnika, ìve od politike, na grba~i bh. gra|ana. Sve ovo ne bi bilo skandalozno da je BiH bogata dràva kojoj se moè da rasipa budètski novac. Ali, i bogate dràve, poput Ma|arske, pla}e svojih malobrojnih zastupnika ograni~avaju na razumne sume, jer se bogatstvo ne moè ni ste}i, ni sa~uvati rasipni{tvom. Kod nas su, pak, zastupni~ke pla}e stravi~no visoke, i kad se to pomnoì sa brojem parlamenata, onda ispada da budèt maltene i ne koristi i za {ta drugo osim za finansiranje mondenskog ìvota onih kojima se posre}ilo da unesre}uju ovu zemlju, da ni{ta ne rade i mlate debele pare. Jer kada u jednoj siroma{noj zemlji hiljade zastupnika do|u na dva-tri sastanka i za to iz budèta dobiju dvije, tri a ponegdje i ~etiri hiljade maraka, onda je to autodestruktivni faktor koji razjeda politi~ku, ali i moralnu vitalnost dru{tva. Dejtonska organizacija bh. dràve generator je procesa razgradnje dru{tvenog i politi~kog bitka bh. dràve. Kad se tom autodestruktivnom mehanizmu doda interesni, profiterski energon armije od 6000 zastupnika, i jo{ barem 50.000 kandidata koji ~eznu da im ka{ika upadne u med, onda postajemo svjesni postojanja najja~eg lobija u BiH u kome svi di{u ko jedan: u ime legalne plja~ke budètskih sredstava i legitimnog guranja ove zemlje i njenih ljudi u jo{ dublju neima{tinu i bezizlaz.
Dejtonska parazitska glomaznost

Misteriozno djeluje ~injenica da ovako krupan problem dosad nije bio predmet makar jedne serioznije analize. Pi{e se o svemu i sva~emu, ali niko ne pi{e o zakonskim i moralnim ponorima najve}e plja~ke bh. gra|ana. S vremena na vrijeme pojave se vijesti kako opozicija, ova ili ona, traì smanjenje zastupni~kih pla}a. No, dosad se nije pojavila ni jedna cjelovita analiza koja bi secirala genezu enormnih zastupni~kih pla}a, koja bi ustanovila ta~ne iznose, i tim iznosima
suprotstavila sve ono {to bi se u BiH za te pare moglo izgraditi, unaprijediti, spasiti, a {to se ne ~ini jer od ovo malo para {to imamo ogroman dio ide za finansiranje parazitskog politi~kog sistema. Zapravo, misteriozno je kako ovako krupan problem dosad nije bio predmet izu~avanja, ne samo od strane istraìva~kog novinarstva, ve} mnogo prije sociolo{kih, politolo{kih i ekonomskih studija. Dodu{e, prije neki dan je Forum Bosna organizirao raspravu o problemu nagomilane administracije, gdje je re~eno da 60 odsto bruto nacionalnog dohotka ide za finansiranje ~inovni~kog aparata. No, sa ove se rasprave nije ~uo konkretan prijedlog: kako bh. dràvu osloboditi parazitske administracije? Jedan problem su zastupnici, koji u zastupni~ke klupe uglavnom dolaze na honorarnu gaù, mada je sve ve}i broj onih koji se profesionaliziraju, jer tako sabiru vi{e novca nego u varijanti da zadrè staro radno mjesto i da uzimaju pau{al; oni stariji profesionalizaciju u parlamentu koriste kao sticanje pozicija za bolju penziju. Elem, isklju~ivo je lova u igri. Drugi, i sloèniji problem, jesu hiljade ljudi koji su se udomili u raznim administrativnim aparatima, vjeruju}i da time sti~u kona~no rje{enje svoje egzistencije. Ali, jedan daktilograf za mjesec dana ne zaradi koliko ma koji zastupnik ili vije}nik zarade za jednu sjednicu. Ovi ljudi nisu krivi {to su ih dejtonske okolnosti strpale u kantu balasta, i {to }e oni i njihove porodice biti neminovne `rtve kresanja administracije. Oni nisu, poput zastupnika, u ovu pri~u uletili zbog profita, ve} zbog egzistencije, i to je razlika koju treba uvaàvati kada se tematiziraju materijalne i moralne {tete koje proizvodi sveukupna dejtonska glomaznost. U odsustvu temeljitije analize, mi moèmo tek pretpostaviti broj zastupnika i iznose njihovih pla}a, te hipoteti~ke sume novca pomnoìti sa 12 mjeseci. Dakle, ako u BiH ima stotinjak op}ina, sa prosje~no oko 25 vije}nika, to je 2500 ljudi koji primaju oko 500 maraka mjese~no. Na njih do|e jo{ toliko ~lanova raznih op}inskih komisija, koji po sjednici primaju par stotina maraka mjese~no. Dakle, to je 5000 ljudi koji u prosjeku zahvataju po 500 maraka mjese~no. Dràva mjese~no gubi dva i po miliona maraka, a godi{nje 30 miliona. Onih desetak parlamenata sa dràvnim ingerencijama proizvode kud i kamo ve}e gubitke. Oko 600 zastupnika, i plus toliko komisijskih honoraraca, ~ini, recimo, 1000 ljudi koji nek u prosjeku uzimaju 2000 maraka, dràvu mjese~no ko{taju dva miliona maraka, a godi{nje 24.000.000 maraka. Kad sve sve sabere, zakonodavna vlast u BiH dràvu ko{ta blizu 60 miliona maraka. Na to bi trebalo dodati i administrativne aparate, ministre, razne pomo}nike, sekretarice, voza~e i sl., i vjerovatno do}i do iznosa koji se zaokruùje na 100 miliona maraka koje bh. gra|ani izdvajaju za finansiranje politi~kog aparata od kojeg, kao {to se vidi, nema nikakve fajde. Ova se hipoteti~ka ra~unica moè razlikovati u nijansama, ali ne i u su{tini. Da bi se razumjelo o kakvom se iznosu radi, valja navesti primjer, recimo, Op}ine Tuzla ~iji je budèt oko 20 miliona maraka, i iz kojeg se finansiraju sve potrebe grada od blizu 200.000 stanovnika. Ili, ono {to pojede politika u BiH, polovica je budèta Tuzlanskog kantona, koji iznosi blizu 200 miliona maraka, a podmiruje potrebe oko pola miliona ljudi. E, sad, kad bi se 100 miliona maraka raspodijelilo ravnomjerno na sve krajeve BiH, ili kad bi se usmjerilo u projekte od dràvnog interesa, kakav je recimo autoput, do{li bismo do koristi za sve bh. gra|ane. Ovako taj novac zavr{ava u {lajbucima blagodetnih ìvota tzv. narodnih zastupnika.
Profitersko bratstvo i jedinstvo

Mnogo je lak{e promijeniti zakone, nego svijest ljudi. Lo{i zakoni oblikuju lo{u svijest, i to je proces koji u ma kojem smijeru da ide uvijek za sobom vu~e repove kolektivne svijesti. Recimo, trebale su godine pa da na{a kolektivna svijest po~ne li~iti na dejtonski, retardiraju}i mehanizam. Dejtonska faza je trajala i 1996. i 1997., ali je u Bosni bilo manje organiziranog kriminala i kultnog oboàvanja
nasilni{tva nego danas. Za{to? Zato {to smo tada, jo{ uvijek, vukli repove discipliniranosti i po{tivanja dràve iz pro{log sistema. Ako bi sutra do{lo do reforme Dejtona, koja bi vodila izgradnji jedne ~vrste, normalne dràve, trebale bi godine pa da na{i ljudi, u kolektivnoj kulturi, po~nu li~iti na svoje zakone. Danas jedva da ima ozbiljnijih inicijativa koje imaju reformsku viziju. I ono {to se s vremena na vrijeme pojavi, dolazi od nevladinih organizacija. Politi~ke strukture nemaju interes za reformu Dejtona. Ako politi~ari i uzimaju reformu u usta, onda je to u pogledu ukidanja Republike Srpske. Ni jedna ja~a stranka nije povela kampanju za ukidanje kantona u Federaciji. Logi~no. Stranka u kojoj bi se pojavila takva inicijativa morala bi ra~unati na unutarnje lomove, jer bi ukidanje kantona izbacilo iz profiterskog sedla kamaru ljudi. A {ta bi se tek dogodilo da neka stranka pokrene inicijativu za ukidanje svih parlamenata, izuzev dràvnog i op}inskih? Stvorio bi se nadstrana~ki, nadideolo{ki konsenzuz otpora u kome bi stotine zastupnika branili svoje interese. Dolazimo do zaklju~ka da su materijalni interesi zastupnika glavna ko~nica reformama politi~kog ure|enja BiH. S obzirom da ovakvo ure|enje BiH vodi odumiranju bh. dràvotvorne su{tine, i da odgovara s&h separatisti~kim projektima, koji imaju latentnu podr{ku me|unarodne politike u BiH, onda je jasno za{to gluha ti{ina prati ovu zastupni~ku plja~ku bh. gra|ana. Mo`da bi tek bo{nja~ka politika mogla biti zainteresirana za cjelovitu reformu politi~kog sistema, ali i u toj politici sjede ljudi koji dobro ìve od golemih plata u razmnoènim parlamenatima. Dakle, nemogu}e je sa strana~ke, politi~ke razine o~ekivati inicijativu za reformu sistema, u smislu ukidanja finansijskog i politi~kog balasta, jer materijalni interes povezuje sve stranke i zastupnike u profitersko bratstvo i jedinstvo. Te{ko je takvo {to o~ekivati i od nevladinog sektora i tzv. neovisnih intelektualaca, jer svi oni ìve na nekom politi~kom budètu. Jedino bi visoki predstavnik mogao na~initi radikalne rezove. I to kroz dvije mogu}nosti
Nacionalizam bez goriva

Visoki predstavnik bi mogao inicirati ukidanje kantona, a potom i entiteta. No, i on zna da bi se suo~io sa ogromnom energijom protesta, ne zbog gra|ana, ve} zbog hiljade zastupnika koji primaju ogroman novac za svoje isje|avanje po parlamentima, a {to pred gra|anima kamufliraju tobo`njom za{titom nacionalnih interesa. Recimo, ako bi do{lo do ukidanja entiteta, svi bi srpski zastupnici graktali o ugroàvanju srpskih nacionalnih interesa, {to bi srpska javnost prihvatila, a zapravo bi se iza njihovog graktanja krio tek puki materijalni interes, jer bi bili svjesni da ih ukidanje entitetskog parlamenta i organa vlasti ostavlja bez debelih para u ku}nim budètima. Druga, djelotvornija mogu}nost, koja je zapravo i osnovna ideja ovog teksta, jeste da visoki predstavnik proglasi ukidanje svih zastupni~kih pla}a i pau{ala u svim bh. parlamentima. Korist bi bila vi{estruka i dalekose`na. Prvo, gra|ani BiH bi bili godi{nje bogatiji za 60 miliona maraka, koji bi, samo kad bi se usmjerili u narodne kuhinje, garantirali da u BiH nema gladnih. Mogli bismo ma{ti pustiti na volju da pretpostavlja za kakve bi sve koristi moglo biti utro{eno ovih 60 miliona. Sve je bolje od pla}anja zastupni~kog zastupanja li~nog profiterstva. Druga korist koju bi na moralnom planu dobili bh. gra|ani jeste kolektivna spoznaja da u ovoj zemlji niko ne moè u legalnim okvirima uzimati ogromne pare za nerad. Ali ono {to bi oplodilo najve}u korist za bh. dru{tvo i dràvu jeste ~i{}enje moralnog i intelektualnog {karta iz politi~kog ìvota. Svi koji su se na{telili u politiku, svi koji su iz politike izgurali pametne ljude, one koji svoju pamet mogu koristiti i drugdje, ovim bi rezom otpali iz politi~kog ìvota, jer bi ostali bez osnovnog motiva zbog kojeg su tu profita. Bio bi razbijen najja~i profiterski lobi u dràvi, najteà ko~nica reformama i napretku, bila bi rasuta lobisti~ka armija od 50.000
ljudi koja zaga|uje politi~ki i dru{tveni ìvot svojom ambicijom da je dobro ni{ta ne raditi i za nerad od dràve otimati ogromne pare. Primjerice, za lokalne izbore u oktobru prijavilo se 26.586 kandidata, plus 769 kandidata za na~elnike op}ina, i svi oni imaju samo jedan motiv uhljebiti se na jaslama dràve u naredne ~etiri godine, i ìvjeti dobro od nerada. Barem je jo{ toliko onih koji se nisu uspjeli ugurati na kandidatske liste, i u kojima je ostala nada da }e ih nekad ipak sunce ogrijati, pa da i oni dosegnu ideal iz narodne izreke: lezi hljebe da te jedem. Svako normalno dru{tvo, koje vodi brigu o svome moralnom zdravlju, zabrinulo bi se kada bi saznalo da je na ulice pu{teno 50.000 narkomana koji }e {iriti ideju drogiranja. U nas ne postoji spoznaja o {tetnosti djelovanja 50.000 zaga|iva~a koji dru{tvom {ire ambiciju plja~ke i nerada. Ukidanje zastupni~kih i vije}ni~kih pau{ala bi preko no}i promijenilo pogubni politi~ki obrazac u BiH, jer bi se ukinuli i osnovni dovodi energije svakom nacionalizmu i separatizmu. Primjerice, zastupnici SDS-a znaju da moraju ispuniti retori~ki zadatak da bi uop}e bili u profiterskom sedlu. Kad im se izmakne sedlo, retorika ostaje bez funkcije, obesmi{ljena, osu|ena na propast. I zbog toga je bitno zastupnike ostaviti bez materijalnog motiva, jer bi tada prestala utrka za ispunjavanjem poznatih obrazaca politi~kog djelovanja. Potpuno bi se preformulirao (zlo)duh dejtonske politike. Kona~no bi dobila {ansu politika bosanske provinijencije, jer bi u parlamentima sjedili ljudi koji nisu tu zbog profita, ve} zbog ideje. Budu}i da je pojava i poplava nacionalizma i destrukcije u bh. prostoru u bratskoj vezi sa profiterstvom, ukidanje profita u politici vodilo bi anga`manu ljudi koji nisu zainteresirani za plja~ku i nerad, a time ni za nacionalizam. Od stotine zastupnika koji su godinama pla}ani da glume nacionaliste, te{ko bi ostao i jedan koji bi nako, zabadava, izigravao nacionalistu. Otvorio bi se prostor za anga`man zdrave, konstruktivne, pismene politi~ke pameti u bh. politici. Bili bi to ljudi koji uistinu ne àle truda da jednom ili dvaput mjese~no volonterski rade na sjednicama parlamenata, a ~iji bi besplatni anga`man garantirao njihove ~iste namjere. Njihova neprofitna pozicija, kao i zdrava pamet, omogu}ili bi sprovo|enje inicijative o ukidanju entitetskih, a time i kantonalnih organa zakonodavne i izvr{ne vlasti. Oni ne bi imali {ta izgubiti, jer nisu ni{ta ni dobili.
Doma}inska politika
Mogu}a primjedba bi bila da se u svim normalnim dràvama rad u parlamentima pla}a. Ali, mi nismo normalna zemlja, i nama je period volonterskog rada u parlamentima potreban da dosegnemo normalnost, koje nema dokle god je bavljenje politikom najisplatniji i najtraèniji biznis. Potrebna nam je faza u kojoj }emo imati politi~are voljne da svojim besplatnim radom garantiraju da su tu kako bi ne{to dali ovoj zemlji, umjesto ovih danas koji patriotizam razumijevaju kao profit. Poslije, nekad, ako ova zemlju stasa do samoodrìvosti, stvari }e se regulirati po prirodnom, doma}inskom osje}aju bri`nosti i moralnosti. Danas, tog osje}aja nema. A bez tog osje}aja nema ni dràve. Kao {to bez doma}inskog odnosa prema svome tijelu, nema ìvota, i kao {to bez doma}inskog odnosa prema svojoj porodici, nema zdravog potomstva. Zemlja se mora voljeti doma}inski, da bi opstala. Ukidanjem zastupni~kih i vije}ni~kih pla}a mi bismo omogu}ili da u bosansku politiku u|u bosanski doma}ini.
Br. 113, 3. VIII 2004.
Dnevnik revolucije
355
Dnevnik revolucije
Fudbalski front
Da li su zeni~ki i sarajevski navija~i prethodnica osloba|anja tzv. srpskih i tzv. hrvatskih krajeva u BiH?
Na {ta bi li~ila fudbalska liga BiH kada bi se ostvarila ideja nekih dimnjara o formiranju tri nacionalne republike u bh. dràvi? Tada bi svaka utakmica imala karakter nacionalnog dvoboja. Ali, zar ve} sad to nije tako? Kad igraju Zrinjski i Sarajevo, to se razumijeva kao dvoboj Hrvata i Bo{njaka. Razlika je jedino u tome {to shva}anje fudbalskih me~eva kao nacionalnih dvoboja danas ima uli~arski legitimitet, a {to bi u slu~aju etnonacionalne teritorijalizacije ovakve utakmice bile, maltene, ustavna kategorija.
Nutho bonna Lisabonna

E, sad, {ta da se radi? Imamo dvije teme koje se, kao u uvodu teksta, mogu a i ne moraju doticati. Svejedno. Idemo malo o{inuti po tim nacionalnih republikama. Na nekoj tv u Hercegovini reaktuelizirano je pitanje etnonacionalne podjele BiH. Usred gu`ve na{ao se Hasan Muratovi}, kojemu je ONASSA pripisala da se zalaè za podjelu BiH. Ali, Muratovi} je to hitro demantirao. Nevjerovatno je da se ba{ tako drsko ~ovjeku stavi u usta ne{to {to nije rekao. Bi}e da je nekome trebalo bo{nja~ko pristajanje na podjelu. Makar u magli. Prisjetimo se: Lisabonski plan, ili Kutiljerov prijedlog, predvi|ao je podjelu BiH na tri republike. Po ovom konceptu Bo{njacima bi pripalo 44 odsto bh. teritorije, na kojoj su ~inili ve}inu. Hrvati su ~inili ve}inu tek na 16,60 odsto, iako se danas tzv. Herceg-Bosna rasprostire na 28 odsto bh. teritorije. Dana{nji promotori podjele na tri republike ra~unaju da bi Bo{njake strpali na frtalj, {to je pozicija koja odgovara i Srbima i Hrvatima. Kutiljerov prijedlog je 1992. tuma~en kao alternativa ratu. Dakle, da su Bo{njaci uistinu htjeli stvaranje nekakve dàmahirije, islamske republike, a za{ta se optuùju do danas, pa valjda bi prihvatili plan po kome bi imali gotovo pola Bosne. Vlast je to mogla u~initi, pa bi se poslije naduravala s opozicijom. Ali, kazat }e neko, Bo{njaci tada nisu mogli pretpostaviti razmjere genocida i me|unarodne zavjere, ~ime su stjerani na frtalj Bosne. Da su mogli zaviriti u budu}nost, vjerovatno bi pristali na Kutiljerov plan. Za{to da ne? Bolje je iz polovine mjerkati cjelinu, nego iz frtalja puki opstanak. Pristali bi na to i Srbi, kojima se tada mogla ~initi neizvjesnom genocidna hajdu~ija s ciljem otcjepljenja pola suverene dràve. Rata bi opet bilo, kazat }e neko, ali bi podjela dobila ustavni karakter. Dodu{e, nelegitiman. Jer, jedini legitiman vid ure|enja BiH je onaj za koji su 1992. glasali gra|ani na Referendumu. Sva druga rje{enja su siledìjska, od Dejtona pa do ove nesu|ene podjele na tri dijela. Bo{nja~ka politika nije imala {ansu da 1992. prihvati Kutiljerov plan. Ideja podjele je pripadala neprijateljima BiH. Opozicija je pravila gromoglasne mitinge
protiv podjele. Narod je bio protiv. SDA bi te{ko mogla izi}i pred narod i kazati: mi smo za?! Mo`da je u SDA bilo, i ostalo, mindera{a koji podràvaju tu ideju, ali oni znaju da Bo{njaci misle i osje}aju druk~ije. Uprkos `rtvama. Otud je razumljivo {to se i{areti o avlijskoj dràvi nisu nikad konkretizirali. îniti to danas, nakon 200.000 `rtava, i u situaciji gdje bi bo{nja~ka tre}ina bila frtalj suludo je. Ali, ako bi se bo{nja~ka tre}ina protegla na 44 odsto teritorije, Bo{njaci bi mogli predloìti: ili }emo se dijeliti po popisu iz 1991, ili }emo praviti dràvu bez podjela, regionaliziranu na prirodnim i ekonomskim, a ne na etni~kim kriterijima. A za{to je sve ovo {uplja pri~a? Zato {to su Srbi i Hrvati na sigurnom putu da uzmu cijelu Bosnu, bratski, popola, jer se bo{nja~ki faktor pouzdano, ekonomski, kulturno, politi~ki pazi sad ovo! defaktorizira. [to bi sad Hrvati, recimo, dijelili Federaciju s Bo{njacima, kad su mlatnuli ekonomske potencijale i u ovim krajevima sa bo{nja~kom ve}inom?! Ma, sve je njihovo! Policija, sudstvo, mediji, i pride jo{ bo{nja~ki ugursuzi.
Ballin adrenallyn
Eh, hajmo se sad malo baviti fudbalom! Relax-tours. Nije dosad primje}eno da navija~i srpskih i hrvatskih klubova zalaze u bo{nja~ke avlije. Ali, uo~en je revolucionaran pomak: Bo{njaci, ko s poslom, odlaze anam. U posrbljenoj Modri~i je bilo oko 200 navija~a êlika. Da se nisu izme|u sebi izboli ne bi smo saznali da su tamo bili. Navija~i Sarajeva su krenuli u pohrva}eni Mostar, pa je izbila gu`va. Nije bitno, stisli su petlju da grupno idu u minsko polje. Otkud sad ovo? Znali smo da je porast nasilja na na{im ulicama rezultat strate{kog stvaranja haosa od strane me|unarodnih snaga. Momci su u o~aju pa im ne preostaje ni{ta drugo nego da se biju. Dosad je ova pojava imala dimenziju kukavi~luka, jer su se silnici silili samo u svojoj avliji, nad slabijim od sebe. Ta droga vi{e ne djeluje. Ovo je ne{to drugo. Adrenalin se traì tamo gdje se objektivno moè fasovati. A po{to srpski i hrvatski krajevi nisu izloèni me|unarodnoj torturi, i po{to tamo ljudi ìve u miru i spokoju, od fasunga nema ni{ta. U Modri~i se nikakvi Srbi nisu suprotstavili zeni~kim navija~ima. Kad je ve} tako, oni su se porokali izme|u sebe. Jer, do{li su po belaj. Kakve ovo veze ima s politikom. Mo`da }e bo{nja~ki o~aj probuditi bo{nja~ku hrabrost. Mo`da }e Bo{njacima, jednog dana, naumpasti da se presele u Banja Luku, Zvornik, Grude, [iroki [ta fali? Ionako je sve uhakano. Pa ti onda pri~aj o podjeli!
Br. 114, 17. VIII 2004.
Dnevnik revolucije
357
Koncert Lepe Brene u Tuzli
Hajvani pune stadion na Tu{nju

Mogla je Brena Tuzlu, Bosnu i Bo{njake, voljeti u vrijeme agresije, kad je ta ljubav imala puni humanisti~ki i civilizacijski smisao. Sad je to prazna pri~a.
Osnovna razlika izme|u koncerta Lepe Brene u Tuzli i svih drugih srbijanskih folk pjeva~a je u tome {to je Fahreta Jahi} bila muslimanka, Bo{njakinja, {to je ro|ena u Br~kom, u muslimanskoj familiji, {to je u Tuzli poha|ala srednju {kolu, i {to bi se od osobe takvog porijekla o~ekivao ljudski odnos prema tragediji zemlje i naroda iz kojeg je potekla, a {to svi drugi srbijaneri koji do|u u Tuzlu po pare ne moraju imati takav odnos, jer se to od njih i ne o~ekuje. U pitanju porijekla Jelene @ivojinovi}, alijas Lepe Brene, alijas Fahrete Jahi}, itd., i njenog odnosa prema bosanskoj tragediji nalazi se odgovor na moralnu dilemu sa kojom se susre}u pametniji Tuzlaci: vrijedi li iskazati gostoprimstvo prema ovoj pjevaljki.
Parama, s ljubavlju
Tuzla je ve} mjesec dana izlijepljena dàmbo plakatima na kojima se ispisana poruka: Tuzli s ljubavlju. To Lepa Brena dolazi da 21. avgusta odrì koncert na stadionu Tu{anj i da s ljubavlju mlatne pare. Trenutno su glavne dileme da li }e ili ne}e na stadion sletiti helikopterom, kao onomad u Temi{varu, u vremenima kada se zaklinjala u Jugoslaviju i u bratstvo-jedinstvo. A ako joj je ba{ bratstvojedinstvo bilo po mjeri, nije nikada morala progovoriti ekavski, niti je morala nadjenuti si va{ersko ime Lepa Brena, niti je morala svoje muslimansko ime Fahreta preimenovati u Jelena, niti se morala udati za Srbina, niti je morala djeci nadjenuti srpska imena, niti je morala djecu krstiti po pravoslavnim obi~ajima, itd, itd. Dakle, Brenino jugoslovenstvo je bilo velikosrpstvo, ba{ kao i u svih Srba. Ona, kao Fahreta, osjetila se turskim otpadom u prostoru koji je duhovno i moralno ispunjavao njene mentalne afinitete. Zato se vratila veri pradedovskoj. Ali, za{to je narod kome je pripadala obmanjivala sa bratstvom i jedinstvom u koje ni ona nije vjerovala? Ba{ zato su mnogi Bo{njaci vjerovali u JNA dok mi no` nije dotakao grlo, kad je bilo kasno da i{ta vi{e da promijene. Pjevaju}i o Jugoslaviji Brena je pjevala velikosrpstvu, koje se i poslije raspada Jugoslavije nazivalo Jugoslavijom. Jer, da nije tako, Brena nikada ne bi bila ni Brena, ni Jelena, ve} bi ostala Fahreta. Ali, i da jeste tako, dogodili su se momenti koji bi moralnu osobu pomjerili iz ~ahure gotovanluka i interesa. Makar onda kada je Jelena @ivojinovi} ~ula da su joj u Br~kom, od strane velikosrpskih snaga, pobijeni i poklani mnogi drugari iz {kolske klupe, kom{ije ili prijatelji. Dodu{e, svi izuzev njene uè familije koja se na{la na usluzi ~etnicima. Pristajanje da se {uti o zlu, i da se tim ne~injenjem doprinosi odbrani zlo~instva i genocida, demaskira moralni kredibilitet ove pjevaljke koja }e Tuzli, a time i Bo{njacima, da peva s ljubavlju.
Humanitarni kurvaluk
Pametnima je jasno: nema tu nikakve ljubavi. Ima puki materijalni interes. Jer, Brenu su u Srbiji pogazili mla|i, ljep{i, srpskiji. Nije joj ostalo ni{ta drugo nego da poku{a na talasu jugonostalgije ubrati koju paru me|u bo{nja~kim ugursuzima koji }e pjevaju}i Mile voli disko, disko, a ja kolo {umadijsko poku{ati utu{iti svoju bol zbog nestanka Jugoslavije i zbog smrti iluzije o ravnopravnosti. A kako poru{iti barijere od 14 godina {utnje nego tako {to }e se Bo{njacima poturiti zve~ka, ko jetimima, koja glasi: S ljubavlju. Svako se pametan moè zapitati: a gdje je ta ljubav bila kad je trebalo? Ljubav nije hamzigahop pa da se ne da osjetiti, poèljeti, iskazati. Mogla je Brena Tuzlu, Bosnu i Bo{njake, voljeti u vrijeme agresije, kad je ta ljubav imala puni humanisti~ki i civilizacijski smisao. Ljubav je opipljivija od mnogih opipljivih stvari. Konkretnija od svega konkretnog. Jer fraza je ali istinita ljubav pokre}e svijet. Tako je i Brenina nesu|ena ljubav mogla imati svrhu tad. Sad je to prazna pri~a. Isto vrijedi i za najavu da }e Brena obi}i Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli i podijeliti darove mali{anima. A zna li Brena da ova djeca u toku agresije nisu imala {ta da jedu? Za{to tada nije organizirala kamion hrane da iskaè svoju pa`nju prema djeci bez roditelja? Zna li da me|u njima ima desetine onih ~ije su roditelji ubili okupatorski soldati iz njene dràve, nacije i vjere, i to onda kad je ona {utala, a time i podràvala ~injenje zlo~ina? Kako }e tim mali{anima pogledati u o~i? Napose, ako joj je ba{ stalo da daruje djecu bez roditelja u Tuzli, za{to to nije u~inila prije, ili nekad poslije ovog koncerta? Nije Beograd daleko, tri sata vo`nje od Tuzle. Pravim humanitarnim ljudinama nije bilo te{ko do Tuzle voziti ni iz [vedske, pa {to bi to bilo te{ko njoj, iz Beograda? Ali, Brena ide me|u siro~ad iz proste, kurvanjske, profiterske i medijske ra~unice, a ne zbog dobrote, jer se dobrotom ne kupuje i ne prodaje ni{ta, po{to u tom slu~aju dobrota nije dobrota, ve} la`. Ako bude pameti direktor i pedagozi Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli bi morali odbiti ovaj poku{aj manipulacije djecom, jer je bjelodano da Breni nije stalo do pomo}i, ve} do slikanja, ~im to najavljuje sedmicama unaprijed.
Blasfemija rudarske `rtve

Isto vrijedi i za najavu da }e Brena odràti niz sastanaka humanitarnog karaktera. Svi koji pristanu na ove sastanke moraju biti svjesni da su predmet manipulacije i da time skrnave dostojanstvo bosanske `rtve, kojoj je pomo} trebala od 1992. do 1995., a ne danas, i to na ovako jeftin i poniàvaju}i na~in. Isto vrijedi i za najavu da }e Brena posjetiti tuzlanske rudare i podijeli besplatne karte za koncert. Nekoliko stotina rudara je poginulo i ostalo trajnim invalidima u borbama sa okupatorima koje je Lepa Brena zabavljala i bodrila, kako bi uspje{nije klali i plja~kali. Ako rukovodstvo tuzlanskih rudnika pristane na ovu blasfemiju rudarske `rtve, mora biti svjesno da time pljuje u lice poginulim komoratima i da time skrnavi ~ast i ponos tegobnog rudarskog posla. Pa ne}e se valjda tuzlanski rudari prodati za karte Breninog koncerta? Postoje i {pekulacije da bi Brenu mogli primiti i neki politi~ki zvani~nici u Tuzli, ali je te{ko vjerovati da su i oni do te mjere ostali bez pameti. Dovoljno je poniènje to {to }e stadion na Tu{nju biti pun hajvana.
Br. 114, 17. VIII 2004.
Dnevnik revolucije
359
Dnevnik revolucije
Izbori su nastavak genocida

Siva eminencija Izborne komisije Lidija Kora} se bestidno zalaè protiv ustavnog prava bh. preseljenika da glasaju, ali to nikog ne zabrinjava. Valjda smo oguglali na genocid, pa ga vi{e i ne primje}ujemo.
Kada smo po~etkom avgusta u ovoj kolumni tematizirali katastrofalne rezultate registracije bira~a u bh. dijaspori, to je za bh. javnost bila posve nova tema. Narednih dana }e se o ovoj temi ispisati desetine tekstova, koji }e otvoriti sloèniju percepciju problema. Od one prvotne razo~aranosti {to se od milion na{ih raseljenika samo 27.000 registriralo za glasanje, stigli smo do su{tine: nije problem tek u na{im ljudima, ve} u Izbornom zakonu koji kompliciranim mehanizmom odbija bh. raseljenike od domovine.
Preselly & otpishy

U bh. javnosti prvi je Jozo Grgi}, tuzlanski vije}nik, stvari nazvao pravi imenom. On je ustvrdio da je Izborni zakon genocidan: - Uzroke ne treba traìti samo u neizainteresiranosti preseljenika, ve} isklju~ivo u kompliciranom Izbornom zakonu koji je nametnuo proces registracije i time mnogim ljudima perfidno blokirao njihovo ustavno pravo da biraju i da budu birani. Stoga podhitno treba mijenjati Izborni zakon i to tako {to bi se registracija za izbore obavljala automatski, sa sticanjem punoljetstva, na osnovu ~ega bi svaki punoljetni dràvljanin BiH bio dugoro~no registriran kao bira~. Grgi}ev istup je potakao novinare BHT da naprave prilog o ovom problemu. U tom je prilogu biv{a zvani~na, a danas nezvani~na predsjednica Izborne komisije, Lidija Kora}, dala skandaloznu izjavu zbog koje bi morala podnijeti ostavku, ili biti smijenjena, jer se bestidno zaloìla za nastavak genocida. Ona je kazala: Glasovi iz dijaspore su irelevantni. Ko god je objektivan re}i }e da je smije{no da neko ìvi na Islandu ili u Australiji a da glasa za na~elnika op{tine Lopare ili Centar u Sarajevu kada oni ne poznaju tog ~ovjeka, niti znaju njegove stavove. Kakve veze sa zakonima, i obavezom sprovedbe zakona, ima pitanje {ta je objektivno a {ta nije objektivno? Objektivno je jedino pravo ovih ljudi da glasaju! âk {ta vi{e, u kontekstu genocida nad Bo{njacima, i njihovog sistematskog preseljavanja u tre}e zemlje, objektivno je da preseljenici glasaju na nevi|eno. Kako }e se vratiti svojim ku}ama, ako u op}inama ne budu imali svoje politi~ke predstavnike? Po logici Lidije Kora}, kojoj je sve ovo smije{no, ovi ljudi bi trebali sami sebe da otpi{u i da shvate da je njihovo preseljeni{tvo kona~na stvar. Logika Lidije Kora} je zlo~ina~ka i ni po ~emu se ne razlikuje od genocidnih vizija Radovana Karadì}a i Mate Bobana! Ta logika glasi: preseli i otpi{i. Jer, izme|u preseljenih i otpisanih, i onih ubijenih, nema nikakve razlike, jer i jednih i drugih nema u stvarnosti Bosne. Pravo je ~udo kako je ovaj zlo~ina~ki manifest ~lanice Izborne komisije pro{ao bez odijeka u javnosti. Pa nije ni Karadì} ubijao ljude, ve} je
organizirao njihovo ubijanje i deportacije, pa je osumnji~en za ratne zlo~ine. Genocid nije samo ubistvo, ve} i prisilno preseljavanje i ispisivanje iz libra domovine, a Lidija Kora} ~ini upravo to. Ona bi, kao ~lanica Izborne komisije, morala da se zalaè za {to efikasniju realizaciju ustavnog prava na{ih preseljenika da svojim bira~kim pravom svjedo~e politi~ko prisustvo, umjesto {to propagira kidanje veza sa bh. dijasporom. Da je pameti, ko{to nije pameti, na{i bi politi~ki lideri ve} podigli tu`bu protiv genocidnih stavova Lidije Kora}.
Adwockathy of the genocides

Na moju adresu je stiglo nekoliko reakcija na tekst pod naslovom Bo{nja~ka smrt. U jednoj pi{e: Ja sam iz Fo~e, a ~etnici (uz ne malu pomo} politi~kog vo|stva moga grada i dràve) su me otjerali ~ak do Amerike. Moja porodica je uredno bila registrirana za glasanje u Fo~i. Neposredno pred lokalne izbore nas troje (supruga, k}erka i ja) odvojeno dobivamo obavijesti od Izborne komisije da su izbori u Fo~i otkazani. Nisam mogao da vjerujem, pa sam kontaktirao brata, ro|aka i neke prijatelje iz Fo~e koji ìve u Americi i svi su dobili isto pismo: IZBORI OTKAZANI. Rezultati izbora u BiH: U Fo~i pobijedili radikali. Ne mogu da vjerujem! Da mo`da nisu ~etnici na{li na{e adrese u Americi i poslali nam pisma da bi lak{e pobijedili u Fo~i? Ne, nije mogu}e. Morali su da imaju saradnika u Izbornoj komisiji. Da skratim: Vi{e nikad, nakon tih izbora, nisam dobio nikakav poziv za glasanje. Vjerovatno sam ja, kao i ostali Fo~aci u Americi sa kojima sam u kontaktu, zauvijek skinut sa svih lista za glasanje. Nisam ba{ siguran da sam se ja odrodio od Bosne. Bojim se da je neko dao sebi za pravo da u~ini sve da se moja Bosna od mene odrodi. Ovo je, dakle, informacija, sa terena. Iz nje moèmo pro~itati da se agresija na Bosnu nastavlja upravo blokiranjem prava bh. prognanika da svjedo~e svoje politi~ko prisustvo u sredinama iz kojih su prognani. Logi~no, taj projekat se realizira i preko Izborne komisije, koja je maksimalno zapetljala proces glasanja, umjesto da ga pojednostavi, i da omogu}i svim bh. gra|anima da glasaju, gdje god da su. Ta petljavina sa registracijom, evo, daje konkretne, i kona~ne rezultate, tako da ~etni~ki i usta{ki pajta{i u Izbornoj komisiji vi{e ne}e ni morati brisati ljude koji èle glasati. Ukoliko se, pak, u ovom dijelu Bosne ne probudi svijest i savjest, i ukoliko se ne pokrene jedna sna`na akcija za izmjenu genocidnih mehanizama u Izbornom zakonu, a time i za sikterisanje advokata genocida u Izbornoj komisiji.
Br. 115, 31. VIII 2004.
Dnevnik revolucije
361
Dnevnik revolucije
Sve je puno drogiranih pedera

Islamska revolucija je po~ela! Komesar se pobio s pederima!
Vidio sam uìvo pedera! Nisam ga plaho zagledao da ne pomisli da sam mu{terija, tobejarabi. Koliko sam mogao spaziti, ispod oka, nosio je blje{tavo plavu ko{ulju, sa ènskim rukavima. Imao je bijel ten, bezbeli napuderisan. U~inilo mi se i da su mu o~i namazane onim hepekom za trepavice. Zbilo se to u bifeu NTV Hayat, prije snimanja emisije Arduana show, gdje sam pozvan da kaèm svoje mi{ljenje o pederskom filmu Go West.
Comessar on linea the front

Na portirnici Hayata mi reko{e da si|em u bife, malo se kasni, da popijem sok i sa~ekam. U|em dole. Sjedi jedan od 140 kila i gleda. Ko na autobuskoj stanici u Olovu. Poslije }u saznati da je to Ekrem Pu{ka, scenarista filma Go West. Tam, u }o{ku, sjedi taj {to je ni mu{ko ni ènsko. Ima samo jedan slobodan sto, do njega. Sjednem. Zaudara nekakav teàk ènski parfem. Haman se ovaj {to je mu{ko namiriso da je ènsko, da nam bude ljep{i. Joj, meni ne{to {ugavo, da mi je da odem! Objesim ti i televiziju, i patriotizam, i sve, kad se komesar mora i vako `rtvovati za narod i domovinu! Ugledah, sva sre}a, u onom drugom }o{ku, efendiju Dautovi}a. I on gostuje. Uzviknusmo selame, kao S.O.S., pa mi bi nekako lak{e. Ko, velim, nisam ja sam crna ovca u ovom dru{tvu, koje me podsjetilo na stih iz one pjesme Zabranjenog pu{enja: Sve je puno drogiranih pedera. Onaj peder, blizu mene, di{e. Malo je podeblji, pa se ~uje kako di{e. Nekako, sipljivo. Bezbeli tako puhti i kad se tandara. Dade mu konobarica tortu, a on uze da mljacka. Pita mene konobarica, ho}u li tortu, haman je dàbe, ne}u, hvala, rekoh. Mogo bi peder razumjeti da je to neki znak raspoznavanja, da sad i ja jedem tortu. Ubibio sam se ko biba. êkam. Kasne. Kona~no, do|o{e, po nas. Po~e ta emisija o pederima. Pri~a ovaj, pri~a onaj, pri~a i taj peder. On je, biva, modni kreator koji se pederisao po Londonu i radio za velike modne ku}e. Istog ~asa spazih njegove dre~avo ùte cipelice. Iz daleka vidjeh da mu se okrunio ùti lak na tim baletankama. Ne bi ih na buvljaku mogao prodati ni za marku. Dok sam ~ekao da i ja koju progovorim, sve sam mislio na te pohabane cipelice ovog svjetskog modnog kreatora. Bilo mi ga ne{to ào. Taka marka, a bez cipela.
Metro Golding Sanitarny Chmar

Nakon {to je peder ispri~ao kako nema ljudskih prava, pa da se vjen~ava, usvaja djecu i sa muèm hoda po sijelima, i nakon {to je neka {picasta psihologica elaborirala na{u zatucanost, pa da ne priznajemo te nastranosti, na scenu je stupio komesar PL, vehabija i mindùhar, tj. ja. Malo sam pri~ao, trte-mrte, kako pedere treba zvati pederima, kako se ovim filmom Go West vr{i blasfemija bo{nja~ke tragedije, kako je i Ni~ija zemlja film o gra|anskom ratu u BiH, a {to je sve
sponzorirano od politi~kih centara koji sprovode u zlodjelo zlomisao da nema agresora i `rtve, i da su svi podjednako `rtve, a pogotovo pederi. Rekao sam da sudbina Bosne ovisi od politi~kog, pravnog, kulturnog, pa i ekonomskog tretmana genocidne agresije. Ma ne mogu sad ja prepri~avat to {to sam rekao! Elem, re~e Arduana da treba da se ~uje i druga strana. Izi|e taj Pu{ka, propade u fotelju, zavrati nogu ko veliki i re~e kako je vi{ak u emisiji. Sva{ta. Kontam, {to je dolazio ako misli da je vi{ak. Onda, navali na mene. Kaè, otkud meni pravo da pri~am o filmu kad nisam radio na filmu. Stvarno nisam mislio koristiti svoje komesarske vje{tine, ali sam morao uljudno napomenuti ovog medu da je on po struci sanitarni tehni~ar koji je zaposlen u Domu zdravlja, i da kao takav nema pokri}e da govori o kompetencijama. On je potvrdio da je sanitarac, a na moju opasku da bi sanitarci mogli biti i filmski kriti~ari, rekao je, za{to da ne, mogu u kinu pogledati film i iznositi kritiku. Vidim, vrag je odnio {alu, ovaj je prolupao. Onda je rekao da se u filmu radi o ljubavi dvojice pedera, ali da se to ne moè tvrditi jer niko nije gledao film. Sva{ta. Izgleda da je tog Pu{ku iz cipela izbacilo televizijsko objavljivanje njegove intimne tajne da je sanitarni tehni~ar. Haman se mislio prodati kao Spilberg. Komesar je, stvarno, milostiv. Kad je vidio da Pu{ka mlatara o~ima, lijevodesno, kao da je popio {aku tableta s Badelovim konjakom, ustavio je {argiju. A mogao se, primjerice, zezati sa vezom filmske umjetnosti i sanitarnih ~vorova, sa prljav{tinom pederluka i sanitarnom higijenom, itd. Ali, kada je vidio tu`ni i zamu}eni medin pogled, koji je krio pla~, komesar je stao. Ne bi imalo smisla. Osim toga, efektnije je bilo to Pu{kino pani~no klepetanje, nego ma kakva pri~a.
Withez lawljeg srcca

Ali, gdje je poenta ovog teksta? Emisija se zavr{ila. Prilazi mi svijet i ~estita. Stoji Pu{ka i gleda tu dodjelu oskara. Izi|em na onu mra~nu cestu, hitim prema parkingu, blizu je devet, valja sti}i do Tuzle. Neko me zovnu. Ide Pu{ka prema meni. Krenem i ja prema njemu. Kaè mi: Nisi me morao ba{ onoliko poniziti. Ako mi se ne izvine{, ja }u te prebiti. Kaèm ja njemu: [to sad pla~e{? Ja tebe nisam ni pomenuo. Udario si na mene, pa fasovo. O tom prebijanju mu nisam htio re}i ni{ta. Pogotovo ne pred svjedocima. Poenta je da on nije razumio da ga nisam podero koliko sam mogao, i znao. Nije razumio da sam stao, zbog njegovih suznih o~iju. Da mi ga je bilo ào. Da sam insan. Drugim rije~ima {ta zna me|ed o vite{tvu!?
Br. 116, 14. IX 2004.
Dnevnik revolucije
363
Predsjednik Hrvatske Stjepan Mesi} pristao na zlo~ina~ku ideju o podjeli BiH na tri dijela
Hrvatska podràva otcjepljenje Republike Srpske

Hrvatski Predsjednik sugerira da bi BiH, podijeljena na tri etnonacionalne republike, mogla biti efikasna i u ìvotnom interesu bh. gra|ana, a tu sugestiju pakuje u la`nu demokratsku formu. Kao da nam nije odve} jasno kako bi tzv. hrvatska republika bila sponzorirana od Hrvatske, sve do svog otcjepljenja, i kako bi stvaranje tzv. hrvatske republike omogu}ilo odve} planirano pripajanje Republike Srpske Srbiji, u zamjenu za suverenitet Kosova. Nije li srpsko-hrvatsko hegemonisti~ko bratstvo iz Kara|or|eva doìvjelo svoju renesansu kroz nove planove za uni{tenje dràvno-pravnog kontinuiteta BiH?
Otkad su se prije mjesec dana u emisiji jedne mostarske tv ~ule nove-stare ideje o podjeli BiH na tri dijela, i to iz usta anonimnog profesora Boè @epi}a, ova teme ne prestaje biti aktuelna u raznoraznim pri~ama o politi~koj budu}nosti BiH. Profesor @epi} nije rekao ni{ta novo, prije se ~ini da je tu staru pri~u plasirao u pravi ~as, kao protuteù sve glasnijim signalima iz me|unarodne zajednice da bi moglo do}i do promjene Ustava, tzv. reforme Dejtona, a u cilju ukidanja entiteta i regionalizacije BiH na prirodnim i ekonomskim, a ne na etnonacionalnim kriterijima.
Luka i muka
Pitanje Luke Plo~e isklju~ivo je gospodarsko, a ne politi~ko, i tako ga treba tretirati glasi jo{ jedna neistina predsjednika Hrvatske Stjepana Mesi}a izre~ena u ovom intervjuu. Jer, mno{tvo je dokaza koji svjedo~e da je pitanje Luke Plo~e do srì politi~ko, a ne ekonomsko. Prisjetimo se kako su u Plo~ama prije nekoliko godina organizirane masovne demonstracije na kojima su razne udruge veterana poru~ile da ìvot daju a Plo~e ne daju. Pristup luci Plo~e bi bh. dràvu, a posebno krajeve sa bo{nja~kom ve}inom, oslobodio ekonomskog vazalskog odnosa i to znaju oni koji prije~e tu mogu}nost. Bo{nja~ka ekonomska potla~enost u direktnoj je vezi sa politi~kom potla~eno{}u, jer onaj koji nema novaca za svoje ekonomsko i socijalno dostojanstvo, osu|en je da svoju duhovnost podredi zakonima ja~eg.
Ja{e Kurta, a ja{e i Murta

Alternativa prof. @epi}a posve je na tragu velikosrpskih ideja, o kojima smo u vi{e navrata pisali, a koje predvi|aju aneksiju Republike Srpske u zamjenu za suverenitet Kosova. Pojednostavljeno, ako }e Srbi ugrabiti svoj dio BiH, logi~no
je i da Hrvati teè istom cilju, a za{ta je potrebno izvr{iti tronacionalnu podjelu teritorija, kako bi proces separacije tekao zakonomjerno. Dokle god su Hrvati za BiH vezani Federacijom, a ne tzv. hrvatskim entitetom, dotle je nemogu}e njihovo teritorijalno otcjepljenje od bh. dràve. To znaju i velikosrbi, jer da bi se Republika Srpska otcijepila od BiH mora se ostvariti faktor razgradnje u kome dvojica nadglasavaju tre}eg. Dakle, ako bi postojala tri etnonacionalna entiteta, u tom bi slu~aju srpski i hrvatski entiteti bili suglasni oko prava na samoodre|enje do otcjepljenja, a {to bi Bo{njake ostavilo u pat-poziciji. Postojanje Federacije BiH ne daje mogu}nost velikosrpskoj opciji za realizaciju ovog plana, jer dva entiteta uvijek tvore odnos jedan na prema jedan. Napose, ameri~ki zvani~nici su u nekoliko navrata priznavali da je cilj osnivanja Federacije u martu 1994. upravo bio da se sprije~i podjela BiH, ali ne zbog srpske i hrvatske separatisti~ke tvorevine, ve} zbog mogu}nosti da se usred Evrope stvori dràva sa ve}inskim muslimanskim stanovni{tvom. - SAD su èljele izbje}i stvaranje islamske dràvice u Bosni potvrdio je nedavno Danijel Server, direktor Ameri~kog instituta za mir, govore}i o razlozima za formiranje Federacije, prvobitno definirane kao zajednica Bo{njaka i Hrvata. Bez obzira na ameri~ke ciljeve, Federacija je blokirala nastojanja vojne hunte Mate Bobana da se za Hrvatsku izbore ista prava kao i za Srbiju, u vidu gazdovanja separatisti~kom tvorevinom, a {to je u su{tini blokiralo mogu}nost tronacionalne podjele BiH i uni{tenja njenog dràvno-pravnog subjektiviteta.
Dràvna televizija podstrekava otcjepljenje RS

Nedavno je u centralnom Dnevniku dràvne BHT emitiran prilog o prikupljanjima potpisa sa sazivanje referenduma o otcjepljenju RS od BiH. Te{ko je vjerovati da su i novinarka, i urednici, toliko nepismeni i neuki pa da prilog zaklju~e glupo{}u kako ova akcija nema pokri}e po{to je vode Srbi iz Hrvatske. Slijedom logike, ispada da bi akcija bila validna kada bi je vodili Srbi iz BiH. Kriminalan zaklju~ak iz centralnog Dnevnika zapravo ima funkciju preporuke bosanskim Srbima kako treba da se masovno uklju~e u ovu akciju, jer ako je budu vodili samo Srbi iz Hrvatske ne}e uspjeti. Prilog je trebalo zaklju~iti citiranjem ustavnih odredbi po kojima su Republici Srpskoj sva tri naroda ravnopravna, pa je Srbi ne mogu smatrati svojom, niti pripajati Srbiji, jer time ugroàvaju konstitutivna ustavna prava Bo{njaka i Hrvata. Me|utim, ovaj primjer svjedo~i kako je dràvna BHT odve} u slu`bi separatisti~kih centara politi~ke mo}i. U protivnom, neko bi morao javno snositi odgovornost za ovo propagiranje i podstrekavanje referenduma o otcjepljenju RS sa kanala dràvne tv.
I poslije Bobana vladavina ~obana

Bosanska tragedija nas je nau~ila da ne mora istina biti sve {to se zvani~no kaè, te da postoje procesi koji se odvijaju bez obzira na razne uljudne deklarativnosti. Za{to bismo uop}e vjerovali u Mesi}eve mnogo puta ponavljane preporuke da bosanski Hrvati trebaju budu}nost graditi u BiH, a ne u Hrvatskoj? Za{to bismo vjerovali kako je istina u rije~ima, a ne u djelima! Na kraju, za te rije~i niko ni{ta ne}e pitati Mesi}a kad se BiH dovede do svr{enog ~ina, i kad Hrvati budu horni da svoj entitet pripoje Hrvatskoj, jer im Bo{njaci ne}e imati snage da pruè ma kakav otpor, ni onaj verbalni. Kao da je ko pitao UN zato {to su donijele kamaru plemenitih rezolucija dok je trajao, i trajao, genocid nad Bo{njacima. Stvarnost treba ~itati iz dijela, a ne iz rije~i. A djela kazuju da Mate Boban nije umro, a kakve su prilike, i ne}e.
Prisjetimo se samo aspekta strate{kog izgladnjivanja Bo{njaka u opsjednutim gradovima, s ciljem lomljenja ki~me bosanskom dràvnom vrhu, kako bi se pristalo na pregovore o podjeli BiH. Naspram te genocidne su{tine, koja je realizirana voljom i podr{kom zapadnih vlada, mi smo imali hi~me ispraznih humanitarnih aktivnosti, rije~i i dokumenata. Svijet se zabavio projektima humanitarne pomo}i, dok smo mi svakodnevno bivali izloèni granatama i snajperima. Primjera je na pretek. Otud i ovu tezu o mogu}oj tronacionalnoj podjeli BiH, kao platformi za otcjepljenje tzv. srpskih i tzv. hrvatskih krajeva, treba prihvatiti s rezervom. Jer, ~injenice kazuju da je bo{nja~ka ekonomska mo} do te mjere minorizirana da }e vrlo brzo usloviti, ako ve} i nije, minorizaciju bo{nja~ke politike i kulture, a time i volje za o~uvanjem Bosne. Za{to bi Hrvatska teìla otcjepljenju 27 odsto bh. teritorija, na kojima politi~ku, ali ne i prirodnu ve}inu ~ine Hrvati, kad ve} ima ekonomsku prevlast bezmalo na svih 51 odsto bh. teritorije koliko zauzima Federacija? Nije li isplativije sa~ekati jo{ koju godinu, dok u Bosni zamre svaki titraj bo{nja~kog subjektiviteta, i onda pristupiti me|unarodnoj verifikaciji dogovora iz Kara|or|eva? Mogu ameri~ki zvani~nici tvrditi {ta ho}e, ali }e do daljnjeg ostati indikativna enigma da se godinu i po dana prije zavr{etka rata znalo da }e BiH biti podijeljena po procentima 51 na prema 49 odsto, i da }e Federacija BiH zauzimati taj 51 odsto. Ovaj podatak se u junu 1994. mogao pro~itati, primjerice, u Norve{koj enciklopediji. Jedino mi o svemu nismo znali ni{ta, niti smo se pitali kako je mogu}e da ameri~ka administracija u martu 1994. inicira rje{enje koje }e od svih zara}enih strana biti prihva}eno u decembru 1995., nakon Markala, Kapije, Srebrenice Iako nam je te{ko to priznati, ali pod znakom pitanja su i ekspresna osloba|anja bh. gradova, potiskivanje srpskog agresora, zaustavljanje osloba|anja Banja Luke i sl., a {to sve ukazuje da su razne oluje u ljeto 1995. imale funkciju namirivanja procenata za dejtonsku podjelu BiH. Na kraju, klju~no je pitanje: da li je podjela morala da izgleda ba{ tako: pola - pola? Ne podsje}a li to isuvi{e na ciljeve dogovora Cvetkovi} Ma~ek, a potom Milo{evi} Tu|man? Pa Srbi su ~inili ve}inu samo na ne{to vi{e od 30 odsto bh. teritorije, a data im je polovina Bosne. Hrvati su ~inili ve}inu tek na 16 odsto bh. teritorije, a prilikom reìranog osloba|anja bh. gradova data im je prednost da, recimo, zauzmu Jajce. Bo{njacima je i tada prije~ena mogu}nost da oslobode i{ta vi{e od frtalja Bosne, predvi|enog za bo{nja~ki geto, iz kojeg }e mo}i izlaziti sa vizama, uz debelu kontrolu, kao da se to radi o Jevrejima iz Var{avskog geta. Ovo pore|enje nije nimalo slu~ajno, iz mnogo razloga, ali i zbog toga {to su u Var{avskom getu njema~ki okupatori diktirali ekonomske tokove, s ciljem dodatnog plja~kanja jevrejskih zato~enika. Jednako, danas, Bo{njaci bivaju `rtve svekolikog ispiranja svoje ekonomske i duhovne snage, tako da se u dogledno vrijeme moè o~ekivati da u Bo{njaka presahne svaka politi~ka volja. Svejedno je tada da li }e neko proglasiti podjelu BiH na dva ili tri dijela, kad Bo{njake niko ni za {ta ne}e ni pitati, samim tim {to ni oni sami sebe ne pitaju ni za {ta.
Kome hita Boban ispod ìta

Uop}e nije upitan kontinuitet velikosrpske politike prema BiH. Tadi}eva Srbija, kao i ona Milo{evi}eva, teì aneksiji Republike Srpske. Upitan je, donekle, stav susjedne Hrvatske, jer od hrvatske politike ovisi realizacija te mogu}nosti o otcjepljenju RS, istovremeno sa otcjepljenjem tzv. hrvatskih krajeva. Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesi} dao je prije neki dan intervju Dnevnom avazu u kome je na pitanje o mogu}oj tronacionalnoj podjeli BiH odgovorio, u najmanju ruku, problemati~no. Na jasno pitanje o mogu}nosti stvaranja tri etnonacionalne republike, Mesi} odgovara: Najbitnije je da o tome odlu~e gra|ani Bosne i Hercegovine, jer efikasna dràva je prije svega u njihovom
ìvotnom interesu. Rje{enje do kojeg oni do|u konsenzusom po{tovat }e svi, kako u BiH tako i izvan nje. Zvu~i nevjerovatno. Mesi}ev odgovor sugerira da bi takva (anti)dràva mogla biti efikasna, u ìvotnom interesu, a tu sugestiju pakuje u demokratsku formu konsenzusa. On svjesno zaboravlja da postoji samo jedan legalan i legitiman akt za koji su glasali bh. gra|ani, a to je Referendum iz 1992., kada je jasno poru~eno kakvu BiH èle. Dejtonski sporazum jeste nastao konsenzusom, ali ne naroda i gra|ana, ve} politi~kih lidera, od kojih su ovi bo{nja~ki bili pod ucjenom nastavka genocida. Mesi} valjda misli da je opet mogu}e isposlovati sli~an konsenzus politi~ara, a ne bh. gra|ana. Jer da misli na bh. gra|ane onda bi se pozvao na Referedum iz 1992. i volju bh. gra|ana koja je kriminalno i zlo~ina~ki ignorirana. Otud je svako novo rje{enje koje ignorira demokratski iskazanu volju bh. gra|ana, koji su jasno precizirali kakvu BiH èle, zapravo nastavak zlo~ina~kog pothvata. Ako je Hrvatskoj stalo do bh. suvereniteta i stabilnosti, valjda bi se trudila da reafirmira ovaj jedini legitimni dokument, ~ija bi sprovedba garantirala jednakopravnost svih bh. gra|ana i naroda. Ne bi se moglo dogoditi da hrvatski Predsjednik sugerira mogu}nost tronacionalne podjele, tim prije {to je to autorska, velikodràvna ambicija pokojnog Franje Tu|mana i njegove hunte u Hercegovini. Jednostavno, Mesi} je ovu ideju trebao odbaciti kao naslije|e be{~asne, hegemonisti~ke pro{losti Hrvatske, i trebao je kazati da Hrvatska ni u kojoj varijanti, nikada, ne moè podràti stvaranje hrvatske republike u BiH. Jer, jasno je, hrvatska republika u BiH ne moè biti sama sebi svrha, i logi~no je da bi Hrvatska prema njoj imala sponzorski odnos, sve do realizacije tog prava na otcjepljenje. Napose, i dan danas, i bez ovih formalnih ozvani~enja, Hrvatska sponzorira zapadne dijelove Hercegovine, recimo, u pogledu obrazovanja, budu}i da je Sveu~ili{te u Mostatu konektirano na Sveu~ili{te u Zagrebu, po raznim osnovama. Ali, Mesi} to ne govori. On svoju tu|manovsku politiku, za razliku od svog prethodnika, tek vje{to kamuflira u demokratske floskule koje za su{tinu problema ne zna~e ni{ta. Ovo zakamuflirano hegemonisti~ko o~itovanje hrvatskog Predsjednika nam ukazuje tek da i dalje postoje velikodràvne ambicije Srbije i Hrvatske koje se realiziraju zajedni~kom reìjom pojava i procesa usmjerenih protiv BiH.
Br. 116, 14. IX 2004.
Dnevnik revolucije
367
Dnevnik revolucije
Neka cijelo selo zna IKONA sam posto ja

Bo{nja~ka desnica ne postoji! Izuzev ako se odlazak u dàmiju ne smatra desni~arenjem, a u crkvu multikulturom? Da bi se okotila desnica, moraju postojati aspiracije prema tu|em. Bo{njaci ne umiju sa~uvati ni svoje, a kamo li kidisati na tu|e.
Hegemonisti~ka ispostava zagreba~kog Ve~ernjeg lista u BiH u svome je okupatorskom izdanju objavila 22. rujna tekst u kome se tvrdi da je Fatmir Alispahi} medijska ikona bo{nja~ke desnice. Povod je ona pri~a o pederima. Koji dan prije Bakir je Bezistan~e u policijskom magazinu Lagumdìjine hunte tu medijsku ikonu proglasio fa{istom. Sve zbog pedera. Toliko su im pederi prirasli za srce da svakog antipedera me}u na medijsku loma~u i ~aste pogrdarijama. Problem bosanske stvarnosti je u izobli~enju pojmova, zamjeni teza i identiteta, u pre{altavanju uloga agresora i `rtve, pla}enika i patriota, bolj{evika i demokrata, a {to se odvija pod diktatom sile, novca i doma}eg provincijalizma.
Maycca my starra
Proglasiti Komesara desni~arem, nacionalistom, fa{istom, itd. budalasto je koliko i proglasiti Adolfa Hitlera humanistom. Trebale bi mi stotine stranica da ispi{em gdje sam sve promovirao ideje demokratskog socijalizma i antinacionalizma. I to u ratu kad su kojekakvi Senadi mlatili pare od SDA, a kada sam ja osnivao nevladine organizacije za za{titu multietni~kog identiteta Bosne, zbog ~ega me to isto stado proganjalo ko ~etnika i izdajicu muslimana. Kroz mno{tvo tekstova sam tvrdio da zakonski mehanizam u BiH mora biti odre|en antinacionalizmom. Moju ideju o potrebi izmjene Izbornog zakona, u smislu odre|enja da sve staran~ke liste moraju biti multietni~ke, po popisu iz 1991. nije podrào niko. Kako, majka mu stara, kad imamo toliko organizacija i medija koji se ko fol zalaù za multietni~nosti?! Kako kad je jasno da se uvo|enjem multietni~nosti u samo izvori{te politi~kog ìvota, dakle u stranke, moè izbje}i naciokratski koncept?! Ako na listama mora biti tre}ina èna, za{to ne bi onda bila i ravnomjerna zastupljenost svih naroda? Primjerice, ako je u Tuzli po popisu iz 1991. bilo po 15 odsto Srba i Hrvata, onda bi sve stranke morale na svojim listama imati procentualno toliko jednih i drugih. Pa nek se onda HDZ u Livnu i Duvnu bori da pridobije Bo{njake i Srbe! Nek onda SDS izvoli aterirati prema bo{nja~kim i hrvatskim interesima, kako bi pridobio nesrpske kandidate bez kojih ne moè izi}i na izbore! Navodna primjena odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti bh. naroda {uplja je pri~a jer se ne odnosi na cjelokupan politi~ki sistem. Stranke su osnovica tog sistema, te je indikativno kako mogu biti izuzete iz primjene Odluke o konstitutivnosti. Mononacionalno politi~ko organiziranje u BiH nije odraz demokratije, ve} {ovinizma. Vlast u svojoj srì, u strankama, mora biti multietni~ka kako ne bi bila suprotstavljena pravima drugih. Ovo {to nam je potureno, la` je, jer
nisu dokinute mononacionalne vlasti, koje u multietni~koj zajednici imaju apartheidski karakter. E, sad, ovo {to sam ukratko izloìo, opisivao sam kamaru puta naduga~ko i na{iroko. Kao desni~ar & fa{ista, jakako.
Lazza camuflazza
Komesar je ljevi~ar. Sav je u petokrakama. Na ~ardaku mu se vijori zastava sa likom Che Guevare. Protiv uroka, uvijek nosi neki odijevni predmet za petokrakom. Makar, starke . Komesarova je familija partizanska. I, antikomunisti~ka. To su oni {to ih je Partija zajebala. Jer su antifa{izam i komunizam dvije strane svijeta. Partizani su se borili za slobodu i duh demokratskog socijalizma, a ne za komunisti~ke napoleone. Danas Komesar ratuje protiv dva zla protiv kojih su se borili i njegovi djedovi: protiv nacionalizma i komunizma. Zbratimljenih, u pohodu na Bosnu, istinu i slobodu. Bo{nja~ka desnica ne postoji. Izuzev ako se odlazak u dàmiju ne smatra desni~arenjem, a u crkvu multikulturom? Da bi se okotila desnica, moraju postojati aspiracije prema tu|em. Bo{njaci ne umiju sa~uvati ni svoje, a kamo li kidisati na tu|e. Jedina desnica u Bosni su ~etnici i usta{e, pomognuti komunjarama iz SDPa. Oni zajedni~kim snagama rade na preoblikovanju genocidne agresije u gra|anski rat, a {to je izvodljivo samo kroz satanizaciju bo{nja~ke `rtve. Ko god ukaè da je dejtonska stvarnost suprotstavljena imperativima multietni~nosti i samoodrìvosti bh. dru{tva, da ~etni~ki i usta{ki projekti djeluju ispod demokratske {minke, uz pla}enike koji se predstavljaju kao tzv. demokratska alternativa taj }e biti preogla{en desni~arem i fa{istom. A istinski fa{isti, koji do daljnjeg deru Bosnu i blate bo{nja~ku `rtvu, slove kao tzv. demokrate, jer ih okupirani medijski sistem takvim predstavlja. Otud razne ozrenke, bezistan~ad, tucce i nilski konji imaju ekskluzivno pravo da progla{avaju desni~are i fa{iste. A zapravo su u slu`bi osvjedo~enog ~etni~kog i usta{kog fa{izma, sa zadatkom da svaki proplamsaj zdrave bosanske incijative ìgo{u kao ekstremizam. Udruùju se u tzv. pokrete za promjene, u Krugove 99, izmi{ljaju gluposti o nekakvoj tre}oj republici, samo kako bi stvorili la`ni identitet svoje okupatorske, fa{isti~ke, desni~arske su{tine. U protivnom, neko bi od njih podrào ideju o zabrani mononacionalnih stranaka. Neko bi primijetio da nije u redu snimati filmove o pederima (Go West), o gra|anskom ratu (Ni~ija zemlja), o bo{nja~kim }orkanima i ugrusuzima (Gori vatra, Ljeto u ZD), a naspram moralne obaveze da se umjetno{}u svjedo~i genocid, kao doprinos moralnom i pravnom imperativu za povratak BiH u svoje prirodno, povijesno utemeljeno, multietni~ko stanje. Biti od takvih prostitutki progla{en medijskom ikonom bo{nja~ke desnice, fa{istom i nacionalistom zvu~i kao priznanje.
Br. 118, 28. IX 2004.
Dnevnik revolucije
369
Dnevnik revolucije
Izbori bez glasa~a

Bo{njaci se vi{e ne pale na izbore. Cilj je postignut: Depolitizacija Bo{njaka je bila posljednji uvjet za uni{tenje Bosne.
Ni jedni izbori u politi~koj povijesti Bosne nisu imali manje àra nego ovi, lokalni. Nalikuju na zgari{te. Tek vrelina pepela podsje}a da je nekad na predizbornoj pozornici BiH znalo biti vatre. Poku{avale su stranke i kandidati potpaliti emocije bira~a. Ali, ne ide. Na{ se narod upisao u marsovce. Ima pametnija posla nego da slu{a benevetanje blizu 30.000 kandidata. A pogotovo, da stane ured, da se gura, da bi glasao da nekome bude dobro, u naredne ~etiri godine, dok }e njemu, narodu, biti ko{to je i bilo. Narod je odlutao. Ne vjeruje vi{e u politiku.
Crmme is identy
Prije ~etiri godine gorjele su predizborne vatre, zava|ali se jarani, cijepale se familije, tukla su se ~itava sela - sve zbog politike. U Lukavcu i Gra~anici su Bo{njaci koji su se pretumbali na tobe zaklali krmad, natakarili na raànj, i hodali oko dàmija, oko muslimanskih ku}a, da pokaù i Bogu i narodu kako su o(ne)svije{teni. Bili su to isti oni koji su koju godinu prije mahali zelenim zastavama i pijani uzvikivali tekbire. Eto, sa dolaskom SDP-a na vlast mogli su rahat razgolititi svoje {umadijske nerve, oblikovane decenijama preko talasa Radio-[apca. Krme na ra`nju je postalo znak identiteta, granica na kojoj se raspoznaje razlika izme|u retrogradnih i progresivnih sila. Pa {ta, bilo je tako sve vrijeme komunisti~ke diktature, barem {to se ti~e muslimanskih kadrova. Krme}ija stvarnost jedva je izdràla dva ljeta. SDP je u naletu multietni~ke bo{nja~ke volje zavladao svim i sva~im, ali je zglajzao na najgluplji mogu}i na~in kada je po~eo svoje bira~ko tijelo, tj. Bo{njake, optuìvati za tzv. islamski terorizam. Tom ponoru stupidarije, treba dodati i projekte kao {to je ukidanje upotrebe selama u Maglaju, pore|enje boraca Armije RBiH sa ~etnicima, montiranje sudskih procesa protiv bh. patriota Sve je to do op}ih izbora 2002. uvjerilo lahkovjerne Bo{njake da se vrate pod strehu SDA, gdje im ne}e biti ni gore ni bolje, ali ih makar vlast koju biraju ne}e vrije|ati i njihovu `rtvu optuìvati za tzv. islamski terorizam. Poslije }e se ispostaviti da je Zlatko Lagumdìja zaduèn da uni{ti SDP, kao nekada jedinu vrijednu demokratsku alternativu, koja je okupljala najsna`nije intelektualne potencijale u BiH. Danas je SDP minorna partija, protiv koje }e uinat glasati i sami SDP-ovci. Pad od 100% iz 2002. godine, u odnosu na 2000. godinu, ove }e godine biti vi{estruko umnoèn. Tako kazuju istraìvanja. Bezbeli }e opet biti odràn Kongres SDP-a, na kome }e, u znak priznanja, biti biran isti lider, sve dok on ne ostane sam, i {}u}uren, pod jednom uvehlom ruòm.
Swacki truth need of pruth

Bo{njaci su iz straha od SDP-a glasali za SDA. Taj }orsokak generira dvije {tetne pojave: prvo, SDA moè rahat ra~unati na vje~nost, sve dok se ne pojavi neka valjana nacionalna alternativa; taj faraonski status osloba|a SDA od odgovornosti, jer kakva god da je, bolja je od onoga {to nam se prodaje u celofanu tzv. demokratske alternative; drugo, faraonski status SDA legitimira s&h naciokratije, iako se ove tri pojave tek po kontekstu, ali ne i po prirodi, mogu porediti. Projekat Lagumdìjinog uni{tenja SDP-a je usmjeren upravo ka dugoro~nom vezivanja Bo{njaka za SDA, kako bi se oja~ale pozicije srpskih i hrvatskih separatista. Daleko od toga da Lagumdìja radi za SDA, on je na bogatijem platnom spisku, ali njegova misija uni{tenja demokratske alternative ima za cilj blokadu demokratskih promjena u cijeloj BiH. Jer, dokle god SDP slovi kao jedina alternativa, a dokle god se Bo{njaci, pou~eni iskustvom, opravdano pla{e te alternative, i glasaju za SDA, bi}e blokirana mogu}nost ma kakvih promjena na bh. prostoru. Vladavina naciokratije odgovara jedino Srbima i Hrvatima, jer stanje àbokre~ine doprinosi protoku vremena, u kome sve manje ima Bosne, a sve vi{e dejtonske realnosti. [to se ti~e SDA, ona je napravila stidljiv, ali revolucionaran iskorak prema multietni~nosti, jer je odve} svoje liste pro{arala Srbima i Hrvatima. Izlazak iz tripartitnog, naciokratskog konteksta, trebala bi da bude osnovica nacionalne politike u Bo{njaka. Jer je bo{nja~ki nacionalni interes ostvariv jedino kroz bosanskohercegova~ku opciju. Za{to bi taj interes zastupao SDP, kad moè i SDA? E, sad, ba{ka je problem {to se SDA uljuljkala u svoje trutovanske i gotovanske ko~ije, pa nema bogzna kakvih vizija. Dobro je, dok ne tuku, nek nije gore kao da glasi neizre~eni slogan ove antiambiciozne druìne kojoj je sticaj okolnosti na{telio biv{u, sada{nju i budu}u vlast nad bo{nja~kim {lajbukom.
Only se smrth mrdha

Ove }e godine na izbore iza}i onaj koji nema pametnija posla. Odro|avanje naroda od politike je {tetno, ali logi~no. Manjina Bo{njaka }e po inerciji razumljivog straha glasati sa SDA, iako znaju da od toga nemaju nikakvog konkretnog haira. Ve}inu Bo{njaka politika ne zanima. Ko je kriv za to? Da li stranke koje su, svaka na svoj na~in, iznevjerile o~ekivanja, ili dejtonski sistem koji ne dozvoljava nikakvu promjenu strate{ke pometnje i bezna|a? Svejedno je. Jer, u stanju klini~ke smrti bh. dràve, jedino profitiraju separatisti~ki projekti. Dakle, negdje u BiH ipak postoji ìvot. Ne{to se mrda. Pokre}e se, djeluje, napreduje svijest iz Kara|or|eva. Srbi i Hrvati nemaju razloga, opet, da ne povjeruju u isplativost izlaska na izbore. Kad god su izi{li, oja~ali su smisao podjele. Bo{njake je stvarnost uvjerila da njihov glas ne pije vode. Glasali, ne glasali, stanje je gore, i beznade`nije. Narod se zabavio o svojoj muci, pa mu nije ni do ~eg, a kamo li do politike i do namije{tanja vije}ni}kih plata nekakvim neznancima. Nisu Bo{njaci krivi zbog toga. Njihova politi~ka nevolja rezultat je strate{kog projekta. Jer je depolitizacija Bo{njaka uvjet za uni{tenje Bosne.
Br. 118, 29. IX 2004.
Dnevnik revolucije
371
Dnevnik revolucije
Ramazanski turizam
Ramazan je enigma. Vazda nedore~ena pri~a. To je preporoditeljski proces u kome stvarnost dobija nove, a zapravo iskonske dimenzije.
Ramazan je moj godi{nji odmor! S rado{}u napu{tam tamnicu svakodnevlja i ulazim u prostranstvo mira i spokoja. Ramazanski dani nose miruh djetinjstva. Odjednom vidimo boje, osjetimo mirise, zapaàmo detalje Vremena je u izobilju. Vrijeme ne gospodari nama, ve} mi njime. Tako je to bilo nekad, prije nego {to smo uplovili u ìvot ambicija. Djetinjstvo je bez ambicija. Vrijeme ga nikud ne goni. Djetinjstvo goni vrijeme. Igra se s njime. Kao ma~ka s mi{em. Ramazan otvara neke zape~a~ene aure spoznaje, i otvara nove. Vra}a nas u ljepote koje smo zaboravili, i vodi nas kroz neotkrivene predjele uma. To je vrhunsko putovanje kroz vrijeme i osje}aje. Ljudi daju ogromne pare da proputuju svijetom, da doìve nove osje}aje. Kakva je razlika? Sve je, svakako, u mislima. Zato je ramazan putovanje kroz sopstvene odaje. Prirodni turizam.
Bllasfemy of islam
Bezbeli }e me sad napasti pravovjerni iz Islamske zajednice. ]uj, njega, murtatina, usudio se da ramazan uporedi sa turizmom! Pa zna li on {ta je turizam? To su autobusi, to~kovi, striptizi, kokteli, provo|enja i zavo|enja Turizam je hojmigahoj, zguzanaguz, tandaramandara. Zna li on da je ramazan post i ibadet, u smijernosti i jednosmijernosti, nema tu ni{ta izvan tipizirane slike i prilike! Prije dvije godine izbila je golema polemika u povodu mog teksta Ramazanska revolucija. Najavljene su i krivi~ne prijave, ali su stopirane, jer je neko razumio {irinu gluposti. Moja je krivica bila {to sam napisao kako su ramazan postili mnogi koji nemaju pojma o islamu, pa i oni koji nisu muslimani. U nekim je srednjim {kolama u Sarajevu, Tuzli i Zenici bila furka da cijeli razredi poste. Ramazan su postila, hvala Bogu, i kr{}anska djeca. Poku{ao sam objasniti kako je ta volja specifikum bosanske interkulturalnosti. Smatrao sam korisnijim da muslimani koji ne klanjaju i islam poznaju povr{no, poste ramazan, nego da iftare ~varke. No, pravovjernici iz IZ su me grdno napali sa tezom da ramazan mogu postiti samo pravi muslimani. Dijalog na ovu temu se zavr{ava sa tezom da nema nepravijih muslimana od onih koji sebi uzimaju za pravo da odre|uju ko jeste a ko nije pravi. Jer, uzimati na sebe Njegove ingerencije, grdna je blasfemija.
Maxallic muslim story

Ljepota islama je u slobodi koja je ostavljena ~ovjekovom odnosu prema Bogu. Moè IZ misliti {ta ho}e, ali to ne}e uticati na mno{tvo tih nepravih muslimana u Bo{njaka da poste ramazan, da se osje}aju muslimanima, i da im bude lijepo. Ljudi }e raditi po svome, svakako. Eto, postit }u i ja, a da ne}u ni jednom klanjati.
Jer, ne znam. Prou~it }u ono {to znam, kad zapostim, i prije nego iftarim. Osje}at }u se muslimanom, {ta god ko o tom mom islamu mislio. A da li }u ju~er, danas ili sutra po~eti klanjati, ne ti~e se nikog osim mene. Mo`da ve} klanjam, godinama, ali i to se ne ti~e nikog, ovozemaljskog. Ta ambicija za propitivanjem islamske privatnosti ima u sebi mahalske karakteristike. Neko bi htio da mi u|e u ku}u, da mi zaviri u {erpu, da vidi {ta jedem, gdje spavam, kakav mi je zahod, koji safun koristim, e kako bi mogao ispijati kahvu i trabunjati o tome kakav sam ja ~ovjek. Odnos prema Bogu je stvar privatnosti svakog ljudskog stvora, samim tim {to pred Bogom, ni na po~etku, ni na kraju, nema nikog vi{e. Mo`da neko misli druk~ije. Ja mislim ovako. Ko je onda ve}i musliman? Ja to ne znam. Onaj ko tvrdi da zna laè. Ali, nisam htio pisati o ovome. Odvukla me pri~a. Htio sam rijet ne{to drugo. Stali smo na turizmu.
Refugges in the home

Poku{ajte uporediti dan prije i poslije po~etka ramazana. Osjetite li razliku? Na jednoj strani je vreva, na drugoj ti{ina. Kao da smo u{li u neku savr{eniju stvarnost. [ta se dogodilo? Odjednom se u na{ ìvotni prostor naselilo bezbroj smijernih i zadovoljnih du{a. Zato se bogomolje, biblioteke i {kole razlikuju od ~ekaonica. Prisutnost konstruktivnog duha oplemenjuje materiju. Zra~enje ramazana se potpuno moè osjetiti u postu. No, uvjeren sam da i svi drugi, ako èle, mogu osjetiti smiraj svakodnevnice. To im je poziv da se pridruè postu, da postanu dio kolektivnog prstena pozitivne energije. Tek tako, osjetit }e puninu zadovoljstva. Eto, ako ih je stid, ako im je to prvi put, ne moraju nikom re}i. Nek to u~ine za sebe. Samo da osjete ~ar putovanja kroz zakr~ene i okorovljene predjele svoje du{e. Ramazan je enigma. Vazda nedore~ena pri~a. ûdi me da neko dosad nije sakupio ili inicirao zbornik eseja o doìvljaju ramazana. Jer, to je jedno posve novo, preporoditeljsko stanje duha u kome stvarnost ima nove, a zapravo iskonske dimenzije. Esej bih po~eo od ramazanskih {etnji po skladi{tima polovne robe. Predgra|e. Svrake. Hladnjikav vjetar. Rudar bez zuba. Stari gramofon. Otkud ja ovdje? Ramazan je. Do iftara ima jo{ hi~me vremena. Zato, polahko, nogu za nogom. Na odmoru sam. U djetinjstvu sam. Kod ku}e sam. Imat }u kad biti prognanik.
Br. 119, 12. X 2004.
Dnevnik revolucije
373
Dnevnik revolucije
Zaustavite Zemlju, silazim!

Ameri~ki je sistem pretovio Amerikance i od njih posljednjih decenija stvorio parazite spremne da budu debilna masa koja za svog Predsjednika bira bjelosvjetskog idiota
Dobio sam Naredbu (br. 2/11-04) da napi{em kolumbu o predsjedni~kim izborima u Americi. Bolje da su mi dali da unesem deset tona }umura nego da pi{em o gadljivim stvarima. Iskreno, otkako je Zlatku Lagumdìji i meni Klinton li~no javio da je Bu{ pobijedio, trudim se da {to manje gledam tv, u nastojanju da izbjegnem svaki susret za ogavnim likom ameri~kog Predsjednika. Njegova pobjeda moj je najve}i poraz, jer vi{e ne vjerujem u onih 51 odsto koji su uvijek na strani pameti i ìvota. Bio sam ubije|en da }e ameri~ka nacija s lako}om, ubjedljivo mar{nuti ovog majmuna koji je ponizio Ameriku i zadevero cijeli Svijet. Pretpostavljam da ve}ina na{ih ~itatelja dijeli moja osje}anja, i da im se gadi ~itati tekstove o porazu svoje vjere u nadmo} harmonije univerzuma. Ali, eto, poku{ajmo skrpiti neki tekst, pa ko ho}e nek ~ita, ko ne}e ne mora, ja, bogami, sebe ne}u ponovo ~itati. Recimo, tekst bi mogao krenuti ovako
And the haywann and the wo

Sti~e se utisak da je Bin Laden nekakav ameri~ki uli~ar, halugar, narkoman, kome je FBI obe}ao toplu sobu i hrpe kokaina u zamjenu za njegovo povremeno slikanje u holivudskim scenografijama pustinje i pra{ume. Izgleda da Al-Kaida i Bin Laden i ne postoje, izuzev u ameri~koj filmskoj tvornici iluzija, koja je jo{ od Reganovih vremena u interaktivnoj vezi s politikom. Ne zna se vi{e {ta je stvarnost, a {ta film, jer se u stvarnosti koriste filmski kodovi, a u filmu stvarnosni. Uklju~ivanje Bin Ladena u Bu{ovu kampanju, ~etiri dana prije izbora, sa diznijevskom prijetnjom Amerikancima (buhuhuuu!), toliko je providno da se zdravoj pameti od tog jadluka povra}a. Totalno trovanje nastaje sa spoznajom da su milioni Amerikanaca pofafali ovu podvalu sa Bin Ladenovom predizbornom prijetnjom, kao {to su uostalom pofafali i pri~u o 11. septembru i svim drugim lafinama koje je servirala Bu{ova administracija. [ta je stra{no u Bu{ovom reizboru? Nema {ta nije! Stra{no je da su Amerikanci glasali za osobu ~ije se debilnosti gnu{a i pla{i sav civilizirani svijet. Stra{no je {to su glasali za manijaka koji je kreirao 11. septembar, pobio 3000 ljudi, kako bi mogao proglasiti tzv. rat protiv terorizma, Ameriku uvu}i u stanje paranoje, i kako bi mogao do daljnjeg kontrolirati ameri~ku svijest, stvaraju}i od svoje zlo~ina~ke pojave navodnog oslobodioca. Cilj operacije jeste stalno proizvo|enje novih konflikata u Svijetu, kako bi vojno-industrijski lobi u Americi mogao nesmetano, i legalno, plja~kati dràvni budèt. Bu{u je svejedno {to }e u tim ratovima izginuti hiljade Amerikanaca. Izgleda da je i Amerikancima svejedno {to glasaju za hajvana koji je kreator ameri~ke tragedije, i nesumnjivog poraza. Ko je kriv {to Amerikanci ne vide da je Bu{ vo?
Occothy and idiothy

Pobjedu ovog opakog debila treba razumjeti kao rezultat mentalne globalizacije koja je dovela do politi~ke idiotizacije ameri~ke nacije. Svijest kriti~ne mase Amerikanaca je atrofirala kroz potro{a~ku ideologiju `deranja, debljanja i zvjerlanja u tv. Ta svijest nalikuje na invalidska tijela ugojenih Amerikanaca, ~iji se stomaci vuku po zemlji, a kamionske im stra`njice vi{e ne mogu stati ni na jednu normalnu wc {olju. Zato se u SAD prave wc {olje promjera traktorskog to~ka, kako bi slonovske guzi~etine mogle stati, i srati. Iz bolesnog, tromog, zama{}enog ameri~kog tijela ne moè izvirati ni druk~iji duh. Mediji ameri~ku svijest vode ko{to svaki ~oban vodi kozu. Zato Amerikanci vi{e ne postoje. Oni su tek idiotizirani, biv{i ljudi, ~ovjekoliki roboti, programirani da vide ono {to im se servira. Ali, otkud onda u rukama takvih idiota najmo}nija dràva Svijeta? Eto, mi smo ko biva vitalni, ~usti, lijepi, pametni, a dràva nam na samrti. Kako to, majkumu? Klju~ je u sistemu. Upregne{ konja u sistem kai{eva i plugova pa ti uzore njivu. Upregne{ ljude u kvalitetan sistem pa grade dràvu. No, ameri~ki je sistem predojio i pretovio Amerikance i od njih posljednjih decenija stvorio gojazne, trome i glupe parazite. Amerikanci opstaju jedino jo{ zahvaljuju}i sistemu. No, parazitska }e utroba, kad sve potamani, smazati i samu sebe. To su prirodne zakonitosti. Carstva se raspadaju na vrhuncu mo}i. Jabuka otpadne s grane kad je najzrelija. @ivot ulazi u starost iz pune zrelosti. I tako redom. Prosje~an Amerikanac i prosje~an Bosanac danas se razlikuju kao stari magarac i mladi konj. Ali i sudbina Bosne je u rukama ameri~kog sistema kojim upravljaju deamerikanizirani idioti. Lahko bi za Bosnu, malehna je, Svijet moè i bez nje. Ali, planeta strepi pred ameri~kom (zlo)voljom. Takav globalizacijski suverenitet nikada u povijesti civilizacije nije ostvarila ni jedna vlast. Po{to je neprirodno, bludno, nemogu}e da svijetom vlada jedna kandìja, bez straha i zazora, jer je svijet ustoli~en na dualitetu dobra i zla, a po{to Amerika vlada svim i sva~im, mogu}a su dva raspleta: prvi, da Amerika samu sebe uni{ti, u nedostatku vaspitnog odgovora; drugi, manje vjerovatan, da Ameriku neko tre}i, mo`da Marsovci, prizove pameti. ôvjeka vi{e niko ni{ta ne pita. Dosad smo mislili da je samo Bog iznad nas. Po{to nema ni{ta iznad Boga, onda je do Boga da sa~uva Svijet od Amerike. Od gnu{anja bih zapjevao pjesmu: Zastavite Zemlju, silazim!, ali nije ljudski ostaviti zemaljske }ilime hajvanima.
Br. 121, 9. XI 2004.
Dnevnik revolucije
375
Dnevnik revolucije
Oleee, Oleee, Olena!

Dingospo sjede, sve blje{ti, trep}u sijalice, ona mu se udvara, on je neodoljiv, ona po{tena, slu~ajno je kurva, on bi je oènio, strankinja je, pa nek vidi selo kaka je on marka, da strankinju materi dovede
Ulicu Mar{ala Tita u Sarajevu treba preimenovati u Ulicu Olene Popik! Vi{e ova moldavska buhara govori o na{em identitetu, nego i Tito i Alija zajedno. Od Olene smo barem nau~ili osnove kapitalizma. Kako? Tako {to kapitalisti~ki zloduh nema milosti za na{e transhistorijske traume, begovske komplekse, patrijarhalne percepcije, za na{u mutavost u kojoj jednu prostitutku doìvljavamo kao nesretnu hanumu pa je tasla~imo bez prezervativa, vjeruju}i da je sve to idili~no i mehko kao u sevdalinci. Od side preminula Olena Popik je prosvjetitelj, bo{nja~ki Dositej Obradovi}, zarazna bomba ~iji bi preìvjeli virusi mogli dozvati pameti na{u transhistorijsku zatucanost.
Jukebox of uzzdaxs
Komesar je, glavom, bradom i midù{om, jedne prilike bio u jednoj javnoj ku}i! Zbilo se to u Ma|arskoj. U Pe~uhu se odràvala neka me|unarodna konferencija, na kojoj je sudjelovala i na{a elita. Uve~er, nakon uvodne sesije, neko nam je predloìo: Hajmo na pi}e u javnu ku}u! Ta baraka smje{tena je na pola puta izme|u Pe~uha i Harkanja. Elita se potrpa u nekoliko kola i krenu. Po{to jedini ja tada nisam bio oènjen, smatrao sam da mi je pred Bogom i Narodom opro{teno {to }u u}i u ovaj dùboks uzdaha. Htio sam vidjeti kaka je situacija. Jedno su pri~e, a drugo je program uìvo. S vrata ugledah golu ènsku kako se vrti oko {ipke, i prepadoh se. Ne{to me sramota, zbog nje, pa sve gledam pridase. Okolo, jo{ desetak polugolih cura. Za {ankom, me|edi. Na monitorima porni}i. Svjetlo zadimljeno, jedino {ipka sija, a cure se smjenjuju. Bosanska elita posjeda za dva stola, a ove se cure razmili{e oko nas, da zapodjenu razgovor. Nabadaju na{, a i na{i nabadaju po njima. U jedne vidim neke fleke po rukama, ko li{ajevi. Kaè da je bejagi studentica, o ovdje radi preko vikenda za |eparac. Nije pro{lo malo, a ~etiri-pet uglednih gra|ana odo{e u sobe. Jedan voli debele, pa je pokupio neku debelu. Komesar, opet, pije pi}e i razmi{lja o te{koj sudbini Bo{njaka. Utom do mene sjede jedna prelijepa cura. Plava, krhka, ko an|eo. Malo je falilo da se zaljubim, pa da joj dadnem 50 maraka za 15 minuta. Dok sam se lomio u moralnim i higijenskim dilemama, ova an|elka se izgubi. Gledam gdje je. Kad ona, kurvetina jedna, sjedi u krilu nekom masnom kamiondìji, koji jo{ malo pa joj moè biti dedo. On je pipa, a ona se kiko}e. Mene o{inu neka ljubomora, ko kanta hladne vode, od koje sam razumio sve {to se trebalo razumjeti. Ali ta moja talentiranost da prostitutku doìvim kao ènu, da njenu fizi~ku ljepotu osjetim kao
~istotu, razumjeti }u kao obrazac na kome funkcionira bo{nja~ka patrijarhalnost u dodiru sa trì{nom logikom prostitucije. U ovom obrascu leì odgovor na pitanje za{to bo{nja~ki jeba~i na baterije nisu koristili prezervativ iskreno ljube}i zaraènu Olenu Popik.
Go to the curwe cou swathove

Mogla bi se uspostaviti psihosocijalna i subkulturna paralela izme|u gipsanih labudova i lavova pred bo{nja~kim hu|ericama, meksikanskih tv serija i pomame da se po javnim ku}ama opona{a blagostanje. Svi ovi, i mnogi drugi sli~ni znakovi postratnog bo{nja~kog identiteta, ukazuju na rasap nacionalnog smisla, na podavanje ~arima ki~a i globalizacijskog ni{tavila. U kombinaciji sa transhistorijskom pri~om o begovima koji su se kurvali po Pe{ti, te sa podgrijanim satara{em od gazija, konja vranih i sablji probranih, ove osobine daju hemijsku supstancu mutavosti. Su{tina je u slabosti na{eg ~ovjeka da se suo~i sa stvarno{}u, sa okruènjem, u kome lirska prenemaganja epskih ambicija ne zna~e ni{ta, osim produètka agonije. Nau~no je utvr|eno da gluplji ljudi ìve kra}e, jer njihovo tijelo ne dobija pokreta~ke impulse. Otud je logi~no {to bo{nja~ki nacionalni kolektivitet skapava pod udarima ni{tavila. Bo{nja~ko tijelo bez duhovnog sadràja postaje tek truplo no{eno ritmom kanalizacije. Ba{ka je pri~a za{to je to tako, koliko u tome ima historijskog genetskog naslije|a, a koliko nedoraslosti bo{nja~ke politike da se suo~i sa nu`no{}u reformacije. Samo je ovakva besciljnost mogla stvoriti armiju Bo{njaka koji u javne ku}e odlaze ko u svatove. (Getting into prostitution as if it were a wedding party. Ma zna komesar engleski!) To je ne{to najljep{e {to se njihovoj {upljini moglo dogoditi! Dingospo sjede, sve blje{ti, trep}u sijalice, ona mu se udvara, on je neodoljiv, ona po{tena, slu~ajno je kurva, on bi je oènio, strankinja je, pa nek vidi selo kaka je on marka, da strankinju materi dovede Potra`nja diktira ponudu, te ne trebamo imati iluziju da javne ku}e egzistiraju same od sebe. Mi smo tu jer ste vi to traìli!
Hutba about curtonn

Dva su problema. Jedan je u korumpiranosti reformirane policije i pravosu|a, koji su dopustili postojanje javnih ku}a. Bezbeli ubiru pinku. Na{ zakon zabranjuje ove konc-logore za ène, i tako treba da ostane. Legalizacija prostitucije ne bi rije{ila problem, jer bi se uspostavilo sivo trì{te. Ako danas ne funkcionira zabrana prostitucije, ne bi sutra funkcionirala ni zabrana nelegalizirane prostitucije. Isto vaì i za legalizaciju lakih droga. Dakle, pri~a o legalizaciji zla je obi~no sranje. Drugi problem je seksualni provincijalizam na{eg ~ovjeka. Olena Popik nam je trebala da razumijemo blagodati kurtona. Ipak, ne bi bilo lo{e da reis Ceri} jednu hutbu posveti kurtonu. Njemu se vjeruje.
Br. 122, 23. XI 2004.
Dnevnik revolucije
377
Dnevnik revolucije
Tu|manovim stazama okupacije

Hrvatske institucije tzv. kulture iz zapadnog Mostara dobit }e iz Zagreba pomo} od 20 miliona maraka, {to je deset puta vi{e nego {to je za federalne institucije kulture predvi|eno budètom Federacije
Usta{ki Dnevni list iz Mostara, u kome su glavni kolumnisti novinari iz policijskog magazina 60 minuta, ovih je dana afirmativno pisao o nastavku hegemonisti~ke politike Vlade u Zagrebu, koja se kroz finansijsku potporu separatisti~kim projektima petlja u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine. U~enici Bobanovog glasnogovornika Smiljka [agolja, u ovom su listu hvalospjevno pozdravili odluku Vlade Hrvatske da ove godine izdvoji preko 80 miliona kuna za projekte pomo}i Hrvatima Bosne i Hercegovine. Ekskluzivna pomo} hrvatskom narodu, a ne dràvi BiH, kao i adrese na koje }e biti upu}ena enormna finansijska stredstva, ukazuju da Hrvatska nije ni{ta izmijenila u odnosu na agresorsku politiku tu|manacizma.
Camionn cunna for ustashe

U septembru je bez ikakvog kriti~kog osvrta pro{la izjava Stipe Mesi}a kojom sugerira da bi BiH, podijeljena na tri etnonacionalne republike, mogla biti efikasna i u ìvotnom interesu bh. gra|ana. Izgleda da je bh. javnost do te mjere medijski okupirana da nikoga vi{e ne zanima kada se Predsjednik susjedne dràve deklarira za podjelu BiH. Jednako tako, bez odijeka prolazi ~injenica da Vlada Hrvatske ve} godinama sponzorira separatisti~ke projekte tzv. Herceg-Bosne, te da je ova pomo} iz godine u godinu sve ve}a. To je svota od oko 20 miliona maraka, koliko, primjerice, iznosi godi{nji budèt gradova poput Tuzle i Zenice. Kratka analiza projekata koje }e u Mostaru finansirati Vlada Hrvatske ukazuje na ~injenicu da }e tzv. kultura tzv. Herceg-Bosne raspolagati sa finansijskim sredstvima sa kojima se, recimo u Zenici, u toku ~itave godine realiziraju komunalni, graditeljski i ini projekti gradske administracije. U Tuzli se vodi debela rasprava da li }e kultura dobiti jedan i po ili dva procenta iz ukupnog budèta, {to zna~i ni ~itavih pola miliona maraka, dok }e Hrvati u Mostaru za tzv. kulturu dobiti iznos cjelokupnog tuzlanskog budèta. Sve tuzlanske institucije kulture, koje ba{tine bogatu tradiciju, rastegnut }e se na par stotina hiljada maraka, dok }e se tzv. herceg-bosanska kultura rasprostrijeti na iznos od 20 miliona maraka. Dakako, ovaj iznos ne isklju~uje legalno pravo tzv. herceg-bosanskih institucija kulture da zahvataju ono {to ih sljeduje iz federalnog i kantonalnog budèta, a i to uz velikohrvatsku naklonost doma}ih du`nosnika; tako se dogodilo da nekakav bo}arski klub iz Livna ili Duvna, ko bi ga znao, dobije 300.000 maraka od na{eg multikulturnog ministra Grahovca, a da desetine bosanskih institucija kulture, sa bogatim rodoslovljem, dobiju tek koju hiljadu, ili ni{ta. Tako budèt tzv. herceg378 Dnevnik revolucije
bosanskih institucija prema{uje cifru od 20 miliona maraka, i vjerovatno postaje jedan od najbogatijih u Evropi. Stara je to osvaja~ka shema. No, istinska dimenzija ovog slu~aja raspoznaje se kroz pore|enje sa iznosom koji se izdvaja sa institucije kulture od federalnog zna~aja. Dakle, za sve federalne institucije kulture u toku ove godine predvi|eno je budètom ni cijelih dva miliona maraka, ta~nije 1,8 miliona, {to je preko deset puta manje nego {to }e samo od Vlade Hrvatske dobiti tzv. kulturnjaci u zapadnom Mostaru. Kad se saberu sve stavke u kulturi koje finansira Vlada Federacije, kao {to su kinematografija, izdava{tvo, mediji, razna udruènja, itd, itd, a tome treba dodati i institucije od bh. zna~aja, kao {to su Zemaljski muzej i sl. - to po prijedlogu iznosi jedva deset miliona maraka, a po realizacije duplo manje. To zna~i da kompletna bh. kultura dobija ~etverostruko manje novaca nego {to }e od Vlade Hrvatske dobiti tzv. hrvatska kultura u zapadnom Mostaru.
Demarche siccterion
Duga~aj je spisak svih projekata koje }e u zapadnom Mostaru finansirati hrvatska hegemonija. Ilustracije radi, navest }emo da }e nekakav Muzej Hrvatske zajednice Herceg-Bosne dobiti 400.000 kuna. Muzej, bezbeli, veli~a lik i djelo Mate Bobana, jer prije njega ta tzv. Herceg-Bosna nije ni postojala. Radio i televizija tzv. Herceg-Bosne }e u ukupnom iznosu dobiti 400.000 kuna. Separatisti~ka Hrvatska zajednica HB }e za izdavanje knjige o Hrvatima u BiH i ratu dobiti 250.000 kuna, {to je enormna svota za izdava~ki projekat. Zagreb, o~ito, ne àli para kako bi redizajnirao istinu o genocidnoj agresiji na BiH, koja se, evo, potvr|uje i kroz finansiranje politi~kih projekata na tzv. kulturnom planu. Dok lutkarska pozori{ta u Sarajevu gotovo da i ne postoje, jer nemaju para, Lutkarsko kazali{te Mostar }e iz Zagreba dobiti 300.000 kuna. Hrvatsko kazali{te Mostar, osnovano odlukom Mate Bobana, dobit }e 355.000 kuna. I tako redom Bilo bi logi~no da bh. zvani~nici upute demar{ Vladi u Zagrebu i da poru~e kako se samo finansijska pomo} preko dràvnih institucija moè smatrati dobrodo{lom i prijateljskom, dok finansiranje isklju~ivih hrvatskih projekata ima zna~enje petljanja u unutarnje stvari BiH. Suvereno je pravo na{e Vlade da planski raspore|uje finansijska sredstva. Zvani~ni Zagreb na ovaj na~in destabilizira bh. vlasti, jer tzv. hrvatsku kulturu dovodi u povla{ten poloàj. Otud, Visoki predstavnik ima zreo prostor da blokira ove okupatorske pe~ate. On bi mogao usloviti Zagreb, ili da novac po{alje na adresu bh. vlasti, da ga one raspore|uju, ili da blokira isplatu sredstava. Za civilizaciju je bitniji opstanak stoljetnog Zemaljskog muzeja BiH, ili Nacionalne biblioteke BiH, nego tzv. muzeja Mate Bobana.
Br. 123, 7. XII 2004.
Dnevnik revolucije
379
Dnevnik revolucije
Vlah sa voznim redom

Ovdje su od 92.-95. sva ljudska stvorenja ispo~etka ra|ana, jer su geleri imali funkciju spermatozoida. U ratu nije bilo kurtona pa smo se svi oplodili, ko blizanci. Zato je Marko Ve{ovi} na{ brat, i zato smo du`ni Marka braniti od nekakvog Jevrema.
Jevrem Brkovi}, dakle, tvrdi kako je Marko Ve{ovi} bio mu{terija da bude nekakav ministar na Palama, poput Dutine ili Toholja, a po{to mu se to izjalovilo Marko je postao zakleti neprijatelj ~etni{tva. Otkud znamo da to Jevrem ne izmi{lja, jer mu je moèbit Marko ne{to stao na ùlj. Za{to bismo vi{e vjerovali Jevremu, nego Marku? Jevrem nije napisao ni dlaku tekstova iz Markove frizure, u kojoj svaka dlaka svjedo~i protiv ~etni{tva. Napose, Marko nije ostavio nikakav trag po kome bismo vjerovali da je htio da se popne na Pale. A, eto, {ta i da jeste? Marko nije Marko po onome {to sanja, ve} po onome {to ostavi na bojnom polju. A, ostavio je svjedo~anastvo da svi Crnogorci nisu isti, pa makar on bio taj jedan i jedini.
Wllax without wozny redh

Jevremovo proganjanje Marka, i na{e radovanje {to eto ni Markovo maslo nije za ramazana, {to su svi vlasi ipak isti, znakovito je za razumijevanje na{eg odnosa prema ikebanama koje su preostale u opuhanom bosanskom |ulistanu. Odnos prema Marku, Jovi, Ivanu ili Gradimiru svjedo~i na{ odnos prema Bosni. Ako nismo sposobni da ove ìve ograde uvaàvamo kao dio svoje ba{~e, tada pokazujemo da nam nije stalo do Bosne, a bez Bosne nema ni nas. E, sad, sve to nije tako jednostavno, kao kad se kaè, jer i Marko i Ivan imaju svoje mahane koje kad im se kaù namah ispadnu re~ene na fundamentalisti~koj osnovi. Dakle, kako moèmo Marka ili Ivana uvaàvati kao dio svoje botanike ako im ne moèmo ko svoj svome kazati nije ti dobro ovo, nije ti dobro ono a da to ne ispadne dokaz da je Sarajevo ipak muslimanski grad. Vlah bez voznog reda, od naslova kolumne, pa kroz hi~me tekstova, vazda potencira to svoju vlahindurov{tinu, ~ime nama, svojim ~itateljima, me}e do znanja, da on ba{ i nije odavdje, i da ga se ima razumijevati kao vlaha, iako mi to ne}emo. Mi smo hipici, za nas su svi ljudi isti! Droga Portoro`! Ali, hvala Bogu, da nismo bili ovako drogirani i opi~eni mogla bi nam se prikazati stvarnost, pa bismo razumjeli da nas svi vide samo kao muslimane, kao azijate, {to natuknu Mile Stoji}, a da samo mi sebe vidimo i pozdravljamo kao europejce. Ipak je insan ono {to misli da je, a ne ono {to drugi o njemu misle, a ono {to jeste odre|uje tokove sudbine. Tako i na{ vlah bez voznog reda sam sebe progla{ava vlahom, iako ga mi vidimo kao dio na{e ha{i{arske druìne. Moglo bi se Marku Ve{ovi}u zamjeriti {to{ta, kao i svakom, a glavna mu je zamjerka to {to nikad nije presto biti, ili {to je posto, vlah. U na{em vilajetu takvijeh prikaza nejma. Njima se pripadaju djeca, ko baba-rogom, koja uvijek ìvi
u nekoj pe}ini, s onu stranu Drine. A Marko je, haman, s ovu, na{u stranu Drine. îm je protiv ~etnika, s nama je. A mi smo svikli da svoje ljude mari{emo, da se ne pohase ja tebe, ti mene - a Marka ne smijemo marisati, jer odmah potegne ono da je vlah, da je krme u Teheranu. Kako onda moè i biti i ne biti s nama, majka mu stara?! E, sad malo o tom Jevremu
Spermatozoid story
Ko je taj, odakle je taj da prosti{, }elavi kosijaner s bradicom, {to nam se povremeno prikaè u novinama, a nama se u~ini da je sa freske si{o, ko brat Svetog Save, pa nam ne{to drvi, hirovito i plahovito?! Li~i na Ivana Lovrenovi}a, vazda vaàn, a nema djela, sav u bro{urama. ôvjek bi reko, kad umre, bi}e spomenik, takva je to faca. I, sad se on pojavio da rastuluma~i ko je nama Marko Ve{ovi}. Ko veli, Huso i Haso to ne mogu znati. E, vidi{, Jevreme, bradonjico, Marko je Ve{ovi} na{ brat, jer smo u istoj be{ici odrasli, ista nas je sisa zadojila. Ovdje su od 92.-95. sva ljudska stvorenja ispo~etka ra|ana, jer su geleri imali funkciju spermatozoida. U ratu nije bilo kurtona pa smo se svi oplodili, ko blizanci. E, sad, ba{ka je pri~a {to su neka bra}a promijenila vjeru ili {to su se po~eli kurvati za pare. Ali, brat, kakav god da je, opet je pre~i od svakog ko bi da tom bratstvu presu|uje. Ja mogu re}i da Marko ne valja, i Marko moè re}i da ja ne valjam. Eto, Marko je napisao za mene da sam {izofreni~ar, i to mu ne}u zaboraviti, jer sam mislio da je zdraviji i moralniji od Senada Avdi}a Tuke koji je ovo sranje izmislio. Tim prije {to sam ja o svome profesoru i dragom pjesniku napisao mnogo lijepih rije~i, a nikad ru`nu. I, tim prije, {to Marko ima glavu, pjesni~ku, pa je u toj glavi mogao pretpostaviti kako }e njegova gadost zaboljeti mog oca i majku, koje zna, dobro. Ali, Marko moè derati po meni, i ja po njemu, jer smo mi bosanska familija, ali Jevrem Brkovi} ne moè derati po Marku, ovdje, u na{oj avliji, jer je Marko na{e duhovno vlasni{tvo. E, ako Marko nekad odlu~i da povla{i na{e mi{ljenje o sebi, prosto mu bilo. Zasad je to tako.
Pockwarrena the plocha

Zgadilo mi se radovanje koje su neki ljudi iskazivali zbog Jevremovog bla}enja Marka. Zgadilo mi se kako ne~ija hrakotina moè nadja~ati sve {to je Marko posijao po Bosni, kao svjedo~anstvo da bosanska tragedija nije muslimanska, ve} evropska. Zgadila mi se ta jeftino}a pameti i pam}enja. Zatim, ve} dugo sam zga|en nad Markovim trljanjem vlahov{tine. Ko pokvarena plo~a. Ta onanija provocira, pa se ~ini da vlah ima vozni red. U protivnom, Marko bi ve} razumio da ìvi me|u bogumilima i hipicima.
Br. 124, 20. XII 2004.
Dnevnik revolucije
381
Dejtonska ludnica
Ima li manijaka u bh. politici

Bilo bi pogre{no voditi rat protiv politi~kih manijaka. Kao {to je pogre{no loviti sitne dilere u ratu protiv droge. Zmiju treba mlatnuti u glavu, a to je sistem koji generira negativne pojave. Primjerice, za{to 70-tih ili 80-tih godina u BiH nismo imali manijake u politici? Zato {to je sistem uspostavio skalu vrijednosti po kojoj politi~ar moè biti samo pristojan, obrazovan, gra|anski opredjeljen pojedinac. Posljednjih 14 godina opsjedaju nas politi~ki manijaci, koji nacionalizam i mr`nju prema kom{ijama promoviraju kao vrlinu. To je rezultat sistema koji je la`no predstavio proces politi~ke tranzicije. U BiH ne moè biti demokratije sve dok postoje mononacionalne stranke! U drugim zemljama, mo`da, moè, jer u Srbiji, Hrvatskoj ili Francuskoj ìvi apsolutna ve}ina jednog naroda. Ali, BiH je specifikum i stoga je ovdje antinacionalizam jedina mjera demokratije i progresa. Politi~ki manijak je u BiH ustoli~en onog ~asa kada je Partija dozvolila formiranje mononacionalnih stranaka. SDA je po~inila harakiri nad bo{nja~kim nacionalnim interesima kada se formirala kao prva mononacionalna stranka, i time legitimizirala separatisti~ke ambicije potom formiranih SDS-a i HDZ-a. Dakle, ni Partija, ni SDA, nisu smjele po~initi ovaj fatalni zlo~in nad svojim tobo`njim deklaracijama, a time ni nad politi~kom logikom bh. opstojnosti. Dejton je samo uvaìo politi~ki i vojni realitet, i time produìo agoniju zapo~etu 1990. godine. Iz imbecilnog realiteta prognani su pametni i zdravi pojedinci, jer nisu kurentna roba. Traè se beski~menjaci koji }e zbog materijalnog profita generirati razlike, a ne zajedni{tvo, mr`nju, a ne ljubav, avlijski mentalitet, a ne ru{enje granica Gdje je izlaz? U izmjenama Izbornog zakona, u zabrani mononacionalnih stranaka, u ukidanju poslani~kih pau{ala, u uspostavljanju jedinstvenih multietni~kih i demokratskih pravila za unutarnji ìvot stranaka, jer bi nas sve to oslobodilo pija~ara koji su u politiku nahrupili zbog profita, i koji su zbog tog profita spremni glumiti manijake i kada to i nisu?! Dakle, nu`no je mijenjati sistem koji generira manijakalne pojave, i uspostaviti sistem u kome }e antinacionalizam i tolerancija ~initi skalu vrijednosti. Svaki politi~ki sistem mora biti prilagodljiv izazovima koji mogu ugroziti njegovu temeljnu ideju. Vidjeli smo kako je nefleksibilnost jugoslovenskog sistema proizvela sopstveni raspad i tragediju. Danas vidimo kako ameri~ki sistem ne moè odgovoriti izazovu sprje~avanja vojno-industrijske hunte da na vlasti odrì o~iglednog manijaka. Amerika je danas zato~enik krsta{kih fundamentalista ~iji je su{tinski cilj plja~ka nacionalnog budèta pod izgovorom novih ratova. I mi smo `rtve istovjetnog fobijskog obrasca. Otud je te{ko znati da li su politi~ki manijaci tek glumci koji bolest koriste kao pokri}e za plja~ku nacionalne imovine. Stoga bi u svim dru{tvima vrijedilo graditi akademske autoritete koji bi bili neovisni i nadre|eni svim prolaznim - politi~arima. U situaciji gdje je politi~ar nadre|en akademskoj pameti, kao {to je to bilo u komunisti~kim zemljama, kao {to je to jo{ uvijek kod nas, ili odnedavno u Americi, javlja se totalitarizam koji poreme}aje zdrave pameti promovira kao nacionalne vrline.
Br. 124, 20. XII 2004.
382
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
PromoCIA fa{izma
Da li Amerika stoji iza rehabilitacije ~etni{tva i usta{tva?
Da li je zemlja Srbija ba{ tolika }alovina pa da na svoju ruku rehabilitira ~etni~ki pokret i proglasi ga antifa{isti~kim? U svijetu globalisti~kog imperijalizma ovako se krupne odluke ne donose bez miga Velikog Brata. Milo{evi}ev SPS, kao isklju~ivi autor povampirenja ~etni{tva i raspada YU, glasao je protiv ove odluke? Nelogi~no. Valjda bi demokratske snage, na ~elu sa Borisom Tadi}em, trebale progoniti ~etni{tvo, a ne izdizati ga na pijedestal antifa{izma?! Kakva je to leskova~ka mu~kalica?
Cherechenia from Washington

Da li slu~ajno, ali sa srbijanskom rehabilitacijom fa{izma koincidiralo je ru{enje Titovog spomenika u Kumrovcu, a koji dan poslije i manifestacije usta{tva u Zadru, gdje je sluèna misa poglavniku Anti Paveli}u. Titov spomenik je u Kumrovcu preìvio Tu|manovu diktaturu, da bi se usred idile dogodilo da poleti u nebo. Hrvatska je od svih ju`noslavenskih zemalja oti{la najdalje u zakonskom grani~enju fa{izma, uz konzensus HDZ-a, kao stranke koja je za vrijeme Tu|mana stasala i vladala parama usta{ke emigracije. Jedna posve lagodna suglasnost svih strana hrvatske politike o neupotrebljivosti fa{izma najednom se pretvorila u nagovje{taj organizirane erupcije usta{tva. Niko ne moè pretpostaviti gdje }e se zavr{iti ovaj talas usta{kog otpora ozakonjenju antifa{izma. O~ito je da usta{ka emigracija u vlastima Hrvatske, pa ni u HDZ-u, vi{e ne vidi svog partnera, {to je vra}a u ilegalu u kojoj je harala decenijama, u vrijeme Titovog reìma. No, hrvatske vlasti nemaju snagu Titove UDBE i ne mogu se efikasno nositi sa usta{kom tradicijom terorizma. Hrvatske vlasti }e prije praviti ustupke, ignorirati zakon za zabrani fa{izma, koketirati sa usta{tvom, nego {to }e po Titovom receptu povesti rat protiv nevidljivog neprijatelja. I u varijanti obra~una, i u varijanti koketerije, demokratska Hrvatska je gubitnik. Ako je ta~na komesarova misao: {to ti usta{a misli, to ti ~etnik govori, onda bi se kroz srbijansko po~etni~enje mogla ~itati ambicija usta{tva za rehabilitacijom, {to je neostvarena zlomisao Franje Tu|mana. Napose, ~etni{tvo i usta{tvo je bratski sara|ivalo oko uni{tenja Jugoslavije i oko podjele BiH. Rezultati ovog ~ere~enja BiH priznati su u Va{ingtonu u martu 1994., a u oktobru iste godine je nordijskoj enciklopediji BiH ozna~ena kao geografski pojam, podijeljen na srpsku i hrvatsku provinciju. Kao {to znamo, Veliki Brat je bio kreator ovog sporazuma, kojim je Republika Srpska priznata godinu i po prije Dejtonskog sporazuma. Da li ameri~ki sponzoraj ~etni~kih i usta{kih projekata moè tek tako i{~eznuti iz na{e stvarnosti?
Cacco CIA cliya

Ve} smo tematizirali vi{edecenijsku vezu ameri~ke administracije sa ~etni~kom i usta{kom emigracijom. Tu prisnost ni indijanac Tito nije uspio dokinuti
prigodom svojih bliskih kontakata sa kaubojima. êtnici i usta{e su ameri~koj administraciji ostali pre~i, jer su upotrebljiviji. Napose, CIA je preko ovih teroristi~kih organizacija razorila Jugoslaviju, kao sociokulturni model koji je bio jedini u mogu}nosti dràti na okupu, u miru i razumijevanju, sve ju`noslavenske razli~itosti. Danas moèmo re}i da je Amerika ovim izazvanim ratovima uspjela ostvariti dominaciju nad Evropom, koja se polarizirala na isto~nu i zapadnu crkvu, ali ujedinjenu crkvu kada se radilo o genocidu nad slavenskim muslimanima. Amerika kao kriminalizirana i iznutra okupirana dràva, kojom vlada vojna hunta pod {minkom legalizma, nema nikakvog mafija{kog rezona da Evropu razumijeva kao partnera, jer je pravilo svakog primitivca pot~injavanje. Otud moèmo pretpostaviti da }e Amerika ispotiha }erati slabljenje Evrope, kroz unutarnje konflikte, koji se podsti~u neuralgi~nim ta~kama. Ubacivanje projekta rehabilitacije fa{izma u igru, zna~i dramatizaciju balkanske krhkosti, i nove evropske zubobolje. Za{to bi Amerika decenijama tolerirala aktivne teroristi~ke pokrete na svome tlu, ako ih zauzvrat ne moè instrumentalizirati? Usta{e su u vrijeme Tita po~inile mno{tvo teroristi~kih zlodjela po Evropi, ali Amerika nikad nije zabranila ovu organizaciju. Koliko su puta posljednjih godina, iz Amerike, od ~etni~ke emigracije, stigla prijete}a pisma bo{nja~kim funkcionerima? Amerika tolerira. Ne bi to ~inila bez interesa. Onog istog kojim je sponzorirala razne diktatorske reìme diljem Svijeta.
Rummeny ye gummeny
Kako se kod nas gleda na ova strujanja? Nikako. Jedino je rumeni Mirko [agolj u Oslobo|enju, a potom i u emisiji Zecky Chmaricha, upozorio policiju da bi trebalo pripazati Titove spomenike po Sarajevu, argumentiraju}i to tvrdnjom da onaj ko je traìo ukidanje Titove ulice spreman i ru{iti Titove spomenike. SDA je optuèna kao teroristi~ka stranka koja }e poturiti bombe pod Titine spomenike. A za{to SDA nije rahat, kao SDS i HDZ, bez bombi, ukinula Titu i partizane u toku svoje apsolutisti~ke vladavine? [agolj to ne {agolja. On je jedino razumio da ~etnicima i usta{ama treba prirodati i Bo{njake, {to je promocija laì o gra|anskom ratu, te prikrivena abolicija ~etni{tva i usta{tva. Najve}a opasnost za ìvot Bosne su gumenjaci koji figuriraju kao antifa{isti, a zapravo su agenti iz Kara|or|eva. Lako bi Bosna sto zala nadurala da njene dobrote nisu opoganjene la`njacima u SDP-u, SUBNOR-u, Krugu 99 i nizu institucija koje su trebale uspostaviti patriotsku alternativu. Tada se ne bi doga|alo da se u ime demokratije antifa{izam Armije RBiH izjedna~ava za ~etni{tvom i usta{tvom.
Br. 125, 4. I 2005.
384
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Neko je oklevetao komesara

êtni~ki i usta{ki pla}enici izmi{ljaju po Sarajevu tzv. islamske teroriste i tzv. antisemite, kako bi se imali protiv ~ega boriti. Tako sam ja u ~etiri godine dvaput bio izmi{ljen.
Ovih dana se navr{avaju ~etiri godine otkako pi{em Dnevnik revolucije. Fajl u kome gomilam tekstove nakvasao je na hiljadu strana i sadrì oko 250 naslova. Vrijeme je da se pe~e hljeb, da se pravi izbor tekstova. Znao sam kako ta knjiga po~inje, ali nisam znao kako zavr{ava. Ne moè se revolucija dopola izvest, majka mu stara. Fali koherencija. To ti ga do|e ono da zavr{i{ kako i po~ne{. Na po~etku filma jedemo poparu, a i na kraju. I dok sam nako sjedio na tavanu i s dimnjaka motrio svijet, dragi se Bog pobrinuo za poparu. Tako je onaj Mendeljejev u{ico periodni sistem, jer mu je na san do{la popara, pa sad djeca ne mogu da spavaju od hemije.
Loco-mottiw aperithiw
Prije ~etiri godine su navodni hakeri SDP-a provalili u moj kompjuter i u lokalnom komunisti~kom biltenu objavili moju e-mail prepisku. Bilten se besplatno dijelio po zgradama moga grada kojeg sam tek tad uo~io kao moralnog gubavca. Neko je platio hiljade maraka za projekat satanizacije budu}eg komesara. Ulje na vatru dolilo je saop}enje SDP-a u kome se tvrdi da sam ja budu}i komandant vehabija koje finansira Iran, jel, kao {iitska zemlja (?!). Na lokalnim rtv stanicama su se vrtili ovi pozivi na lin~, ljudi su bili {okirani: otkriven je Bin Laden! Tada sam prvi put spoznao da ìvim u okruènju pritajenih zvijeri, kojima ne treba puno da poskidaju svoje ljudske kostime i da se bace na posao. Mr`nja prema meni je kiptala iz zraka. Huuu-huuuu!, ko lokomotiva. Tada sam prvi put razumio Kafku. Nevinost je nebitna, u igri je kleveta, kao povod da gozba po~ne. Ustajale i uparloène ~eljusti, ubu|ale od odsustva govora i misli, navalile su da me ~ere~e, ozarene, ispunjenje, {to eto kona~no imaju tog narodnog neprijatelja pred sobom, na izvolte, da mu sude, iz svoje {ugave {upljine. Da sam tad, u januaru 2001. bio svjestan da se sve to doga|a ba{ meni, zvizno bi s pameti. Mislio sam, kao i 1992., da je sve to neki debelo ruàn san iz kojeg se svakog ~asa trebam probuditi. Ne radi se o strahu, jer moralna nadmo} isklju~uje zaziranje od mentalnog ugursuzluka. Radi se o ga|enju prema vremenu i prostoru koji su ~ovjeka strefili, kao uflekana odje}a koju bi {to prije da zbaci, i da se zaodjene jedino u sebe. Valjalo je privatiti da su vrijeme i prostor, kakvi god, odje}a mog usuda, za ~iju se ~istotu valja boriti. Taman kad sam se po~eo gu{iti u tom oceanu palana~kog smrada osjetio sam Boga, prvi put. U tih dan-dva koliko je trajao presing àbokre~ine, stigle su mi, preporu~eno, dvije nagrade. Prva je privatne naravi, i nad njom }u bdjeti cijeloga ìvota. Druga je javne, jer se ba{ u taj petak kad je krenula hajka, u mome domu obrela ekipa TVBiH da sa mnom pravi intervju. Ko je to sedam dana prije ove gu`ve, kad je
dogovaran intervju, vodio ra~una da mi se najja~i medij u zemlji na|e na usluzi da opovrgnem klevete i laì? Ko je to mogao znati?! Intervju se trebao baviti posve drugim pitanjima, a do{ao mi je kao mogu}nost da na petarde uzvratim granatama. A ja, Dobri Bo{njanin, to nisam iskoristio. Nisam se htio baviti gadostima. Pustio sam smradove da odsmrde sami sebi. Danas znam da sam pogrije{io. Jer hijene nikada ne spavaju. êkaju. Zato ih treba mlatiti nemilosrdno, i vite{ki.
Oy Crettenu doday gass

êtiri godine poslije ponovio se isti bolj{evi~ki obrazac, s tim {to sam danas napadnut iz stostruko ja~ih rup~aga. Bi}e da sam i ja stostruko ja~i, ~im zavre|ujem ovoliku zavrzlamu. Dramaturgija je ista: oklevetan sam po{teno, i ta kleveta se nasilu gura kao istina. Jedino je SDP ostao isti hajvan, jer izme|u optuìvanja mene da sam komandant vehabija, i sada{njeg javnog zahtijeva - da se izoliram i da mi se zabrani javno djelovanje - nema nikakve razlike. Pa vo bi dosad mali{no uznapredovao! Ina~e, ushi}en sam koli~inom SDP-ovske gluposti, toliko sam ushi}en da bih sad sjeo i danima i danima pisao jedan golemi esej, u nastojanju da odgonetnem tajnu te tupavosti. Kakve su to strana~ke tintare koje smisle kako bi bilo pravo zajebano javnost obavijestiti kako nekog autora, ma kakvog, treba - izolirati i zabraniti mu javno djelovanje?!! Koliko pamtim, ni jedan komunisti~ki reìm nije davao takve proglase, sa takvim zahtjevima. Komunisti jesu izolirali autore, ali se nikad nisu hvalili tom sramotom. Na{ vrli SDP smatra demokratskom vrlinom ambiciju da se mene izolira. Pa, eto, i da ih je neko shvatio ozbiljno, kako to misle u~initi? Ne misle valjda da bi sud mogao objaviti presudu kako se Fatmir Alispahi} ima dràti u ku}nom pritvoru i tako biti izoliran? Ili pak misle kako bi Fatmir Alispahi} tu izoliranost trebao izigravati u zatvoru? A mo`da misle i da je metak u ~elo legitiman na~in borbe protiv oklevetanih. [ta god da misle pod tim izolirati ukazuje da je SDP totalno po{andrco. Zahtjev da mi se zabrani javno djelovanje istovjetan je cirkus. Haman misle da bi neko u ovoj zemlji mogao nekome zabraniti da javno govori. Iskreno, i bez zafrkancije, ja mislim da SDP duboko vjeruje u ispravnost i legitimnost ovih svojih, ustinu kretenskih, zahtjeva. Oni ìve u pro{losti, u ideolo{koj inkviziciji, i oni nam, kao server sveg zla, i prave ove zvr~ke sa tzv. islamskim terorizmom i tzv. antisemitizmom. Izmi{ljaju neprijatelje da bi se imali protiv ~ega boriti. Za pare, jakako.
Sissa sifilissa
Eto, meni se dvaput u ~etiri godine dogodilo da budem opako oklevetan od iste bagre. Prvi put kao komandant vehabija, a sada kao antisemit. Izme|u te dvije gu`ve nalaze se tekstovi Dnevnika revolucije. Taman se sve lijepo zaokruìlo. Knjiga }e drumom, a mi }emo {umom, ko partizani. Da se borimo za dostojanstvo svoje bogumilske i antifa{isti~ke istine. Za o~uvanje slobode zbog koje je umrlo 200.000 na{ih ljudi. A protiv ~etni~kih i usta{kih sljedbenika i pla}enika kamufliranih u SDP, Krug 99, Helsin{ki komitet, FTV, tzv. nezavisne medije i ostale sifilise.
Br. 126, 18. I 2005.
386
Dnevnik revolucije
HOLOKAUST U SARAJEVU
Ko izmi{lja antisemitizam u Sarajevu

Ta monstruozna zamisao - ne}e pro}i! Jevreji su dio na{e kulturne ba{tine, pa i kad to oni ne}e, pa i kad odlaze iz Sarajeva Ostaju njihovi tragovi da iz njih u~imo sebe. Ostaju njihova groblja, da ih njegujemo kao {to njegujemo svoja mezarja.
Pam}enje holokausta nad Jevrejima je klju~ni element identiteta suvremene Evrope i otud je posve razumljivo da holokaust bude za{ti}en zakonom, kao {to su za{ti}eni zastava ili grb ma koje dràve. Ako je Evropa jednom za svagda historijski utvrdila razmjere holokausta, i za{titila ih zakonskim okvirom, svako negiranje ovih neupitnosti vrijedi krivi~no sankcionirati. Me|utim, tu postoji jedna zamka.
Sloboda na isku{enju
Kako tretirati novinarske ili ~ak nau~ne radove koji èle tematizirati poku{aje negiranja holokausta? Internet je pun raznih, dominantno neonacisti~kih stavova kojima se negira holokaust. Ako je Evropa slobodno dru{tvo, u kome javna rije~ ima punu istraìva~ku slobodu, kako se odnositi prema izazovu, recimo, sociolo{kog istraìvanja neonacisti~kih grupa? Da li to zna~i da zbog neupitnosti holokausta mi ne smijemo propitivati one koji negiraju holokaust? Jer, ako ih propitujemo, istraùjemo, analiziramo, mi moramo u svojim tekstovima navesti i ne{to od onih ideja koje oni zastupaju. Kakvo bi to bilo istraìvanje, ili op}enito tematiziranje, ako bismo izostavili {ta ti ljudi misle!? A, s druge strane, ako navedemo njihova razmi{ljanja kao ilustrativ, postoji opasnost da nas nepismeni i zlonamjerni ~uvari poretka, kojekakvi karijeristi ili poltroni, koje recimo zanimaju samo jevrejske pare, optuè da glorificiramo negatore holokausta, ili u najmonstruoznijem slu~aju, kao {to se to mojoj malenkosti dogodilo, da vas optuè kako su te tu|e rije~i i stavovi zapravo va{i, iako ste naveli i autore i istakli navode. Ova posljednja mogu}nost ostvariva je isklju~ivo u ambijentu totalitarnog i primitivnog dru{tva, sklonog ideolo{koj inkviziciji. Takvom dru{tvu ne treba ni sloboda, ni objektivnost, ni nauka, jer je ono svo usmjereno na ispoljavanje niskih strasti i na proganjanje vje{tica. Me|utim, da bi se ostvario takav ambijent potreban je faktor mo}i, politi~ke ili finansijske, svejedno je. Tada armija poltrona kre}e u dodvoravanje, po svaku cijenu, po cijenu zdrave pameti i objektivnosti. Sa ja~anjem jevrejskog uticaja u svijetu otvorio se taj dodvora~ki front, koji se i kroz upotrebu teme holokausta nastoji pribliìti nesumnjivoj jevrejskoj politi~koj i finansijskoj mo}i. Ti primitivci su spremni nekoga oklevetati da negira holokaust, samo kako bi sebi prigrabili poene, obezbijedili, recimo, Soro{eve donacije, ili jednostavno dobili naklonost uticajnih Jevreja kojih ima u svim evropskim dru{tvima. [ta se, dakle, doga|a u odnosu na onu postavku s po~etka teksta? Zapadamo u zamku neslobode, jer nemamo prava znati za ~injenicu da postoje organizacije i autori koji negiraju holokaust. To je isto kao kad bismo pedofiliju iskorjenjivali
tako {to ne}emo pominjati slu~ajeve pedofilije. Po mom sudu, pam}enje holokausta ovako samo moè stradati, jer se bez ikakve potrebe zatvara u totalitarne obrasce, koji su jedino podatni za ru{enje. Dakle, opravdano je zakonski {tititi holokaust, kao temeljac evropskog identiteta, ali nije opravdano, kontraproduktivno je, ganjati vje{tice gdje ih nema, i pronalaziti zavjere u nastojanjima da se objektivno, sa socipoliti~kog stanovi{ta, tematizira bjelodana pojava da postoje oni koji holokaust negiraju. âk {ta vi{e, smatram da s takvima treba voditi nau~ni rat, dokazima i argumentima, jer samo tako ubjedljivo mogu biti istrebljeni. Ignoriranje njihove pojave nije u duhu evropske slobode, a ipak ih ignoriramo u strahu da bismo mogli ponijeti biljeg njihovih istomi{ljenika. Meni se upravo to dogodilo
Izvodi iz transkripta priloga iz emisije Federalne televizije 60 minuta u kojoj je Fatmir Alispahi} oklevetan da je negirao holokaust Bakir Hadìomerovi}, urednik emisije 60 minuta: Budu}i da se radi o kako rekosmo dosad nezabiljeènom negiranju istorijskih ~injenica u vezi sa stravi~nim genocidom nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu, posljednji istup samozvanog bo{nja~kog komesara iz Tuzle zasluùje svoje mjesto u 60 minuta. Anisa [etka (novinarka): Dràvi kakva je Bosna i Hercegovina ovda{nje gra|ane rijetko {ta moè {okirati kao posljednji tekst tuzlanskog kvazimislioca Fatmira Alispahi}a. Objavljujemo samo nekoliko citata iz ovog fa{isti~kog pamfleta kojeg se ne bi postidio ni sam Gebels. Tako tuzlanski antisemit pi{e On nastavlja srljati u fa{izam sa kojim o~ito ima mnogo toga zajedni~kog.
Marketing laì
Napisao sam tekst pod naslovom Marketing tragedije koji ni temom, ni idejom, nije vezan za Jevreje i holokaust. Motiviran izvrsnim filmom Harisonovo cvije}e, na engleskom jeziku, sa ameri~kim mega-zvijezdama, u francuskoj produkciji, u kome je data dosad najja~a slika velikosrpskog genocida u Anisa [etka (novinarka): Vukovaru, poèlio sam da i moj narod Posljednji Alispahi}ev dobije jedan takav film, recimo, o Srebrfa{isti~ki nastup mnogi na{i enici. Divio sam se pronicljivosti hrvatsagovornici su protuma~ili kao skih lobista, koji su razumjeli da se u ~isto ludilo koje nosi veoma globaliziranom svijetu samo kroz draopasnu poruku . Predsjednik mu ameri~kog gra|anina sopstvena Helsin{kog komiteta u BiH Sr|an tragedija moè proturiti kao svjetski Dizdarevi} za na{ magazin je relevantan pojam. Pisao sam o histori~izjavio kako }e osim krivi~ne nosti tekstualnosti i tekstualnosti prijave pred ovda{njim institucihistorije, {to su pojmovi iz postmoderne jama protiv Alispahi}a i prosljeteorije, koja smatra da se historija |ivanja njegovog teksta Muzeju stvara diskursom mo}i. Tu, valjda, holokausta u Va{ingtonu i Vizennema ni~eg spornog, jer da Jevreji nisu talovom institutu u~initi i sljeimali mo}, historiju bi im pisali neonade}e... cisti, kao {to danas, kad Bo{njaci nemaju mo}, historiju im pi{u u Beogradu i Zagrebu. U tom kontekstu dotakao sam se trojice zapadnih autora koji negiraju holokaust i od svih njihovih elaboracija sam se ogradio navodima. Njihova mi{ljenja su mi bila potrebna kako bih ilustrativno pokazao koliko je faktor mo}i bitan za stvaranje historije, kao politi~kog i futuristi~kog kredibiliteta. Jer, ponavljam, da
Jevreji nisu imali mo}, o holokaustu se ni{ta ne bi znalo. Kao {to se gotovo ni{ta nije znalo sve do 70-tih godina kada po~inje izvrsna strate{ka aktivnost Jevreja na institucionaliziranju hokolausta. Op}e je poznato da ni Amerikanci, ni Britanci, a ni Njemci, bezmalo tri decenije nisu ni{ta u~inili da se holokaust institucionalizira, i da je ovo dobro isklju~iva zasluga Jevreja. Napose, ja sam proteklih desetak godina napisao oko 100 tekstova o holokaustu, u kontekstu genocida nad Bo{njacima, poku{avaju}i jevrejskim iskustvom Sr|an Dizdarevi}, predpodu~iti svoj narod kako treba izgraditi sjednik Helsin{kog komiteta za sistem memorije. O ovome sam uvijek ljudska prava BiH: govorio na svih 85 javnih tribina koliko Predloì}emo Minisam ih od 2001. godine odrào u bh. starstvu unutra{njih poslova gradovima. O holokaustu sam govorio i da svaki put kad se ovdje zabiu dàmijama, u Zenici, @ep~u, ljeì slu~aj skrnavljenja JevrejVisokom Otud je savr{ena ironija, da skog groblja ili antisemitski ne kaèm zlo~in, optuìvati mene da grafiti da prvo privedu gosponegiram holokaust. dina Alispahi}a i gospodina Kako je onda mogu}e da se Bakovi}a jer su oni o~igledno dogodi da ~etiri urednika sarajevskih inspiratori i oni stoje iz onog, listova, uz lidera Helsin{kog komiteta, iza onih bezumnih akata, iza i lidera bosanskih Jevreja, u emisiji onih akata ludila, ne~ovje~nosti Federalne tv slo`no i horski optuè koji bacaju sramotu i na ovu mene za negiranje holokausta, ~aste}i zemlju i na njene gra|ane. Oni to me pogrdama, tipa fa{ista, totalni jednostavno nemaju pravo, jer su lu|ak, kvaziintelektualac i sl.? Svi oni oni ne samo s onu stranu rasu pro~itali moj tekst i svi oni su vidjeli zuma, nego su oni s onu stranu da navodim trojicu zapadnih autora, te civilizacije. da ovi stavovi nisu moje autorstvo. Svi su mogli ~etiri dana prije u Slobodnoj Anisa [etka (novinarka): Bosni pro~itati crticu o ovom tekstu, gdje No, nije to sve {to je Alije ta~no navedeno da se ja - pozivam na spahi} napisao. On u svom stanovitog zapadnog teoreti~ara . {izofrenom tekstu Napose, ~injenica da meni kao drugoj strani nije omogu}eno ni deset sekundi Senad Pe}anin, urednik tv prostora, a prilog je trajao 12 minuta, Dana: pametnim ljudima obja{njava sve. Ono {to je fascinantno Dakle, svi pjeva~i u ovom horu su jeste da se svi fa{istoidi razli~itih svjesno pristali da laù. Za{to? nacionalnosti i politi~kih opredjeljenja kao mjeru svoje samorealizacije vide upravo negaciju holokausta. Senad Avdi}, urednik Slobodne Bosne: Rije~ je o jednoj osobi koja, koju prije svega, nakon svih medicinskih provjera treba na izvjestan na~in, kako da kaèm, izolirati od javnog uticaja, jer jednostavno njegovo djelovanje je potpuno pogubno.
Tri razloga za harangu

Postoji vi{e mogu}ih odgovora. Jedan je u kontinuitetu harange koju ovi listovi godinama vode protiv mene, a {to pripisujem esnafskoj zavisti, jer njihove tekstove vi{e niko normalan ne ~ita, niti im iko normalan vjeruje. Drugi je u informaciji da je sve navodno organizirao Sr|an Dizdarevi}, predsjednik Helsin{kog komiteta, jer mu je zet Ekrem Pu{ka, kojega sam ja u jednoj tv emisiji provalio kao sanitarnog tehni~ara zaposlenog u Domu zdravlja, iako
389
Dnevnik revolucije
N.N., urednik Starta: Mi ìvimo u jednom dru{tvu koje se vrlo lako moè nazvati fa{isti~kim, ukoliko smo pristali na to da nam stvari kao {to je ovaj tekst koji je aspolutni fa{izam, totalni Jesmo li mi to stvarno dotakli dno ono za koje sam ja smatrao da je, da je poslije 45. godine vi{e nemogu}e. Senka Kurovi}, urednik Oslobo|enja: Ja moram priznati da od ~ovjeka kojeg zovem tavandìja, i ~ije ime ne}u izgovoriti, nisam o~ekivala ni{ta drugo osim dakle mr`nje prema drugome Zato smatram da bilo kakvo dublje analiziranje njegovih tekstova, osim jel poprili~ne nervoze i osim ga|enja koje nam izaziva i osim tuge da me|u nama postoje i oni koji ~itaju takve tekstove , ovu zemlju dovodi u opasnost. Jakob Finci, lider bosanskih Jevreja: Smije{no je da pripadnik naroda koji je pro{ao kroz genocid u pro{lom ratu u Bosni i Hercegovoni istovremeno tvrdi da se to drugima nije desilo i da cifru umanjuje na 300.000
se momak fura da je spisatelj evropskog kalibra. Podsje}am, Sr|an Dizdarevi}, kao tobo`nji borac za ljudska prava, bio je najagresivniji i najodvaljeniji u svome istupu, jer je rekao sljede}e: Predloì}emo Ministarstvu unutra{njih poslova da svaki put kad se ovdje zabiljeì slu~aj skrnavljenja Jevrejskog groblja ili antisemitski grafiti da prvo privedu gospodina Alispahi}a. Dakle, lider ljudskih prava se zalaè da sam ja kriv i prije krivi~nog djela koje }e napraviti neko drugi, a mo`da i on sam, ~im je spreman da okrivi nevinog ~ovjeka, unaprijed. Paradoks ove protuustavne prijetnje Sr|ana Dizdarevi}a leì u ~injenici da sam upravo ja, samoinicijativno, bez publiciteta, u martu pro{le godine organizirao ure|enje Jevrejskog groblja u Tuzli, koje je godinama, kao vrijedan kulturno-historijski spomenik, sa grobovima jo{ iz turskog perioda, leàlo zapu{teno, zaraslo u {iblje i travu. Jevrejsko groblje u Tuzli sam uredio kao dio svoje zemaljske ba{tine, i eno ga, hvala Bogu, umiveno, sluì na kulturnu ~ast svima nama. Tre}i mogu}i razlog za ovu harangu jeste ono {to sam ve} spominjao, a to je nakana udvaranja mo}nim jevrejskim faktorima u Sarajevu, o~ekivanje da }e se na osnovu ovih poena dobiti donacije od Soro{a ili neke druge organizacije koju vodi Jevrej, a {to je prijeko potrebno, jer ove novine ne mogu opstati na trì{tu.
Enigma Finci
Kad izmiksamo sve ove faktore, jedina nepoznanica u cijeloj pri~i nam ostaje Jakob Finci, lider bosanskih Jevreja, jedan, ~ini se, odmjeren ~ovjek. Otkud on da se navu~e u ovu kriminalnu zavjeru, koja dignitetu holokausta ne moè ni po ~emu koristiti, jer se svako moè uvjeriti {ta pi{e u mome tekstu?! Transkript priloga iz ove emisije, kao i svoj tekst, ja sam ve} postavio na nekoliko internet sajtova i pozvao javnost da sama procijeni. Ja se nemam ~ega stidjeti. Komentari izraàvaju ogor~enost ljudi {to je takva zloupotreba medija i institucija u Sarajevu uop}e mogu}a. I ne samo to, na velika vrata se reafirmira verbalni delikt, ali kroz gebelsovsku, kafijansku montaù, gdje je neko kriv samim tim {to je oklevetan. Po mom sudu oni koji su toboè ustali da brane holokaust od mene, na najbrutalniji na~in su zloupotrijebili ovu svetost, jer su holokaust iskoristili kao monetu za realizaciju svojih patolo{kih ili interesnih aspiracija. @ao mi je {to Jakob Finci to nije osjetio i {to nije prezreo ovaj zastra{uju}i primitivizam. Njegovo sudjelovanje u ovome logi~ki je obja{njivo samo ako on
Sporni dio teksta Marketing tragedije

Historija je samo tekst ~ije je pisanje uslovljeno faktorom politi~ke mo}i. Ko nema mo}, nema ni priznatu historiju. () Na Zapadu se ve} godinama poku{ava uspostaviti nau~na alternativa proizvodu o jevrejskom stradalni{tvu u Drugom svjetskom ratu. Ipak, do nas ne dolazi ni{ta od ovih istraìvanja. Razumljivo, jer politi~ka mo} koju drè Jevreji ne dopu{ta brkanje istine o holokaustu. Nau~nici koji su poku{ali zvani~noj verziji suprostaviti ~injenice, brutalno su proganjani. Dr. Robert Faurison je jedva preìvio batine koje je dobio od neke jevrejske bande. Ernes Zundel je napisao knjigu u kojoj je razobli~io montirane sudske procese protiv nacista, a zauzvrat mu je spaljena ku}a u Torontu. Izgorjela je i jedna knjiàra koja je prodavala ovakve knjige. Mnogi autori su pretu~eni, hap{eni, a nekima je oduzeto i kanadsko dràvljanstvo. Ove maglovite informacije nam tek ukazuju da ne znamo dovoljno o poku{ajima nekih zapadnih autora da ospore istinu o holokaustu. Ipak, kroz tu medijsku maglu do nas su se uspjele probiti neke teze koje nanose sasvim drugo svjetlo na tekstualne proizvode na osnovu kojih smo do danas bezrezervno vjerovali da je Hitler pobio {est miliona Jevreja. Primjerice, ovi autori navode tekst Simona Visentala iz ~asopisa Books and Bookmen (april, 1975.) u kome tvrdi da na njema~kom tlu nije bilo kampova smrti, te da su se masovne egzekucije gasom odvijale samo u Poljskoj. Oni navode da su gasne komore napravljene za turiste koji obilaze Au{vic. Ameri~ki stru~njak Fred Leukter je uzorke zidova ovih gasnih komora podvrgao analizi i nije prona{ao hemijske tragove gasova za masovnu egzekuciju. On smatra da je Au{vic la`na izlo`ba i klimava turisti~ka zamka. U tom smislu analizira se navodno iznu|eno svjedo~enje Rodolfa Hesa koji je izjavio da su njegovi ljudi mogli u}i u komoru deset minuta poslije pogubljenja, te da su mogli pu{iti cigarete. Budu}i da je gas cikon-b eksplozivan, te da je potrebno najmanje 20 minuta da se zrak pro~isti, Hesovo svjedo~enje je neutemeljeno. Krematoriji su posebna pri~a. Zvani~na historija tvrdi da su nacisti u roku od deset minuta kremirali tijela ubijenih, a nauka tvrdi da je za taj proces potrebno dva sata. Navodi se i da nigdje nije prona|ena deponija pepela, a od {est miliona kremiranih Jevreja bi se stvorilo makar jedno brdo {ljake. Ovi nau~nici smatraju da je podatak o {est miliona ubijenih Jevreja obi~na la`, jer je na teritorijama pod nacisti~kom kontrolom bilo ~etiri miliona Jevreja, od kojih su dva miliona pobjegla u Rusiju. Navodno je stradalo tek 300.000 Jevreja, i to od posljedica tifusa i iscrpljenosti u konc-logorima. Klju~ni argument je navodni sporazum cionista i nacista o preseljenju Jevreja iz Njema~ke, s ciljem formiranja Izraela, a za{ta su bile zainteresirane obje strane. Sve drugo je predstava. Ovdje smo samo ukratko naveli sumnje u vjerodostojnost historijskog teksta o holokaustu, a kako bismo ukazali na potencijal historije kao medija politi~ke mo}i. Recimo, i da je istina na pola puta, ona se apsolutno razlikuje od pri~e o holokaustu koju je ustanovio historijski tekst, a potom u svijesti ljudi zape~atila filmska industrija. ()Vrijedi pogledati i film Pijanist, gdje se kroz dramu jedne jevrejske porodice mogu prepoznati paralele sa bo{nja~kom tragedijom. Mo`da nam ovi filmovi otvore ambiciju. Mo`da razumijemo kako je filmska pri~a najja~e oru`je dana{njice za etabliranje historijske istine. Jer, bez historije ne postojimo. A historija je samo tekst. Tekst koji se proizvodi kao i svaki proizvod.
Dnevnik revolucije
391
li~no ima ambiciju, ili zadatak, da se Sarajevo okleve}e kao antisemitski grad, kako bi se BiH jo{ ubjedljivije dotukla na svjetskoj pozornici. U to ne èlim da vjerujem, jer porodica Finci u Sarajevu ìvi 350 godina i ne bi valjda najistaknutiji potomak ove porodice radio protiv svoje zemlje. Na kraju, Jakob Finci nije napustio Sarajevo sa stotinama Jevreja koji su u vrijeme agresije ostavili svoju, ispostavilo se prolaznu domovinu, gdje su stolje}ima bili na proputovanju iz [panije. Ipak, ako je po srijedi zavjera da se Sarajevo okleve}e kao navodni antisemitski grad, a ja kako navodni antisemit, moram kazati da ta monstruozna zamisao - ne}e pro}i! Jevreji su dio na{e kulturne ba{tine, pa i kad to oni ne}e, pa i kad odlaze iz Sarajeva. Ostaju njihovi tragovi da iz njih u~imo sebe. Ostaju njihova groblja, da ih njegujemo kao {to njegujemo svoja mezarja.
Br. 126, 18. I 2005.
392
Dnevnik revolucije
Pokrijte se kupusom
Ko izmi{lja antisemitizam u Sarajevu (II)
Antisemit koji je ure|ivao Jevrejsko groblje

U februaru pro{le godine zanosio sam se idejom da bih svoj magistrarski rad mogao pisati na temu jevrejske knjièvnosti u BiH. Ponukala su me na to nadahnuta predavanja prof. dr. Muhameda Nezirovi}a na postdiplomskom studiju u Sarajevu. Ubrzo sam razumio da je to pregolem zalogaj, pa sam razmi{ljao da temu ograni~im na kulturni ìvot Jevreja u Tuzli. Bila bi to jo{ jedna, moja osma knjiga o rodnom gradu. Bez obzira {to u tom gradu imam status Jozefa K. I, tako, dok sam se zanosio ovim idejama, oti{ao sam da obi|em Jevrejsko groblje u Tuzli. Nai{ao sam na zahr|ao katanac na velikoj metalnoj kapiji. Vidjelo se da tu godinama niko nije navra}ao. Presko~io sam ì~anu ogradu i obreo se usred {ikare koja je prekrivala nadgrobne spomenike. Dotad nisam znao da na ovom groblju ima spomenika iz turskog perioda. Mnogo ih je iz austrijskog. Ima i nekoliko spomen-plo~a tuzlanskim `rtvama holokausta. Ovo blago na{eg bosanskog identiteta nalazilo se u o~ajnom stanju. ûdilo me da nekoliko preostalih tuzlanskih Jevreja nemaju volje da svoje groblje dovedu u red. Pa to bi se dalo urediti za 50100 maraka. Sutradan sam pokrenuo akciju da se uredi Jevrejsko groblje u Tuzli. Prona{ao sam klju~ od onog zahr|alog katanca, odveo gore radnike, obilazio ih i uìvao u progledavanju ove kulturne ljepote. Nije mi ni na kraj pameti bilo da od tog moralnog ~ina pravim publicitet. To je bio moj privatni osje}aj, moja bosanska volja, zbog koje sam se osje}ao ba{ dobro. Da mi je neko rekao da }u desetak mjeseci poslije od strane Federalne tv i nekoliko intelektualnih terorista biti progla{en antisemitom, te da }e me Helsin{ki komitet tuìti za rasnu mr`nju, po osnovu tog izmi{ljenog antisemitizma, majke mi bi mislio da je lud. Kakav je to antisemit koji ure|uje zapu{teno i od svih zaboravljeno Jevrejsko groblje? Ali, {to re~e Jakob Finci - izgleda da smo do{li u fazu kada nas ni{ta ne smije iznenaditi. Dodu{e, kako ko. Ovu frazu moè re}i samo neko ko ra~una na anarhiju.
Fa{isti~ki antifa{ist i semitski antisemit

Poku{avam danima da rasprtljam enigmu koja se zove: za{to ba{ ja? Nemam dileme oko moralnog kretenluka fa{ista koji su me napali, ali ne sumnjam u njihove mentalne sposobnosti. ûdim se kako su se mogli upustiti u totalnu i kolektivnu la`, da citate o negiranju holokausta pripi{u meni i da me na osnovu tu|ih misli proglase fa{istom i antisemitom. Pa svako se moè uvjeriti da laù! Mo`da su i{li na faktor medijske nadmo}i, ra~unaju}i da }e signal FTV kontaminirati vi{e ljudi klevetom protiv mene, u odnosu na broj onih koje }e ~itanje mog teksta od tog razuvjeriti? Njihovu kriminalnu zloupotrebu FTV prati milion ljudi, a moj tekst moè pro~itati jedva 50-tak hiljada ljudi. Ra~unali su, signal FTV, plus ~etvere novine, naspram dva ili tri lista u kojima mogu demantirati klevetu. Ra~unica je logi~na. No, opet ostaje pitanje: za{to ba{ ja? Jer, ni u jednom mom tekstu nema
traga fa{izmu, antisemitizmu, nacionalizmu Godinama pi{em o nu`nosti uvr{tavanja antifa{izma i antinacionalizma u ustavno bi}e BiH. Tekstovima o ukidanju mononacionalnih stranaka, o promjeni Izbornog zakona u smislu da sve strana~ke liste moraju biti multietni~ke, u skladu sa popisom stanovni{tva u izbornoj jedinici, o nu`nosti da se krivi~nim zakonom sankcioniraju svi vidovi fa{izma i ekstremizma, itd, itd. dosadio sam sam sebi, jer vidim da je zavjera protiv BiH ja~a od argumenata za opstanak BiH. Valjda bi ovi tobo`nji borci za demokratsku i multietni~ku BiH trebali podràvati ovakvog autora, a ne organizirati fa{isti~ki hajku na njega. U kom grmu leì zec?
Zvani~ni dokument koji dokazuje da je Fatmir Alispahi} organizirao ure|enje Jevrejskog groblja u Tuzli
Fatmir je inicirao i nadgledao akciju

U zvani~noj Informaciji KOMEMORATIVNOG CENTRA d.o.o. TUZLA, od 07.04.2004. godine, izme|u ostalog, pi{e sljede}e: Na sastanku koji je odràn kod na~elnika op}ine Tuzla, gospodina Jasmina Imamovi}a u martu mjesecu 2004. godine, gospodin Fatmir Alispahi} je pokrenuo inicijativu za ure|enje Jevrejskog groblja u Tuzli. Tu inicijativu obrazloìo je ~injenicom da se radi o kulturno-historijskom naslije|u, obzirom da se na Jevrejskom groblju nalaze vrijedni spomenici jo{ iz turskog i austrijskog perioda. Gospodin Fatmir Alispahi} je izvijestio da je, prethodno obi{ao Jevrejsko groblje i utvrdio da je ono zapu{teno, da godinama nije ure|ivano, da su nadgrobni spomenici zarasli u {iblje, travu i korov koji su nadvislili nadgrobne spomenike. Jevrejska zajednica u Tuzli, u ~ijoj je nadle`nosti ovo groblje, nije u stanju da ga odràva. Na~elnik Imamovi} je sa zadovoljstvom prihvatio ovaj prijedlog i odmah zaduìo Komemorativni centar u Tuzli za realizaciju i dovo|enje Jevrejskog groblja u uredno stanje. Komemorativni centar je narednih dana angaòvao radnike koji su uredili cjelokupnu povr{inu Jevrejskog groblja. Trava je poko{ena, {iblje posje~eno i sklonjeno, ograda groblja na mjestima popravljena, tako da sada Jevrejsko groblje u Tuzli izgleda uredno i primjereno op}ini, koja tradicionalno vodi brigu o kulturno-historijskim vrijednostima. () Pored gospodina Fatmira Alispahi}a, koji je inicirao i nadgledao ovu akciju, treba posebno ista}i na~elnika op}ine Tuzla, gospodina Jasmina Imamovi}a, koji je sa velikom pa`njom i razumijevanjem odmah poduzeo sve mjere da se Jevrejsko groblje u Tuzli dovede u stanje urednosti i tako svjedo~i o brizi lokalnih vlasti o jevrejskoj kulturnoj ba{tini u op}ini Tuzla. Informaciju je potpisao direktor Mensur Ibri{imovi}, dipl. ecc.
La`ni identitet
Nisam dosad nai{ao ni na jednog autora u BiH koji se bavio temom la`nog identiteta tobo`njih boraca za multietni~ku BiH. Ja sam kroz desetine tekstova dokazivao da su policijski magazin 60 minuta, Informativna redakcija FTV, potom listovi Slobodna Bosna, Oslobo|enje, Dani i Start tek kamuflirani pla}enici srpskohrvatske mafije iz Kara|or|eva, dakle, sljedbenici ~etni~ke i usta{ke ideologije, koji svoju nedodirljivost grade na la`nom identitetu, jer se predstavljaju kao ekskluzivni tuma~i demokratije, tolerancije, multi ovog i multi onog. Kroz desetine tekstova, na konkretnim primjerima, dokazivao sam kako oni nemaju blage veze sa bosanskim imperativima, jer su posve usmjereni na izmi{ljanje tzv. islamskog terorizma, a zarad ja~anja velikosrpskih i velikohrvatskih pozicija u BiH. Oni jako
dobro znaju u kakvom moralnom i patriotskom blatu zgr~u donacije i debele honorare, i oni jako dobro znaju da Fatmir Alispahi} nije la`ni ve} istinski borac protiv nacionalizma i fa{izma. Zato im je bilo potrebno da oblate nekog ko razotkriva njihov la`ni identitet, kako bi mogli da u rahatluku nastave satanizaciju Bosne i Bo{njaka, i realizaciju ~etni~kih i usta{kih ciljeva pod dimnim bombama tobo`nje borbe za demokratiju i multikulturu.
U slu`bi fa{izma
Moralna i patriotska prostitucija ovih medija je logi~na. Oni su pla}enici. Misle kako im se plati. Pare dobijaju iz me|unarodnih fondova koji su zaduèni za provedbu Dejtonskog sporazuma. Dejtonski sporazum je uvo|enje dogovora iz Kara|or|eva na mala vrata. U tom ~etni~ko-usta{kom sistemu nema mjesta za genocid nad Bo{njacima, niti za bo{nja~ku ravnopravnost. Poraèni su Bo{njaci, a time i bosanska ideja. Pobjednici su ~etnici i usta{e. Ove fa{isti~ke snage i javno i tajno finansiraju i guraju svekoliku satanizaciju Bo{njaka. To ~ine preko okupiranog medijskog, pravosudnog i obavje{tajnog sistema. O svojim izmi{ljotinama i montiranim sudskim procesima obavje{tavaju zapadne vlade, koje dobijaju projekciju po kojoj su Bo{njaci, a time i ideja Bosne, jedini faktor nestabilnosti, i stoga su zapadne vlade sklonije Bosnu podijeliti popola, nego insistirati na reformama koje bi vodile revitalizaciji multietni~kog povijesnog pravila. Bosna moè postati srpska i hrvatska provincija samo kroz operaciju satanizacije Bo{njaka i antifa{isti~kog kredibiliteta ARBiH. Srbiji i Hrvatskoj se isplati uloìti ogromna sredstva u medijski inìnjering, kako bi po Svijetu pronosili la`nu sliku Bosne, na osnovu koje mogu lobirati za kona~no rje{enje, ono iz Kara|or|eva. Pla}eni}ki mediji u Sarajevu, koji realiziraju ovaj projekat, prinu|eni su braniti svoj la`ni identitet, tako {to }e svojom fa{isti~kom su{tinom klevetati antifa{iste i bosanske patriote.
Fa{izam u Sarajevu
Posljednjih dana, otkako je pukla izmi{ljotina o antisemitizmu u Sarajevu, u mojoj se arhivi nagomilala hrpa tekstova. Intelektualne prostituke iz Sarajeva su svoju la` o antisemitizmu uspjele proturiti do stranih medija. I to sam pokupio s interneta, koliko sam stigao. Nije mi jasno kako ovi ljudi ne ra~unaju da }e ih za pet-deset godina neko upitati za ovaj zlo~in koji su po~inili. Njihova kocka je isplativa samo ako ne bude Bosne i Bo{njaka. Samo tada niko ih ni{ta ne bi pitao. Otud oni ne smiju izgubiti. A, bogami, ne smijemo ni mi. Bog zna kud }e pri~a s Bosnom oti}i, ali barem zbog nekoga u budu}nosti ispisat }emo primjere na kojima se vidi da su ovi koji su organizirali izmi{ljanje antisemitizma u Sarajevu zapravo obi~ni fa{isti, najgori soj intelektualnih terorista, ~iji su metodi gori od onih koje su primjenjivale propagandne ma{inerije najve}ih svjetskih diktatora. Ovaj novinski tekst ne moè biti cjelovita analizu doga|aja, ali je dovoljno nekoliko primjera da se uvjerimo kako imamo posla sa fa{izmom u Sarajevu.
Ko se boji istine
Federalna TV je u dva navrata prekr{ila profesionalni kodeks. Prvo, u emisiji 60 minuta gdje u prilogu od 12 minuta, pored sedam sagovornika, za mene kao za drugu stranu nije bilo ni 12 sekundi da kaèm rije~-dvije u svoju odbranu. Drugo, kada je u svim informativnim emisijama kao prva vijest objavljeno da je Helsin{ki komitet podnio krivi~nu prijavu protiv mene. Ova vijest je najavljena i emitirana prije priloga o ratnim zlo~inima i Ha{kom tribunalu. Zar krivi~na prijava HK moè biti bitnija od ratnog zlo~ina? Vijest bi bila da je Kantonalno tuìteljstvo podnijelo krivi~nu prijavu, jer to je dràvna instanca, dok je HK tek, valjda, udruènje gra|ana. Ni tada nisam imao {ansu da i{ta kaèm kao druga strana. Da su namjere FTV ~asne, profesionalne i istinoljubive, ovaj medijski server zla ne bi pani~no bjeào
od profesionane obaveze da ~uje i drugu stranu. To dokazuje da je FTV bolj{evi~ki medij, kakav je u vrijeme Milo{evi}a bila beogradska RTS. S druge strane, ja sam organizirao da se u nekoliko medija i na nekoliko internet sajtova objavi transkript priloga iz 60 minuta, kao i prozvani dio teksta Marketing tragedije. Dakle, ko se boji istine?
Folovi, golovi, a on |ilko{

Klevete sa FTV bi ostale na pijedestalu istine da se nije na{ao Centralni dnevnik Senada Hadìfejzovi}a, gdje smo se Jakob Finci i ja na{li face to face. Mati me je upozorila da budem fin prema Finciju, da mu ne upadam u rije~, jer je on jedan gospodin, stariji je, i ja tu trebam biti pun po{tovanja i vaspitanja. Ali, ja sam se susreo sa primitivcem i laòvom! Poslije emisije me zvao jedan inìnjer, iz Lukavca, i rekao mi otprilike ovo: Uvijek sam bio ponosan na Fincija, mislio sam Jevreji, gospoda, folovi, golovi, i tako to, ali sam sad vidio da je to jedan |ilko{. Ja sam o~ekivao jedan uljudan, intelektualni dijalog. Umjesto toga, dobio sam uvrede, prijetnje i uporno ponavljanje laì da sam ja autor citata koje sam naveo. Krenimo redom.
Finci kao fa{ista

Ne kanim analizirati sve. Zanimaju me tri momenta. Prvo, kada Finci kaè da sam u emisiju do{ao obrijan, a da sam na slici u novinama zabradatio (Ovo je potpisao neko ko se zove Fatmir Alispahi}, ima mu i slika, prili~no li~i na vas, mada ste bolje obrijani nego {to ste na ovoj slici.) Ovo ne pripada intelektualnom govoru. To je isto kao da sam ja rekao kako sam o~ekivao u studiju viso~ijeg ~ovjeka, a do{lo je ne{to {to je metar i ìlet. Ili, da sam rekao da mi nalikuje na àbu krasta~u. Takav govor je prosta~ki i ne pripada javnosti. Potom, kada sam govorio da se postmoderno shva}anje povijesti u~i na svim evropskim univerzitetima, kao i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Finci je rekao ironi~no da se to u~i i na Fakultetu islamskih nauka, na{ta sam ja rekao da o tome ni{ta ne znam. Kakve veze FIN ima s ovim? Valjda jer je sve islamsko ujedno i teroristi~ko. I na kraju, ono {to je najstra{nije, Finci je rekao sljede}u re~enicu: Mislim da je sre}a, i Va{a, i moja, da u Sarajevskom pravosu|u nema ni jednog sudije koji je Jevrej. Tu smo, dakle. Finci je dràvni funkcioner. Zbog ovoga bi treba biti smijenjen sa funkcije. Jer, on javno propagira nacionalisti~ku instrumentalizaciju pravosu|a, a time i segregaciju gra|ana Bo{njaka kojima sudi sudija druge nacionalnosti. Nema nikakve dileme da Finci duboko vjeruje da bi me sudija Jevrej osudio è{~e nego sudija Bo{njak. Njemu je to normalno! Finci se time deklarirao kao fa{ista, jer osoba koja pravosu|e razumijeva kao sredstvo za ka`njavanje po nacionalisti~kom i segregacijskom ar{inu, nema {ta drugo biti nego sljedbenik fa{izma, ma kojim ga predznakom ozna~ili. Ipak, Fincija ne}e niko smijeniti sa pozicije dràvnog funkcionera, iako je javno naslikao svoje segregacijsko shva}anje tzv. neovisnog pravosu|a. Jer, on je posvjedo~io da je odabran.
Senad im kriv za njihovu sramotu

Jakob Finci je od milionskog tv auditorijuma pro~itan kao ~ovjek koji poku{ava osramotiti na{u zemlju izmi{ljanjem antisemitizma. Po{to je nakon Centralnog dnevnika svima postalo jasno da se radi o podvali, i po{to su kreatori te podvale sami sebe osramotili pred gra|anima, koji su razumjeli da se ovim ljudima vi{e ne moè vjerovati bulumenta laòva je udarila na Senada Hadìfejzovi}a, jer im je on postao glavni krivac za Fincijevu sramotu. O kakvim se bolj{evicima radi dokazuju napadi na Senada u Danima, i u Feralu. Oni mu zamjeraju {to je uop}e meni dopustio da govorim. Otkud kome pravo da mi uop}e dopusti pravo da se branim?! Trebalo me, nakon klevete, odmah izlorati, i trajno
udaljiti iz javnosti, {to je mudro predloìo SDP! I Senad se, ako je profesionalac po bolj{evi~koj mjeri, treba uklju~iti u hajku. Zamjeraju mu {to je postrance gledao dijalog Fincija i mene, i {to me nije prekidao i klevetao. U Danima pi{e: Hadìfejzovi} je glumio objektivnost na krajnje ljigav na~in, i to onda kad te objektivnosti ne smije biti. Pri tome je, jo{, Alispahi}a oslovljavao sa kolega. Alternativa ovome bi bila da se Senad udruìo sa Fincijem i navalio na mene laìma. Kakva bi to tek bajna objektivnost bila? Napose, svako zna da je su{tina Face to face dijalog suprotstavljenih strana, i da Senad u tome ne u~estvuje. Na{ta bi li~ilo kad bi Senad navijao za prvog ili drugog gosta? U Feralu Ivan Lovrenovi} pi{e sli~no: Vidjela se njegova jasna namjera da se skrije u stav neutralizma. Rezultat je bio mu~an i groteskan, jer je bilo jasno kako ova vrsta neutralizma nema nikakve veze sa profesionalizmom Dakle, i po Lovrenovi}u, profesionalizam bi bio Senadovo deranje Fatmira, iako u Face to face Senadu oduvijek pripada samo najava i odjava. Po mom sudu rije~ je o ~ira{koj muci kreatora ove klevete, koji nisu mogli prekabuliti {to su povaljeni, pred licem naroda. Oni i dalje povaljuju sami sebe, jer u nastavku slu~aja svjedo~e o svojoj demokratskoj zatucanosti i zaljubljenosti u bolj{evi~ke metode uni{tavanja ideolo{kih ili ko zna kakvih protivnika. Njima je, ipak, najteè.
Sr|an kao Hitler

Ubjedljivo najsmrdljivije manifestacije fa{izma i totalitarizma u ovom slu~aju je pokazao punac scenariste pederskog filma Go West, i uz to predsjednik Helsin{kog komiteta za ljudska prava (kojeg li cirkusa!), biv{i komunisti~ki funkcioner, i o~ito ~ovjek koji uop}e ne razumije demokratiju Sr|an Dizdarevi}. Njegov zahtjev Policiji da mene treba hapsiti kad god neko oskrnavi Jevrejsko groblje - ne{to je najlu|e i najopasnije {to sam u svom ìvotu ~uo! Nema gore. To je dno. Da sam ja Sr|an Dizdarevi}, tobejarabi, od sramote bih promijenio ime, izvr{io plasti~nu operaciju (mada je tu hirurgija nemo}na), zakupio tezgu na pijaci i do kraja ìvota prodavao kupus. Jer, ovakvu sramotu nije izvalio ni Staljin. Ali, jeste relevantni folirant, predsjednik jedne me|unarodne organizacije za ljudska prava, koji se javno zalaè da je nekakav ~ovjek, ma koji, unaprijed kriv za neko krivi~no djelo koje se nije ni dogodilo. Dakle, ko èli da uhapsi Fatmira Alispahi}a treba da po{vara jevrejske grobove. Tako je Hitler organizirao paljevinu Reihstaga i za to optuìo Jevreje, jer je unaprijed odredio krivce. Sr|an Dizdarevi} je preuzeo fa{isti~ku metodologiju Adolfa Hitlera.
Eh, kad je Hitler volio Fatmira

Helsin{ki komitet za ljudska prava BiH je 03. maja 1995. godine, sa potpisom Sr|ana Dizdarevi}a, izdao zvani~ni dokument i pridruìo se peticiji koju je potpisalo 14 politi~kih stranaka, udruènja i institucija kulture protiv harange koju je vodila SDA s namjerom da se uhapsi Fatmir Alispahi}. Zanimljivo je da su ovu peticiju tada potpisali i SDP i SUBNOAR, isti~u}i kako su zainteresirani sa nastavak saradnje sa Fatmirom Alispahi}em za op{tu, kulturnu i demokratsku dobrobit dràve Bosne i Hercegovine. Sr|an Dizdarevi} je u svom tekstu naveo sljede}e: Pridruùjemo se peticiji za Fatmira Alispahi}a, potpredsjednika Odbora za ljudska prava u Tuzli. () Podràvamo Va{e napore na polju borbe za promovisanje i za{titu ljudskih prava i izraàvamo nadu u dalju uspje{nu saradnju. () Eto, i ovo je jo{ jedan razlog da Sr|an otvori tezgu na pijaci i zajmi prodavati kupus.
Sr|an zove kondora

Ali tu nije kraj. Dodu{e, nisam ja ~uo, ali mi je nekoliko prijatelja javilo, da je Sr|an Dizdarevi} imao intervju na Radiju Slobodna Evropa odakle je traìo reakciju Va{ingtona. Kao, trebao bi se ameri~ki Predsjednik oglasiti u povodu
Dio transkripta dijaloga izme|u Fatmira Alispahi}a i Jakoba Fincija u rubrici Face to face iz Centralnog dnevnika Senada Hadìfejzovi}a na NTV Hayat Finci: () I mislim da sve ono {to je nakon objavljivanja ovoga teksta gospodin Alispahi} napisao jo{ gore od onoga {to je u tekstu napisao, jer jednostavno nastavio je da obmanjuje javnost. I dok je SAFF ipak list sa vrlo malim tiraòm, Dnevni avaz je list sa velikim tiraòm, evo do{ao je i na Hayat televiziju, koja je vrlo gledana, zna~i dobio je sav onaj publicitet koji do sada, htjeli mi li ne priznati, nije imao. () Ovo je potpisao neko ko se zove Fatmir Alispahi}, ima mu i slika, prili~no li~i na vas, mada ste bolje obrijani nego {to ste na ovoj slici. () Fatmir: Molim Vas, nemojte misliti da je narod koji nas gleda nepismen i da narod ne razumije da ste vi temeljne stvari nauke doveli u pitanje. Vi tvrdite da se citat, kad se navede u odre|enom tekstu, pripisuje onome ko je to naveo. To je van svake pameti! Pa kako ja mogu biti autor ne~ega {to sam citirao? () Ili, ako sam ja taj, kako Vi tvrdite, borac protiv holokausta, kako je uop}e mogu}e da ja nemam vi{e tekstova osim tog jednog koji ste oklevetali? Finci: Pa mora se negdje po~et. Ovo je po~etak. Fatmir: Druga stvar, kad govorimo o historiji, kroz diskurs politi~ke mo}i... To se izu~ava na svim svjetskim univerzitetima, uklju~uju}i, recimo, i Filozofski fakultet u Sarajevu. Finci: Uklju~uju}i i Fakultet islamskih nauka ovdje u Sarajevu. Finci: Smijem li ja pitati ovako jedno vrlo jednostavno pitanje. [ta Fatmir Alispahi}, bez finansijske i politi~ke mo}i, procjenjuje, misli ili zami{lja koliko je bilo `rtava holokausta? Fatmir: Onoliko koliko je historija utvrdila. Finci: Historija je utvrdila {est miliona. Fatmir: Toliko je bilo. Finci: Ja mislim da je ovdje gospodin Alispahi} sam rekao da ovo {to je uradio i napisao da je la`... Fatmir: Pa to nisam ja napisao, ja sam citirao autore, molim vas... Vi na silu u Sarajevu instalirate antisemitizam, kao {to i oni koji su mene oklevetali godinama ovdje instaliraju tzv. islamski terorizam. Po svaku cijenu ho}ete ovdje da napravite od Sarajeva antisemitski grad a od mene antisemitu! Finci: Mislim da je sre}a, i Va{a, i moja, da u sarajevskom pravosu|u nema ni jednog sudije koji je Jevrej. () Vi }ete na sudu dokazivati da crno nije crno i da bijelo nije bilo. Fatmir: Ne, dokazivat }ete Vi na sudu, i svi oni s kojima ste se Vi udruìli! Finci: Ja nemam {ta da radim na sudu! () Fatmir: Vi poku{avate instalirat antisemitizam u Sarajevu! Dokaz je i Va{a izjava iz lista San, od prije neki dan, kada ste kazali, dakle ponovo to radite, kazali da su pod nekim uticajima, o~ito islamskim, teroristi~kim, neki momci ru{ili Jevrejsko groblje. Svi znamo da je poslije izi{la vijest da se radi o pijanim mladi}ima iz Sarajeva, ali koji nisu Bo{njaci. A Vi o~ito imate interes, i finansijski... Finci: Apsolutno, finansijski. Finci: Vi ste ovdje Golijat, a ja sam jedva David. I zbog toga moram da kaèm, preda mnom je izvje{taj State Departmenta o antisemitizmu u Svijetu. Fatmir: Ma Vi sramotite ovu zemlju zato {to ovdje izmi{ljate antisemitizam, a antisemitizma nema! Antisemitizma u Sarajevu nema! I me|u Bo{njacima nema! () A to {to Bosna i Hercegovina se sramoti po svijetu je zbog toga {to neki ljudi ovdje izmi{ljaju islamski terorizam i antisemitizam, a toga nema!
mog teksta. A mo`da bi trebao i poslati bombardere na Sarajevo. Nakon onog da me treba unaprijed hapsiti, ovo je druga savr{ena Dizdarevi}eva budala{tina. (Ba{ka je pitanje {to se Radio SE uklju~ila u ovu harangu, pa po ugledu na FTV od mene nije traìla ni re~enicu da kaèm u svoju odbranu.) To samo dokazuje moju tezu da u Sarajevu, me|u Bo{njacima, nema ama ba{ nikakvih problema, i da su jedini problem u ovoj zemlji ovakvi ~imbenici koji za interes ~etnika i usta{a izmi{ljaju gluposti i sramote na{u zemlju u Svijetu. Siguran sam da ni jednom prodava~u kupusa ne bi naumpala takva {iza da traì reakciju Va{ingtona zbog nekakvog teksta u Sarajevu. U desetine knjiàra u Zagrebu, Beogradu, pa i kod nas, mogu se kupiti antisemitske knjige, pa nikom ni{ta. U posljednjem Nacionalu izi{ao je tekst pod naslovom Dolje Au{vic, gdje autorica negira holokaust. I, opet nikom ni{ta. U Hagu je dvaput presu|eno da je u Srebrenici bio genocid, ali se Sr|an ne bori da se to vrati u ud`benike, niti podnosi krivi~ne prijave protiv onih koji su genocid i agresiju izbrisali iz ud`benika. On traì reakciju Va{ingtona zato {to sam ja u svom tekstu problemski citirao nekakve autore koji negiraju holokaust, i od toga se ogradio. Kupus prodaji, Sr|ane, kupus, mo`da ti ga i neko kupi s obzirom na leptir ma{nu u koju je stala sva tvoja intelektualna pojavnost! Pametan bi se ~ovjek nakon ovakvih nebuloza pokrio liskama kupusa, da ga niko ne vidi. Kakva bolan ljudska prava, demokratija, folovi i golovi! To je najcrniji fa{izam, i jo{ crnji od najcrnjeg - antipatriotizam! To je mr`nja koja uzrokuje pucanje mi{i}a na licu i su{enje lijeve polovice glave. Onako, od srca.
Prijetnje pravosu|u
A da je Sr|an Dizdarevi} totalitarista, koji s demokratijom i ljudskim pravima ima veze koliko Hitler i Staljin zajedno, dokazuje i njegova sljede}a re~enica iz intervjua policijskom magazinu SB: Jednostavno smo smatrali da moramo prinuditi pravosu|e da reaguje. E kad mu je to bilo malo, onda je za Oslobo|enje izjavio sljede}e: Helsin{ki komitet prati rad pravosu|a u ovom slu~aju. A ko su to HK i Sr|an Dizdarevi} da prinude pravosu|e, i da prate rad pravosu|a? Samo iz ovih izjava je jasno Dizdarevi} prijeti pravosu|u, da ga smatra ovisnim o svojoj ocjeni, {to najbolje pokazuje da oni plediraju za ovisno pravosu|e i za montirane procese. Kava demokratija i kakve burgije! @ivio staljinizam!
Ko drugom jamu kopa

Velika boljka Sr|ana Dizdarevi}a, Jakoba Fincija, Ivana Lovrenovi}a i inih antikomesarskih elemenata je to {to se niko osim njih samih nije po ovom pitanju oglasio. Lovrenovi} pi{e o zastra{uju}oj {utnji politi~kog i nacionalnokonfesionalnog establi{menta. Dizdarevi} kaè kako su institucije s bo{nja~kim i islamskim predznakom i ovog puta pale na ispitu. U nekoliko tekstova se poziva Dru{tvo pisaca BiH da me isklju~i iz ~lanstva, itd, itd. Ali, niko nimuekaet, osim njih samih. I ovo je dokaz da su pro~itani, da je njihova la` ostala gologuza, i da niko ne èli sebe sramotiti pristaju}i uz grupu koja se pred narodom naslikala kao fa{isti~ka, uz to zloupotrebljavaju}i instituciju holokausta i {est miliona ubijenih Jevreja za nekakav lokalni obra~un. Ne treba o~ekivati da }e ova kriminalna grupa do}i pameti, aterirati, razumjeti poraz, prihvatiti gubitni{tvo kao logi~an rezultat svoje prljave igre. Njima je ispod ~asti da budu poraèni od Fatmira Alispahi}a. No, ja ne smatram da su poraèni od mene, ve} od sebe, jer su sami sebi iskopali jamu u koju su upali.
[ta je nama Snje{ko Bijeli}

[ta dalje? Oni ne mogu nazad. To bi za njih zna~ilo totalnu dekredibilizaciju njihovih nazovi intelektualnih li~nosti. Oni moraju dokazati da sam ja antisemit i fa{ist. Zato }e svoju la` proturati prema svjetskim medijima, traè}i od njih potvrdu
svoje laì, kako bi ovdje prikazali da im obraz nije uflekan. Zapadna javnost svakako je isfrustrirana i istrenirana na paranoju i razne izmi{ljotine. Zato }e ova linija funkcionirati. Njima je nebitno {to }e sramotiti na{u zemlju i ja~ati projekat iz Kara|or|eva. Na to su svikli. Za to su pla}eni. A {ta }u ja raditi? Danas sam sa svojom k}erkom pravio Snje{ka Bijeli}a. I sutra }emo smisliti neku zabavu. Jer, mi smo sretni i slobodni ljudi.
Br. 127, 1. II 2005.
400
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
@ivjeti na koljenima
Kad se ukinemo mi koji mislimo, na red }e do}i oni {to {ute, ~ija je krivnja {to uop}e postoje
Raportira li iko {ehidima i poginulim borcima?! Ili su njihove du{e iz na{e stvarnosti prognane, kao i ciljevi za koje su poloìli svoje ìvote? Niko se posljednjih godina nije obratio Njima, izuzev Fatihom, pred kamerama, protokolarno, pa i estradno. Nema ni jednog teksta, ili obra}anja, u kome bismo kriti~ki sagledali svoju obavezu prema desetinama hiljada na{ih ìvota, poloènih pred mihrab ili oltar fizi~ke i duhovne slobode ove zemlje. Izgleda da smo {ehide i poginule borce razumjeli kao kolateralnu {tetu, ne{to {to se nas ne ti~e, ne{to {to je svakako moralo biti izgubljeno Ne, nije tako. Ovi ljudi su umrli za nas, i mi ne samo da im dugujemo zahvalnost, ve} smo du`ni da do kraja ìvota sluìmo ciljevima za koje su dali svoje ìvote. A oni nisu umrli za na{e zato~eni{tvo!
Cocoshiyi carnewall
Kada sam 1997. objavio knjigu o tuzlanskim {ehidima i poginulim borcima, a 1998. o grada~a~kim, gdje sam se susreo sa bezmalo 1.500 ìvotnih pri~a, fotografija, i ko zna koliko hiljada ljudskih sudbina zape~a~enih gubitkom roditelja, sina, brata - osjetio sam samo djeli} te nesagledive dimenzije bola, koji stanuje tu pored nas, a sve dalje od doma, a sve bliè prognani{tvu. Moje knjige o {ehidima bile su prve u BiH. Namjera mi je bila da kroz nekrolo{ki zapis ostvarim intimizaciju dru{tva sa su{tinom gubitka, i da tako nadi|em sterilnu statistiku koja kao broj ne moè nikoga dotaknuti. Druè}i se tako dvije godine sa ìvotima tuzlanskih i grada~a~kih {ehida ostao sam trajno oplemenjen spoznajom da moj ìvot, a nadam se i ìvoti onih koji cijene moje skromno mi{ljenje, moraju biti obiljeèni voljom da za bosansku stvarnost odgovaramo ljudima koji su svoje ìvote dali za Bosnu i Hercegovinu. Na{i su se politi~ari zabavili limuzinama, ljubavnicama, krkanjima i oni nemaju potrebu da pred sobom zamisle hiljade i hiljade o~iju koje ih gledaju i obavezuju. Oni nemaju suptilnost da se uma{taju u ìvote djece ~iji su o~evi umrli za nas. Na{i su politi~ari, poput zadriglih vlasnika javnih ku}a, zabavljeni uìvanjem u iluziji svog zna~aja. Od takvih tuta-bugarina isijava ova moralna pometnja, u kojoj se vi{e niko ne sje}a otkud mi ovdje ìvi. Nalikujemo na koko{ ocaparene glave, koja tarlaha tamte-vamte, sva sretna, a pojma nema, jer nema glave, da }e se za koji ~as sru{iti nepopravljivo mrtva. Dok traje taj koko{iji karneval, hiljade i hiljade djece sanjaju oca, koji im se vratio, a nikad se vratiti ne}e, jer je oti{ao da bismo se mi mogli po Njegovom djelu valjati ko krmad, ovakvi jadni i opau~eni u mozak. A s kojim pravom?! Pa nije ovo ovdje na{e, ovo ovdje je Njihovo, mi smo tu tek podstanari,
nasljednici, poput djece koja ìve u oca i matere, jer su nam i otac i mati oni {to im smrt ìvi u na{im ìvotima!
Crettenism and renessanssa

Otkud ova pri~a? Gledam ovih dana u kakav se kafez svela na{a duhovna sloboda. Ta autocenzura koja je okupirala pamet na{ih intelektualaca najbolje kazuje o ambijentu straha, kakav je ovim prostorima vladao u karavaktu udba{kog kretenizma i renesanse. Ne znam ima li i pet na{ih intelektualaca koji diù svoj glas protiv restauracije policijske dràve, u kojoj ~itav jedan narod ìvi pod optu`nicom. Nije istina da na{i intelektualci ne znaju {ta se doga|a, istina je da su se utrtali za svoje stra`njice, pa naivno misle da se njihova avlija ne brani u mojoj avliji, da je {utnja rentabilna, a ne znaju da su poslije mene oni na redu, makar {utali ko guske u magli. Kad se ukinemo mi koji mislimo, na red }e do}i oni {to {ute, i ~ija je krivnja {to uop}e postoje, jer je intencija dejtonskog fa{izma da ovdje ne ostane ni kusur od Bosne, ve} da se ovaj geografski pojam pretvori u velikosrpsku i velikohrvatsku provinciju. Sje}am se kako su se po Tuzli ispijale kahve dok je u Kalesiji gruhalo. Sjedilo se i u Zvorniku dok se u Bijeljini klalo. Sami smo sebi govorili kako je to zla kob susjednih op}ina, koje su bezbeli ~a~kale me}ku pa fasovale. Sve dok me}ka nije zaigrala s noèm ispod na{eg vrata. E, sad smo ga na istom. Ali gorem, jer je hap{enje duhovne slobode grdnije od fizi~ke smrti. U duhovnom zato~eni{tvu se ìvi smrt, pri~a{ a ne govori{, gleda{ a ne vidi{, hoda{ a stoji{, pa ti ga ìvot do|e gori od rahatluka smrti. E, zato bih ja danas prije umro, nego u{uto!
Cucawicluk & sramotha

Kakva je razlika izme|u mogu}nosti da smo posve istrebljeni, pobijeni i raseljeni, i ove stvarnosti u kojoj ìvimo kao duhovni mrtvaci, neslobodni i u{utkani ljudi? Kad se tome doda ekonomska potla~enost, segregacija u svekolikim institucijama, onda uistinu ispada da ne postojimo. [ta onda svjedo~imo pred svojim duhovnim roditeljima, koji su, kao {to rekoh, svoje ìvote dali nama, koji smo bili osu|eni na smrt? Svjedo~imo sramotu. Nismo ostavljeni u ìvotu da bismo hodali na koljenima.
Br. 127, 1. II 2005.
402
Dnevnik revolucije
Kako lider bh. Jevreja dovr{ava ìvotno zlodjelo Radovana Karadì}a i stvara uvjete za otcjepljenje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine
êtni~ki pe~at Jakoba Fincija

Krug 99 je preko Jakoba Fincija u bh. javnost plasirao jednu od najopasnijih podvala s ciljem ostvarenja legalnih uvjeta za otcjepljenje Republike Srpske! Vjerovatno ni mnogi intelektualci koji sjede u Krugu 99 nisu razumjeli pozadinu poruka Jakoba Fincija, kao uvodni~ara na sesiji o ustavnim promjenama, koji se zaloìo za neku vrstu referenduma na kome bi se gra|ani BiH izjasnili o ustavnim promjenama. Cilj ove operacije je da se bh. javnost ubijedi kako do ustavnih promjena moè do}i samo preko referenduma, a {to bi zna~ilo legitimiziranje prava Karadì}evih Srba da proglase otcjepljenje od BiH. Pri~om o ustavnim promjenama, koje su navodno izvodive samo preko referenduma, Jakob Finci je poku{ao nasukati na{u javnost da podrì svoje samoubistvo, i da negiranjem Referenduma iz 1992. obezbijedi Karadì}evim Srbima pravni i demokratski okvir za njihovo otcjepljenje od BiH. Jakob Finci, taj predratni uposlenik Gra|evinskog preduze}a za pravljenje puteva, a poratni najmo}niji ~ovjek u dràvi, stvarno je sam sebe ubijedio da je nad~ovjek, ~im o svojoj pameti ima tako visoko mi{ljenje, pa misli da smo svi mi tolike budale da }emo nasjesti na njegovu prozirnu advokaturu Karadì}evog projekta.
Krug 99 se jo{ jednom osvjedo~io kao kvislin{ka, ~etni~ko-usta{ka, pla}eni}ka struktura koja u slobodoljubivom i antifa{isti~kom Sarajevu ima funkciju tumora, jer pozitivnu energiju na{eg bitka isisava i koristi za stvaranje smutnje i za ja~anje projekta iz Kara|or|eva, a pod {minkom tobo`nje borbe za multietni~ku Bosnu. Mo`da tamo, u tom Krugu 99, ima ~estitih Bosanaca i Hercegovaca, ali oni ne razumiju da su ovce koje sluè kao pokri}e makroima ~iji se {lajbuci, poput krpelja, debljaju prodajom Bosne i bosanskoga. Da stvar bude tragi~nija, na ovu podvalu Jakoba Fincija i Kruga 99 upecali su se VKBI, SGV i HNV, koji zajedni~kim snagama planiraju da u deset bh. gradova odrè deset tribina na kojima }e promovirati Fincijevu velikosrpsku viziju ustavnih promjena. Ako ve} toliki broj formalnih intelektualaca nije imao pameti da pro~ita Fincijevu podvalu, kako se barem nisu zapitali nad ~injenicom da }e se ovih deset tribina odràti u gradovima gdje su Bo{njaci u ve}ini?! Kako im nije bilo sumnjivo {to se u Fincijevu viziju ustavnih promjena trebaju ubje|ivati samo Bo{njaci, ali ne i Srbi u Bijeljini, Vi{egradu, Fo~i, ili Hrvati, u Stocu, Grudama, Duvnu ili Livnu?! Upravo se Finci zalaè za izja{njavanje bh. gra|ana, ali ispada da se deset tribina organizira samo zbog Bo{njaka, {to upu}uje da Bo{njake valja èdne prevesti preko vode, kako bi prihvatili koncept samoubistva, tako {to }e na osnovama dejtonskog genocida sazvati referendum o ustavnim promjenama, i omogu}iti Karadì}evim Srbima legalisti~ki okvir za otcjepljenje. Tim vrlim intelektualcima iz VKBI, SGV i HNV je
ova navlaku{a morala biti dovoljna da posumnjaju u namjere Kruga 99, tim prije {to se prethodnih godina Krug 99, kroz nekoliko inicijativa, deklarirao kao velikosrpska i velikohrvatska ekspozitura. Prisjetimo se samo ideje o tzv. tre}oj republici, koja je doìvjela totalni debakl, nakon {to je raskrinkana kao poku{aj da se zauvijek uni{ti jedini legalni i legitimni akt bosanskohercegova~kih gra|ana, na osnovu kojega je BiH doìvjela me|unarodno priznanje, a to je Referendum iz 1992. godine. No, o tome }emo ne{to poslije. Sada nas interesira ambijent u kome se mogla dogoditi atrofija zdrave pameti i patriotizma, pa da se ~etni~ko-usta{ki Krug 99 nametne kao la`ni lu~ono{a ustavnih i demokratskih promjena.
Tajkuni la`ne ljevice

Sazreli su uvjeti i nagomilalo se materijala ~ija bi nau~na obrada mogla posvjedo~iti da je jedna cijela politi~ka, medijska i nevladina struktura u Sarajevu, koja se prodavala kao antifa{isti~ka, multietni~ka i probosanska, zapravo bila tek na{minkana, zakamuflirana ekspozitura ~etni~ko-usta{ke koalicije iz Kara|or|eva. Ne treba da nas ~udi taj demokratski kostim ovih fa{ista, on je posve razumljiv, jer je uvjerljivije kada se tzv. islamski terorizam i tzv. antisemitizam izmi{ljaju iz tobo`nje multietni~ke pozicije, a ne iz ~etni~ke i usta{ke su{tine. Na {ta bi li~ilo kada bi u Krugu 99 izvjesili mrtva~ku glavu, Paveli}evu sliku, pa pri~ali o tzv. islamskom radikalizmu u Sarajevu? Ova {minka godinama sakriva istinske ciljeve medijskih i intelektualnih pla}enika, od kojih su se mnogi obogatili na progononu antifa{isti~kog patriotskog fronta, oli~enog u Armiji RBiH. Poseban paradoks u ovoj pojavi je {to se urednici pla}eni}kih medija, kao i tzv. neovisni intelektualci, toboè zaklinju u ljevicu, u ideje demokratskog socijalizma, jednakosti ljudi i sl., a zapravo imaju vi{e para nego najja~i biznismeni u Sarajevu. Oni analiziraju koji politi~ar kakva kola vozi, kakva je vozio dok nije do{ao na funkciju, i sl., a analiza njihovog voznog parka bi nas uvjerila da nema ve}ih tajkuna od njih samih. Urednik Dana vozi najnoviji model golfa, urednik Starta vozi najnoviji model Hundaia, {ef policijskog magazina SB je kupio ogroman stan u centru Sarajeva, kao i Brada Filozof {to vodi nekakvu medijsku agenciju... Svi ovi vrli ljevi~ari od satanizacije i sramo}enja Bosne ìve ko bubreg u loju, jer ~etnici i usta{e ne àle para za svoj klju~ni projekat: dekredibilizaciju bo{nja~ke `rtve i uvjeravanje zapadnih lobija da je Bosna jedino sigurna u raljama iz Kara|or|eva. Otud je to ljevi~arstvo zapravo obi~an seljakluk, brdo ruralnih kompleksa, maska iz koje se skrivaju oni {to ko me|edi nabadaju po sarajevskom asfaltu, jer im je u refleksu blato koje su pokupili na kundurama, kliù}i se iz nekakvog [vrakinog Sela u dalek i ~udan svijet. Oni su spremni na sve, samo da se ne probude i ne vrate u pro{lost, u anonimnost, ili me|u krave, {tale, sijeno i koko{ke. Ta tzv. intelektualna krema je uègli, kiseljkasti, budàvi ki~ na{eg dru{tva, ne{to {to ne bi postojalo na mapi da nije okupatorskih donacija i protektorskih direktiva koje ovu jeftino}u odràvaju u ìvotu i u medijskoj dominaciji. A to njihovo navodno zaklinjanje u ljevicu najve}i je cirkus od svega, jer oni, hem su prostaci, hem neznalice, hem gasterbajteri. Kakva ljevica i kakvi bakra~i! Eh, sad, za{to je bilo potrebno pro{etati kroz karakterologiju ovih pojava? Samo tako uo~ljiva je tre}a dimenzija fenomena poput Kruga 99 koji uporno slovi kao lu~ono{a progresa, a zapravo je leglo najrigidnijih ideja bolj{evizma i segregacije. To je lako utvrditi. Dovoljno je samo analizirati na{ta su sve reagirali, u ime demokratije, a na {ta sve nisu reagirali, iako bi istinski demokrati i intelektualci osje}ali izazov da laìma suprotstave istinu. Sje}amo se kako je Krug 99 optuìo reisa Ceri}a da je kriv {to je onaj manijak Topalovi} ubio ~estitu katoli~ku obitelj. Ali znamo da Krug 99 nikada nije reagirao ni na jedno dejtonsko ubistvo Bo{njaka, a u Mostaru je bilo 40 takvih zlo~ina. Krug 99 nije reagirao na
zlo~ina~ko izru~enje tzv. alìrske grupe, na montaù Pogorelice, na brisanje genocida i agresije iz ud`benika, na bezbroj primjera izmi{ljanja tzv. islamskog terorizma, itd, itd. Krug 99 je 2000. godine proglasio tzv. demokratske promjene, iako su samo Bo{njaci glasali za multietni~ku opciju, dok su Srbi i Hrvati opet glasali za nacionaliste, jednako kao {to je 2002. godine proglasio tzv. povratak nacionalista na vlast, samo zato {to su se Bo{njaci osvjedo~ili u kvislin{ku tiraniju SDP-Alijanse. Dalje, Krug 99 nikada ni jednu sesiju nije posvetio genocidu nad Bo{njacima, iako je Ha{ki tribunal donio dvije presude za genocid. A za{to? Zato {to Krug 99 u su{tini nastoji ovdje poturiti tezu o jednakoj krivici, dakle, o gra|anskom ratu. Za njih su svi isti, i oni {to su ubijali, i ovi {to su ubijani. Tek bi jedna {ira analiza mogla zape~atiti ovu organizaciju kao intelektualno i moralno dno, koje se zaklanja iza ~asnih ideja antifa{izma i antinacionalizma. Jer, ne moè se biti antifa{ist tako {to }e se kazati: ja sam antifa{ist; to podrazumijeva otvorenu borbu protiv fa{izma, dakle, konfrontiranje sa velikosrpskim i velikohrvatskim instalacijama u BiH, a {to bi za posljedicu imalo prekid ~etni~kih i usta{kih donacija koje se ostvaruju preko dejtonske diktature.
Kako su genijalci ispali budale

Sa metanjem Jakoba Fincija za uvodni~ara na temu ustavnih promjena, i sa plasiranjem podvale o referendumu bh. gra|ana, Krug 99 je samo nastavio svoju kampanju na razaranju bosanskohercegova~ke dràvnosti, koja se svojedobno manifestirala i preko ideje o osnivanju nekakave tzv. tre}e republike, koja navodno ne bi bila ni ona iz 1992. godine, a ni ova dejtonska skalamerija. Ova zlo}udna ideja je propisno rasturena, razobli~ena, kao hegemonisti~ka podvala, i nikad se vi{e o toj gluposti nije ~ula ni rije~, iako su svi mediji bili mobilizirani u promociji tzv. tre}e republike. Cilj ovog projekta je bio istovjetan ovom koji zagovara Jakob Finci, a to je da se iz politi~ke i legalisti~ke memorije izbri{e klju~ni akt na{e dràvnosti: Referendum iz 1992. godine. Jer, osnivanje tzv. tre}e republike, kao i Fincijevo zagovaranje referenduma o ustavnim promjenama, potpuno bri{e iz operativnog politi~kog sistema Referendum kojim su gra|ani BiH izglasali suverenitet na{e zemlje i kazali u kakvoj BiH èle ìvjeti. Te zlo}udne ideje se zasnivaju na dokusurivanju me|unarodno priznate RBiH, jer svoje polazi{te za dalju disoluciju BiH imaju u kriminalnom Dejtonskom sporazumu, kojeg navodno nastoje dograditi, a zapravo ga èle betonirati kao apsolutni realitet koji generira uni{tenje BiH. I to je lako utvrditi. Za{to nikad Krug 99 nije traìo rehabilitaciju Referenduma iz 1992., ve} je i ideju o tzv. tre}oj republici, kao i ovu posljednju Fincijevu podvalu, predstavljao bez pomena ovog klju~nog demokratskog akta?! Kako je mogu}e da se vrli intelektualci iz VKBI, SGV i HNV nisu ni jednog ~asa zapitali za{to Jakob Finci ne pominje Referendum iz 1992., jer su samo Karadì}evi sljedbenici spremni negirati ovaj legalni i legitimni dokaz o volji bosanskohercegova~kih gra|ana?! Odnos prema Referendumu iz 1992. najlak{i je test za provjeru dobrih namjera svakoga ko govori o budu}nosti BiH. Onaj ko pre{utkuje Referendum iz 1992,, taj ga i negira, a onaj ko ga negira, taj dovr{ava genocidne ideje Radovana Karadì}a! Ne èlimo vjerovati da su ljudi u VKBI, SGV i HNV, Karadì}evi sljedbenici, prije se radi o atrofiji njihovih mentalnih sposobnosti, o patriotskoj mlitavosti, o mahala{koj kratkovidnosti, o idolopoklonstvu prema Jakobu Finciju, i ko zna o kakvim jo{ bolestima i mahanama, koje su uzrokovale da ove organizacije ulete u monstruozan plan izdaje na{e zemlje. Bi}e da su ovi biv{i komunisti~ki kadrovi zdravo za gotovo, kao partijsku direktivu, prihvatili ljigavu re~enicu objavljenu u Danima, a koja glasi: Bosnu i Hercegovinu lak{e je zamisliti bez Bo{njaka, Hrvata i Srba nego bez Jakoba Fincija.
Ako ba{ ne èle vjerovati u zdravu pamet, onda neka pozovu svog mentora Jakoba Fincija da im objasni za{to Referendum iz 1992. godine ne moè biti pravni okvir za ustavne promjene u BiH? Lako }e se uvjeriti da je Jakob Finci posva|an sa Referendumom iz 1992. godine, kao i Radovan Karadì}. A kad se uvjere, onda bi bilo po{teno da javnost obavijeste kako su ispali budale, te da upute preporuku kako nema dijaloga ni s kim ko u svojim promi{ljanjima bh. budu}nosti pre{utkuje, a time i negira, Referendum iz 1992. godine.
Srbi su glasali za suverenu BiH

Sve ove organizacije, uz Krug 99, koje }e prodavati navlaku{u u deset gradova sa bo{nja~kom ve}inom, nikad se javno nisu suprotstavile me|unarodnom suverenitetu BiH. Ako neko u tim organizacijama i misli da je za BiH bilo bolje da je ostala velikosrpska provincija, to javno ne}e saop}iti, jer bi izgubio svaki kredibilitet u mati~nom Sarajevu. Za{to onda ove organizacije formalno priznaju dràvni subjektivitet BiH, a sadràjno pre{utkuju Referendum iz 1992., kad jedno bez drugog ne ide? BiH nije priznata sam od sebe, ve} zbog Referenduma, kada su bh. gra|ani ta~no kazali u kakvoj BiH èle ìvjeti. Dejtonski sporazum je kriminalno derogirao legalitet i legitimitet Referenduma, i uspostavio sistem koji uvaàva genocidna postignu}a. Pomenute ~etiri organizacije, navodno, èle napraviti funkcionalniju dràvu, pripitomiti Dejton, ali to ne èle ~initi sa referendumskih, ve} sa dejtonskih pozicija. Ali, Dejton se ne moè pripitomiti, jer je kriminalan i genocidan, i svaka operacija zasnovana na Dejtonu vodi daljem razaranju BiH. Dejton se jedino moè ukinuti iz ustavnog bi}a BiH, a BiH se u stabilnu budu}nost moè vratiti samo preko rehabilitacije Referenduma iz 1992. godine. [ta je onda sporno? To {to Karadì}evi Srbi i njihovi sarajevski pla}enici ne priznaju Referendum? To je la`! Podsjetimo se ukratko na nekoliko historijskih i legalisti~kih ~injenica, koje dokazuju da su bh. Srbi priznali Referendum i ta~no se izjasnili u kakvoj BiH èle ìvjeti... Republi~ka Skup{tina je na svome zasjedanju 24. i 25. januara 1992. donijela Odluku o raspisivanju republi~kog Referenduma za utvr|ivanje statusa Bosne i Hercegovine, kada je odre|eno da }e se Referendum odràti 29. februara i 1. marta 1992., a da }e se gra|ani odgovorima ZA i PROTIV izja{njavati o pitanju: - Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, dràvu ravnopravnih gra|ana, naroda Bosne i Hercegovine - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj ìve? Od ukupnog broja gra|ana sa pravom glasa, koji je iznosio 3.253.847, na republi~ki Referendum je iza{lo i glasalo 2.073.568 gra|ana, odnosno 64,31 odsto. Vaè}ih glasa~kih listi}a bilo je 2.067.969 ili 64,14 odsto. Od ukupnog broja vaè}ih glasa~kih listi}a ZA je bilo 2.061.932 glasa~a, ili 99,44 odsto, dok je PROTIV glasalo 6.037 ili 0,29 odsto. Nevaè}ih glasa~kih listi}a je bilo 5.227 ili 0,25 odsto.
Fincijeva monstruozna podvala

A sad }emo, mal~ice, ufatiti Jakoba Fincija u laì i manipulaciji. Finci kaè: Promjena Ustava je mogu}a, uprkos otporu politi~ara RS, ako se s njom sloè gra|ani BiH. Finci se, kao la`ni borac za gra|ansku BiH, ovdje poziva na glas gra|ana, i time nagovje{tava izja{njavanje gra|ana, o~ito, putem referenduma, o ustavnim promjenama. On jako dobro zna da je kriminalni Dejtonski sporazum iz ustavnog bi}a BiH izbacio gra|ane, i na njihovo mjesto doveo konstitutivne narode, te da ne moè biti nikakvog gra|anskog izja{njavanja sa dejtonskih pozicija. Ali, izmi{ljanjem gra|ana koji ne postoje Finci nas nastoji navu}i na podvalu da za ustavne promjene ne}e glasati Karadì}evi Srbi, ve} nekakvi gra|ani koji su ko biva gra|anski opredijeljeni, pa }e ukinuti Republiku Srpsku. Ako se Karadì}evim Srbima omogu}i referendum o ustavnim promjenama, oni }e ga iskoristiti za
progla{enje otcjepljenja od BiH, {to je jo{ prije godinu dana najvljeno za oktobar 2005., kada bi se izvr{ila zamjena kosovskog suvereniteta za pripajanje RS Srbiji. Me|utim, Karadì}evi Srbi ne mogu mrdnuti iz BiH bez pristanka bo{nja~kog ili hrvatskog naroda. (Jednako tako ni Sjeverni Irci ne mogu iz Britanije, Baski iz [panije, Kurdi iz Turske...) Kao {to nisu mogli ukinuti Tu`bu BiH protiv SCiG. Me|utim, pristajanje sva tri bh. naroda da se novim referendumom izja{njavaju o ustavnom ustrojstvu BiH, zauvijek bi uni{tilo BiH koja je priznata 1992. godine, a na osnovu tada{njeg Referenduma, ali bi i zauvijek na legalisti~ku pozornicu stavilo neke nove legitimitete, poput odluke Karadì}evih Srba da se otcjepe od BiH. Zato je cilj Fincijeve podvale da se Bo{njaci ubijede u izvodivost ustavnih promjena preko izja{njavanja gra|ana, iako im niko ne garantira da }e Karadì}evi Srbi glasati za ukidanje entiteta, a ne za otcjepljenje od BiH. Jedina {ansa da BiH opstane, kao uvjet bez kojeg nema opstanka bo{nja~kog naroda, jeste da se odbiju sve podvale ove vrste, koje bi i{le za uni{tenjem Referenduma iz 1992., a time i za uni{tenjem bh. dràvnosti. Bo{njaci ne smiju zaboraviti ono {to jako dobro zna Jakob Finci da Dejtonski sporazum nema legalno i legitimno pokri}e, jer je nametnut bez saglasnosti bh. gra|ana, a protivno njihovoj referendumskoj volji, te da je Dejton privremen sve dok postoji Tu`ba BiH protiv SCiG, koja }e po realizaciji voditi ukidanju Republike Srpske kao rezultatu genocida i agresije. Postoji samo jedna, ova antibosanska mogu}nost, da se obesmisli Tu`ba protiv SCiG, i da Dejtonski sporazum dobije legalitet i legitimitet, a to bi se dogodilo ako bi bh. gra|ani - {to predlaù Krug 99 i Jakob Finci pristali na referendum o ustavnim promjenama. Za pretpostaviti je da tada na pozornici ne bi opstala ni dejtonska BiH, jer bi legitimizirana dejtonska BiH postala pravni okvir za otcjepljenje genocidnog entiteta.
Za Dejton je glasalo 0,29% bh. gra|ana

Pri kraju, opet se moramo vratiti demokratskom i legalisti~kom potencijalu Referenduma iz 1992. godine. Ako ba{ Jakob Finci ne ra~una na bh. narode, kao dejtonsku kategoriju, ve} protura tezu o izja{njavanju gra|ana, nelogi~no je za{to ignorira Referendum na kome se blizu 65 odsto bh. gra|ana, dakle i Srba, izjasnilo u kakvoj BiH èle ìvjeti! Postoji li i jedan razlog za Fincijevo ignoriranje Referenduma? Postoji, onaj koji je godinama plasirao Radovan Karadì} da Srbi ne priznaju Referendum. Ali, {ta nas je briga za Karadì}eve Srbe, kad Referendum priznaje cijeli Svijet! Nas zanimaju ravnopravni bh. Srbi, a ne Karadì}evi kolja~i! Jer, Referendum je bio gra|anski, dakle, srpski, hrvatski i bo{nja~ki, i kao takav je jedini legalisti~ki kompas stabilne bosanskohercegova~ke budu}nosti. Sve ono za {ta se navodno zalaù Jakob Finci i Krug 99, a sa njima i VKBI, SGV i HNV, izglasano je na Referendumu, jer je ubjedljiva ve}ina bh. gra|ana kazala da èli - suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, dràvu ravnopravnih gra|ana, naroda Bosne i Hercegovine. Tek nula zarez dvadeset i devet odsto (0,29 %) bh. gra|ana bilo je protiv ovakve BiH, ali je njihovo minorno separatisti~ko mi{ljenje postalo ideolo{ka okosnica vojne hunte Radovana Karadì}a, a poslije 200.000 mrtvih i milion raseljenih - i okosnica Dejtonskog sporazuma. Samo bi ~etnici i njihovi pla}enici u Sarajevu mogli insistirati na ja~em pravu 0,29 odsto bh. gra|ana, u odnosu na pravo demokratske ve}ine od 64,14 odsto. Stoga je, jednostavno, neprijateljsko, kvislin{ko, ~etni~ko-usta{ko, ma kakvo promi{ljanje bh. budu}nosti bez uvaàvanja i rehabilitacije Referenduma iz 1992. godine. Neku no} je Zlatko Lagumdìja, okorjeli lider propalog SDP-a, izjavio, otprilike, kako mi ne moèmo ni{ta u~initi za svoju sudbinu, jer je ona u rukama globalnih strujanja. Ali, i globalna su strujanja u ne~ijim rukama, poglavito u rukama me|unarodnog prava, pa svi mogu}i lobiji nisu uspjeli sru{iti Tu`bu BiH protiv
SCiG. Ovo je opasna kvislin{ka podvala koja treba da nas umrtvi, paralizira, kako bi se prepustili me|unarodnim planovima za uni{tenje BiH, koje kreiraju velikosrpski, velikohrvatski, a na àlost, izgleda i jevrejski finansijski lobiji. [ta je cilj? Isprepadati Bo{njake agresivnim, kontinuiranim izmi{ljanjem tzv. islamskog terorizma, tzv. antisemitizma, stjerati ih u politi~ku defanzivu, da postanu svjesni kako Zapad u njima vidi tzv. islamske radikale, i kako im zbog toga ne}e pomo}i u slu~aju bilo kakvog sukoba. Kakav interes od ovog projekta imaju Beograd i Zagreb, ne treba obja{njavati. Pored ovih izmi{ljotina, Bo{njaci se obasipaju strahom za budu}nost, jer CIA predvi|a da }e se u narednih 15 godina uslo`niti negativni trendovi za bh. budu}nost: prvo, kriza me|unarodnih institucija i Evropske unije, drugo, ozbiljna ograni~enja u operacijama stabiliziranja u postkonfliktnim dràvama, a zbog enormnih tro{kova i vremena koje takve operacije zahtijevaju. Za Irak se ima para, a za BiH nema, {to je jasna poruka da }emo biti prepu{teni sami sebi, dakle, krvolo~nom okruènju. Primjerice, prije neki dan je State Department upozorio Amerikance da je opasno putovati u BiH, za razliku od svih drugih evropskih dràva, a u upozorenju je re~eno: Preporu~uje se da tokom boravka u BiH izbjegavate gu`ve i demonstracije, te da ne budete upadljivi u obla~enju i aktivnostima. Kakve veze ovo ima sa zdravom pame}u? Kakve gu`ve i demonstracije?! Kad je ovdje napadnut i jedan ameri~ki gra|anin?! Radi se o ameri~koj laì, ali s kojim ciljem? Mo`da nam odgovor nagovje{tava informacija od prije neki dan kada je Kontakt-grupa iznijela svoj stav da Kosovo mora ste}i suverenitet najdalje do 2006. godine. Podsje}amo vas na tekst pod naslovom U oktobru 2005. Srbija }e anektirati RS?! (br. 105, 13. IV 2004.) u kome je najavljeno da }e Republika Srpska traìti pripajanje Srbiji, {to ve} ima lobisti~ku me|unarodnu podr{ku (Holbrukovu, recimo), jer }e se time od Srbije kupiti nezavisnost svakako izgubljenog Kosova. Ali, ponavljamo, sve ove operacije su nemogu}e ako Bo{njaci ili Hrvati ne dadnu saglasnost za referendum o ustavnim promjenama. Jakob Finci i Krug 99 su dovoljno pismeni da znaju kako bi izja{njavanje gra|ana o ustavnim promjenama uni{tilo Referendum iz 1992. godine i stvorilo legalne uvjete za otcjepljenje Republike Srpske. Stoga se ovo njihovo juri{anje u ime ìvotnog zlodjela Radovana Karadì}a ima smatrati svjesnim i prora~unatim.
Br. 128 i 129, 15. II i 1. III 2005. (Tekst objavljen u dva nastavka, pod naslovima:
Ko to ovdje subverzivno djeluje i Srbi su glasali za suverenu BiH)
408
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Sr|ane, Hr|ane, Pr|ane

Sr|an Dizdarevi} je izmislio postojanje teroristi~ke organizacije koja se zove Muslimanski omladinski pokret i koja se bavi premla}ivanjem Srba i Hrvata s ciljem etni~kog ~i{}enja Sarajeva. Ova izmi{ljotina je usmjerena na izazivanje rasne, vjerske i nacionalne netrpeljivosti i zbog toga bi Sr|an Dizdarevi} morao krivi~no odgovarati.
Predsjednik Helsin{kog komiteta za ljudska prava BiH Sr|an Dizdarevi} trenutno je najaktivniji fa{ista u na{oj zemlji! To {to ~ini fa{isti~ka zlodjela, a {to se sakriva iza ~asnog antifa{izma, ne treba da ~udi, jer je i Staljin radio isto: progonio ljude, a glumio antifa{istu. Brojni primjeri dokazuju da je Dizdarevi} aktivni sljedbenik fa{isti~kih ideologija, jer on donosi presude bez suda, progoni ljude, ljaga Bo{njake, te s pravnom dràvom ima veze koliko i svaki diktator. On je u Sarajevu eksponent ~etni~ke i usta{ke ideologije, sa zadatkom da Bo{njake optuì za fa{izam. A to {to je ovakav fa{ista na ~elu jedne organizacije za ljudska prava najbolje govori o toj organizaciji, u kojoj je proganjanje muslimana preporuka za uspjeh.
Burrgy et orrgy
Mislili smo da Sr|an Dizdarevi} nakon afere izmi{ljanja antisemitizma ne moè dublje potonuti pod dno morala i pameti. Tada je izjavio da se neki ljudi moraju istog ~asa uhapsiti ~im neko oskrnavi Jevrejskog groblje. Valjda je jo{ jedino u staljinizmu bilo mogu}e hapsiti ljude iz ~ista mira, bez dokaza, i znati da su ba{ oni unaprijed krivi i prije nego {to se neko krivi~no djelo dogodilo. Dizdarevi} je ovom izjavom vr{io podsticanje na skrnavljenje Jevrejskog groblja, jer je eventualne vinovnike unaprijed oslobodio krivice i istrage. Da li je ovo podsticanje na vandalizam i nacionalnu mr`nju krivi~no djelo? Nije pro{lo malo a Dizdarevi} je ponovio svoju fa{isti~ku specijalnost da sudi na nevi|eno i da izmi{lja dràvne neprijatelje. Prije sedam dana on je reagirao na siledìjstvo izvjesnog dràvljanina Velike Britanije, po imenu Edin Jaganjac, koji je u Sarajevu fizi~ki nasrnuo na pravoslavnog sve{tenika Zorana Kalajdì}a. Nema ni~eg spornog u nu`nosti da se ovo siledìjstvo osudi, ali je nedopustivo to Dizdarevi}evo fa{isti~ko orgijanje na ovom slu~aju, gdje poku{ava jedan izdvojeni incident pretvoriti u teroristi~ku pojavu nepostoje}eg maltretiranja Srba i nepostoje}eg etni~kog ~i{}enja Sarajeva od strane bo{nja~kog naroda. On govori o - posljednjim de{avanjima iako nikakvih de{avanja nema, iako se radi o jednom doga|aju, o ~ijoj pozadini bez policijske i pravosudne istrage ne moèmo ni{ta re}i, jer bi to bilo neozbiljno naklapanje. Ali, za Dizdarevi}a su neozbiljna naklapanja legitimno sredstvo da se presuda donese unaprijed. Mo`da je taj dràvljanin Velike Britanije, recimo, pla}en od ~etnika da premlati pravoslavnog sve{tenika, kako bi se izmislila ugroènost Srba? Ili, mo`da je taj
Britanac bosanskog porijekla bio pijan? Ili, mo`da je neura~unjljiv? Svako ovo mo`da za Dizdarevi}a ne zna~i ni{ta, jer on i bez policije, i bez suda, kaè da su posljednja de{avanja prijetnja drugim narodima i jasna poruka da napuste grad. Neko ko ne zna da je Dizdarevi} fa{ista, koji se bavi izmi{ljanjem bo{nja~kog fa{izma, na osnovu ove njegove izjave moè razumjeti da se u Sarajevu svakodnevno premla}uju Srbi koji se batinama tjeraju da napuste grad.
Fassizmo lazzoratorre
Vrhunac Dizdarevi}eve fa{isti~ke perverzije tek slijedi... Dakle, iako niko ni{ta ne zna o pozadini po~injenog krivi~nog djela, Dizdarevi} je obznanio da iza svega stoji nekakav nepostoje}i, upravo iz njegovih usta izmi{ljeni tzv. Muslimanski omladinski pokret. Opet, neko ko ne zna da je Dizdarevi} fa{ista, i da laè, s punim pravom moè pomisliti kako u Sarajevu postoji teroristi~ka organizacija koja organizira premla}ivanja Srba. Laù}i o etni~kom ~i{}enju Sarajeva, Dizdarevi} poentira: - Upravo je to cilj MOP-a, muslimanskog omladinskog pokreta, koji ne prihvata drugo ni druga~ije i koji ima tendenciju da Bo{njake izoluje od ostatka svijeta. A kako bi se Bo{njaci mogli samoizolirati, nego tako {to }e premla}ivati Srbe i Hrvate?! Rije~ je o ~etni~ko-usta{koj zamjeni teza, jer se Bo{njaci poku{avaju okriviti za to {to im se dogodilo, kao i za to {to su jedini evropski narod koji je od Evrope osu|en na ìvot u getu. Komunisti~ki fa{izam se specijalizirao za izmi{ljanje dràvnih neprijatelja, jer su milioni nevinih ljudi pobijeni pod optu`bom da su bili dio nekakvog zavjereni~kog pokreta. Istom metodom Dizdarevi} izmi{lja MOP. Ova fa{isti~ka la` raskrinkala je samu sebe, jer MOP ne postoji, a da postoji, valjda bi neko prije Dizdarevi}a objavio tu senzacionalnu vijest. A kakav je Dizdarevi} laòv dokazuje i to {to javnosti nije ponudio obja{njenje o MOP-u: kad je osnovan, gdje postoji, ko ga ~ini, itd, itd. Objaviti tako krupnu vijest, o postojanju organizacije koja vr{i etni~ko ~i{}enje Sarajeva, i kontinuirano premla}uje Srbe, a ne dati vi{e podataka, upu}uje samo na jedan zaklju~ak: Sr|an Dizdarevi} je fa{isti~ki laòv! Ova izmi{ljotina je usmjerena na izazivanje rasne, vjerske i nacionalne netrpeljivosti i zbog toga bi Sr|an Dizdarevi} morao krivi~no odgovarati.
Gadowy have adventage

Problem sa svim izmi{ljotinama Sr|ana Dizdarevi}a i njegove fa{isti~ke organizacije je u tome {to se njihove gadosti prevode na sve evropske jezike i objavljuju u evropskim medijima. Oni imaju para za satanizaciju Bosne i Bo{njaka. Tako je la` o antisemitizmu u Sarajevu objavljena u desetine evropskih medija, i danas se moè na}i na desetine internet sajtova. Tako }e i Dizdarevi}eva fa{isti~ka la` o postojanju teroristi~kog Muslimanskog omladinskog pokreta obi}i Evropu. Kao i u prethodnom slu~aju, i ovdje evropske medije ne}e interesirati istina. Oni vjeruju ovom na{em fa{isti: Sr|anu, Hr|anu, Pr|anu.
Br. 128, 15. II 2005.
410
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
Ja sam Mercedes Beeenz

Uvijek u pri~uvi postoji neka odbrana, protiv svakog napada, koju nisam ja smislio, ve} se unaprijed smislila za ono {to }e do}i. Neko o svemu tome vodi ra~una.
Nije pametno ratovati protiv mene. Ko se na to odlu~i, izgubit }e. Izgubili su svi, dosad, pa }e i ubudu}e. Nema to veze s mojom voljom. To se, jednostavno, tako de{ava. Kad bih ja bio savjetnik svojim neprijateljima, preporu~io bih im da me puste na miru. Jer ja koristim njihovu energiju za poentiranje svojih stavova. Pravi sam lampir. Po{to su moji stavovi vazda na strani dobrote, zlo ostaje povaljeno. A ja idem dalje, ja~i i sigurniji. Otud bi mene trebalo okovati ti{inom. Ali, sve ovo ne mogu razumjeti hahari koji misle da su pametniji od mene, i za{ti}eniji od mene, pa uporno navaljuju na vrh koji ne mogu osvojiti, a bogme ni ugledati. Zato }e oni nastaviti svoju energiju davati meni.
Dont mashy on the me

U zimu 1994. na nekakavom sijelu nekakav je pijani novinar cijelu no} zamahivao nogom na mene, ko biva, ako me udari maja-geri ja }u se sru{iti. Bilo mi je zabavno gledati ovog hudama kroz ~ije su pijanstvo progovorili kompleksi. U neko doba ja sam oti{ao. Hudam je ostao jo{ malo. Ujutro ~ujem da je na povratku ku}i pao u {aht i na dva mjesta slomio onu nogu kojom je zamahivao na mene. Po{to je bilo gluho doba no}i hudam je takav slomljen ostao u {ahtu do ujutro, kada ga je neko prona{ao. On je tri mjeseca leào u gipsu, a ja sam ga povremeno obilazio i donosio mu cigare. Mogao bih ispri~ati kamaru sli~nih situacija. Vazda mi se doga|a da ja sjedim s mirom, neko na mene ma{e nogom, ja ne ma{em ni~im, a onda taj neko slomi nogu, iako mu nikakvo zlo nisam poèlio. Odavno ve} ~ekam priliku da javno upozorim te maha~e nogama da prestanu mahati po meni, jer se ipak nekako osje}am krivim kad tu nogu slome, pa se poslije pate. E, sad, ova se noga paradigmatski moè prenogirati u razne oblike gubitni{tva. Recimo, ovaj belaj s Jevrejima... Ko je tjerao Fincija, Dizdarevi}a i ostale da laù, da se sramote i ispadaju budale pred svijetom? Ko ih je tjerao da mi omogu}e da se slikam po Hayatu, OBN-u, da dajem intervjue i vazim, od Vardara pa do Triglava? Nikada ne bih dobio toliko javnih pisama podr{ke, niti bih saznao koliko sam bogat, da me nisu na pravdi Boga napali. Kad su odlu~ili da to ~ine nisu znali ono {to ja znam - da na mene ne treba mahati. Oni, dakako, nisu mogli znati da u arhivi ~uvam zvani~nu informaciju o mom ure|enju Jevrejskog groblja u Tuzli, koja me definitivno {titi od klevete za antisemitizam. Ali, uvijek u pri~uvi postoji neka odbrana, protiv svakog napada, koju nisam ja smislio, ve} se unaprijed smislila za ono {to }e do}i. Neko o svemu tome vodi ra~una. Ja jedino vodim ra~una da se ne ogrije{im. Valjda je to nagrada.
Zaprecga wich of brenging

E, sad, ima tu ne{to i do operativnog sistema. Kad postroji{ deset fi}a i jednog mercedesa na pistu i pusti{ ih da se trkaju ja{ta }e nego onaj mercedes svih deset fi}a ostaviti iza sebe. Jeste da onih deset fi}a bolje galame, ali nije stvar u galami, ve} u brzini. Tako je, koliko se razumijem, i sa ra~unarima. Deset pentiuma dvojki ne moè sti}i koliko jedna ~etvorka. Moj misaoni operativni sistem je brì i sposobniji od misaonog sistema onih koji su me napali. Oni jesu ~opor, ali zalud {to su ~opor... Ja sam Mercedes Beeenz! Kad sam 1996. vozao BMW-a stalno me proganjao nekakav kom{ija {to je imao sportsku izvedbu stojadina, sa auspuhom koji ni~em ne sluì, jer izvedba hr~i ko traktor. \abe tebi taj BMW kad ti ne zna{ da brenguje{ rekao mi je, a ja nisam razumio, a ni danas ne znam {ta zna~i to da brenguje{. Valjda je to ne{to da bolje vozi{, brè mijenja{ brzine i sl. Onda smo jednom oti{li na jednu veliku testu i potrkali se. Ostao je on da brenguje iza mene ko zaprega. E, kakve sad veze ima ovaj kom{ija {to brenguje sa ovim {to brenguju po medijima? Pa i oni brenguju od muke. Ostavim ih ko zapregu, a oni opet. Slome mozak, misle u gipsu, osramote se, a oni opet. Vide da ne vide, a oni opet. [ta sad ja da radim? @ao mi budala, slomi{e se da me uni{te, a u mene sve potaman, ne moè biti bolje, hvala Bogu. Vozim se kroz ìvot ko Mercedes Beeenz kroz Saveznu Republiku Nema~ku u najbolje vrijeme, ono kad su se nosali solufi, zlatni zubi, karirani {e{iri, kragne {to {kaklje ispod pazuha, kad se smijalo ko Ivica [erferzi i govorilo ko Mi}a Orlovi}. ...Auh, jah komenzi, {pricn, {pricn, dribling, Kigen, lijevo, desno, Kempes, kroz noge, me|u o~i, i car je gooooo! Superioran operativni sistem, brale, u japankama, od Japana do Japana, u~ila me moja nana. Tako je Peletova sekunda trajala kra}e nego kod ostalih fudbalera. Ostali su jedino stizali da ga o{inu, od muke. A zbog onog vi{ka sekunde Pele je bio Pele.
We are bogumilly
Kakva je svrha Hamletovog ludila? Prora~unata. Onda to nije ludilo. Kakva je svrha Komesarovih brawurozznix dryblyngaria, jezi~kih, stilskih, misaonih? Moè mu se. Mozak mu je na spratove. Ima vi{ak sekunde. Ostavlja prostor psima da laju, dok Mercedes Beeenz jezdi srebrnom cestom i kroz auspuh pjeva: pi~im, pi~im, pi~i}u i na more sti}i }u... Mi ìvimo u totalitarnom ambijentu u kome ministarstvo istine poku{ava nametnuti autocenzuru i strah od mi{ljenja. Po{to je od svakih stotinu ljudi petero Dobrih, a dvoje Zlih, dok su ostalo konzumenti ~ije se mi{ljenje oblikuje kao glina, tako je i ovaj poku{aj okivanja slobode misli osu|en na propast. Zlo je uvijek privremeno. Ali, u toj privremenosti nam pro|o{e godine. Na{ cilj je da ubrzamo vrijeme i da vozimo sahranu bolj{evi~kog i fa{isti~kog zla. Prednost nam je u nijetu, jer mi ìvimo slobodu, iako te slobode nema. Mi nemamo {ta izgubiti, jer ako se svedemo na podanike straha, svoj ìvot moèmo oka~iti ma~ku o rep. Zato driblamo. Pred nama je vrijeme koje smo izgubili. Zato ne moèmo biti poraèni. Mi smo brì, duhovitiji, slobodniji Bogu smo mili. Mi smo Mercedes Beeenz!
Br. 130, 15. III 2005.
412
Dnevnik revolucije
Sadràj
U funkciji predgovora: Fatmir Alispahi}, vo|a islamske revolucije u Bosni ........................................................... Gu`va u dènetu ...................................................................................... Globalizacija i doma}i glabatori ............................................................. Chabria & Joe .......................................................................................... Agresija na BiH jo{ traje .......................................................................... Karanje ruè ............................................................................................. Dejtonski fa{izam .................................................................................... Kurtizanske balije nasred zemlje Srbije ................................................. Sataniziranje mudàhedina .................................................................... Tevhid za Bosnu ...................................................................................... Ha{ki feler ................................................................................................ Trgovina Srebrenicom ............................................................................ U glavu (anti)fa{izma .............................................................................. Oìvjeti u pokojniku ................................................................................. Likvidirajmo nacionalizam ..................................................................... Bulterijer Alijanse za ma~ke ................................................................... Bu|enje iz ameri~kog sna ....................................................................... Amerikanci igraju ruski rulet .................................................................. Manifestacija licemjerja .......................................................................... Budu}nost u dènetu ................................................................................ Prc fa{izmu! ............................................................................................. Halt, hajvanu! ........................................................................................... Ameri~ki fa{izam .................................................................................... Tko tebe kamenom, ti njega macolom ................................................... Sretna Nova 1983. ................................................................................... Smrt Dejtonu, sloboda Bosni! .................................................................. Lete}im }ilimom zastrta .......................................................................... Patriotska alternativa .............................................................................. Osvit dràvnog terorizma ....................................................................... Mudàhedin Bu{ov sin ............................................................................ Studentska politi~ka armija .................................................................... Dan bena ..................................................................................................
Crvene kurtizane ..................................................................................... @ivio Radovan Karadì} .......................................................................... Koko{anersko pam}enje ......................................................................... Volfgang zvekno Petri~a ......................................................................... Prni Munjo, seri Grome ........................................................................... Genocid nad radnicima ........................................................................... Generalna proba Alijine smrti ................................................................. Bosanski Faust ......................................................................................... Povratak otpisanih ................................................................................... Ravnogorci iz Slobine Bosne ................................................................... Glasanje za poraz ..................................................................................... Kad zaboravi{ 11. juli .............................................................................. Magare} godine .................................................................................... Pisoarisanje bosanske pismenosti ......................................................... Strategija Bosne ....................................................................................... Shit-grafit na reisovu dùbetu ................................................................. Bo{njaci, kupujte pu{ke! ......................................................................... Ubiti Franke{tajna ................................................................................... @rtva na optuèni~koj klupi ..................................................................... Ocvala ruà SDP-a ................................................................................... Rat za bosansko srce ............................................................................... Kaznadar .................................................................................................. Gre{ke su u ga}ama ................................................................................ Anatomija bolj{evizma ............................................................................ Srbija do Sadama ..................................................................................... Smrt Hitlerizmu ........................................................................................ Ramazanska revolucija ........................................................................... Stidi{ li se Zenana .................................................................................... Van dràvnosti ......................................................................................... Homosex i grad ........................................................................................ Herceg-Ramallah ..................................................................................... Hodè ameri~kog islama ......................................................................... Neprijatelj islama No.1 ............................................................................ Zlo~in nad sobom ..................................................................................... Krajnje je vrijeme da zovnemo [ahbaza ................................................ U slavu zavisnosti .................................................................................... Insan od sna ............................................................................................. Drma mi se, drma mi se na {ubari sme}e .............................................. Potez pijuna .............................................................................................. Korak preko ograde ................................................................................. Na Drini turpija ........................................................................................
414
Dnevnik revolucije
Za{to tone Sarajevo ................................................................................. Pinkom ko tenkom .................................................................................. Na Beograd s firmom Preporod .............................................................. Leksikon partizanskog ratovanja ........................................................... Na{i snovi svi su isti dok su oko nas fa{isti ........................................... Budu}nost sa tri prsta .............................................................................. LOVrenovi} na vje{tice ........................................................................... Pinkiranje Srebrenice .............................................................................. Dupljaci bosanstva ................................................................................... Sve~anost ubistva .................................................................................... Partizani u ~etnicima ............................................................................... @ivot àbokre~ine .................................................................................... Dobrodo{li predsjedni~e Klinton ............................................................. Mrtva~ki cirkus ........................................................................................ Mostar Apartheid Reunion ...................................................................... Amerika u ~etnicima, ~etnici u Americi ................................................. Islamski feudalizam ................................................................................ Kako Bubanj laè ..................................................................................... Ramazan bez Alije ................................................................................... Hrvatski nacizam u bosanskim {kolama ................................................ Zakon o plja~kanju Bo{njaka ................................................................... Srebrenica brani Republiku Srpsku ........................................................ Kadrovski iftari ........................................................................................ Okupacija sudstva pod krinkom reformi ................................................ Svaka bi jalija da bude Alija .................................................................... Bo{njaci sa ùtim trakama ...................................................................... Bosansko isku{enje je ~ast i obaveza ..................................................... Lovci na ucjene ........................................................................................ Pola miliona novih `rtava ........................................................................ [u}ur od {ipke .......................................................................................... Dejtonizacija Dejtona .............................................................................. Mostarska podvala .................................................................................. Ulica Alije Broza ...................................................................................... Mile Ha{i{ar ............................................................................................. Ruska mafija okupirala pola Bosne ........................................................ Palanka filozofije ..................................................................................... Svi Srbi u Svim Sudovima ....................................................................... SVI na izbore ............................................................................................ Cirkus nad Srebrenicom, ......................................................................... Volim strano i kad je usrano .................................................................... Bo{nja~ko (g)roblje ..................................................................................
Dnevnik revolucije
415
U oktobru 2005. Srbija }e anektirati RS?! .............................................. Gazije u jazuku ......................................................................................... Hodìce ru{e tu`bu .................................................................................. Bo{njaci {tite Radovana Karadì}a ........................................................ Ameri~ki Sibir .......................................................................................... Bo{nja~ke Ane Frank ............................................................................... Antidejtonski antifa{izam ....................................................................... Britanski metak za Karadì}a ................................................................. Ezan kao dernjava i zavijanje pasa ........................................................ Ira~ki requiem ......................................................................................... Porobljavanje rije~i .................................................................................. Lepi ~etnik na ~elu Srbije ........................................................................ Vazda taze kosti cara Laze ...................................................................... E moj Trebo jesi se ukebo ....................................................................... Onaj {to je bio umro ................................................................................. Advokati zlo~ina protiv kulta `rtve ......................................................... Bo{nja~ka smrt ........................................................................................ Politika bez profita ................................................................................... Fudbalski front ......................................................................................... Hajvani pune stadion na Tu{nju .............................................................. Izbori su nastavak genocida ................................................................... Sve je puno drogiranih pedera ................................................................ Hrvatska podràva otcjepljenje RS ......................................................... Neka cijelo selo zna IKONA sam posto ja ............................................... Izbori bez glasa~a .................................................................................... Ramazanski turizam ................................................................................ Zaustavite zemlju, silazim! ..................................................................... Oleee, Oleee, Olena! ................................................................................ Tu|manovim stazama okupacije ............................................................ Vlah sa voznim redom ............................................................................. Ima li manijaka u bh. politici ................................................................... PromoCIA fa{izma ................................................................................... Neko je oklevetao komesara .................................................................. Ko izmi{lja antisemitizam u Sarajevu .................................................... Ko izmi{lja antisemitizam u Sarajevu (II) ............................................... @ivjeti na koljenima ................................................................................. êtni~ki pe~at Jakoba Fincija ................................................................. Sr|ane, Hr|ane, Pr|ane ........................................................................... Ja sam Mecedes Beeenz .........................................................................
416
Dnevnik revolucije
Dnevnik revolucije
417

Dnevnik Revolucije

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Dnevnik Revolucije

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Fatmir Alispahi}

Fatmir Alispahi}, vo|a islamske revolucije u Bosni

Kameleoni u vi{e verzija

Crvena islamska revolucija

Chronicus yevrejicus smrtus

Apartmans in the geneth

People sidaun nacko

Globalizacija i doma}i glabatori

Robbotty rashchawrljenih guzzicca

Vyagra for political poslushnicks

Chabrija & Joe

Watrrene cesste in the Gexenem City

Agresija na BiH jo{ traje

Kurtizanske balije nasred zemlje Srbije

Vo se cleberi to the d`elaticus

Srbadium avec ofanzinorum

Multikulti strasse genocidus

Stoyanka Maycca d`abe told: Fuy & caca

Anal chepich Alijansa goes to the Belgrade crevo

Srebrenica 1995. 2001.

Ko je s Karad`i}em tikve sadio?

@ivljenje uspomene na Srebrenicu

The Bintliz Degenorium

Zgnyechena muxa & utowlyen megged

And the cappa and the shacka

Survival & zayebanccya

Present Perfect Tense

Future continius tense

Bulterijer Alijanse za ma~ke

My name is Aid, all zowu me Maid

I am Balijansa, all zowem se Alijansa

Bu|enje iz ameri~kog sna

And the mayca and the machexa

Masturbation on the tragedy

Only the war will save Bu{

America in the Presidents pans

Amerikanci igraju ruski rulet

The focca on the bicycle

Save America from America

Tre}i kongres SDA

Uloga SDA u razaranju BiH

Izborni d`ihad za interese HDZ-a

Prosipanje magle i hipokrizije

Za{to se transformira SDA?

Wolf Gang-ster yustasha

Criminal Axbabs: Krmack, Shpicco & Bu{

American Airlines in the Wissoko

Gowno in the Shabbanowom zagrljaju

Yebb for kvislinshke sline

Debill is syltann of USA

Pushi, pushi, pushi my

Nova usta{ka agresija na Stolac

Tko tebe kamenom, ti njega macolom

Holokaust u doma}oj radinosti

Sretna Nova 1983.

Digihbj4| kgk56mgkf hk295kgk7p

Fjhgj6khgk9 kfkgje34hj kfkgjrodo5l3i

Tu`ba Islamske zajednice

Gh4h5jgl 8kglhk12l lgkj7zihy

Tu`ba BiH protiv Jugoslavije: POSLJEDNJA [ANSA DA PRE@IVIMO

Smrt Dejtonu, sloboda Bosni!

Razlika izme|u Ha{kog tribunala i Svjetskog suda

Dejtonski ugovor je NI[TAVAN