Stara je pouka svjetske diplomacije kako je najvea tajna britanske diplomacije da Velika Britanija uope nema diplomacije.

Taj prividni paradoks duboko je istinit, jer eli istaknuti kako su britanski politiari posljednjih nekoliko stoljea vodili pragmatinu politiku prilagodbe danim okolnostima. Osnovno je naelo bilo krajnji pragmatizam - pobijediti, u ratovima i osvajanjima, svim sredstvima: ratom,

terorom, trgovinom, vjerom ili tek pukim prividom sile. Autor Mark Curtis kao insider britanskog Foreign Officea (Ministarstva vanjskih poslova) u ovoj je knjizi svjedok vremena i dogaaja unutar britanske diplomacije poslije Drugoga svjetskog rata. Vrijeme je to u kojemu Velika Britanija nestaje kao prva kolonijalna sila svijeta da bi se istodobno, kao feniks, ugnijezdila u svojoj drugoj domovini- Sjedinjenim Amerikim Dravama. Mark Curtis LJUDI ZA ODSTREL UVOD Ova je knjiga pokuaj razotkrivanja stvarne vanjske politike Velike Britanije od napada na Irak iz 2003. U njoj se analizira i nekoliko velikih epizoda iz dosadanje britanske vanjske politike, istrauje do u tanine neko tajne dokumente britanske Vlade o kojima vodei britanski mediji ne ele govoriti. A oni razotkrivaju istinu skrivenu iza navodne predanosti britanske Vlade velikim naelima, kao to su ljudska prava, demokracija, mir i razvoj zemalja Treega svijeta. Velika Britanija zaglibila je u omraenu okupaciju Bliskoga istoka. Toj dravi ljudi sve manje vjeruju. Optube za pijuniranje Ujedinjenih naroda jo su vie potkopale njezinu meunarodnu ulogu. Velika je Britanija vrlo uinkovito marginalizirana i u Europskoj uniji. Gledano iz perspektive krugova moi, Tony Blair postao je najvee optereenje, odmah iza Anthonvja Edena, koji nije bio kriv zato to je napao stranu zemlju (jer je to uobiajena praksa Velike Britanije), nego zato to je doivio poraz u Sueskoj krizi 1956. godine. Silno protivljenje britanske javnosti napadu na Irak uznemirilo je Vladu, a moda e se pokazati da ju je i odvratilo od drugih slinih pothvata. Pa ipak, vanjska politika stranke novih laburista od toga je napada pogubna u pogledu ljudskih prava, a ta se politika i dalje provodi izvan bilo kakve razborite kontrole javnosti. Britansku vanjsku politiku vodi malobrojna elita, ne samo pregrt ministara u sukcesivnim vladama, nego i dravnih slubenika, veleposlanika, savjetnika i ostalih neodgovornih mandarina britanskih vlada, koji sastavljaju dravni program i Mll prioritete te utvruju ulogu ove zemlje u svijetu. Od oujka 2003. ti donositelji odluka poduzimaju cijeli niz izvanrednih koraka. Prvo, Engleska pojaava svoju potporu dravnom terorizmu u znatnom broju zemalja. Drugo, donose se planovi bez presedana, koji bi trebali poveati sposobnost vojne intervencije Velike Britanije irom svijeta. Tree, Vlada poveava broj operacija dravne propagande usmjerene prema engleskoj javnosti. I, etvrto, planeri iz britanske Vlade uistinu su javno obznanili da ih meunarodno pravo vie ne obvezuje. Glavne rtve takve britanske politike jesu obini ljudi - oni ije se ivote dri bezvrijednima i potroivima u utrci za moi i gospodarskom dobiti - ljudi predodreeni za odstrel. Oni su suvremeni ekvivalent "divljaka" iz kolonijalnih

dana, koje su engleske puke mogle kositi u tajnosti ili u uvjetima u kojima se zloince velialo kao branitelje civilizacije. Ti bezvrijedni ljudi, nazvani ljudi za odstrel, sredinja su tema ove knjige, u kontekstu svake prole i sadanje engleske politike. Vlastitom intervencijom ili uz potporu svojih kljunih saveznika, poput Sjedinjenih Amerikih Drava i razliitih represivnih reima, Engleska je oduvijek bila, a i danas je, sustavan i ozbiljan kritelj ljudskih prava. Izraunao sam da Velika Britanija snosi znatnu odgovornost za ubojstva oko 10 milijuna ljudi od 1945. do danas (vidi tablicu) - u Nigeriji, Indoneziji, arapskim zemljama, Ugandi, ileu, Vijetnamu i mnogim drugim zemljama. esto je odgovornost politike nepoznata javnosti, a ne istrauju je ni novinari ni znanstvenici. Cilj mi je u ovoj knjizi prvi put dokumentirati tajni arhiv nekih epizoda u planiranju britanske Vlade. Objelodanjeni dokumenti na koje se pozivam vrlo su pouni, ne samo zbog svjetlosti koju bacaju na prolost. Oni izravno govore i o engleskoj vanjskoj politici u Iraku, vojnoj intervenciji i "ratu protiv terorizma". Interesi i prioriteti Velike Britanije neznatno su se izmijenili tijekom vremena. Mijenjale su se samo taktike za njihovo postizanje. Od naela iz tih spisa, na temelju kojih su se donosile odluke, tri su osobito primjerena za razmatranje sadanjih dogaaja. Prvo naelo glasi: lai engleskih ministara upuene javnosti jesu sustavne i sasvim uobiajene. Mnogi su ljudi bili okirani kada su doznali do koje je mjere Tony Blair lagao o dogaajima u Iraku. Vjerojatno jo uvijek ima onih koji ne vjeruju daje lagao. Ali, kad god sam prouavao vanjsku politiku Velike Britanije u prolosti, spisi su pokazali da su ministri i ostali dunosnici sustavno navodili javnost na krivi put. Ta "kultura" lai i zavaravanja birakoga tijela duboko je usaena u politiku Velike Britanije. Drugo naelo, povezano s prvim, jest da su politiari u tajnim spisima veinom iskreni kada je rije o njihovim stvarnim ciljevima. I zato su objelodanjeni dokumenti dobar temelj za razumijevanje njihovih stvarnih ciljeva. Taj jaz izmeu stvarnih ciljeva i javnih izjava, po mojemu miljenju, obino nije rezultat svjesne zavjere. Dodue, planirana dravna propaganda zacijelo ima kljunu ulogu u vanjskoj politici Velike Britanije. No, strategija zavoenja javnosti na krivi put, koja se krije iza toga, ipak potjee iz manje svjesnoga, endemskoga prijezira prema narodu. Sustav donoenja odluka u vanjskoj politici toliko je tajanstven, elitistiki i bez odgovornosti prema javnosti da su politiari svjesni kako se uvijek mogu vrlo lako izvui i kadri su upotrijebiti sve mogue argumente da to i postignu. Tree temeljno naelo jest da briga za ljude nema nikakvu ulogu u logici koja stoji iza vanjske politike Velike Britanije. U tisuama Vladinih spisa, koje sam pregledao radi pisanja ove i drugih knjiga, nisam naiao gotovo ni na kakvo spominjanje ljudskih prava, a kada se na takve vrijednosti pozivaju, onda to rade iskljuivo u svrhu odnosa s javnou. Danas nas mnogi komentatori iz vodeih medija ele uvjeriti kako postoji

"Blairova doktrina" utemeljena na vojnoj intervenciji u humanitarne svrhe. To je in vjere tih komentatora, dobar primjer kako se proglasi dravnih voa u javnosti, bez ikakva propitivanja, rabe kao okvir analize unutar liberalne politike kulture. Ako takva Blairova doktrina uope i postoji, onda ona, doista, obuhvaa do sada nevien broj vojnih intervencija, ali samo u svrhu postizanja nekih vrlo tradicionalnih britanskih ciljeva. Stvarni utjecaj britanske vanjske politike na strane zemlje i ljude jednako je irelevantan danas kao i uvijek u povijesti. I Prvi dio IRAK Prvo poglavlje OKUPACIJA IRAKA - NAPAD NA DEMOKRACIJU Dananja politika Velike Britanije prema Iraku po mnogoe-mu nije nita novoga. Mnogi aspekti napada i okupacije te zemlje dio su uobiajene i stalne vanjske politike Velike Britanije, a posebice njezinoga krenja meunarodnoga prava, zloporabe Ujedinjenih naroda, njezinoga obmanjivanja javnosti i potpore britanske Vlade agresiji Sjedinjenih Amerikih Drava. No, upravo je napad na Irak velikom broju ljudi otkrio pravu narav vanjske politike Velike Britanije - svitu savjetnika oko premijera, koje narod nije izabrao i koji odluke donose centralizirano i neodgovorno. Oni preziru ogranienja svojih ovlasti koja im nameu javno miljenje i meunarodno pravo. I, doista, engleska i iraka javnost imaju neto zajedniko -po miljenju politiara, i jedna i druga opasne su po same politiare, i tu opasnostu u sluaju Iraka treba nadvladati nasiljem, a u sluaju Engleske propagandom. Postoji simetrija izmeu napada na demokraciju u Engleskoj (koji se oitovao u invaziji, unato protivljenju veega dijela javnosti) i napada na demokraciju u Iraku (koji se oitovao u okupaciji kojom se sve irem pokretu otpora pokuavaju nametnuti anglo-amerike prioritete). Mark Curtis Britanska demokracija na djelu U epizodi zvanoj Irak postoje tri kljuna imbenika - britanska Vlada, Parlament i mediji - koji pokazuju trenutanu narav "demokracije" u Engleskoj. Na elu do sada neviene propagandne kampanje stoji Blai-rova svita, koja se sastoji od njegovih najbliih savjetnika za vanjsku politiku u Downing Streetu (slubena rezidencija britanske Vlade, nap. prev.). Svrha joj je obmanjivanje javnosti, a dravnu je mo prisvojila do neviena stupnja, ak do toke otimanja njezinih pravnih ovlasti. Britanski "demokratski" politiki sustav sve se vie otkriva kao svojevrsna osobna samovolja. tovie, u okviru britanskoga politikog sustava ne postoje nikakvi zakonski mehanizmi ograniavanja te samovolje. Istrage u sluajevima Hutton i Butler, koje je pokrenuo predsjednik Vlade, oprale su Vladu kako se i oekivalo, od svake sumnje u njezino djelovanje s prijevarnim nakanama ili u "napuhivanje" obavjetajnih podataka o Iraku, unato svim dokazima. No, te nam istrage pokazuju kako ne postoji odgovornost onih na vrhu, to je nevieno

izvan bivega sovjetskoga bloka. Razmotrimo i neuspjeh raznih svestranakih parlamentarnih odbora u pozivanju Vlade na odgovornost. Primjerice, u izvjeu Odbora Ministarstva vanjskih poslova o odluci da se krene u rat stoji da "ministri nisu zavodili Parlament na krivi put" te je Odbor suglasan s Vladom u tome da Irak predstavlja "stvarnu, postojeu opasnost". U zakljuku toga izvjea stoji da su tvrdnje iznesene u Vladinu dosjeu od rujna 2002., u kojima se navode opasnosti svake vrste od Iraka, "dobro utemeljene na podatcima obavjetajnih sluba kojima se tada raspolagalo"1. Kasnije se pokazalo da su te tvrdnje ista besmislica. A ti probrani odbori pomno ispitivaju politiku u ime javnosti. 1 Donji dom, Odbor za vanjske poslove. The decision togo to war in Iraq, Deveto izvjee, sjednice 2002.-2003., 7. srpnja 2003., zakljuak. LJUDI ZA ODSTREL Veer uoi samoga napada na Irak pokazalo se da je veina britanske javnosti, njih 58%, protiv rata. Zapovjednik britanskoga Ratnog zrakoplovstva Brian Burridge, zapovjednik britanskih vojnih snaga tijekom napada, poslije je izjavio kako "smo u ovu kampanju uli sa samo 33% potpore javnosti"2. No, Parlament je i dalje podupirao rat, i to u tolikoj mjeri da je vie lanova Parlamenta glasovalo protiv prijedloga Vlade o zabrani lova na lisice nego protiv prijedloga o napadu na Irak. To dokazuje da su onima koji, navodno, zastupaju britanski narod ivotinje vanije od ljudi, tj. od ljudi za odstrel. Poslije parlamentarne rasprave o izvjeu Butler u srpnju 2004. samo je 41 zastupnik u Parlamentu glasovao protiv Vladina prijedloga. A istodobno su istraivanja javnoga miljenja pokazala kako 55% javnosti vjeruje da im je Tony Blair glede rata protiv Iraka lagao. Sada se oituje "demokratski deficit" u britanskoj politikoj kulturi. Napad na Irak pokazao j e potrebu za preobrazbom naina vla-danja Engleskom, a to se sada ini oitim i nekim zagovaraima rata. Izvjea, veinom alternativnih medija, o tome programu moralo bi se ubrojiti meu najvee uspjehe propagandne elite, kao jo jedan znak krajnjega nedostatka demokracije u dananjoj britanskoj kulturi. I, dok se u medijima mnogi hvale kako nisu dopustili Blairu da "podvue crtu" ispod afere Irak, po pitanju mnogih vanih aspekata upravo su to uinili. Gledano iz te perspektive, sve vea medijska kritika Blairove osobnosti samo je popratna predstava; jer, problem je u sustavu a ne u osobama koje su trenutano na elu toga sustava. A zatita sustava temeljna je zadaa glavnih medija, jer moemo slobodno oekivati da e se, kada jednom Blair padne i kada na vlast dou nova lica, (koja e nedvojbeno promovirati potpuno jed2 Paul Whiteley, Baghdad backlash", Guardian, 6. svibnja 2003.; Iskaz pred Odborom za obranu, 11. lipnja 2003., 0.407, www.parliamnet.the-stationarvoffice.co.uk/pa/cm200203: PM: Authoritv of the United Nations 'is on the line'", 28. veljae 2003., www.pm.gov.uk Mark Curtis naku politiku), stvarni problemi samo jo dublje zakopati. I doista, mnogi u medijima otvoreno prozivaju Blaira i trae njegovu ostavku upravo zbog toga stoje

postao optereenjem za sustav; jer sve vei dio javnosti vie ne vjeruje sustavu, zna da je "demokracija" samo fasada i zato on predstavlja opasnost irim elitnim krugovima. No, problem te elite jest to to je i njima teko ukloniti Blairovu svitu, budui daje zvijer koju su sami stvorili vrlo centralizirana. Istina je da su vodei mediji od samoga poetka napada izraavali snanu kritiku Vladine politike te da su listovi Guardian i Independent podrobno izvjeivali o spoznajama iz istrage u sluaju Hutton. Takvo se stajalite dade djelomino objasniti potrebom medija da se obrane od Alastaira Campbella, biveg Blairovog direktora "Komunikacija", ali i od napada na BBC-ju u izvjeu o sluaju Hutton. Takoer treba podsjetiti da su okvire prihvatljive rasprave znatno proirili sami krugovi moi, ija se veina protivila napadu na Irak, ali iz vlastitih interesa. Dopis iz travnja 2004., koji se protivi britanskoj politici u Iraku i u Izraelu i koji je potpisalo 52-oje bivih viih diplomata, pokazuje kako je Blairova svita eliminirala ak i lanove vlastite elite. Pa ipak, zbog neuspjeha medija u razotkrivanju oite propagande, a odve esto i njihove spremnosti da se jednostavno mehaniki ponavljaju kao papagaji, Vladi je uspjelo napasti i okupirati Irak. U vrijeme kada je objavljen dosje iz rujna 2002. bilo je jasno da je Blairova svita ve donijela vrstu odluku o napadu na Irak i da e za to pronai opravdanje. No, vodei mediji nisu taj dokument ismijali kao oitu dravnu propagandu. Mnogo su toga uzimali zdravo za gotovo, i to ne samo uti tisak, te uz vrlo blagu kritiku i povrnu analizu. Od tada do napada neprestano se izvjeivalo vrlo nekritino, uz nabrajanja britanske i amerike Vlade o tome kako Irak posjeduje oruja za masovno unitenje i kako je blisko povezan s Al Kaidom. Jednako neupitno bilo je i predstavljanje "obavjetajnih agencija" i "tajnih sluba" kao neovisnih i neutralnih aktera, koji ViaI LJUDI ZA ODSTREL du opskrbljuju objektivnim materijalom, na temelju kojega ona djeluje. No, dobar dio posla "obavjetajnih" agencija sastoji se od irenja dezinformacija, a o toj emo ulozi medija govoriti u 3. poglavlju. Apsurdna je bila i medijska naklonost u predstavljanju Velike Britanije kao sile predane smanjenju oruja za masovno unitenje. Ne samo to je Velika Britanija vodea nuklearna sila, koja nema uope ne kani unititi vlastiti arsenal (unato njezinim meunarodnim obvezama), nego ona jo razvija i novu generaciju takva oruja. I dok se raspravljalo o oruju za masovno unitenje u rukama Iraka, izaslanstvo Velike Britanije u Ujedinjenim narodima glasovalo je protiv nekoliko rezolucija Ope skuptine UN-a kojima su se nuklearne sile pozivale na smanjenje i ukidanje svojih arsenala. Na 57. zasjedanju Glavne skuptine UN-a, koje je poelo u rujnu 2002., Velika je Britanija glasovala protiv tri takve rezolucije, a u dvije je bila suzdrana. Tijekom svih tih glasovanja vie od stotinu drava glasovalo je za, a Velika Britanija mogla je raunati s manje od pet saveznika od kojih je jedan, neizbjeno, SAD.3 O tome vodei mediji nisu uope izvjeivali, ali su, umjesto toga, ozbiljno shvaali moralno predanje stranke novih laburista glede unitavanja

irakoga oruja za masovno unitenje. Ideoloka uloga vodeih medija po pitanju Iraka vrlo je dobro dokumentirana u brojnim znanstvenim studijama, kao i u organizaciji Medialens, koja trenutano daje najpronicljiviju analizu medijskog izvjeivanja. Ona, primjerice, biljei: "Vane lai, tj. da je proteklo iskustvo pokazalo da je rat bio nuan kako bi se Irak prisililo na razoruanje, da je oruje za masovno unitenje koje se, navodno, nalazi u rukama Iraka, predstavljalo ozbiljnu opasnost, da je postojao 'moralni razlog za 3 Vidi Stephen Shalom, The United States in the General Assembly", Znet, 22. travnja 2003. Mark Curtis rat', te da su britanska i amerika Vlada 'oajniki nastojale pronai diplomatsku alternativu' ratu, BBC ni ostali britanski mediji uope nisu dovodili u pitanje".4 Predstavljanje BBC-ja kao neutralnog medija ili ak kao medija koji se protivi ratu jo je jedno zapanjujue postignue odnosa s javnou. A zapravo su neovisne analize pokazale da "vijesti" koje objavljuje ta medijska kua dosljedno podupiru ciljeve drave.5 Blairove se "moralne" obveze glede Iraka rijetko propituje, zapravo, drutveno je prihvatljivo propitivati samo taktike kojima se postie svoje, navodno "humanitarne", ciljeve. Gotovo se nikada ne spominje injenicu da su stotine tisua Iraana umrle zahvaljujui i ekonomskim sankcijama koje su neko provodile Velika Britanija i Sjedinjene Amerike Drave. A vodei mediji i dalje objavljuju tvrdnje Velike Britanije i Sjedinjenih Amerikih Drava da one samo ele dovesti "demokraciju" u Irak, a pobunjenike nikada ne opisuju kao pokret otpora, to oni zapravo jesu. U svibnju 2004. mediji su obratili veliku pozornost zlostavljanju zarobljenih Iraana od amerikih vojnika. A ti stravini zloini bili su samo sporedna predstava u usporedbi s pokoljem stotina Iraana u Faludi i drugdje, koji se dogaao istodobno. Dogaajima u Abu Hraibu dana je sva pozornost, ime je osigurano da pobune ne dou u novinske stupce, a njihovo guenje rijetko je kada opisivano kao ono to se doista dogodilo, kao pokolj. I LJUDI ZA ODSTREL 4 Medialens, Chaining the vvatchdog", dio 2., 3. svibnja 2003., www.medialens.org s Vidi Web ofDeceit, poglavlja 18. i 19., za ulogu medija. Vidi i Justin Lewis i Rod Brookes, Reporting the war on television" u David Miller, Teli me lies: Propaganda and media distortion in the attack on /raj, Pluto, London, 2004. Napad i okupacija Iraka Blairova je vlada britanske vojne snage poslala u okrutni napad i okupaciju, ali ne kao reakciju na opasnost koja je prijetila od Iraka. Uinila je to u svrhu promicanja tradicionalnih interesa britanske vanjske politike i demonstriranja posebnih odnosa sa Sjedinjenim Amerikim Dravama. A sve se to dogaa u vrijeme kada je SAD jasno objavio svoju namjeru da e svijetom zagospodariti silom. To provodi ne potujui meunarodno pravo i bez potivanja ikakvih ogranienja koje nameu mnoge meunarodne institucije i sporazumi. Blair se ponaao kao najvei

zagovornik vanjske politike SAD-a pod Bushovom vladom. "Nikada se jo nije dogodilo daje mo Sjedinjenih Amerikih Drava bila toliko nuna i toliko pogrjeno shvaena", izjavio je pred amerikim Kongresom u srpnju 2003. godine.6 ini se da je Washington donio odluku o napadu na Irak najvie dva dana poslije 11. rujna 2001., kada su ministar obrane Donald Rumsfeld i njegov zamjenik Paul Wolfowitz raspravljali o napadu na Bagdad, ali su ipak odluili prvo napasti Afganistan. Tjedan dana kasnije, tijekom jednog privatnoga prijama u Washingtonu, George Bush je od Tonvja Blaira traio potporu za uklanjanje Sadama, sudei prema izjavama Christophera Meye-ra, bivega britanskoga veleposlanika u SAD-u. Bush se sloio s Blairom daje potrebno prvo napasti Afganistan, ali je rekao da "se moramo vratiti i u Irak", emu se, prema Meveru, Blair "uope nije usprotivio". Samo dva tjedna poslije 11. rujna sir Ri-chard Dearlove, prvi ovjek britanske obavjetajne slube MI6, navodno je otputovao u Washington kako bi s amerikom savjetnicom za nacionalnu sigurnost Condoleezom Rie razgovarao o zajednikoj politici glede promjene reima u Iraku i glede Al Kaide.7 6 "Prime Minister's speech to Congress", 18. srpnja 2003., www.pm.gov.uk 7 Jason Leopold, "Wolfowitz admits Iraq war was planned two days after 9/ 11", Znet, 2. lipnja 2003.; Mark Hollingsworth, "Spies like us", Guardian, 5. Izgleda daje Tony Blair svoju odluku o pridruenju SAD-u u napadu na Irak donio najkasnije u rujnu 2002., ali najvjerojatnije jo u travnju 2002., tijekom sastanaka s predsjednikom Bu-shom.8 S tim u svezi zanimljivo je Izvjee Butler, koje se poziva na "promjenu britanske politike prema Iraku poetkom 2002. godine". U oujku je Vlada razmatrala dvije opcije "za ostvarivanje cilja razoruanja Iraka" "zaotravanje postojee politike sprjeavanja Iraka u irenju utjecaja i promjenu reima u Iraku vojnim sredstvima". U izvjeu Butler navodi se: "...zakljuak Vlade iz proljea 2002. o nunosti poduzimanja jaih mjera (iako ne nuno vojnih) kako bi se Irak prisililo na razoruanje nije utemeljen ni na kakvim novim dogaajima glede trenutane obavjetajne slike o Iraku. Tijekom svojega svjedoenja premijer je potvrdio miljenje koje se tada izraavalo -da se nije promijenila brzina programa naoruavanja Iraka zabranjenim orujem, koja nije u dramatinom porastu, nego toleriranje takvih programa poslije napada od 11. rujna 2001. godine . studenoga 2003.; Ravmond Whitaker, "Blair told US was targeting Saddam 'just davs after 9/11"', Independent nedjeljom, 4. travnja 2004. 8 Postoje razni dokazi o tome kada je Blair donio odluku da se pridrui Sjedinjenim Amerikim Dravama u napadu, ali svi ukazuju na 2002.: Clare Short izjavila je da je ona, dok ju je Blair uvjeravao u svoju obvezu da osigura drugu rezoluciju Vijea sigurnosti, primijetila da su trojica "iznimno visokih dunosnika u sustavu Whitehalla" izjavili da se premijer ve sloio s predsjednikom Bushom

"prolo ljeto" da napadnu Irak u veljai sljedee godine (to se kasnije odgodilo do oujka, jer je Turska odbila prihvatiti vojne snage Sjedinjenih Amerikih Drava). "Mislim da su Sjedinjene Amerike Drave u rat htjele poi u proljee, a Ujedinjeno Kraljevstvo je, to sada mislim, prethodno pristalo na taj vremenski raspored", primijetila je Short; Iskazi pred Odborom za vanjske poslove Donjega doma, 17. lipnja 2003., Q64.83.124.129. www.publications.parliament.uk/pa/cm200203; U knjizi Petera Stotoharda, 30 days, upuuje se na to da je Blair vjerovao da su do rujna 2002. Sjedinjene Amerike Drave ve bile odluile da pou u rat te daje Blair ve bio donio odluku da im se Velika Britanija pridrui. Peter Stothard, 30 days: A month at the heart ofBlair's war, Harper Collins, 2003. Butler takoer navodi kako tada "nije bilo nikakvih novijih obavjetajnih podataka koji bi navodili na zakljuak da se pitanjima Iraka trebalo pozabaviti urnije nego aktivnostima nekih drugih zemalja".9 Velika se Britanija, navodno, pridruila vojnim planovima Sjedinjenih Amerikih Drava o napadu na Irak u lipnju 2002., u vrijeme kada se, prema vojnim zapovjednicima Velike Britanije, kao ciljni datum napada razmatralo "proljee ili jesen 2003". Podrobnije vojno planiranje, koje je ukljuivalo i "medijske operacije", zapoeto je u rujnu 2002. godine.10 A taj se datum podudara s vremenom kada je Blair zapovjedio izradu dosjea sa svrhom da se proizvede razlog za napad na Irak. Istodobno je tvrdio da taj dosje sadri samo opi pregled obavjetajnih podataka o opasnostima od Iraka, kojima je raspolagala Velika Britanija. Mjesecima, vjerojatno ak i godinu dana, odravao se prema javnosti privid da jo nije donesena odluka o pokretanju rata. Do poetka 2003. stvarna opasnost Iraka po Velikoj Britaniji nije bilo irako oruje za masovno unitenje, nego injenica da je Irak poeo suraivati s inspektorima za oruje. Dana 7. oujka, dva tjedna prije napada, glavni inspektor UN-a za zabranjena oruja Hans Blix izjavio je pred Vijeem sigurnosti da je Irak, iako jo uvijek ne surauje potpuno, ipak poduzeo "mnoge inicijative... sa svrhom rjeavanja ve vie godina otvorenog pitanja razoruanja" te da "se to moe drati 'aktivnom' ili ak 'proaktivnom' suradnjom". Poslije napada na Irak Blix je izvijestio Vijee sigurnosti kako njegovo Povjerenstvo za provjeru oruja, 9 Review ofintelligence on weapons ofmass destruction: Report ofa committee ofprivy counsellors, HC 898, HMSO, London, 14. srpnja 2004. (u daljnjem tekstu: izvjee Butler), lanci 429, 427. 10 Vidi iskaze pred Odborom za obranu, 5. veljae 2004., u kojemu se citiraju prethodni dokazi koje je pruio zapovjednik ratnoga zrakoplovstva Bur-ridge, www.publications.parliament.uk/pa/cm200304 Mark Curtis UNMOVIC, "tijekom provjere u Iraku nije pronalo nikakav dokaz da Irak nastavlja ili zapoinje s programima oruja za masovno unitenje te da nije pronalo znaajnije koliine zabranjenog oruja, ni prije, ni poslije 1991".n A stvarni ciljevi napadaa na Irak bili su osigurati prozapad-njaku vladu u Iraku,

koja e Sjedinjenim Amerikim Dravama osigurati vojne baze potrebne za preoblikovanje Bliskoga istoka i puteve nafte koji e zadovoljiti interese Velike Britanije i Sjedinjenih Amerikih Drava. Postizanje ovoga drugoga cilja omoguit e alternativu amerikome oslanjanju na Saudijsku Arabiju. Pregled interesa Velike Britanije u osiguravanju novih zaliha energije iz stranih zemalja dan je u 4. poglavlju. Daje opasnost od irakoga oruja za masovno unitenje bila uglavnom samo izlika za postizanje temeljnih interesa Sjedinjenih Amerikih Drava, priznao je i zamjenik amerikoga ministra obrane Paul Wolfowitz. On je za asopis Vanity Fair izjavio kako je pitanje oruja za masovno unitenje izabrano zbog politike primjerenosti: "Istina je da smo, zbog razloga dobrim dijelom povezanih s birokracijom amerike Vlade, kao bitan povod odabrali jedino pitanje oko kojega su se svi mogli dogovoriti, a to je pitanje oruja za masovno unitenje". Nadalje je rekao kako je "golem" rezultat rata to to je SAD time stekao priliku svoje vojne snage povui iz Saudijske Arabije.12 11 Citira se u Glen Rangwala, ,,Iraq's vveapons of mass destruction: the assessment of British government - Problems, contradictions, falsehoods" i Mislead into war", 21. oujka 2003., www.middleeastreference.org.uk: Hans Blix, Notes for the briefing of the Security Council on the 13th qaurterly report of UNMOVIC, UN News Centre 2003. 12 Julian Borger, Intelligence was wrong, admits general", Guardian, 31. svibnja 2003. LJUDI ZA ODSTREL Umirovljeni general Amerike vojske Jay Garner, koji je u poetku bio na elu okupacijskih vlasti u Iraku, nedavno je izjavio: "Jedna od najvanijih stvari koje trenutano moemo uiniti jest poeti s ostvarivanjem temeljnih prava... Osvrnimo se na Filipine na prijelazu u 20. stoljee: bili su luka za opskrbu mornarice ugljenom, a to nam je omoguilo da budemo uvelike nazoni na Tihom oceanu. To je ono to e sljedeih nekoliko desetljea biti Irak - naa luka za opskrbu ugljenom koja e nam omoguiti veliku nazonost na Bliskom istoku."'3 I doista, do poetka 2004. godine ameriki je tisak izvjeivao kako "ameriki vojni inenjeri nadziru izgradnju poboljanog sustava amerikih baza projektiranih tako da traju godinama" i daje izgraeno etrnaest "stalnih baza", za koje se planiralo da e funkcionirati iz bivih irakih baza u Bagdadu, Mosulu, Taji, Baladu, Kirkuku i na podrujima u blizini Nasirijaha, Tikri-ta, Falude te izmeu Irbila i Kirkuka. Oekivalo se da e broj amerikih vojnika, koji se danas u Iraku kree oko 110.000, ostati nepromijenjen sve do 2006. godine.14 A postojao je jo jedan razlog za rat, koji je Blair naveo vie puta u svojim govorima i na konferencijama za tisak. Taj je cilj bio jednak onome koji se navodio za bombardiranje Jugoslavije 1999. i Afganistana 2001., a o kojemu se opet dobrim dijelom nije izvjeivalo. Mjesec dana prije napada Blair je izjavio, "ako izostane

naa reakcija", "to e onda biti s naim autoritetom kada se ponemo baviti drugim opasnostima? A kada sljedei put budemo neto zahtijevali, to e biti s naom vjerodostojnou?" Na konferenciji za tisak odranoj u veljai u Camp Davidu rekao je da, ako "sada uzmaknemo" i ako "svijet digne ruke", 13 Jim Lobe, Chalabi, Garner provides new clues to war", Hi Pakistan, 26. veljae 2004., www.occupationwatch.org 14 Christine Spolar, 14 'enduring bases' set in Iraq", Chicago Tribune, 23. oujka 2004. > Mark Curtis "razmislimo o tome kakav emo signal time poslati svim okrutnim diktatorima diljem svijeta".15 Ono to Blair govori jest da vladari svijeta moraju podreenima pokazati tko je gazda, jer bi u protivnom "vjerodostojnost" tih vladara mogla postati upitnom. Takva demonstracija gole sile ima svoju vrijednost. Poslije napada na Irak Blair je izjavio: "To moete vidjeti na primjeru zemalja kao to su Sirija i Iran, gdje jo uvijek imamo velika nerijeena pitanja o kojima moramo s njima raspravljati i koja moramo s njima rjeavati. A sada to ipak moemo uiniti u posve drukijem ozraju nego to nam je to bilo mogue prije nekoliko mjeseci."16 Ili u prijevodu: "Sada kada smo porazili Irak, lake emo u red dovesti i ostale nae neprijatelje". To je pravo lice zlobe koja se krije iza podle vanjske politike Velike Britanije. Napad na Irak bio je krajnje surov. Broj poginulih civila kree se oko 10.000, a najmanje je 20.000 ranjenih. Prema nekim procjenama bilo je izmeu 22.000 i 55.000 rtava, ali ta brojka obuhvaa i vojnike i civile koji su umrli zbog nemogunosti lijeenja, jer su bolnice ratom unitene.17 Dunosnici Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije ne raunaju broj poginulih civila, ni tijekom rata ni tijekom okupacije. "Nemamo izvedivih naina utvrivanja broja Iraana poginulih i ranjenih tijekom sukoba", izjavila je Vlada u nekoliko navrata. Takoer je odbila naloiti Parlamentu utvrivanje broja poginulih tijekom invazije.18 15 "PM statement on Iraq", 25. veljae 2003., www.pm.pov.uk: Zajednika konferencija za tisak s predsjednikom Bushom u Camp Davidu, 27. oujak 2003., www.pm.gov.uk 16 "PM thanks troops in Iraq", 29. svibnja 2003., www.pm.gov.uk 17 Organizacija Iraq body count, "Civilian deaths in 'noble' Iraq mission pass 10,000", www.iraqbodvcount.net: Amnestv International, "One vear after the war the human rights situation remains critical", 18. oujka 2004., www.amnestv.org: Studija organizacije Medact u Shaista Azizu, "War killed 55,000 Iraq civilians", 11. studenoga 2003., Al Dazira. 18 Donji dom, Hansard, 15. listopada 2003., stupac 244., 1. rujna, stupac 905 LJUDI ZA ODSTREL

Amerike i britanske vojne snage upotrijebile su oko 13.000 kasetnih bomba koje su sadravale 2 milijuna "zvonia" koji su usmrtili ili ranili vie od 1.000 civila. Prema organizaciji Human Rights Watch, sa sjeditem u SAD-u, oko 90.000 "zvonia" nije eksplodiralo, to znai daje ta zemlja naikana minama. Velika Britanija upotrijebila je oko 2.170 kasetnih bomba, koje su sadravale 113.190 "zvonia". Ali, u lipnju 2003. Vlada se ipak drznula tvrditi da "smo svjesni kako nema dokaza da su kasetne bombe Velike Britanije prouzroile civilne gubitke".19 Nasuprot tome, organizacija Human Rights Watch izvjeuje: "Vojne snage Velike Britanije prouzroile su smrt desetaka civila kada su u Basri i oko nje upotrijebile kasetne rakete koje se ispaljuje sa zemlje. Tri etvrti u junom dijelu grada osobito su teko pogoene. U podne 23. oujka jedna kasetna raketa pogodila je Had al Muhandisin al Kubru (inenjerski okrug) dok je trinaestogodinji Abas Kadim iznosio smee. Zadobio je akutne ozljede crijeva i jetara, a djeli zvonia zabio mu se u blizini srca i nije ga bilo mogue odstraniti... Poslije tri sata zvonii su prekrili etvrt Al Mirak al Dadid, smjetenu oko dva i pol kilometra sjeveroistono. Dok je dvadesetestogodinji tesar Ijad Jasim Ibrahim spavao u svojoj kui, u sobi s pogledom na ulicu, pogoen je rapnelom i izgubio je svijest. Umro je tijekom operacije. Deset lanova njegove obitelji koji su spavali drugdje u kui takoer su pogoeni rapnelima. Na drugoj strani ulice kasetna je raketa ranila troje djece." Sjedinjene Amerike Drave i Velika Britanija provele su zrakoplovne napade i na medijske kue te na objekte distribucije elektrine energije. "Neki od napada na objekte distribucije elektrine energije u Iraku vjerojatno e imati ozbiljne i dugorone posljedice po civilno stanovnitvo", i to posljedice po vodu i postrojenja za preradu otpadnih voda te medicinsku skrb, kae organizacija Human Rights Watch. I, dalje, izjavljuje kako je "upitna zakonitost" amerikoga razaranja triju posebnih irakih ' Donji dom, Hansard, 3. lipnja 2003., stupac 293. Mark Curtis medijskih kua, jer nisu postojali dokazi da su ti mediji koriteni za potporu irakim vojnim snagama.20 Upotrijebljeno je i izmeu 1.000 i 2.000 tona osiromaena urana. Prema Vijeu za medicinsko istraivanje urana (Uranium Medical Research Council), najvei iraki gradovi zatrovani su radijacijom iz takvih granata i projektila.21 Neposredno poslije pada Sadamovoga reima tijek okupacije postao je nasilan. Od samoga poetka ameriki su vojnici, to se moglo i oekivati, pucali u nenaoruane civile i ubijali prosvjed-nike. Ameriki su vojnici pucali i na vozila Hitne pomoi te ubijali i ranjavali putnike u tim vozilima. Tijekom prve godine okupacije ubijene su stotine ljudi, a veinom ih je ubila amerika vojska koja je esto primjenjivala surove metode nadzora irakoga stanovnitva. Ruila je stambene objekte i kue, kao oblik kolektivne kazne, to je zloin. Tisak je izvjeivao i o postojanju tajne policije, koja u junom Iraku operira s "blagoslovom" Velike Britanije. Ta je tajna policija optuena za otmice osumnjienika koji su poslije u pritvoru zlostavljani, a

neki su ak i "nestali". Izvjeivalo se i o tome kako izraelski savjetnici obuavaju specijalne postrojbe Sjedinjenih Amerikih Drava u "agresivnim protuustanikim operacijama", ukljuujui i odrede za atentate.22 Suoen sa sve veim otporom okupaciji, kao i sa snanim napadima na amerike i irake ciljeve, u studenome 2003. SAD je ubrzao rat. Upravo su tada poele nove "ofenzivne operacije", usmjerene na sve vei iraki "gerilski pokret", koje su obuhvaale i uporabu tekoga naoruanja, poput borbenih helikoptera, kao i 20 Human Rights Watch, "Off target: The conduct of the war and dvilian casualties in Iraq", prosinac 2003., 21 Paul Brown, "Uranium hazard prompts cancer check on troops", Guardian, 25. travnja 2003.; John Pilger, "A year later", Znet, 23. oujka 2004. 22 Cirkular organizacije Voices in the Wilderness, veljaa/oujak 2004., u kojemu se citira list Sunday Times od 25. sijenja, www.viw.uk: Julian Borger, "Israel trains US assassination squads in Iraq", Guardian, 9. prosinca 2003. LJUDI ZA ODSTREL uporabu borbenih zrakoplova prvi put nakon to je Bush objavio prestanak rata. Sljedea, jo okrutnija faza, zapoeta je u travnju 2004., kada su Sjedinjene Amerike Drave, kao reakciju na ubojstvo etvorice amerikih privatnih zatitara, odluile pritegnuti ijitskoga religijskoga vou Moktada al Sadra. Tijekom te faze zapoeli su stravini napadi na Faludu i druge gradove, u kojima su poubijane stotine ljudi, a polovica poubijenih bili su civili i djeca. U svibnju 2004. godine, vojne snage Velike Britanije nedaleko od grada Amare poinile su pokolj u kojemu su usmrtile oko 40 ljudi.23 Napad na Faludu zapoet je unitavanjem izvora energije, a intenzivno bombardiranje trajalo je danima. Grad su bombardirali bombama Mk.82 (250 kg). Iz izvjea se dade zakljuiti da su ameriki vojnici nasumce pucali po ljudima i vozilima Hitne pomoi, a ameriki su marinci na vie od dva tjedna zatvorili glavnu gradsku bolnicu, namijenjenu za 300.000 graana, i koristili je kao vojni poloaj, to je krenje enevske konvencije. Prema djelatnicima meunarodne pomoi, to je prouzroilo smrt mnogih ranjenika. Poslije toga napada djelatnici meunarodne pomoi opisali su grad kao grad duhova, nakon to su u bolnicu nagrnuli desetci tisua stanovnika.24 Kao rezultat tih operacija jedan lan Vladajuega vijea Iraka, kojega su imenovale Sjedinjene Amerike Drave, dao je ostavku na lanstvo u tome tijelu. Jedan drugi lan Vijea te je operacije nazvao "masovnim kanjavanjem graana Falude" koje je "neprihvatljivo i nezakonito". Ali, napad na Faludu potpuno je podravao Tony Blair. On je britanskim parlamentarcima rekao kako je "savreno ispravno i u redu protiv tih ustanika poduzeti 23 Rory McCarthv, "Gunships ram home might of US firepower", Guardian, 15. studenoga 2003. 24 Rory McCarthv, "Uneasv truce in the city of ghosts", Guardian, 24. travnja 2004.; Nicolas Pelham, "No retreat from Falluja, says US", Financial Times, 1. svibnja 2004.

Mark Curtis odgovarajue mjere" te je dodao: "Duboko alim zbog smrti svakoga civila u Faludi, ali je prijeko potrebno da ponovno uvedemo red". Blair je taj napad opravdao opom izlikom borbe protiv "elemenata bivega reima" i "vanjskih terorista". Ipak, list Guardian izvijestio je da "ljudi iz Falude ne mogu razumjeti takvu optubu. Ti ustanici nisu teroristi nego Iraani, oni ne podupiru stari reim i samo se bore u domoljubnom ratu protiv amerike okupacije". Mediji su brzo preletjeli preko pokolja u Faludi, ali je zato teroristiko ubojstvo 200 ljudi u Madridu bilo intenzivno medijski praeno vie od dva tjedna.25 Do svibnja 2004. postalo je jasno kako se SAD i Velika Britanija suoavaju sa sve irim pokretom otpora. Ta je okupacija sliila na nekadanje guenje nacionalnih ustanaka u britanskim kolonijama, a na obzorju se nazirao rat za nacionalno osloboenje koji je ujedinjavao razliite skupine. U dopisu britanskoga Ministarstva vanjskih poslova iz svibnja 2004., koji je procurio u javnost, stoji, sasvim suprotno objavama britanskih ministara u javnosti, da ustanak "uiva veliku potporu, barem meu sunitima".26 Odgovor je bio jednostavan; "Borit emo se protiv njih, nametnut emo im nau volju i zarobljavati ih. I, bude li potrebno, ubijat emo ih sve dok ne uvedemo red i zakon u tu zemlju". Izjavio je to ameriki povjerenik Paul Bremer, i pritom zvuao kao dojmljiv kraljevski namjesnik, prije negoli je napustio zemlju poslije fiktivnog "prenoenja ovlasti" sredinom 2004. godine.27 25 Rory McCarthy, "None killed in US convoy as Shia militias fight on", Guardian, 10. travnja 2004.; Patrick \Vintour, "Army chiefs resist call for more Iraq troops", Guardian, 29. travnja 2004.; Luke Harding, "It's hell... evervthing will be destroved", Guardian, 30. travnja 2004. 26 Michael White, "Leaked memo reveals fear that US tactics are endange-ring troops", Guardian, 24. svibnja 2004. 27 David Teather, "US begins crackdovvn as soldiers found dead", Guardian, 30. lipnja 2003. LJUDI ZA ODSTREL U izvjeu organizacije Centar za gospodarska i socijalna prava (Centre for Economic and Social Rights), sa sjeditem u SAD-u, iz lipnja 2004., stoji da "Bushova vlada u Iraku ini ratne zloine i druga ozbiljna krenja meunarodnoga prava kao rutinsku politiku". To izvjee dokumentira deset kategorija krenja prava. One obuhvaaju: "nezakonite napade", koji nanose "velike i bespotrebne civilne rtve", "nezakonite pritvore i muenje", koji obuhvaaju i proizvoljna masovna uhienja u kojima oko 90 posto pritvorenih jesu neduni promatrai pokupljeni u tim nezakonitim masovnim uhienjima, i "kolektivnu kaznu", koja obuhvaa "ravnanje prema izraelskim taktikama na okupiranom podruju", razaranje domova civila, izoliranje cijelih gradova i sela te "neselektivnu primjenu znatno nadmonije sile u prenapuenim urbanim podrujima".28 Amerike i britanske okupacijske snage i dalje djeluju nekanjeno. U listopadu 2003. organizacija Human Rights Wa-tch izvijestila je da su samo u Bagdadu

ubijena 94 civila "pod pravno vrlo upitnim okolnostima, koje nalau istragu", a da Amerika vojska "uporno ne pokree pravu istragu o ubijanju civila koje je rezultat pretjerane i nekontrolirane primjene sile". Godinu dana poslije okupacije ni protiv jednog amerikog vojnika nije pokrenut krivini postupak zbog bahatog i samovoljnog ubijanja irakih civila.29 Sredinom 2004. britanska je vojska poela istraivati ubojstva 75-ero irakih civila, koje su poubijali britanski vojnici. Phil Shi-ner, odvjetnik rtava stradalih od vojnih snaga Velike Britanije, kae: "Vojne snage Velike Britanije i njihovi zapovjednici mogu nekanjeno ubijati, jer ne postoji uinkovit mehanizam preuzi28 Centar za gospodarska i socijalna prava, "Bevond torture: US violations of occupation law in Iraq", vyyyw.cesr.org 29 "Human Rights Watch, Civilian deaths need US investigation", 21. listopada 2002.; Amnestv, "One vear after the war the human rights situation remains critical", 18. oujka 2004. Mark Curtis manja odgovornosti ni u nacionalnom ni u meunarodnom pravu". Britanska vojska i dalje ima tajnu postrojbu u zatvoru Camp Bucca, pod amerikom upravom, nedaleko od lukoga grada Um Kasre, u kojemu su ameriki vojnici poznati po maltretiranju Iraana.30 U izvjeu Crvenoga kria iz svibnja 2004. navedeno je daje SAD poinio "niz ozbiljnih krenja meunarodnog humanitarnoga prava", izmeu ostaloga i "okrutnost" u pritvoru, "fiziko ili psiholoko prisiljavanje tijekom ispitivanja", produljeno za-toenje u samicama bez dnevne svjetlosti i, "pretjeranu i neprimjerenu primjenu sile ije su posljedice smrt ili ranjavanje". Metode koje se primjenjuju obuhvaaju stavljanje kukuljica i lisiina, "pritiskanje lica o zemlju izmom", prijetnje, skidanje do gola na nekoliko dana, poniavajua djela, izlaganje velikoj buci. Te metode, a neke su i ratni zloini, postale su uobiajenom i prihvaenom praksom SAD-a. Primjenjivane su i u zaljevu Guantanamo i u Afganistanu, a moda i u drugim amerikim sreditima za pritvor u Pakistanu, Jordanu i Diego Garciji. I doista, vojni obavjetajci SAD-a i Velike Britanije obueni su za te metode u vojnim bazama u Velikoj Britaniji i drugdje, a one su poznate kao tehnike pri "opiranju ispitivanju". A moda upravo one najbolje svjedoe o tome kako Bushova vlada vidi meunarodno pravo. To pokazuje i Bushova osobna reakcija na dogaaje od 11. rujna: "Ne zanima me to kau strunjaci za meunarodno pravo, mi emo nekoga dobro ispraiti".31 30 Andrevv Johnson, "Did British soldiers lose ali control and decencv at the notorious Camp Bucca?", lndependent, 15. veljae 2004.; Richard Norton-Tavlor, "Big rise in civilian death inquires", Guardian, 9. veljae 2004.; Phil Shiner, "End this lawlessness", Guardian, 10. lipnja 2004. 31 "Violations 'were tantamount to torture'", Guardian, 8. svibnja 2004.; David Leigh, "UK force taught torture methods", Guardian, 8. svibnja 2004.; citirano u Centru za gospodarska i socijalna prava, Beyond torture: US violations of occupation law in Iraq, www.cesr.org

LJUDI ZA ODSTREL Rat protiv demokracije U vodeim se krugovima ini nepojmljivim da bi se Velika Britanija mogla protiviti demokraciji u Iraku ili u nekoj drugoj zemlji. Naprotiv, ona slovi kao zemlja koja podupire demokraciju, a neki tek priznaju mogunost da se tijekom toga procesa moe potkrasti i poneka "pogrjeka", jer bi, u protivnom, voe imali previsoke "ideale". Rezultat toga jest da se na Blairove i Bushove izjave o tome kako u Irak ele uvesti demokraciju rijetko uzvraa protuudarcem, unato svim dokazima koji govore da je istina potpuno suprotna. Samo tijekom razdoblja okupacije Iraka Velika je Britanija davala potporu oigledno neregularnim izborima u Rusiji, ee-niji i Nigeriji. U biti, Velika Britanija i Sjedinjene Amerike Drave imaju duboku averziju prema istinskoj demokraciji, posebice na Bliskom istoku, gdje najpopularniji politiki pokreti obino imaju "udne zamisli o uporabi prirodnih bogatstava svojih zemalja u svrhu nacionalnog razvoja, umjesto u korist zapadnih korporacija." U Iraku je poslije vojne ubrzo uslijedila i gospodarska okupacija. Tu se zemlju trenutano podvrgava uobiajenoj dozi trinog fundamentalizma, zajednikoga svim dravama Treega svijeta koje su sluge Zapada. Taj se proces u vodeim medijima opisuje kao "obnova". Amerike snage, pod krinkom Privremene koalicijske uprave (Coalition Provisional Authoritv, skraeno CPA), donose cijeli niz gospodarskih "reforma" u Iraku. Ozakonjuju tako sveopu privatizaciju, stopostotno strano vlasnitvo nad irakim bankama i tvornicama, a ulagaima daju mogunost ostvarivanja stopostotne dobiti. Dekretom broj 12, o "politici liberalizacije trgovine", Privremena koalicijska uprava je u Iraku ukinula sve trgovinske pristojbe i uvela "razvoj slobodnoga trinoga gospodarstva". "Obnovom" upravljaju i provode je gotovo iskljuivo strani strunjaci. Zbog strategije koja tvrtkama bliskim Bushovoj vladi Mark Curtis osigurava poslove teke vie milijuna dolara, britanska je Vlada poela lobirati kako bi se zajamilo da i "britanske tvrtke osiguraju za sebe velik dio toga kolaa novih ugovora", rijei su britanskoga ministra vanjskih poslova Mikea O'Briena. Potkraj 2003. petero dunosnika britanskoga Ministarstva trgovine i industrije radilo je u Iraku, u Privremenoj koalicijskoj upravi, kako "bi pruilo potporu britanskim tvrtkama u Iraku", rekla je ministrica toga ministarstva zaduena za trgovinu Patricia Hewitt. "Oekujemo da e britanske tvrtke odigrati vanu ulogu u ponovnom razvitku Iraka", izjavila je, a njezino je ministarstvo izjavljivalo kako su britanskim kompanijama ondje "dostupne mnoge prilike". To je bilo suprotno njezinoj prethodnoj izjavi pred britanskim Parlamentom, kada je rekla da britanska Vlada "nije upletena u Iraku radi poslovnih mogunosti".32 Prema nekadanjem vodeem ekonomistu Svjetske banke Josephu Stiglitzu, Sjedinjene Amerike Drave "guraju Irak u jo radikalniju ok terapiju od one koja se provodila u bivem sovjetskom bloku". Danas, kae Stiglitz, postoji konsenzus o tome daje ta ok terapija "zakazala" i da su te zemlje "suoene s naglim padom

svojih dohodaka i osjetnim porastom siromatva". Brza privatizacija u Iraku vjerojatno e imati jo ozbiljnije posljedice, a "meunarodna bi zajednica svoj novac trebala usmjeriti u humanitarne svrhe, kao to su bolnice i kole, a ne na davanje potpore amerikim planovima".33 Gospodarske "reforme" nametnute Iraku zasigurno su nezakonite u okviru meunarodnoga prava. Odredbe enevske konvencije iz 1949. i Haake uredbe iz 1907. zahtijevaju potivanje postojeih zakona u okupiranim zemljama. Od donoenja Rezo32 "British companies must play their part in Iraq", govor, 21. studenoga 2003., www.fco.gov.uk: Donji dom, Hansard, 9. prosinca 2993., stupac 449 i 20. lipnja 2003., stupac 499; 1. travnja 2003., stupac 624. 33 Joseph Stiglitz, "Iraq's next shock will be shock therapv", Znet, 17. oujka 2004. LJUDI ZA ODSTREL lucije broj 1483 Vijea sigurnosti UN-a, iz svibnja 2003., britanska Vlada navodi kako to "daje zdrav pravni temelj" za privatizaciju i druge reforme, koje su stupile na snagu pod okupacijskom vlau Paula Bremera. Ipak, rezolucija broj 1483 i dalje zahtijeva puno potivanje "obveza preuzetih meunarodnim pravom", koje obuhvaaju i odredbe enevske konvencije i Haaku uredbu.34 inilo se daje iraka naftna industrija izbjegla privatizaciju i daje predviena za dravno upravljanje, djelomice zbog bojazni od raspirivanja nacionalistikoga bijesa. Tonv Blair je Donjemu domu britanskoga Parlamenta, u samo predveerje rata, rekao kako bi "naftne prihode, za koje ljudi pogrjeno tvrde da ih se mi elimo dokopati, trebalo staviti u zakladu za narod Iraka, kojom e upravljati Ujedinjeni narodi". A zatim je Velika Britanija sudjelovala u proguravanju rezolucije UN-a iz svibnja 2003., kojom je Sjedinjenim Amerikim Dravama i Velikoj Britaniji dan nadzor nad irakim naftnim prihodima, i to bez ikakve zaklade kojom bi upravljali Ujedinjeni narodi.35 Jedan od kljunih poslova jest izvoz naoruanja. Velika je Britanija za sebe ve osigurala posebno izuzee od embarga UN-a na izvoz oruja pa je od listopada 2003. isporuivala oruje Iraku, i to "automatske puke i pitolje namijenjene privatnim zatitarskim tvrtkama koje su ugovorom obvezane pruati dobru zatitu zaposlenicima" Privremene koalicijske uprave. Odgovarajui na pitanja u britanskome Parlamentu, u oujku 2003., Mike O'Brien izjavio je da e Velika Britanija podrati ukidanje embarga UN-a na oruje "kako i kada to okolnosti budu opravdavale".36 34 Donji dom, Hansard, 20. studenoga 2003., stupac 1308; UN-ovo Vijee sigurnosti, Rezolucija 1483, 22. svibnja 2003., lanak 4. 35 David Teather, "US set to back state control of Iraqi oil", Guardian, 8. sijenja 2004.; Glen Rangwala, Changing stories on Iraq", 23. sijenja 2004., www.middleeastreference.org.uk 36 Donji dom, Hansard, 21. listopada 2003., stupac 163; 11. oujka 2003., stupac 158.

Mark Curtis Jo jedan unosan posao jest posao "privatnih zatitara" (tj. plaenika) koji rade u toj zemlji. S ugovorima za koje se procjenjuje da vrijede oko milijardu dolara, vjeruje se da britanske kompanije imaju u njima najvei udio. Oko 1.500 bivih britanskih vojnika i policajaca, ukljuujui i bive asnike odreda SAS, marince i padobrance, trenutano radi u Iraku, a veinu njih plaaju britanski porezni obveznici. Izvjeuje se da su Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo za meunarodni razvoj ve potroili gotovo 25 milijuna dolara na zapoljavanje tjelohranitelja i za sigurnost savjetnika koji tite njihove dravne slubenike. Novaenjem tisua plaenika u SAD-u obuhvaeni su i veterani iz Pinochetovog reima u ileu i iz reima apartheida u Junoafrikoj Republici. Postoje i izvjea o privatnim plaenicima koji rade na ugovor i koji su nadzirali ispitivanja u zatvorima.37 Izbornim sustavima u Iraku manipuliralo se na jednak nain kao i njegovim gospodarskim resursima. ijitski religijski voa u Iraku, veliki Ajatolah al Sistani, poveo je kampanju kako bi inzistirao na prijevremenim izborima. Usprotivili su mu se i Washington i London, vjerojatno zbog bojazni da njihov kandidat ne izgubi na izborima. "Bushova vlada eli uredan proces koji e moi nadzirati", komentirao je list Washington Post.iS Mediji su, openito, vjerno izvjeivali o onome to se potkraj 2003. reklamiralo kao "prijenos vlasti" u Iraku, iako je jo nekoliko mjeseci prije toga postalo jasno da su angloamerike okupacijske snage namjeravale postii upravo suprotno. Tako, primjerice, "okupacijski dekret" izdan u oujku 2003. nagovjeuje nakanu SAD-a da zadre nadzor nad irakom vojskom i poslije "prijeno37 Robert Fisk, "Britain's secret armv in Iraq", Independent, 28. oujka 2004.; Julian Borger, "US military in torture scandal", Guardian, 30. travnja 2004.; Bili Berkovvitz, Mercanaries 'R' us", Alternet, 24. oujka 2004., www.occupationwatch.org 38 Rajiv Chandrasekaran, "How cleric trumped US plan for Iraq", Washington Post Foreign Service, 26. studenoga 2003. LJUDI ZA ODSTREL sa vlasti". Njime se takoer zahtijeva od SAD-a da imenuje nekoliko kljunih slubenika - naelnika vojnoga stoera, savjetnika za nacionalnu sigurnost i glavnog inspektora - i to na mandate koji e trajati po nekoliko godina. A zapravo je bilo vrlo malo vjerojatno da e bilo kakva iraka vlada zamijeniti te imenovane slubenike prije dravnih izbora 2006. godine. I novinska agencija Associated Press, u lanku pod naslovom "Sjedinjene Amerike Drave zadrat e vlast u Iraku i poslije prijenosa suverenosti", izvijestila je da e "veina moi i dalje ostati unutar toga veleposlanstva SAD-a, najveega na svijetu (koje se gradilo u Bagdadu), uz potporu snaga koje su brojile 110.000 vojnika". List Wall Street Journal izvijestio je o tome kako "Bremer i drugi dunosnici potiho grade institucije koje e Sjedinjenim Amerikim Dravama osigurati poluge moi za provedbu utjecaja na gotovo svaku vanu odluku koju e donijeti privremena

vlada". Takoer kae kako je Bremer nizom ukaza donesenih tijekom proljea iste godine "osnovao odbore koji vrlo djelotvorno, doslovce, oduzimaju sve ovlasti koje su neko bile u rukama vie ministarstava". Najavio je i to da e Sjedinjene Amerike Drave i meunarodni savjetnici" ostati u doslovce svakom preostalom ministarstvu poslije te "primopredaje vlasti". Sredinom 2004. godine ministar vanjskih poslova Velike Britanije Mike O'Brien izjavio je kako je tijekom proteklih nekoliko mjeseci "gotovo 200" britanskih dunosnika premjeteno u okupacijske vlasti i u iraka ministarstva.39 Pomonik Amerikoga ministra vanj skih poslova Mare Gros-sman priznao je da se, zapravo, radilo o prijenosu "ogranienih ovlasti". Bivi najvii dunosnik amerikoga Ministarstva vanjskih poslova zaduen za Bliski istok, Edward Walker, izjavio je kako 39 John Burns i Thom Shanker, "US officials fashion legal basis to keep force in Iraq", New York Times, 26. oujka 2004.; Yochi Dreazen, "Behind the scenes, US tightens grip on Iraq's future", Wall Street Journal, 13. svibnja 2004.; Mike O'Brien, "Iraq stands at the dawn of a new era", 25. lipnja 2004., Sww.fco.gov.uk Mark Curtis e Sjedinjene Amerike Drave nastaviti uspjeno upravljati irakim proraunom, budui da ele nadzirati dijeljenje milijarda dolara amerike pomoi. Kazao je kako "definitivno nije rije o pravom prijenosu vlasti ako u rukama nema sigurnost svoje zemlje i ako, zapravo, nema prihoda".40 Tonv Blair je pred Donjim domom britanskoga Parlamenta uspio izjaviti: "Na iraki narod trebao bi se prenijeti puni suverenitet, a meunarodne snage trebale bi ostati pod zapovjednitvom Sjedinjenih Amerikih Drava". Njegov slubeni glasnogovornik objasnio je potrebu Iraka za "punim nedjeljivim suverenitetom, to znai da iraka Vlada mora dati pristanak ulozi meunarodnih snaga poslije 1. srpnja".41 "Prijenos ovlasti", 30. lipnja znaio, je konsolidiranje moi Sjedinjenih Amerikih Drava, a time, zapravo, i dravni udar. Na vlast je ak doveo Ijada Alavija, ovjeka amerike i britanske obavjetajne slube, koji je istodobno bio i izvor informacija britanske Vlade o tome da bi Irak mogao poeti koristiti oruje za masovno unitenje u roku od samo 45 minuta. Bio je to dravni udar, proveden na najotvoreniji mogui nain, to je jo jedan primjer o stajalitima okupatora prema demokraciji. Jo jedna angloamerika antidemokratska strategija u odreivanju budunosti Iraka jest dranje Kurda na sjeveru zemlje to je mogue dalje od neovisnosti. Tijekom napada na Irak Velika Britanija i SAD posebno su uvjeravale Tursku da e "teritorijalni integritet" Iraka biti ouvan. Ameriki su voe, navodno, uvjeravali tursku Vladu u potrebu uvoenja "federativnoga sustava" u Iraku, koji bi Kurdima dao ogranienu autonomiju. Tome nasuprot, neki kurdski voe tvrde kako im je Amerika uoi samo40 Ewen Macaskill, "US clings to the burdens of power", Guardian, 18. svibnja 2004.; Timothv Phelps, "US will control Iraqi forces", Newsday, 10. travnja 2004.

41 Citirao Ed Johnson u "Blair backpedals on Iraq comments", Toronto Star, 26. svibnja 2004.; Ewen Macaskill i arah Hali, "US vows to stay in control of Iraqi troops", Guardian, 17. svibnja 2005. LJUDI ZA ODSTREL ga napada na Irak obeala znatno iru autonomiju unutar federativnog sustava, to Sjedinjene Amerike Drave nijeu. Usvojenim privremenim irakim Ustavom Kurdima je poetkom 2004. godine dano pravo na veto na bilo kakav budui trajni ustav i jamstva za samoupravu u kurdskoj pokrajini. Ali, te ovlasti nisu unesene i u rezoluciju Vijea sigurnosti UN-a, donesenu u lipnju 2004. Ameriki su dunosnici estoko odbacili lobiranje Kurda zbog bojazni da bi time uvrijedili irake ijitske voe, koji su se protivili davanju takvih ovlasti Kurdima.42 Jedan od dokumenata britanske Vlade, objelodanjen tijekom istrage u sluaju Hutton, jest dokument s pitanjima i odgovorima o dosjeu iz rujna 2002. U jednom dijelu toga dokumenta navodi se: "Kurdima u Iraku elimo autonomiju (a ne neovisnost)". To se temeljno stajalite nije izmijenilo tijekom vremena. Jo je 1963. vrijedilo stajalite da "jak i ujedinjen Irak najbolje slui naim interesima", prema rijeima tadanjega dunosnika britanskoga Ministarstva vanjskih poslova Percvja Cradocka, koji je poslije postao predsjedavajui Zajednikoga obavjetajnoga odbora.43 Viegodinja politika Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije prema Kurdima oigledna je i u objavljenim dokumentima. Isplati se ukratko osvrnuti na nju kako bi se bolje razumjelo vjerojatan slijed dogaaja u dananjem Iraku. Razmotrimo tajni dokument britanskoga Ministarstva vanjskih poslova iz kolovoza 1963., u kojemu stoji kako "nema nikakvih izgleda za neovisan Kurdistan, jer bi to znailo komadanje jo 42 "PM: Saddam and his regime vvill be removed", 25. oujka 2003., www.pm.gov.uk; Wolfowitz, "We will completelv remove Kurdish group from Northern Iraq", Turkish Daily News, 1. veljae 2004.; Scheherezade Faramazi, "Kurds' dream clashes with US plans", MiamiHerald, 28 sijenja 2004.; Steven Weisman, "Kurdish region in northern Iraq will get to keep special status", New York Times, 5. sijenja 2004. 43 "Iraq and weapons of mass destruction: An intelligence assessment", Q&A, www.the-hutton-inquirv.org.uk: Percy Cradock, biljeka, 26. kolovoza 1963., FO371/170449/EQ1019/42. Mark Curtis nekoliko drava, a ne samo Iraka". Britanski su interesi opisani kao "postojanje jake prijateljske irake Vlade, koja moe zajamiti red diljem te drave", bilo sporazumom s Kurdima bilo "vojnim nadzorom". Takav jak i ujedinjen Irak odigrao je ulogu protivnika Naserovom Egiptu u arapskome svijetu i potpomogao "zadravanje raznih teritorija na kojima se proizvodi nafta pod zajednikim politikim nadzorom". U tome dokumentu takoer stoji daje u interesu Velike Britanije postizanje sporazumnog rjeenja problema Kurda, "ali ne i rjeenja koje bi ozbiljno oslabilo autoritet sredinje vlade zbog ustupaka Kurdima".

Velika Britanija trebala bi pokuati njegovati dobre odnose i s Irakom i s Kurdima, ali: "Ovi su prvi mnogo vaniji... budemo li skloniji Kurdima vie nego Iraanima, uzbunit emo susjedne zemlje s kurdskom manjinom... I stoga bismo, suoeni s nunou izbora, trebali priznati silnu vanost dobrih odnosa s Irakom i injenicu kako je u naemu interesu da njihova vlast prevagne u cijeloj zemlji."44 Kurde se dri instrumentom pritiska na reim u Bagdadu kada je to potrebno. Poetkom 60-tih godina 20. stoljea, primjerice, Velika je Britanija poela ohrabrivati nove ustanke Kurda u Iraku kako bi destabilizirala nacionalistiki reim Abdula Kazima. Dokumenti pokazuju daje britanski veleposlanik u Bagdadu bio prilino spreman biti "bez predrasuda" glede mogunosti da bi pobuna Kurda mogla "izazvati njegovo (Kazimovo) svrgnue". U rujnu 1962. izjavio je da Velika Britanija ne bi zbog toga smjela ohrabrivati postizanje rjeenja izmeu Bagdada i Kurda, nego bi trebala ostati postrance. Velika Britanija ne bi smjela davati izravnu pomo Kurdima, rekao je, "ali, moda, ne trebamo toliko brinuti ako se drugi odlue na to".45 44 Ministarstvo vanjskih poslova, "The Kurdish problem in Iraq", kolovoz 1963., Dravni arhiv, FO371/170447/EQ1019/l 45 Said Aburish, A Brutal Friendship: The West and the Arab elite, Indigo, London, 1997., str. 136.; R. Allen pisao G. Hilleru, 3. rujna 1962., FO371/164235/ EQ1015/83. LJUDI ZA ODSTREL Ali, nakon to je Kazim svrgnut, 1963., a vlast u Bagdadu preuzeo reim sklon Velikoj Britaniji, takva se britanska politika pretvorila u potpunu potporu toj novoj irakoj Vladi (vidi 5. Poglavlje) . SAD je slijedio istu politiku, i Kurdima isporuivao oruje od 1961. do 1963. kako bi potkopalo Kazima. A dva dana poslije njegovoga svrgnua poeo je naoruavati novi iraki vojni reim u njegovoj borbi protiv tih istih Kurda, koje je prije naoruavao.46 Taj se obrazac uglavnom ponavljao i sa Sadamom Huseinom. Dok je Sadam, 80tih godina 20. stoljea, bio omiljen saveznik, njegov je pokolj nad Kurdima preutno prihvaan. Ali, nakon to je postao slubenim neprijateljem, poslije njegovoga napada na Kuvajt 1990., poelo se ponovno favorizirati i tajno podravati Kurde. Danas, kada Sjedinjene Amerike Drave kontroliraju prilike u Bagdadu, Kurde se dobrim dijelom dri opasnou koju se mora drati pod nadzorom. Bilanca Dakle, to su neka od vanijih promiljanja koja treba uzeti u obzir. Naravno daje bilo i pozitivnih razvoja dogaaja u Iraku: svrgnut je uasni Sadamov reim, ime je stvoren prostor za poneka poboljanja na podruju slobode izraavanja i okupljanja, te je omogueno uvoenje novih medija i organizacija civilnoga drutva. Ali, ini se da te stvarne teevine u sjenu baca stvarnost sve okrutnije okupacije. Postoji cijeli niz nemilih posljedica, ne samo po Iraane nego i po ljude za odstrel posvuda na svijetu.

Prva takva posljedica jesu razmjeri nasilja i ubijanja u Iraku, koji su esto suroviji nego tijekom posljednjih godina Sadamo-ve vladavine. Istodobno se skrb za osnovne potrebe, poput zdravlja, za mnoge ak i pogorala. Druga takva posljedica jest porast 46 Aburish, str. 98. Mark Curtis terorizma, kako u samom Iraku tako i drugdje, izazvana strategijom Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije. Tree su dugotrajne posljedice koje za obine Iraane ima gospodarska okupacija, a malo je vjerojatno da e od nje koristi imati iraki narod. etvrto su posljedice po ljudska prava, i to posvuda po svijetu. Poslije tako besramna krenja meunarodnoga prava kakvo je napad na Irak, i druge su se zemlje, poput Kine, Rusije, Indonezije, Nepala, itd., poele koristiti izlikom "rata protiv terorizma" i pokretati napade na vlastiti narod. I doista, svjetske konvencije o ljudskim pravima i meunarodno pravo, po kojima bi sve drave trebale odgovarati za svoje postupke, izloene su nezapamenim napadima koji favoriziraju zakone dungle. Organizacija Human Rights Watch daje upeatljivu kritiku tvrdnja Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije da one u Iraku djeluju u zatiti ljudskih prava. Direktor te organizacije Kenneth Roth napisao je: "Napad na Irak nije poloio ispit humanitarne intervencije. Kao jo vanije, ubijanja u Iraku iz toga vremena nisu imala izvanredan karakter koji bi opravdao takvu intervenciju. Osim toga, intervencija nije bila posljednja razumna mogunost za zaustavljanje pokolja u Iraku. Intervenciju nisu u prvom redu motivirala humanitarna pitanja. Nije voena na nain koji bi osigurao njezinu optimalnu usklaenost s meunarodnim humanitarnim zakonima. Vijee sigurnosti nije je odobrilo. I, dok je u vrijeme poetka intervencije bilo razumno vjerovati kako e ona irakom narodu donijeti povoljniji poloaj, ipak nije bila ni osmiljena ni provedena radi dobrobiti Iraana."47 47 Kenneth Roth, "War in Iraq: Not a humanitarian intervention", 27. sijenja 2004., LJUDI ZA ODSTREL Okupacija kao neto sasvim ispravno Okupiranje stranih zemalja tipina je aktivnost Velike Britanije u vrijeme poslije Drugoga svjetskoga rata. Zapravo, to je britanska specijalnost, koja bi nam moda mogla objasniti zato je Amerika tako silno eljela da joj se Velika Britanija pridrui. Jedna nedavna britanska okupacija dobrim je dijelom ignorirana u vodeim krugovima, ali nam ona ipak daje neke putokaze za budunost Iraka. Uzmimo jedan primjer iz prolosti i jedan iz sadanjosti, od kojih nijedan ne daje dobre pokazatelje. Rat u tadanjoj britanskoj koloniji Keniji, iz 50-tih godina prologa stoljea, bio je u prvome redu rat za zemlju. Pokret Mau Mau zahtijevao je zemlju za milijune siromanih koji je nisu posjedovali, a kolonijalne snage Velike Britanije branile su

bijele doseljenike, kojih je bilo samo tisuu i koji su posjedovali najbolju zemlju u toj dravi. Objelodanjeni dokumenti koje sam vidio pokazuju zastraujuu sliku zloinakih krenja ljudskih prava od kolonijalnih vlasti koje su pokuavale poraziti oporbene snage. Taj je rat, poput onoga u Iraku, redovito prikazivan kao rat civilizacije protiv barbarstva. A, zapravo, iako su zlodjela poinjale obje strane, najgore zloine poinjale su britanske vojne snage i njihovi lokalni saveznici. Bivi lanovi pokreta Mau Mau trenutano pokuavaju tuiti britansku Vladu za odtetu "u ime 90.000 ljudi zarobljenih i muenih u logorima, 10.000 ljudi kojima je zemlja oduzeta i jo pola milijuna ljudi koji su silom natjerani preseliti se u zatiena sela".48 Britansko ugnjetavanje u Keniji sastojalo se od operacija "preseljavanja", kojima je 90.000 ljudi etnike skupine Kikuju stjerano u logore, ograene bodljikavom icom i opkoljene vojnicima, te od prisilnog "pretvaranja zemlje plemena Kikuju u na48 Vidi Web ofdeceit, 15. poglavlje. Mark Curtis selja". Oduzimana je stoka, a mnogi su ljudi podvrgavani i prisilnom radu. "Pretvaranje u sela" znailo je unitenje neko dodijeljenih ratrkanih posjeda i izgradnju kua u utvrenim logorima na tim posjedima. Bio je to traumatian raskid s tradicionalnim nainom ivota naroda Kikuju. ak i kada to nije bilo popraeno redarstvenim satom u trajanju od 23 sata na dan, to se esto dogaalo, rezultat je bila iroko rasprostranjena glad i smrt. Oko 150.000 Afrikanaca izgubilo je ivot zbog rata, ali je veina njih umrla od bolesti i gladi u tim "zatienim selima". Planeri britanske vanjske politike, kao i vodei britanski mediji ignorirali su njihovu smrt. Objavljeni dokumenti jasno pokazuju da se Velika Britanija opet posluila ratom protiv pokreta Mau Mau kao izlikom za zaustavljanje ustanaka drugih popularnih nacionalnih snaga koje su predstavljale opasnost po britansku vlast u Keniji. Kolonijalne su vlasti zarobile nacionalnog vou Jomoa Keniatu pod optubom da je predvodio pokret Mau Mau, iako su tadanji britanski dunosnici dobro znali da to nije istina. Suoeni s nacionalnom opasnou po trajnu britansku vlast nad zemljom i s opim prosvjedima za punu neovisnost, bio je to jedan od prvih primjera zatiranja svake opasnosti od stjecanja neovisnosti. To je kljuna strategija i britanskih i amerikih planera tijekom cijeloga razdoblja poslije Drugoga svjetskoga rata. Izlika kojom su se tada posluili - opasnost koja je prijetila od Sovjeta - esto je bila izmiljena i pretjerana, a u sluaju Kenije te opasnosti nije ni bilo. Britanski motivi za rat protiv Kenije i za okupaciju te drave bili su i politike naravi (nastaviti odreivati budunost Kenije poslije neovisnosti), ali i gospodarske naravi (pobrinuti se da sva bogatstva te zemlje budu u "pravim rukama"). Oporba je u Keniji redovito u britanskoj javnosti prikazivana kao demonska i krvoedna ili kao sovjetska marioneta. Kako dokumenti pokazuju, planeri u britanskoj Vladi itekako su dobro znali da to nije istina. ak su u etiri oka i priznavali daje rije o ratu protiv nacionalistikih snaga. Istodobno se u Malaji doga-

LJUDI ZA ODSTREL dala podjednako surova okupacija, a protivnike Velike Britanije prikazivalo se kao "komunistike teroriste", dok se taj rat slubeno opravdavao kao zaustavljanje kineske ekspanzije. No, neslubeno, britansko Ministarstvo vanjskih poslova dobro je znalo daje tu rije o ratu koji je "dobrim dijelom obrana industrije kauuka", koja je tada bila u rukama Velike Britanije.49 Slinosti s Irakom potpuno su oite. Razmotrimo jo jednu sadanju britansku i ameriku okupaciju, kojoj uope nije posveena pozornost kakvu zasluuje. Otoje Chagos, poznato pod slubenim nazivom Britanski teritorij u Indijskome oceanu, obuhvaa i otok Diego Garcia, ameriku vojnu bazu s koje su ameriki bombarderi polijetali u napad na Irak i Afganistan i za koju se misli da se u njoj dre pripadnici Al Kaide, u uvjetima mnogo tajnijim od onih na Kubi. Poetkom 1968. cjelokupno stanovnitvo toga otoja bilo je istjerano s njihovoga domovinskog podruija kako bi se oslobodio prostor za ameriku vojnu bazu. Neki su s otoja izmamljeni na prijevaru uz obeanje besplatnog putovanja, a neki su fiziki uklonjeni. Zatim su prognani itelji otoja dugo vodili kampanju za odtetu i za pravo povratka, ali njihova kampanja nije dobila znaajniju meunarodnu pozornost. Blairova se vlada okrenula protiv stanovnitva otoja Chagos, a godine 2003. njihova uporna pravna borba "nagraena" je presudom Vrhovnoga suda Velike Britanije koji je presudio da njihova tuba nije "pravno utemeljena". Stanovnici otoja Chagos danas pokreu drugostupanjski postupak. Divovska la u samoj sri britanske politike bila je tvrdnja da stanovnitvo otoja Chagos nije bilo stalno naseljeno na tome otoju, nego daje rije samo o "privremenim radnicima". Godine 1969. britanski ministar vanjskih poslova Michael Stewart napisao je Haroldu Wilsonu kako "bismo to stanovnitvo jedno49 Vidi Web ofDeceit, Petnaesto i esnaesto poglavlje. Mark Curtis stavno mogli i dalje nazivati privremenim radnicima - useljenicima i njihovim obiteljima" te kako bi stoga bilo poeljno "da svaki na korak prikaemo kao promjenu uvjeta zapoljavanja tih privremenih radnika... a ne kao raseljavanje stanovnitva". Time je postavljeno pravilo pa je sedam uzastopnih vlada Velike Britanije odravalo tu fikciju. Donedavno su posjetitelji internetske stranice britanskoga Ministarstva vanjskih poslova mogli proitati kako na tome otoju nema "domorodaca". A zatim su tu formulaciju iznenada promje-nili pa sada priznaju kako je na tome otoju bilo "starosjedilaca". Gotovo etiri desetljea od poetka raseljavanja puanstva napokon su priznali istinu. No, politiku ipak nisu promijenili. Blairova se vlada i dalje na sudu nastavlja boriti protiv stanovnitva otoja Chagos, ali na druge, manje transparentne naine. U presudnoj odluci iz studenoga 2000. britanski je vrhovni sud presudio kako je u sluaju "masovnoga preseljenja" otoana "pravo sramotno zakazalo" te kako se oni smiju vratiti na male rubne otoke u arhipelagu, ali ne i na najvei otok Diego Garciu. Bila je to prava nona mora za britanske i amerike planere i inilo se kako

se britanska Vlada odluila oduprijeti toj odluci. Odugovlaila je postupak istraivanja raseljavanja stanovnitva s otoja da bi zatim zakljuila kako je ponovno doseljavanje stanovnitva ionako neizvedivo. U dopisu britanskoga Ministarstva vanjskih poslova, upuenom parlamentarnom istranom odboru, stoji kako bi naseljavanje rubnih otoka bilo "nepraktino i da ne bi bilo u skladu s postojeim vojnim objektima". U tome se dopisu jo dodaje da e "naa pozicija prema budunosti toga podruja biti odreena naim stratekim i drugim interesima te obvezama preuzetim ugovorom s SAD-om". U dopisu se nita ne govori o Vladinim obvezama prema pravima otoana. I doista, ta je vlada ve sprijeila povratak brojnih otoana na otoje Chagos, posebice kada im je u lipnju 2004. zadala zaprepaujui udarac. Umjesto da se posluila uobiajenim zakonoLJUDI ZA ODSTREL davnim postupkom, posegnula je za ostatcima kraljevskoga prava prednosti i donijela dva "ukaza u vijeu" kako bi otoanima zabranila povratak ak i na rubne otoke. Iznosei te odluke u britanskome Parlamentu, britanski ministar vanjskih poslova Bili Rammell izjavio je kako te dvije nove odluke nalau da "nitko nema pravo na stalni boravak na tome podruju ni na neogranien pristup nijednome njegovu dijelu". Takoer je rekao da se "tim dvama ukazima ponovno utvruje pravni poloaj kakav je bio prije nego stoje britanski vrhovni sud donio odluku od 3. studenoga 2000".50 To je pokazalo, ak znatno jasnije nego u primjeru Iraka, kako je britanska Vlada uzela pravni postupak u svoje ruke i kako se njime sluila u politike svrhe, a takvo se ponaanje obino moe nai u totalitarnim reimima. Ti primjeri iz prolih i sadanjih okupacija ne slute na dobro glede budunosti Iraka. Ipak, takve groteskne okupacije nisu nimalo manje neobine od promicanja "promjene reima", to je takoer doslovce neprestana angloamerika aktivnost, koja ima i sline posljedice. Rasprava koja se trenutano vodi u vodeim krugovima o tenzijama izmeu dravnoga suvereniteta i dravne intervencije, kao i promjena takozvanih tradicionalnih "pretpostavka koje se protive intervencijama stranih dravama", zacijelo je samo ala, jer, ruenje nepoeljnih vlada jest sustavna odrednica vanjske politike Velike Britanije. Razmotrimo, primjerice, dugaki popis zemalja ije je vlade Velika Britanija izravno sruila ili ih je pokuala sruiti: Iran 1953., Britanska Gvajana 1953. i 1963., Egipat 1956., Indonezija 1957. -1958. i 1965., Jemen 1962. - 1970., Oman 1970., Libija 1996., Jugoslavija 1999., Afganistan 2001. A brojni su i oni sluajevi u kojima je Velika Britanija jedva doekala ruenje vlada od SAD-a, poput: Gvatemale 1954., Iraka 1963., Vijetnama 1963., Dominikanske Republike 1965., ilea 1973., Nikaragve 80-tih godina prologa stoljea i Paname 1989. D Donji dom, Hansard, 15. lipnja 2004., stupci 34-5. Mark Curtis ak i povrno razumijevanje okupacija iz prolosti i iz sadanjosti te promjena reima to su ih provele Velika Britanija i SAD daje dobar uvid u navodnu predanost tih dviju zemalja "demokraciji" i "ljudskim pravima" u Iraku.

Drugo poglavlje MEUNARODNO PRAVO NIJE VANO Napad na Irak iz oujka 2003. bio je in agresije i otvoreno krenje naela iz Niirnberga primjenjivanih na njemake voe poslije Drugoga svjetskoga rata. Taj je napad najvei meunarodni zloin, zbog kojega se Blairu i nekim britanskim ministrima moe suditi kao ratnim zloincima. Britanska je Vlada vie puta izjavljivala kako je cilj njezinih akcija u Iraku bio "podrati rezolucije UN-a", a istodobno svojim napadom na Irak masovno kri Povelju Ujedinjenih naroda. Suoeni s golemim protivljenjem, i u svojoj dravi i diljem svijeta, britanski su dunosnici pokuali za svoja djela pribaviti zatitu UN-a. Pokuali su pribaviti rezoluciju Vijea sigurnosti koja izrijekom odobrava rat. Taj je proces obuhvaao intenzivno lobi-ranje pa ak i, navodno, pijuniranje drugih lanica UN-a. ini se kako je Blair pritisnuo Georga W. Busha da pribavi privolu UN-a za napad na Irak kako napad ne bi bio jednostrana akcija, i to uz uzajamnu suglasnost da e SAD, ako UN ne odobri njihov napad, ionako napasti Irak, uz pomo Velike Britanije. UN-u je dan ultimatum, ije je glavne crte iznio sam Blair u intervjuu danom u listopadu 2002. On je rekao da: "je prema Iraku najbolje postupati preko UN-a..., ali nemojte nimalo dvojiti da e se, ako se prema Iraku ne bude postupalo na taj nain, s njim morati postupati na neki drugi nain."1 1 Premijerov intervju World Serviceu, 9. listopada 2002., www.pm.gov.uk Mark Curtis Biva britanska ministrica za meunarodni razvoj Clare Short, nakon to je dala ostavku, izjavila je kako je "potraga za diplomatskim rjeenjem" krize u Iraku bila puka prijevara, i kako su nastojanja da se ide preko UN-a poduzimana "samo radi miljenja meunarodne javnosti" te kako su oni htjeli "slobodu djelovanja i, kada su poeljeli djelovati, prvo su pokuali s Ujedinjenim narodima". Takoer je izjavila kako su zbog takva naina donoenja odluka izostale ispravne pripreme za kasnije razdoblje i kako misli daje dobar dio kaosa, zbrke i nereda u Iraku proistekao upravo iz injenice da odluka nije ispravno donesena i da pripreme nisu ispravno obavljene.2 Blairova se vlada pripremila i za daljnje ignoriranje UN-a ako Francuska ili Rusija stave veto na drugu rezoluciju. Skovala je novi pojam, nepoznat u meunarodnome pravu, zvan "neutemeljeni veto", koji bi joj omoguio nastaviti s ratom. Kada je postalo jasno da druge drave nee poduprijeti donoenje rezolucije koja bi izrijekom odobravala rat, britanski su dunosnici javno optuili Francusku, ije je uskraivanje potpore tome ratu tada bilo posve u skladu sa stajalitem gotovo svih drugih drava u UN-u. Dobar dio vodeih medija namjerno je sudjelovao u pretvaranju Francuske u prkladna rtvena jarca. Svi dokazi ukazuju na to da je napad bio nezakonit, ali i na to daje britanska Vlada toga bila itekako svjesna. Neizravni zakljuci koji se dadu iz toga izvesti golemi su. Oni potvruju da se meunarodno pravo dri posve nevanim.

! Clare Short, iskazi pred Odborom za vanjske poslove, Q64, 83,124,129. LJUDI ZA ODSTREL Nezakoniti napad Stajalite glavnoga tajnika UN-a Kofija Annana, uoi samog poetka vojne akcije, bilo je da "ako Sjedinjene Amerike Drave i druge zemlje odlue zaobii Vijee sigurnosti Ujedinjenih naroda i poduzeti jednostranu akciju, to nee biti u skladu s Poveljom (Ujedinjenih naroda)".3 Bivi koordinator humanitarnoga projekta UN-a za Irak, De-nis Hallidav, takoer je izjavio da napad na Irak "predstavlja oitu agresiju Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije mimo Ujedinjenih naroda, koja ak nema uporite ni u jednoj rezoluciji iz Poglavlja 7 Povelje". Dodao je kako "je tu rije o izvanrednoj pustolovini dviju stalnih lanica Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda koje su se odluile na pokretanje rata i time potpuno prekrile Povelju Ujedinjenih naroda".4 ini se da se golema veina svjetskih pravnih strunjaka slae da taj rat nikako ne moe biti zakonit jer Povelja UN-a doputa poduzimanje vojnih akcija samo ako ih se provodi u samoobrani ili ako ih izrijekom odobri Vijee sigurnosti. ak je i vodei ameriki neokonzervativac i tadanji savjetnik predsjednika Bu-sha, Richard Perle, izjavio: "Mislim da se u ovome sluaju meunarodno pravo isprijeilo na putu poduzimanja prave stvari", priznajui da bi "meunarodno pravo... od nas trailo da Sadama Huseina ostavimo na miru".5 Dokazi upuuju na zakljuak kako je britanska Vlada dobro znala da je napad na Irak nezakonit. Dvojbe u zakonitost toga rata izrazili su svi pravni strunjaci britanskoga Ministarstva vanjskih poslova, izvjeuje tisak. Zamjenica voditelja pravnoga tima britanskoga Ministarstva vanjskih poslova Elizabeth Wilm3 "Prime Minister's question time: the six crucial problems that Blair must solve", Guardian, 12. oujka 2003. 4 "Iraqi people facing humanitarian crisis: An intervju with dennis Hallidav", Betiveen the Lines, 7. travnja 2003. 5 Oliver Burkeman i Julian Borger, "War critics astonished as US hawk admits invasio was illegal", Guardian, 20. studenoga 2003. Mark Curtis shurst dala je ostavku. Poslije je izjavila: "Nisam se sloila s time daje uporaba sile protiv Iraka zakonita".6 Novinar britanskoga lista The Guardian Richard Norton Tavlor, koji ima mnoge kontakte u dravnoj sigurnosti i obavjetajnoj slubi, napisao je da "mi nijedan Vladin pravnik ni vii dunosnik britanske Vlade nije rekao daje, po njihovu miljenju, taj rat zakonit".7 Razmotrimo i izjavu britanske Vlade o Rezoluciji broj 1441 UN-a, koju je Vijee sigurnosti donijelo u studenome 2002. Rasprava o zakonitosti toga rata dobrim se dijelom usredotoila na pitanje je li ta rezolucija dostatna da bi se ozakonio vojni napad. Ona je samo ustvrdila "ozbiljne posljedice" po Irak, ako on ne udovolji njezinim zahtjevima, ali ne izrijekom i uporabu sile, te je od Vijea sigurnosti zahtijevala daljnje rasprave ako Irak prekri tu rezoluciju. I doista, da su mnoge od onih drava koje su glasovale za tu

rezoluciju razumjele da ona odobrava primjenu sile, ta rezolucija ne bi nikada bila donesena, jer se vei dio svijeta protivio angloamerikome stajalitu. Jo jasnija naznaka da Rezolucija broj 1441 nije odobravala rat jest injenica da su i Blair i Straw to isto izjavili. U Blairovoj izjavi o Rezoluciji broj 1441, od 8. studenoga 2002., stoji: "Ako Sadam odbije suradnju ili prekri rezoluciju, nastavit emo s razgovorima, kao to smo to oduvijek i tvrdili. Onima koji se pribojavaju da je ova rezolucija samo povod za rat i da ne podrazumijeva nikakve daljnje razgovore, stavak 12. te rezolucije moe objasniti da to nije tako."8 6 Richard Norton-Taylor, Law unto themselves", Guardian, 13. oujka 2003. i drugi lanci objaveljni u listu Guardian u kojima se citira gotovo jednoglasno miljenje meunarodnih odvjetnika; Mark Littman, "A supreme international crime", Guardian, 10. oujka 2003.; "Was the war justified?:Leading international lawyers give their verdict", Guardian, 2. oujka 2004.; Richard Norton-Tavlor, "Whitehall united in doubt on war", Guardian, 27. veljae 2004.; Norton-Tavlor, Disputed advice helped quash opposition to war", Guardian, 28. veljae 2004. 7 Richard Norton-Tavlor, ,,A chance to name the guiltv man", Guardian, 9. srpnja 2004. 8 PM statement follovving UN Securitv Council Resolution", 8. studenoga 2002., www.pm.gov.uk LJUDI ZA ODSTREL Ali, neposredno prije napada, 12. oujka 2003., Blair je pred Donjim domom britanskoga Parlamenta izjavio: "Kao stoje naglasio ministar vanjskih poslova, Rezolucija broj 1441 daje pravni temelj za rat".9 I Jack Straw je na nekim drugim mjestima izjavio da, iako Rezolucija broj 1441 nije dala povoda za rat, ipak nije bila potrebna druga rezolucija. On je 4. oujka 2003. parlamentarnoj istrazi rekao da se "u okolnostima u kojima postoji daljnje materijalno krenje te rezolucije odrava sastanak Vijea sigurnosti radi procjene situacije". Straw je dodao: "...ali, ono to Vijee treba napraviti... jest razmotriti cijelu situaciju, a ne nuno donijeti drugu rezoluciju". Zatim je dodao: "Vijee sigurnosti treba potvrditi je li rije o materijalnome krenju", prema Rezoluciji broj 1441.10 Poslije napada na Irak Straw je Odboru rekao: "Mi smo prihvaali injenicu da u rezoluciji broj 1441 nema 'automatizma'. Drugim rijeima, trebalo je doi do cijelog jednog procesa koji bi vodio prema vojnoj akciji ako Irak ne udovolji zahtjevima, a to je upravo onaj proces koji smo mi slijedili."11 "Proces" koji su "slijedile" Velika Britanija i Sjedinjene Amerike Drave bio je, naravno, proces koji je doveo do rata. U Vijeu sigurnosti nije bilo nikakve bitne rasprave koja bi podrala ratni lobi. Sve do napada, britanski dravni tuitelj lord Goldsmith govorio je kako je potrebna jo jedna rezolucija Vijea sigurnosti, koja bi izrijekom odobrila rat,12 a samo pet dana nakon to je

9 Glen Rangwala, "Changing stories on Iraq", 23. sijenja 2004., www.middleeastreference.org.uk 10 Jack Straw, iskaz pred Odborom za vanjske poslove, 4. oujka 2003., www.publications.parliamnet.uk/pa/cm/200203. lanci 151., 178. 1' jack Straw, iskaz pred Odborom za vanjske poslove, 29. travnja 2003., www.pvublications.parliament.uk/pa/cm/200203. lanak 290. 12 "Prime minister's question time: the six crucial problems that Blair must solve", Guardian, 12. oujka 2003. Mark Curtis njegovo stajalite objavljeno, Goldsmith je u britanskom listu Guardian, 17. oujka 2003., izjavio da e taj rat biti zakonit. ini se daje Goldsmith, kojega je Blair pomno odabrao za tu ulogu, utke prihvatio zahtjeve svojega politikoga gospodara. U vrijeme pisanja ove knjige Vlada je ve dugo odbijala objaviti njegov slubeni savjet. Vlada je povukla tubu koju je bila pokrenula protiv bive zaposlenice u Dravnoj upravi za komunikacije (Government Communications Headquarters, skraeno GCHQ) Katherine Gun, nakon to je njezina obrana dokazala kako je Vlada prisiljava da na sudu taj rat predstavi kao zakonit. Goldsmith navodi kako se odobrenje za primjenu sile temelji na kombinaciji uinaka Rezolucija 678, 687 i 1441 te kako je, budui da Irak ne udovoljava zahtjevima iz Rezolucije 1441, "oivjelo i jo danas vrijedi odobrenje za primjenu sile prema rezoluciji 678". Ipak, istoga dana Jack Straw napisao je pismo Odboru za vanjske poslove (Foreign Affairs Committee), u kojemu je tvrdio suprotno: "Vrlo je vano istaknuti da Rezolucija broj 1441 Vijea sigurnosti nije oivjela odobrenje iz rezolucije 678 odmah poslije usvajanja. Nije bilo 'automatizma'. Ta je rezolucija pruila Iraku posljednju priliku da udovolji zahtjevima te je ostavila prostora za daljnja razmatranja u okviru Vijea sigurnosti, ako Irak ipak ne udovolji zahtjevima".13 Dakle, nije bilo nikakva bitnijeg razmatranja pa je Stravvovo pismo vjerojatno bilo jo jedno priznanje britanske Vlade kako je bila posve svjesna da taj rat nije zakonit. Kao to navodi Keir Starmer, odvjetnik specijaliziran za meunarodna ljudska prava, Rezolucija 678 iz studenoga 1990. odobrila je primjenu sile samo kako bi se Irak istjeralo iz Kuvajta. Rezolucija 687, donesena na kraju napada na Irak, u travnju 1991., 13 Donji dom, Hansard, 17. oujka 2003., stupac 2.; Paul Waugh, Attornev General conceded doubts over legality of war", Independent, 4. oujka 2004. LJUDI ZA ODSTREL ne odobrava primjenu sile, nego od Iraka trai unitenje svih oruja za masovno unitenje, ali o tome treba odluiti Vijee sigurnosti, a ne SAD i Velika Britanija. Bivi glavni inspektor UN-a za oruje Hans Blix takoer je izjavio kako je rat bio nezakonit i kako je, iako se moe tvrditi daje Irak od 1991. krio rezolucije UN-a, "vlasnitvo" nad tim rezolucijama i dalje potpuno u rukama Vijea sigurnosti UNa, a ne u rukama SAD-a i Velike Britanije.14

Izvjee Butler jasno pokazuje daje Vlada, kada je u oujku 2002. razmatrala mogunost vojne akcije protiv Iraka, iznijela stajalite o tome kako "puka promjena reima ne bi imala nikakva pravnog temelja u meunarodnome pravu" te kako bi se takva akcija mogla opravdati samo ako se utvrdi da je Irak prekrio Rezoluciju 687. Ipak, dunosnici kau kako bi "takav dokaz morao biti neosporiv i na irokoj osnovi" (to nikada nije bio) da bi Vijee sigurnosti zauzelo takvo stajalite.15 ini se da je miljenje britanskoga dravnog tuitelja bilo provizorno rjeenje, skrojeno u posljednjem trenutku i utemeljeno na vrlo klimavim, gotovo kominim tumaenjima meunarodnoga prava. Ono prije svega pokazuje stupanj do kojega personalizirana autokracija moe zahtijevati poslunost od svih dravnih tijela, ukljuujui ak i njezine pravne slube, to moda najvie od svega zabrinjava. Oitu nezakonitost napada dodatno komplicira jo jedan mit, tj. da Vladin cilj nije bila "promjena reima", nego, naprosto, prisiliti Irak da udovolji zahtjevima Rezolucija UN-a o razoruanju. im je napad zapoet, Blair je vie puta izjavio kako je cilj "promjena reima". I doista, on je to rekao na televiziji, cijeloj dravi, u obraanju naciji 20. oujka 2003.: "Veeras su pripad14 Keir Starmer, "Sorrv, Mr. Blair, but 1441 does not authorize force", Guardian, 17. oujka 2003.; Anne Penketh i Andrew Grice, "Blix: Iraq war was illegal", Independent, 5. oujka 2004. 15 Izvjee Butler, lanci 266.-267. Mark Curtis nici i pripadnice britanskih oruanih snaga u akciji u zraku, na kopnu i na moru. Njihova misija jest skinuti Sadama Huseina s vlasti i razoruati Irak, prije svega od oruja za masovno unitenje". Pet dana poslije toga, na tiskovnoj konferenciji, izjavio je da "je na cilj i dalje uklanjanje Sadamovog reima".16 U korist promjene Vladina stajalita ila je samo implikacija da je uklanjanje reima jedini nain razoruanja Iraka, to je posve besmislen argument uzmemo li u obzir injenicu daje odbijen zahtjev Hansa Blixa da se Iraku prui jo jedna prilika za suradnju s inspektorima za oruje. Mark Littman primjeuje kako je na suenju u Niirnbergu meunarodni sud izjavio da "pokretanje agresivnoga rata... nije samo meunarodni zloin, nego je to i najvei meunarodni zloin". Upravo je zbog toga zloina sueno njemakome ministru vanjskih poslova Von Ribbentropu, koji je zbog toga i objeen. Littman kae kako bi "lanovi bilo koje vlade koja je aktivno ukljuena u pripremanje nezakonitoga rata protiv Iraka trebali biti posebno oprezni do kraja svojega ivota kada biraju zemlje koje e posjetiti".17 Postoje razne skupine koje podnose tube Meunarodnom krivinom sudu (International Criminal Court, skraeno ICC). Atenska udruga odvjetnika, tj. udruenje grkih odvjetnika koje ima vie od 20.000 lanova, optuilo je Blaira i neke ministre za zloine protiv ovjenosti. Skupina uglednih meunarodnih odvjetnika i akademika takoer je zatraila od ICC-a da pokrene istragu zbog navodnih ratnih zloina Velike Britanije, posebice zbog njezine uporabe kasetnih bomba na civilnim podrujima.18

16 "Prime Minister's adress to the nation", 20. oujka 2003., www.pm.gov.uk: "PM: Saddam and his regime will be removed", 25. oujka 2003., www.pm.gov.uk 17 Mark Littman, "A supreme intemational crime", Guardian, 10. oujka 2003. 18 Helena Smith, "Greeks accuse Blair of war crimes in Iraq", Guardian, 29. srpnja 2003.; Ewen Macaskill, "UK shoul face court for crimes in Iraq, sav jurists", Guardian, 12. sijenja 2004. LJUDI ZA ODSTREL Jamano postoji dostatno dokaza da se britanskoga premijera i druge lanove njegovoga Kabineta izvede pred sud i da odgovaraju kao optuenici za ratne zloine. Zakon dungle? Britanska je Vlada, zapravo, izjavila da nju, ubudue, nee obvezivati meunarodno pravo. U odgovoru na izvjee Odbora za obranu Donjega doma Vlada je izjavila: "Vlada se slae s vanou koju Odbor pridaje djelovanju unutar meunarodnoga prava. Uvijek emo postupati u skladu s pravnim obvezama, ali emo i uinkovito braniti narod i interese Ujedinjenoga Kraljevstva i osiguravati meunarodni mir i stabilnost."19 Kljune rijei su "ali i". One kao uvjet postavljaju spremnost na postupanje izvan meunarodnoga prava. To se dogaa poslije brojnih krenja meunarodnoga prava pod Blairovim vodstvom, kao to su napadi na Jugoslaviju 1999. i na Irak 1998., oba bez odobrenja UN-a. A onda je, u oujku 2004., Blair najavio jasnu namjeru Vlade da napie novo meunarodno pravo kako bi u budunosti olakala vojne intervencije. Daje to objavio Irak ili ak Francuska, britanski bi mediji vjerojatno nali razlog za zabrinutost. No, u ovome sluaju, to je prihvaeno kao znak visokih moralnih naela britanskoga premijera. Jedini protivnici u britanskome tisku bili su nekolicina komentatora koji su kritizirali takve namjere, dodue, blago, zbog njihove nerealnosti. Blair je izjavio kako su svijetu potrebna nova pravila za intervencije iz "humanitarnih razloga", koja idu dalje od onoga stoje 19 A new chapter to the strategic defence review: Government response to the Committee's sixth report ofsession 2002-2003, 21. srpnja 2003., str. 11. Mark Curtis trenutano obuhvaeno Poveljom UN-a, jer "jedini jasan sluaj oruane intervencije u meunarodnim odnosima" jest upravo "samoobrana, reakcija na agresiju". "Moda to i jest zakon, no bi li on to trebao i biti?", upitao je Blair i ustvrdio kako je poslije 11. rujna potreba za intervencijama postala jaom i kako sada obuhvaa i opasnosti od globalnog terorizma te da "sada nije vrijeme da radimo pogreke pozivajui se na oprez". "Obuzda-vanje nee djelovati kada je rije o toj globalnoj opasnosti s kojom se suoavamo". Blair je dodao i ovo: "Ne kaem da svaka situacija vodi do vojne akcije... Ali mi zacijelo imamo i pravo i dunost sprijeiti ostvarenje te opasnosti, a sigurno imamo i odgovornost djelovati onda kada je itav jedan narod podvrgnut reimu poput Sadamovoga."20

Sve ove izjave mogue je uzeti ozbiljno samo ako iskljuimo sve znanje o ulozi Velike Britanije u stvarnome svijetu. Kao prvo, upravo je Velika Britanija glavni pomaga mnogih reima "poput Sadamovoga". U sluaju Indonezije, Nigerije, Kolumbije ili Rusije nee biti potrebna vojna intervencija kako bi se pozabavilo humanitarnim potrebama, nego jednostavno uskraivanje podrke. Kao drugo, angloamerika invazija na Irak stvorila je plodno tlo za teroriste, za koje Vlada sada tvrdi kako se s njima ozbiljno suoava. U istome govoru Blair je spomenuo i "teroriste kako hrupe u Irak", da bi se u nastavku hvalio kako je uklanjanje Sadama s vlasti "smanjilo" opasnost od terorista. Protuudarac opasnoj instituciji zvanoj Ujedinjeni narodi Britansko potkopavanje Ujedinjenih naroda, koje se oitovalo invazijom na Irak, nije nimalo neobino. U vodeim krugovi20 PM vvarns of continuing global terror threat", 5. oujka 2004., wvyw.pm.gov.uk LJUDI ZA ODSTREL ma postoji slubeno stajalite da vlade Velike Britanije pruaju trajnu potporu UNu, a istina je upravo suprotna - iz povijesnih je zapisa jasno da se na UN oduvijek gledalo kao na najveu opasnost. Britanski veleposlanik u UN-u Patrick Dean alio se britanskom ministru vanjskih poslova, jo 1963., na "meunarodnu klimu zbog koje je unilateralna zatita interesa vojnim sredstvima sve kompliciranija i tea". On se tada tuio na iroko protivljenje u UN-u politici Velike Britanije u Rodeziji i Britanskoj Gvajani. Izjavio je kako Velika Britanija ima "najrazliitije interese svake vrste diljem svijeta", ali kako ih je "sve manje i manje sposobna tititi vlastitim fizikim snagama".21 Tijekom druge polovice Hladnoga rata, od 1965. do 1999., Velika je Britanija u Vijeu sigurnosti UN-a uloila dvostruko vie veta od Sovjetskoga Saveza, 27 prema 13. Veinom je to inila kako bi zatitila rasistike reime u Rodeziji i u Junoafrikoj Republici od punih meunarodnih sankcija (tijekom istoga razdoblja SAD je uloio 69 veta). Posljednji veto koji je uloio Sovjetski Savez prije njegova raspada dogodio se 1984.; tijekom sljedeih est godina Velika je Britanija uloila 10 veta u Vijeu sigurnosti a SAD 32. Volio bih vidjeti barem spomen takvoga britanskoga opstruiranja UN-a u analizama vodeih krugova koji oito vie vole prie o Hladnome ratu ili jednostavno o sovjetsko-me vetu koji sputava Ujedinjene narode. Pedesetih godina prologa stoljea britanski su planeri na UN gledali kao na "instrument kojim se mogu koristiti u promidbi prestia i utjecaja Velike Britanije". Ali opasnost bi mogla nastati pod "pretpostavkom da e u okviru toga sustava 'jedna drava, jedan glas' manje drave nezaslueno upotrijebiti svoj utjecaj". To bi moglo ugroziti sposobnost Ujedinjenoga Kraljevstva i Britanskoga Commonwealtha da ouva svoje kljune interese od 21 P. Dean pie ministru vanjskih poslova, 25. rujna 1963., PREMII/4564. Mark Curtis uplitanja UN-a, primijetilo je britansko Ministarstvo vanjskih poslova.22

U dokumentu Ministarstva vanjskih poslova iz 1964. stoji da je "specifini cilj Velike Britanije" u odnosu na UN: "koristiti se njima kao kanalom utjecaja u provoenju britanske politike i kako bi se u tu svrhu zadrao na postojei povlateni poloaj kao jedne od pet stalnih lanica Vijea sigurnosti UNa'V Ministar vanjskih poslova u Heathovoj vladi Alec, Douglas-Home, napisao je 1970. da poloaj Velike Britanije kao stalne lanice Vijea sigurnosti "daje nam posebnu pogodnost za koritenje UN-a kao foruma za provedbu naega utjecaja". Zatim je razmotrio tri politike opcije: prvu, da se od UN-a napravi glavni instrument britanske vanjske politike, drugu, politiku minimalnoga doprinosa i ukljuenosti u UN, i treu, politiku utemeljenu na prepoznavanju 'praktinih ogranienja' UN-a, ali i "njihove vanosti u ostvarivanju ciljeva nae vanjske politike". Prve dvije opcije bile su odbijene. Prva zbog toga to se, prema Douglas-Homeu, drugi narodi ne bi s time sloili, a UN ionako nije mogao postati uinkovitijim. Stoga je bila favorizirana trea opcija. To je znailo da UN nije bio organizacija "kojom se moemo koristiti kao ahovskom figurom u svrhu promidbe naih interesa". Oni e to biti "samo povremeno i samo na odreenim podrujima". To je takoer znailo i to da bi Velika Britanija, kao dio UN-a, trebala usredotoiti svoja nastojanja u UN-u na ostvarivanje britanskih ciljeva, "a ne na dugoronu nadu da e se UN razviti u uinkovitiju svjetsku silu". Glede pitanja koja "utjeu 22 Ured Kabineta, Upravni odbor, "British oversees obligations", 14. travnja 1958., T234/768; vidi The Great deception: Anglo-Americanpower and tvorld order, Pluto, London, 1998., str, 178. 23 Ministarstvo vanjskih poslova, "Regional studies", rujan 1964., FCO49/ 302. LJUDI ZA ODSTREL na nae kljune nacionalne interese", Velika Britanija bi trebala "odmah u poetku stavljati do znanja" da e biti spremna uloiti veto.24 Takva se politika nastavlja i danas. Posljednjih 50 godina sama bit britanske strategije bila je osigurati neuspjeh UN-a u sprjeavanju ili osuivanju "inova agresije" Velike Britanije ili njezinih saveznika. Tako su, primjerice, od 1980. do 1988., Velika Britanija i SAD uloile veto na 12 razliitih rezolucija Vijea sigurnosti UN-a kojima se osuuje apartheid u Junoafrikoj Republici. Od toga je Velika Britanija uloila veto na njih 11, a SAD na svih 12. Poslije okrutnoga napada na Angolu, Junoafrika Republika bila je zatiena od punog statusa meunarodnog izopenika kada je SAD uloio veto na rezoluciju iz 1981., pri emu je Velika Britanija bila suzdrana. Velika je Britanija svoj veto iskoristila u svibnju 1986. protiv nacrta rezolucije kojom se osuuje napade Junoafrike Republike na Botsvanu, Zambiju i Zimbabve. Sljedeeg su mjeseca i Velika Britanija i SAD uloile veto na rezoluciju kojom se osuuje daljnje napade Junoafrike Republike na Angolu. Kada je Indonezija napala Istoni Timor, 1975., kadajeujed-noj od najkrvavijih

operacija u poslijeratnoj povijesti ubijeno oko 250.000 ljudi, Velika je Britanija, zapravo, podrala Dakartu u UN-u. Spisi s kojih je skinut veo tajnosti pokazuju da je Velika Britanija prije napada planirala ne osuditi Indoneziju i da "ako doe do prepirke u UN-u, mi bismo trebali ne dizati glavu i izbjegavati stati na bilo iju stranu".25 Od 1975. do 1982. bile su dvije rezolucije Vijea sigurnosti i osam rezolucija Ope skuptine koje su osuivale taj napad i kojima se od Indonezije trailo hitno povlaenje. Velika je Britanija glasovala za te dvije rezolucije Vijea sigurnosti, ali su one bile slabo formulirane i samo su 24 A. Douglas-Home, "British policiv tovvards the United nations in the 1970's", 11. rujna 1970., FCO49/288. 25 Vidi Web ofDeceit, str. 404. Mark Curtis "pozivale" Dakartu da se povue. Ali je bila ili suzdrana ili je glasovala protiv svih rezolucija Ope skuptine, a istodobno je Indoneziju opskrbljivala orujem i produbljivala trgovinske i diplomatske odnose s tom zemljom. Kada su Sjedinjene Amerike Drave organizirale napad na Gvatemalu, 1954., kako bi s vlasti svrgnule reformistiku nacionalistiku Vladu JacoboaArbenza, Gvatemala je taj sluaj iznijela pred UN. Zahtjev Gvatemale upuen Vijeu sigurnosti da razmotri njezine albe na vanjsku agresiju odbijen je djelomino zbog suzdranosti Velike Britanije i Francuske, koje su djelovale kao potpora amerikoj politici. Amerika agresija na Nikaragvu iz 80-tih godina prologa stoljea osuena je diljem svijeta, dok su SAD, od 1982. do 1986., uloile sedam veta u UN-u. U sluaju svih sedam veta Velika je Britanija bila suzdrana, ime je pokazala svoju potporu Washin-gtonu. Tako Velika Britanija nije smogla snage osuditi ameriko miniranje luka u Nikaragvi ni podrati presudu Meunarodnoga suda pravde koji je ameriku agresiju na Nikaragvu proglasio nezakonitom i koji je od Sjedinjenih Amerikih Drava zahtijevao potivanje meunarodnoga prava. Takoer, kada su Sjedinjene Amerike Drave napale Panamu, 1989., nije samo "VVashington uloio veto na nacrt rezolucije kojom se SAD pozivalo na povlaenje, nego je to uinio i London. Tijekom prvih desetljea poslije Drugoga svjetskoga rata britanska se Vlada oajniki borila da Ujedinjene narode zadri izvan svojih kolonijalnih pitanja. Tako je, primjerice, 1950. britansko Ministarstvo za kolonije izjavilo kako bi takvo "neuko i pristrano uplitanje izvana nanijelo nezamislivu tetu". Takoer je eksplicitno oitovalo svoju bojazan kako bi kolonijalne sile mogle poeti "biti odgovorne Ujedinjenim narodima", a to je neto to se nuno mora izbjei.26 > Vidi The Great Deception, str. 179. LJUDI ZA ODSTREL Poetkom 60-tih godina prologa stoljea Velika je Britanija pokrenula prikriveni "prljavi" rat u Jemenu kako bi destabiliziralo njegovu novu popularnu republikansku vladu (vidi esnaesto poglavlje). Na sastanku britanskih ministara odranom 1963. zakljueno je kako "bi se trebalo oduprijeti svakom prijedlogu

kojim bi se Ujedinjene narode pozvalo da nau rjeenje toga problema, jer bi to bilo tetno po na poloaj" u susjednome Adenu. Kako je objasnio Sir Roger Allen, zamjenik ministra vanjskih poslova, Ujedinjeni narodi sastoje se samo od "smutljivaca" i odraavali bi samo stajalite Egipta, koji je tada bio suparnik Velike Britanije u toj regiji.27 Politika Velike Britanije dugo je bila osuivana u Ujedinjenim narodima, to su britanski planeri dugo ignorirali i izvrtali. Nakon to je Velika Britanija intervenirala u Omanu, 60-tih godina prologa stoljea, kako bi pruila potporu krajnje represivnom sultanovom reimu prema tamonjemu ustanku (potanko prikazano takoer u esnaestom poglavlju), na hitnom sastanku Odbora UN-a izraeno je izvjee, u sijenju 1966., u kojemu je zakljueno da Oman "predstavlja ozbiljan meunarodni problem" kao rezultat "imperijalistike politike i strane intervencije". Afriki izaslanici u etvrtom odboru, koji rjeava kolonijalna pitanja, podnijeli su na raspravu prijedlog da "kolonijalna politika Velike Britanije u svim svojim razliitim oblicima oduzima narodima toga podruja njihovo pravo na samoodreenje i neovisnost" te poziva Veliku Britaniju da prekine represivno djelovanje i da povue svoje snage. Ovu je rezoluciju usvojila velika veina i u etvrtome odboru i u Opoj skuptini, ali ju je te reakcije poslije Velika Britanija ignorirala, i nastavila pruati potporu svojemu klijentu.28 27 Zapisnik sa sastanka ministara, 2. prosinca 1963., CAB 130/189; Biljeke s razgovora, vanjski poslovi Sjedinjenih Amerikih Drava, svezak XXI, dokument 68, www. state. gov. 28 D. Carden, konzul, Muscat, Annual report on Muscat and Oman for 1965", 2. sijenja 1966., FO1016(765. Mark Curtis Kada je Velika Britanija napala Egipat, 1956., poslije meunarodne osude uloilaje prva veta u Vijeu sigurnosti. Odbila je svaki ozbiljan pokuaj rjeavanja spora s Egiptom putem UN-a, jer "nam ni Vijee sigurnosti ni Opa skuptina ne mogu dati ono to elimo", kako je poslije izjavio ministar vanjskih poslova Anthonv Nutting. Prema studiji Geoffa Simonsa o UN-u, tadanji je britanski premijer Anthonv Eden "bio spreman da se o toj krizi raspravlja u Vijeu sigurnosti, ali samo kao uvod u neovisnu britansku akciju". On biljei kako je glavni tajnik UN-a Dag Hammarskjold uinio sve kako bi osigurao uspjene pregovore u UN-u, "ali je Velika Britanija bila vrlo zainteresirana da ti pregovori ne uspiju, pa oni ni nisu uspjeli", ime je utrt put vojnoj agresiji.29 Za vrijeme graanskoga rata u Nigeriji, od 1967. do 1970., Velika je Britanija podravala okrutnu represiju Lagoove vlade prema pokretu odcjepljenja u pokrajini Bijafra (vidi Deseto poglavlje). Ta je potpora obuhvaala i sprjeavanje svakog znaajnijeg ukljuivanja UN-a u taj rat. Velika se Britanija "estoko protivila svakom prijedlogu da se pitanje Nigerije iznese pred UN", izjavio je tada ministar Commonvvealtha dunosnicima SAD-a .30 Spisi pokazuju i to da su, zbog protivljenja javnosti britanskoj politici naoruavanja

nigerijske Vlade tijekom agresije, britanski dunosnici proitali te prijedloge u UNu kako bi ispitali klimu za uvoenje embarga na oruje. Iz spisa je sasvim jasno da je to u cijelosti uinjeno radi ostavljanja dojma u javnosti, kako bi se pokazalo da embargo na oruje nije "predjelo" i kako bi se omoguilo da Velika Britanija nastavi naoruavati taj reim. "Premijerov cilj, kada je predloio takva ispitivanja, vjerojatno je bio jaanje naega poloaja u Parlamentu", izjavio je dunosnik britanskoga Ministarstva vanjskih poslova.31 29 TheGreatDeception, str. 188.-189. 30 Ministar Commonvvealtha u lagosu, 1. listopada 1968., PREM13/2260. 31 D. Brighty pie E. Youdeu, 25. travnja 1969., PREM13/2820 LJUDI ZA ODSTREL Politiku zapadnih zemalja u UN-u, mnogo prije Iraka, opisao je bivi savjetnik glavnoga tajnika UN-a Erskine Childers, koji je rekao da su se zapadne sile dugo sluile "gospodarskim podmiivanjem i zastraivanjem" kako bi se za svoje interese izborile pomou Svjetske banke i Meunarodnog monetarnog fonda, ali da se ta politika sada proirila i na UN: "Kad god su zapadne sile odlune uzeti rije, bilo u Vijeu sigurnosti... bilo u Opoj skuptini..., one izriu upozorenja vladama drugih zemalja. Ako se ne budu 'pristojno ponaale', nee im se oprostiti dug, nee dobiti najvee projekte Svjetske banke, nee dobiti blae uvjete Meunarodnoga monetarnog fonda ni kredit Meunarodnoga monetarnog fonda vezan za stabilnu valutu kako bi platile raune za naftu. Dodatna prijetnja jest smanjenje ili potpuno uskraivanje bilateralne pomoi."32 Taj opi prijezir prema UN-u tijekom cijeloga poslijeratnoga razdoblja, koji je slikovito ilustriran napadom na Irak, otkriva gorue pitanje u samoj sri britanske vanjske politike - da se vei dio svijeta tradicionalno protivi glavnini politike Velike Britanije. A to je upravo suprotno onome to naa politika kultura vodeih krugova openito tvrdi - da su Velika Britanija i cijeli Zapad zatitnici najuzvienijih ideala, a da su barbari oni drugi. * The Great Deceptian, str. 196. Tree poglavlje ZAVARAVANJE JAVNOSTI: PROPAGANDNA KAMPANJA O IRAKU Politiku kao fenomen definira se na najrazliitije naine. Za Veliku Britaniju trenutano vrijedi dobra saeta definicija koja kae da je politika umijee zavaravanja javnosti. Clare Short, nakon stoje dala ostavku na poloaj ministrice za meunarodni razvoj, parlamentarno je iznijela "niz poluistina, pretjerivanja i razuvjeravanja kako nisu bili odgovorni za rat (protiv Iraka) iz proljea" 2003.1 To je, s mojega stajalita, prijevara, jer svi dokazi upuuju na to, barem u sluaju Iraka, daje Vlada podvrgnu-la britansku javnost reiranoj kampanji zavaravanja. Mrani glumci na sceni"2 U lipnju 2003. otkrilo se da je britanska Vlada dvanaest godina organizirala

promidbu operacije namijenjene stvaranju obavjetajnih podataka kojima e se neistinito prikazati da Irak posjeduje oruje za masovno unitenje. Tu operaciju, zvanu Rockin1 Clare Short, svjedoenje pred Odborom za vanjske poslove Donjega doma britanskoga Parlamenta, 17. lipnja 2003., www.publications.parliament.uk/ pa/cm200203. Q63; Glen Rangwala i Ravmond Whitaker, "20 lies about the war", Incependent, 15. srpnja 2003.; Rangwala, "Changing Stories of Iraq", 23. sijenja 2004., www.middleeastreference.org.uk 2 Ovaj je citat preuzet od Davida Kellvja iz poruke koju je dobio elektronskom potom poslije svjedoenja u parlamentarnoj istrazi. Citirao Simon Ro-gers u The Hutton lnquiry and its lmpact, Guardian Books, 2004., str. 224. Mark Curtis gham, zapoelo je 1991. osoblje britanske slube Obrambeni obavjetajni podatci, sa svrhom da osigura podatke kojima bi se dokazalo da Sadam Husein provodi program za proizvodnju oruja za masovno unitenje te unitilo sve dokaze o tome da su zalihe toga oruja unitene ili smanjene.3 Prema Scottu Ritteru, bivem glavnom inspektoru Ujedinjenih naroda za oruje, operacija Rockingham i britanska tajna sluba MI6 su: "institucionalizirale proces selekcije obavjetajnih podataka koje su stvarale inspekcije UN-a u Iraku, ime su iskrivljavale obavjetajne podatke Velike Britanije o irakom oruju za masovno unitenje i prezentirale unaprijed utvrene rezultate koji su se podudarali s politikom britanske Vlade, nego to su odraavali temeljnu istinu." Dodao je kako su oni "morali podrati navod da Irak raspolae orujem za masovno unitenje, kada je Unscom (inspektori UN-a za oruje) pokazivao suprotno".4 Taj "obavjetajni podatak" potajno je dostavljen Zajednikom obavjetajnom odboru, tijelu koje je sastavilo dosje iz rujna 2002., u kojemu su navedeni iraki programi oruja za masovno unitenje. Jedna od taktika primjenjivanih u toj operaciji, prema Ritteru, bilo je namjerno putanje u javnost lanih informacija o oruju, njihovo tajno prosljeivanje do inspektora i onda, kada se potraga za tim orujem pokae uzaludnom, koritenje upravo tih podataka kao "dokaza" o postojanju toga oruja. Naveo je primjer iz 1993., kada su takve informacije dovele do nadzora nad podrujem na kojemu se mislilo da postoje balistiki projektili. Kada inspektori nisu nita pronali, "sam na in traenja omoguio je Sjedinjenim Amerikim Dravama i Ujedinjenome 3 Neil Mackay, "Revealed: The Secret Cabal Which Spun for Blair", Sunday Herald, 8. lipnja 2003. 4 Scott Ritter, pisma, Guardian, 29. studenoga 2003., Michael Meacher, "The Verv Secret Service", Guardian, 21. studenoga 2003. LJUDI ZA ODSTREL Kraljevstvu da kau kako takvi projektili postoje", izjavio je. Vlada je u sijenju 2004. obznanila kako se s Operacijom Rockingham nastavilo i tijekom 2002. i 2003., uz odobrena sredstva od 79.000 funta.5

Jo jednu operaciju, zvanu Masovno upozorenje (Mass Ap-peal), tisak je otkrio potkraj 2003. Nju je potkraj 90-tih godina prologa stoljea pokrenula tajna sluba MI6 sa svrhom dobivanja potpore javnosti za sankcije i rat protiv Iraka. Dio te operacije bilo je i podmetanje pria u medijima o irakome oruju za masovno unitenje. Scott Ritter osobno je sudjelovao u toj operaciji 1997. i 1998., nakon to mu je pristupila tajna sluba MI6. Rekao je kako je "cilj bio uvjeriti javnost da je Irak znatno vea opasnost nego to je on to uistinu bio" te kako je ta operacija ukljuivala i manipuliranje obavjetajnim podatcima sve do samoga napada na Irak. Kao prve mete za takve medijske prie bile su odabrane Poljska, Indija i Junoafrika Republika, s namjerom da preko tih zemalja te prie dospiju u Veliku Britaniju i Sjedinjene Amerike Drave. Ritter je izjavio kako su se "u medijima pojavljivale prie o tajnim podzemnim objektima u Iraku i programima (oruja za masovno unitenje) koji su u tijeku. Prie su potekle od zapadnih obavjetajaca i sve su bile isto smee". Takoer je rekao da su "oni plasirali i propagirali u stranim i domaim medijima takve informacije kojima su omoguilo objavljivanje netonih obavjetajnih podataka na novinskim naslov-nicama".6 Ameriki istraivaki novinar Sevmour Hersh rekao je kako je taj britanski propagandni program bio dobro poznat nekolicini viih dunosnika u Washingtonu. "Spremali smo se na akciju u 5 Meacher, "The Verv Secret Service", Donji dom, Hansard, 12. sijenja 2004., stupac 538. 6 Nicholas Rufford, "Revealed: How MI6 sold the Iraq war", Sunday Times, 28. prosinca 2003.; "MI6 ran 'dubious' Iraq campaign", BBC News, 21. studenoga2003. %. I Mark Curtis Iraku i htjeli smo da se i Britanci pripreme", citira on bivega dunosnika iz Clintonove vlade. Jedan bivi ameriki obavjeta-jac rekao mu je kako je najmanje jedan lan inspekcijskoga tima UN-a, koji je podupirao stajalite SAD-a i Velike Britanije, organizirao kanaliziranje desetaka neprovjerenih obavjetajnih izvjea do operativaca slube MI6 i njihovo potiho prosljeivanje novinama u Londonu i drugdje. Taj je izvor izjavio: "Ti obavjetajni podatci bili su obino smee i nismo se mogli pomaknuti, ali Britanci su takve prie htjeli podmetati i u Engleskoj i diljem svijeta". Hersh je rekao kako je odran niz tajnih sastanaka s tajnom slubom MI6, na kojima su iznijeti takvi dokumenti, te kako su odravani tajni sastanci u sigurnim kuama na podruju Washingtona.7 Britanske propagandne kampanje protiv Iraka pokretane su mnogo prije negoli je zapoela nova faza propagande s kraja 2002. Uoi samog napada Vlada je osnovala Koalicijski informacijski centar, koji je tehniki bio smjeten u Upravi za informacije Ministarstva vanjskih poslova. Na elu mu je bio Alastair Campbell i njime se upravljalo iz Downing Streeta. Campbell je bio na elu jo jednog meuresornog odbora - Irake komunikacijske skupine. Upravo su ta tijela odigrala kljunu ulogu u upravljanju tom kampanjom, kojom se zavarala javnost glede

irakoga oruja za masovno unitenje i kojom se nadzirala i proizvodnja dosjea.8 U oujku 2004. svestranaki Odbor za obranu Donjega doma proizveo je izvjee koje je pokazivalo daje "Ministarstvo obrane zapoelo s radom na svojoj medijskoj strategiji (o Iraku) u rujnu 2002., savjetujui se s Amerikancima". Taj strateki plan "bio je sastavni dio opega vojnog plana", kojima se koordiniralo meuresorno na svakodnevnim meuresornim koordinacijskim 7 Seymour Hersh, "Who lied to whom?", The New Yorker, 31. oujka 2003. 8 Vidi: David Miller, "The propagandamachine", u Miller, TellMeLies: Propaganda and media distortion in the attack on Iraq, Pluto, London, 2004. LJUDI ZA ODSTREL sastancima za medije, a pod vodstvom britanske Vlade. Sve u svemu, britansko Ministarstvo obrane uposlilo je jo oko 200 slubenika zaduenih za medije kako bi "podupirali nastojanja uloena u medijsku kampanju". Taj sustav umetanja novinara iz vojnih redova u operacije u Iraku, koji je ministar obrane opisao kao "jednu od novina medijske kampanje", "pomogao je priskrbiti povoljno miljenje javnosti u Velikoj Britaniji", izjavljuje Odbor za obranu. On navodi rijei zapovjednika britanskih kopnenih snaga, generala Bri-msa, koji kae da "s mojega stajalita.... nitko od njih (umetnutih novinara) nije nas iznevjerio". Zamjenik glavnoga zapovjednika britanskih zranih snaga Torpy, koji je zapovijedao zranim snagama u napadu na Irak, rekao je kako je njegovo osoblje bilo "iznimno zadovoljno stranicama u medijima koje su im posveene". Svestranaki Odbor za obranu u cijelosti odobrava te operacije i preporua da ih ubudue treba znatno pojaati.9 Medijske prie koje su moda bile utemeljene na dezinformacijama to su ih irili britanski dunosnici tijekom operacije u Iraku, ukljuivale su i sljedee: navodni "ustanak" u Basri, Sadamovu smrt, tri goleme brodske poiljke koje su navodno sadravale oruje za masovno unitenje (objavljeno u listu Inde-pendent), Sadamovo ubojstvo irakoga "efa za projektile" kako bi pomrsio raune inspektorima UN-a (objavljeno u listu Sunday Telegraph), Sadamova upuivanja na plan bijega (objavljeno u listu Sunday Times) i pria "amerikih i britanskih ratnih planera" o tome kako Irak priprema "politiku spaljene zemlje prije vojnih napada SAD-a" kako bi "stvorio razarajuu humanitarnu krizu usmjerenu protiv vlastitoga naroda" (objavljeno u listu Obser-ver).10 9 Odbor za obranu, Lessons oflraq, tree izvjee sjednice iz 2003./2004., 16. oujka 2004., lanci 469. - 483., www.publications. parliament. uk 10 David Leigh, "False vvitness", Guardian, 4. travnja 2003.; Stephen Dorril, "Spies and lies", u Miller, TellMeLies, str. 112.;PeterBeaumont, "Allies fear Iraq plotting 'scorched earth' war", Observer, 25. veljae 2003. .Li Mark Curtis S tom se propagandnom kampanjom nastavilo i tijekom razdoblja okupacije. U studenome 2003. list Guardian otkriva da Vlada predvodi "medijsku ofenzivu" pod tajnim imenom "Veliki listopad" kako bi pridobila potporu javnosti rezultatima

Irakoga rata. Dokumenti koji su procurili pokazali su kako je britansko Ministarstvo obrane tu strategiju izradilo u rujnu, u vrijeme kada su se Velika Britanija i SAD suoavale sa sve veim protivljenjem javnosti. U tim dokumentima stoji da se "na informacijske operacije gleda kao na sredstvo kojim se koristi u upravljanju tom situacijom". U jednom se dokumentu posebno navodi da su "glavne mete Ministarstva obrane javnost Velike Britanije i mediji, dok su (glavne mete) stoera u Basri britanske vojne snage i iraki narod". Dva glavna pitanja koja je trebalo posebno istaknuti u britanskim medijima bila su: "sigurnost u Iraku treba pokuati progurati percepciju da Irak postaje sve sigurnijim" i "javne usluge i obnova - treba pokuati pokazati da su javne usluge u Iraku podjednako dobre, ako ne i bolje nego to su bile prije rata".11 Irak nisu drali ozbiljnom opasnosti Dva mita koja su se nairoko prenosila u medijima vodeih krugova jesu; prvo, da je jednostavno dolo do velikog "neuspjeha obavjetajnih podataka" o Iraku i, drugo, da su ministri imali potene namjere kada su javnosti prezentirali svoje stajalite o opasnosti koju predstavlja Irak, ali su jednostavno pogrijeili. Ta dva mita zajedno uspjela su pomoi Vladi da se izvue i zatititi svoj sustav donoenja odluka. Kada je objavljeno Izvjee Butler, u listu Economist objavljen je uvodnik urednika o Bushu i Blairu pod naslovom "Iskreni 1' David Hencke i Andy Rovvell, "Battle the MoD lost: papers reveal failed bid to sway opinion in Iraq", Guardian, 19. studenoga 2003. LJUDI ZA ODSTREL varalice". Ondje stoji da su oni "u davanju argumenata za prologodinji napad na Irak bili vrlo iskreni glede onoga u to su vjerovali". "Takvo umijee prodavanja" opasnosti od Iraka "nije bilo razumljivo" s obzirom na "rairenu skeptinost o tome je li rat bio pravo rjeenje". Takoer, u uvodniku urednika listaNew Statesman stoji daje Blair "pogrijeio" te daje "gospodin Blair bio zacijelo vrlo iskren kada je izjavio kako 'ne postoji dvojba' o tome da je opasnost koju predstavlja iraki diktator bila 'ozbiljna i aktualna'". Stoga je Blair donio takav "pogubno pogrjean sud" i "nije uspio obaviti svoj posao".12 Istina je upravo suprotna. Jasno je iz obiju istraga, i iz istrage Hutton i iz Istrage Butler, da su obavjetajni podatci koji su dostavljani ministrima redovito bili nejasni i neodreeni po pitanju opasnosti od Iraka. U izvjeu Butler stoji kako je poslije odlaska inspektora UN-a za oruje, 1998., "bilo vrlo malo izvora informacija, posebice o irakim programima za kemijsko i bioloko oruje". "Preostao je mali broj primarnih ljudskih izvora obavjetajnih podataka, a sluba MI6 nije openito imala agente sa znanjem iz prve ruke o irakim programima za nuklearno, kemijsko i bioloko oruje te balistike rakete. Kao rezultat toga, obavjetajni podatci u izvjeima veinom su se izvodili zakljuivanjem". U izvjeima Zajednikoga odbora za obavjetajne slube vie se puta spominjalo kako su obavjetajni podatci o irakome oruju za masovno unitenje bili "nesustavni", "nejasni", "ogranieni" ili "jadni", kao i to kako "postoji vrlo malo

obavjetajnih podataka" i kako je "naa slika ograniena". U izvjeu toga Odbora, sastavljenog samo dva tjedna poslije objavljivanja Vladina dosjea iz rujna 2002., stoji kako se "vrlo malo zna o radu na irakom kemijskom i biolokom oruju od kraja 1998. godine".13 12 "Sincere deceivers", Economist, 17. srpnja 2004.; "He got it vvrong", New Statesman, 19. srpnja 2004. 13 Izvjee Butler, lanci 433., 434., 435., 222., 240., 226., 261., 272., 295. i 292. Mark Curtis U oujku 2003. Zajedniki odbor za obavjetajne slube izradio je procjenu u kojoj, prema Vladi, stoji da su: "...obavjetajni podatci o tonom vremenu kada bi Irak mogao upotrijebiti svoje kemijsko i bioloko oruje bili nedosljedni te daje bilo vrlo malo obavjetajnih podataka o njihovu razmjetaju. Posebno su bili istaknuti obavjetajni podatci koji upuuju na to da kemijsko oruje jo uvijek nije bilo sastavljeno i da Sadam jo uvijek nije zapovjedio da se ono sastavi". Taj je odbor istaknuo i kako drugi obavjetajni podatci daju naznake da irake balistike rakete dometa od 750 km jo uvijek nisu sastavljene i kako bi bilo potrebno "nekoliko dana da ih se sastavi, poslije izdavanja zapovijedi o njihovu sastavljanju". Vlada je takoer primijetila kako su "sve procjene neodreene i kako nema podrobnih obavjetajnih podataka" koje bi pruio taj odbor.14 U srpnju 2003. Ministarstvo obrane sastavilo je izvjee nazvano Operacije u Iraku: prva promiljanja. U njemu stoji kako se "vrlo malo zna o tome na koji se nain (irake snage) planiraju suprotstaviti koaliciji ili jesu li uope spremne na takvu borbu". Nadalje stoji kako e reim "vjerojatno" upotrijebiti oruje za masovno unitenje "bude li imao dostupne kapacitete za njihovu operativnu primjenu".15 Takvo priznanje - da se vrlo malo znalo o irakim kapacitetima - kao i gore spomenuta izvjea Zajednikoga odbora za obavjetajne slube, u oitoj su suprotnosti s tvrdnjom kako postoji stvarna opasnost od Iraka sadranom u dosjeu iz rujna 2002. i u nekim drugim dokumentima, to se tada podastiralo javnosti. Prema bivem ministru vanjskih poslova, Robinu Cooku, Tony Blair je vjerojatno dva tjedna prije poetka rata znao da Irak ne 14 Government response to the intelligence and security committee report on Iraqi weapons ofmass destruction - Intelligence and assessments 11 September 2003 Cm 6118 veljaa 2004. 15 Richard Norton-Tavlor, "Teli us the truth about the dossier", Guardian, 15. srpnja 2003. LJUDI ZA ODSTREL raspolae djelotvornim orujem za masovno unitenje. Cook podsjea na kratko izvjee Johna Scarletta, predsjednika Zajednikoga odbora za obavjetajne slube, od 20. veljae 2003. i kae: "Kada sam mu iznio svoje zakljuke o tome da Sadam ne raspolae nikakvim orujem za masovno unitenje velikog dometa, ali daje mogue da posjeduje kemijsko oruje, smjesta se sa mnom sloio. Kada sam ga upitao zato vjeruje da

Sadam ne bi upotrijebio to oruje protiv naih vojnih snaga na bojitu, iznenadio me tvrdnjom da je Sadam, kako bi izbjegao da inspektori UN-a otkriju to oruje, rastavio te rakete i posakrivao ih na razliitim mjestima, a zbog ega bi to oruje bilo vrlo teko upotrijebiti u sluaju napada. Ne samo da Sadam nije raspolagao orujem za masovno unitenje u pravome smislu te sintagme, nego nije raspolagao ni orujem uporabljivo na bojitu." Cook izjavljuje da je 5. oujka te toke iznio Blairu i napominje kako je od Blaira dobio jednak odgovor kao i od Johna Scarletta - daje oruje za masovno unitenje rastavljeno i da se njegovi dijelovi uvaju na raznim mjestima. Stoga sam bio zauen kada sam ga godinu dana poslije toga uo kako kae da nikada nije shvaao kako obavjetajne agencije nisu vjerovale da Sadam raspolae orujem za masovno unitenje velikoga dometa.16 Uistinu, Blair je ve bio izjavio, gotovo godinu dana prije toga, u svibnju 2002., kako "u mojoj glavi ne postoji nikakva dvojba" daje Irak sakrio svoje oruje i da bi im "bilo znatno tee ponovno sastaviti sav taj materijal za uporabu u sluaju sukoba."17 Iako su obavjetajni podatci koje su dobili ministri bili nejasni i neodreeni, Zajedniki odbor za obavjetajne slube ipak je, nekim udom, doao do zakljuka kako Irak vrlo vjerojatno raspolae nekim oblicima oruja za masovno unitenje, a upra16 Robin Cook, "Blair and Scarlett told me Iraq had no usable vveapons", Guardian, 12. srpnja 2004. 17 Citira Rangvvala, "Iraq's vveapons ofmass destructions", wwvy.middleeastreference.org.uk Mark Curtis vo se to tumailo kao obavjetajni "neuspjeh". Ipak, bitno pitanje, to jasno pokazuje Izvjee Butler, jest to da se na iraku uporabu oruja za masovno unitenje gledalo kao na opasnost samo u sluaju reakcije na napad. Obavjetajni su podatci ministrima dokazivali kako Irak inae ne predstavlja nikakvu ili vrlo malu opasnost. U izvjeu Zajednikoga odbora za obavjetajne slube iz rujna 2002. stoji kako "suoen s vjerojatnim vojnim porazom i svr-gnuem s vlasti, Sadam od uporabe kemijskog i biolokog oruja vjerojatno nee odustajati ni uz kakva diplomatska ni vojna sredstva". Nadalje stoji kako bi "uporaba kemijskog i biolokog oruja prije vojnog napada na Irak samo poveala potporu akciji koju predvode Sjedinjene Amerike Drave pa zbog toga nije vjerojatna". Ipak, kada su se takvi obavjetajni podatci umetnuli u dosje iz rujna 2002., glasili su naprosto ovako: "Obavjetajni podatci pokazuju da ga (oruje za masovno unitenje) on ne dri samo krajnjim rjeenjem".18 A to postavlja jo jedan problem za sve one koji prihvaaju da su ministri doista vjerovali kako Irak raspolae orujem za masovno unitenje, a glasi: ministri su ipak bili spremni odobriti napad, iako su znali da bi time samo potaknuli Irak na uporabu toga oruja. Poslije napada na Irak ministar vanjskih poslova Jack Straw izjavio je

parlamentarnoj istrazi kako prije rata ni on ni Blair nisu nikada u opisivanju Iraka upotrijebili rijei "neposredna ili neizbjena" opasnost, ali da jesu govorili o "aktualnoj i ozbiljnoj opasnosti, stoje drugaije". Straw je dodao: "Nismo govorili o neposrednoj opasnosti, koja bi se ubrzo mogla dogoditi, koja bi se mogla dogoditi danas ili sutra, jer nai dokazi to jednostavno nisu opravdavali".19 Drugim rijeima, mogli smo priekati provjere oruja i tako vjerojatno izbjei smrt tisua ljudi. 18 Izvjee Butler, lanak 334. 19 Jack Straw, iskaz pred Odoborm za vanjske poslove Donjega doma, 24. lipnja 2003., Q735, www.publications.parliament.uk/pa/cm200203 LJUDI ZA ODSTREL Jedna poruka elektronske pote, koja je iscurila iz Istrage Hutton, i o kojoj se tada mnogo izvjeivalo, pokazuje kako je Blairov naelnik stoera Jonathan Powell naveo na ozbiljne dvojbe o nacrtu rujanskoga dosjea: "U tome dokumentu nema ni traga bilo kakve opasnosti, a kamoli neposredne opasnosti od Sadama... morat emo jasno pokazati prilikom objave toga dokumenta da nipoto ne tvrdimo kako imamo dokaze o tome da je ovdje rije o neposrednoj opasnosti".20 Povvell je takoer izjavio da bi autori toga dokumenta "morali dati do znanja da Sadam nikako ne bi mogao napasti u ovome trenutku. Teza jest da bi on mogao ubudue predstavljati opasnost po Veliku Britaniju ako ga ne budemo provjeravali".21 Ipak, samo tjedan dana poslije toga, Blair je objavio taj dokument, zajedno s upozorenjem da bi Irak mogao uporabiti svoje oruje za masovno unitenje u roku od 45 minuta od izdavanja zapovijedi za njegovu uporabu. Nepostojanje vjerodostojne opasnosti od Iraka istaknuto je i u izvjeu iz Pentagonove Obrambene obavjetajne agencije, koje je procurilo u medije u lipnju 2003. U saetku toga izvjea, koje je dobila televizijska kua CNN, stoji kako "ne postoje pouzdane informacije o tome proizvodi li Irak kemijsko oruje i uva li ga na zalihama ili gdje je Irak postavio ili gdje e postaviti objekte za proizvodnju tvari za kemijsko oruje". To je izvjee sastavljeno u rujnu 2002., u istome mjesecu kao i britanski dosje.22 20 Jonathan Powell pie Johnu Scarlettu, 17. rujna 2002., www.the-hut-toninquirv.org.uk 21 Jonathan Powell pie Alastairu Campbellu i Davidu Manningu, 17. rujna 2002., www.the-hutton-inquirv.org.uk: istaknuto u izvorniku. 22 "I was shocked by poor weapons intelligence - Bibc", Guardian, 7. lipnja 2003. Mark Curtis LJUDI ZA ODSTREL Robin Cook izjavio je uvjerljivo kako neke od najvjerojatnijih procjena iz dosjea iz rujna 2002. nisu bile ponovljene u raspravama u oujku, uoi samoga napada - do tada nije bilo nikakvih podataka o oruju koje bi bilo spremno djelovati u roku od 45 minuta, o irakim pokuajima nabave urana iz Nigerije ni o ponovno pokrenutim programima za nuklearno oruje. Njegov je argument sljedei: ako

Vlada jo u rujnu 2002. doista nije znala nita o tome da Irak ne predstavlja nikakvu stvarnu opasnost, onda je to morala znati najkasnije u oujku 2003., kada je krenula u rat.23 Treba spomenuti i to da dosje iz rujna 2002., ta kljuna toka svih argumenata britanske Vlade protiv Iraka, nije pruao nikakvih stvarnih dokaza o opasnosti od Iraka. List Guardian tada izvjeuje da su "dunosnici britanske Vlade u privatnim izjavama priznali kako nemaju nikakav 'ubojit dokaz' o postojanju oruja za masovno unitenje. Da ga imaju, ve bi ga proslijedili inspektorima". Dan prije Blairove najave da e dosje ubrzo biti objavljen, citiran je jedan izvor iz britanske Vlade koji je tvrdio da se taj dosje temelji na informacijama primljenim zakljuno s 1998. godinom, kada su se inspektori povukli iz Iraka, te daje "u njemu vrlo malo novoga".24 Vrijedno je prisjetiti se i injenice da dosje iz rujna 2002. nije bio prvi koji je Vlada sastavila kako bi zemlju pripremila na vojnu intervenciju. Prije bombardiranja Afganistana Vlada je sastavila izvjee nazvano "Odgovornost za teroristika nedjela u Sjedinjenim Amerikim Dravama, 11. rujna 2001.", u kojemu je iznijela argumente protiv Al Kaide. To ukljuuje i brojne tvrdnje o navodnoj "velikoj Al Kaidinoj dobiti od trgovine drogom iz Afganistana". U njemu takoer stoji da su "u proljee 1993. 23 Robin Cook, "We must not let one 'dodgy dossier' distract us from more crucial questions", Independent, 26. lipnja 2003. 24 Robin Cook, iskaz pred Odborom za vanjske poslove Donjega doma, 17. lipnja 2003.; www.publications. parliament.uk/pa/cm200203. Q9: "Iraq hits back with CIA offer", Guardian, 23. prosinca 2003.; "Secret of Saddam's hidden arsenal", Guardian, 5. rujna 2002. Al Kaidini operativci sudjelovali u napadu na vojne snage SAD-a koje su sluile vojni rok u Somaliji".25 Bile su to lane optube, koje su propale kao i mnoge druge izmiljotine o Iraku. Novinar lista Observer Jason Burke u svojoj knjizi o Al Kaidi pie: "Specijalci britanske obavjetajne slube morali su znati da je dosje koji su dali premijeru da ga otkrije Parlamentu i britanskoj javnosti, kako bi opravdao sudjelovanje u glavnom sukobu, obuhvaao i dokazano lani materijal, ali i potrebu da se ipak krene u rat protiv Afganistana te potrebu da se javnost u to uvjeri."26 Vlada je nastavila medijsku propagandu o Afganistanu i poslije bombardiranja i sloma talibana. U oujku 2002., primjerice, list Observer objavio je priu pod naslovom: "Pria o pronalasci-ma u afganistanskoj pilji 'izmiljena je' kako bi se opravdalo slanje marinaca". U tome lanku stoji: "Prole je noi Velika Britanija optuena za lane tvrdnje o tome kako su Al Kaidini teroristi izgradili laboratorij za bioloko i kemijsko naoruanje u Afganistanu kako bi opravdala slanje 1.700 marinaca u borbu. Ta je tvrdnja uslijedila poslije izjave za tisak koju je u petak dao vii dunosnik britanske Vlade, a u njoj se tvrdi kako su snage SAD-a otkrile laboratorij za bioloko oruje u jednoj pilji u istonome Afganistanu... Optubu koju su juer iznijele brojne novine

sino su kategoriki opovrgnuli izvori iz Pentagona i amerikoga Ministarstva vanjskih poslova."27 Taj nam presedan govori da moemo oekivati sline lane optube na raun Iraka. injenica da su u toj igri sudjelovali i mnogi novinari pokazuje do kojega stupnja izvjeivanje u vodeim krugovima i medijima sadri namjerno zavaravanje. 25 "Responsibilitv for the terrorist atrocities in the United States, 11 Sep-tember 2001 - an updated account", vyww.pm.gov.uk 26 Jason Burke, Al Qaeda: Casting a shadowof tenor, I. B. Tauris, 2003., str. 19. 27 Peter Beaumont i Ed Vulliamv, "Story of find in Afghan cave 'was made up' to justify sending marines", Observer, 24. oujka 2002. JJ. i. Mark Curtis Argumenti za poetak rata izmiljeni su Zaudo, razni parlamentarni odbori i Istraga Hutton oslobodili su Vladu optuaba da "napuhava" obavjetajne podatke. U stvarnome svijetu svi dokazi upuuju na to da argumenti za poetak rata nisu bili samo "napuhani" nego i svjesno izmiljeni. To je bilo nuno s obzirom na stvarnu razinu opasnosti koju je predstavljao Irak. Blairova se svita toliko bavila promidbom svojih interesa koje bi postigla napadom na Irak da je to rezultiralo strategijom zavaravanja javnosti, kojom su nastojali opravdati takav napad. To samo pokazuje koliko su interesi malobrojne politike elite daleko od nacionalnih interesa. Clare Short je parlamentarnoj istrazi izjavila kako je "sugeriranje da postoji opasnost od uporabe kemijskoga i biolokoga oruja koje nam prijeti u ovome trenutku bilo puka izmiljotina. A ona nije potekla iz sigurnosnih sluba". Upitana misli li da su ministri preuveliali primjenu obavjetajnoga materijala, odgo-vorilaje: "Da, to je moje miljenje". To je napravljeno kako bi se "ta opasnost uinila neposrednijom, neizbjenijom, opasnou koja zahtijeva urno djelovanje".28 Od istrage Hutton dobili smo brojne elektronske poruke od dunosnika iz britanske Vlade, koje list Guardian opisuje kao "bjesomuni pokuaj sastavljanja dosjea koji bi opravdao agresiju na Irak. U roku od etrnaest dana i bez gotovo ikakvih dokaza, osim sada ve zloglasnoga 'upozorenja od 45 minuta', pomagai gospodina Blaira preokrenuli su britansku politiku prema Iraku".29 LJUDI ZA ODSTREL Jedan dunosnik britanske Vlade, zaduen za tisak, napisao je: "Veina dokaza kojima raspolaemo dobrim se dijelom temelji na pretpostavkama, tako da svojim itateljima moramo prenijeti stajalite da gomilanje takvih injenica samo pokazuje Sadamo-vu namjeru. Sto prije i sami dou do takva zakljuka, umjesto da prihvaaju nae sudove, to bolje."30 Takoer je napisao: "to mi vie piemo o tome da neutemeljene tvrdnje (primjerice da Sadam pridaje veliku vanost posjedovanju oruja za masovno unitenje) dolaze iz obavjetajnih izvora, to bolje". To bi trebalo "pridonijeti uvjerenju da predoavamo stvarne dokaze". Slubenik britanske Vlade zaduen za

tisak napisao je slino: "Moemo li pokazati zato mislimo da on (Sadam) namjerava to oruje za masovno unitenje uporabiti u agresiji, a ne u samoobrani?" List Guardian takoer izvjeuje daje zamjenik Johna Scarlettajualian Miller odravao sastanke s osobljem britanske Vlade zaduenim za medije kako bi time osigurao da svi budu "na pravome tragu".31 U materijalu namijenjenu javnosti Vlada je vjerojatnost o irakome oruju pretvorila u mogunost, a kljuna upozorenja izbrisala. Slijede tri primjera iz procesa sastavljanja rujanskoga dosjea: u dosjeu stoji da Irak "nastavlja s proizvodnjom kemijskog i biolokog oruja". No, prema rijeima Odbora za obavjetajne slube i sigurnost britanskoga Parlamenta, Zajedniki odbor za obavjetajne slube ipak "nije znao to je sve proizvedeno i u kojim koliinama"; nacrt Blairovoga predgovora dosjeu glasi: "Moj argument nije da bi Sadam mogao poeti nuklearni napad na London. Ovo je isputeno iz zavrne verzije toga dokumenta; 28 "Blair: I have secret proof of vveapons", Observer, 1. lipnja 2003., Clare Short, iskaz, Q89, 94. 29 Ewen Macaskill, "Emails show how No. 10 constructed case for war", Guardian, 23. kolovoza 2003. 30 Daniel Pruce pie Marku Matthevvsu, 10. rujna 2002., www.the-huttoninquirv.org.uk 31 Daniel Pruce pie Alastairu Campbellu, 11. rujna 2002., www.the-hut-toninquirv.org.uk Mark Curtis LJUDI ZA ODSTREL u elektronskoj poruci u kojoj Jonathan Powell komentira nacrt dosjea stoji daje "malo problematina" tvrdnja da bi Sadam upotrijebio kemijsko ili bioloko oruje samo kada bi njegov reim bio ugroen. Tako je taj ulomak promijenjen i izbrisano je svako upuivanje na Sadamovu uporabu takva oruja u obrambene svrhe. Time je stvoren dojam da e Irak napasti Veliku Britaniju za samo 45 minuta.32 Bivi vii dunosnik Obrambenoga obavjetajnoga stoera, Brian Jones izjavio je da su "struni obavjetajni analitiari Obrambenoga obavjetajnoga stoera nadglasani tijekom pripreme dosjea", to je rezultiralo "prikazom koji je, s obzirom na irake kapacitete, odveo itatelje na lani trag". Upravo je "vodstvo obavjetajne zajednice... imalo zadnju rije u procjeni koja je prezentirana u tome dosjeu", rekao je. Jones je u Istrazi Hut-ton izjavio da mu je njegovo osoblje reklo kako "nema dokaza o nekoj znaajnijoj proizvodnji, bilo kemijskih tvari bilo kemijskog oruja". Ali "ja sam imao dojam... da se u ovome dokumentu (tj. u rujanskome dosjeu) sputaju rolete, da se i rasprava i argumenti nalaze u zakljucima". Jedan slubenik Ministarstva obrane na slian je nain izjavio kako "je imao dojam daje taj dosje kruio nekoliko puta po kljunim mjestima kako bi se pronala formulacija koja bi ojaala odreene politike ciljeve".33 Argumente protiv Iraka uistinu su "napuhavali" i osoblje britanske Vlade i neki vii

"obavjetajni" dunosnici. Prema novinaru lista Guardian Richardu NortonTavloru, Johna Scarletta je "nepovratno zavela Blairova klika. Pod Scarlettovim nadzorom, 32 Richard Norton-Taylor, Nicholas Watt i Ewen Macaskill, "The remaining questions", Guardian, 12. rujna 2003.; Richard Norton-Taylor, "Hoon has no defence for the dossier", Guardian, 1. listopada 2003. 33 "There was a lack of substantive evidence", Independent, 4. veljae 2004.; Rogers, The Hutton \nauiry, str. 219.-221. autori dosjea ubacivali su u dosje lai na prijedlog britanske Vlade. A neke su dijelove brisali". Robin Cook je izjavio daje "John Scarlett itekako bio svjestan kako premijer od njega oekuje da pronae opravdanje za rat".34 Alastair Campbell predloio je na desetke posebnih izmjena nacrta dosjea o Iraku. Scarlett je na to odgovorio izjavom da je jezik "nategnut". Presudno je to to je Campbell predloio da su rijei "moglo bi" preslabe i da ih treba zamijeniti rijeju "jest". Tako je ta tvrdnja, kada je dosje objavljen, glasila da Irak raspolae orujem koje "jest uporabljivo u roku od 45 minuta poslije izdavanja zapovijedi".35 Campbell je predloio jo jednu vanu izmjenu u dosjeu. U nacrtu dosjea od 5. rujna stoji da poslije ukidanja sankcija "procjenjujemo kako bi Iraku trebalo najmanje pet godina da proizvede (nuklearno) oruje. Taj bi proces bio znatno bri kada bi Irak mogao kupiti obogaeni uran". U dopisu od 17. rujna Campbell je Johnu Scarlettu napisao daje "premijer, ba kao i ja, zabrinut zbog naina na koji si izrazio nuklearno pitanje... Moemo li se vratiti na sljedea razdoblja: 'radioloka naprava' za nekoliko mjeseci, nuklearna bomba za jednu do dvije godine, uz pomo sankcija, ili za 5 godina bez njih". U zavrnoj verziji toga dokumenta stajalo je: "Irak bi mogao proizvesti nuklearno oruje u razdoblju od jedne do dvije godine".36 34 Richard Norton-Tavlor, "Hoon has no defence for the dossier", Guardian, 1. listopada 2003.; Robin Cook, "A xound judgment but it sidesteps the central issues", Independent, 29. sijenja 2004. 35 Alastair Campbelle pie Johnu Scarlettu, 17. rujna 2002., www.the-huttoninquiry.org.uk; arah Hali, "Campbell misled us, says MP", Guardian, 22. kolovoza 2003. 36 Ewen Macaskill i Richard Norton-Tavlor, "10 ways to seks up a dossier", Guardian, 27. rujna 2003. jj.. .. I. Mark Curtis 45 minuta Vjerojatno najzaudniji imbenik glede tvrdnje o 45 minuta jest injenica da su svi nasjeli na tako oito napuhavanje. David Kelly se, navodno, "na tvrdnju o 45 minuta samo nasmijao", drei je "smijenom".37 Da su se i novinari nasmijali, Vladini bi argumenti za napad na Irak moda propali. Ministar obrane Geoff Hoon priznao je kako je on, kada je dosje objavljen, znao da se tvrdnja o tome da bi Irak mogao upotrijebiti oruje u roku od 45 minuta

odnosila samo na oruje na bojitu", kao to su granate, tj. da bi ih Irak mogao upotrijebiti samo u obrani od napada. Mnoga izvjea u tisku (prenosei posluno propagandu kao injenice) pretpostavljala su da se ta tvrdnja odnosi na strateke rakete ili na rakete velikoga dometa, a jedan lanak navodi da bi te rakete mogle dosegnuti i baze na Cipru. Clare Short izjavila je parlamentarnoj istrazi da ni u jednom od brojnih usmenih ni pisanih kratkih izvjea koje je dobila iz obavjetajne slube nije nikada bilo ni spomena o 45 minuta.38 Upravo je predsjedavajui Zajednikoga odbora za obavjetajne slube John Scarlett istrazi Hutton izjavio da se ta tvrdnja odnosila samo na oruje kratkog dometa koje je na bojitu. Prema izjavama dobro pozicioniranih izvora u listu Guardian, i Scarlett i naelnik slube MI6 Sir Richard Dearlove, kada su potkraj kolovoza proitali obavjetajno izvjee, pretpostavljali su da se to upozorenje o 45 minuta odnosilo na oruje kratkoga dometa na bojitu.39 Izvjee Hutton eli nas navesti na uvjerenje da Blair, oito oduevljeni konzument "obavjetajnih podataka", to nije znao. 37 Iskaz novinara Toma Mangolda u Istrazi Hutton, citira Rogers, The Hutton Inquiry, str. 227. 38 Vikram Dodd, "Hoon knew WMD press reports were wrong", Guardian, 23. rujna 2003.; Donji dom, Hansard, 10. veljae 2004., stupac 1305.; Clare Short, iskaz, OJ03-104. 39 arah Hali, Patrick VVintour i Richard Norton-Tavlor, "Blair caught in Iraq arms row", Guardian, 5. veljae 2004. LJUDI ZA ODSTREL Kada su u Parlamentu upitali premijera koliko se puta, od sijenja do svibnja 2003., pitanje tvrdnje o 45 minuta povuklo u razgovoru s njim, odgovorio je: "Koliko ja znam, nijednom".To se slae s izjavom koju je Geoff Hoon dao istrazi Odbora za obranu - da je neposredno prije napada redovito izvjeivao premijera. On kae: "Da je to (tj. tvrdnja o 45 minuta) bilo bitno pitanje u smislu donoenja odluke o voenju ove zemlje u rat, siguran sam da bi to pitanje iskrsnulo u naim razgovorima, ali, i to naglaavam, to nije bilo bitno pitanje."40 Hoon je vjerojatno bio iskren. To uistinu nije nikada bilo bitno pitanje, jer se znalo daje taj mogui iraki napad laan. ini se daje bio namijenjen samo odnosima s javnou. Izvjee Butler upuuje na "dvojbe" o tome daje ta tvrdnja ukljuena u rujanski dosje samo zbog svojega "upadljiva karaktera".41 Takoer znamo da su "obavjetajni podatci" o toj tvrdnji, koji su se nekim udom poeli javljati potkraj kolovoza 2002., netom prije nego to je Vlada poela sastavljati svoj dosje, bili krajnje nejasni. Njihov izvor, iraki brigadni general, izjavio je kako Irak raspolae zapovjednitvom, nadzorom i komunikacijskim sustavom koji bi Sadamu ili njegovim bliskim suradnicima omoguili kontakt sa zapovjednikom na terenu za samo 45 minuta poslije odobrenja uporabe oruja za masovno unitenje. No, to jo uvijek ne znai i uporabu oruja za masovno unitenje ni njihovu pripravnost. Prije e biti da nisu postojali "nikakvi specifini obavjetajni podatci o njihovim (irakim) planovima o tome kako, kada i to e im

biti dostatno", izvijestio je tisak.42 40 Donji dom, Hansard, 12. veljae 2004., stupac 1677.; GeoffHoon, iskaz pred Odborom za obranu, 5. veljae 2004., www.publications.parliament.uk/ pa/cm200304 41 The Butler Report (Izvjee Butler), lanak 497. 42 Richard Norton-Tavlor, "What David Kelly knew", Guardian, 27. kolovoza 2003. Mark Curtis tovie, iraki general Nizar al Kazradi, koji je, kako se misli, bio taj izvor, ivio je u izgnanstvu u Danskoj, a informacije je primao od jednog tada aktivnog asnika irake vojske. Al Kazradi nije imao nikakva naina provjeriti tu tvrdnju, niti je imao ikakvih dokaza u obliku dokumenata. Nadalje, njega je CIA drala moguim Sadamovim nasljednikom ako bi se vojska odluila na dravni udar, tako daje imao znatnog interesa u provedbi napada.43 Daje tvrdnja o 45 minuta drana ozbiljnom, vjerojatno bi bila sadrana u izvjeu Zajednikoga odbora za obavjetajne slube iz oujka 2003., i ne bi se samo tvrdilo da sve kemijsko oruje "jo uvijek nije sastavljeno". Osim toga, vjerojatno bi i Vlada uputila na nju tijekom rasprava uoi samoga rata. Emisija Today voditelja Andrevva Gilligana, emitirana 29. svibnja 2003., koja je est izvor estokih nesuglasica izmeu britanske Vlade i televizijske kue BBC, bila je dobrim dijelom istinita i zacijelo je jedno od najboljih medijskih otkria o Iraku, to bi moglo objasniti napad Alastaira Campbella na Gilligana i na televizijsku kuu BBC. Gilligan je ispravno izjavio da je taj dosje "napuhan" mimo elje nekih obavjetajnih dunosnika te daje njegov neimenovani izvor, David Kelly, opovrgnuo Vladino upozorenje o 45 minuta. (Kelly je takoer izjavio izvjestiteljici emisije Newsnight Suan Watts daje tvrdnja o 45 minuta "jednostavno preuveliana preko svake mjere" te da su njima "oajniki potrebne informacije".)44 Kellv nije bio jedini izvor za Gilliganovu priu. Urednik emisije Today Kevin Marsh imao je jo dva izvora: Sir Richarda Dear-lovea, naelnika tajne slube MI6, dvojicu njegovih kolega i Cla-re Short. Prema listu The Times, Marsh je intervjuirao Dearlovea i ovako interpretirao njegove rijei: "...u smislu da se obavjetajni podatci nisu podudarali s navodnim argumentima za rat protiv Iraka... da se nikada nee pro43 Raymond Whitaker i Kim Sengupta, "Is this the face of the man who gave Blair the cue for 45-minute WMD claim?", Independent, 22. veljae 2004. 44 "A statement popped up and was seized on", Guardian, 14. kolovoza 2003. LJUDI ZA ODSTREL nai vrsti dokazi o postojanju oruja za masovno unitenje u Iraku. To se njega (Marsha), kako kae, dojmilo kao neobian zakljuak, ako se tvrdilo da se takvo oruje, u vrijeme kada je objavljen rujanski dosje, dralo 45-minuta u pripravnosti". Zatim se Marsh, takoer prije Gilliganovog izvjea, susreo s Clare Short, koja mu je rekla da nije "bilo nikakvih obavjetajnih podataka koji bi jasno pokazivali da

Irak predstavlja neposrednu opasnost". Prema listu The Times, "njezine su rijei pomogle vjerodostojnosti ekskluzivnog izvjea gospodina Gilligana - kako je britanska Vlada, suprotno eljama strunjaka, ubacila tvrdnju da bi Irak mogao uporabiti oruje za masovno unitenje u roku od 45 minuta".45 Gilliganova tvrdnja kako je Vlada "vjerojatno znala" daje tvrdnja o 45 minuta pogrjena, ali ju je ipak ukljuila u svoje izvjee, u biti je tona. No, ini se da nije imao pravo kada je dao naslutiti kako je za umetanje te tvrdnje u dokument odgovoran Alastair Campbell. Ali, tvrdnja da Irak raspolae orujem za masovno unitenje, koje moe biti pripravno u roku od 45 minuta, u dosjeu se prvi put spominje u odlomku koji govori o irakome "cilju postizanja prevlasti u regiji", te odmah poslije tvrdnje daje Sadam "uspio poveati svoje programe za balistike rakete".461 tako je Vlada, u najboljem sluaju, ohrabrena, a u najgorem sluaju, nije poduzela nita kako bi ispravila stajalite da se tvrdnja o 45 minuta odnosi na oruje velikoga dometa. Ipak, i Hoon i Scarlett i Dearlove znali su da se ta tvrdnja odnosi na oruje na bojitu, a ne na strateko oruje velikoga dometa. 45 Citirano u izvjeu "Justice not Vengeance", "Gilligan 6:07: Dr. Kellv was not the only source for the story", 5. veljae 2004., www.fco.gov. uk 46 Predgovor: "Iraq's weapons of mass destruction: The assessment of the British governement", rujan 2002., www.fco.gov.uk Mark Curtis LJUDI ZA ODSTREL Poveznica s Al Kaidom i dosje iz veljae 2003. Sljedea nepouzdana Vladina tvrdnja govorila je o povezanosti Sadamovog reima s Al Kaidom. Prije poetka ove kampanje, britanski ministar vanjskih poslova Ben Bradshaw izjavio je pred Parlamentom, i u sijenju i u travnju 2002.: "Nisam vidio nikakav dokaz koji bi pokazao da u Iraku postoji Al Kaidina mrea". No, potkraj 2002. to je bila pogrjena pria. Tada je novi ministar vanjskih poslova, Mike O'Brien, rekao: "Mi vjerujemo da u Iraku postoje Al Kaidini operativci". Dana 5. veljae 2003. Tony Blair je pred Donjim domom britanskoga Parlamenta izjavio: "Bilo bi pogrjeno rei da ne postoje nikakvi dokazi o vezama Al Kaide i irakoga reima. Ipak, dokazi o takvim vezama postoje. Nesigurno je samo dokle one seu... Cijelo ovo vrijeme do nas dopiru obavjetajni podatci o tome... Nije tono rei da ne postoje nikakvi dokazi o vezama irakoga reima i Al Kaide."47 Poslije su Vladini ministri zanijekali da su ikada utvrdili postojanje izravne veze izmeu Bagdada i Al Kaide. Ipak, suprotno tome, glasnogovornica britanske Vlade tvrdila je kako je premijer Blair "uvijek govorio daje Sadam stvorio pogodno okruje za terorizam i mi znamo da su lanovi Al Kaide djelovali u Iraku za vrijeme toga reima". Zakljuak Izvjea Butler u obavjetajnim podatcima koji su predoeni ministrima glasio je: "Zajedniki odbor za obavjetajne slube dao je do znanja da, iako izmeu irakoga reima i Al Kaide postoje kontakti, ipak nema nikakva dokaza o njihovoj suradnji".48 Ta se naznaka o poveznici izjalovila kada su obavjetajni izvori, koji su na pitanje ima li Sadam ikakvih veza s Al Kaidom, odgovorili: "Upravo suprotno".49Zatim je

britanska Vlada dola 47 Donji dom, Hansard, 23. sijenja 2002., stupac 887., i 15. travnja 2002., stupac 721.; 2. prosinca 2002., stupac 522.; 5. veljae 2003., stupac 266. 48 Richard Norton-Tavlor, "Iraq gave al Qaeda a base, savs Blair", Guardian, 18. lipnja 2004.; The Butler Report (Izvjee Butler), lanak 484. 49 Richard Norton-Tavlor, "UK spies reject al Qaeda link", Guardian, 10. listopada 2002. do nove bezazlene formule: "Terorizam i reimi odmetnika dio su jedne te iste slike". To je poeo izjavljivati Jack Straw na prijelazu iz 2002. u 2003., a tu je frazu esto ponavljao i Blair. Razlog tome bio je da su "najvjerojatniji izvor tehnologije i praktinoga znanja za takve teroristike organizacije bili reimi odmetnika", izjavio je Straw. Navodna poveznica s Al Kaidom jednostavno je bila neto to je "onako usput izmiljeno", moda najnespretnija propagandna izmiljotina iz toga razdoblja. Ali, bliski protivnik u tome javnom priznanju bilo je drugo Vladino izvjee, objavljeno u veljai 2003., koje nam je postalo poznato kao "prepredeni dosje" (iako se po sadraju ne ini nimalo prepredenijim od prvoga). Blair je zavarao Parlament da to prihvati kao "obavjetajno izvjee". Poslije se otkrilo daje vei dio toga dokumenta kopiran izravno iz izvora na Internetu. Uistinu, nijedna obavjetajna agencija nije provjerila taj dosje prije njegova objavljivanja.50 Autori toga dosjea bili su bliski suradnici Alastaira Campbel-la koji je nadzirao cijeli projekt dobrim dijelom namijenjen kao izvjee medijima. U tome se dosjeu izvorni tekst preuveliava na mnogim mjestima, a rijei "pomagake oporbenjake skupine u neprijateljskim reimima" promijenjene su u "pomagake teroristike organizacije u neprijateljskim reimima".51 Uran iz Nigerije U rujanskome dosjeu Vlada je tvrdila da Irak nastoji kupiti uran iz Nigerije kako bi ga upotrijebio u svojim nuklearnim programima. Dana 7. srpnja 2003. u listu Guardian, pod naslovom 50 "Iraq dossier fiasco rolls on", 12. lipnja 2003., Jane's, www.janes.com. 51 Glen Rangwala, "Paper written for the Foreign Affairs Committee", www.middleeastreference.org.uk. Mark Curtis "Velika je Britanija znala da su 'tvrdnje o uranu bile pogrjene'", pisalo je kako su prema rijeima umirovljenog amerikog veleposlanika koji je to pitanje istraivao za CIA-u "britanski dunosnici znali da ne postoji tajna trgovina uranom iz Afrike u Irak" nekoliko mjeseci prije nego to su se takve tvrdnje pojavile u rujanskome dosjeu koji je objavila britanska Vlada. List Guardian sljedeega je tjedna ponovio da je "Joe Wilson, poslanik kojega su SAD poslale u Nigeriju da provjeri te dokumente, izjavio kako je Velika Britanija znala da ne postoji tajna trgovina uranom nekoliko mjeseci prije objavljivanja takve tvrdnje u rujanskome dosjeu".52 Obratite pozornost na injenicu da ovo izvjee nosi istu poruku kao i Gilliganovo - kako je Vlada znala da je neto pogreno, ali se svejedno na to pozivala. injenica

da je ta tvrdnja podignula vrlo malo praine samo je jo jedan dokaz da, mediji doputaju Vladi promicanje njezina programa. U oujku 2003. Muhamed El Baradi, generalni direktor Meunarodne agencije za atomsku energiju (International Atomic Energv Agencv, skraeno IAEA), izjavio je pred Vijeem sigurnosti UN-a da su dokumenti o nigerijskom uranu krivotvoreni. Ameriki novinar Sevmour Hersh, vidjevi britansku propagandnu kampanju o Iraku potkraj 90-tih godina prologa stoljea, pie kako su te dokumente u poetku raspaavali sami Britanci, iako se ne moe utvrditi je li ih tajna sluba MI6 uistinu i krivotvorila. Jedan lan IAEA-e rekao je Hershu: "Ti su dokumenti tako loi da ne mogu zamisliti da potjeu iz neke ozbiljne obavjetajne agencije". Jedno pismo potpisao je neki ministar iz Nigerije, koji nije bio na dunosti ministra ve 11 godina. U meuvremenu je Vlada priznala daje CIA, netom prije objavljivanja samoga dosjea, ponudila svoj komentar, primijetivi kako 52 Suzanne Goldenberg, "Britain 'knew uranium claims were false'", Guardian, 7. lipnja 2003.; Julian Borger, "Democrats step up pressure on uranium claims", Guardian, 14. srpnja 2003. LJUDI ZA ODSTREL navod o kupnji urana u Africi nije uzela u obzir kao "vjerodostojan", ali je Velika Britanija svejedno krenula dalje, na temelju vlastitih "pouzdanih obavjetajnih podataka", koji su, kako kae, potjecali iz vie izvora.53 No, moda ni tome nije ovdje mjesto. Kao to je istaknuo profesor Norman Dombev sa Sveuilita u Sussexu: "Pa to ako je Irak nastojao kupiti uran iz Afrike? Irak ve raspolae stotinama tona urana. Bez objekata za njegovo obogaivanje taj je materijal posve neuporabljiv za nuklearno oruje".54 U Izvjeu Butler veina se tih dokaza odbacuje i donosi se zakljuak kako je Vlada raspolagala obavjetajnim podatcima iz nekoliko izvora koji su jasno naznaivali da je cilj irakih posjeta Nigeriji bila kupnja urana. Ipak, to izvjee ne spominje dokaz koji je daojoseph Wilson, a i CIA-u jedino spominje kada kae: "CIA je savjetovala oprez u svezi s bilo kakvom naznakom daje Irak uspio dobiti uran iz Afrike, ali se slae kako postoje dokazi o tome da se takvo to nastojalo postii".55 No, kada je dolo do napada i kada je izgovor o irakoj opasnosti posluio svrsi, ministri su poeli povlaiti svoje prethodne tvrdnje. U jednome intervjuu iz travnja 2003. Blair je izjavio da "to (oruje za masovno unitenje) neemo nikada uspjeti pronai sve dok ne pone sukob u kojemu e iraki znanstvenici i strunjaci koji rade na tim programima biti spremni o njima progovoriti."56 Komentar Jacka Strawa da britanska Vlada nije nikada Sadama Huseina drala neposrednom opasnou podrobnije je opisan u prethodnome tekstu. U jednom je trenutku Straw izjavio da "nije bilo od kljune vanosti" pronai oruje za 53 Seymour Hersh, "Who lied to whom?"; dopis Ministarstva vanjskih poslova Odboru za vanjske poslove, 28. srpnja 2003., www.publications.parliament.uk. 54 Pisma itatelja, Guardian, 15. srpnja 2003. 55 Butler Report (Izvjee Butler), lanak 497. 56 "Prime Minister's interview with Arabic television", 4. travnja 2003.,

www.pm.gov.uk. Mark Curtis LJUDI ZA ODSTREL masovno unitenje, iako je njegovo unitenje bilo slubeni povod cijeloj akciji.57 Straw je parlamentarnoj istrazi takoer izjavio: "Ja ne drim da ta izjava o 45 minuta ima vanost koja joj se pripisuje", i to unato Blairovom naglaavanju te tvrdnje u predgovoru dosjea i s time povezanim medijskim izvjeima. Strawa su takoer pitali ostaje li i dalje pri toj tvrdnji o 45 minuta. Umjesto jednostavnog odgovora "da", Straw je prvo izjavio: "To nije bila moja tvrdnja. Ostajem pri integritetu Zajednikoga odbora za obavjetajne slube". A trebao je rei: "Prihvaam tu tvrdnju, ali ja je nisam dao".58 Napad na Irak u najmanju e ruku poveati terorizam Na jednoj je razini bilo posve oito da e napad na Irak poveati vjerojatnost teroristikih napada. Uporaba sirove sile u napadu na Irak, uz stvarnu potporu izraelskoj agresiji na Zapadnoj obali, uvijek e pruati trag drugom narataju terorista, jednako kao to je angloamerika tajna potpora mudahedinima u Afganistanu, 80-tih godina prologa stoljea, pomogla u stvaranju prvoga narataja tamonjih terorista. Dana 10. veljae 2003., samo pet tjedana prije poetka napada, u tajnome izvjeu Zajednikoga odbora za obavjetajne slube stajalo je da e se napadom na Irak poveati svaka teroristika opasnost: "Al Kaida i njoj bliske skupine i dalje predstavljaju najveu opasnost po interese Zapada, a ta bi se opasnost samo pojaala vojnom akcijom protiv Iraka... Slom irakoga reima poveao bi 57 Nicholas Watt, "Straw retreats on finding banned vveapons", Guardian, 12. rujna 2003. 58 Jack Stravv, iskaz pred Odborom za vanjske poslove, 24. lipnja 2003., www.publications.parliament.uk./pa/cm200203, 0.737, 845-6. rizik od tehnologije kemijskogai biolokoga oruja, koja bi tako nala put do ruka terorista, ukljuujui i Al Kaidu."59 Tijekom 10 dana poslije ove procjene, predsjednik Zajednikoga odbora za obavjetajne slube John Scarlett izvjeivao je 18-toricu viih politiara o Iraku.60 ini se vjerojatnim daje ta sve vea opasnost po Veliku Britaniju, koja bi bila rezultat napada na Irak, bila poznata irokom krugu ljudi, to jest, onim istim politiarima koji sada glume nae spasitelje koji tite zemlju od bia terorizma. U prosincu 2003. Vlada je, u dopisu poslanom Odboru za vanjske poslove, napisala da su "akcija koalicije u Iraku, i druga regionalna pitanja samo podrali, a moda i poveali motivaciju terorista", iako je dodala kako "nemamo nikakvih izravnih dokaza o tome daje zbog toga poveano novaenje u Al Kaidi". Odbor za vanjske poslove zakljuuje, u izvjeu objavljenome u veljai 2004., daje "rat u Iraku teroristike napade na britanske dravljane i na britanske interese, kratkorono gledano, moda uinio vjerojatnijima".61 59 Donji dom, Hansard, 15. listopada 2003., stupac 234; Richard Norton-Tavlor i

Michael White, "Report reveals Blair overruled by terror vvarning", Guardian, 12. rujna 2003. 60 "They vvon't go away", Guardian, 13. rujna 2003. 61 Dopis Ministarstva vanjskih poslova Odboru za vanjske poslove, 24. lipnja 2003., www.publications.parliament.uk.; Odbor za vanjske poslove, drugo izvjee, sjednice 2003. i 2004., Aspekti vanjske politike u tome ratu protiv terorizma, 2. veljae 2004., lanak 23., www.publications.parliament.uk/pa/ cm200304. etvrto poglavlje NOVO BRITANSKO 'MINISTARSTVO NAPADA" Nije teko proniknuti u lane razloge britanske Vlade pa ni napad na Irak nije nikakva iznimka. Treba ignorirati slubena objanjenja i medijske komentare koje ta objanjenja potiu te pogledati to Vlada kae drugdje. Nedavno je sastavila dva vana dokumenta koji nam pomau objasniti razloge napada na Irak. Oba ta dokumenta vodei su mediji doslovce ignorirali. Zajedno, oni nude vrlo zabrinjavajui uvid u trenutana razmiljanja britanskih planera vanjske politike. Osiguravanje dotoka energije iz stranih zemalja Dok su se Tony Blair, Jack Straw i ostali zaklinjali da rat u Iraku nema nikakve veze s naftom, Vlada je objavila jedan dokument, u veljai 2003., samo dva tjedna prije poetka napada, u kojemu je izrazila svoju zabrinutost za opskrbu energijom iz stranih zemalja. Taj dokument jest bijela knjiga Ministarstva trgovine i industrije, pod nazivom Budunost nae energije - stvaranje gospodarstva utemeljena na maloj potronji ugljika. U predgovoru tome dokumentu Tony Blair navodi kako se Velika Britanija suoava s "novim izazovima" i kako e "nai izvori energije sve vie ovisiti o uvozu plina i nafte iz europskih i drugih zemalja". Zatim taj dokument ocrtava sredinju dvojbu - da smo "kao drava, neto izvoznik .to Mark Curtis energije... ali to e se promijeniti". I, nastavlja, kako e Velika Britanija postati neto uvoznik plina do 2006. i nafte do oko 2010.: "Do 2010. mi emo vjerojatno uvoziti tri etvrtine naih primarnih potreba za energijom. Tada e polovica nafte i plina na svijetu potjecati iz zemalja koje se trenutano dri relativno nestabilnima, bilo u politikom bilo u gospodarskom smislu." Stoga, nastavlja se u tome izvjeu, "prijelaz sa stanja u kojemu smo dobrim dijelom samodostatni na stanje neto uvoznika plina i nafte zahtijeva od nas stjecanje dugoronog stratekog pristupa raspoloivoj energiji u drugim zemljama". Jedno rjeenje koje se u tome izvjeu snano istie jest postizanje raznolikosti izvora energije i "izbjegavanje ovisnosti Velike Britanije o premalom broju stranih izvora nafte i plina". Kljune zemlje i podruja za nabavku plina bit e Rusija, Bliski istok, Sjeverna i Zapadna Afrika te regija oko Kaspijskoga jezera. Glavni proizvoa nafte koja ini 40% svjetske potronje energije, bit e Saudijska Arabija, ostale drave u Perzijskome zaljevu, Juna i Srednja Amerika, Afrika, Rusija i

podruje Kaspijskoga jezera. Od posebne vanosti pri osiguravanju razliitih izvora nafte, navodi se u tome izvjeu, jesu zemlje izvan OPEC-a, kao to su Rusija, kaspijsko podruje i Zapadna Afrika. Stoga, "mi emo nastaviti promicati dobre odnose s postojeim i s novim proizvoaima nafte na Bliskom istoku, u Rusiji, na kaspijskom podruju i u Africi". Openito, u tome izvjeu stoji da "veu vanost moramo dati stratekim energetskim pitanjima vanjske politike", u cijeloj Vladi. "Na je cilj odravanje vrstih odnosa sa zemljama izvoz-nicama nafte", dok emo "u promicanju razliitosti izvora raditi i na smanjenju rizika od prekida nabavke zbog regionalnih sporova".1 1 DTI. Ourenergy future-Creatmg a lowcarbon economy, Cm 5761, veljaa 2003., predgovor, lanci 6.6, 6.13, 6.16, 6.17, 6.23, 6.25. LJUDI ZA ODSTREL U ovome se dokumentu nadugo i nairoko objanjavaju bliske veze Velike Britanije s reimima o kojima se govori u Treemu dijelu ove knjige, naime, s Rusijom, Kolumbijom, Indonezijom i Nigerijom. Sa svima njima Velika Britanija odrava "dobre odnose", dok oni iskorjenjuju cijele dijelove svojega puanstva. Sve su te zemlje vani proizvoai nafte i plina, i ujedno izvori alternativni Bliskom istoku. Rusija, koja ima najvee zalihe plina na svijetu, posebno je vana nakon to su kompanije British Petroleum i Shell nedavno potpisale sporazume vrijedne milijarde funta o ulaganju u ruski energetski sektor. A nije ishitreno spomenuti da je svrha britanske intervencije u Sierra Leoneu, koja se openito opisuje kao "humanitarna", zapravo bila osiguravanje regionalne "stabilnosti" (tj. pro-zapadnih vlada), dijelom i radi osiguranja neometana pristupa nafti u Nigeriji i u drugim zemljama Zapadne Afrike (vidi Sedmo poglavlje). to se tie Kaspijskoga jezera, elja za osiguranjem nadzora Zapada nad zalihama nafte i plina u toj regiji, s Rusijom kao protivnikom, bila je vjerojatni razlog angloamerikoga bombardiranja Afganistana, to argumentiram u knjizi Web ofDeceit (Mrea prijevara). Strategija Sjedinjenih Amerikih Drava jasna je kao dan. Pentagon je 2003. najavio premjetanje snaga od 5.000 do 6.000 vojnika iz baza u Njemakoj u nove baze u razliitim dravama u Africi. Cilj je bila zatita amerikih naftnih interesa u Nigeriji, koja bi ubudue mogla initi 25% amerikoga uvoza nafte. Zamjenik amerikoga Ministra vanjskih poslova zaduen za afrika pitanja Walter Kansteiner prije toga je izjavio kako je afrika nafta "postala stratekim interesom za ameriku nacionalnu sigurnost". Nacionalna energetska politika Bushove vlade, objavljena u svibnju 2001., predvidjela je da e zapadna Afrika postati "jednim od najbre rastuih izvora nafte i plina za ameriko trite". Amerika danas s toga podruja uvozi oko 12% sirove nafte, a ameriko Obavjetajno vijee procjenjuje da e se do 2015. taj udio poveati na 25%.2 Mark Curtis Ameriki dunosnici, ukljuujui i ministra vanjskih poslova Colina Powella, nedavno su posjetili afrike zemlje koje proizvode naftu - Gabon, Sao Tome i

Angolu - a Sjedinjene Amerike Drave istodobno su pojaale vojne veze s Nigerijom i poele praviti pritisak na tu zemlju da se povue iz OPEC-a. Te drave imaju politiku prednost za SAD (a i za Veliku Britaniju) zato to nijedna od njih, osim Nigerije, nije lanica OPEC-a. Kao to je izjavio Robert Diwan, direktor tvrtke Petroleum Finance Com-pany: "Dugorona strategija amerike Vlade jest oslabiti OPEC-ov udio na tritu, a jedan nain da se to uini jest oguliti neke drave". Amerike naftne kompanije odluile su uloiti oko 10 milijarda funta u afriku naftu 2003. godine.3 Dokumenti koji su potkraj 2003. procurili u list Guardian pruaju jo dokaza za tu zajedniku angloameriku strategiju "osiguravanja afrike nafte". U izvjeu SADa, poslanom amerikome predsjedniku i britanskome premijeru, stoji: "Identificirali smo niz kljunih proizvoaa nafte i plina na podruju zapadne Afrike s kojima bi nae dvije zemlje i glavne tvrtke za naftu i plin mogle suraivati kako bismo poboljali uvjete ulaganja, dobro upravljanje, socijalnu i politiku stabilnost te tako poduprli dugoronu stabilnost nabavke." Ta su podruja obuhvaala Nigeriju, Sao Tome, Ekvatorsku Gvineju i Angolu. Britanski dunosnici bili su zadueni za razvoj "pitanja ulaganja s kojima se suoava Afrika i koja bi mogla biti zrela za koordiniranu pozornost Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije". U tome izvjeu nadalje stoji da su i Velika Britanija i SAD "uoile golem energetski potencijal Rusije, Srednje Azije i Ka2 US to move troops to Africa to protect oil interests", IPS, 9. srpnja 2003., www,corp"atch.org: Ken Silverstein, US oil politics in the 'Kuvvait of Africa'", TheNation, 22. travnja 2002.; Surava Dadoo, "When uncle Sam comes Calling in Africa", Media Review, 30. travnja 2003., www.zmag.org 3 Jean-Christophe Servant, The new Gulf oil States", Le Monde Dipbmatique, sijeanj 2003. LJUDI ZA ODSTREL spijskoga jezera" te da smo "u naim raspravama o tome kako pristupiti Rusiji i zemljama Kaspijskoga jezera, tj. srednje Azije, zakljuili da imamo sline politike, gospodarske, socijalne i energetske ciljeve".4 Mnoge intervencije i politika Velike Britanije, od Drugoga svjetskoga rata do danas, imaju korijen u neprestanoj britanskoj elji da ovlada zalihama energije i pristupom tim zalihama. Nedavni dokumenti britanske Vlade predstavljaju novu fazu u dananjoj britanskoj politici, definiranoj u objelodanjenim britanskim spisima. Pitanje nadzora nad naftnim izvorima, prije nego pitanje pristupa nafti, jasnije motivira SAD, koji trenutano tri etvrtine svojih potreba za energijom podmiruje iz domaih izvora. Ali nadzor nad naftnim bogatstvima bio je presudan imbenik i za Veliku Britaniju, posebice s obzirom na golemu ulogu britanskih kompanija u meunarodnoj naftnoj industriji i na njihova neizmjerna ulaganja u mnogim zemljama. Kao to je, u travnju 1964., britanskome premijeru rekao britanski ministar vanjskih poslova Rab Butler:

"Nije da se mi bojimo kako e neprijateljski raspoloene vlade nekih zemalja prekinuti isporuku nafte, nego su profitabilno poslovanje naftnih kompanija i isporuka nafte zemljama potroaima, pod prihvatljivim uvjetima, ukljuujui i nau zemlju, najvaniji za nae gospodarstvo i za nau platnu bilancu. To dijelom ovisi o raznolikosti politike kontrole glavnih izvora nafte (primjerice, ako Irak ima nadzor nad Kuvajtom, mogao bi nas sve ucijeniti). To bi bilo posebno opasno za Veliku Britaniju, jer mi s toga podruja podmirujemo 60% naih potreba za naftom."5 4 Rob Evans i David Hencke, UK and US in joint effort to secure African oil", Guardian, 14. studenoga 2003. 5 R. Butler pie premijeru, 20. travnja 1964., DEFE 13/569. Mark Curtis I britansko je Ministarstvo financija, 1956., glede ovisnosti Velike Britanije o nafti, slino izjavilo: "Vrlo je poeljno da ne moramo ovisiti o nafti koju sve vie kontroliraju druge sile, ukljuujui ak i SAD, iji interesi nisu nuno identini naima. Nadalje, velika ulaganja britanskih kompanija na zapadnoj hemisferi pruaju nam djelominu zatitu od prekida isporuke nafte s Bliskoga istoka."6 U izvjeu britanske Vlade iz 1960. opaa se kako "su u opasnosti posebni interesi Ujedinjenoga Kraljevstva" na Bliskom istoku, tj. "profit koji ostvaruju britanske naftne kompanije od poslovanja na tome podruju". Stoga je opa strategija bila "nastaviti kontrolu nad izvorima nafte, sa znatnim profitom za Ujedinjeno Kraljevstvo" (sic).7 Spisi pokazuju goleme profite koje su u prolosti ostvarivale britanske naftne kompanije na Srednjemu istoku. Britansko Ministarstvo financija 1956. iznijelo je podatak kako je prihod za britansku platnu bilancu, koji posljednjih godina ostvaruju britanske naftne kompanije, bio oko 200 milijuna funta godinje. Na slian je nain Ministarstvo vanjskih poslova 1964. izjavilo da "naa platna bilanca dobrim dijelom ovisi o poslovanju naftnih kompanija" na tome podruju. Izraunalo je da britanske naftne kompanije i dalje platnoj bilanci priskrbljuju 200 milijuna funta godinje, "a mogle bi i znatno vie". Nije onda nikakvo udo stoje britanska strategija bila "stoje mogue dulje ouvati prednosti u dogovorima prema kojima dobivamo nau naftu s Bliskog istoka".8 6 Ministarstvo financija, "Overseas investment policy", 25. srpnja 1956., T230/306. 7 Ured Vlade, "Future policy study, 1960-1970", sijeanj 1960., CAB21/ 3847; Ured Vlade, "Studvofthe future policy, 1960-1970", radna skupina, 14. listopada 1959., CAB21/3844. 8 Ministarstvo financija, "Overseas investment policv", 25. srpnja 1956., T230/306; Ministarstvo vanjskih poslova, "Regional studies", rujan 1964., FCO49/302. LJUDI ZA ODSTREL U oujku 1967. britansko Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da nafta podmiruje 40% svjetskih potreba za energijom i da meunarodnu trgovinu naftom

kontrolira osam kompanija, od kojih su dvije, British Petroleum i Shell, britanske. Takoer je izjavilo da "Ujedinjeno Kraljevstvo ima svoj udio u meunarodnoj naftnoj industriji koji je po veliini odmah iza udjela SAD-a". Knjigovodstvena vrijednost britanskih ulaganja u prekooceanske zemlje bila je 200 milijuna funta. Zatim: "Na golem udio u meunarodnoj naftnoj industriji ima dvije glavne prednosti za platnu bilancu - prvo, nai izdatci za naftu znatno su manji nego to bi bili da svu tu naftu kupujemo od stranih kompanija i, drugo, ostvarujemo velike prihode od procesa proizvodnje i prodaje nafte u drugim zemljama". Britansko Ministarstvo vanjskih poslova izraunalo je da su "prihodi" za platnu bilancu samo u drugoj kategoriji 1961. godine bili 142 milijuna funta, 1962. godine 179 milijuna funta, 1963. godine 201 milijun funta, 1964. godine 115 milijuna funta, a 1965. godine 158 milijuna funta. U tome tajnom izvjeu takoer je izjavilo da "ta informacija jo nikada nije slubeno objavljena te da su svi izrauni i procjene strogo povjerljivi".9 Ne iznenauje takva razina tajnosti, jer, taje dobit bila rezultat britanskog nadzora nad bogatstvima stranih zemalja te je stoga bila rezultat pljake siromanih naroda tih zemalja. To su shvaali i planeri britanske vanjske politike, pa su stoga i nastavili s takvom tajnom politikom. Eksplicitna britanska politika bila je suprotstaviti se svakome prijedlogu po kojemu bi prihod od naftnih bogatstava iao u prvome redu u korist stanovnitva tih zemalja. Stoga se opasnost od nacionalizma uvijek drala iiajveom opasnosti na Srednjem istoku. Kontrolu nad naftom Bliskoga istoka moralo se (i jo se uvijek mora) osigurati bliskim odnosima s represivnim feudalnim obi! FCO, The British interest in oil", oujak 1967., FCO54/77. ^^^H^^^^^^^^^B Mark Curtis LJUDI ZA ODSTREL teljima na podruju Perzijskoga zaljeva, povremeno uz pomo britanskoga izvoza, oruja i vojnih strunjaka. I tada, kao i danas, politika je bila "osigurati nae zalihe nafte branei vladare tih naftnih drava, posebice Kuvajta", kako je to 1963. rekao tajnik britanske Vlade.10 Dokument o "budunosti energije" koji je nedavno sastavila Blairova vlada, samo je posljednji pokuaj promicanja upravo tih temeljnih interesa Velike Britanije. Irak kao misija broj jedan U prosincu 2003. britanska je Vlada sastavila jo jedan nevjerojatan javni dokument, u kojemu se, ovoga puta, daju obrisi njezine vojne strategije. Taj se dokument ubraja u onaj dio Vladinih dokumenata koji najvie zabrinjava, a ukljuuje i spise s kojih je skinut veo tajne. Devet mjeseci poslije napada na Irak vlada novih laburista poslala nam je vrlo jasnu poruku - od sada e stvari biti viemanje jednake. Taj dokument jest bijela knjiga britanskoga Ministarstva obrane, pod naslovom Osiguravanje sigurnosti u svijetu koji se mijenja, to je formulacija vrijedna ak i

Onvella. Taj dokument nadilazi i vojnu strategiju ije je obrise britanska Vlada dala u svome dokumentu nazvanom "Osvrt na strateku obranu", izraenom 1998. U njemu stoji da e prioritet u budunosti biti "projekcija sile" te da "u svijetu poslije Hladnoga rata moramo biti spremni radije ii u krizu, nego ekati da kriza doe k nama". To je obuhvaalo i planove o kupnji dvaju veih nosaa zrakoplova kako bi se "naa sila fleksibilnije pokazivala diljem svijeta". Drugi sustavi novoga naoruanja bili bi nova generacija borbenih helikoptera, podmornice opremljene projektilima na navoenje te borbeni zrakoplovi i bombarderi. U tome dokumentu stoji da "tijekom sljedeih najmanje deset godina" protuzrana obrana Velike Britanije ne e biti prioritet, ali da e "zrani napadi orujem velikoga dometa i dalje biti vani i kao sastavni dio voenja rata i kao sredstvo prisile i potpore politikim ciljevima". Kljuni aspekt bilo je britansko zadravanje nuklearnog oruja, s kojim bi Velika Britanija trebala "zadrati i opciju ogranienog napada" i koje e moi "odvratiti svaku opasnost po nae vitalne interese".11 U novome poglavlju, koje je tome osvrtu dodano u srpnju 2002., stoji da se "naglasak stavlja na ekspeditivne operacije" te da postoji potreba za "intervencijskim snagama koje bi brzo bile pripravne" i za "sposobnostima demonstriranja sile i kapaciteta za napad". Zatim se kae kako se u dravnim trokovima za 2002. predvia "najvei stvarni porast u planovima izdataka za obranu u sljedeih 20 godina". U tome izvjeu stoji: "Iskustvo od 1998. i poslije napada od 11. rujna 2001. pokazuje da emo, moda, morati primijeniti silu i dalje od Europe, Zaljeva i Sredozemlja (koje se u Osvrtu identificira kao primarni fokus naih interesa) ee negoli smo to predviali." I, takoer, stoji da "elimo blisku suradnju s naim najvanijim saveznikom, Sjedinjenim Amerikim Dravama". Od toga porasta izdataka, oko milijardu funta bilo je namijenjeno za opremu i kapacitete za "dodatne opasnosti". Jedan ulomak, koji mnogo toga otkriva, vrlo jasno pokazuje korist od "rata protiv terorizma" za ostvarenje tih britanskih vojnih ciljeva: "Prioriteti kapaciteta koji su se pojavili kao rezultat naega rada na borbi protiv meunarodnoga terorizma u cijelosti su sukladni potrebama koje neki drugi slini zahtjevi postavljaju pred nae snage. Oni samo u djelo provode glavnu ideju naih postojeih planova. Dodatni strateki poticaji i komunikacije, primjerice, 10 Dopis tajnika Vladina ureda, Future defence policv", 7. lipnja 1963 CAB21/5901. 11 Ministarstvo obrane, Strategic defence review, 1998., Uvod, lanak 6., etvrto poglavlje, lanak 61., Poglavlje 5. lanak 87., www.mod.uk Mark Curtis znatno su korisniji u nizu operacija koje seu dalje od puke borbe protiv terorizma. Stoga ima smisla o njima razmiljati kao o sastavnicama svih snaga predvienih za brzo djelovanje, a ne kao o kapacitetima za borbu protiv terorizma." U prijevodu: Novi intervencijski kapaciteti, za koje mi kaemo da su potrebni za "rat protiv terorizma", mogu se uporabi-ti i za potrebe mnogo ire intervencije.12

Taje strategija bila primijenjena i u napadu na Irak. U izvjeu Ministarstva obrane, Operacije u Iraku: Lekcije za budunost, stoji: "Operacija u Iraku pokazala je do koje su mjere Britanske oruane snage uspjeno evoluirale kako bi mogle pruiti ekspedicijske kapacitete predviene Osvrtom na strateku obranu iz 1998. i Novim poglavljem iz 2002."13 Posljednji takav dokument, bijela knjiga iz prosinca 2003., kae da britanski intervencijski kapaciteti moraju biti vei ak i od onih predvienih dvama prethodnim dokumentima. U njemu stoji da "moramo poveati nau sposobnost demonstracije sile jo dalje nego to je to predvieno Osvrtom na strateku obranu", ukljuujui i "krize koje se javljaju u saharskome dijelu Afrike i u Junoj Aziji" i koje potjeu od "vee opasnosti nego to je meunarodni terorizam". I dalje stoji da "opasnost od meunarodnoga terorizma sada zahtijeva kapacitete pruanja vojnoga odgovora globalno". Ona od britanske vojske zahtijeva provoenje "ekspedicijskih operacija", dok su "interventne snage koje brzo dolaze u stanje borbene spremnosti" potrebne za cijeli "niz podruja diljem svijeta". "Prioritet se mora dati provedbi veega broja interventnih zadaa, na veoj udaljenosti od Velike Britanije i sa sve veim stratekim, operativnim i taktikim tempom". 12 The strategic defence review: A new chapter, srpanj 2002., Cm 5566, Uvod, esto poglavlje, lanci 89., 92.; takoer Supporting analvsis and information", odjeljak 4., lanak 5., www.mod.gov.uk 13 Ministarstvo obrane, Operations in Iraq - Lessonsfor the future, prosinac 2003., Tree poglavlje, www.mod.uk LJUDI ZA ODSTREL Potrebne vojne snage obuhvaaju i navoene projektile koji "nude svestrane sposobnosti djelovanja kopnenih i zranih snaga na obali" te dva nova nosaa zrakoplova i borbeni zrakoplov koji e "osigurati velik porast nae sposobnosti djelovanja zrakoplovne sile s mora". To su kljuni imbenici u "suvremenoj interventnoj strategiji". Time se neprestano ponavlja "potreba za suoavanjem s meunarodnim terorizmom u inozemstvu, umjesto ekanja na napade unutar Ujedinjenoga Kraljevstva". U tome izvjeu stoji da e "nae oruane snage morati moi uzajamno funkcionirati sa zapovjednikim i nadzornim strukturama Sjedinjenih Amerikih Drava". Istodobno tu stoji kako "ne vjerujemo da bi svjetska zajednica trebala prihvatiti mogunost da druge drave kupuju nuklearno oruje". To pravo pripada samo ekskluzivnome klubu, ija je lanica i Velika Britanija. U izvjeu dalje stoji: "Dok je u prolosti bilo mogue vojnu snagu drati presudnim imbenikom u kriznim situacijama, sada je oito da e uspjeno upravljanje meunarodnim problemima sigurnosti zahtijevati sve vee planiranje integriranoga djelovanja vojnih, diplomatskih i gospodarskih imbenika". U prijevodu: sve emo vie prijetiti onima koji ne rade ono to im mi kaemo, uz mogunost primjene vojne sile.

Na drugim mjestima u tome izvjeu istie se vanost "operacija utemeljenih na uinku", to znai: "da vojne snage postoje kako bi sluile politikim i stratekim ciljevima ... Naa nam konvencionalna vojna superiornost sada daje vie izbora u nainu na koji postiemo uinak koji elimo postii." I dok je cilj terorizma pruiti razlog za takvo poveanje kapaciteta za demonstraciju sile, u dijelu izvjea pod naslovom "Ciljevi politike Velike Britanije" stoji: "...tovie, Velika Britanija ima cijeli niz globalnih interesa, ukljuujui i gospodarsko blagostanje utemeljeno na trgovini, Mark Curtis ulaganjima u prekomorskim i drugim zemljama i daljnjem slobodnom protoku prirodnih bogatstava."14 U isto vrijeme kada je britansko Ministarstvo obrane izradilo ovaj strateki dokument, Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je izvjee o "Meunarodnim prioritetima Velike Britanije", u kojemu stoji da e "naa sposobnost demonstracije oruane sile biti kljuno sredstvo nae vanjske politike" i da "rano djelovanje sa svrhom sprjeavanja sukoba" u tome igra vrlo vanu ulogu. Kontekst je bila identifikacija "osam meunarodnih stratekih prioriteta" za britansku vanjsku politiku, od kojih je jedan bio i "sigurnost Velike Britanije i globalnih zaliha energije". Takoer pie da premijerov strateki tim, sa sjeditem u Uredu Vlade, upravo istrauje "kako postii konsenzus o legitimnosti intervencija" u "posrnulim dravama".15 Tu strategiju pojaanih intervencija u brojnim je govorima potvrdio i britanski ministar obrane Geoff Hoon, koji je izjavio daje britanska vojska opremljena "za ee operacije" i za "vei broj istodobnih manjih operacije" na podrujima izvan Europe. Doista, Hoon je rekao daje od objavljivanja Osvrta na strateku obranu, 1998. "u prosjeku bila po jedna operacija godinje".16 I upravo je Velika Britanija, a ne Sjedinjene Amerike Drave, prva preuzela obveze koje proistjeu iz te strategije, koja je grjekom etiketirana kao "pravo prvokupa". Bolji opis bio bi "preventiva". To znai da se vojna sila ne e primjenjivati kao reakcija na neposrednu opasnost, nego prije nego li se mogua opasnost uope i pojavi. Prvo je vrsta samoobrane. "Opasnost" 14 Ministarstvo obrane, Delivering security in a changing world, bijela knjiga Ministarstva obrane, prosinac 2003., Uvod lanci 1.2,2.14, 2.7, 3.1, 3.2,3.5, 4.4, 4.9, 4.10, 4.19, www.mod.uk 15 FCO, UK international priorities: A strategy for theFCO, Cm 6052, prosinac 2003., www.fco.gov.uk: Patrick VVintour, "Ministers look for the lessons in Iraq failures", Guardian, 3. prosinca 2003. 16 Geoff Hoon, govori u RUSI, 9 prosinca 2003., 26. lipnja 2003., govor Gradskome forumu, 27. studenoga 2003., www.mod.uk LJUDI ZA ODSTREL koja se pretpostavlja u drugom sluaju otvorena je za sva tumaenja i vrlo se lako

moe uporabiti za opravdanje napada, kao u sluaju napada na Irak. Doista, ti dokumenti znae ponovno sastavljanje britanske vojne strategije sa svrhom oitoga usredotoenja na ofenzivne operacije - sada Velika Britanija ima Ministarstvo napada. "Obrana" je uvijek bila pogrjean naziv, dobrim dijelom namijenjen odnosima s javnou. Velika je Britanija oduvijek imala velike kapacitete za vojne intervencije i provela je brojne ofenzivne operacije koje nemaju nikakve veze s obranom Velike Britanije ni s interesima javnosti. Ali sada se to ni ne pokuava sakriti. Geoff Hoon izjavio je kako "nae dugo iskustvo daje naznaku da puko obrambeno stajalite nee biti dostatno". Klju je u "donoenju borbe k teroristima".17 Opasnost od "terorizma" samo je pokrie za vee i ee intervencije. I dok su pitanja kao, primjerice, tko je, kada i na kojemu sastanku imenovao Davida Kellvja, posve skrenula pozornost medija na sporedni kolosijek, ministar obrane gurao je svoje planove za "novu ekspedicijsku strategiju" kojom se planira vie Iraka po cijelome svijetu. Trenutana ponienja u Iraku, uz protivljenje javnosti, vjerojatno su jedino to obuzdava Blairovu svitu. Intelektualno opravdanje te nove faze u imperijalnoj strategiji dolazi nam od "liberalnih imperijalista", kao to je Robert Cooper, vii britanski diplomat blizak Tonvju Blairu. Cooper je napisao, oito bez ikakve ironije, daje "pred postmodernistiki svijet postavljen izazov - naviknuti se na ideju dvostrukih standarda". "Meu nama", vjeruje on, "mi djelujemo na temelju prava i otvorene suradnike sigurnosti" ... "Ali kada postupamo prema staromodnijem tipu drava izvan postmodernistikoga europskoga kontinenta, moramo pribjei grubljim metodama iz prolosti - sili, preventivnim napadima, 17 Hoon, govor, 18. srpnja 2002., www.mod.uk Mark Curtis zavaravanju, svemu to je nuno za postupanje s onima koji jo uvijek ive u svijetu devetnaestoga stoljea, u kojemu svaka drava ivi sama za sebe. Meu nama, mi se drimo prava, ali kada djelujemo u dungli, moramo se sluiti zakonima dungle."18 Usporedba spisa s kojih je skinut veo tajnosti s nedavno objavljenim Vladinim publikacijama govori da se osnovne strategije tijekom vremena vrlo malo mijenjaju. Mijenjaju se samo izlike. Izvjee o osiguravanju inozemnih zaliha nafte iz veljae 2003. i strategija pojaanih globalnih intervencija iz prosinca 2003. dvije su strane iste medalje. Ranije objavljeni dokument oito je samo povod kasnijemu - novo razdoblje globalnih intervencija koje nas perfidnije nastoji uvjeriti u opravdanost metoda za napad na Irak nego to to ine proklamacije o "humanitarnoj intervenciji", terorizmu i oruju za masovno unitenje, koje, kao papagaji, ponavljaju komentatori brojnih medija i znanstveni analitiari. ! Robert Cooper, The new liberal imperialism", Observer, 7. travnja 2002. Peto poglavlje TAJNA POVIJEST POKOLJA U IRAKU Velika je Britanije ve dugo sudionik u agresiji i krenju ljudskih prava u Iraku.

Doista, mnogi korijeni sadanje krize u toj zemlji mogu se nai u stranim dogaajima iz 60-tih godina prologa stoljea. Nekada tajni britanski spisi priaju nam priu o britanskoj potpori represiji i ubijanju koje je provodio reim u Bagdadu mnogo prije dolaska Sadama Huseina. Otkrivaju nam zapanjujuu razinu sudjelovanja u agresiji na Kurde, ukljuujui i uporabu kemijskog oruja, a sve su te politike korijeni kasnije potpore Zapada Sadamu Huseinu. U ovome trenutku London i Washington na pameti imaju samo odravanje na vlasti prijateljskog reima u Bagdadu. To je politika povijesnih presedana i podloga koja ne sluti na dobro za budunost Iraka. Pad monarhije Monarhijski reim kralja Fejsala i premijera Nurija el Saida, koji je uivao potporu Velike Britanije, svrgnut je u arapskoj nacionalistikoj revoluciji 14. srpnja 1958., kojom je uspostavljena republika pod brigadirom Abdulom Karimom Kazimom. Said i kraljevska obitelj ubijeni su, a britansko veleposlanstvo, za koje se dugo znalo da predstavlja pravu vlast iza prijestolja, opljakala je svjetina, pri emu je jedan britanski dravljanin izgubio ivot. Dunosnici britanskoga veleposlanstva opisali su Mark Curtis to kao "narodnu revoluciju" utemeljenu na "nagomilanim strastima mrnje i frustracije, koje su hranili frustrirani nacionalistiki osjeaji, neprijateljstvo prema autokratskoj vladi, ogorenost prema dominaciji Zapada, gnuanje i krajnje siromatvo".1 Reim koji je Velika Britanija tako dugo podravala bio je jedan od najomraenijih u povijesti Bliskoga istoka. Velika je Britanija bila itekako svjesna njegovih represivnih osobina. U kratkom izvjeu britanskoga Ministarstva vanjskih poslova primjeuje se, primjerice, da su "bogatstvo i vlast i dalje koncentrirani u rukama aice bogatih zemljoposjednika i plemenskih eika okupljenih oko Dvora".2 Tri mjeseca prije revolucije Sir Michael Wright, britanski veleposlanik u Bagdadu, rekao je britanskome ministru vanjskih poslova Selwynu Llovdu daje "ustavni poloaj u Iraku vrlo slian onome u Ujedinjenom Kraljevstvu u vrijeme dolaska kralja Ge-orgalll. na prijestolje". Politika vlast prebivala je u palai, kralj je po volji imenovao i razrjeivao dunosti premijere, a "oporba nije smjela odravati javne skupove ni u medijima izraavati protivljenje reimu". Wright je takoer primijetio da se "uinkovitost irake slube sigurnosti znatno poveala tijekom protekle godine, dobrim dijelom zahvaljujui britanskoj pomoi u obuci i opremi". Bilo je to stanje "posvemanjeg politikog ugnjetavanja". Wright je zatim pokazao svoje stajalite o demokraciji, rekavi kako bi "potpun prestanak sadanje kontrole slobode izraavanja, zajedno s potpuno slobodnim izborima, izazvalo kaos, a vjerojatno i revoluciju". Stoga njegove preporuke nisu ile dalje od do-putanja osnivanja politikih stranaka.3 Popularna nacionalistika revolucija jednim je udarcem uklonila probritanski reim i kljuni stup britanske imperijalistike 1 Veleposlanstvo Velike Britanije, Bagdad, "Annual report, 1958 - Iraq", 29.

sijenja 1959., FO371/140896/VQ1011/l. 2 Ministarstvo vanjskih poslova, "The immediate outlook in Iraq", 24. srpnja 1958., FO371/134201/VQ1015/95. 3 M. Wright pie S Llovdu, 22. travnja 1958., FO371/134198/VOJ015/36. LJUDI ZA ODSTREL politike na Bliskom istoku. Kao jo gore, britanska je Vlada priznala da je Kazim osobno "krajnje popularan".4 Njegova je vladavina zacijelo bila autokratska, a njegove policijske snage esto su divljale u svojoj represiji, ali u usporedbi s prethodnim Saido-vim reimom Kazim je bio relativno dobroudan. Iako je Velika Britanija na samome poetku tolerirala Kazima, on se ubrzo pridruio Sukarnovim redovima u Indoneziji, Jaganovim u Britanskoj Gvajani i Naserovim u Egiptu, dakle, redovima tih popularnih nacionalistikih neprijatelja britanskih interesa u Treemu svijetu. Opasnost koju je predstavljao Kazim prikladno je saeo britanski lan Irake naftne korporacije (Iraq Petroleum Corporation, skraeno IPC), koja je kontrolirala naftu u Iraku, u dopisu upuenom britanskom Ministarstvu vanjskih poslova samo dva mjeseca prije svrgnua toga reima. Napisao je daje Kazim: "...elio Iraku dati ono to je on drao politikom neovisnou, dostojanstvom i jedinstvom, u bratskoj suradnji s drugim Arapima i u neutralnosti u odnosu na svjetske blokove moi. elio je poveati i podijeliti nacionalna bogatstva, djelomino na temelju nacionalnih i socijalnih naela, djelomino jednostavno (sic) iz suosjeanja sa siromanima. Na temelju gospodarskog probitka i pravde elio je utemeljiti novo drutvo i novu demokraciju. I elio je taj snani demokratski arapski Irak iskoristiti kao sredstvo za oslobaanje i podizanje drugih Arapa i Afroazijaca te za pomo u unitavanju 'imperijalizma', pri emu je veinom mislio na britanski utjecaj u nerazvijenim zemljama".5 Kazimova naftna politika bila je predmetom velike koliine prepiske u obznanjenim spisima i glavni razlog zato gaje Velika Britanija eljela ukloniti. Razlog je bio u tome to je Kazim 1961. najavio da iraka Vlada eli uzeti vie od 50% dobiti od 4 Veleposlanstvo Velike Britanije, Ankara, Ministarstvu vanjskih poslova, 17. srpnja 1958., FO371/134199/VQ1015/95. 5 Dopis lanova osoblja IPC-a, The political situation in Iraq", 25. studenoga 1962., FO371/170428/EQ1015/13. Mark Curtis LJUDI ZA ODSTREL izvoza nafte, a alio se i na to da britanske kompanije fiksiraju cijene nafte. Cilj zakona donesenog u prosincu bio je uskratiti kompaniji IPC oko 99,5 posto prava na eksploataciju nafte, a iskljuena podruja obuhvaala su dragocjena naftna polja. Nacrt toga zakona, kojim se osniva nova Iraka nacionalna naftna korporacija (Iraq National Oil Corporation), objavljenje u listopadu 1962., ali nije stupio na snagu prije dravnoga prevrata, kojim je u veljai 1963. Kazim uklonjen s vlasti. Takoer je glavna britanska bojazan bilo i irako polaganje prava na Kuvajt.

Godine 1961. Velika je Britanija iskrcala svoje vojne snage u Kuvajtu kako bi, navodno, obranila Kuvajt od neposrednoga irakog napada. Ali, obznanjeni spisi pokazuju da su britanski planeri izmislili opasnost od Iraka kako bi opravdali britansku intervenciju i osigurali ovisnost voa drava bogatih naftom o britanskoj "zatiti", kao stoje to opisano u knjizi Web of Deceit (Mreaprijevara).6 Pokolji iz 1963. Kazimovje reim pao, a Kazim je pogubljen 8. veljae 1963., u dravnom udaru pod vodstvom generala Abdula Arifa i premijera generala Abdula al Bakra iz stranke Bas, koja je tako prvi put dola na vlast. Taj dravni udar bio je rezultat velike pomoi CIA-e, a glavni um iza te organizacije bio je William Lakeland, koji je obavljao dunost ataea u amerikome veleposlanstvu u Bagdadu. Sjedinjene Amerike Drave su se i prije toga aktivno urotile kako bi ubile Kazima. CIA-in Odbor za zdravstvo, kako su ga zvali, jednom je prilikom Kazimu poslao otrovnu maramicu s inicijalima, ali ona ili nije djelovala ili nije dospjela do njega. Prema autoru Saidu Aburiu, SAD je i prije inzistirao na provedbi podrobnog plana unitenja irake komunistike stranke kao snage u irakoj politici, a pod time se mislilo na fiziko uklanjanje njezinih lanova. CIA je voama dravnoga udara iz veljae dala popis imena, od kojih je oko 5.000 ljudi uhieno i ubijeno. Meu njima je bilo i viih vojnih asnika, i odvjetnika, profesora, uitelja i lijenika. A meu njima je bilo i trudnica i staraca, od kojih su mnogi mueni pred oima njihove djece. Pogubljenja su se veinom poinjala individualno. U kune posjete ili su streljaki odredi, koji su znali gdje se kriju njihove rtve i koji su ljude ubijali na licu mjesta. "Robert Korner, lan amerikoga Vijea za nacionalnu sigurnost, izjavio je neposredno poslije toga predsjedniku Kennedvju: "Dravni je udar dobit za nau stranu".7 Sadam Husein, tada mladi lan stranke Bas, bio je vrlo upleten u taj dravni udar. Kao iraki izgnanik u Kairu on je, zajedno s ostalim zavjerenicima, jo od 1961. izvlaio korist iz kontakata s CIA-om koje je dogovarao iraki ogranak egipatskih obavjetajaca. Tijekom dravnoga udara Sadam je pourio iz Kaira i osobno je sudjelovao u muenju ljeviara tijekom tih pokolja.8 I Velika je Britanija ve dugo eljela vidjeti Kazimov pad. U objavljenim se spisima spominje i britanska spremnost na sudjelovanje u njegovom svrgavanju, a s nekoliko spisa iz toga razdoblja jo nije skinut veo tajnosti. Vjerojatno je Velika Britanija unaprijed znala za taj dravni udar, ali ne postoje izravni dokazi o tome daje bila u kontaktu sa zavjerenicima. Pet mjeseci prije dravnoga udara iz veljae, dunosnik britanskoga Ministarstva vanjskih poslova u svojoj noti donosi stajalite britanskoga veleposlanika da "to Kazim prije padne, to bolje, i ne bismo trebali biti odve izbirljivi oko stvari koje e pomoi ostvarenju toga cilja". Bilo je i izvjea o tome kako britanski veleposlanik Sir Roger Allen podupire "politiku protiv Kazima". Jedna nota, koju je Allen napisao pet tjedana prije 6 Vidi Web of Deceit, Dvanaesto poglavlje. 7 Aburish, A Brutal Friendship, str. 139.-140.

8 Isto, str. 137., 139. Mark Curtis dravnoga udara, odnosi se na zavjeru protiv Kazima i u njoj stoji kako su "nas uvjerili da je urota pozorno razraena do u tanine te da su odabrana imena svih onih kojima je sudba namijenila kljune poloaje". Ali ta nota nije znaila da e general Arif, koji je naposljetku predvodio taj dravni udar, postati samo obinom figurom. Allen takoer primjeuje koliko je vana injenica to se ne opaa kako je njegovo osoblje u Bagdadu "svjesno ili ak upleteno u tu zavjeru, a ja sam nedavno ponovno naglasio lanovima toga osoblja, ukljuujui i novoga ataea, da uvijek moramo postupati s najveim oprezom".9 Jedanaest dana prije dravnoga udara ameriki otpravnik poslova u Bagdadu rekao je veleposlaniku Allenu kako je dolo "vrijeme da ponemo prikupljati zasluge kod Kazimovih protivnika radi onoga dana kada e ovdje doi do promjene vlasti". Allen je zakljuio: "Prvi put otkad sam ovdje imam osjeaj da e se kraj dogoditi u bliskoj budunosti". Ovo doista djeluje kao dojava, barem sa strane Sjedinjenih Amerikih Drava, ije je veleposlanstvo gledalo kroz prste zavjerenicima. I doista, samo dan poslije dravnoga udara, 9. veljae, Roger Allen je brzojavio britanskome Ministarstvu vanjskih poslova kako se od novoga irakoga ministra obrane "oekuje da postane zapovjednikom zranih snaga u sluaju dravnoga udara", to pokazuje da se ipak sve znalo unaprijed.10 Neupitno je da su britanski dunosnici u Bagdadu i u Londonu znali za te pokolje i da su s odobravanjem doekali novi reim koji je te pokolje provodio. Iz spisa je jasno da su Roger Allen i jo jedan dunosnik veleposlanstva pratili izvjea irakoga radija o prva dva dana dravnoga udara. Poruke koje je slao novi 9 F. Maynard, nota, 27. rujna 1962., FO371/164235/EOJ015/83; C. ope, nota, 1. listopada 1962., isto; R. Allen pie S. Cravvfordu, 31. prosinca 1962., FO371/170428/EQ1015/05. 10 R. Allen pie S. Crawfordu, 28. sijenja 1963., FO371/170428/EQ1015/ 26; R. Allen pie Ministarstvu vanjskih poslova, 9. veljae 1963., isto, EQ1015/ 36. LJUDI ZA ODSTREL reim pozivale su ljude da "pomognu u unitenju svih onih koji pripadaju komunistima i u njihovom iskorjenjivanju". Od ljudi se trailo da "unite kriminalce" i da ih "ubiju sve, da ubiju sve kriminalce". Sve te objave ponovljene su po nekoliko puta. Allen je Ministarstvu vanjskih poslova 11. veljae rekao daje "radio poticao ljude na progon komunista. ini se da su borbe do kojih je dolo, svakako, dijelom bile usmjerene protiv komunistikih simpatizera". Prijepis svih tih poruka dostavio je britanskome Ministarstvu vanjskih poslova 15. veljae..11 Britanski vojni atae u veleposlanstvu u Bagdadu, u dopisu od 19. veljae, izjavio je kako je 9. veljae dolo do "pucnjave u cijelome gradu" i do "okruivanja komunista" te je dodao: "Budui da se veleposlanstvo nalazi u dijelu grada koji je sjedite komunista, cijeloga se dana moglo uti pucnjavu iz vatrenog oruja". Dana 10. veljae veleposlanstvo je izvijestilo Ministarstvo vanjskih poslova o "okruivanju komunista" i o "sporadinim pucnjavama u raznim dijelovima grada".

Istoga dana Ministarstvo vanjskih poslova navodi kako su "poduzete snane mjere protiv komunista".12 Dana 11. veljae veleposlanstvo je izvijestilo o "pucnjavi" u rubnim dijelovima grada, gdje se vjerovalo da se nalaze komunisti, i o "priama o veem broju mrtvih, najvjerojatnije civila, ali to jo nije potvreno".13 Dana 26. veljae veleposlanstvo je tvrdilo da nova vlada pokuava "zgaziti organizirani komunizam u Iraku" te da kolaju glasine o tome kako su "svi vodei komunisti uhieni te da ih je 11 D. Haskell pie D. Goodchildu, 15. veljae 1963., FO371/170432/ EQ1015%104; R. Allen pie Ministarstvu vanjskih poslova, 11. veljae 1963., FO371/170431/EQ1015/68. 12 Izvjee vojnoga ataea, "The revolution in Iraq", 19. veljae 1963., FO371/ 170434/EQ1015/126: Veleposlanstvo, Bagdad, Ministarstvu vanjskih poslova, 10. veljae 1963., FO371/170428/EQ1015/39; Ministarstvo vanjskih poslova veleposlanstvu, Teheran, 10. veljae 1963., isto, EQ1015/33. 13 Veleposlanstvo, Bagdad, Ministarstvu vanjskih poslova, 11. veljae 1963., FO371/170431/EOJ 015/64. Mark Curtis pedeset pogubljeno u tiini", ali dodaje da "moda u tome nema ni trunke istine".14 Pismo koje je Iraka naftna korporacija sljedeega mjeseca uputila britanskome Ministarstvu vanjskih poslova odnosilo se na "progon komunista", s naznakom da emo "jo vidjeti u kojoj e mjeri oni biti uniteni". est tjedana poslije dravnoga udara dunosnik britanskoga Ministarstva vanjskih poslova pie o "krvoproliu" i kako "ne bismo smjeli dopustiti da nas vide kako u javnosti zagovaramo takve metode guenja komunizma". "Vrlo je mogue", izjavljuje taj dunosnik, "daje takva okrutnost bila nuna kao kratkorono prikladno sredstvo".15 "S komunistikom se opasnosti odluno obraunato", pie britanski veleposlanik u Iraku u noti upuenoj Alecu Douglas-Ho-meu u svibnju, dodajui kako je iraka Vlada izjavila da sada imaju 14.000 politikih zatoenika i da su "zatvori i dalje prenapueni zbog politikih uhienika". U lipnju, dunosnik Ministarstva vanjskih poslova Percy Cradock, koji je poslije postao predsjednikom Zajednikog odbora za obavjetajne slube, navodi kako "iraki reim i dalje nastavlja s otrom represijom na komuniste" s 39 nedavno najavljenih pogubljenja.16 Britansko Ministarstvo vanjskih poslova znalo je daje pokolj komunista u cijelosti bio jedna napadaka operacija. A dana 9. veljae izjavilo je, primjerice, kako su se ta ubijanja dogaala "u vrijeme kada ne postoje pokazatelji o opasnosti od komunizma ili o bilo kakvoj uinkovitoj oporbi novoj vladi".17 Britanski su dunosnici, zapravo, podravali te pokolje. Ro-ger Allen je tjedan dana poslije dravnoga udara izjavio Mini14 R. Munro pie D. Goodchildu, 26. veljae 1963., FO371/170434/EQ1015/ 64. 15 R. Lawson pie G. Hilleru, 2. oujka 1963., FO371/170434/EOJ015/131; D. Goodchildpie R. Munrou, 21. oujka 1963., FO37V170446/EQ1018/3.

16 R. Allen pie nadvojvodi Homeu, 17. svibnja 1963., FO371/170437/EQ1015/ 186; P. Cradock, zapisnik, 10. srpnja 1963., FO371/170439/EOJ015/236. 17 Ministarstvo vanjskih poslova veleposlanstvu, Amman, 9. veljae 1963., FO371/170428/EQ1015/37. LJUDI ZA ODSTREL starstvu vanjskih poslova kako se "i dalje nastavlja proces istjerivanja komunista u Bagdadu i drugim gradovima", ali da e se "problem komunizma i dalje zadrati": "Sadanja vlada ini sve to moe te sam stoga uvjeren kako je trebamo podrati i pomoi joj da se dugorono uvrsti kako bi se opasnost od komunizma postupno smanjila." Nova vlada, napisao je, "vjerojatno prilino dobro odgovara naim interesima". U drugom dopisu poslanom istoga dana napisao je kako je, budui da je "vrlo vjerojatno da e komunistika oporba nastaviti s djelovanjem" i da, po njegovom miljenju, ne postoji nikakva alternativa ovoj vladi, "stoga nuno da se ona brzo konsolidira". Trebat e joj "sva mogua potpora i novac".18 Tada je britansko Ministarstvo vanjskih poslova ve bilo poslalo dopis raznim veleposlanstvima, u kojemu objanjava stajalite Velike Britanije prema tome dravnom udaru. U tome dopisu stoji kako je novi reim "ve poduzeo snane mjere protiv lokalnih komunista" te da e se vjerojatno uspjeti odrati "represija nad lokalnim komunistima", dok e jedan od kljunih problema biti i "pacifikacija Kurda". "elimo svako dobro novome reimu", stoji u tome dopisu, poslije naznake o loim odnosima Velike Britanije i prethodnoga, Kazimovog reima.19 U jednom kratkom izvjeu Ministarstva vanjskih poslova takoer se navodi kako su novi vladari "pokazali hrabrost i postojanost u kovanju i provedbi svoje zavjere" te da bi oni trebali biti "poneto prijateljskije raspoloeni prema Zapadu".20 Allen se sastao s ministrom vanjskih poslova novoga irakoga vojnog reima dva dana poslije dravnoga udara. U njegovim 18 R. Allen pie Ministarstvu vanjskih poslova, 15. veljae 1963., FO371/ 170502/EQl 532/23 i EQ1532/26. 19 Ministarstvo vanjskih poslova pie razliitim veleposlanstvima, 12. veljae 1963., FO371/170432/EQ1015/99. 20 Ministarstvo vanjskih poslova, "The outlook in Iraq", 15. veljae 1963., FO371/170433/EQ1015/lll. Mark Curtis se spisima uope ne spominje da su se tada dotaknuli pitanja ubijanja. Sastanak se opisuje kao "krajnje prijateljski".21 Doista, ni u jednom od spisa koje sam ja vidio uope se ne spominje zabrinutost zbog ubijanja. Jedina reakcija koju su smjesta dobili od britanske Vlade bila je potpora onima koji su ta ubijanja provodili. Tako su britanski dunosnici izjavili kako bi trebali "ispitati sva mogua sredstva ostvarivanja koristi od trenutane antikomunistike klime u Iraku" i uloiti "velike napore kako bi se s novim vladarima uspostavilo veze". Ministarstvo vanjskih poslova preporuilo je razliite naine "iskazivanja dobronamjernih gesta" novome reimu, ukljuujui i "susretljivost pri nabavki naoruanja" te "organiziranju

teajeva vojne obuke ako ih Irak eli". Taj je dopis napisan istoga dana kada je Allen Ministarstvu vanjskih poslova dostavio prijepis radijskih poruka kojima se Iraane potie da "ubijaju kriminalce".22 Veleposlanstvo u Bagdadu preporuilo je, na slian nain, "neku vrstu gesta dobrodolice onima koji su patili u procesu likvidacije komunizma u Iraku", tj. onima koji su patili u procesu pobjede nad komunizmom, a ne onima koji su bili rtve pokolja. To bi trebalo uiniti kao "zahvalu za ovdje uloene antikomunistike napore".23 Politika Londona bila je smjesta diplomatski priznati novi reim te s njim uspostaviti "poslovne veze". Politika je takoer bila "uspostaviti, to je prije mogue, prijateljske veze sa lanovima stranke Bas i s nacionalistikim voama," te pozvati u London lanove Nacionalne garde (tj. organizacije koja je pomogla u provedbi pokolja). Ali to bi trebalo uiniti "pod nekim drugim 21 Ministarstvo vanjskih poslova pie^veleposlanstvu, Ankara, 10. veljae 1963., FO371/170428/EQ1015/40. 22 A. Ehvell pie R. Munrou, 14. oujka 1963., FO371/170446/EOJ018/3; notu napisao dunosnik IRD-a; isto tu; Ministarstvo vanjskih poslova, "The outlookinlraq". 23 R. Munropie D.Goodchildu,6. oujka 1963.,FO371/164235/EQ1018/3. LJUDI ZA ODSTREL izgovorom" kako bi se to dralo u tajnosti te kako bi se u javnosti izbjeglo njihovo identificiranje s tom odreenom skupinom. Jednaku politiku vodile su i Sjedinjene Amerike Drave. Vii dunosnik amerikoga Ministarstva vanjskih poslova britansko-me Ministarstvu vanjskih poslova rekao je da, ako dravni udar "rezultira reimom na ijemu e elu biti stranka Bas, postoji vea vjerojatnost da e SAD prihvatiti njihovu politiku".24 Postojala je nada da je jedna od prednosti novoga reima bila "prilika za novo razdoblje u odnosima naftnih kompanija i irake Vlade" i za promjenu prijanje, tj. Kazimove naftne politike, ija je Iraka naftna korporacija, sasvim jasno, bila opasnost po dominaciju zapadnih naftnih kompanija.25 Tjedan dana poslije dravnoga udara Roger Allen radosno je izvjeivao o tome kako su se stvari "gotovo vratile u normalno stanje", nadajui se daje "razdoblje frustracije" pod Kazimovom vlau sada iza njih "te da e ovdje biti mjesta i za relativno konstruktivan rad". To je napisano uz puno priznanje da "problem komunista i beskunika ovdje, ipak, ni u kom sluaju, nije potpuno rijeen", stoga e reim vjerojatno nastaviti s represijom nad komunistima. Ve u travnju Allen se pozivao na "nae prijateljstvo s novim reimom".26 Ministarstvo vanjskih poslova spomenulo je i potrebu "voenja evidencije" novoj organizaciji, koju su osnovali laburistiki lanovi Parlamenta, zvanoj Britanski odbor za obranu ljudskih 24 Veleposlanstvo, Bagdad, pie Ministarstvu vanjskih poslova, 10. veljae 1963., FO371/170428/EQ1015/53; D. Goodchiled pie R. Munrou, 21. oujka 1963., FO317/170446/EOJ018/3; Veleposlanstvo, Washington, pie Ministarstvu

vanjskih poslova, 10. veljae 1963., FO371/170430/EOJ015/46. 25 Kratko izvjee Ministarstva vanjskih poslova, 19. veljae 1963., FO371/ 17O5O2/EQ1532/28. 26 R. Allen pie Ministarstvu vanjskih poslova, 13. veljae 1963., FO371/ 170432/EQ1015/82; R. Allen pie Ministarstvu vanjskih poslova, 15. veljae 1963., FO371/170433/EOJ015/120; R. Allen pie nadvojvodi Homeu; 22. veljae 1963., FO371/170434/EOJ015/125; r. Allen pie G. Hilleru, 25. travnja 1963., FO371/170461/EOJ 051/2. Mark Curtis LJUDI ZA ODSTREL prava u Iraku, kojoj je na pamet pala ideja da posjeti Irak i istrauje ubojstva. Veleposlanstvo je takoer "upozorilo" Ministarstvo vanjskih poslova na sline aktivnosti za ljudska prava, koje je pokrenuo lord Bertrand Russell i koje su opisivali kao "izvor iritacije" u englesko-irakim odnosima.27 Jo jedna prednost za Veliku Britaniju bilo je i stajalite novoga reima prema Kuvajtu. Nakon stoje svrgnut Kazim, Velika je Britanija savjetovala Kuvajtu da podmiivanjem novoga reima pretekne svaku opasnost koju bi taj reim mogao predstavljati po neovisnost Kuvajta. Novoj je vladi stranke Bas Kuvajt platio 50 milijuna funta, to, prema Saidu Aburiu, nairoko objanjava Sadamov pokuaj zastraivanja Kuvajta 1990. i 1991., prije samoga napada, kako bi iznudio novac koji bi zadovoljio financijske potrebe Iraka.28 Naoruavanje agresora No, upletenost Velike Britanije u nasilje u Iraku see mnogo dalje od dravnoga udara iz veljae. Jo 1963. Velika je Britanija podravala agresiju irake Vlade protiv Kurda. Presedan koji je napravljen u tome razdoblju ima vrlo vanu ulogu u razumijevanju naina na koji se Sadam Husein uspio nekanjeno izvui poslije uasnoga nasilja nad Kurdima iz 80-tih godina prologa stoljea. Dana 10. lipnja 1963. iraka je vojska zapoela estok napad na Kurde, ija se borba za neovisnost o Bagdadu pojaala 1961.1 Kurdi su traili svoj udio u irakoj nafti i odlazak arapskih vojnih snaga iz Kurdistana, sjevernoga podruja Iraka. Britanski su dunosnici opazili "namjeru Iraka da provede teroristiki napad". Tijekom operacija koje su trajale deset dana napisali su: "Vojska je sada oito zauzeta ienjem i unitavanjem kurdskih sela u okolici Kirkuka". S dvije treine irake vojske u akciji na sjeveru, britansko Ministarstvo vanjskih poslova izvjeuje kako "je sasvim jasno da iraka Vlada ulae sve raspoloive napore kako bi jednom zauvijek rijeila problem Kurda". Iraka je vojska primjenjivala "bezobzirne taktike", ukljuujui i napade iz zraka..29 Dana. 22. lipnja britansko veleposlanstvo u Bagdadu ovako je izvijestilo London: "Surove metode koje primjenjuje vojska vjerojatno e neko vrijeme naruavati arapsko-kurdske odnose. Vojska je uspjela oistiti kurdska sela na nizinskim podrujima oko najosjetljivijih toaka... Prihvaena metoda jest osvojiti sela, jedno po jedno, gaanjem sa sigurne udaljenosti iz tenkova, dajui pritom vrlo kratka ili nikakva upozorenja stanovnitvu. Poslije sigurnoga razdoblja na scenu stupa

Nacionalna garda ili Kurdi koje je platila vlada da pljakaju... U nekim sluajevima, primjerice, u kurdskom naselju Kirkuka, kue su ruili ak i buldoerima. Rezultat toga jest da mukarci bjee u brda, da su ene i djeca esto ostavljeni sami, da se sami brane, sela se trenutku naputaju, u mrtvoj tiini."30 Britansko Ministarstvo vanjskih poslova shvatilo je kako u toj agresiji postoje neke opasnosti po interese Velike Britanije. Bojali su se da bi "neuspjena agresija mogla ugroziti sadanji reim u Iraku", da bi borba mogla poveati mogunost da Rusi ponu raditi probleme u Kurdistanu, da bi se kurdski nemiri 27 D. Goodchild pie H. Maynardu, 17. svibnja 1963., FO371/170446/ EOJ018/10. 28 Aburish, A Brutal Friendship, str. 141. 29 Veleposlanstvo, Washington, pie Ministarstvu vanjskih poslova, 12. lipnja 1963., FO371/170438/EOJ015/206; Veleposlanstvo, Bagdad, pie Ministarstvu vanjskih poslova, 21. lipnja 1963., isto, EQ1015/205; Ministarstvo vanjskih poslova pie razliitim veleposlanstvima, 14. lipnja 1963., isto, EQ1015/ 217; Kratko izvjee Ministarstva vanjskih poslova, "Resumption of the Kur-dish war in Iraq", 19. lipnja 1963., FO371/170481/EOJ192/67. 30 E. Mavnard pie D. Goodchildu, 22. lipnja 1963., FO371/170447/ EQ1019/4. U Mark Curtis mogli proiriti i na Tursku, Iran i Siriju, a postojala je i opasnost od oteenja naftnih postrojenja kompanije IPC i prekida protoka nafte. Na tome popisu Ministarstva vanjskih poslova vrlo su uoljivo nedostajale posljedice to e ih te borbe imati po kurdski narod.31 Spisi daju podatke o tome kako je britanski veleposlanik ohrabrivao Bagdad da s Kurdima pregovara o naseljima, ali kada je ta agresija pokrenuta, Velika je Britanija spremno pruila potporu irakoj Vladi. Prije nego li je Bagdad zapoeo operacije, Velika je Britanija ve odobrila izvoz velikih koliina oruja, za koje je znala da e se koristiti protiv Kurda. DouglasHome je u jednom pismu napisao "da bi irake potrebe za orujem, openito, trebalo zadovoljiti to je prije mogue". Dana 11. travnja britanska je Vlada odobrila izvoz 250 oklopnih transportera Saracena, koji su, kako je priznato, "bili vjerojatno namijenjeni agresiji na Kurde". Odobren je i izvoz topnikoga streljiva, 22 borbena zrakoplova Hun-ter i rakete za ve postojee irake Huntere, "to je opet, vjerojatno, bilo namijenjeno borbi protiv Kurda". "Posrijedi je velika trgovinska dobit koja se moe ostvariti", komentirao je odbor ministara, a "ima i dosta mjesta za izvoz vojne opreme". Bio je to posao vrijedan 6 milijuna funta.32 Dunosnici su odluili odgoditi isporuku nekih raketa, budui da: "Moramo zadovoljiti neke irake zahtjeve, kako bismo im omoguili da zadre svoje ciljeve u odnosu na Kurde. Ali ne bih savjetovao da im se zalihe isporuuju previe velikoduno, budui da bi ih to moglo ohrabriti da postanu jo nepopustljiviji s Kurdima, a ako doe do borba i neselektivnih raketnih napada, 31 Ministarstvo vanjskih poslova pie razliitim veleposlanstvima, 14. lipnja 1963., FO371/170438/EQ1015/217.

32 G. Hiller, Arms for Iraq", 7. lipnja 1963., FO371/170489/EOJ224/8; Ministarstvo vanjskih poslova pie u Amman, lOtravnja 1963., FO371/170479/ EQ1192/21; Odbor ministara za strateke izvoze, kratko izvjee sa sastanka od 8. travnja 1963., isto, EQ1192/25. LJUDI ZA ODSTREL mogue je da emo se suoiti s kritikama Parlamenta i javnosti."33 Nakon stoje Irak napao Kurdistan, britanska je Vlada i dalje vijeala o tome hoe li isporuiti rakete, to je prilino "osjetljivo pitanje" budui da su one "namijenjene za uporabu protiv Kurda". U spisima se humanitarne posljedice uope ne razmatraju, nego samo uinak po odnose s javnou: "Vijesti o borbama mogle bi izazvati kritike javnosti prema naoj odluci da Irak opskrbimo naoruanjem", stoji u kratkom izvjeu za britansku Vladu.34 Dva tjedna poslije napada britansko Ministarstvo vanjskih poslova napisalo je da "smo spremni uiniti sve to je u naoj moi kako bismo zadovoljili irake potrebe na podruju oruja i obuke", iako je Vlada i dalje bila sklona odgaati isporuku raketa, zbog kojih je Irak na nju pravio pritisak. U srpnju je Vlada odobrila izvoz 500 "razornih" raketa. Vii zapovjednik irakih zranih snaga, brigadir Hilmi, rekao je britanskome veleposlaniku u Bagdadu da "im je to oruje potrebno sada kako bi svoj rat protiv pobunjenika priveli brzo i uspjeno kraju". Kada mu je reeno da e Velika Britanija ipak isporuiti te rakete, Hilmi je bio "iskreno zahvalan" prema veleposlaniku, koji je dodao kako bi taj zapovjednik "bio zadovoljan i naom obinom gestom".35 U izvjeu Ministarstva vanjskih poslova upuenom veleposlanstvima, u kojemu se objanjava britanska politika, kae se ukratko kako smo "cijelo vrijeme drali moguim da e sve oruje koje isporuimo biti uporabljeno protiv Kurda. No taj smo argu33 G. Hiller, "Arms for Iraq", 29. svibnja 1963., FO371/170480/EOJ192/52. 34 Kratko izvjee za ured Vlade, 11. lipnja 1963., FO371/170438/EOJ015/ 212. 35 Kratko izvjee Ministarstva vanjskih poslova, 25. lipnja 1963., FO371/ 170480/eq 1192/57; P. Cradock pie A. Campbellu, 12. srpnja 1963., FO371/ 170481/EOJ192/63; R. Allen pie Ministarstvu vanjskih poslova, 18. lipnja 1963., FO371/170489/EQ1224/16; R. Allen pie Ministarstvu vanjskih poslova, 3. srpnja 1963., FO371/170490/EOJ224/21. Mark Curtis ment morali odmjeriti s drugim imbenicima", tj. razvijanjem dobrih odnosa s novim irakim vladarima i s njihovim odvraanjem od sovjetskih vojnih zaliha.36 Potkraj kolovoza 1963. irake zrane snage dobile su 500 raketa Hunter, jo 1.000 ih se trebalo isporuiti prvoga rujna, jo 500 prvoga listopada, a jo 18.000 takvih raketa trebalo se isporuiti poslije. Slijedom toga, britanska je Vlada izdala odobrenja za isporuku 280.000 komada streljiva za oklopne transportere Saracen, minobacakie mine, granate srednjeg kalibra, protuoklopne helikoptere i poluautomatske puke.37 Velika je Britanija udovoljila i zahtjevu Iraka da mu poalje tim za popravke oruja

na tenkovima Centurion koje mu je isporuila. No, britansko Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da je nastavak irakih operacija protiv Kurda "kakljivo politiko pitanje". Nije se moglo dopustiti da ljudi otkriju kako britanski slubenici odlaze na podruja na kojima se vode borbe. Stoga, "ako se tenkovsko oruje pokvari na sjeveru, oni e jednostavno morati dovui te tenkove u Bagdad i ondje ih popraviti".38 Ne postoji nikakva dvojba o tome daje britanska Vlada dobro znala to odobrava. Primjerice, u listopadu su dunosnici Ministarstva vanjskih poslova odobrili izvoz razornih granata, uz dogovor da e se "one vjerojatno koristiti ne samo za razaranje toaka koje su osvojili Kurdi, nego i za razaranje kurdskih sela".39 To sudjelovanje Velike Britanije u razaranju kurdskih sela bilo je pretea iste takve britanske politike tijekom irake agresije na Kurde iz 80-tih godina prologa stoljea, te turskoga terorizma protiv Kurda iz 90-tih godina prologa stoljea. 36 Ministarstvo vanjskih poslova pie razliitim veleposlanstvima, 14. lipnja 1963., FO371/170438/EQ1015/217. 37 D. Goodchild pie H. Morelandu, 27. kolovoza 1963., FO371/170490/ EQ1224/24; J. Robev pie Ministarstvu vanjskih poslova, 9. srpnja 1963, isto. 38 D. Goodchild pie R. Huttonu, 20. rujna 1963., FO371/170485/EQl 194/6. 39 W. Morris, zapisnik, 8. listopada 1963., FO371/17O482EQ1192/91. LJUDI ZA ODSTREL Doista, britanski su dunosnici bili svjesni daje iraka agresija koju su podravaju, moda, genocid. U jednom zapisniku iz rujna Ministarstvo vanjskih poslova navodi kako su "irake metode iznimno surove i postoji mogunosti da Irak bude optuen za pokuaj unitenja ili smanjenja broja Kurda kao nacionalne manjine". Dana 6. srpnja britansko je veleposlanstvo u Bagdadu izjavilo britanskom Ministarstvu vanjskih poslova: "...ini se da vie Kurda ubijaju nego to ih zarobljavaju. Neki su nam dunosnici dali do znanja da bi to mogla biti i namjerna politika... Od tada smo uli izvjea o namjeri drastinog smanjivanja broja kurdskoga stanovnitva na sjeveru i naseljavanja toga podruja Arapima te o gaenju koje neki arapski asnici osjeaju prema metodama koje se primjenjuj, opisujui ih kao dugorono nehumane i kao posljedice loih savjeta. To je nedvojbeno namjerno razaranje sela... Iraka je Vlada... pribjegla primjeni sile bez ikakvih uobiajenih jamstava za zatitu civila i moda s namjerom smanjenja broja kurdske manjine u Iraku, ili barem njezina trajnoga zastraivanja."40 Vaan je datum ovoga dopisa, jer, veina britanskoga naoruanja isporuena Iraku i namijenjena uporabi protiv Kurda odobreno je poslije toga datuma. Dakle, tadanja britanska politika bila je slina onoj kada je pojaala potporu Sadamovom reimu, poslije irakoga napada kemijskim orujem na Kurdistan, u oujku 1988. godine. Britanska politika prema Iraku 1963. i 1988., jo je po neemu bila slina - po nastojanjima Velike Britanije da se protiv Iraka ne poduzimaju nikakve meunarodne mjere. Godine 1963. britanski su dunosnici radili na tome da se u

UN-u ne raspravlja o optubama za genocid u Iraku. Nacrt kratkog izvjea Ministarstva vanjskih poslova, s datumom od 12. rujna 1963., nosi naslov: "Politika genocida koju provodi Vlada Republike Irak 40 Ministarstvo vanjskih poslova, zapisnik, "Arms for Iraq", 13. rujna 1963., FO371/170492/EQ1224/70; E. Mavnardpie D. Goodchildu, 6. srpnja 1963., FO371/170448/EOJ 019/21. Mark Curtis protiv kurdskoga naroda - razlozi za protivljenje uvrtavanja na dnevni red". U tome se kratkom izvjeu daju smjernice britan-skome izaslanstvu u UN-u: "oito je da vlada Njezinoga Velianstva eli da se to pitanje ukloni to je prije mogue".41 Dunosnik Ministarstva vanjskih poslova William Morris naznaio je kako e, ako se pitanje o genocidu uope i postavi pred UN-om, "naa najbolja politika biti suzdravanje od glasovanja" i "izbjegavanje bilo kakva komentara, ako to ikako budemo mogli". Morris je takoer objasnio da bi podizanje optunice za genocid znailo uplitanje UN-a u unutranje stvari drava lanica, to je u suprotnosti s njihovom poveljom, a "za nas bi to bilo vrlo nepovoljno u kontekstu bilo kakvih problema na naim in-tersnim podrujima".42 Izvoz britanskoga naoruanja i obuke takoer bi mogao pomoi "unutranjoj sigurnosti", tj. pruanju potpore unutranjoj represiji toga vojnoga reima. Priznato je da je britanska pomo u popravcima irakih tenkova Centurion bila namijenjena upravo toj svrsi: "dvije regimente tenkova Centurion tvore okosnicu njihove unutarnje sigurnosti u Bagdadu". Zrakoplovi Hunter isporueni su kada se znalo kako bi to "moglo pojaati sposobnost Iraka da bude gospodar u vlastitoj kui (irake zrakoplovne snage igrale su vanu ulogu u svrgavanju Kazima i preuzimanju vlasti u Bagdadu)."43 Doista, tijekom dravnoga udara u veljai zrakoplovi Hunter, koje je isporuila Velika Britanija, koriteni su za napade na zgradu irakoga Ministarstva obrane, gdje se tada skrivao Kazim. Taj se scenarij deset godina poslije ponovio u ileu, kada su Hun-teri koje je isporuivala Velika Britanija takoer uspjeno kori41 Nacrt kratkoga izvjea Ministarstva vanjskih poslova, 12. rujna 1963., FO371/170449/EQ1019/45. 42 W. Morris, zapisnik, 26. rujna 1963., FO371/170449/EQ1019/54; W. Morris, "Genocide in Kurdistan", 16. rujna 1963., isto, EQ1019/45. 43 R. AUen pie Ministarstvu vanjskih poslova, 4. prosinca 1963., FO371/ 17O485/EQ1194/11; Ministarstvo vanjskih poslova pie veleposlanstvu, Teheran, 22. travnja 1963., FO371/170489/EQl 224/4. LJUDI ZA ODSTREL teni za napad na palau u kojoj je boravio predsjednik Salvador Allende, izabran na demokratski nain (vidi etrnaesto poglavlje). Agresija na Kurde nastavila se i 1963., prije nego to je, zapravo, dospjela u pat poziciju. U travnju 1965. Irak je pokrenuo ono to se pokazalo kao jo jedna jednogodinja ofenziva, sa slinim stupnjem surovosti, sve dok u lipnju 1966. nije

potpisan sporazum kojim je Kurdima dana odreena autonomija. U srpnju 1965. britansko veleposlanstvo navodi da su "kurdske rtve veinom civilno stanovnitvo, koje je ponovno podvrgnuto velikoj patnji, zbog neselektivnih zrakoplovnih napada". Neselektivni zrakoplovni napadi jesu tisue raketa i drugog streljiva koje su isporuile Douglas-Homeova i Wilsonova vlada, ispaljene iz zrakoplova irakih zrakoplovnih snaga tipa Hawker Hunter 27. Takoer se znalo da se "iz tih irakih Huntera bacaju" i napalm bombe. Sela su tako i dalje sravnjivana s temeljem, to je ilo ruku pod ruku s "prisilnom dekurdizacijom" nekih podruja Kurdistana.44 Velika je Britanija nastavila izvoziti naoruanje u Irak i poslije 1964., kada je konzervativnu vladu zamijenila laburistika vlada. Ova je sredinom 1965. sazvala Parlament kako bi zaustavila izvoz naoruanja u Bagdad, a istodobno je izjavljivala da "vlada Njezinoga Velianstva nema nikakvu namjeru uskratiti normalnu pomo irakoj Vladi u obliku isporuka naoruanja".45 Tada su ve pristigle goleme narudbe, ukljuujui i 17.000 raketa tipa Hunter, koje je trebalo isporuiti u srpnju, i opet sa znanjem da e se one koristiti protiv Kurda. Wilsonova je vlada takoer pristala opskrbiti Irak s 40 borbenih zrakoplova tipa Lightning. 44 E. Mavnard pie C. Brantu, 30. srpnja 1965., FO371/180813/EOJ019/ 75; Nacrt kratkoga izvjea Ministarstva vanjskih poslova, lipanj 1965., FO371/ 18O83O/EQ1192/29; S. Egerton pie C. Brantu, 15. sijenja 1966., FO371/ 186747/EQ1019/2. 45 Ministarstvo vanjskih poslova pie veleposlanstvu, Bagdad, 8. srpnja 1965., FO371/180830/EOJ 192/41. Mark Curtis U kratkom izvjeu Ministarstva vanjskih poslova iz lipnja 1965. stoji da "smo nastavili s naim isporukama naoruanja Iraku, ak i tijekom razdoblja borbe protiv Kurda" radi odravanja veza s irakom vojskom, koja je prikazivana kao "iraki vladajui sloj", kako bi se smanjile isporuke naoruanja Iraku iz Sovjetskoga Saveza i iz Naserovog Egipta, budui da "nam one donose veliku trgovinsku dobit". U meuvremenu, "nemamo nikakvih slubenih poslova s Kurdima i ne pruamo im nikakvu pomo".46 Obznanjeni spisi otkrivaju i to da je Wilsonova vlada zasluna za jo strasniji presedan prema vladarima u Bagdadu: Sadam Husein nije bio prvi iraki voa koji je protiv Kurda upotrijebio kemijsko oruje. To se dogodilo i sredinom 60-tih godina prologa stoljea.47 U kolovozu i u rujnu 1965. Mustafa Barzani, predsjednik najvee kurdske skupine u irakome dijelu Kurdistana, britanskom je premijeru tvrdio kako je Irak kupio "velike koliine bojnih otrova za uporabu protiv kurdskoga stanovnitva". Barzani je od Wilsona traio da se zaustavi naoruavanje reima u Bagdadu te da intervenira kod toga reima kako bi ga se "sprijeilo u provoenju njegova navodnoga pokretanja napada bojnim otrovima na Kurde".48 Na ovo pismo Velika Britanija nije uope odgovorila, kao ni na druga pisma koje je upuivao Barzani. Britanci su odbijali svaki formalni kontakt s Kurdima.

To je odbijanje uinjeno unato britanskome saznanju da Kurdi imaju dobre obavjetajne veze u bagdadskome reimu. Takoer se znalo daje u rujnu 1964. irako Ministarstvo obrane pristupilo britanskoj, zapadnonjemakoj, amerikoj i sovjetskoj 46 Nacrt kratkog izvjea Ministarstva vanjskih poslova, lipanj 1965., FO371/ 180830/EOJ192/29. 47 Said Aburish, Saddam Hussein: Thepolitics ofrevenge, Bloomsburv, London, 2000., str. 68.; David McDowall, A Modern History of the Kurds, I. B. Tauris, London, 2000., str. 318. 48 M. Barzani pie premijeru, bez datuma, FO371/180814/EOJ019/87; P. Cradock, nota, 17. rujna 1965., FO371/180814/EOJ019/102. LJUDI ZA ODSTREL Vladi s preliminarnim upitom "za urnu isporuku" 60.000 zatitnih maski. Naposljetku, britanski su dunosnici primili "pisani dokaz, za koji vjerujemo da je pouzdan, o planu vojnog rjeavanja kurdskoga problema".49 tovie, britansko je veleposlanstvo u rujnu napisalo: "Irak ne bi ba imao grinju savjesti glede humanitarnoga problema kada je rije o primjeni bojnih otrova ako se stvari ponu (kao to jesu) odvijati loe po njih. Oni bi vjerojatno mislili kako mogu cijeli sluaj zatakati i mogue je da ih miljenje svijeta nee odvie zabrinjavati. Oni trenutano zacijelo pokazuju vrlo velik interes za kemijsko oruje. Vjerujemo kako je vrlo mogue da imaju zalihe nekog bojnog otrova (vjerojatno nekog od onih za nadziranje nereda), a doista su vieni cilindri koji slino izgledaju." U tome se dopisu dalje tvrdi kako je vrlo teko predvidjeti bi li Irak u trenutanim okolnostima uporabio taj bojni otrov, ali se takoer kae kako, "s druge strane, postoji obilje dokaza o tome da su Kurdi iskreno zabrinuti zbog mogunosti da bi se taj bojni otrov mogao i uporabiti".50 Zanimljivo otkrie iz svega ovoga jest nespremnost Velike Britanije da na bilo koji nain intervenira u Bagdadu, ak i nakon to su doznali za glavne bojazni i vidjeli glavne dokaze. Reim stranke Bas, koji je u Iraku prvi put doao na vlast u veljai 1963., i sam je svrgnut drugim vojnim puem u studenome. Tada je Velika Britanija dobrim dijelom smanjila potporu tome reimu, ali dokumenti jasno govore da to nije uinila iz humanitarnih razloga. "Dobro su zapoeli", rekao je britanski veleposlanik u prosincu 1963., nakon stoje reim ve promijenjen. Problem je bio u tome to su lanovi stranke Bas s vremenom usvojili politiku 49 E. Mavnard pie C. Brantu, 2. sijenja 1965., FO371/180812/EOJ019/1; E. Mavnard pie M. Burtonu, 13. oujka 1965., isto, EOJ019/24. 50 E. Mavnard pie C. Brantu, 2. rujna 1965., FO371/180814/EQ1019/95. Mark Curtis slinu Kazimovoj, ukljuujui i arapski nacionalistiki pokuaj ujedinjenja Sirije, Egipta i Iraka u Ujedinjenu Arapsku Republiku. Nije trebalo proi dugo vremena da novi reim "upozori poslovnu zajednicu na svoje namjere nacionalizacije

industrije, bankarstva i trgovine".51 Itekje 1968. stranka Bas, poslije smjena vlada tijekom prethodnih godina, ponovno preuzela vlast i tada ju je uspjela zadrati sve do napada na Irak 2003. Dravnim udarom iz 1968. na vlast je doveden general iz stranke Bas Ahmed al Bakr, koji je bio premijer poslije pua u veljai 1963. godine. Sadam Husein je postao potpredsjednikom prije nego to je preuzeo vlast od al Bakra 1979. Pu iz 1968. podravala je i CIA, koja je odmah razvila bliske odnose s vladajuom strankom Bas. Reim stranke Bas iz 1968. Velika je Britanija smjesta oduevljeno pozdravila: "Novi e reim, moda, od Velike Britanije traiti vojnu obuku i opremu i ne bismo trebali gubiti vrijeme, nego odmah imenovati vojnog ataea", napisao je veleposlanik u Bagdadu. Novi ministar obrane toga reima, general Tikriti, pozvan je na sajam zrakoplova u Farnboroughu, gdje mu je britanski veleposlanik rekao: "Meni se ini da sada imamo priliku vratiti englesko-irake odnose barem djelomino na nekadanju razinu bliskosti". U odgovoru "general Tikrit je rekao da je za vrijeme reima stranke Bas od 1963. bio vrlo zahvalan na suradnikom stajalitu vlade Njezinoga Velianstva".52 Iz toga je korijenja potekao Sadamov reim, ali i potpora Velike Britanije tome reimu. Drugi dio PROPAGANDA I STVARNOST 51 R. Allen pie R. Butleru, 20. prosinca 1963., FO371/170445/EQ1017/19. 52 T. Evans pie M. Stevvartu, 25. srpnja 1968., FCO17/417/EQ1/17; T. Evans pie Ministarstvu vanjskih poslova, 12. kolovoza 1968., FCO17/441/ EQ3/24. esto poglavlje PSIHOLOKI RAT SEE DALJE OD IRAKA Vladina propagandna kampanja oko Iraka nije neto to se dogodilo samo jednom, nego je to dio mnogo ire strategije zavaravanja javnosti glede ciljeva britanske vanjske politike. To je vrhunac svih lekcija nauenih u brojnim britanskim vojnim intervencijama. Doista, ta strategija see mnogo dalje od puke propagande. Ispravnije bi je bilo nazvati "upravljanjem percepcijom", stoje pristojan termin za kontrolu misli. Namjera joj je zadati protuudarac glavnoj opasnosti po britansku vanjsku politiku-javnosti. Ta kampanja ima dva glavna imbenika. Prvi je neprestana retorika o moralnim motivima i najplemenitijim namjerama, koja proima svaki govor i izjavu britanskih ministara namijenjenu javnosti. Naravno da to ine sve vlade, ali je vlada novih laburista izjave o svojoj moralnoj svrsi uzdigla do novih visina. Drugi imbenik, i predmet ovoga poglavlja, jesu posebne "informacijske operacije", koje se dre sve presudnijim dijelom Vladine politike, ukljuujui i vojne intervencije. Informacijske operacije Vodei neovisni kritiar takvih "informacijskih operacija" u Velikoj Britaniji jest profesor David Miller sa Sveuilita Stra-thclvde. Profesor Miller o toj strategiji govori kao o "informacijskoj dominaciji", koja, zapravo, predstavlja "filozofiju

potpuMark Curtis ne propagandne kontrole". Takve operacije ve su i slubeni dio amerike vojne strategije. Prema Pentagonu, SAD mora biti sposoban "provoditi brze, ustrajne i sinkronizirane operacije s kombiniranim vojnim snagama, skrojene prema potrebama svake pojedine situacije i s ovlatenjem i slobodom djelovanja posvuda, u svemiru, na moru, na kopnu, u zraku i na podruju informacija". Amerika vojska definira te informacijske operacije kao: "Uporabu bitnih kapaciteta elektronskoga ratovanja, raunalnih mrenih operacija, psiholokih operacija, vojnoga zavaravanja i sigurnih operacija... kako bi se utjecalo na informacije i informacijske sustave ili kako bi ih se obranilo te kako bi se utjecalo na donoenje odluka." Profesor Miller tvrdi da takva strategija see mnogo dalje od tradicionalnoga poimanja propagande, to obuhvaa stvaranje poruke i njezinu distribuciju u medijima, sve do stvaranja, prikupljanja, obrade i uporabe informacija pomou raunala, obavjetajaca i vojnoga zapovjednitva te prislunih sustava. Sjedinjene Amerike Drave ve imaju 15 "centara za informacijsku dominaciju", u SAD-u, Kuvajtu i Bagdadu. Jedan aspekt te strategije jest sustav "umetanja" novinara u vojsku, kao u Iraku, kako bi oni postali ovisni o vojsci te kako bi se osiguralo dostavljanje "prijateljskih informacija". Drugi aspekt jesu izravni napadi na novinare koji izvjeuju o "neprijateljskim informacijama". To je sada postalo trajnom osobinom nedavnih angloamerikih ratova, kao to pokazuju napadi na urede Reu-tersa i Al-Dazire u Kabulu tijekom bombardiranja Afganistana, kao i napadi na zgradu srpske televizije tijekom bombardiranja Jugoslavije 1999. godine.1 Prema Davidu Milleru, britanska je Vlada posljednjih godina znatno pojaala svoj stroj "informacijskih operacija" i "sveo1 David Miller, "Information dominance: The philosophv of total propaganda control", Coldtype, sijeanj 2004. LJUDI ZA ODSTREL buhvatno reorganizirala" svoj "aparat unutranje i vanjske propagande", izvan svih znaajnijih medija ili parlamentarnog nadzora. Britanska je vojska 2002. tvrdila kako e u buduim sukobima "odravanje morala, kao i informacijska dominacija, igrati podjednako vanu ulogu kao i fizika zatita". Dvije godine prije toga britanski ministar oruanih snaga John Spellar izjavio je kako emo "sve vie ovisiti ne samo o brojanoj nadmoi vojnih snaga, nego i o informacijskoj nadmoi".2 Ministarstvo vanjskih poslova na svoj je propagandni posao stavilo novi ig, ig "diplomacije za javnost". Poslije revizije svojih aktivnosti na tome podruju ono je zakljuilo kako je Vladi potrebna "krovna javna diplomatska strategija", koja e oblikovati "kljune poruke koje elimo progurati do nae ciljne publike". Takvoj strategiji u znatnoj mjeri pomae Centar za vanjsku politiku, organizacija mozgova koju su osnovali novi laburisti. Njezin ravnatelj Mark Leonard jedan je od najstrastvenijih intelektualaca toga novoga oblika propagande. Jedna od najveih

opasnosti koje je identificirao Leonard, primjerice, jest "sve vei broj globalnih nevladinih organizacija i prosvjednih pokreta" koji su "promijenili narav moi i jo vie ograniili slobodu djelovanja nacionalnih vlada", to jest, poveala se i opasnost da bi javnost mogla utjecati na politiku.3 Operacija "diplomacije za javnost" britanskoga Ministarstva vanjskih poslova danas stoji 340 milijuna funta godinje samo za one dijelove operacije koji imaju sjedite u Londonu, ne raunajui sve operacije koje se poduzimaju u britanskim veleposlanstvima diljem svijeta. Taje djelatnost "u cijelosti izvan nadzora javnosti" i funkcionira "na temelju logike daje dobra svaka akcija sve dotle dok, prema procjenama, prolazi bez posljedica".4 2 Miller, "Information dominance". 3 Mark Leonard, Public diplomacy, Centar za vanjsku politiku, London, 2002., str. 2.-3.; Web ofDeceit, str. 22.-23. 4 Miller, "The propaganda machine", str. 95. Mark Curtis Tradicionalnije aktivnosti, kao to je podmetanje informacija u domai i strani tisak, i dalje se nastavljaju pod nazivom "sivih" i "crnih" propagandnih operacija. Zatim se takve prie recikliraju, pa se njima u tome obliku koriste vlade kao "dokazom" u biti neutemeljenih tvrdnja.5 Vodei analitiar britanske tajne slube MI6 Stephen Dorril napisao je kako "obavjetajne agencije neprestano stvaraju uznemirujue dezinformacije". Primjeri iz prolosti ukljuuju: priu o "crvenom merkuriju" - tajanstvenoj tvari za koju se mislilo da je izvor jeftinog nuklearnog oruja za teroriste, a nuklearnim raketama koje su, navodno, nestale iz junih sovjetskih dravica, te o "islamskoj bombi", za koju se mislilo da je prave teroristi kako bije upotrijebili najkasnije 1995. godine. "Poslije 11. rujna", tvrdi Dorril, "obavjetajne su agencije, uz pomo lakovjernih novinara i urednika u oajnikoj potrazi za bezvremenim naslovom te politiara u kriarskom ratu, kreirali istinski globalnu teoriju zavjere". Na samome vrhu jest Osama bin Laden, glavni mozak kao iz bogate mate lana Fleminga, za kojega se misli da nadzire iroku mreu tisua terorista diljem svijeta, ija je namjera sve nas poubijati u krevetu. Brojne prie uasa i dalje se ire o navodnim planovima Al Kaide.6 Opasnost od terorista jest stvarna, ali, kao i sa "sovjetskom opasnosti" za vrijeme cijeloga Hladnoga rata, pretjeruje se u pojedinostima, koje se esto namjerno izmiljaju kao dio strategije postizanja ciljeva unutarnje i vanjske politike. Primjerice, u travnju 2004. reeno nam je da su slube sigurnosti onemoguile neprijateljsku zavjeru meunarodnih terorista da detoniraju opasno kemijsko oruje u Londonu, nainjeno na temelju tvari zvane osmium tetroksid. Brian Jones, bivi naelnik ogranka Obavjetajnoga ureda za obranu, zaduen za analizu 5 Vidi, primjerice, Robert Verkaik, "Inquirieswill test special relationship", Independent, 4. veljae 2004. 6 Dorril, "Spies and lies", str. 109.-110. LJUDI ZA ODSTREL obavjetajnih podataka o kemijskom oruju, napisao je da nikada nije uo za takvu

tvar: "Sve mi to poinje zvuati kao prazno naklapanje", te je dodao: "Prvo, pada mi na pamet da bi takva informacija mogla izii u javnost samo kao rezultat slabo osmiljena pokuaja kovanja u zvijezde ove ili one obavjetajne agencije ili slube sigurnosti". Ili ih je moda "nadahnulo Ministarstvo unutarnjih poslova kako bi podralo svoje politike inicijative". Kako god bilo, Jones izvlai zakljuak da je "zastraujue" kako oni koji predvode sve protuteroristike projekte "ili ne razumiju to se od njih trai" ili "su spremni zavarati javnost kao kratkorono prikladno sredstvo ostvarivanja politikih ciljeva".7 Novinar istraitelj David Leigh nedavno je napisao kako "britanskim novinarima i britanskim novinama manipuliraju tajne obavjetajne agencije" na tri naina: prvo, pokuavajui nagovoriti novinare da pijuniraju druge ljude ili nagovoriti same pijune da se ponu baviti novinarstvom; drugo, kada slubenici obavjetajnih sluba, pod krinkom novinara, piu tendenciozne lanke pod lanim imenima; i tree, kada se propagandne prie podmeu onim novinarima koji su spremni skrivati istinu od svojih itatelja. Glede ovoga posljednjega aspekta, Leigh identificira "vrlo aktivan program tajnih sluba" kojim se promiu "informacijske operacije". On kao primjer navodi lanak o Bosni koji je 1994. u listu Spectator pod pseudonimom objavio neki dunosnik tajne slube MI6.8 Vlada je izjavila da e se, poslije Iraka, propaganda poveati. U izvjeu Ministarstva obrane, pod naslovom Operacije u Iraku: Lekcije za budunost, objavljenom u prosincu 2003., stoji da e ubudue britanska vojna strategija "stavljati vei naglasak na informacijske i medijske operacije, iji je uspjeh presudan". U odjeljku 7 Brian Jones, "Were terrorists reallv planning a dirtv bomb?", Independent, 9. travnja 2004. 8 David Leigh, "Britain's securitv services and joumalists: The secret story", Britishjournalism Review, svezak II., br. 2, 2000. Mark Curtis o napadu na Irak nazvanom "kljune lekcije" pod brojem jedan stoji: "Informacijska kampanja, da bi bila uspjena, mora poeti to je prije mogue i nastaviti se i tijekom one faze operacije koja dolazi poslije sukoba". Druga lekcija glasi: Pri postavljanju cilja domae medijske infrastrukture, kada je to opravdano meunarodnim pravom, moraju se u obzir uzeti i potrebe informacijske kampanje i ope vojne kampanje. U tome se izvjeu spominje i uspjeh strategije ubacivanja novinara u ameriku i britansku vojsku i kae se kako je "analiza napisanih lanaka koje su oni sastavili tijekom faze sukoba pokazala daje 90% izvjeivanja umetnutih dopisnika bilo ili pozitivno ili neutralno".9 Svestranaki Odbor za obranu Donjega doma britanskoga Parlamenta slae se da su te "informacijske" i medijske operacije vrlo vane u budunosti, to pokazuje koliko zastupnici u Parlamentu, koje je izabrao narod, doista zastupaju interese

naroda. U izvjeu o "lekcijama iz Iraka", objavljenome u oujku 2004., taj odbor tvrdi: "Nai dokazi pokazuju da je za uspjeh informacijskih operacija nuno s njima zapoeti u razdoblju u kojemu se jo uvijek ulau diplomatski napori, i da ih treba podrati prisilnom prijetnjom otvorenim pripremama vojnih snaga." I dodaje se kako "mi vjerujemo da britanska informacijska operacija" o Iraku "nije zapoela na vrijeme" i bilo je "razoaranje to se u irim krugovima dralo daje u upravljanju percepcijom koalicija "zauzela tek drugo mjesto". "Informacijske operacije jesu aktivnosti od kojih se moe oekivati da e u bu9 Ministarstvo obrane, Operations in Iraq: Lessons for the future", 19. prosinca 2003., www.mod.uk LJUDI ZA ODSTREL duim operacijama postati iznimno vane". To ukljuuje i medijske operacije u kojima: Rano osiguravanje velikih kapaciteta za medijske operacije na bojitu mora biti prioritet za svaku operaciju... Openito, umetanje novinara u vojne postrojbe dobro je funkcioniralo. To e se iskustvo vjerojatno drati presedanom za budue operacije.10 Doista, "informacijske operacije", koje naoko predvodi vojska, i iji su cilj neprijatelji vojske, te "medijske operacije", iji je cilj domaa i strana javnost, u stvarnosti se dosta isprepliu. Zapovjednik zranih snaga Mike Heath, bivi direktor odjela Informacijskih operacija britanske vojske, rekao je daje tijekom napada na Irak strategija informacijskih operacija bila "vrlo blisko povezana s medijskim operacijama" na svakodnevnim sastancima osoblja skupine Campbell na broju 10 Downing Streeta (tj. u sjeditu britanske Vlade, nap. prev.).11 Prolost kao presedan Sadanje operacije psiholokog ratovanja izbruene su tijekom dugog iskustva prolih vojnih intervencija, iji suvremeni korijeni seu najmanje do Drugoga svjetskoga rata. Ministarstvo informacija osnovano je jo 1939. Kao to kau Paul Lashmar i James Oliver, u svojoj studiji britanske propagande, njegova je primarna zadaa bila "proizvodnja propagande usmjerene na britanski narod". Njegove su aktivnosti ukljuivale Vladinu politiku informiranja, reklamne kampanje i cenzuru. Tijekom Drugoga svjetskoga rata televizijska kua BBC postala je "instrumentom dravne politike informiranja". 10 Odbor za obranu, Lessons oflraq, tree izvjee, sjednice 2003.-2004., 16. oujka 2004., www.publications.parliament.uk 11 Iskaz pred Odborom za obranu, 16. prosinca 2000., 0.1579, 1614, www.publications.parliament.uk/pa/cm200304 Mark Curtis Poslije rata laburistika je vlada osnovala Odjel za istraivanje informacija (Information Research Department, skraeno IRD) u sklopu Ministarstva vanjskih poslova, s posebnim ciljem irenja propagande o Sovjetima i drugim neprijateljima, a radio je sve dok nije zatvoren potkraj 70-tih godina prologa stoljea. Prie o

sovjetskoj opasnosti podmetane su u strane i britanske medije, a postojala je cijela lepeza aktivnosti toga odjela diljem svijeta, posebno u britanskim kolonijama. Strategija nije toliko bila iriti oite lai, koliko iriti pomno odabrani materijal koji je iskrivljivao sliku u korist ciljeva britanske vanjske politike. Lashmar i Oliver zakljuuju da iako se, moda, i inilo kako "cijeli niz razliitih medija, svaki za sebe, dolazi do istih zakljuaka o komunizmu i o pravoj naravi hladnoga rata, zapravo, veina medija pjevala himnu s lista papira koji im je dao IRD". Strategija IRD-a ukljuivala je i napade na niz domaih organizacija. Primjerice, osnovano je tijelo zvano Odbor za savjetovanje o psiholokom ratovanju, sa svrhom provoenja "psiholokih operacija protiv svakog mirovnog pokreta" i "planiranih operacija obavjetajnih sluba protiv progresivnih organizacija u Engleskoj". Jedna je operacija IRD-a posebno pomogla u svrgavanju predsjednika Sukarna, u Indoneziji, 1965. Bio je to dio ire osmiljene britanske kampanje svrgavanja toga reima. Rezultat je bilo oko milijun poginulih u krvoproliu koje su proveli indonezijska vojska i njezini saveznici.n Tom je operacijom upravljao jedan strunjak IRD-a, koji je blisko suraivao s britanskim veleposlanikom u Dakarti, u ijemu kratkom izvjeu iz Londona stoji da "u uiniti sve to je mogue kako bih se rijeio Sukarna". To je ukljuivalo i kampanju manipuliranja svjetskim tiskom podmetanjem pria koje su ocrnjivale PKI, indonezijsku komunistiku stranku, koju su indonezijski generali odluili unititi, 12 Vidi Web ofDeceit, Dvadeseto poglavlje. LJUDI ZA ODSTREL te su Indoneziju uspjeli dovesti do ruba diktatorskog komunizma.13 Vladina propaganda prema britanskoj javnosti trajni je aspekt svih glavnih operacija, posebno vojnih intervencija, u svakoj vanjskoj politici Velike Britanije koju sam vidio. Sprjeavanje javnosti da vidi istinu o toj politici i skrivanje dokaza uobiajene su osobine te strategije. U nastavku ovoga poglavlja govorim o ratu u Vijetnamu kako bih podastro jezgrovitu skicu upravljanja medijima. Kao i s Irakom 2003., najvei problem za britansku Vladu bilo je golemo protivljenje britanske javnosti amerikoj agresiji na Vijetnam i britanskoj potpori toj agresiji. Premijer Harold Wil-son rekao je predsjedniku Johnson u u prosincu 1967. daje on: "pod velikim politikim pritiskom, koji sada ne dolazi samo iz ljeviarskih krugova. Sada u Velikoj Britaniji postoji iroko protivljenje ratu u Vijetnamu, ukljuujui i krugove u centru i na desnici."14 Tu opasnost od javnosti prepoznao je i britanski veleposlanik u Sajgonu, koji je izjavio da "tetni publicitet" o tome ratu i kampanja lobiranja "utjeu na politiku vlade Njezinog Velianstva". On dodaje: "Ako se taj pritisak nastavi, za to sada postoje svi pokazatelji, bojim se da e postati sve tee oduprijeti se i da emo biti prisiljeni prihvatiti politiku i stajalita

koja su u suprotnosti sa stvarnim nacionalnim interesima." U prijevodu: javnost bi mogla prisilno izazvati promjenu politike elite. On zakljuuje pitanjem moe li se "neto uiniti kako bi se uzvratilo na tu kampanju objavljujui britanskoj javnosti injenice o Vijetnamu".15 13 Vidi Paul Lashmar ijames Oliver, Prvo poglavlje, str. 17.-18., 36., 175., 108. 14 "PM's talk vvith President Johnson", 22. prosinca 1967., PREM13/2459. 15 G. Etherington-Smith pie E. Pecku, 14. srpnja 1965., FO371/180559/ DV1051/216. Mark Curtis U lipnju 1965. dunosnik Ministarstva vanjskih poslova James Cable i sam je postao svjestan kako u Velikoj Britaniji postoje "svi pokazatelji organizirane kampanje" protiv toga rata. On tvrdi: "Sve to jo uvijek nije utjecalo na nau temeljnu potporu amerikoj politici u Vijetnamu, ali je stvorilo veu sklonost diskreciji u izvanjskim oitovanjima te potpore."16 Vlada nije imala nikakve namjere dopustiti daje obino miljenje javnosti odvrati od cilja. Prije e biti daje svoju politiku snane potpore Vijetnamskome ratu morala vie uvati u tajnosti. Isti taj dunosnik poslao je ministrima notu o "obrani Vladine politike prema kontroverznom i sve kritinijem pitanju Vijetnama", u kojoj dodaje: "Mislim da bi u svemu tome, to se uvijek iznova istie, upravo velik broj razliitih pomagaa Vlade mogao biti i znatna prednost".17 Ustrajno ponavljanje esto besmislenih stajalita sada je standardna osobina propagande britanske Vlade. Na poetku 1966. jo je jedan dunosnik napisao kako "smo poduzeli neke posebne mjere kako bismo se pobrinuli da britanska javnost bude informirana". To je ukljuivalo i objavljivanje razliitih publikacija, organiziranje seminara na temu Vijetnama, "na kojima se rasprava meu intelektualcima vodi do odgovorne svjesnosti", te organiziranje ispitivanja javnoga miljenja "kako bi se pomoglo analizirati stajalita i pogrjeno miljenje javnosti te kako bi se predloilo to se sve moe uiniti u svrhu sprjeavanja takvih miljenja i stajalita", kao to su pojedinana kratka izvjea novinarima.18 Britansko je veleposlanstvo 1969. izjavilo kako "materijale IRD-a distribuiramo medu dvadesetak ljudi u Sajgonu. To 16 J. Cable pie G. Etherington-Smithu, 30. lipnja 1965., FO371/180559/ DV1015/189. 17 J. Cable, zapisnik, 29. lipnja 1965., FO371/180559/DV1015/216. 18 C. Pestell, zapisnik, 3. sijenja 1966., FO371/180559/DV1015/216. LJUDI ZA ODSTREL ukljuuje i neke politiare, visoko pozicionirane dravne slubenike, urednike novina i strane novinare". Zadaa politike, openito, bila je "osigurati precizno izvjeivanje o ovdanjim dogaajima".19 Ranih 60-tih godina prologa stoljea u britansko veleposlanstvo u Sajgonu stigao je jedan strunjak za "informacije", kao dio britanske savjetodavne misije. On je

krajnje represivnom i nepopularnom reimu u Junom Vijetnamu savjetovao poboljanje njegovih "raznih informacijskih usluga" i pokretanje propagandne kampanje koja bi promicala "reklamu Vladinih postignua", to nije malena zadaa. To je ukljuivalo i razjanjenje to se sve misli pod psiholokim ratovanjem te, istodobno, mnogo preciznije definiranje meta i ciljeva propagande "koja se nikome ne moe pripisati", i slinih smicalica.20 I Ministarstvo vanjskih poslova jednom je izjavilo kako e se "pobrinuti da Odjel za vijesti bude uvijek dobro informiran o nedjelima Sjevernoga Vijetnama" kako bi to "uoila i javnost". Britanski veleposlanik u Sajgonu, Harry Hohler, upitao je Odjel za vijesti Ministarstva vanjskih poslova "moe li ita uiniti" u pregovorima s medijima u Londonu "kako bi oni bolje razumjeli" Vijetnam, a posebice kako bi se odvratila kritika s Diema i njegove obitelji. U veljai 1962. jadikovao je i o tome kako "na novi parlament poinje pokazivati zanimanje za Vijetnam" i pribojavao se "vee pozornosti koju bi ovdanjim dogaajima mogli dati britanski novinari koji posjeuju Vijetnam kojih je, na svu sreu, malo i koji nisu ni izdaleka doli prerano".21 19 Veleposlanstvo Velike Britanije, Sajgon, "Information policv report an-nexes", bez datuma, (svibanj 1969.), FCO 26/216, PBA 10/333. 20 Pismo Duncansona, Britanska savjetodavna misija, upueno Ngujenu dinTuanu, Le Secretaire d'Etat a la Presidence, 11. sijenja 1962., DV1015/25, FO 371/166699. 21 Nota Ministarstva vanjskih poslova, 22. listopada 1961., FO371/160115/ DV1015/151; H. Hohler piej. Russellu, 29. travnja 1961., FO371/160119/DV1015/ 49; H. Hohler pie E.Pecku, 15. veljae 1962.,FO371/166700/DV1015/49. Sedmo poglavlje "HUMANITARNA INTERVENCIJA" - LANA IZLIKA Jedan od glavnih ciljeva propagande i "informacijskih operacija" jest uvjeriti javnost da Vlada djeluje iz najviih moralnih motiva. Vojne se intervencije, a ni vojnike poslane u smrt, u suvremeno doba ne moe opravdati prljavim ciljevima kao stoje otimanje nafte, nego bi nai voe trebali biti prikazani kao "veliki branitelji civilizacije". Temeljna dvojba koja je u korijenu ove izlike nije, ipak, nikakva nova pojava. Moja istraivanja obznanjenih spisa o britanskoj vanjskoj politici otkrivaju da razlozi britanske vojne intervencije koje britanska Vlada priopava javnosti nisu nikada jednaki razlozima koje planeri spominju u etiri oka. Sluaj Iraka iz 2003. nije prvi u kojemu su britanski tvorci politike izmislili opasnost kako bi opravdali intervenciju na tome podruju. Jednako se dogodilo i 1961. Tada su se britanski planeri plaili da bi Kuvajt, kao novoosnovana neovisna drava u kojoj je Velika Britanija imala najvee naftne interese, mogao prekinuti veze s Londonom. Kuvajt je upravo bio potpisao sporazum da ga Velika Britanija brani ako on to zatrai, ali je vrstoa toga sporazuma bila vrlo upitna. Velika se

Britanija bojala da e Kuvajt, "kako mu meunarodni ugled bude rastao, na razliite naine htjeti pokazati kako vie ne ovisi o nama". Stoga "se mi moramo nastaviti koristiti prilikama koje nam daje naa zatitnika uloga kako bismo, to je mogue vie, osigurali da Kuvajt ne pokvari postojee financijske dogovore, tj. da ne prestane biti dobar kupac britanske funte". Mark Curtis U lipnju 1961. iraki voa Abdul Kazim javno je tvrdio da je Kuvajt dio Iraka (ponavljajui time dugogodinju tvrdnju Iraka). Dunosnici britanskoga Ministarstva vanjskih poslova, zajedno s britanskim veleposlanstvom u Bagdadu, izmislili su priu o tome kako je irako vodstvo izdalo zapovijed tenkovskoj pukovniji da se razmjesti prema Kuvajtu. Spisi pokazuju da britanski dunosnici u Basri, blizu kuvajtske granice, nisu vidjeli takvu opasnost, niti je britanska Vlada uzela ozbiljno Kazimove egzibi-cije. Ali, zastraeni kuvajtski emir rekao je britanskim dunosnicima kako se Irak sprema napasti Kuvajt pa je dopustio iskrcavanje britanskih vojnih snaga. U izvjeu Ministarstva obrane, 11 dana poslije toga, konano se priznalo kako "nije vjerojatno" daje Irak ikada i predstavljao opasnost.1 Ako razmotrimo novije izlike za intervencije, bombardiranje Jugoslavije 1999. ve se klasino istie kao primjer "humanitarne intervencije". Za snage NATO-a, posebno Velike Britanije i SAD-a, ve se klasino tvrdi da su doli spasiti stanovnike Kosova od proganjanja Miloevieve Jugoslavije. Godinu dana prije nego to je NATO zapoeo s bombardiranjem, u oujku 1999., oko 2.000 ljudi je ubijeno, stoje dobrim dijelom rezultat rata izmeu vojnih snaga Jugoslavije i Oslobodilake vojske Kosova (OVK). Masovni egzodus izbjeglica s Kosova, rezultat stranoga Miloevicevog rata i sustavnoga etnikoga ienja, poeo je odmah nakon stoje zapoelo bombardiranje NATO-a. Situacija na Kosovu bila je krajnje ozbiljna i prije toga, s uasnom represijom koju su provodile jugoslavenske vojne snage i s velikim brojem nestalih osoba, ali jugoslavenske su snage iskoristile bombardiranje NATO-a kako bi poele provoditi jo strasniju agresiju. Svestranaki Odbor za obranu Donjega doma britanskoga Parlamenta zakljuio je poslije bombardiranja kako "svi dokazi 1 Vidi Web ofDeceit, Dvanaesto poglavlje. LJUDI ZA ODSTREL ukazuju na to da su planovi za pokretanje (NATO-ove) zrane kampanje samo ubrzali poetak katastrofe". Postoje dokazi i o tome kako su elnici NATO-a, iz obavjetajnih izvjea, znali da bi Miloevi u sluaju napada mogao pokrenuti takvu kampanju, ali su, bez obzira na to, ipak krenuli u napad. Potkraj 2000. vie od 200.000 Srba prisiljeno je pobjei s Kosova, veina njih tijekom prva dva tjedna djelovanja vojnih snaga NATO-a, kao to je usuglaeno mirovnim dogovorom. Ubijanja, paljenja srpskih domova i nasilje nad Srbima tek su uslijedili. Golemo krenje ljudskih prava dogaalo se pred samim nosom vojnih snaga NATO-a. Nije bila potrebna nikakva vea vojna intervencija kako bi se

djelovalo u obranu tih ljudskih prava. Moda su bila dostatna jednostavna uhienja. Ali, u ovome se sluaju dopustilo daljnje krenja ljudskih prava (kao, svojevremeno, i u eeniji i u Indoneziji). S obzirom na humanitarni neuspjeh NATO-a u tome primjeru, trebalo bi razmotriti alternativne razloge za to bombardiranje. Jedan motiv koji je spomenuo Blair bio je da je na Kosovu na kocki bila "vjerodostojnost" NATO-a. To je bilo u vrijeme kada je NATO traio neku novu misiju, jer se bliio njegov 50. roendan, potkraj travnja 1999. "Ako NATO ne uspije na Kosovu, mogue je da sljedei diktator kojemu se bude prijetilo vojnom silom nee vjerovati u nau odlunost da emo tu prijetnju i provesti u djelo", rekao je Blair. Jugoslaviju treba bombardirati, nagovijestio je on, kako bi drugi nauili lekciju. Drugi strateki ciljevi Zapada tada su bili proirenje kako Europske unije tako i NATO-a prema istoku. Miloevieva Jugoslavija, na ije je elo bila ponovno izabrana komunistika stranka, a koja je imala i jake neovisne, nacionalistike tendencije, bila je uinkovita zapreka toj politici. Napad NATO-a mogao bi se tretirati kao pokuaj vraanja istone Europe svojemu klijentu, Zapadu. Ovo su, u najmanju ruku, razmatranja koja su se rijetko spominjala u vodeim medijima. Mark Curtis Sierra Leone i Zimbabve Postoje, osim Kosova, jo dva novija sluaja koje se redovito istie kao "dokaze" Vladine ozbiljnosti glede humanitarnih intervencija i protivljenja krenjima ljudskih prava. To su Sierra Leone i Zimbabve. Ne moe se odvie dvojiti o tome daje britanska vojna intervencija u Sierra Leoneu, u svibnju 2000., imala pozitivan kratkoroni uinak. Upravo je zbog toga sluaj Sierra Leonea neobian u povijesti poslijeratne britanske vanjske politike. Ministar vanjskih poslova Jack Straw sloio se daje Velika Britanija intervenirala "zato to smo htjeli podrati vrijednosti Povelje UN-a, vratiti vladavinu prava i potivanje ljudskih prava te osigurati uvjete za demokraciju".2 To stajalite ponavljaju brojni komentatori kao papige. Ali iri kontekst otkriva nam poneto drukiju sliku. Ta uporaba vojnih snaga Velike Britanije, u svibnju 2000., pruila je UN-u sigurnije okruje da jo jednom potvrdi nazonost svojih vojnih snaga i odvrati napredovanje pobunjenika iz Sierra Leonea, Revolucionarne ujedinjene fronte (Revolutionarv United Front, skraeno RUF) prema Slobodnome gradu. Revolucionarna ujedinjena fronta bila je doista sablasna sila, koja je rutinski terorizirala zemlju odsijecanjem udova vie od 100.000 ljudi. Razumljivo je da su tu intervenciju pozdravile iroke mase stanovnitva glavnoga grada. Taj mali angaman britanskih vojnih snaga, samo oko 1.000 vojnika, pokazuje kako lako ponekad vanjski imbenici mogu osigurati potrebnu kratkoronu sigurnost za rtve sukoba. Ali, i prije svibnja 2000. bilo je vie prilika da se pokae predanost zatiti ljudskih prava. U sijenju 1999., primjerice, snage RUF-a poubijale su oko 9.000 ljudi, terorizirajui stanovni-

2 Jack Stravv, A dynamic and ambitious approach to foreign policy", 11. lipnja 2003., www.fco.gov.uk LJUDI ZA ODSTREL tvo, kada su privremeno ule u Slobodni grad. Tada nije bilo britanske intervencije. A u srpnju 1999. meunarodna zajednica, ukljuujui i Veliku Britaniju, skovala je "mirovni sporazum" kojim je RUF doveden na vlast u Sierra Leoneu, a voa RUF-a Fodaj Sanko postao je ak potpredsjednikom. Kratko poslije toga britanski ministar vanjskih poslova Peter Hain rekao je Parlamentu da "pozdravljamo potpisivanje mirovnoga sporazuma iz Lomea, od 7. srpnja, koji su potpisale Vlada Sierra Leonea i Revolucionarna ujedinjena fronta".3 Taj su sporazum otro osuivale skupine za zatitu ljudskih prava, drei da e on vjerojatno dovesti do daljnjih krenja tih prava, to se i dogodilo. I Velika Britanija glasovala je za angaman mirovnih snaga UN-a, ali je odbila sudjelovati u njima. Rezultat toga bile su vojne snage koje su nairoko bile prepoznate kao slabo opremljene. Zatim je, u veljai 2000., glavni tajnik UN-a Kofi Annan uvjeravao lanove Vijea sigurnosti da poveaju broj i mandat vojnih snaga UN-a u Sierra Leoneu, ponavljajui kako su te snage slabo opremljene da bi se nosile s tom situacijom. Velika je Britanija, zajedno s ostalim lanicama Vijea sigurnosti, glasovala za taj prijedlog, ali ni ona niti ijedna druga drava s vrhunski opremljenom vojskom nisu ponudile znatniji broj svojih vojnika. Upravo to izostajanje djelovanja iz veljae pridonijelo je pogoranju stanja u svibnju. Tada su vojne snage UN-a brojile samo 8.500 vojnika, iako je mandat dobiven za 11.100 vojnika. Dotada je RUF 500 vojnika iz mirovnih snaga UN-a ve uzeo za taoce i bio je na samome rubu ponovnog osvajanja Slobodnoga grada. Tek tada je intervenirala Velika Britanija, i to u obliku unilateralne operacije, izvan zapovjednitva UN-a. ini se daje jedini cilj te operacije bio osigurati zranu luku i evakuirati britanske dravljane. No, britanske su se snage ipak zadrale i stabilizirale glavni grad, uz pomo mirovnih snaga UN-a. 3 Donji dom, Hansard, 20. listopada 1999., stupac 599. Mark Curtis Nedjelovanje Velike Britanije prije svibnja 2000., posebice s obzirom na njezinu odgovornost kao stalne lanice Vijea sigurnosti, vrlo zauuje. Da je Velika Britanija bila ozbiljna glede zatite ljudskih prava, moda 1999. ne bi bila izvezla 7.500 puaka u Sierra Leone, kao dio paketa tekog 10 milijuna funta. Ta je zemlja ionako ve bila preplavljena naoruanjem, ija je dostupnost pridonijela pojavi djece-vojnika. Daje Velika Britanija i danas ozbiljna glede zatite ljudskih prava, moda bi pokuala odstraniti, radije nego apsorbirati, te nekadanje kritelje ljudskih prava koje sada obuava u ponovno okupljenoj vojsci. Kao najvanije od svega, moda bi Velika Britanija mogla poeti ozbiljno djelovati protiv siromatva, koje je korijen sukoba u Sierra Leoneu. Glavna toka stajalita Blairove vlade prema svijetu jest nametanje propale politike gospodarske "liberalizacije" toj zemlji, kao i ostatku Afrike. To je kljuni uvjet britanske pomoi.

Poetkom 2000. organizacija Human Rights Watch izjavila je da, iako se situacija na podruju ljudskih prava poboljala, "siromatvo i korupcija, koji su i doveli do izbijanja toga sukoba, koji traje ve deset godina, ostaju i dalje jednaki". David Keen s Ekonomskog fakulteta u Londonu komentira kako je "britansko prikazivanje toga sukoba kao borbe izmeu dobra i zla posluilo kao izlika za nastavak korupcije i zanemarivanja ruralnih tegoba".4 Postoje i naoko uvjerljivija objanjenja za tu intervenciju, barem za mene, ili, u najmanju ruku, razlozi za preispitivanje slubene britanske verzije. Kao i Blairova izjava da je NATO akcijom na Kosovu morao ouvati svoju "vjerodostojnost", vidimo kako i Velika Britanija pokazuje svoj status "velesile" intervencijom u Africi. Jedan izvor iz britanske Vlade, primjerice, posebno se osvre na intervenciju u Sierra Leoneu iz svibnja 4 Pismo organizacije Human Rights Watch Tonyju Blairu, 5. veljae 2002.; David Keen, "Blair's good guys in Sierra Leone", Guardian, 7. studenoga 2001. LJUDI ZA ODSTREL 2000. kao na pokazivanje britanske "nadmoi".5 To je karakteristino za Blaira, koji svojim javnim egzibicionistikim potezima igra ulogu spasitelja Afrike, umjesto da potakne promjenu ak i najjednostavnije politike kojom bi se stvari dugorono promijenile. Britanska unilateralna akcija izvan UN-a pokazuje njezin status neovisnog aktera na svijetu i istie da London svojim adutima moe potui UN. zapadna Afrika jest podruje na kojemu je ve povijesno Velika Britanija uvijek rado igrala ulogu velesile, ak i u suparnitvu s Francuskom. A tu je takoer i pitanje ponovne uspostave probritanskoga reima u zapadnoj Africi, tj. u Nigeriji, gdje Velika Britanija ima vane i rastue interese u odravanju "stabilnosti". Naftna bogatstva Nigerije jesu glavni zgoditak u toj regiji. irenje sukoba koji je progutao Liberiju i njoj susjedne zemlje moglo bi pomrsiti planove Velike Britanije glede nigerijske nafte. Intervencija u Sierra Leoneu donekle je osigurala tu vrstu "stabilnosti", koja je na vrhu britanskih interesa. A onda je tu i Zimbabve, sluaj koji se redovito istie kao onaj koji pokazuje predanost novih laburista zatiti ljudskih prava. injenica je daje Mugabeov reim u Zimbabveu represivan i autoritaran, jer nasilno uutkava svoje protivnike, a ima i uasnu povijest krenja ljudskih prava. Ali ta povijest krenja ljudskih prava nije nimalo gora od one mnogih saveznika Velike Britanije, tj. znatno je bolja od povijesti jo jedne vane afrike drave, Nigerije, koja odrava bliske veze s Londonom, dok britanska Vlada i dalje uti o krenju ljudskih prava u toj zemlji (vidi Deseto poglavlje). Na desetke ubijenih, za to su zaslune Mu-gabeove sigurnosne snage, moe se usporediti s oko 10.000 ubijenih u Nigeriji od 1999., a u mnogima od ubojstava izravno su sudjelovale nigerijska policija i vojska. 5 Ewen Macaskill i Richard Norton-Tavlor, "Flawed evidence led to 'mission creep'", Guardian, 16. svibnja 2000. Mark Curtis Za razliku od Nigerije (ili Rusije, Izraela, Kolumbije, Turske i drugih), koja uiva zatitu Velike Britanije, Zimbabve je bio meta neprestane kritike Londona,

navodno, zbog ljudskih prava. I, dok je Velika Britanija igrala vodeu ulogu u nametanju sankcija Europske unije Zimbabveu (u veljai 2002.), podjednako energinu ulogu odigrala je i u sprjeavanju sankcija Europske unije, primjerice, Izraelu. U sluaju Zimbabvea, mediji slijede dravnu politiku, kao i obino, a Mugabe je sada sinonim za nasilje i predmet brojnih lanaka i dokumentaraca, dok javnosti nije nikada ni ula za nigerijskoga predsjednika Oleseguna Obasanda. ime se objanjava britanska politika protiv Mugabeovog krenja ljudskih prava? Kronologija britanskoga pritiska na Muga-beov reim pomae nam dati nekoliko moguih objanjenja. Velika je Britanija i javno poveala pritisak na Zimbabve u travnju i svibnju 2000. To je obuhvaalo i osuivanje nasilja toga reima nad njegovim protivnicima i prijetnje mogunou izolacije glede pomoi Europske unije. Stanje je dosegnulo vrhunac proglaenjem embarga na britansko naoruanje. Prije toga razdoblja, tijekom 1998. i 1999., Velika je Britanija opskrbljivala Zimbabve raznom vojnom opremom, kada su krenja ljudskih prava ve postala ozbiljnima, pa ak i nakon to je Zimbabve otvoreno intervenirao u graanskome ratu u Demokratskoj Republici Kongo, u kolovozu 1998. godine. Zimbabve se za postizanje raza-rajueg uinka posluio zrakoplovima Hawk koje mu je isporuila Velika Britanija. Njih se "s vremena na vrijeme koristilo u Kongu", rekao je britanski ministar vanjskih poslova Peter Hain u travnju 2000. Organizacija Amnestv International izjavila je kako su 1998. "borbeni zrakoplovi Zimbabvea bombardirali civilne ciljeve, a njihove vojne snage ubijale civile u sveopem granatiranju" u Kongu. No, britanska je Vlada ipak nastavila odobravati izvoz rezervnih dijelova za zrakoplove Hawk sve do svibnja 2000. Od kolovoza 1997. do sijenja 2000. odobreno je najmanje 150 licenca za izvoz naoruanja i opreme.6 LJUDI ZA ODSTREL Ljudska su se prava u Zimbabveu zacijelo pogorala 2000., posebice oko travanjske izborne kampanje, kada se protivnike surovo zastraivalo. Ipak, u sijenju 1998., primjerice, policija i vojska Zimbabvea pucale su u 20-tak ljudi, od kojih je devetero umrlo. Nasilje se jo vie pogoralo 1999., kada je tortura postala sve ira, a napadi reima na medije, oporbu i sudstvo sve ei. Tijekom cijeloga toga razdoblja ne samo stoje Velika Britanija nastavila naoruavati taj reim, nego je i zadrala malu misiju za vojnu obuku u toj zemlji (koja je povuena tek u svibnju 2001.). Bez pristupa dokumentima s planovima ne moemo biti posve sigurni zato je Velika Britanija poveala pritisak u proljee 2000. Ali, ne moemo ignorirati sve imbenike - prekid pregovora izmeu Zimbabvea i Meunarodnoga monetarnog fonda s kraja 1999. ni poetak Mugabeove strategije oduzimanja farma koje su posjedovali bijelci, iz veljae i oujka 2000. godine. Govor britanskoga ministra vanjskih poslova Robina Cooka odran pred Parlamentom 3. svibnja 2000., kojim je najavljen embargo na naoruanje, krcat je strahovima od oduzimanja zemlje i protivljenja Zimbabvea "pravednome

programu agrarne reforme". Jedan od Cookovih zahtjeva bio je i taj da se takva reforma "temelji na pravednoj cijeni ponuenoj farmeru", to, moda, nije nerazumno, ali u kontekstu novije prolosti Zimbabvea otkriva i poneto od prioriteta britanske Vlade.7 U studenome 1997. Vlada Zimbabvea najavila je prisilno oduzimanje 1.471 farme. Ali, taj program brzog oduzimanja zemlje bio je popraen svim vrstama krenja ljudskih prava, i to vie prema siromanom seoskom crnakom stanovnitvu nego prema zemljoposjednicima bijelcima. Gotovo da nema dvojbe o 6 Donji dom, Hansard, 6. travnja 2000., stupac 564.; Donji dom, Hansard, 1. veljae 2000., stupac 525.; Amnestv International, Annual Report 1999, poglavlje o Zimbabveu. 7 Donji dom, Hansard, 3. svibnja 2000., stupci 149.-157. Mark Curtis tome daje u toj dravi potrebno urno provesti reformu zemlje. Na poetku programa brzog oduzimanja zemlje oko 4.500 farmera, veinom bijelaca, u svojim je rukama dralo 28 posto ukupne zemlje. U isto vrijeme vie od milijun crnakih obitelji, ili oko 6 milijuna ljudi, jedva je sastavljalo kraj s krajem na prenapuenim, neplodnim "opinskim" podrujima. A to je inilo 41 posto zemljita, dobrim dijelom zemljita koje je Afrikancima dodijelila britanska kolonijalna vlada. Taje situacija stvorila "veliku glad za zemljom u Zimbabveu", kako je izjavila organizacija Human Rights Watch.8 Tijekom prvoga desetljea poslije stjecanja neovisnosti iz 1980. Vlada je podijelila vie od 3 milijuna hektara zemlje i preselila vie od 50.000 obitelji. Ali tijekom drugoga desetljea, kako se ritam agrarne reforme usporavao, za podjelu je dobiveno manje od milijun hektara i preseljeno je manje od 20.000 obitelji. U meuvremenu se poveala gustoa naseljenosti na "opinskim" podrujima.9 Povijesno gledano, Velika je Britanija uloila velike napore kako bi zatitila zemljoposjednike interese bijelih farmera u Africi. U procesu "dekolonizacije" u Keniji, iz 50-tih godina prologa stoljea, primjerice, britanskim planovima reforme zemljita osiguravano je zadravanje vlasnitva doseljenika nad najboljom zemljom i poslije stjecanja neovisnosti. U Zimbabveu je zamrzavanje prava na zemlju bilo i cijena za stjecanje neovisnosti. Tijekom pregovora za neovisnost Zimbabvea Velika je Britanija s voama pokreta otpora u Zimbabveu osigurala dogovor da se sljedeih deset godina zadri isti obrazac vlasnitva nad zemljom, koji je iao u prilog bijelim farmerima. Taj je dogovor ukljuivao i odredbe o tome da se nova vlada nee uplitati ni u kakvo prisilno oduzimanje zemlje i da e, kada dobije tu ! HRW, "Fast track land reform in Zimbabvve", oujak 2002. > Isto. LJUDI ZA ODSTREL zemlju, odmah platiti pravednu cijenu. Vjeruje se daje Velika Britanija Zimbabveu obeala prikupiti stotine milijuna funta za dugoronu reformu zemlje kao dio sporazuma o prekidu rata.10 No, Velika Britanija je dala samo 44 milijuna funta pomoi za preustroj zemljita, poslije stjecanja neovisnosti, a nametnula je i uvjete

troenja toga novca. Konzervativne vlade premijerke Thatcher i premijera Majora inzistirale su na tome da Vlada Zimbabvea otkupi zemlju doseljenika koji su bili spremni zemlju prodati, i to po punoj trinoj cijeni. Kada su 1997. na vlast doli laburisti, nova ministrica za meunarodni razvoj Clare Short rekla je zimbabveanskoj Vladi kako "ne prihvaamo da Velika Britanija snosi posebnu odgovornost kako bi se pokrili trokovi otkupa zemljita u Zimbabveu".11 Poslije sjednice meunarodnih donatora za reformu zemlje, odrane 1998., prekinuti su odnosi izmeu donatora i zimba-bveanske Vlade, koja je optuila donatore da nisu dali sredstva za koja su javno preuzeli obvezu te da tako tite interese poljoprivrednih gospodarstava u rukama bijelaca. Treba razmotriti i strah od mogunosti da se zimbabveanski program otimanja zemlje dogodi i u drugim zemljama. U Junoj Africi, primjerice, 13 posto stanovnitva posjeduje 80 posto zemlje. Otkad je na vlast dola Stranka Afrikoga nacionalnoga kongresa, podijeljen je samo neznatan postotak zemlje. A jedno istraivanje javnoga miljenja pokazalo je da 54 posto stanovnitva Junoafrike Republike podrava posjedovanje zemlje u Zimbabveu. List Financial Times osvre se na "zimbabveansku zarazu", pod ime se misli na opasnost od irenja sukoba u Zimbabveu na druge zemlje, to bi potkopalo izglede za strana ulaganja.12 10 Chris McGreal, "The trail from Lancaster House", Guardian, 16. sijenja 2002. 11 HRW, "Fast track land reform in Zimbabvve". 12 Chris Talbot, "Crisis in Zimbabvve: British military force poised to inter-vene", 1. svibnja 2000., www.wsws.org Mark Curtis Srodna opasnost koju predstavlja Mugabeov reim jest odbijanje toga reima da provede naloge institucija sa sjeditem u Washingtonu, Meunarodnoga monetarnog fonda i Svjetske banke. Usvajanje Programa strukturne prilagodbe, 1991., dovelo je u Zimbabveu do porasta inflacije te do smanjenja proizvodnje i zaposlenosti. Do 1997. Zimbabve se naao u mukama ozbiljne gospodarske krize. Meunarodni monetarni fond traio je daljnja smanjenja dravnih izdataka, kao i zavretak intervencije Zimbabvea u Demokratskoj Republici Kongo, stoje stajalo milijun funta dnevno. Kada je Zimbabve to odbio, Meunarodni monetarni fond prekinuo je davati pomo. Blairova je vlada jedan od vodeih svjetskih pobornika globalne "liberalizacije" gospodarstva. Na zemlje koje ne uspijevaju promicati taj model liberalizacije trgovine i privatizacije pod vodstvom Svjetske banke i Meunarodnoga monetarnog fonda rutinski se pravi pritisak uskraivanjem pomoi i odbijanjem kredita. Zimbabve je jedan takav primjer, iako to nikako nije omiljen model. Kada je britanski ministar Cook proglasio embargo na oruje za Zimbabve, u svibnju 2000., ponovio je stajalite Vlade po kojemu Mugabeova vlada, da bi dobila pomo od Meunarodnoga monetarnog fonda, "mora ispuniti sve uvjete za bilo kakvu pomo od Meunarodnoga monetarnog fonda".13 Kada je 1998. Velika Britanija, poslije 30 godina, povukla svoju potporu Indoneziji,

britanski su ministri najednom otkrili cijelu povijest krenja ljudskih prava u toj zemlji. ak su o tome reimu govorili kao o diktaturi. Stvarna zabrinutost bila je u tome to Suharto nije provodio program Meunarodnoga monetarnog fonda. Stajalite prema Zimbabveu zauujue je slino, dok su gotovo svi mediji progutali "argument" da su ljudska prava jedini motiv britanske Vlade. 13 Donji dom, Hansard, 3. svibnja 2000., stupac 157. LJUDI ZA ODSTREL Kada bi britanska Vlada bila imalo zainteresirana za promicanje "humanitarne intervencije" kao strategije ili doktrine, ili kada bi doista bila zainteresirana za istinsku obranu ljudskih prava, mogla bi poduzeti najjednostavnije mjere prema nekim svojim kljunim saveznicima koji u svojim dravama provode strahovladu i represiju, primjerice, mogla bi smanjiti ukupnu potporu iz Londona. Upravo se time bavimo u Treemu dijelu, no prije negoli prijeemo na to, razmotrimo to su planeri u etiri oka govorili o svojim stvarnim ciljevima. Osmo poglavlje IZ PRVE RUKE: STVARNI CILJEVI BRITANSKE VLADE Velika je Britanija vrlo tajanstvena drava, koja u tajnosti dri mnoge spise s Vladinim planovima, ak i poslije 30-togodinjega razdoblja, poslije kojega se veina dokumenata obino obznanjuje. Cenzuriranje kljunih dijelova i imena u objelodanjenim dokumentima takoer je rutinska i vrlo esta pojava. Ipak, oni dokumenti kojima je pristup slobodan, dokumenti Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva financija, Ministarstva obrane, Ureda premijera i nekih drugih ustanova dostupni su svakome graaninu koji poeli posjetiti Dravni arhiv. Optuba britanskih znanstvenika i, u manjoj mjeri, novinara odnosi se na injenicu da se vrlo malo tih tajnih planova ikada otkrije javnosti. A veina onoga to se i pojavi gotovo je nevana i ne odnosi se na bitna pitanja. Veina komentatora svojevoljno ignorira tajne spise i radije vjeruje onome to dunosnici izjavljuju u javnosti. Mogue je da tajni spisi nikada nee pruiti punu sliku dravnih planova. No oni nam jedini daju donekle cjelovitu sliku, koja nam moe biti dostupna. Doista, iz tih se spisa javlja prilino jasna slika onoga to britanska Vlada stvarno eli u svojoj vanjskoj politici. Mark Curtis Gospodarski i politiki ciljevi britanske Vlade U izvjeu iz srpnja 1970., pod naslovom "Prioriteti u naoj vanjskoj politici", tvrdi se da Velika Britanija mora "djelovati u korist naih trgovinskih i financijskih interesa diljem svijeta": "Moramo pridonijeti, u okviru naih gospodarskih kapaciteta, meunarodnoj stabilnosti i zatiti naih interesa u onome dijelu svijeta iz kojega crpimo mnoge nae sirovine... Posebnu emo pozornost morati pokloniti Bliskom istoku, jugoistonoj Aziji i junoj Africi."1 Temeljni cilj jest osigurati u drugim zemljama gospodarsku klimu povoljnu za

britanske i zapadne tvrtke. Iz izvjea Ministarstva vanjskih poslova iz 1968. vidi se daje primarni cilj britanske vanjske politike uiniti Veliku Britaniju gospodarski jakom. To znai da bismo "trebali svu nau energiju usmjeriti na stvaranje svjetske gospodarske klime u kojoj e naa vanjska trgovina, nai prihodi i naa platna bilanca moi prosperirati". Klju toga postignua jest "slobodnija" globalna trgovina i "pojaavanje naih napora na otvaranju novih trita u Europi, Latinskoj Americi i na Dalekom istoku".2 Osiguravanje povoljne klime za ulaganja bilo je posebno vano u onim dravama u kojima je Velika Britanija imala vane naftne interese. Primjerice, godine 1958. Vladin ured primjeuje kako je jedan od ciljeva Velike Britanije "odravanje politikih uvjeta povoljnih za nae trgovinske potrebe, diljem svijeta, a posebice na Bliskom istoku". Jedna Vladina meuresorna skupina 1968. navodi "potrebu, u zemljama u razvoju, za gospodarskom i poli1 Ministar vanjskih poslova, Prioriteti nae vanjske politike", srpanj 1970., FCO49/303. 2 Stalni Upravni odbor zamjenika ministra, "British foreign policv: Brief by the Foreign Office", 26. sijenja 1968., FCO49/13. LJUDI ZA ODSTREL tikom klimom privlanom za strani kapital, te za ouvanjem statusa quo, kako radi sigurnosti tako i radi niskih cijena".3 "iri cilj", primjeuje Ministarstvo vanjskih poslova 1968., "jest sprijeiti pretjerano uplitanje Vlade u meunarodnu trgovinu naftom": Velika Britanija bi se trebala "protiviti ili barem pokuati ublaiti" rezolucije UN-a koje bi potaknule druge zemlje na razvlatenje ili preuzimanje odve izravnoga nadzora nad zapadnim ulaganjima u naftu".4 Britanski planeri nali su se na mukama smiljajui kako uzvratiti udarac pojavi nacionalizacije, budui da razvlatenje gotovo uvijek rezultira gubitkom po interese Velike Britanije". Ta se politika promicala uz spoznaju daje nacionalizacija utjelovljivala nadu da velik dio dobiti moe ostati u zemljama koje posjeduju sirovine i tako moe postati dostupno domaemu ulaganju".5 Tako su britanski tvorci politike bili savreno svjesni injenice da se protivljenjem nacionalizaciji protive i moguem poboljanju ivota naroda tih zemalja. Osiguravanje povoljne klime za ulaganja velikih kompanija i zadavanje udarca zemljama koje to ne ine bio je primarni cilj brojnih poslijeratnih vojnih akcija Velike Britanije i Sjedinjenih Amerikih Drava u Iranu, Keniji, Indoneziji, Britanskoj Gvajani, Srednjoj Americi i drugdje. To je i sr britanske globalne gospodarske politike, koja se promie bilateralnim programima "pomoi", programima "strukturne prilagodbe" Svjetske banke i Meunarodnoga monetarnog fonda te oblikovanjem pravila Svjetske trgovinske organizacije. Posljedice promidbe privatizacije i liberalizacije gospodarstva esto su bile razorne za stoti3 Ured Vlade, Upravni odbor, "British obligations overseas", 14. travnja 1958., T234/768; Meuresorna skupina za naftnu politiku, Analitika podloga o nafti, 11.

listopada 1968., FCO67/198. 4 FCO, "The British interest in oil", oujak 1967., fco54/77. 5 Odjel za smjernice i informacijsku politiku, analitika podloga br. 5, "ExpropriationofUKpropertvindevelopingcountries", 3. studenoga 1970., FCO65/ 565. Mark Curtis ne milijuna ljudi diljem svijeta. Taj najprimarniji od svih britanskih ciljeva snosi znatnu odgovornost za odravanje, a esto i za poveanje siromatva na svijetu. Spisi ukazuju na to da se treba oduprijeti svakoj strategiji kojom se pokuava rijeiti pitanje siromatva u Treem svijetu, osim onda kada se nekom strategijom jaaju britanski poslovni interesi. Tako, primjerice, 1968., Ministarstvo vanjskih poslova izjavljuje: "Sada bismo trebali zauzeti stajalite 'pognute glave' s obzirom na prijedloge koji bi, iako su sami po sebi poeljni, znatno opteretili nau platnu bilancu, primjerice, na robne planove usmjerene u prvome redu na poveanje cijena umjesto na stabilnost trita."6 U jo jednom izvjeu iz te godine izjavljuje se kako bi Velika Britanija trebala pomagati gospodarski razvitak u najsiromanijim zemljama, a posebno u onima od kojih se oekuje ili od kojih bi se moglo oekivati da postanu vanim izvorima sirovina ili vanim tritima za britansku robu i usluge"7. Stoga se britanski program "pomoi" drao "orujem u arsenalu vanjske politike", kako kae Ministarstvo vanjskih poslova, 1958. Deset godina poslije toga slino se izjavljuje: "Moramo osigurati da na program pomoi ne pomae samo potrebe zemalja primatelja, nego i potrebe nae trgovinske i vanjske politike... Kad god je to mogue, trebali bismo pokuati oblikovati na program pomoi tako da vie odgovara naim trgovinskim i ulagakim interesima u razliitim zemljama".8 6 Stalni Upravni odbor zamjenika ministra, "British foreign policy: Brief by the Foreign Office", 26. sijenja 1968., FCO49/13. 7 Stalni Upravni odbor zamjenika ministra, "The basic assumptions", 20. listopada 1968., FCO49/23. 8 Ministarstvo vanjskih poslova, "Future policv: Review by the Foreign Office", sijeanj 1958., FO371/135623; stalni Upravni odbor zamjenika ministra, "British foreign policv: Brief by the Foreign Office", 26. sijenja 1968 FCO49/13. LJUDI ZA ODSTREL Tu su ulogu "pomoi" planeri odavno dobro razumjeli. Pretea suvremenih programa pomoi bila je Korporacija za kolonijalni razvoj (Colonial Development Corporation), koja je utemeljena poslije Drugoga svjetskoga rata kako bi "promicala i poduzimala poveanje zaliha hrane, sirovina i druge robe iz kolonija", stoji u dopisu britanske Vlade iz 1947. godine.9 Presudna za ostvarivanje tih temeljnih gospodarskih ciljeva jest politika mo Velike Britanije, ili "presti" ili "status", kako se razliito naziva u dokumentima planiranja. Promidba britanske prevlasti esto se dri ciljem samim po sebi.

Doista, britanski su planeri tradicionalno opsjednuti svojim poloajem u svijetu, a taj je imbenik esto bio vaniji od gospodarskih ciljeva. Ministarstvo vanjskih poslova je, primjerice, 1958. napisalo da "ne postoji alternativa naemu postojanju kao sile koja ima interese u mnogim dijelovima svijeta", i to iz dva razloga. Prvi je razlog taj to "Ujedinjeno Kraljevstvo nije samodostatno" pa "mora odravati i iriti svoju razinu trgovine ili izgubiti svoj ivotni standard". Drugi razlog jest taj to je "na napredak blisko povezan s odravanjem podruja britanske funte (dobar dio svijeta u kojemu je funta tada bila dominantna valuta) i sa statusom funte". Oba ta razloga ovise o "naoj sposobnosti ouvanja naega utjecaja u svijetu".10 Kao to je Ministarstvo vanjskih poslova 1968. izjavilo: "U bliskoj budunosti nai izravni gospodarski interesi irom svijeta zahtijevat e od nas da uinimo sve to je u naoj moi kako bismo odrali i poveali na postojei utjecaj izvan Europe. Doista, u smislu gospodarskih interesa, ne moemo sebi priutiti gubitak toga utjecaja."11 9 The Great deception, str. 72.-73. '"Ministarstvo vanjskih poslova, "Future policv: Review by the Foreign Office", sijeanj 1958., FO371/135623. 11 Osoblje za planiranje FCO-a, "Non-military means of influence in the Persian Gulf, SE Asia and Australasia", kolovoz 1968., FCO49/19. Mark Curtis Godine 1951., u vrijeme kada je Velika Britanija bivala sve vie prisiljavana na "dekolonizaciju", Ministarstvo vanjskih poslova upozorava: "Ako Ujedinjeno Kraljevstvo dragovoljno napusti svoj poloaj ili politiki utjecaj na nekim podrujima, ono e vjerojatno izgubiti sve gospodarske mogunosti na tim podrujima. Osim toga, zbog gubitka prestia, postat e potpuno nemonim sprijeiti daljnje neeljeno slabljenje svojega utjecaja u drugim zemljama. Posljedica toga bit e i ope slabljenje snage zapadnih sila."12 Osam godina poslije, 1958., Ministarstvo vanjskih poslova, slino kao i 1951., upozorava na opasnosti od dekolonizacije, koja se dogaa prebrzo: "Naa preostala kolonijalna podruja vjerojatno e za nekoliko godina davati neto doprinos naim zlatnim i dolarskim rezervama. Preuranjeno povlaenje dovelo bi do sloma trita i izvora opskrbe za Ujedinjeno Kraljevstvo." Ali, "pravodobno davanje neovisnosti ne bi ugrozilo gospodarske veze s Ujedinjenim Kraljevstvom", koje je sebe dralo "rtvom poveanja dugoronog ulaganja u kolonije".13 Zadravanje statusa velesile" moe se dogoditi samo uz odreenu cijenu. Vladin je ured, primjerice, 1960. izjavio: "Postoje mnogi poeljni naini iskoritavanja naih domaih bogatstava, a i poboljanja naega ivotnog standarda, boljim socijalnim uslugama i poveanjem naega bogatstva unosnim ulaganjima. Ali ne moemo imati utjecaja u svijetu ako ne odvojimo dovoljno sredstava za ispunjenje naih vanjskih dunosti."14 Stoga e cijenu za zadravanje globalnoga prestia britanske elite platiti britanski

narod. 12 The Great Deception, str. 18. 13 FCO, "Future policv: Summarv of memorandum by Colonial Office", veljaa 1958., FO371/135624. 14 Ured Kabineta, "Future policv studv 1960 -1970", sijeanj 1960., CAB21/ 3847. LJUDI ZA ODSTREL Posjedovanje nuklearnog oruja jo je jedan nain na koji Velika Britanija odrava svoj status u svijetu. Vladin je ured 1960., primjerice, izjavio da se 50-tih godina "na utjecaj pojaao diljem svijeta" zbog toga to smo "nuklearna sila s velikim potencijalom i u naoruanju i u nainu njegove isporuke". Nadalje stoji da "unilateralno nuklearno razoruavanje jest, naravno, u naoj moi", ali to bi ugrozilo sigurnost Velike Britanije i "potkopalo na poloaj u Atlantskome savezu te u svijetu kao cjelini".15 Iskljuivo radi odravanja poloaja Velike Britanije Attleejeva je laburistika vlada poslije rata nabavila nuklearno oruje iz Sjedinjenih Amerikih Drava. Ta dva cilja - osiguravanje povoljne klime za ulaganja i odravanje statusa "velesile" - bila su osobito vana na trima podrujima: na Bliskom istoku, u jugoistonoj Aziji i u Junoj Africi. Na Bliskome istoku nafta je, naravno, bila od presudne vanosti. Godine 1947. Ministarstvo vanjskih poslova opisalo je naftu iz te regije kao "korist od ivotne vanosti za svaku silu zainteresiranu za utjecaj ili dominaciju u svijetu". Osobni tajnik premijera Harolda Wilsona, Oliver Wright, napisao je 1964.: "Zapravo, mi imamo samo dva interesa na Bliskome istoku. Prvi je pristup nafti sa Bliskoga istoka, pod razumnim uvjetima. Drugi je pravo preleta iznad cijeloga Bliskoga istoka, kako bismo mogli stii na druge dijelove svijeta gdje je naa nazonost nuna."16 Na Bliskome istoku, kao i drugdje, britanska strategija "dekolonizacije" bila je osigurati da vlast prijee u ruke lokalnih britanskih suradnika. Na taj je nain Velika Britanija mogla zadrati nadzor nad naftom. Vladin je ured, primjerice, 1958. izjavio kako 15 Isto. 16 Uvodni dokument o Bliskome Istoku koji je pripremilo Ujedinjeno Kraljevstvo, 1947., FRUS, svezak V., str. 569., 1947.; O. Wright pie premijeru, 8. travnja 1964., PREM U/4679. Mark Curtis su na Bliskome istoku mnoge zemlje "evoluirale do toke na kojoj ih je nemogue podvrgavati daljnjem skrbnitvu... Stoga, osnovna zadaa s kojom se Velika Britanija suoava na Bliskome istoku jest prijei s prijanjih odnosa skrbnika i klijenta, pogodnih za nae bive strateke potrebe, na nove i uravnoteene trgovinske odnose kojima e se to je mogue dulje odravati opskrbu naftom. Bit e to uzajamno koristan temelj trgovine."17 Nisu samo arapske zemlje bile vane zbog nafte, nego i Iran. Doista, Iran je bio od

posebne vanosti, kao to je Zajedniki odbor za obavjetajne slube 1961. izjavio: "Iran je jedini izvor nafte sa Bliskoga istoka koji nije pod nadzorom neke arapske vlade, a sadanja proizvodnja mogla bi se znatno poveati bude li nuno. To samo osnauje elju Zapada za arapskim zemljama koje proizvode naftu."18 Vrlo je uoljiva injenica da u ovim zapisima o planovima britanske Vlade nema nikakve brige o narodu te regije. Ni u jednom od spisa koje sam vidio, a koji obuhvaaju razdoblje od trideset godina, ni interesi ni ili elje stanovnika Bliskoga istoka nisu se nikada uzimali u obzir. Jugoistona je Azija takoer prepoznata kao kljuno podruje, zahvaljujui, veinom, britanskim ulaganjima u tu regiju, naime, u Malaju. Rat u Malaji iz 50-tih godina prologa stoljea britansko je Ministarstvo vanjskih poslova opisalo kao "rat dobrim dijelom u obranu industrije kauuka". Vodio se u vrijeme kada je Malaja, na tome podruju britanske funte, zaraivala najvee koliine dolara, zahvaljujui veinom izvozu kauuka i kositra, koji su onda bili djelomino u rukama britanskih kompanija. Do 1962. britanske su tvrtke uloile 810 milijuna funta u 17 Ured Vlade, Upravni odbor, "British overseas obligations", 14. travnja 1958.,T234/768. 18 Zajedniki odbor za obavjetajne slube, "Outlook for Iran during the next twelve months", 31. kolovoza 1961., CAB 158/42. LJUDI ZA ODSTREL Jugoistonoj Aziji. U dokumentu Ministarstva vanjskih poslova navode se jo dva interesa u toj regiji - da preko nje prolaze morske i zrane rute Velike Britanije prema Australiji i Novom Zelandu i daje to "vrlo vano bojite u Hladnom ratu".19 Juna Afrika, a poglavito Junoafrika Republika, oduvijek su bile osobito vane za britanske planere kao podruje za ulaganja pa njihov prioritet nije nikada ozbiljno doveden u pitanje, ak ni tijekom dugih godina apartheida. U dokumentu Ministarstva vanjskih poslova iz 1964. stoji da je 1961. povrat od uloenog britanskog kapitala na to podruje iznosio 124 milijuna funta. To je 26 posto od ukupnih ulaganja u inozemstvu. U jednoj studiji Vladina ureda saeto je prikazana uloga June Afrike: "Opi interesi Zapada bit e: (1) sprjeavanje kinesko-sovjetske infiltracije i zadravanje lokalnih vlada i stanovnitva na naoj strani ili, u najgorem sluaju, dobrohotno neutralnima; (2) razvitak trgovine i uvanje pristupa sirovinama."20 Jedno izvjee Vladina ureda iz 1967. osvre se na meunarodne rasprave o rasistikim reimima u Rodeziji i Junoafrikoj Republici. U njemu stoji da "osim ovoga, nai najvei dugoroni interesi, kako u srednjoj tako i u junoj Africi, jesu gospodarske naravi i jesu veliki". "Na jedini politiki interes" u toj regiji, navodi se dalje, "jest uiniti sve to je u naoj moi kako bismo stvorili uvjete... u kojima moemo slijediti nae vane gospodarske interese s najveom moguom koristi". To je znailo da bismo "mi u dravama srednje Afrike trebali nastojati pozitivno i ulaganjima te nazonou britanskih dravljana stvoriti ozraje koje pridonosi britanskome gospodarstvu".

19 Vidi Web ofDeceit, Poglavlje 16.; Ministarstvo vanjskih poslova, "Regional studies", rujan 1964., FCO49/302; Ministarstvo vanjskih poslova, "Future po-licv: Reviewby the Foreign Office", sijeanj 1958., FO371/135623. 20 Ministarstvo vanjskih poslova, "Regional studies", rujan 1964., FCO49/ 302; Ured Vlade, "Future policv studv 1960-1970"; Zajednika nota ministara, 14. listopada 1959., CAB21/3844. Mark Curtis Kada je rije o apartheidu u junoj Africi, "mi bismo trebali i dalje stavljati do znanja... da ne moemo ni promiljati o gospodarskom ni politikom ratovanju s Junoafrikom Republikom". Naprotiv, Junoafrika e Republika "vjerojatno ostati neosvojiva dulje vrijeme. Stoga ju se mora ostaviti da evoluira onako kako to diktiraju njezini unutarnji pritisci". A " mi smo spremni i dalje poslovati s Junoafrikom Republikom i portugalskim kolonijama", misli se na Mozambik i Angolu. Openito, najvanije pitanje bilo je "zauzimati se za zatitu naih ulaganja i drugih gospodarskih interesa".21 Ako postoji itko tko vjeruje da su interesi obinih Afrikanaca ikada imali ikakve veze s britanskom politikom prema Africi, trebao bi proitati ove spise. Dranje Afrike primarnim izvorom sirovina i podrujem za ulaganja bio je izravni nastavak predratne i neposredno poslijeratne britanske politike. Ministar vanjskih poslova Ernest Bevin izjavio je 1948., primjerice, kako je temeljna potreba "razviti afriki kontinent i njegova bogatstva uiniti dostupnima svima" (tj. Velikoj Britaniji). To je samo odraavalo stajalite feldmarala Montgomervja. On je prethodne godine primijetio "goleme mogunosti za razvitak koje postoje u britanskome dijelu Afrike". Shvatio je "do koje bi se mjere takav razvitak mogao iskoristiti kako bi se Velikoj Britaniji omoguilo da zadri svoj ivotni standard i da opstane". "Ta zemlja ima sve to nam je potrebno", napisao je, kao to su minerali, hrana i radna snaga. Ali, rekao je on, "mora postojati vei plan za razvitak Afrike kao cjeline". Velika Britanija treba razviti taj kontinent, budui da su Afrikand "potpuni divljaci i posve nesposobni sami razvijati tu zemlju".22 21 Vlada, Odbor za obrambenu i prekooceansku politiku, "Future policv in Africa", listopad 1967., FCO46/90. 21 The Great Deception, str. 70. LJUDI ZA ODSTREL Latinska Amerika prikazana je jo gore, jednostavno kao izvor sirovina. U dokumentu Ministarstva vanjskih poslova iz 1958. utvruju se dva cilja Velike Britanije: "(1) Promicanje trgovine i dobrih odnosa. Latinska Amerika jest vaan izvor sirovina za Ujedinjeno Kraljevstvo, a u nekim bi sluajevima mogla postati izvorom sirovina od ivotne vanosti ako doe do prekida opskrbe iz drugih dijelova svijeta, primjerice, naftom, kositrom, bakrom i mesom. (2) Zadravanje zapadnoga gospodarski bogatoga podruja koje ima relativno sigurne komunikacije i koje se trenutano protivi prodoru komunista."23 Vanost Amerike i Europe Dva vrsta potpornja britanske vanjske politike danas jesu njezini posebni odnosi

sa Sjedinjenim Amerikim Dravama i njezina uloga unutar Europske unije. Prvi je bio kljuna znaajka planova britanske Vlade jo od poetka 40-tih, a drugi najkasnije od poetka 6O-tih godina prologa stoljea, kada su britanski planeri donijeli odluku da se pridrue tadanjoj Europskoj ekonomskoj zajednici (EEZ). Godine 1968. Ministarstvo vanjskih poslova napisalo je: "Ako elimo imati veega utjecaja na oblikovanje dogaaja u svijetu i ako smo spremni platiti cijenu, morali bismo imati vei utjecaj u mnogo irem sustavu moi od onoga koji danas imamo. Jedina praktina mogunost koja nam je otvorena jest zadobiti utjecaj u Zapadnoj Europi ili u SAD-u, ili na objema stranama."24 Slom Britanskoga Carstva doveo je do smanjenja sposobnosti britanskoga unilateralnog nametanja diljem zemaljske kugle. 23 Ministarstvo vanjskih poslova, "Future policv: Review by the Foreign Office", sijeanj 1958., FO371/135623. 24 FCO nacrt dokumenta, "British foreign policv for the next three years", 9. sijenja 1968., PREM13/2636. Mark Curtis Stoga je Velika Britanija svoje snage udruila sa snagama svjetske supersile kako bi ouvala britanske interese i dominaciju nad Zapadom. Britanski dunosnici odluili su se za posebne odnose s SAD-om tijekom Drugoga svjetskoga rata kako bi opstali, ali i kao dio vizije poslijeratnoga svijeta. Godine 1945. govorili su o djelovanju kao "mlai partner u orbiti sila koje su veinom bile pod amerikim okriljem".25 Zamisao o Velikoj Britaniji i europskim saveznicima kao "treoj sili", koja bi posredovala izmeu SAD-a i Sovjetskoga Saveza, ime su se planeri amaterski bavili kasnih 40-tih godina prologa stoljea, ubrzo je odbaena. Britanski su planeri bili spremni (iako esto nevoljko) platiti cijenu kako bi bili druga violina Washingtonu. To je podrazumijevalo da e SAD istisnuti Veliku Britaniju iz nekih dijelova svijeta. No inili su sve kako bi Velika Britanija zadrala svoj status velesile i ouvala svoje gospodarske interese. Poslijeratno planiranje SAD-a predvialo je ni manje ni vie nego nadzor nad cijelim sovjetskim podrujem. Posebice su planirali nadzirati svjetsko gospodarstvo, stoje nekolicina amerikih analitiara dobro dokumentirala. Godine 1949. britansko Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je "koliko je vano da mi zadrimo nadzor nad rubnim podrujima (oko Sovjetskoga Saveza), koja se proteu sve od Osla pa do Tokija". "Tu bi politiku", kae se dalje, "trebalo uskladiti s politikom SAD-a".26 Te britanske planere, zadojene imperijalnom ideologijom, ne moe se optuiti za pomanjkanje ambicija - cijeli se planet nadzire, a ograniavaju ih samo dostupna sredstva i jaina protivljenja. "Nae partnerstvo s SAD-om jest trajni izvor svjetske moi... a na status u svijetu dobrim e dijelom ovisiti o njihovoj spremnosti da prema nama postupaju kao prema najbliim saveznicima", napisao je 1960. Ured britanske Vlade. etiri godine po25 A. Balfour pie E. Bevinu, 9. kolovoza 1945., dokumenti o vanjskoj politici Velike Britanije, serija I, svezak III., str. 17.

26 The Creat Deception, str. 18. LJUDI ZA ODSTREL slije toga britansko je Ministarstvo vanj skih poslova napisalo: "S nae toke gledita, saveznitvo s SAD-om jest najvaniji pojedinani imbenik u naoj vanjskoj politici". Dodalo je i to kako je "mogunost neprijateljske reakcije SAD-a jednako mono sredstvo, koje nas moe odvratiti od prihvaanja neke politike, kao to nam je njihova podrka pravi poticaj". Ti posebni odnosi idu tako duboko da je "ak i ogorenje koje povremeno osjeamo prema njihovim navikama i stajalitima naa obiteljska stvar".27 Bitna komponenta tih posebnih odnosa, kao to argumentiram u knjizi Web ofDeceit (Mrea prijevara) i u drugim knjigama, jest potpora Velike Britanije agresiji SAD-a (i obrnuto, posebice u godinama neposredno poslije Drugoga svjetskoga rata). Druga osobina tih posebnih odnosa jest, u biti, podjela svijeta na podruja amerikog i britanskog utjecaja. U glavnom izvjeu iz 1958. britanski su planeri analizirali razliite dijelove svijeta s obzirom na stupanj britanskih interesa u njima. Zakljuili su da e za postizanje britanskih i zapadnih ciljeva "u nekim dijelovima svijeta glavni teret morati pasti na lea SAD-a", ali da e u drugim dijelovima svijeta Velika Britanija morati sama djelovati kako bi promicala svoje ciljeve. Postojala su tri kljuna podruja u svijetu: Europa i Bliski istok, jugoistona Azija i Afrika te Daleki istok i Latinska Amerika. Ovo posljednje jest rezervat SAD-a pa stoga "moemo sebi priutiti da ga prepustimo SAD-u, koji ima dostatno sredstava da njima upravlja". Na drugome kraju te ljestvice nali su se Europa i Bliski istok, gdje Velika Britanija ima glavne posebne interese. A "u sredini" su bile jugoistona Azija i Afrika, za koje Velika Britanija "ne moe sebi priutiti njihovo naputanje ni preputanje nekoj drugoj sili".28 27 Ured Vlade, "Future policy study 1960-1970", sijeanj 1960., CAB21/ 3847; Ministarstvo vanjskih poslova, "Regional studies", rujan 1964., FCO49/ 302. 28 Ured Vlade, Upravni odbor, "British overseas obligations", 14. travnja 1958.,T234/768. Mark Curtis Stoga Velika Britanija mora ouvati neka unilateralna sredstva interveniranja na prvim dvama podrujima, emu su Sjedinjene Amerike Drave obino pruale snanu potporu (protivljenje SAD-a britanskome napadu na Egipat 1956. jedina je iznimka te vrste). Godine 1947. britanski ministar vanjskih poslova Bevin predloio je SAD-u promjenu stanja na Bliskom istoku "u svrhu postizanja dentlmenskog dogovora s obzirom na zajedniku politiku i zajedniku odgovornost u toj regiji".29 Iako su u nekim sluajevima, primjerice u Iranu, SAD nastojale preuzeti ulogu primarne vanjske sile od Velike Britanije, u mnogim drugim sluajevima rado su preputale nadzor Velikoj Britaniji. Primjerice, drave oko Perzijskoga zaljeva ostale su britanskim rezervatom pa je Velika Britanija i dalje imala vane unilateralne interese u Iraku i u Jordanu. U godinama poslije Drugoga svjetskoga rata Sjedinjene Amerike Drave takoer

su oekivale od Velike Britanije da nastavi svoju kolonijalnu ulogu u Africi i u Jugoistonoj Aziji, pa su openito odobravale "razvojne" planove Velike Britanije (a i nekih drugih europskih zemalja) i ponovno uspostavljanje politike kontrole europskih zemalja nad tim dijelovima svijeta. Zamisao o Sjedinjenim Amerikim Dravama kao o protivniku poslijeratnog europskog kolonijalizma naprosto je pogrjena. Tako, primjerice, u izvjeu amerikoga Vijea za nacionalnu sigurnost iz 1957. na temu Afrike stoji kako SAD eli da se supsaharska Afrika razvija "kako treba" prema neovisnosti, "u suradnji s europskim silama koje sada nadziru vei dio toga kontinenta".30 Sjedinjene Amerike Drave svojega su manjeg partnera uvijek drale suradnikom u svjetskim intervencijama. Ameriki dravni tajnik Dean Rusk jednom je prilikom britanskome premijeru Harlodu Wilsonu rekao kako "Sjedinjene Amerike Drave ne ele biti jedina drava koja je spremna intervenirati na svakom 29 The Great deception, str. 119. 30 The Great Deception, str. 71. LJUDI ZA ODSTREL problematinom mjestu na svijetu. Nadali smo se da e Britanci i dalje zadrati svoje odgovornosti irom svijeta". "Sjedinjene Amerike Drave pridaju veliku vanost tome da Velika Britanija zadri ulogu svjetske sile", rekao je Rusk britanskome ministru vanjskih poslova Michaelu Stevvartu u angloamerikim pregovorima u sijenju 1966. Dodao je da "uloga Velike Britanije ima, na svoj nain, multiplicirajui uinak zbog njezina utjecaja na druge drave". U rujnu 1965. zamjenik amerikoga ministra vanjskih poslova rekao je britanskome premijeru Wilsonu: "Zadravanje britanskih obveza diljem svijeta" bilo je "nuan imbenik u ukupnim angloamerikim odnosima". Te su se rasprave dogaale dok je Velika Britanija razmatrala povlaenje iz vojnih baza "istono od Sueskoga kanala", protiv ega su Sjedinjene Amerike Drave snano lobirale u Londonu.31 U tim je spisima donekle prepoznata i opasnost da Velika Britanija slui Sjedinjenim Amerikim Dravama kao marioneta, to nije toliko nevano pitanje u sadanjim okolnostima. U dokumentu britanskoga Ministarstva vanjskih poslova iz 1958. stoji da "Ujedinjeno Kraljevstvo ionako ve znatno ovisi o potpori SAD-a", ali da "mi ne smijemo nikada dopustiti da se to razvije do toke na kojoj se ini da smo samo sredstvo politike SAD-a".32 Neke se stvari, oito je, s vremenom ipak mijenjaju. Najkasnije do 60-tih godina prologa stoljea britanski su pla-neri bili skloni miljenju da bi njihovo lanstvo u Europskoj zajednici prije osnailo negoli potkopalo posebne odnose s SAD-om. Kao to je Ministarstvo vanjskih poslova izjavio 1968., "ako ne uspijemo postati dijelom ujedinjene Europe", veze Velike Britanije s SAD-om "nee biti dostatne da sprijee nae pretvaranje u sve periferniju zemlju na popisu briga SAD-a". Vjerova31 Biljeke s razgovora, 14. svibnja 1965. i 27. sijenja 1966., FRUS, svezak XII., dokumenti 242 i 255, www.state.gov: Prilog prepisci izmeu M. Bundvja i L. Johnsona, 10. rujna 1965., isto, dokument 250.

32 Ministarstvo vanjskih poslova, "Future policv: Review by the Foreign Office", FO371/135623. Mark Curtis lo se da lanstvom u EEZ-u "moemo ponovno stei dostatno utjecaja u svjetskim dogaajima kako bismo zatitili nae prekooceanske interese i interese drugih zapadno-europskih zemalja". Osoblje Ministarstva vanjskih poslova za planiranje izjavilo je 1968. kako "upravo nada da e na gospodarski utjecaj biti vei i uinkovitiji na politikome podruju jest temeljni motiv nae prijave za lanstvo u EEZ-u".33 Cilj je britanskih planera oduvijek bio osigurati da vrsti Atlantski savez djeluje pod hegemonijom SAD-a, to je uloga koju planeri i mediji trenutano nazivaju "mostom" izmeu SAD-a i Europske unije. Godine 1972. britansko Ministarstvo vanjskih poslova napisalo je: "Ujedinjeno e Kraljevstvo, u vlastitom interesu, povremeno preuzimati ulogu trojanskoga konja... (u EEZ-u)... ali e njegova uinkovitost u toj ulozi ovisiti o... tome da se ne prepozna kako ono djeluje kao marioneta SAD-a."34 ini se da je SAD jednako shvatio ulogu Velike Britanije. Zamjenik amerikoga ministra vanjskih poslova George Bali rekao je predsjedniku Johnsonu 1966. da bi Velika Britanija trebala "svoj talent i sredstva primijeniti za postizanje vodee uloge u Zapadnoj Europi" i da bi SAD trebao poticati lanstvo Velike Britanije u EEZ-u. Kao najvanije, ta e uloga Velike Britanije "stvoriti ravnoteu" u Europi, koja "bi u protivnom mogla biti sklona iskuati opasne tendencije koje je francuski nacionalizam ve iskuao".35 33 FCO nacrt dokumenta, "Longer-term elements in Anglo/US relations", kolovoz 1968., FCO49/55; B. Trend pie premijeru, "Foreign policv", 26. veljae 1968.; Osoblje za planiranje FCO-a, "Non-military means of influence in the Persian Gulf, SE Asia and Australasia", kolovoz 1968., FCO49/19. 34 FCO, "Relations betvveen UK/US and Europe/US after enlargement", veljaa 1972., FCO49/407. 35 G. Bali pie L. Johnsonu, 22. srpnja 1966., FRUS, svezak XII., dokument 264., www.state.gov LJUDI ZA ODSTREL Danas je manja opasnost po britanske i amerike interese nacionalizam nego federalizam u Europskoj uniji, a posebice federalizam koji predstavlja opasnost po hegemoniju SAD-a u Atlantskome savezu. Upravo je to ono to britanski trojanski konj i dalje otklanja, djelomino u ime svojega saveznika SAD-a, naime, u raspravama o vojnoj sposobnosti Europske unije. Pitanje koje se danas esto postavlja jest zato britanski planeri u cijelosti ne dijele svoju sudbinu s Europskom unijom i tako, neki bi rekli, ne pokuaju od Europske unije napraviti protuteu SAD-u. To je pitanje naivno (pod sadanjim politikim strukturama). Ono ignorira injenicu da britanska Vlada, tradicionalno, svoje posebne odnose s SAD-om dri svojim jedinim izvorom moi. Ono zaboravlja i injenicu daje uloga Velike Britanije u Europskoj uniji upravo igrati ulogu potpore

SAD-u. Spisi sadre jo jedan razlog zbog kojega je Velika Britanija odbila zamisao o "Europi kao treoj sili", kako je nazvana u jednom dugom izvjeu koje je 1968. napisao ministar vanjskih poslova. Evo toga razloga: "ako bi Europa kao trea sila stvarno uspjela, postoji znatna opasnost da bi Njemaka u njoj mogla biti dominantna sila".36 Glavne opasnosti Glavna opasnost po britansku vanjsku politiku, osim domae javnosti i UN-a, oduvijek su bile neovisne nacionalistike snage. Takvi su pokreti ugroavali nadzor Zapada nad njegovim izvorima sirovina i primarnim, ve opisanim, britanskim gospodarskim ciljevima. Mnoge nacionalistike snage u prolosti bile su relativno dobroudne, a britansko protivljenje tim silama samo 36 Ameriki ministar vanjskih poslova pie veleposlanicima Velike Britanije, 2. travnja 1968., FCO49/23. Mark Curtis pokazuje kako se London tradicionalno suprotstavlja svim vladama i skupinama koje se ele pozabaviti siromatvom koje vlada u mnogim dravama svijeta. Godine 1958. Ured britanske Vlade primjeuje "pojavu estokog nacionalizma kao pokretake sile na Bliskom istoku i u Aziji" i ali se da to vodi ka: "napadima na nae kolonijalne, strateke i gospodarske interese, kojima se nismo mogli oduprijeti silom, djelomino zbog domae javnosti i svjetskoga miljenja, a djelomino i zbog previsokih trokova porobljavanja i okupiranja takvih podruja".37 U jednom amerikom obavjetajnom izvjeu kao "osnovni trenutani problem" navodi se sukob "izmeu arapskoga nacionalizma i stratekih i gospodarskih interesa Zapada". Taj arapski nacionalizam "jest opasnost po sposobnosti sila Zapada da kontroliraju razvoj", izjavilo je ameriko Ministarstvo vanjskih poslova u jednoj analizi koja je danas mjerodavna za Irak. Tu je opasnost jo vie pogoravao tadanji voa nacionalizma u Treemu svijetu, egipatski predsjednik Naser, za kojega je britanski Zajedniki odbor za obavjetajne slube drao da je "osigurao iroku potporu naroda... na Bliskom istoku, a ima i odreenu popularnost u nekim dijelovima Afrike".38 Stoga je britanska politika morala uzvratiti udarac takvim silama, esto pod izlikom, za javnost, da time zadaje udarce So-vjetskome Savezu. Do 1958., te burne godine za Veliku Britaniju i SAD na Bliskom istoku, kada je probritanski reim u Iraku svrgnula nacionalistika vlada koja se pridruila Siriji i Egiptu u borbi protiv angloamerike hegemonije na tome podruju, bri37Ured Vlade, Upravni odbor, "British overseas obligations", 14. travnja 1958..T234/768. 38 Procjena nacionalnih obavjetajnih podataka, 24. lipnja 1964., FRUS, svezak XXI., dokument 60., www.state.gov; ameriko Ministarstvo vanjskih poslova, "US policv in the Middle East", 19. srpnja 1968., FRUS, svezak XXI., dokument 30.; Zajedniki odbor za obavjetajne slube, "Nasser's achievemen-ts, aims and future

policies", 11. lipnja 1959., CAB158/35. LJUDI ZA ODSTREL tanski spisi spominju "nepisanu obvezu prema SAD-u da im se Velika Britanija pridrui u... zaustavljanju Sovjeta i irenju utjecaja 'neutralnih zemalja'".39 Druga polovica 50-tih godina prologa stoljea bila je vrhunac tajnih planova o potkopavanju i svrgavanju nepoeljnih vlada u stranim zemljama. To se moda dade usporediti sa sadanjim razdobljem, u kojemu su dalekosene promjene vlada u stranim zemljama takoer na dnevnome redu. Posebna opasnost bila je revolucija na Kubi 1959., kojom je svrgnuta diktatorska vlast Batiste i kojom je na vlast doveden Fidel Castro. Britanski su dunosnici bili uplaeni da bi se ta revolucija mogla proiriti pa o tome kau: "Novi eksplozivni oblik radikalnog nacionalizma pojavio se na Kubi, a mogao bi znatno utjecati na politiku drugih zemalja, a moda i izazvati daljnje revolucije... Postoji opasnost da bi kubanski primjer neutralnosti i protuamerike politike mogle slijediti jo neke drave Latinske Amerike."40 Godinu dana poslije toga kubanska se opasnost samo poveala. Zajedniki odbor za obavjetajne slube napisao je: "Kastroizam je i dalje popularan i privlaan. Ako, dugorono gledano, kubanska revolucija uspije ostvariti stabilan reim, za koji se ini da podmiruje potrebe ugnjetenih klasa, postoji ozbiljna opasnost da bi to moglo nadahnuti sline revolucije i u drugim zemljama Latinske Amerike."41 Velika se Britanija usprotivila kubanskoj revoluciji, znajui da je ona pruala mnogo narodu Latinske Amerike. Ona je, umjesto kastroizma, eljela vidjeti "uredan i stabilan razvoj La39 Ministarstvo vanjskih poslova, "Future policv: Review by the Foreign Office", sijeanj 1958., FO371/135623. 40 Ured Vlade, "Future policv study 1960-1970", sijeanj 1960., CAB21/ 3847. 41 Zajedniki odbor za obavjetajne slube, "Cuban developments and their impact on the Caribbean", 2. lipnja 1961., CAB158/32. Mark Curtis tinske Amerike, koja je Velikoj Britaniji bila vana ne samo kao lanica Zapadnoga saveza, nego i sa stajalita zatite velikih britanskih nacionalnih interesa u tome dijelu svijeta".42 Godine 1970. Zajedniki odbor za obavjetajne slube opazio je "dramatina socijalna poboljanja na Kubi, primjerice, u doslovnom iskorjenjenju nepismenosti i nezaposlenosti te na podruju zdravstva i obrazovanja". Po tim se osobinama Kuba poela "razlikovati od njezinih susjeda". Ono po emu je Kuba bila bliskija latinskoamerikim zemljama bili su "tradicionalni latin-skoameriki obrazac autoritarne vlade" i "stroj prisile" kojim se koristila kubanska Vlada. To su oblici represije kojima su se koristili i britanski saveznici na tome podruju, ali bez ikakvih poboljanja blagostanja koje je Kuba osigurala.43 Trebalo je na vlasti zadrati omiljene klijente, tj. elite koje bi se borile protiv narodnih snaga u svojim zemljama. Slino se naelo primjenjivalo i kod kue,

budui da su britanski planeri drali da i britanska javnost suosjea s nacionalistikim snagama u prekooceanskim zemljama. To odraava duboko elitistika uvjerenja britanskih tvoraca politike. Primjerice, u zapisniku Ministarstva za kolonije iz 1964. stoji: "Glavni civilizacijski utjecaj potjee od aktivnosti elite unutar neke zajednice, ali samo onda kada drutvena struktura doputa prirodnoj eliti da se uzdigne iz prosjene gomile." Na Bliskome istoku za to su bila potrebna saveznitva s "tradicionalnim" vladajuim skupinama koje bi podrale interese Zapada, stoje politika koju su planeri esto dobro shvaali kao politiku koja podrava "reakcionarne" snage naspram "progresivnih".44 42 Zajedniki odbor za obavjetajne slube, "The outlook for Latin America and the Carribbean", 18. srpnja 1963., CAB158/49. 43 Zajedniki odbor za obavjetajne slube, "Cuba", 15. svibnja 1970., CAB186/6. 44 The Great deception, str. 70., 128. LJUDI ZA ODSTREL U tim se spisima jasno otkrivaju vrlo tanki temelji britanske vanjske politike - da britanska politika, bez iznimke, u svojim temeljima ne donosi nikakvu korist prekooceanskim zemljama, a takvom se i dri, nego da im samo nanosi tetu. Osim toga, ona nema nikakve veze ni s promicanjem interesa britanskoga naroda kao cjeline, nego samo politike i gospodarske elite, u ijemu se interesu ta politika i stvara. Osnovni britanski ciljevi nemaju nikakve veze ni s promicanjem visokih naela namijenjenih konzumiranju ire javnosti. Njezin cilj jest zadrati politiki status Velike Britanije u svijetu i organizirati svjetsko gospodarstvo u korist britanskih kompanija i kompanija zapadnih zemalja. Trei dio TEROR I AGRESIJA Deveto poglavlje TERORISTI-PRIJATELJI KLJUNI SAVEZNICI NOVIH LABURISTA Postoje neka pitanja koja nije pristojno spominjati u "asnim" krugovima, a jedno od njih jest i umijeanost Velike Britanije u terorizam. Ako "terorizam" definiramo kao sustavnu primjenu nasilja i zastraivanja s politikim ciljevima, onda danas na svijetu postoje dvije vrste terorizma - s jedne strane, kampanje privatnih mrea poput Al Kaide, a s druge strane, nasilje koje promiu i sponzoriraju drave. Ovo drugo dogaa se u znatno irim razmjerima, no njegovi poinitelji ipak ne dobivaju nikakvu ili vrlo malu pozornost u vodeim medijima, posebice kada je rije o britanskim saveznicima. Uistinu, prema svim racionalnim pokazateljima, tijekom pretpostavljenoga "rata protiv terorizma" Velika se Britanija ubraja meu vodee organizatore terorizma u svijetu. tovie, potpora koju Velika Britanija prua dravama koje promiu terorizam znatno se poveala poslije napada na Irak.

Rusija kao jo jedna zemlja s posebnim odnosima Ruska zlodjela u eeniji pogorala su se tijekom 2003. i 2004., prema podatcima skupina za zatitu ljudskih prava. Kada je Rusija napala tu pokrajinu 1999., glavni grad Grozni sravnjen je sa zemljom u estokom bombardiranju i granatiranju koje je usmrtilo na tisue ljudi. Od tada eenija pokorno trpi mnoga poguMark Curtis bljenja, muenja, silovanja te na stotine "nestalih osoba". Openito, ubijene su nebrojene tisue ljudi, desetci tisua bili su prisiljeni pobjei, a, prema ruskome tisku, desetci tisua een-ske djece pate od trauma, priroenih patolokih bolesti i bolesti izazvanih ratom. Dok je Velika Britanija bila zaokupljena napadima na Irak, u oujku i travnju 2003., organizacija Human Rights Watch dokumentirala je najveu stopu "nestalih osoba" od poetka sukoba u Ceeniji i zakljuila da se broj zlodjela poveava te da su prilike "beznadne."1 U lipnju 2003. Rusija je taj sukob proirila jo dalje nizom operacija u susjednoj republici Inguetiji, gdje je takoer poinila mnoga krenja ljudskih prava kao i u Ceeniji. U Inguetiji je smjeteno oko 80.000 izbjeglica koje su pobjegle od eenskoga sukoba. To je bilo relativno sigurno i mirno podruje sve dok ruske vojne snage, u prosincu 2002., nisu poele zatvarati izbjeglike logore i prisiljavati mnoge izbjeglice da se vrate u eeniju. Rezultat toga bila su "brojna samovoljna uhienja, nehumani postupci prema zarobljenicima i pljakanje", kao i ubijanje, prema podatcima organizacije Human Rights Watch.2 Blairova je vlada, zapravo, cijelo vrijeme podravala strategiju ruskoga predsjednika Vladimira Putina u Ceeniji. Dok je Grozni sravnjivan sa zemljom, poetkom 2000., britanski je ministar obrane Geoff Hoon govorio o ukljuivanju Rusije u "konstruktivne bilateralne obrambene odnose". Sam Blair bio je najistaknutiji apologet ruskoga terora u Ceeniji i na brojnim je sastancima s predsjednikom Putinom dosljedno javno branio Rusiju i hvalio njezinoga vou. Uistinu, Blair se ak i hvalisao tom podrkom, iako je naposljetku priznao da je "uvijek dobro razumio situaciju u kojoj se nalazi Rusija (u odnosu na eeniju), moda bolje od mnogih drugih".3 1 "Human costs of war mount", Chechnya Weekly, 1. svibnja 2003.; HRW, "Human rights situation in Chechnva", 7. travnja 2003. 2 HRW, "Russia: abuses spread bevond Chechnva", 16. srpnja 2003. 3 WebofDeceit, str. 163., 136., 171. LJUDI ZA ODSTREL U meuvremenu su se produbili odnosi s ruskom vojskom pa Velika Britanija nije primjenjivala nijednu potencijalnu polugu koja joj je bila dostupna - godinji program pomoi, visoke izvozne kredite i trgovinske odnose, kako bi pravila pritisak na Moskvu. Vlada, a i veina medija, odravali su fikciju kako je jedina mogunost pritiska na Rusiju sveopi rat. Blair se sastao s Putinom u lipnju 2003., ba kada je ruska vojska ponovno aktivirala svoju kampanju irenja sukoba u Inguetiji. Tada je Parlamentu rekao kako e u razgovorima s Putinom spomenuti i eeniju te je dodao kako je "vano i

to da mi podupiremo Rusiju u njezinoj akciji protiv terorizma". Na zajednikoj tiskovnoj konferenciji Blair je izjavio: "Mislim da vodstvo predsjednika Putina prua golemu nadu ne samo Rusiji nego i iremu svijetu. Odat u mu poast kao partneru i kao prijatelju". Blair je samo jednom reenicom aludirao na eeniju kada je rekao da su dvojica voa raspravljali "o svim stvarima za koje biste od nas oekivali da ih obuhvatimo". Ministar vanjskih poslova Denis MacShane osvrnuo se i na "optube zbog krenja ljudskih prava" u toj pokrajini.4 U to je vrijeme Blair neprestano tvrdio, bez nuenja ikakvih dokaza, kako su se eeni borili u Iraku protiv vojnih snaga SAD-a i Velike Britanije. Tu je optubu ponovio u rujnu i u Parlamentu, navodei "vojne izvore SAD-a". Nekoliko mjeseci poslije toga Vlada je priznala kako "nemamo nikakvih dokaza o tome da se eenski teroristi nalaze u Iraku".5 Taj se sastanak odrao tri mjeseca poslije referenduma u Ceeniji. Njegova je oita namjera bila osigurati pobjedniku 4 Donji dom, Hansard, 13. lipnja 2003., stupac 1149., dodan naglasak; HRW, "Inconsistent Blair urged to speek out on Chechnva", 20. lipnja 2003.; "Press conference with the prime minister and President Putin", 26. lipnja 2003., www.pm.gov.uk 5 Nick Paton Walsh i Ewen Macaskill, "Putin's brief encounter with Blair seen as snub", Guardian, 20. lipnja 2003.; Donji dom, Hansard, 10. rujna 2003., stupac 357.; Donji dom, Hansard, 19. sijenja 2004., stupac 966. Mark Curtis poziciju Moskvi u mandatu za novi ustav u toj pokrajini. Taj se mandat odrao "u zloinakim okolnostima, samovoljnim pritvorima, koji su ve uzeli maha, svakodnevnim nestancima ljudi i u opem ozraju toleriranja zloina", prema organizaciji Human Rights Watch. To je bilo zadovoljavajue za Blaira, koji je taj proces pohvalio, rekavi Rusima: "Mislim da Vi imate potpuno pravo rijeiti (tu situaciju) politikim procesom i politikim dijalogom u koji ste se ukljuili".6 Organizacija Human Rights Watch tvrdi kako je Blair pohvalio izbore "kao daje to bio velik korak prema stabilnoj demokraciji", dok je to, u biti, bila fikcija. Lord Judd, posebni izvjestitelj Vijea Europe za eeniju, dao je ostavku, prosvjedujui time protiv uvjeta u kojima se provodio referendum.7 Izbori su uslijedili u listopadu, a i njih su razliite meunarodne organizacije osudile kao oito namjetene. Oni su zajamili pobjedu moskovskome kandidatu Ahmedu Kadirovu (koji je ubijen u svibnju 2004.). Britanska se politika nije ni najmanje promijenila. Potpora Velike Britanije "demokraciji" ionako je oduvijek bila samo za kamere: Rusija je ve uspjeno unitila prethodnu eensku Vladu Aslana Maskadova, koja je izabrana na demokratskim izborima, a zbog toga nije dobila nimalo manju potporu britanske Vlade. Velika Britanija i dalje pomae Putinu, uporno prodajui reenicu o tome kako je Rusija ukljuena u "protuteroristike operacije" u eeniji. U meuvremenu su se pojavili dokazi o umijeanosti ruskih sluba sigurnosti u izazivanje eksplozija u

rujnu 1999., koje su posluile kao izlika za ruski napad. A sada postoje i dokazi o tome da su ruske vojne snage u eeniji namjerno 6 HRW, Inconsistent Blair urged to speak out on Chechnya", 20. lipnja 2003.; Diplomatic gains for Moscovv", Chechnya Weekly, 5. lipnja 2003. 7 Anna Neistat, HRW, ,,What Mr. Blair should say to the Russian presi-dent", Independent, 26. lipnja 2003. LJUDI ZA ODSTREL postavljale mine i organizirale provokacije koje bi se zatim pripisivale eenskoj gerili.8 Godine 2004. krenje ljudskih prava u eeniji opet se pojaalo. Ruske vojne snage poinjale su brojna zlodjela, kao to su "nestanci osoba" te muenja i napadi na civile u raznim dijelovima te pokrajine. Od 800.000 stanovnika eenije oko 100.000 ih je izgnano iz njihovih domova. Organizacija Human Rights Wa-tch o tome je izjavila: "Ruske vojne snage uhitile su u racijama na tisue mukaraca, pljakaju domove, fiziki zlostavljaju seljane i esto poinjaju samovoljna pogubljenja. Oni u pritvoru suoavaju se s batinama i drugim oblicima muenja, iji je cilj iznuivanje priznanja ili informacija o eenskim vojnim snagama. Ruske vojne snage rutinski iznuuju novac od rodbine zarobljenika, kao jedini uvjet njihovog putanja na slobodu."9 Izvoenje poinitelja zloina u eeniji pred meunarodni sud Velika je Britanija odbila kao "kontraproduktivno". Oito je da su takvi sudovi i procesi rezervirani za slubene britanske neprijatelje, poput Sadama Huseina.10 I dok Putin produbljuje sustav autoritarne vlasti nad Rusijom kao cjelinom, potkopavajui politiki pluralizam i slobodu medija, Blair revno izbjegava svaki komentar, a kamoli akciju koja bi Putina eventualno mogla uvrijediti. Ovo je "najozbiljnija kriza ljudskih prava novoga tisuljea u Europi", kae organizacija Human Rights Watch. Pa ipak, ne bi bilo istinito izjaviti, kao to je to uinio list Guardian, da "u eeniji Zapad okree glavu na drugu stranu."11 Politika Velike Britanije nije okrenuti glavu od ruskoga terora, nego podrati ga. 8 WebofDeceit, str. 174.; "Secret police caught red-handed", Chechnya Weekly, 27. oujka 2003. 9 HRW, "Russian Federation/Chechnva: Briefing to the 60th session of the UN Commission on Human Rights", sijeanj 2004. 10 Donji dom, Hansard, 12. sijeanj 2004., stupac 525. 11 "Looking to the other way", Guardian, 2. listopada 2003. Mark Curtis Jaanje britanske potpore Kolumbiji Kolumbijska vojska i policija jesu najgori kritelji ljudskih prava na zapadnoj hemisferi. Stajalite koje promiu London i Washington jest da su te snage ukljuene u borbu protiv droge i terorizma to ga provode gerila i trgovci drogom. Stvarnost je takva da, iako su gerilske skupine, zacijelo, ukljuene u terorizam i trgovinu drogom, ipak glavnu odgovornost za obje te aktivnosti snose drava i desniarske paravojne postrojbe. Prema izvjeu UN-a iz 2000., kolumbijska vojska

tolerira nezakonite paravojne postrojbe i s njima surauje: "Drava snosi odgovornost za sadanje razmjere i sloenost problema paravojnih postrojba. Izravnu i neizravnu pomo i potpomaganje paravojnih postrojba oteava jo i nedostatak svake uinkovite politike njihova suzbijanja."12 Glavne mete ubijanja jesu aktivisti civilnih drutava, poput voa sindikata, uitelja, boraca za reformu zemlje i za ljudska prava te seljaka i lokalnih voa, kojih je tijekom proteklih deset godina poubijano najmanje 15.000. Rat u Kolumbiji vrlo je sloen, ali se, u biti, vodi radi prisvajanja prirodnih bogatstava u tome krajnje nepravednom drutvu. Elita, posebice veliki zemljoposjednici, nadziru veinu bogatstva, dok veina stanovnitva ivi u siromatvu. Samo 3% zemljoposjednika posjeduje vie od 70% zemlje; 57% seljaka preivljava na manje od 3% zemlje. Temeljna uloga drave jest marginalizirati prava naroda i osigurati da kolumbijska bogatstva, u prvome redu nafta, ostanu u "pravim" rukama. Strategija SAD-a jest pruiti potporu svemu tome. Od 2000. pomo Amerike vojske u iznosu od vie od 2 milijarde funta slijevala se u Kolumbiju, koja je druga po redu korisnica te pomoi, odmah iza Izraela. "Rat protiv droge" samo je maska za 200. 12 Martin Hodgson, "Innocent catch flak in dirty war", Guardian, 19. travnja LJUDI ZA ODSTREL potporu kolumbijskoj Vladi i vojsci u njihovim akcijama suzbijanja progresivnih snaga koje zahtijevaju socijalne promjene. Kao to je istaknuo Doug Stokes sa Sveuilita u Aberystwythu, s obzirom na blisku povezanost kolumbijske vojske i paravojnih postrojba, "pomo Amerike vojske, zapravo, ide izravno glavnim teroristikim mreama diljem Kolumbije, koje prodaju kokain na tritu SAD-a kako bi prikupile sredstva za svoje aktivnosti".13 Neke kolumbijske brigade, koje organizacija Human Rights Watch imenuje kao one koje su upletene u ubojstva to ih provode paravojne postrojbe, vojno obuavaju Sjedinjene Amerike Drave. Velika Britanija ve odavno prua pomo Kolumbiji, mimo kontrole medija i Parlamenta. Jo 1989. u Kolumbiju su poslani pripadnici odreda SAS i, izgleda da su su jo uvijek ondje. O tome se samo nakratko izvjeivalo 90-tih godina prologa stoljea, a od tada Vlada odbija otkriti bilo kakve pojedinosti. Ministrica trgovine i vanjskih poslova barunica Svmons izjavila je u listopadu 1997. kako je Velika Britanija od 1989. dala 14 milijuna funta "pomoi vezane za drogu", "veinom za provedbu zakona, obuku, smanjenje potranje i alternativni razvoj". U studenome 1999. Vlada je izjavila da "Velika Britanija daje Kolumbiji vojnu pomo kako bi se ispunili posebni zahtjevi". Primjeri toga obuhvaaju i "odreenu pomo vlastima za suzbijanje narkotika", dok su se "savjetodavni posjeti i razmjene informacija dogaali u sklopu akcija u gradskim kazalitima i strategija za borbu protiv gerile na psihijatriji". I dodaje, "vojna pomo ponuena Kolumbiji openito ukljuuje i imbenike zatite ljudskih prava". U sijenju 2000. britanski ministar vanjskih poslova Keith Vaz izjavio je u Parlamentu kako bismo "mi trebali pruiti

to je mogue veu potporu vladi predsjednika Pastrana", dok su se krenja ljudskih prava i ubijanja nastavili.14 13 Doug Stokes, "Columbia primer" , Znet, 16. travnja 2002. 14 Gornji dom, Hansard, 15. listopada 1997., stupac 540.; Donji dom, Han-sard, 24. studenoga 1999., stupac 115. i 18. sijenja 2000., stupac 675. Mark Curtis LJUDI ZA ODSTREL Izbor predsjednika Alvara Uribea, u kolovozu 2002., rezultirao je pojaanim odnosima s Londonom. Postojale su naznake daje Uribe, kao velik zemljoposjednik, i sam bio upleten u pokolje seljaka i sindikalnih voa dok je bio guverner te drave, sredinom 90-tih godina prologa stoljea. Za vrijeme njegove vladavine udvostruio se broj politikih atentata, kako izvjeuje tisak s kraja 2003. Broj krenja ljudskih prava koje poinjaju drava i njezini saveznici vei je nego ikada, a tijela koja su uvedena kako bi ta krenja istraivala onemoguena su. Masovna uhienja sindikalaca i boraca za ljudska prava, lane optube i uhienja te medijska cenzura uzeli su maha. Uribeova je retorika o terorizmu otvrdnula, a paravojne postrojbe i dalje odravaju tajne saveze s postrojbama kolumbijske vojske. Vlada je izbjegavala postaviti ozbiljan izazov pred te paravojne postrojbe ili iskorijeniti pokvarene Vladine dunosnike koji surauju s poznatim kriteljima ljudskih prava.15 U tome kontekstu britanska se Vlada glede poveanja potpore represivnim reimima poziva na standardnu izliku, a taje da se situacija na podruju ljudskih prava poboljala. U oujku 2004. ministar vanjskih poslova Bili Rammell opazio je "poboljanja" i "izvjesne impresivne rezultate na nekim podrujima temeljnih prava".16 Samo est mjeseci prije toga, u rujnu 2003., 80 organizacija za zatitu ljudskih prava optuilo je Uribea za teror drave nad civilima.17 Blairova je Vlada odrala pomno organiziran sastanak meunarodnih donatora u Londonu, u lipnju 2003., na kojemu je izraeno divljenje Uribeovom napretku na podruju ljudskih prava. Tu se ignoriraju izvjea kolumbijskih i meunarodnih nevladinih organizacija o tome kako se broj krenja ljudskih pra15 Robin Kirk, "Columbia and the 'war' on terror: Rhetoric and reality", The World Today, oujak 2004., vyww.hrw.org 16 Donji dom, Hansard, 23. oujka 2004., stupac 239. 17 Isabel Hilton, "Terror as usual", Guardian, 23. rujna 2003. va poveao, kao i izvjee Kolumbijskoga odbora sudaca, u kojemu stoji kako je tijekom prve godine Uribeove vladavine bilo oko 7.000 politikih ubojstava i "nestalih osoba", stoje znatno gore od prosjeka tijekom svih etiriju godina Pastraninove vladavine. Tako je Velika Britanija Kolumbiji otvorila vrata novoga vala meunarodnih zajmova. Britanski ministar vanjskih poslova Bili Rammell izjavio je kako su "svi nazoni predstavnici Vlade ponovili snanu politiku potporu kolumbijskoj Vladi".18 Taj je sastanak, navodno, organiziran na Blairovu inicijativu, uz punu potporu panjolskoga premijera Aznara. Tako su te dvije vlade djelovale kao proamerika

osovina u Europi. Pojedinosti je razradilo britansko veleposlanstvo u Bogoti, u konzultacijama s Uribeovim timom. Sljedeega mjeseca Rammell je odrao govor pred britansko-kolumbijskom Trgovinskom komorom, u kojemu je izjavio kako je "za poslovanje nuno da kolumbijska Vlada radi na poboljavanju svojega ugleda u svijetu, kako bi osnaila svoje izglede za strana ulaganja".19 U meuvremenu je porasla i vojna pomo Velike Britanije. U srpnju 2003. list Guardian otkriva kako je Velika Britanija "potajno poveavala vojnu pomo Kolumbiji". Izvjeuje o tome kako su pripadnici odreda SAS obuavali policiju za narkotike, Fuerza Jungla, te davali vojne savjete novim vojnim planinskim postrojbama za borbu protiv gerile. Takoer je dolo do "porasta isporuke vojnog hardvera i obavjetajne opreme", a Velika Britanija pruala je pomo i osnivanjem obavjetajnog sredita i zajednikog obavjetajnog odbora. Ta je pomo Veliku Britaniju uinila drugim najveim vojnim pomagaem Kolumbije. I taje pomo bila tajna, a britanska je Vlada odbila otkriti "stupanj svoje vojne upletenosti", izvijestio I 18 Bili Rammell, "International community confirms support for Columbia at London meeting", 10. srpnja 2003., www.fco.gov.uk 19 Andy Higginbottom, "Blair hands blank cheque to Uribe", bez datuma, www.columbiasolidarity.org.uk; Bili Rammell, "Building peace, security and prosperity in Columbia", 30. srpnja 2003., www.fco.gov.uk Mark Curtis je list Guardian. Godine 2001. i 2002. izvoz oruja poveao se za 50%, a isporuke su obuhvaale tehnologiju projektila, komponente za borbu protiv helikoptera i eksploziv, navodno, za operacije protiv droge. Novo obavjetajno izvjee nadovezuje se na rad zapoet ranih 90-tih godina prologa stoljea, kada je ef jedne postaje tajne slube MI6 poslan u Bogotu kako bi zapoeo operaciju u borbi protiv narkotika. Kada je vlada novih laburista dola na vlast, ta se operacija proirila i njome je koordinirao dunosnik tajne slube MI6 iz Londona.20 Blairova je vlada poslala u Bogotu niz viih britanskih vojnih dunosnika kako bi savjetovali kolumbijsku vojsku. Najmanje deset posjeta toj zemlji napravili su i strunjaci Ministarstva obrane, od 2000. do 2003., kako bi pruali savjete za "borbu protiv terorizma" (onim snagama koje su odgovorne za dobar dio terorizma u toj zemlji). Osim toga, vii dunosnici kolumbijske vojske polazili su teajeve za vojnu obuku u Velikoj Britaniji.21 Postoje pokazatelji da e ta obuka poboljati stanje ljudskih prava, ali kolumbijska je vojska odgovorna za krenja tih prava, i to ne propustom ili iz neznanja. Kao to je istaknuo David Rhys-Jones iz Kolumbijske kampanje solidarnosti, ta je obuka "dio zajednike i aktivne politike onemoguavanja oporbe i zastraivanja stanovnitva kako bi postalo jo pokornije". Doista, neki od najzloglasnijih ubojica Latinske Amerike uspjeno su zavrili te teajeve o "ljudskim pravima".22 Doslovce, svaka organizacija za ljudska prava i svaki sindikat u Kolumbiji trai da se zamrzne britanska vojna pomo Kolumbiji.

Potpora Velike Britanije dravnome teroru u Kolumbiji povezana je s golemim ulaganjima naftne kompanije British Petro20 David Pallister, Sibvlla Brodzinskv i Owen Bovvcott, "Secret aid poured into Columbian drug war", Guardian, 9. srpnja 2003. 21 Owen Bovvcott i Rob Evans, "MoD reveals aid to Columbian army", Guardian, 2. rujna 2003. 22 David Rhys-Jones, "What's going on with Mo Movvlam", bez datuma, www.columbiasolidarity.org LJUDI ZA ODSTREL leum u toj zemlji. Projekt te kompanije na naftnim poljima Ca-sanare, teak 2 milijarde funta, jest najvee britansko ulaganje u cijeloj Latinskoj Americi i njime se nadzire polovica izvoza kolumbijske nafte. U listopadu 1997. biva britanska ministrica za trgovinu i ulaganja, barunica Svmons, izjavila je daje "kolumbijsko gospodarstvo jedno od najstabilnijih u toj regiji" i da je "upravo taj uspjeh privukao znatna britanska ulaganja u tu zemlju, u tolikoj mjeri da je Velika Britanija danas najvei ulaga, ak vei i od Sjedinjenih Amerikih Drava". Godine 2003. britanska ulaganja u Kolumbiju iznosila su oko 10 milijarda dolara.23 Izvrni direktor kompanije British Petroleum lord Brovvne navodno je u vrlo bliskim odnosima s Blairom, dok su neki od premijerovih viih savjetnika u bliskoj vezi i prijateljstvu s viim izvrnim direktorima te kompanije. British Petroleum pripada skupini kompanija koje su u poslovnom partnerstvu izmeu SAD-a i Kolumbije i koje su u amerikoj Vladi lobirale promicanje povoljne amerike politike prema Kolumbiji. Vjeruje se daje kompanija British Petroleum bila upletena u lobiranje u Clintonovoj vladi kako bi se iznalo vojno rjeenje koje je poslije nazvano Planom Kolumbija.24 Naftne operacije i krenja ljudskih prava dvije su strane te iste medalje. Kompanija British Petroleum ima zatitu kolumbijske vojske, a unovaila je i bive pripadnike odreda SAS za zatitu svojih naftnih polja i infrastrukture. Ti bivi vojnici odreda SAS navodno su tajno obuavali kolumbijsku policiju u tak-tikama za borbu protiv pobuna na naftnim postrojenjima kompanije British Petroleum. Naftovodna kompanija Ocensa, u kojoj je British Petroleum glavni dioniar, navodno je 1998. nabavila 23 Gornji dom, Hansard, 15. listopada 1997., stupac 538.; Bili Rammell, "Building peace ...". 24 Andy Higginbottom, "BP - Blair's partner - and imperial power", bez datuma, i "BP and the US-Columbia business partnership", bez datuma, www.columbiasolidarity.org.uk Mark Curtis vojnu opremu za zatitu svojega naftovoda. Njome je opremila jednu brigadu kolumbijske vojske, za koju postoje pokazatelji daje bila upletena u dva pokolja koje su izveli desniarski odredi za odstrel.25 Ta sloena mrea aktera i interesa osigurava zadravanje kolumbijskih bogatstava u "pravim" rukama. Svrstavanje na stranu Izraela

Jedan od velikih mitova koji promiu britanski mediji jest nepristranost Velike Britanije u izraelsko-palestinskome sukobu. Taj je mit bio od goleme vanosti u pridobivanju potpore za napad na Irak. ini se da su mnogi lanovi Parlamenta bili spremni pruiti potporu tome napadu, u uvjerenju da e Blair tada iskoristiti navodni utjecaj Velike Britanije na Washington i tako na SAD praviti pritisak radi iznalaenja rjeenja arapsko-izraelskog sukoba. Nevjerojatno je da se ta teorija uspjela tako rairiti. Kao prvo, SAD nisu nikada imale nikakve namjere praviti pritisak na Izrael kako bi se iznalo rjeenje za bilo to osim za ameriko-izraelske uvjete. Kao drugo, ionako nema nikakvih dokaza da London ima velik utjecaj na Washington, ponajmanje u kontekstu Izraela. Ali, kao tree, i ono na to u seja ovdje usmjeriti, jest injenica da je Blairova vlada neprestano djelovala kao apologet izraelskih akcija. Od poetka napada na Irak svjedoci smo neprestanog nezakonitog irenja izraelskih naselja i porasta nasilja na okupiranim podrujima. Cijena sve veega oaja posebice je bila uasna za milijune Palestinaca koji ive pod izraelskom okupacijom i za one Palestince koje su poubijale izraelske vojne snage, kao i za izraelske civile poginule u eksplozijama bombaa samoubojica. LJUDI ZA ODSTREL Prema UN-u, do vremena napada na Irak polovica palestinskoga stanovnitva na okupiranim podrujima bila je nezaposlena, a dvije treine njih ivjelo je ispod granice siromatva. etvrtina palestinske djece patila je od akutne ili kronine neishranjenosti. Izraelska politika opkoljavanja palestinskih gradova, zajedno s uestalim vojnim napadima, ruenjem kua i ienjem obradiva zemljita, palestinsko je gospodarstvo dovela do sloma. Bijeda Palestinaca na okupiranim podrujima dosegnula je toku na kojoj ju je opazio ak i jedan britanski parlamentarni odbor. U njegovu izvjeu od sijenja 2004. stoji da "ivot u okupaciji postaje sve opresivniji i sve nehumaniji". Razina neishranjenosti u Gazi i na dijelovima Zapadne obale slina je onoj u supsaharskoj Africi.26 Uputno je pogledati analizu izraelske politike naseljavanja na okupiranim podrujima, koju je izradilo britansko Ministarstvo vanjskih poslova. U njoj stoji daje 42% Zapadne obale sada predvieno za irenje naselja i da: "...vlada Njezinoga Velianstva, zajedno s ostatkom meunarodne zajednice, izraelska naselja na podrujima koja je Izrael okupirao u lipnju 1967. dri nezakonitima po meunarodnome pravu (ukljuujui i lanak 49. etvrte enevske konvencije). To naseljavanje tetno je i za politiku. Ono samo potpaljuje bijes Palestinaca prema Izraelu. A i osnauje uvjerenje rasprostranjeno meu Palestincima da Izrael nije zainteresiran za postizanje mirovnog sporazuma stvaranjem dviju drava na temelju granica iz 1967. godine". Ministarstvo vanjskih poslova zakljuuje daje "ovo razdoblje mrano za zagovarae trajnoga mira na Bliskom istoku".27 25 Michael Gillard, "BP sacks security chief' i "BP hands 'tarred in pipeline dirtywar'", Guardian, 17. listopada 1998. t

26 Peter Hansen, "Hungry in Gaza.", Guardian, 5. oujka 2003.; Odbor za meunarodni razvoj, drugo izvjee, sjednice 2003./2004., 15. sijenja 2004., lanak 6. 27 Dopis Ministarstva vanjskih poslova Odboru za vanjske poslove o aspektima vanjske politike u ratu protiv terorizma, 28. sijenja 2003., www. publications. parliament. uk Mark Curtis No, osnovna londonska strategija, ipak, oduvijek je bila za nasilje okrivljivati "obje strane" i previati injenicu da jedna strana provodi okupaciju toga podruja i da je, zapravo, Izrael odgovoran za mnogo vei broj rtava nego Palestina. U svojim izjavama Blair posebice pazi da ne bi sluajno izravno osudio Izrael, dok njegova vlada i dalje prihvaa aronovu reenicu o tome da se palestinske bombae samoubojice mora zaustaviti prije nego to prestanu izraelske "odmazde". Izvoz britanskoga naoruanja udvostruio se 2000. i 2001. i tako dosegnuo 22,5 milijuna funta u godini koju je obiljeio velik porast izraelske agresije na okupiranim podrujima. Isporuke su obuhvaale pjeako naoruanje, pribor za pravljenje granata i dijelove cijelog niza opreme, oklopnih borbenih vozila, tenkova i borbenih zrakoplova. Godine 2002. novinska izvjea primjeuju kako Velika Britanija oito blokira izvoz pojedine vojne opreme u Izrael i kako izvozne licence razmatra jednu po jednu. Ali, britanska je Vlada poslije toga ipak odobrila izvoz britanskih rezervnih dijelova namijenjenih amerikim zrakoplovima F-16, kojima su napadani Palestinci. Tijekom 2001. i 2002. u Velikoj se Britaniji obuavalo 14 izraelskih vojnih asnika.28 Od poetka napada na Irak londonska je politika osnaila svoju potporu Izraelu. Glede naoruanja, politika razmatranja jednog po jednog sluaja izvoza rezultirala je smanjenjem izvoza s 22 milijuna funta na 10 milijuna funta. Ali, isporueno naoruanje obuhvaa pukomitraljeze, puke, streljivo, priuvne dijelove za tenkove i helikoptere, lance za zarobljenike, pojaseve za elek-tro-okove, kemijsko i bioloko oruje poput suzavca, a takoer i minobacae, bacae raketa, protutenkovsko naoruanje i vojne eksplozive. Tony Blair je u veljai 2003. uvjeravao Parlament kako je tijekom nedavnih razgovora s voom izraelske oporbe Amra-nom Mitnom "dao do znanja da ne postoji embargo na izvoz ! Donji dom, Hansard, 3. lipnja 2003., stupac 35. LJUDI ZA ODSTREL oruja u Izrael. I dalje emo nastaviti podravati pravo Izraela na obranu". S obzirom na nain na koji Izrael koristi svoju "obrambenu" opremu, bila je to posve jasna poruka potpore. Jedan dunosnik iz odjela Trgovinski partneri britanskoga Ministarstva za trgovinu i ulaganje na slian je nain izjavio da "ne dolazi u obzir tretirati izvoz naoruanja u Izrael stroe ili otrije nego izvoz u druge zemlje". To je barem dosljedno, budui da nezakonita okupacija, nasilje i terorizam koji definiraju izraelsku vojnu politiku doista nisu nimalo gori od onoga to ine mnogi drugi korisnici britanskoga naoruanja.29

Britansko naoruavanje Izraela nastavlja se ak i u vrijeme ubijanja nenaoruanih britanskih dravljana na tim okupiranim podrujima, od kojih su trojica ubijena izmeu prosinca 2002. i oujka 2003. Ministarstvo vanjskih poslova navodno je zauzelo krajnje blag pristup u postavljanju pitanja Izraelcima o tim ubojstvima.30 Na poetku 2004. britanska je Vlada izraelskom ministru obrane aulu Mofazu dala jamstvo da e tijekom svojih posjeta Londonu imati imunitet od uhienja zbog zloina protiv ovjenosti. Mofaz je bio naelnik izraelskoga vojnoga stoera tijekom ponovne surove izraelske okupacije Zapadne obale iz 2002. te je odgovoran za planirana ubojstva i druga krenja meunarodnoga prava. Odvjetnici za ljudska prava optuili su britansku Vladu za "kreativno pravno tumaenje" kako bi zatitila Mofaza od istrage Scotland Yarda. Temelj Vladina argumenta bio je da on, budui daje bio dravni ministar, ima imunitet od takve istrage.31 29 Donji dom, Hansard, 10. veljae 2003., stupac 582.; Rob Evans i David Hencke, "Defence sales 'hit by curbs on Israel"', Guardian, 29. srpnja 2003.; Richard Norton-Tavlor, "Arms sales to Israel breach guidelines", Guardian, 5. studenoga 2003. 30 Vidi, primjerice, Jocelvn Hurndall, "Rafah in miniature", Guardian, 20. listopada 2003. 31 Chris McGreal, "Sharon's allv safe from arrest in Britain", Guardian, 11. veljae 2002. Mark Curtis London je pruio izvanrednu i stvarnu potporu Izraelu u izgradnji zida du Zapadne obale. Iako britanska Vlada neprestano ponavlja kako vjeruje da je izgradnja toga zida nezakonita, njezino djelovanje pokazuje sasvim drukiji smjer. U listopadu 2003. Velika je Britanija bila suzdrana od glasovanja u Vijeu sigurnosti UN-a kada se donosila deklaracija o nezakonitoj izgradnji toga zida. Kada su ga u Parlamentu pitali zato je tako glasovao, ministar vanjskih poslova Bili Rammell rekao je da tom deklaracijom "nisu osueni bombai samoubojice i da ona stoga nije oitovala stvarnu brigu za sigurnost Izraela". Ono to je Velika Britanija eljela bio je "uravnoteeniji tekst".32 Zatim je, potkraj 2003., Vlada ponovno bila suzdrana u glasovanju za rezoluciju Ope skuptine UN-a kojom se predlagalo traenje miljenja Meunarodnoga suda pravde o zakonitosti izgradnje toga zida. Upitana u Parlamentu zato je tako glasovala, ministrica vanjskih poslova barunica Svmons rekla je: "Mi vjerujemo daje neprimjereno poduzeti takve mjere bez suglasnosti obiju strana", to je zoran primjer poputanja Izraelu. Poetkom 2004. uslijedio je prigovor britanskoga Ministarstva vanjskih poslova Meunarodnome sudu pravde, sazvanom kako bi razmotrio zakonitost izgradnje zida, u kojemu se navode tehniki razlozi uloge suda.33 U tome smo razdoblju takoer bili svjedoci izraelskoga bombardiranja Sirije, u listopadu 2003., usmjerenog na "logor za obuku kojim se koriste teroristike organizacije", a koje, navodno, ukljuuju i islamski Dihad, koji je preuzeo odgovornost za strani samoubilaki napad na jedan restoran u Haifi. Tu izraelsku,

oito nezakonitu akciju osudile su Francuska i Njemaka, a britansko Ministarstvo vanjskih poslova jednostavno je pozvalo "sve 32 Donji dom, Hansard, 19. studenoga 2003. 33 Gornji dom, Hansard, 5. sijenja 2004., stupac 4.; Ewen Macaskill, "Britain opposes international court review of securitv fence", Guardian, 30 sijenja 2004. LJUDI ZA ODSTREL strane na suzdranost" i izjavilo kako bi svaka izraelska akcija za "obranu svoje zemlje od teroristikih napada... trebala biti u granicama meunarodnoga prava".34 Zatim je, u travnju 2004., izraelski premijer Ariel Saron najavio unilateralni plan pripojenja est glavnih naselja na Zapadnoj obali i odbijanja sveope prihvaenog palestinskog prava na povratak, kao i javno preuzete obveze da e se povui iz naselja u Gazi (ali samo ako Izrael i dalje zadri nadzor nad granicama). To bi izraelsku okupaciju Zapadne obale uinilo trajnom, ponitilo valjanost prethodnih rezolucija UN-a, kojima se zahtijeva povlaenje Izraela, i posve unitilo rjeenje problema tih dviju drava i mogunost postizanja trajnoga rjeenja toga sukoba. Kao to je istaknuo ameriki analitiar Stephen Zunes, taj je plan izravan izazov Povelji UN-a, koja svim dravama zabranjuje irenje njihova teritorija vojnom silom, "priznajui tako pravo na pobjedu". Taj su plan oduevljeno pozdravile i SAD i Velika Britanija. Tonv Blair je dao nevien hvalospjev tome planu na zajednikoj tiskovnoj konferenciji s predsjednikom Bushom, preklinjui Palestince da "iskoriste tu priliku" u Gazi i "na onim dijelovima Zapadne obale koji e biti pod njihovim nadzorom". Nije izreena ni najmanja kritika izraelskih namjera, iako taj plan potkopava gotovo svako stajalite javnosti koje je Velika Britanija prihvatila zbog potrebe za sveobuhvatnim mirovnim planom. Poslije se u tiskovnim izvjeima predlagalo da britanska Vlada dade do znanja predsjedniku Bushu, "u etiri oka", kako Velika Britanija ne moe potpisati aronov unilateralni plan. U vrijeme pisanja ove knjige jo uvijek ne postoje nikakvi dokazi takve politike.35 34 Julian Borger, "US in muted call for restraint vvhile France and Germany condemn raid", Guardian, 6. listopada 2003. 35 Stephen Zunes, "Undermining peace and law", Znet, 17. travnja 2004., www.Znet.org: Konferencija za tisak, 16. travnja 2004., www.pm.gov.uk; Ni-cholas Watt i Suzanne Goldenberg, "Spurned Blair in plea to Bush", Guardian, 16. travnja 2004. Mark Curtis Pitanje trgovinskih sankcija prema Izraelu, rezerviranih samo za slubene neprijatelje, uope nije na dnevnome redu. tovie, Izrael i dalje ima povlaten trgovinski tretman britanske Vlade i Europske unije. Velika je Britanija Izrael oznaila jednim od 14 omiljenih "ciljnih trita". Kada je u Parlamentu postavljeno pitanje o tome kakve planove Vlada ima kako bi promijenila to stanje, dunosnik Ministarstva za trgovinu i ulaganje odgovorio je: "Nikakav".36 Velika se Britanija neprestano odupire pozivima za prekid posebnih sporazuma Europske unije i Izraela o trgovini i pomoi, unato zauzimanju svestranakoga Odbora za razvoj.

Izvoz Europske unije u Izrael vrijedan 8,4 milijarda funta i uvoz Europske unije iz Izraela vrijedan 5,3 milijarda funta mogli bi biti znaajna poluga. Ali, Europska je unija krenula u suprotnome smjeru. U prosincu 2003. ministri Europske unije dogovorili su daljnju liberalizaciju svojega trita za izvoz u Izrael. Suprotno tome, Velika je Britanija bila vrlo aktivna u osiguravanju dogovora u Europskoj uniji o zabrani politikoga krila Ha-masa i o stavljanju njegovih voa na crnu listu terorista. London je, navodno, preuzeo vodstvo u zahtijevanju da se na prikupljanje dobrotvornih sredstava za Hamas primijene stroge restriktivne mjere Europske unije.37 Godine 2003. skupina od 30 izraelskih pilota helikoptera tipa Black Hawk i borbenih zrakoplova tipa F-16 izjavila je da vie nee bombardirati palestinske gradove. Smjesta su izbaeni iz izraelskoga ratnoga zrakoplovstva. "Mi smo ti teroristi", izjavio je jedan kapetan, koji je pilot ve 15 godina.38 Odbijanje Velike Britanije da se suprotstavi Izraelu po pitanju naselja, zida ili bilo ega drugoga, kao i vea sklonost "konstruktivnim dogovorima" 36 Donji dom, Hansard, 6. veljae 2003., stupac 392. 37 Gornji dom, Hansard, 2. veljae 2004., stupac 678.; lan Black, "UK leads push for EU crackdovvn on Hamas", Guardian, 27. kolovoza 2003. 38 Chris McGreal, "We're air force pilots, not mafia. We don't take rebenge", Guardian, 3. prosinca 2003. LJUDI ZA ODSTREL s izraelskom Vladom (pod aronom), koja je jasno pokazala svoju odanost nasilju, jesu dijelovi britanskoga programa potpore Izraelu. ime se ta britanska politika moe objasniti? Mnogi odgovori mogu se nai u tajnim spisima od prije vie od 30 godina. Uzmimo, primjerice, izvjee Ministarstva vanjskih poslova iz 1970., nazvano "Budua britanska politika prema arapsko-izraelskome sukobu". U tome se izvjeu razmatraju opcije Velike Britanije za njezino stajalite prema arapsko-izraelskome sukobu, a posebice njezin utjecaj na saveznitvo s SAD-om. U tome se izvjeu prvo razmatra donoenje otvorene proizraelske politike, a zatim i proarapske politike. No, u njemu se, naposljetku, odbijaju obje opcije pa se kae: "proizraelska politika unitila bi svaku nadu u ouvanje britanskih gospodarskih i politikih interesa na arapskome Bliskom istoku", dok bi proarapsku politiku: "bilo teko, ako ne i nemogue, prihvatiti: (a) zbog britanske javnosti i politike obveze prema Izraelu kao idealu te zbog politikih sila potpore Izraelu u naoj zemlji; (b) zbog pritiska koji Vlada Sjedinjenih Amerikih Drava nedvojbeno pravi na vladu Njezinoga Velianstva, kako bi nas drala na uzdi u svim javnim izjavama ili pregovorima o tome sporu." Zatim se razmatraju srednje opcije, od kojih je prva "aktivno nastojanje traenja rjeenja bez prekidanja veza s SAD-om". Problem s tom opcijom jest u tome to "sve dok smo povezani s Vladom SAD-a u aktivnoj politici prema tome sporu, potvrivat emo uvjerenje Arapa da smo proizraelski usmjereni". Zatim se razmatra druga opcija "aktivne neutralnosti", to bi znailo "mi bismo morali rei i

uiniti stvari koje se ne sviaju Vladi Sjedinjenih Amerikih Drava i biti vie proarapski (ili barem manje proizraelski) usmjereni od Amerikanaca". No, nedostatci toga jesu "teta nanesena naim globalnim odnosima s SAD-om", injenica da bi javno miljenje u Velikoj Britaniji to kritiziralo i da "nema izgleda za europski politiki entitet" koji igra ulogu "tree sile". Mark Curtis Stoga se u tome dokumentu zalae u korist "politike niskog rizika", koja se opisuje kao "manje neprestano aktivna verzija" posljednje gore navedene opcije. "Ta bi politika, u praktinome smislu, trebala znaiti da bi nai napori u prvoj i najvanijoj opciji trebali poprimiti oblik tajnog pritiska na SAD da uini sve stoje u njegovoj moi kako bi se postiglo rjeenje toga spora". To bi znailo da bi Velika Britanija imala "strogo ogranienu ulogu" dok bi "skromni doprinosi, a ne mirovni planovi, trebali biti na cilj", to jest, nastaviti poslovati s arapskim svijetom, ukljuujui i prodaju oruja, te odravati trgovinske veze s Izraelom. U zakljuku stoji: "U smislu nacionalnih interesa, moglo bi se mnogo toga dobiti prihvaanjem temeljite proarapske politike... No, bilo bi iznimno teko obraniti takvu politiku na temelju naela i to bi bilo iznimno nepopularno u ovoj dravi. To se nikako ne bi svidjelo Vladi Sjedinjenih Amerikih Drava, koja bi se tome estoko protivila ako bi to obuhvaalo (a logino je da bi trebalo) pokazivanje simpatija prema stajalitima Arapa u meunarodnim naporima iznalaenja rjeenja toga spora. To ne bi bilo sukladno potpori, ili ak nevoljkoj privoli, stajalitu SAD-a glede rjeenja toga spora."39 Politika koja je tada usvojena neznatno se razlikuje od pristupa novih laburista. Dokazi upuuju na to da Blairova vlada pokuava javno zauzeti stajalite sukladno onome iz 1970., ali se u stvarnosti znatno priklonila Izraelu. Ali, moda su motivi i dalje isti, jer se u ovim dokumentima otvoreno priznaje da upravo strah od uzrujavanja SAD-a sprjeava Veliku Britaniju u zauzimanju proarapskoga stajalita. tovie, u spisima iz 1969. navodi se da su, ak i s obzirom na golemi udio Velike Britanije u nafti na Bliskom istoku i s tim povezanoj potrebi odravanja prijateljskih veza s arapskim de39 Izvjee FCO-a, "Future British policy toward Arab/Israel Dispute", 14. rujna 1970., FCO 49/295. LJUDI ZA ODSTREL spotima, vaan imbenik bili i britanski gospodarski interesi u Izraelu. Zajedniki odbor za obavjetajne slube izvijestio je 1969. da se: "rapidna industrijalizacija (u Izraelu) odvija na podrujima na koja britanska industrija moe lako isporuivati potrebna kapitalna dobra... Izrael je ve dragocjen trgovinski partner sa znatnim buduim potencijalom na industrijskim podrujima na kojima elimo da Velika Britanija postane glavni svjetski proizvoa i dobavlja." Britanski veleposlanik u Izraelu dodaje da: "Izrael ve jest dragocjen trgovinski partner za Veliku Britaniju, a... postoji i velik budui potencijal za nae gospodarske odnose s njim... S druge strane, izgleda daje

teko izbjei zakljuak... da su nai izgledi za unosno gospodarsko poslovanje s arapskim dravama u najboljem sluaju statini te da, dugorono, uistinu moe doi do njihova neizbjenog slabljenja."40 Ako je to bilo tako onda, to je jo vie tako danas, kada Velika Britanija poveava svoju trgovinu s Izraelom, posebice u novim tehnologijama. Upravo taj prioritet, zajedno s odravanjem posebnih odnosa s Washingtonom, definira stajalite Velike Britanije prema patnji Palestinaca. Ostala podruja Ima jo nekoliko podruja na kojima Velika Britanija podupire dravni teror. Ona i dalje isporuuje vojnu pomo Nepalu, kao i obuku za snage sigurnosti ija su krenja ljudskih prava i ubijanja gora od onih to ih provode maoistiki pobunjenici protiv kojih se bore. Poetkom 2004. organizacija Human Rights Watch izvijestila je o nasilju na objema stranama, ali je i tvrdila 40 Zajedniki odbor za obavjetajne slube, "British economic interests in Israel and the Arab world", 28. studenoga 1969., CAB 188/5. Mark Curtis LJUDI ZA ODSTREL kako "nepalska vojska, navodno, provodi samovoljna pogubljenja maoista i seljana, arbitrarne pritvore i nestanke, kako uznemiruje i zastrauje tisak i nevladine organizacije te kako se uplie u rad sudstva".41 A sve to u sukobu koji je dosad glave stajao oko 4.000 ljudi. ini se da je potpora Nepalu jo jedna strategija koordinirana s SAD-om, koje toj dravi daju 27 milijuna dolara vojne pomoi i savjetnike. Poslije zahtjeva za pomo upuenih iz Nepala, Blair je "zajamio svu moguu potporu borbi Nepala protiv terorizma". Britanska vojna pomo u iznosu od 3 milijuna funta dogovorena je 2002., a obuhvaa helikoptere i komunikacijsku opremu. Poetkom 2004. Velika je Britanija nepalskoj vojsci dala dva koritena zrakoplova s vertikalnim polijetanjem za potrage za ma-oistikom gerilom. Sredstva je osigurao Vladin Fond za sprjeavanje globalnih sukoba, a nisu otkrivena u Parlamentu, nego su ih otkrili britanski dunosnici u Katmanduu nepalskim novinama.' Posebni britanski povjerenik za Nepal Jeffrev James izjavio je da se "Velika Britanija obvezala na obuku i druge nesmrtonosne oblike pomoi kako bi snagama sigurnosti omoguila da se bore protiv svakog novog neprijatelja". Osim toga, desetci asnika nepalske vojske obuavaju se u institucijama u Velikoj Britaniji.43 Ta pomo ide reimu u Katmanduu, pod kraljem koji je raspustio izabranu vladu i imenovao vlastitu te odgodio izbore na neodreeno vrijeme. Njegov reim primjenjuje otre mjere prema svim politikim oporbenjacima, a pod krinkom "rata protiv terorizma". To je najnovija u nizu nepalskih vlada koje se nikada I 41 HRW, "Nepal: Briefing to the 60th session of the UN Commission on Human Rights", sijeanj 2004.

42 "Nepal's war against terror", asopis CAAT, studeni 2002., yyww.caat.org.uk: David Hencke, "Peace fund used to buy military planes", Guardian, 23. sijenja 2003. 43 "Britain welcomes progress in Nepal ceasefire talks", 13. lipnja 2003., www.ukindia.org: Dnji dom, Hansard, 3. lipnja 2003., stupac 35. nisu ozbiljno pozabavile pitanjem muka siromane veine u toj zemlji ni provele ozbiljnu reformu zemlje, to objanjava popularnost maoista u nekim ruralnim podrujima. Majorova i Blairova vlada pruale su veliku potporu i Turskoj kada je provodila strane vojne operacije protiv Kurda na jugoistoku zemlje, od sredine do kraja 90tih godina prologa stoljea. Uniteno je tri i pol tisue kurdskih sela, poslije ega je najmanje 1,5 milijun ljudi ostao bez krova nad glavom. Ubijene su tisue i tisue ljudi, u ratu koji se, navodno, vodio protiv gerile kurdskoga PKK-a, ali koji je, u biti, bio pokuaj pokoravanja cijele kurdske pokrajine. Tijekom cijeloga toga razdoblja Velika je Britanija nastavila s izvozom naoruanja, a Majorova je vlada, od 1994. do 1996., tj. tijekom razdoblja najgorih zlodjela, taj iznos ak i poveala. Uobiajene trgovinske i diplomatske odnose nastavili su i novi laburisti, koji su, kao i kod ruskih zlodjela prema eenima, javno podravali reenicu da se Ankara bori protiv terorizma, a ne da ga, kao to je to u stvarnosti bilo, sama provodi. Osim nastavljanja trgovinskih i vojnih odnosa s Turskom, London je igrao i ulogu najuinkovitijega zagovornika Turske u Bruxellesu u svezi s ulaskom Turske u Europsku uniju. Taj je proces do sada doveo do nekih reforma ljudskih prava u Turskoj, ali su muenja i drugi oblici unutarnje represije i dalje ostali iroko rasprostranjeni. Godine 2003. i 2004. stotine tisua Kurda i dalje se nije moglo vratiti u svoja sela. Mnoge od njih u tome su aktivno sprijeile turske snage sigurnosti. Drugi su se bojali odmazde. Veina Kurda i dalje ivi u siromatvu u ve prenapuenim turskim gradovima. Jo jedan aspekt strane strategije Turske prema Kurdima, koji bi trebao izazvati zabrinutost meu onima koji su ve upleteni u rat protiv terorizma, jest injenica daje turska Vlada vie od dvadeset godina financirala i naoruavala islamske radikale na jugoistoku zemlje kako bi pomogla unititi pobunjenike PKK-a. Kada je to podruje naposljetku pokoreno i kada je PKK objavila Mark Curtis jednostrani prekid vatre, turske snage sigurnosti pokuale su napraviti pritisak upravo na onu skupinu koju je Turska prije financirala, na Hezbolah, a njegovi su lanovi poeli traiti potporu od drugih radikalnih islamskih skupina. Turska je tolerirala i te druge skupine, kako su one rasle i slale velik broj ratobornih vojnika u Afganistan i u Bosnu da bi se borile u Dihadu. Upravo su pripadnici tih skupina, u vozilima s postavljenim bombama, uletjeli u britanski konzulat i u banku HSBC u Istanbulu, u studenome 2003. godine.44 To je jo jedan primjer cikline naravi britanske i amerike vanjske politike. Prioriteti Zapada pridonose porastu radikalnih skupina. Te skupine postaju neprijateljima i poinjaju uasna zlodjela. Zapad reagira tako to i sam provodi

uasna zlodjela, to izaziva pojavu jo radikalnijih skupina, a svaka se od tih politika na svakom koraku opravdava kao sredstvo promicanja najplemenitijih vrlina. Popis primjera britanske potpore terorizmu mogao bi biti jo i dulji. U nekima se otkriva izravnija upletenost. Vie je pokuaja britanskih atentata na elnike stranih zemalja. Napad bombom na libijskoga vou pukovnika Gadarija, 1996., poinila je skupina koju je, prema rijeima bivega dunosnika tajne slube MI6 Davida Shavlera, financirala britanska tajna sluba MI6. Tu je i britanski tajni dogovor s paravojnim postrojbama u Sjevernoj Irskoj. Taj tajni dogovor doveo je do najmanje 30 ubojstava, prema Izvjeu Stevens, objavljenome u travnju 2003., a mogue je daje doveo i do napada bombom u Dublinu 1974., u kojemu je ubijeno 26-tero ljudi.45 Sljedea se poglavlja posebno usredotouju na dvije zemlje u kojima je Velika Britanija pruila potporu dravnome teroru -Nigeriju i Indoneziju. 44 Helena Smith, Suicide bombersare burried in Turkey's breeding ground of extremism", Guardian, 27. studenoga 2003. 45 Nick Hopkins i Rosie Cowan, Scandal of Ulster's secret war", Guardian, 17. travnja 2003.; Angelique Chrisafis, ,,Loyalist bombers 'helped by British'", Guardian, 10.prosinca 2003. Deseto poglavlje RAT ZA NIGERIJSKU NAFTU Nigerijski je narod dugo bio rtva vlastitih vlada, ije su smjene, veinom kao posljedice dravnog udara, remetile mir u toj zemlji jo od stjecanja neovisnosti. Veina vodeih politikih osoba oito je poloaj dravnoga dunosnika drala dobrom prilikom za pljakanje prihoda te zemlje u osobnu korist. Posljedica toga jest ta da je Nigerija postala jednom od najkorumpira-nijih drava na svijetu. Glavni razlog tome jesu nigerijska naftna bogatstva, na kojima se obogatila malobrojna elita i od kojih veina nigerijskoga naroda nije imala gotovo nikakve koristi ili je ak osiromaila. U svim desetljeima proizvodnje nafte Nigerija je imala gotovo 300 milijarda dolara prihoda, a dohodak po glavi stanovnika manji je od 300 dolara godinje. No, manje je poznato da je u svemu tome Velika Britanija odigrala vanu ulogu. Objelodanjeni spisi povezani s nigerijskim graanskim ratom s kraja 60-tih godina prologa stoljea jasno pokazuju umijeanost Velike Britanije u agresiju nigerijske Vlade na pokrajinu Bijafru, gdje se pokret za neovisnost borio za odcjepljenje od Nigerije. Taj surovi graanski rat rezultirao je smru izmeu jednog i tri milijuna ljudi. Odcjepljenje je znatno pridonijelo oblikovanju suvremene Nigerije, a u prvome redu raspodjeli prihoda od nafte izmeu sredinje vlade, pokrajina i naroda. Borba za pravednu podjelu prihoda i dalje je u tijeku, a siromani narod nigerijskih pokrajina u kojima se proizvodi nafta Mark Curtis jedan je od najizrabljivanijih na svijetu. On se suoava s kombinacijom moi

nigerijske drave i njezinih snaga "sigurnosti", naftnih kompanija i njihovih pomagaa sa Zapada. Trenutana britanska politika daje nam vrlo pouan primjer britanske brige za humanitarne probleme u meunarodnim odnosima. Obasando naspram Mugabea Jedan od kljunih britanskih saveznika u Africi jest nigerijski predsjednik Olusegun Obasando. Javnosti se moe oprostiti zbog miljenja da Zimbabve danas ima najrepresivniju vladu u Africi, a zapravo je Obasandova vladavina u Nigeriji bila znatno represivnija i krvavija. Za razliku od medijskoga portreta Mugabea, o aktualnome nigerijskom reimu vlada mrtva tiina, a jo se manje govori o potpori Velike Britanije tome reimu. Obasandova vlada dola je na vlast 1999. i oduevljeno je doekana, budui daje predstavljala povratak civilnoj vladavini u Nigeriji. Ali, od tada je u toj dravi ubijeno u nasilju oko 10.000 ljudi. Vojska je esto otvoreno raspirivala tenzije i inila zlodjela.1 U studenome 1999. vojska je poubijala oko 2.000 ljudi u Odiju, u nigerijskoj pokrajini Bajelsa, nakon to je naoruana banda poubijala 12 policajaca. U listopadu 2001. vojska je poubijala vie od 200 nenaoruanih civila u gradovima diljem pokrajine Benue, nakon stoje ubijeno 19 vojnika. Nikakve mjere nisu poduzete protiv vojnika odgovornih za te zloine. Godine 2003., veinom tijekom izbora u travnju i svibnju, u etnikim i politikim borbama u pokrajini Delta ubijane su na stotine ljudi. 1 Oronto Douglas, Von Kemedi, Ike Okonta i Michael Watts, "Alienation and militancy in the Niger Delta", Foreign Policy in Focus, srpanj 2003., vyyyw.fpif.ore LJUDI ZA ODSTREL Nigerijske snage sigurnosti poubijale su na desetke ljudi u napadima na sela u pokrajini Ido.2 Istodobno, diljem cijele Nigerije, "samovoljna pogubljenja koje provodi policija i dalje su kronian problem", a "ini se da se red i zakon jo uvijek doivljavaju kao neto to treba kriti, umjesto prevencije i potivanja prava osumnjienih", kako kae organizacija Human Rights Watch.3 Naftom bogata pokrajina Delta poprite je redovitih krenja ljudskih prava od vojske i prosvjeda koje organiziraju lokalne zajednice protiv poslovanja naftnih kompanija, posebice Shella kao vodee zapadne naftne kompanije u toj zemlji. To je milita-rizirano podruje. Na naftnim poljima diljem Delte koriste se vojska, mornarica i paravojna mobilna policija. Izvjea koja daju izbjeglice upuuju na to daje nigerijska vojska upletena u spaljivanje naselja do temelja, ija je namjera, kao i u pokolju u Odiju, "narodu pokrajine Ido oitati lekciju". Organizacija Human Rights Watch izjavljuje kako je "vojska reagirala na prosvjede zajednica (koji ponekad proteknu mirno, ali su koji put i nasilne i kriminalne naravi) nemilosrdnom odmazdom prema cijelim gradovima i selima".4 Na podrujima Nigerije gdje se proizvodi nafta ive raznolike etnike skupine, a narod Ido jest najvea od njih, s oko 8 milijuna pripadnika, uz narod Ogoni i druge. Oni nisu uspjeli izvui koristi iz proizvodnje nafte, dok je naftnim

kompanijama doputeno konfiscirati njihovu zemlju, sklapati tajne dogovore s korumpiranom policijom u glavnome gradu i zagaivati njihov okoli. Kada oni prosvjeduju protiv toga, naftne kompanije pozivaju vojsku da provodi daljnje represije. Tako su naftne kompanije sudjelovale u brojnim sluajevima krenja ljudskih prava, ak i nakon to je na njih usmjerena pozornost cijeloga svijeta 2 HRW, The Warri Crisis: Fuelling violence, prosinac 2003. 3 HRW, pismo predjedniku Obasandu, 3. srpnja 2003. 4 Douglas i ostali, "Alienation and militancy", HRW, pismo Obasandu. Mark Curtis LJUDI ZA ODSTREL poslije pogubljenja voe boraca za ljudska prava u pokrajini Ogo-ni, Kena SaroVive, i jo devetorice drugih, 1995. godine. Britanska trajna politika jest pruanje potpore nigerijskoj Vladi utnjom o krenjima ljudskih prava koje poinjaju vojska i naftne kompanije. Istodobno se u vojnim ustanovama u Velikoj Britaniji daje obuka desetcima asnika nigerijske vojske. Prije posjeta Tonvja Blaira Nigeriji iz veljae 2002. organizacija Human Rights Watch zatraila je od njega da s nigerijskom Vladom potegne i pitanje krenja ljudskih prava "s obzirom na bliske veze izmeu Vae vlade i vlade predsjednika Obasanda". Posebice je istaknut pokolj iz listopada 2001., za koji se "ini da ga titi predsjednik Obasando".5 Ali, tijekom toga posjeta Blair nije u javnosti potaknuo pitanje krenja ljudskih prava ni u Delti niti igdje drugdje u toj zemlji. Umjesto toga, odrao je govor pred nigerijskim parlamentom i spomenuo "posebne odnose Velike Britanije i Nigerije" te izjavio kako su britanske kompanije "najvei ulagai" i kako je "trgovina u porastu". Takoer je Nigeriji poelio sreu u Kupu afrikih naroda. Jedino to u tome podugakom govoru nije spomenuo bili su ljudska prava i nafta. U dijelu toga govora o "sukobu" nije spomenuo nita to bi se odnosilo na sukob u zemlji u kojoj se nalazio. U dijelu govora o "upravljanju" nije spomenuo nita to bi se odnosilo na upravljanje u Nigeriji ni o tome kako prihodi od nafte ne dospijevaju ni do koga izvan publike kojoj se u tome trenutku obraao. Taj je govor odran samo etiri mjeseca nakon to je Blair na konferenciji laburistike stranke izjavio kako je potrebno "zalijeiti rane savjesti svijeta", pod ime je mislio na Afriku.6 U travnju 2003. organizacija Human Rights Watch ponovno je pisala britanskoj Vladi. Ovoga puta razlog je bio: "izraziti nau zabrinutost zbog neuspjeha Vlade Ujedinjenoga Kraljevstva da javno osudi sluajeve nasilja i zastraivanja koji su se dogodili na nekoliko podruja u Nigeriji tijekom izbora za Nacionalnu skuptinu." Osvrui se na izjavu britanskoga Ministarstva vanjskih poslova, kojom se opisuje "relativan mir u kojemu su odrani izbori", organizacija Human Rights Watch izjavila je kako je "nevjerojatno da u situaciji u kojoj smo bili svjedoci ozbiljnog nasilja, s ubojstvima i ranjavanjima, Vlada govori o 'miru'". tovie, Velika je Britanija odluila staviti pozitivan sjaj na te izbore, na kojima je opet pobijedio "na ovjek", zahvaljujui djelomino velikom lairanju tih izbora, stoje upravo

suprotno bujici kritika koju su dobili namjeteni izbori u Zimbabveu iz 2000. godine.7 U veljai 2004. britanska je Vlada slubeno intervenirala u amerikom sudskom procesu kako bi zaustavila podizanje optunica protiv britanskih kompanija u SAD-u zbog krenja ljudskih prava u stranim zemljama. To je uslijedilo poslije odluke amerikih sudova iz veljae 2002. da se ne odbace dvije optunice podignute protiv Shella zbog krenja ljudskih prava prema pogubljenome voi nigerijskih boraca za ljudska prava Kenu Saro-Vivi. To je, izvjeuje list Independent, uslijedilo poslije dugih mjeseci lobiranja britanskih tvrtki, prije svega Shella. Vlada je izjavila da se ameriko pravo: "uplie u suverenitet vlada drugih suverenih naroda, ime svoje dravljane i poduzea dovodi u opasnost od sukoba sa zakonom i s postupanjem u skladu s pravnim propisima te snoenja trokova obrane u privatnim optunicama."8 5 Donji dom, Hansard, 3. lipnja 2003., stupac 35.; HRW, pismo Tonvju Blairu, 5. veljae 2002. 6 Tony Blair, "Nigeria needs to succees if Africa is to succeed", govor, 7. veljae 2002., www.britainusa.com 7 HRW, "UK turns a blind eve to electoral violence in Nigeria", 2. svibnja 2003.; HRW, pismo Jacku Strawu, 2. svibnja 2003. 8 Robert Verkaik, "Ministers attempt to halt US human rights cases against British firms", Independent, 11. veljae 2004. Mark Curtis A to su ona ista suverenost i ono isto pravo koje Blair napada kao imbenike koji ograniavaju njegove planove "humanitarne" intervencije u Iraku i drugdje. Trenutani prioriteti Velike Britanije u Nigeriji - snana potpora nigerijskoj Vladi i zatita naftnih kompanija -jesu dugoroni i vuku mnoge korijene iz britanske politike od prije 30 godina. Tadanji se sukob vodio, u biti, oko istih pitanja kao i na naftom bogatim podrujima danas, dakle, oko pitanja o tome kako bi se trebala podijeliti nigerijska bogatstva izmeu sredinje vlade i pokrajina u Nigeriji. I tada je, kao i danas, sredinja vlada imala jednostavno rjeenje - ta e bogatstva eksploatirati i nadzirati za vlastitu korist. I tada je, kao i sada, Velika Britanija to podrala. Cijena toga graanskoga rata, koji je tada ugrozio milijune ivota, plaa se i danas. Pozadina graanskoga rata Za one u Velikoj Britaniji koji se sjeaju rata u Nigeriji s kraja 60-tih godina prologa stoljea rije "Bijafra" vjerojatno priziva slike izgladnjele djece. Te su slike bile rezultat blokade koju je nametnula nigerijska Vlada u Lagosu kako bi sprijeila odcjepljenje te istone pokrajine. Za stanovnitvo Bijafre to je bilo razdoblje neopisive patnje. Jo se uvijek ne zna tono koliko ih je umrlo od posljedica toga rata i te blokade, ali se vjeruje da ta brojka iznosi izmeu jednoga i tri milijuna ivota. Za one koji pokuavaju razumjeti ulogu Velike Britanije u svijetu, postoji jo jedna vana istina o Bijafri koju treba dodati, a to je sudjelovanje Velike Britanije u tome

klanju. Objelodanjeni spisi pokazuju daje Wilsonova vlada podravala nigerijsku Vladu cijelo vrijeme, naoruavajui njezinu agresiju i opravdavajui njezine akcije. Neposredna pozadina toga rata bila je sloena isprepletenost tenzija i nasilja izmeu nigerijskih pokrajina i etnikih skupina, I LJUDI ZA ODSTREL posebice izmeu onih na istoku i onih na sjeveru. U sijenju 1966. vojni asnici pokuali su preuzeti vlast. Zavjerenici, od kojih je veina pripadala narodu Ibo (s istoka), poinili su atentate na nekoliko vodeih politiara, kao i na asnike podrijetlom sa sjevera. Vojni zapovjednik general bojnik Ironsi, takoer pripadnik naroda Ibo, intervenirao je kako bi vratio stegu u vojsku, ustav je proglasio nevaeim, zabranio je djelovanje politikih stranaka, utemeljio je Saveznu vojnu vladu i postavio vojne guvernere u sve nigerijske pokrajine. Ironsijev ukaz iz oujka 1966., kojim je ukinuo nigerijsku federacija i ujedinio savezne i pokrajinske civilne slube, mnogi nisu drali pokuajem uspostave unitarne vlade, nego zavjerom naroda Ibo u svrhu dominacije u Nigeriji. Vojne snage podrijetlom sa sjevera, koje su dominirale u pjeatvu nigerijske vojske, postajale su sve nepokornije pa je izmeu njih i vojnika naroda Ibo izbio sukob u vojarnama na jugu. U lipnju su bande u gradovima na sjeveru, uz pomo lokalnih dunosnika, poinile pokolj nad tamonjim pripadnicima naroda Ibo, poubijale nekoliko stotina ljudi i unitile imovinu pripadnika naroda Ibo. U srpnju 1966. asnici sa sjevera inscenirali su protuudar, tijekom kojega su ubijeni Ironsi i drugi asnici naroda Ibo. Potpukovnik (a poslije general) Jakubu Govon pojavio se kao voa. Cilj toga pua bila je osveta narodu Ibo za pu iz sijenja, ali i potpora odcjepljenju sjevera, iako je Govon ubrzo povukao sve pozive na odcjepljenje. Govon se sam proglasio vrhovnim zapovjednikom oruanih snaga i predsjednikom vojne vlade. To je odbio vojni guverner u istonoj pokrajini, potpukovnik Odukvu, koji je, donekle opravdano, tvrdio daje Govonov reim nezakonit. Potkraj 1966. i tijekom 1967. nasilje je eskaliralo. U rujnu 1966. opet je napadnut narod Ibo na sjeveru, i to na najokrutniji nain, a napad su, kako su vjerovali dunosnici te istone pokrajine, pokrenuli politiki voe sa sjevera. Kruila su izvjea o tome kako su u tim pokoljima sudjelovale vojne snage iz sjeverMark Curtis ne pokrajine. Procijenjeni broj ubijenih kretao se od 10.000 do ak 30.000. Vie od milijun pripadnika naroda Ibo u strahu se vratilo u istonu pokrajinu. U sijenju 1967. vojni voe sastali su se u Aburiju, u Gani. Do tada je istona pokrajina pod Odukvuom prijetila odcjepljenjem. Mnogi Odukvuovi kolege s istoka tvrdili su kako su pokolji iz rujna prethodne godine pokazali da se ta zemlja ne moe ujediniti mirnim putem. Tijekom tih posljednjih napora u Aburiju da se Nigerija odri kao cjelina postignut je dogovor kojim je predviena labava konfederacija pokrajina. Govon je izdao ukaz o provedbi sporazuma iz Aburija, a tada je ak i sjeverna pokrajina blagonaklono gledala na stvaranje federacije

nekoliko drava. Ali, savezna civilna vlast estoko se protivila sporazumu iz Aburija i traila je naine kako ga sprijeiti. Zatim su Odukvu i Govon poeli osporavati upravo ono to je bilo dogovoreno u Aburiju, posebice nakon to je Savezna vojna vlada izdala jo jedan ukaz u oujku, koji je Odukvu drao "krenjem" obveze to ju je Savezna vojna vlada preuzela u Abu-riju - da e istonoj pokrajini dati veu autonomiju. Novim je ukazom Saveznoj vojnoj vladi dano pravo proglasiti izvanredno stanje u bilo kojoj pokrajini te osigurati da nijedna pokrajinska vlada nee moi potkopati izvrnu vlast Savezne vojne vlade. Odukvu je zatim Govonu dao ultimatum da e istona pokrajina do 31. oujka zapoeti s provedbom svoje verzije sporazuma iz Aburija i tako uspostaviti veu pokrajinsku autonomiju. I, dok je Bijafra prijetila odcjepljenjem i proglaenjem neovisne drave, Savezna vojna vlada nametnula joj je sankcije kako bi je drala na uzdi. Dana 26. svibnja Skuptina te istone pokrajine glasovala je za odcjepljenje od Nigerije, a sutradan je Govon proglasio izvanredno stanje u cijeloj zemlji, zabranio politiko djelovanje i objavio ukaz kojim se puna vlast vraa u ruke Savezne vojne vlade. Objavljen je i ukaz kojim se ta zemlja dijeli na dvanaest drava, ukljuujui est drava na sjeveru i tri na istoku. LJUDI ZA ODSTREL Dana 30. svibnja 1967. Bijafra je proglasila neovisnost, a 7. srpnja Savezna vojna vlada zapoela je s akcijama borbe protiv toga. Borbe su trajale sve do sijenja 1970., kada se iznimno dobro opremljena nigerijska savezna vojska, s vie od 85.000 vojnika, koji su poslani iz Velike Britanije, Sovjetskoga Saveza i nekoliko drugih zemalja, suprotstavila vojsci dragovoljaca iz Bija-fre, ija je veina opreme potjecala iz osvojenih nigerijskih zaliha. Ni izdaleka nije jasno tko je bio kriv za neuspjeh mirovnih pregovora. No, ipak se ini da je nigerijska Savezna vojna vlada prekrila sporazum iz Aburija glede stupnja autonomije koji je obeala dati istonim pokrajinama. Prije nego to su poeli pruati nedvosmislenu potporu Saveznoj vojnoj vladi, a poeli su je pruati kada je rat zapoet, britanski su dunosnici priznavali zakonitost nekih od Odukvuovih zahtjeva. Primjerice, britanski visoki povjerenik u Lagosu Sir Francis Cumming-Bruce rekao je Govonu u studenome 1966. da su pokolji nad narodom Ibo iz rujna 1966. na sjeveru zemlje "promijenili odnose meu pokrajinama i onemoguili istonim Nigerijcima da se udrue sa sjevernjacima na istom temelju kao i prije". To je bilo pitanje osnovnih naela "reda i zakona te fizike sigurnosti u toj federaciji". Rekao je Govonu da Savezna vojna vlada mora poduzeti "znatne mjere kako bi udovoljila stajalitu pukovnika Odukvua".9 Dunosnici Velike Britanije takoer su izjavili da su dogovori iz Aburija "krajnje nejasni glede mnogih vanih pitanja i da se oko njihova tumaenja mogu voditi beskonane rasprave ". Potkraj sijenja 1967. gospodin Cumming-Bruce je izjavio da su i Govon i Odukvu "ozbiljno krivi i da su obojica odgovorni za trovanje atmosfere".10 9 Ured Commonvvealtha u Visokome povjerenstvu, Lagos, 5. studenoga

1966.,PREM13/1661. 10 F. Cumming-Bruce pie Uredu Commonwealtha, 30. sijenja 1967., PREM13/1661. Mark Curtis A postoji i ire pitanje - Treba li Bijafri dopustiti neovisnost? Britanski su se dunosnici bojali da bi u sluaju odcjepljenja Bijafre njezin primjer slijedile brojne druge pokrajine u Africi, to bi bilo opasno po "stabilnost" na cijelome tome kontinentu. Mnoge su velesile, ukljuujui i SAD i Sovjetski Savez, imale takvo miljenje. Izgleda ipak da ne postoji razlog zato Bijafra, sa svojih 15 milijuna ljudi, ne bi mogla uspostaviti odrivu neovisnu dravu. Stanovnitvo Bijafre govorilo je da su oni narod s posebnim jezikom i kulturom, da su oni krani, za razliku od muslimanskih zajednica koje su stjerane u nigerijsku saveznu dravu, koja je, poslije svega, ipak jedna kolonijalna tvorevina. U biti, Bijafra je bila i jedna od najrazvijenijih pokrajina u Africi, s velikim brojem cesta, kola, bolnica i tvornica. Izgleda zasigurno da je borba za neovisnu dravu uivala potporu veine stanovnitva Bijafre, iji se nacionalni osjeaj produbljivao kako je rat odnosio goleme rtve. Ono to je posve jasno jest injenica da elje stanovnitva Bijafre nisu nikada bile glavna vodilja britanskih planera. elje toga stanovnitva ni elje Nigerijaca u drugim dijelovima te federacije jednostavno nisu bile problem za britansku Vladu. Prioriteti Londona bili su odrati jedinstvo Nigerije radi geopolitikih interesa i radi zatite britanskih naftnih interesa. To znai da se Govonovoj Saveznoj vojnoj vladi davala potpora od samoga poetka. Potpora Velike Britanije agresiji u Nigeriji "Nai izravni interesi jesu trgovina i ulaganje, ukljuujui i vaan udio koji kompanije Shell i British Petroleum imaju u istonoj pokrajini. U Nigeriji ivi gotovo 20.000 britanskih dravljana, za ije smo dobro, naravno, posebno zabrinuti", izjavilo je Ministarstvo vanjskih poslova nekoliko dana prije poetka LJUDI ZA ODSTREL rata.11 Ulaganja kompanija Shell i British Petroleum iznosila su oko 200 milijuna funta, a ostala britanska ulaganja u Nigeriji iznosila su 90 milijuna funta. Tada su te kompanije bile djelomino u vlasti britanske Vlade i bile su najvei proizvoai nafte u Nigeriji, zaslune za veinu prihoda od izvoza iz te zemlje. Vei dio te nafte nalazio se u istonoj pokrajini. Ministar Commonwealtha George Thomas napisao je u kolovozu 1967.: "Jedini neposredni britanski interes u Nigeriji jest taj da se nige-rijsko gospodarstvo vrati na one uvjete u kojima se naa snana trgovina i ulaganja u tu dravu mogu dalje razvijati, a posebice kako bismo ponovno imali pristup vanim naftnim postrojenjima Thomas je, nadalje, opisao primarne razloge zbog kojih Velika Britanija tako arko eli ouvati jedinstvo Nigerije, izjavljujui da je "na jedini izravni interes za

odranje federacije taj da je Nigerija do sada razvijana kao gospodarska cjelina i svaki prekid toga imao bi nepovoljne uinke po trgovinu i razvitak". Ako doe do raspada Nigerije, dodao je: "Ne moemo oekivati da e gospodarska suradnja izmeu bivih sastavnih dijelova Nigerije, a posebice izmeu istoka i zapada, nuno osigurati nastavak razvoja i trgovine na istoj razini na kojoj bi oni bili u ujedinjenoj Nigeriji, niti sada moemo raunati da e kompanije Shell i British Petroleum ponovno dobiti koncesiju za naftu pod istim uvjetima kao u prolosti, ako istok i srednji zapad preuzmu puni nadzor nad svojim gospodarstvima. Odukvu je u poetku pokuao natjerati kompanije Shell i British Petroleum da dio dobiti plaaju Vladi Bijafre, umjesto Saveznoj vojnoj vladi. Nakon to su Vladi Bijafre platile simbo11 Ministarstvo vanjskih poslova i Ured Commonvvealtha piu odreenim predstavnitvima, Smjernica br. 118., 25. svibnja 1967., PREM13/1661. 12 G. Thomas pie premijeru, 18. kolovoza 1967., PREM13/1661. Mark Curtis linu pristojbu, naftne su kompanije, naposljetku, to odbile. Odukvu je uzvratio privremenim oduzimanjem Shellove imovine i postrojenja, zabranio Shellu daljnje poslovanje i naloio njegovom osoblju da napusti zemlju. Te e kompanije "izgubiti mnogo toga ako Savezna vojna vlada ne postigne oekivanu pobjedu", rekao je u kolovozu 1967. George Thomas.13 Kljuni britanski cilj tijekom cijeloga rata bio je osigurati ukidanje blokade koju je Govon nametnuo istoku i kojom je zaustavljen izvoz nafte. Uoi same Govonove objave rata, Velika je Britanija jasno obznanila Saveznoj vojnoj vladi da potpuno podrava jedinstvo Nigerije. Primjerice, George Thomas je izjavio nigerijskom visokom povjereniku u Londonu, potkraj travnja 1967., da "osjeamo simpatije prema Saveznoj vojnoj vladi i potpuno je podravamo". Ali je rekao i to kako se nada da e se moi izbjei primjena sile na istoku. Dana 28. svibnja Govon je, nakon to je upravo proglasio izvanredno stanje, britanskom vojnom ataeu izrijekom rekao da e Savezna vojna vlada vjerojatno "pokrenuti napad sa sjevera". Pitao je bi li Velika Britanija dala desantnu potporu tome napadu i potporu mornarice za uvrenje blokade istonih pomorskih luka. Vojni atae odgovorio je da nijedno od toga dvoga ne dolazi u obzir.14 Tada je Govon ve bio zapovjedio vojnu akciju poetkom srpnja pa je, stoga, Velika Britanija odbila nigerijske zahtjeve za vojnim uplitanjem i zauzela se kod Govona da trai "mirno" rjeenje sukoba. Ali, Wilsonova je vlada takoer uvjerila Govona u potporu Velike Britanije jedinstvu Nigerije u vrijeme kada su se dogaale vojne pripreme, a nije davala nikakve znake prekida ni smanjenja isporuke oruja ako vojni napad bude pokrenut. 13 G. Thomas pie premijeru, 18. kolovoza 1967., PREM13/1661. 14 Zapis razgovora izmeu Georgea Thomasa i nigerijskoga visokoga povjerenika, 28. travnja 1967., PREM13/1661; Visoko povjerenstvo, Lagos, pie Uredu

Commonwealtha, 29. svibnja 1967., PREM13/1661. LJUDI ZA ODSTREL Novi visoki povjerenik u Lagosu Sir David Hunt napisao je, u dopisu Londonu od 12. lipnja, da "jedini nain... ouvanja jedinstva Nigerije jest uklanjanje Odukvua s vlasti silom". Rekao je kako se Odukvu obvezao da e ostati vladar neovisne drave i kako je u interesu Velike Britanije snana potpora Saveznoj vojnoj vladi.15 Prije pokretanja rata Govon je iznio popis elja u svezi s orujem koje je Savezna vojna vlada eljela dobiti od Velike Britanije, a taj e se popis nastaviti pisati i sljedee dvije i pol godine. Dana 1. srpnja on je od Velike Britanije zatraio jedan borbeni zrakoplov, est brzih patrolnih brodova i 24 protuzrana topa. "elimo pomoi Saveznoj vojnoj vladi na sve mogue naine", napisali su britanski dunosnici.16 No, Velika je Britanija odbila zahtjev za zrakoplovom i brodovima, u strahu da bi tako mogla javno pokazati svoje mijeanje u taj rat. Ali je ipak pristala isporuiti protuzrane topove i organizirati teajeve obuke za rukovanje njima. Zamjenik visokoga povjerenika u Enuguu, glavnome gradu Bijafre, izjavio je da e se isporuka tih protuzranih topova i njihova streljiva drati potporom Velike Britanije Saveznoj vojnoj vladi te da to ionako nije u cijelosti obrambeno oruje, budui da bi ga se "moglo koristiti i u svrhu napada, ako ga se pridrui napadakoj floti". Unato tome, Vladin Odjel za vijesti dobio je upute da istakne "obrambenu narav toga oruja", ako se na njih bude pravio pritisak, ali da openito izbjegava publicitet glede izvoza oruja iz Velike Britanije. Visoki povjerenik Hunt rekao je da bi "bilo bolje koristiti se civilnim zrakoplovom" za isporuku tih topova i osigurao je dogovor s Nigerijom da prilikom isporuke "nee biti nikakva publiciteta".17 15 D. Hunt pie Uredu Commonwealtha, 12. lipnja 1967., PREM13/1661. 16 O. Forster pie M. Palliseru, 7. srpnja 1967., PREM13/1661; UredCommonvvealtha pie Lagosu, 24. srpnja 1967., isto, Lagos pie Uredu Commonvvealtha, 21. srpnja 1967., isto. 17 Parker pie Uredu Commonwealtha, 22. srpnja 1967., PREM13/1661; Ured Commonvvealtha pie Lagosu, 24. srpnja 1967., isto; Lagos pie Uredu Commonvvealtha, 21. srpnja 1967., isto. Mark Curtis Suoen s Govonovim pritubama na to da Velika Britanija nije isporuila veu koliinu oruja, Wilson je sredinom srpnja pristao Saveznoj vojnoj vladi isporuiti i brze patrolne brodove. To je uinjeno sa znanjem da e oni pomoi Saveznoj vojnoj vladi zadrati blokadu Bijafre. Wilson je pisao Govonu i rekao mu kako smo " na vie naina pokazali nau potporu Vaoj vladi kao zakonitoj vladi Nigerije i nae odbijanje da priznamo pokret za odcjepljenje". Takoer mu je rekao da Velika Britanija ne "namjerava staviti nikakve zapreke" na put narudbama "razumnih koliina vojnoga materijala sline vrste kakve ste od nas dobivali i u prolosti". Govon je odgovorio: "Primam na znanje Va pristanak na nastavak kupnje uobiajene koliine oruja i iskoristit u sve to nam je sada dostupno od vas, a i od drugih zemalja ako za tim bude potrebe".18

Do poetka kolovoza vojne snage Bijafre ostvarile su znatne prednosti nad Saveznom vojnom vladom i napale su pokrajinu na srednjem Zapadu. Ministar Commonvvealtha George Tho-mas rekao je da "se prilino dalekima ine svi izgledi da bi ijedna od tih dviju strana mogla donijeti jasnu vojnu odluku". Naprotiv, "sada se suoavamo s mogunou eskalacije rata u kojemu obje strane svuda po svijetu kupuju oruje". U toj situaciji on potee pitanje pokretanja mirovne ofenzive od Velike Britanije i zaustavljanja svih isporuka oruja. No, to je odbio David Hunt u Lagosu, budui da bi to izazvalo "velike zamjerke" Savezne vojne vlade britanskoj Vladi te da bi se to dralo "neprijateljskim inom". Doista, Vlada je odluila nastaviti s isporukama oruja i streljiva iste vrste, kao i onoga koje je Velika Britanija prije isporuivala, ali i nastaviti s odbijanjem isporuka "sofisticirane opreme", uporabe zrakoplova i tenkova.19 18 Ured Commomvealtha pie Lagosu, 16. srpnja 1967., PREM13/1661; Govon pie H. Wilsonu, 29. srpnja 1967., isto. 19 G. Thomas pie premijeru, 18. kolovoza 1967., PREM13/1661; G. Tho-mas, "Nigeria", kolovoz 1967., isto. LJUDI ZA ODSTREL Odluka o nastavljanju izvoza oruja donesena je nakon to je postalo posve jasno, po ponaanju nigerijskih vojnih snaga, da e se sve isporueno oruje najvjerojatnije koristiti protiv civila.20 A to se dogaalo i u vrijeme kada je ministar Commonwe-altha general Arnold Smith obnavljao pokuaje pritiska radi postizanja mirovnih pregovora, nakon to ga je, tijekom posjeta Lagosu iz srpnja prethodne godine, Govon odbio. Do poetka studenoga 1967. Savezna vojna vlada odbila je napade vojnih snaga Bijafre i zarobila Enugua. Tada su britanski dunosnici izjavljivali da Savezna vojna vlada ima "znatnu vojnu prednost". Sada, kada se inilo da klijent Velike Britanije pobjeuje, nestali su svi razgovori o smanjenju isporuka oruja. George Thomas je tada izjavio: "ini mi se da bi brza pobjeda Savezne vojne vlade najvie koristila interesima Velike Britanije". Savjetovao je da se nastavi s "labavom" politikom isporuke oruja te da se Lagosu isporuuje oruje koje je "vano za poveanje njihove sposobnosti postizanja bre pobjede". To je znailo "razumne koliine" opreme, poput minobacaa i "openito pjeakog naoruanja", iako ne zrakoplova i druge "sofisticirane" opreme.21 Dana 23. studenoga 1967. Vlada se sloila da bi "brza pobjeda savezne vojske" dala najveu nadu za "brzo okonanje borba". Poetkom prosinca ministar Commonwealtha George Thomson rekao je da je "nedostatak oruja i streljiva jedan od problema koji sprjeavaju akcije". Rekao je da bi Velika Britanija trebala pristati na nedavni popis elja Savezne vojne vlade, budui da bi "nam povoljan odgovor na taj zahtjev morao dati sve prilike da se ponovno uvrstimo kao glavni opskrbljiva nigerijskih vojnih 20 Frederick Forsvth, The Biafra Story: The making ofan African legend, Leo Cooper, London, 2001., str. 166. 21 Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo Commonvvealtha piu odreenim

predstavnitvima, 1. studenoga 1967., PREM13/1661; G. Thomas pie premijeru, 8. studenoga 1967., isto. Mark Curtis snaga i poslije rata". I da e se, ako se rat ubrzo zavri, nigerijsko gospodarstvo poeti iriti te da e "tu biti dragocjenih poslova za nas". Dodao je i ovo: "Sve to sada inimo kako bismo potpomogli Saveznu vojnu vladu trebalo bi pomoi naim kompanijama da se ponovno stabiliziraju i da proire svoje djelatnosti u Nigeriji poslije rata te, openitije, trebalo bi pomoi i stvaranju boljih trgovinskih i politikih odnosa s poslijeratnom Nigerijom." Zavrio je rekavi kako se nada da e Velika Britanija moi isporuiti i oklopna vozila, budui da se "dokazalo da ona imaju posebnu vrijednost u nainu borbe kakva se vodi u Nigeriji i budui daje Savezna vojna vlada bila vrlo impresionirana Saladi-nima i Ferretsima koje joj je Velika Britanija prethodno isporuila."22 Kao rezultat toga, Velika je Britanija isporuila est oklopnih transportera tipa Saladin, 30 takvih vozila tipa Saracen, zajedno s 2.000 mitraljeza za njih, tenkovskih mitraljeza i 9 milijuna komada streljiva. Ministar obrane Denis Healev napisao je kako se nada da e te isporuke ohrabriti Nigerijce da se "obrate Velikoj Britaniji u buduim nabavkama vojne opreme". Do kraja te godine Velika je Britanija odobrila i izvoz 1.050 bajuneta, 700 granata, 1.950 minobacaa, 30.000 kilograma eksploziva i dva helikoptera.23 Tijekom prve polovice sljedee godine, 1968., Velika je Britanija odobrila izvoz 15 milijuna komada streljiva, 21.000 minobacakih granata, 42.500 granata za haubice, 12 viecjevnih topova Oerlikon, 2 topa tipa Bofors, 500 poluautomatskih puaka, 12 Saladina s mitraljezima i rezervnim dijelovima, 30 Saracena s rezervnim dijelovima, 800 bajuneta, 4.000 puaka i jo dva he22 G. Thomas pie D. Healeyju, 4. prosinca 1967., PREM13/1661. 23 Ministarstvo Commonvvealthapie Lagosu, 12. prosinca 1967., PREM13/ 1661; D. Healev pie G. Thomsonu, 13. prosinca 1967., isto; dokumenti za ministra Commonvvealtha, 12. lipnja 1968., PREM13/2258. LJUDI ZA ODSTREL likoptera. U isto to vrijeme britanski premijer Wilson neprestano je uvjeravao Govona u potporu Velike Britanije jedinstvenoj Nigeriji pa mu je u travnju rekao: "Mislim da s pravom moemo tvrditi da se u toj potpori nismo kolebali tijekom cijeloga graanskoga rata".24 Te goleme koliine naoruanja isporuivane su tajno, a zapravo su i poveane, u vrijeme kada se u novinama moglo itati o zlodjelima to su ih primatelji toga naoruanja poinjali. Poslije povlaenja sa zapada zemlje, u rujnu 1967., zapoet je niz pokolja nad pripadnicima naroda Ibo. List New York Times izvjeuje kako je vie od 5.000 ljudi ubijeno u razliitim gradovima na srednjem zapadu. Oko 1.000 pripadnika naroda Ibo poubijali su u gradu Beninu lokalni ljudi, uz privolu saveznih vojnih snaga, primijetio je list New York Review u prosincu 1967. Oko 700 mukaraca naroda Ibo u sijenju 1968. postrojeno je i strijeljano u gradu Asabi, prema listu Observer. Neki su oevidci tvrdili daje nigerijski zapovjednik dao

pogubiti sve mukarce iz naroda Ibo starije od deset godina.25 Nigerijski su dunosnici izvijestili britansku Vladu o tome kako im je naoruanje "vano, ali nije od ivotne vanosti". Vanija od aktualnoga naoruanja "bila je britanska politika pruanja potpore Saveznoj vojnoj vladi".26 Ta se potpora sada pruala i javno, a jaao je i pritisak Parlamenta da se zaustavi isporuka naoruanja u Lagos, pa je u svibnju 1968. ak 70 lanova Parlamenta glasovalo za taj embargo. No, stvarna koliina naoruanja koje je Velika Britanija isporuivala ipak je bila dobro skrivena od javnosti. Tijekom 1967. i 1968. ministri su Parlamentu govorili kako je Velika Britanija u tome sukobu, zapravo, neutralna, kako se ne 24 Dokumenti za ministra Commonvvealtha, 12. lipnja 1968., PREM13/ 2258; H. Wilson pie Govonu u Uredu Commonvvealtha u Lagosu, 5. travnja 1968., PREM13/1661. 25 Forsvth, TheBiafra Story, str. 258. 26 Ured Commonvvealtha pie Lagosu, 30. svibnja 1968., PREM13/2258. Mark Curtis mijea u unutarnje stvari Nigerije, nego jednostavno nastavlja isporuivati naoruanje Nigeriji na istom osnovu kao i prije rata. Kao to objelodanjeni spisi pokazuju, bila je to ista la. Primjerice, Wilson je 16. svibnja 1968. pred Donjim domom izjavio: "Nastavili smo isporuivati... naoruanje privatnih proizvoaa iz ove zemlje upravo na istom onom osnovu koji je postojao i u prolosti, ali nije bilo nikakvih posebnih isporuka za potrebe rata."27 U jednom britanskom spisu iz toga vremena, od sredine 1968., spominje se smrt 70.000 do 100.000 ljudi, kao "realan broj". Crveni je kri procijenio da ima oko 600.000 izbjeglica samo u Bijafri te je oajniki pokuavao organizirati dostavu hrane koje je bilo potrebno oko 30 tona dnevno.28 Humanitarne patnje, posebice glad, bile su strane. Uslijedile su poslije blokade Bijafre, koju je nametnula Savezna vojna vlada. Slike izgladnjele i neishranjene djece obilazile su svijet. Svi su vidjeli kako Savezna vojna vlada poinja zlodjela i napade na civile, ukljuujui i otvoreno neselektivna bombardiranja iz zraka. Spisi pokazuju kako je Wilson rekao Govonu, u nekoliko navrata u privatnim pismima, daje uspjeno odvratio kritiku javnosti i Parlamenta u Velikoj Britaniji, kako bi nastavio podravati Saveznu vojnu vladu.29 Kao i u Vijetnamu, u to isto vrijeme (vidi Dvanaesto poglavlje), Wilson nije dopustio da ga odvrati obino protivljenje javnosti, bez obzira na razinu zlodjela i broj ubijenih. Sredinom te godine, kada su savezne vojne snage nadzirale luku Harcourt, najvaniji juni priobalni grad, britanski su 27 Donji dom, Hansard, 16. svibnja 1968., stupci 1397.-1398. 28 Dokumenti za ministra Commonvvealtha, 12. lipnja 1968., PREM13/ 2258; Ministarstvo vanjskih poslova i Ured Commonvvealtha piu odreenim predstavnitvima, 21. lipnja 1968., isto. 29 Primjerice, Ured Commonvvealtha pie Lagosu, 20. svibnja 1968.,

PREM13/2258. LJUDI ZA ODSTREL dunosnici izjavili da, budui da "smo otili ovako daleko u podravanju Savezne vojne vlade, sada kada su oni u prevlasti bilo bi teta odbaciti ustupke na koje smo ve stekli pravo". Velika Britanija nije mogla obustaviti isporuku naoruanja, budui da bi, "osim drugih briga, takav potez u ozbiljnu opasnost doveo oko 200 milijuna funta britanskih ulaganja u dijelovima Nigerije izvan Bijafre", objasnio je George Thomas Haroldu Wil-sonu.30 Upravo su u to vrijeme britanski dunosnici pokuali uzvratiti udarac irokoj oporbi nigerijske Vlade, kujui s njom tajni dogovor o poboljanju "predstavljanja" politike Savezne vojne vlade. Velika je Britanija nagovarala Saveznu vojnu vladu da vanjski svijet uvjeri u to kako ona nije bila upletena u genocid ni u politiku masakriranja te da u javnosti daje izjave o potrebi obustave vatre i o humanitarnom pristupu Bijafri. Visoki povjerenik Hunt predloio je Govonu da se koristi saveznim snagama ratnoga zrakoplovstva za "psiholoko ratovanje" te da gradove naroda Ibo zaspe letcima koji bi Saveznoj vojnoj vladi pomogli osvojiti i "propagandne bodove". Britanski su dunosnici izjavili kako je njihova potpora Saveznoj vojnoj vladi pod napadom i kako "sposobnost da u njoj ustrajemo... dobrim dijelom ovisi o provedbi prosvijetljene i humane savezne politike i o osiguravanju prepoznavanja te politike u javnosti". Ono to je bilo potrebno jest "dobra i dobro prezentirana nigerijska politika, koja bi omoguila nastavak britanske potpore". Wilson se stoga kod viega dunosnika nigerijske Vlade, Enahoroa, zauzeo "da uloi vee napore kako bi osigurao da njihov sluaj ne poe po zlu".31 1 30 Ured Commonvvealtha, "Nigeria", 21. SVIBNJA 1968., G. Thomson pie premijeru, 16. lipnja 1968., PREM13/2258. 31 D. Hunt pie Uredu Commonvvealtha, 6. lipnja 1968., PREM13/2258; C. Godden pie M. Palliseru, 10. lipnja 1968., isto tu; Zapis sa sastanka izmeu premijera i nigerijskoga povjerenika za informacije i rad, 12. lipnja 1968., isto. Mark Curtis Spisi upuuju na to da su britanskim dunosnicima "prezen-tacijska" pitanja bila mnogo vanija od patnja stanovnitva Bijafre. Britanski su dunosnici posve odbacili mogunost prijetnje prekidom ili smanjenjem izvoza naoruanja kako bi Saveznu vojnu vladu prisilili na promjenu politike. Pitanje kojim se Vlada tada najvie bavila bilo je to da e se britanska Vlada biti prisiljena povui ili smanjiti potporu Govonu zbog pritiska javnosti. Sredinom 1968. britanski dunosnici jo uvijek nisu imali nikakve razgovore s Odukvuom ni s drugim voama Bijafre. Sve ponude tih voa za razgovor bile su odbijene. Wilsonova potpora Saveznoj vojnoj vladi bila je takva daju je ak unaprijed pitao hoe li joj biti "ikakav problem" ako se britanski dunosnici sastanu s predstavnikom Bijafre. Enahoro je odgovorio da bi to bilo prihvatljivo pod uvjetom da ti kontakti budu "strogo privatne naravi i da nemaju slubeni

karakter".32 Poetkom kolovoza vojne snage Savezne vojne vlade ponovno su zauzele sve jugoistone i priobalne drave, a istonjaci su sada bili zbijeni u malu enklavu, izoliranu od vanjskoga svijeta. U zapisniku sa sastanka s premijerom Haroldom Wilsonom zapisano je kako je ministar Commonwealtha lord Shepherd rekao da ve 14 mjeseci od odcjepljenja Bijafre "naa potpora Saveznoj vojnoj vladi dovodi nas u poloaj u kojemu smo u relativno dobrim odnosima s onom stranom koja je u znatno boljem poloaju... Stoga je vrlo vano da ne dopustimo da nama manipulira pritisak miljenja nadahnut Odukvuovom popularnou i da se u ovoj kasnoj fazi odreknemo svih prednosti koja nam je naa politika, ini se, do sada donijela."33 Istoga mjeseca Crveni je kri procijenio da se 2 do 3 milijuna ljudi nalazi u "krajnjoj oskudici" i da ih se jo toliko suoava s nedostatkom hrane i lijekova.34 32 Zapis sa sastanka izmeu premijera i nigerijskoga povjerenika za informacije i rad, 12. lipnja 1968., PREM13/2258. 33 Lord Shepherd pie premijeru, 6. kolovoz 1968., PREM13/2259. 34 Zapis sa sastanka lorda Hunta i dr. Lindta, 14. kolovoza 1968., PREM 13/ 2260. LJUDI ZA ODSTREL Wilson se nije dao smesti pritiskom javnosti. Sljedeega mjeseca rekao je Govonu: "Britanska je Vlada bila postojana u svojoj politici potpore Saveznoj vojnoj vladi Nigerije i suprotstavila se svim prijedlozima u Parlamentu i u tisku za promjenom te politike, posebice glede isporuke naoruanja."35 Britansko Ministarstvo vanjskih poslova ustvrdilo je da e "sva naa ulaganja u Nigeriji, a posebice nai naftni interesi na jugoistoku i na srednjem zapadu, biti ugroeni ako promijenimo politiku potpore Saveznoj vojnoj vladi".36 Lord Brockway i njegov odbor za mir u Nigeriji sastali su se u studenome s Wilsonom i zauzeli se kod njega da prekine prodaju naoruanja i da napravi pritisak za prestanak vatre, procjenjujui da bi do kraja godine, zbog gladi i bolesti, moglo biti 2 milijuna mrtvih.37 Ne samo to je Wilson tu molbu odbio, nego spisi otkrivaju kako se samo dva dana poslije toga suglasio da Velika Britanija, prvi put u tom tajnom poslovanju, isporui Nigeriji zrakoplove. Nigerija je zahtijevala od Velike Britanije isporuku nekoliko mlaznih zrakoplova kako bi napala piste kojima su se koristile vojne snage Bijafre (i koje su se, izmeu ostaloga, koristile za isporuku humanitarne pomoi). Wilson je rekao kako ih Velika Britanija ne moe isporuiti izravno, ali kako je takve zrakoplove Velika Britanija ve isporuila Junome Jemenu i Sudanu. Nigerija bi, rekao je, trebala te zrakoplove nabaviti od njih, to "ne bi izravno uplitalo britansku Vladu". Kompanija s kojom je trebalo poslovati u tim dvjema zemljama bila je Ainvork Limited, kojom se poslije koristila britanska Vlada kako bi sakrila svoju uplete35 H. Wilson pie Govonu, 24. rujna 1968., PREM 13/2260. 36 Ministarstvo vanjskih poslova, "Nigeria", 7. prosinca 1968., PREM13/ 2261. 37 Biljeka sa sastanka izmeu premijera i Odbora za mir, 6. studenoga 1968.,

PREM 13/2260. Mark Curtis nost u prljavi rat u Jemenu. Britanska se Vlada takoer suglasila da Nigeriju povee s "prikladnim pilotima".38 Isporuka britanskoga naoruanja ponovno je pojaana u studenome. Ministar vanjskih poslova Michael Stewart rekao je da bi Nigerija mogla dobiti jo 5 milijuna komada streljiva, jo 40.000 minobacakih granata i jo 2.000 puaka. "Moe rei Govonu", rekao je Stewart visokome povjereniku Huntu u Lagosu, "da smo sigurno spremni razmotriti daljnje zahtjeve" za isporukom slinoga naoruanja i u budunosti. Zakljuio je: "Ako postoji bilo to drugo to ti misli da im je potrebno za... ratovanje na kopnu i to bi pomoglo u ubrzavanju zavretka borba, molim te da nam javi pa emo urno razmotriti to sve moemo uiniti da to i isporuimo".39 Ostale isporuke dogovorene su u studenome, poslije sastanaka s Nigerijcima. Ukljuivale su est Saladina i 20.000 komada streljiva. Osim toga, dogovorene su mjesene isporuke streljiva, u ukupnom iznosu od 15 milijuna komada, povrh onih ve dogovorenih. Britanski ministar obrane priznao je da se posljednjih mjeseci "nastavilo s isporukom streljiva za pjeako naoruanje u Nigeriju u istim razmjerima, a to e se nastaviti u jo veim razmjerima". Dogovor postignut nedugo prije toga znaio je daje Velika Britanija isporuila 36 milijuna komada streljiva samo tijekom posljednjih nekoliko mjeseci. "Spremnost Velike Britanije da isporui velike koliine streljiva", izjavio je lord Shepherd, "znaila je uzimanje od zaliha britanske vojske".40 38 Zapis sa sastanka na adresi Dovvning Street 10, 8. studenoga 1968., PREM13/2260; Zapis sa sastanka izmeu lorda Shepherda i efa Enahoroa, 13. studenoga 1968., PREM13/2260: Gospodin Morris pie lordu Shepherdu, 13. studenoga 1968., isto; Zapis sa sastanka izmeu lorda Shepherda i generala Govona, 11. prosinca 1968., PREM 13/2261. 39 M. Stewart pie Lagosu, 23. listopada 1968., PREM13/2260. 40 Zapis razgovora izmeu lorda Shepherda i efa Enahora, 13. studenoga 1968., PREM13/2260; Gospodin Morris pie Lordu Shepherdu, 13. studenoga 1968., isto; Zapis sa sastanka izmeu lorda Shepherda i generala Govona 11 prosinca 1968., PREM 13/2261. LJUDI ZA ODSTREL U isto to vrijeme Ministarstvo vanjskih poslova davalo je smjernice svojim misijama diljem svijeta da lau o koliinama isporuenoga naoruanja. Dana 22. studenoga razliitim je diplomatskim slubama poslalo dopis sa "smjernicama". U dopisu stoji kako "elimo obeshrabriti pokazatelje" koji govore da su Nigerijci, tijekom posljednjih sastanaka s britanskim dunosnicima, pokuavali "dogovoriti goleme isporuke naoruanja". Naprotiv, "naa politika isporuivanja razumnih koliina naoruanja iste vrste kakvu ve tradicionalno i isporuujemo Nigeriji i dalje e se zadrati, ali ne mogu se oekivati nikakve promjene u sljedeima obrascima isporuka".41 Ta "kultura" laganja toliko je pustila korijene u

britanskome Ministarstvu vanjskih poslova da se ini kako je njegova politika drati vlastite dunosnike u neizvjesnosti. Do kraja 1968. Velika je Britanija prodala Nigeriji naoruanja u vrijednosti od 9 milijuna funta, od kojih je 6 milijuna funta potroeno na pjeako naoruanje.42 etvrtina isporuka Nigeriji (po vrijednosti) dolazila je iz Sovjetskog Saveza, koji je takoer iskoritavao rat u svoju korist i nedvojbeno pokuavao osigurati otvorena vrata u Nigeriji, koja su se tom prilikom i otvorila. Britanski su dunosnici dosljedno opravdavali svoje isporuke naoruanja, govorei da e, ako s njima prestanu, Rusi popuniti tu prazninu. A upravo su britanski naftni interesi bili primaran imbenik u razmiljanju britanskih planera. Tijekom posljednja dva mjeseca 1968., sa stotinama tisua mrtvih, borbe su dospjele u pat poziciju. Savezna vojna vlada oduzela je sav teritorij Bijafre, osim male enklave koja se sastojala od 3 milijuna ljudi, na podruju veliine britanske grofovije Kent. Stanovnici Bijafre sada su ovisili o dvjema pistama za 41 FCO pie odreenim predstavnitvima, 22. studenoga 1968., PREM13/ 2260. 42 Zajedniki odbor za obavjetajne slube, "Nigeria", 26. oujka 1969., PREM 13/2818. Mark Curtis isporuku humanitarne pomoi izvana, koja je bila ograniena time to ni Govon ni Odukvu nisu doputali slijetanje dovoljnom broju zrakoplova. Humanitarne slube i dalje su pozivale na prekid vatre, posebice zato to je glad dosegnula kritine razmjere. Premijer Wilson je u studenome rekao Govonu: "Nastavit emo s naom trenutanom politikom, unato velikome pritisku na nas". Britanski ministar vanjskih poslova Stewart dao je smjernice lordu Shepherdu, prilikom njegovoga posjeta Lagosu, da Govona izvijesti o izvanrednim mjerama koje je Velika Britanija poduzimala da ga podri. Govon bi trebao shvatiti, rekao je Stevvart, da se protivljenje britanskoj politici "protee upravo kroz uobiajenu politiku ili stranaku podjelu u zemlji i daje posebice snano u raznim crkvama". Dodao je da "slino miljenje izraava i sama Vlada"43 - tako su tanki bili temelji potpore koju je Velika Britanija pruala Saveznoj vojnoj vladi. (Pitamo se kakvi su bili slini dopisi koje je Tonv Blair slao Georgeu Bushu 2003.). Wilsonova je vlada arko eljela sebe prikazati kao vladu zaokupljenu traenjem mira, no, spisi pokazuju da su dunosnici znali kako u protivnom nee moi opravdati svoju potporu Saveznoj vojnoj vladi. Britanska je Vlada u mirovnim pregovorima na sve mogue naine pokuavala izbjei uplitanje UN-a. Namjera je bila odrati jedinstvenu Nigeriju i postii rjeenje posve u skladu s uvjetima Savezne vojne vlade. Za ometanje mirovnih pregovora i isporuku humanitarne pomoi britanska je Vlada u svojim izjavama neprestano optuivala samo stanovnike Bijafre, a ne Saveznu vojnu vladu. Obje su strane nudile brojne prijedloge i protuprijedloge glede nonih i dnevnih letova te rijenih i kopnenih puteva za Bijafru. Savezna vojna vlada bojala se da bi stanovnici Bijafre mogli isko-

43 FCO pie Lagosu, 10. prosinca 1968., PREM13/2261; M. Stewart pie Lagosu, 12. prosinca 1968., isto. LJUDI ZA ODSTREL ristiti isporuke humanitarne pomoi kao zaklon za nabavku naoruanja, a stanovnitvo Bijafre vjerovalo je da bi Savezna vojna vlada mogla otrovati humanitarnu pomo. U meuvremenu su milijuni ljudi patili, bez pomoi. Nema nikakve dvojbe da su Odukvu i vodstvo Bijafre bili djelomino odgovorni za taj neuspjeh, no, to je bila i Savezna vojna vlada. Umiranje stanovnitva Bijafre od gladi nije bilo obina popratna pojava. Bio je to dio namjerne ratne politike Savezne vojne vlade.44 Nekoliko dopisa koje su britanski dunosnici uputili premijeru Wilsonu i nekim ministrima dalo je mnogo precizniju sliku od onih koje su se podastirale javnosti. Oni su govorili da optuiti treba i Saveznu vojnu vladu, podjednako kao i stanovnitvo Bijafre.45 No, to ipak nikada nije uznemirilo britansku politiku u njezinu potpunom stajanju na stranu Govonove Savezne vojne vlade. U oujku 1969. Wilson je dao intervju i lagao kako "nastavljamo isporuivati, ali u vrlo ogranienim razmjerima, naoruanje, ne bombe, ne zrakoplove, Vladi Nigerije, zato to smo oduvijek bili njihovi dobavljai". Ne samo to su time preueni dogovori postignuti godinu dana prije toga, nego je istoga dana kada je dan taj intervju Vlada odobrila izvoz 19 milijuna komada streljiva, 10.000 topnikih granata i 39.000 minobacakih granata, to jest, granata za koje je Wilson tvrdio da ih Velika Britanija uope ne isporuuje, a kamoli u golemim razmjerima.46 Samo dan prije toga Wilsonova intervjua, dunosnik Ministarstva vanjskih poslova napisao je kako smo "pristali da emo tijekom posljednjih nekoliko mjeseci isporuiti Nigeriji velike koliine naoruanja i streljiva kako bismo im pomogli u dovravanju rata, u nedostatku bilo kakvih daljnjih (mirovnih) pre44 Forsyth, TheBiafra Story, str. 185. 45 Vidi, primjerice, M. Palliser pie premijeru, 23. sijenja 1969., PREM13/ 2263 i FCO, "Relief for the Biafran enclave", 30. 12. 1969., PREM13/3374. 46 Tekst premijerovog intervjua, 27. oujka 1969., PREM13/2819; FCO pie Lagosu, 27. oujka 1969., isto. Mark Curtis govora". Takoer je rekao kako smo "prevezli streljivo zapjeako naoruanje u Nigeriju... iz zrane luke Manston u Kentu, a da pritom nismo privukli nepoeljne komentare u tisku".47 Stoga vjerojatno nije nikakvo iznenaenje stoje Govon u travnju Wilsonu napisao: "...od svih vlada u zapadnome svijetu, Vaa je ostala jedina koja je otvoreno slijedila svoju politiku isporuke naoruanja mojoj vladi".48 Francuska, Belgija i Nizozemska, izmeu ostalih zemalja, objavile su prekid isporuke oruja Nigeriji, a SAD je i dalje slijedio svoju raniju politiku neisporuivanja naoruanja nijednoj strani u sukobu. U kolovozu 1969. dva via dunosnika britanskoga ratnoga zrakoplovstva potajno su posjetila Nigeriju kako bi savjetovala Nigerijce o tome "kako to bolje voditi

desantni rat". Glavni britanski interes, to je vidljivo iz spisa, bio je pruiti to bolju zatitu naftnim postrojenjima, ali je u kratkim smjernicama upuenim toj dvojici asnika stajalo da se takav dojam ne smije ostaviti na Nigerijce. Posljedica toga bila je da su asnici Nige-rijcima savjetovali raznolike naine "neutraliziranja pobunjenikih pista". Svi su znali da bi unitenje tih pista onemoguilo i isporuku humanitarne pomoi, koja se provodila danju. Nije posve jasno jesu li ti savjeti i provedeni u djelo.49 U prosincu 1969., pred sam posljednji napad, koji je skrio vojne snage Bijafre, britanski ministar vanjskih poslova Michael Stewart pozvao je na pojaanje vojne pomoi, ukljuujui i isporuku veeg broja oklopnih vozila, koja su, napisao je, "nedvojbeno najuinkovitije oruje u kopnenom ratu i bili su na elu svih veih pomaka savezne vojske".50 47 J. Wilson pie L. Monsonu, 26. oujka 1969., PREM13/2819. 48 Govon pie H. Wilsonu, 19. travnja 1969., PREM13/2819. 49 J. Gibbon pie H. Wilsonu, 14. kolovoza 1969., DEFE24/589; D. Evans, "Report on visit to Nigeria by RAF officers", 25. kolovoza 1969., isto; A. Heskett pie Ministarstvu obrane, 24. srpnja 1969., isto. 50 M. Stewart pie D. Healeyju, 8. prosinca 1969., PREM13/2823. LJUDI ZA ODSTREL Otpor u Bijafri zavrio je sredinom sijenja 1970. Wilson je tada Govonu poslao jo jednu poruku, u kojoj mu je rekao da je "tvoja vojska dola do presudne pobjede" i postigla "tvoj veliki cilj ouvanja jedinstva i integriteta Nigerije". U toj poruci stoji i ovo: "Kao to i sam zna, ja i moji kolege cijelo smo ovo vrijeme vjerovali da si u pravu i nikada se nismo pokolebali u pruanju nae potpore tebi, tvojoj vladi i tvojoj politici, unato povremenim estokim napadima na nas u Parlamentu i u tisku, kao i u prekooceanskim zemljama."51 Zamjenik visokoga povjerenika u Lagosu dodao je: "Iskreno smo zahvalni (to i trebamo biti) na svemu to je Velika Britanija uinila i to jo uvijek ini za ovu zemlju, a posebice na hrabrosti vlade Njezinoga Velianstva zbog doslovne ustrajnosti u isporukama naoruanja protiv Bijafre".52 Potkraj toga mjeseca u izvjeu za britanskoga visokog povjerenika obraunata je cijena toga rata. To se izvjee osvre na izvjee jedne humanitarne slube, koja procjenjuje da je humanitarnom pomoi nahranjeno 1,5 do 2 milijuna ljudi, od kojih su oko 700.000 njih bili izbjeglice u logorima koji su u cijelosti ovisili o humanitarnoj pomoi.53 Tri milijuna izbjeglica bilo je nabijeno u enklavu povrine 2.500 etvornih metara, u kojoj nije vladala samo nestaica hrane, nego i nestaica lijekova, krova nad glavom i odjee. Gospodarstvo je Bijafre razoreno, gradovi su bili u ruevinama, a kole, bolnice, i prometnice unitene. 51 Wilson pie Govonu u FCO u Lagosu, 12. sijenja 1970., PREM13/3375. 521. Lucas, "Random Reflections on the Northern States of Nigeria", 30. sijenja 1970., DEFE31/27. 53 Lagos pie FCO-u, 31. sijenja 1970., FCO65/801.

Jedanaesto poglavlje INDONEZIJA KAO INSTRUMENT TAJNE AKCIJE Malo je ljudi toliko patilo zbog britanske potpore represivnim reimima kao itelji otoka Indonezije. Od 40-tih godina prologa stoljea do danas na stotine tisua tih ljudi za odstrel poubijale su vlade iz Dakarte, kojima je London pruao potporu. Ovo se poglavlje bavi dvjema epizodama, jednom aktualnom, a drugom iz 50-tih godina prologa stoljea. Aktualna epizoda tie se snane britanske potpore pokuajima Dakarte da uniti separatiste. Epizoda iz prolosti odnosi se na tajnu potporu Velike Britanije separatistima u borbi protiv Dakarte. Mogue je da je London zamijenio strane, ali je njegova strategija zadivljujue dosljedna - ona podrava one snage koje su sposobne provesti naloge Velike Britanije. Posljedice po narod Indonezije nisu vane. Rat u Acehu Najnovija epizoda dugotrajne potpore Londona indonezijskoj agresiji poela je 2003. Dok su britanski ministri tumaili vanost potivanja najviih moralnih vrijednosti kada je rije o postupanju prema Sadamovom reimu, njihovi saveznici u Dakarti poinjali su zlodjela u pokrajini Aceh. etiri milijuna stanovnika Aceha, na sjevernom vrhu otoka Sumatre, imaju dugu povijest otpora vladavini iz Dakarte. TrideMark Curtis set su se godina opirali vojnim naporima Nizozemske da tu pokrajinu "pokori" i kolonizira. Nakon stoje Indonezija stekla neovisnost, 1949., Acehu je dodijeljen poseban status pokrajine, kojim se htjelo stanovnicima Aceha dati nadzor nad obrazovanjem, religijom i nekim lokalnim zakonima. Ali, ta autonomija nije uspjeno provoena. Dugogodinje zamjerke Vladi iz daleke Dakarte dosegnule su vrhunac sredinom 70-tih godina prologa stoljea, nakon to su otkrivene goleme zalihe prirodnog plina. Dakarta je doputala da se ta bogatstva crpe uz niske prihode od kojih je koristi imalo samo stanovnitvo Aceha. Godine 1976. osnovan je Pokret za osloboenje Aceha, za borbu za neovisnost, i poeo je otvoreni otpor vladavini iz Dakarte. Indonezijski reim pod generalom Suhartom, koji je upravo bio zavrio agresiju na Istoni Timor, reagirao je tako stoje Aceh proglasio "zonom vojnih operacija" i otpoeo demonstraciju okrutnosti i represije. To je dosegnulo vrhunac izmeu 1989. iSuhar-tova pada iz 1998. Tijekom tih godina na tisue stanovnika Aceha je poubijano, mueno ili "nestalo". Vojska je najavila zatvaranje "zone vojnih operacija" 1998., ali je 1999. i 2000. pokrenut cijeli niz daljnjih vojnih i policijskih operacija, ukljuujui i nekoliko pokolja u kojima je poubijano mnotvo ljudi. Godine 2000. uvedena je "humanitarna stanka", koju je labavo nadzirao centar za ljudska prava sa sjeditem u enevi. No nasilje se opet pojaalo u svibnju 2001., kada je Indonezija pokrenula nove vojne operacije. Jo oko 2.000 ljudi, veinom

civila, poubijano je. U sljedeoj godini dogodilo se jo 1.300 ubojstava. Od 1976. u tome je sukobu poginulo oko 15.000 ljudi. Pokret za osloboenje Aceha dobivao je na snazi i na popularnosti zbog indonezijske okrutnosti, djelovao je na svim podrujima Aceha i imao je uinkovit nadzor nad seoskim i lokalnim upravama, barem sve do posljednje indonezijske ofenzive kojom se to nastojalo unititi.' LJUDI ZA ODSTREL Dana 19. svibnja 2003. indonezijski predsjednik Megavati Sukarnoputri zapoeo je u Acehu vojne operacije golemih razmjera protiv Pokreta za osloboenje Aceha. Tom je odlukom jednostrano okonan estomjeseni prekid vatre i proces dijaloga izmeu indonezijske Vlade i Pokreta za osloboenje Aceha. Razdoblje prekida vatre rezultiralo je znatnim smanjenjem broja ubijenih civila, povratkom u normalnu svakodnevicu u mnogim dijelovima te pokrajine, iji su stanovnici to eljno doekali. Poslije intervencije iz svibnja, u kojoj je sudjelovalo oko 30.000 indonezijskih vojnika, organizacija Human Rights Watch dokumentirala je snaan porast ubojstava to su ih poinile indonezijske vojne snage, otre mjere protiv nevladinih organizacija i medija te razaranje 425 kola u toj pokrajini. Takoer je izjavila kako su postojali planovi za prisilno iseljenje 200.000 ljudi iz njihovih domova i njihovo smjetanje u posebne logore pod nadzorom vojske.2 Do lipnja 2003. indonezijska organizacija za ljudska prava Kontras izvijestila je daje 40.000 ljudi postalo izbjeglicama. U kolovozu je tisak izvjeivao o tome kako je ubijeno vie od 1.000 civila, a ta je brojka do poetka 2004. narasla na 3.000.3 U studenome 2003. indonezijska je Vlada produljila operaciju u Acehu na jo est mjeseci. "Operacija se provodi tako da stradavaju mnogi civili, surovo se kre ljudska prava i razara javna infrastruktura u Acehu", izjavila je organizacija za ljudska prava Tapol. "U jednom sluaju za drugim vojnici upadaju u sela u Acehu i provode javna pogubljenja ili batinanja samovoljno odabranih ljudi", izjavila je organizacija Human Rights Watch. "Ako 1 Tapol, "Backgrounder on Aceh", Indonezija, sijeanj 2002., www. tapol. gn. apc. org 2 HRW, "Aceh under martial law", 5. lipnja 2002. 3 John Aglionby i Richard Norton-Taylor, "British tanks used in Aceh", 26. lipnja 2003.; John Aglionby, "Battered people of Aceh take time out to party as Jakarta's crackdown drags on", Guardian, 20. kolovoza 2003.; Tapol, "High Court to hear arms to Indonesia case against UK government". 26. oujka 2004. Mark Curtis je cilj usaditi strah u stanovnitvo, onda je on, naalost, postignut".4 Stizala su izvjea o tome kako je na tisue izbjeglica pobjeglo iz svojih domova, dok su oni koji su ostali bili rtve nestaice hrane, vode, sanitetskih sredstava i prestanka rada osnovnih javnih sluba, primjerice, zdravstvene skrbi. Indonezijska je ofenziva nominalno zavrila u svibnju 2004. ukidanjem izvanrednog stanja. Ipak su se, u drugome dijelu te godine, borbe nastavile pa "veina stanovnitva i dalje ivi u strahu, sluajui izvjea o ubijanjima, muenjima i nestalim osobama", kae organizacija Human Rights Watch.5

Indoneani su se u svojoj agresiji koristili britanskim naoruanjem. London je odbio prekinuti isporuku naoruanja. Blai-rova je vlada ignorirala sve dokaze o tome kako se indonezijska vojska u Acehu sprema koristiti tenkove tipa Scorpio, koje im je isporuila Velika Britanija, a pritom nije Dakarti dostavila nikakvo upozorenje. Posljedica toga jest daje od lipnja u Acehu koriteno 36 tih tenkova. Do kraja 2003. koritena su takoer i oklopna vozila Saracen, koje je isporuila Velika Britanija. Prvoga dana napada zrakoplovi Hawk, koje je takoer isporuila Velika Britanija, takoer su se koristili u Acehu. Novinar lista Guardian John Aglionbv izvijestio je da su se njima "koristili primarno kako bi uplaili i zastraili ljude na tlu niskim letovima iznad ciljeva koji su ve bili raketirani iz drugih zrakoplova, a zatim na visini, s vie od 600 padobranaca koji su se sputali". U tadanjim izvjeima Pokreta za osloboenje Aceha stoji kako su zrakoplovi Hawk koriteni za napade na sela u sjevernome Acehu, dok drugi izvori tvrde da su oni koriteni i u bombardiranju drugih dijelova te pokrajine. Indonezijske novine izvjeuju kako 4 Tapol, "Dismay as Biritsh armoured vehides join war in Aceh", 28. studenoga 2003.; HRW, "Indonesia: refiigees reveal vvidespread abuses in Aceh", 18. prosinca 2003. 5 Sam Zafiri, "A valid election in Aceh: Test-case for Indonesia's democmcy",JakartaPost, 3. srpnja 2004., LJUDI ZA ODSTREL je naelnik stoera ratnoga zrakoplovstva, bojnik Chappv Hakim, izjavio daje dva mjeseca prije toga s britanskim veleposlanikom raspravljao o mogunosti koritenja zrakoplova Hawk i da se ovaj nije tome protivio.6 Britanski ministar vanjskih poslova Mike O'Brien tvrdio je kako je britanska Vlada primila jamstva iz Dakarte, jo 2002., o tome da se britanska oprema nee koristiti u napadima ni za krenje ljudskih prava. Ali, Indonezija je osporila postojanje bilo kakva takvog sporazuma. Izjavila je da zrakoplovi Hawk ionako nisu koriteni u napadima i - nastavila ih je koristiti. "Iskoristit u sve to imamo", rekao je vojni zapovjednik general Suharto. "Naposljetku, sve smo to ve platili".7 Suoena s oitom sramotom i pritiskom javnosti, Blairovaje vlada, navodno, u lipnju 2003., zaprijetila da e odbiti odobrenja za izvoz rezervnih dijelova za zrakoplove Hawk, zbog njihove primjene u Acehu.8 Ministar vanjskih poslova Mike O'Brien navodno je odletio u Dakartu kako bi se zauzeo kod predsjednika Sukarnoputrija da se britansko naoruanje ne koristi u napadima i u krenjima ljudskih prava. To je vrlo zanimljivo stajalite, budui da nije bilo nikakve druge mogunosti u kojoj bi Indonezija koristila tu opremu. Indonezijski vojni glasnogovornik rekao je u lipnju 2003. da e tenkovi Scorpion, koji se koriste u Acehu, "postati kljunim imbenikom nae aktivnosti guenja separatista". Njihov cilj "nije ubijanje ljudi, nego onih koje nadzire Hasan de Tiro (voa Pokreta za osloboenje Aceha) i zapovijeda im da ubijaju ljude". 6 John Aglionby, "Indonesia uses UK Hawks in Aceh offensive", Guardian, 20. svibnja 2003.; Tapol, "The use of British militarv equipment in Aceh", 2. srpnja

2003. 7 John Aglionbv, "Militarv chiefdefends the use of British jets", Guardian, 22. svibnja 2003. 8 David Hencke i Rob Evans, "UK vvarning to Indonesia over export licen-ces for jets", Guardian, 21. lipnja 2003. Mark Curtis Rekao je da e ih Indonezija nastaviti koristiti i da "nema nikakve potrebe za davanjem odobrenja".9 U sijenju 2004. Indoneani su najavili povlaenje tenkova Scorpion iz Aceha i njihovu zamjenu modelom domae proizvodnje. Nije bilo jasno je li to bila posljedica pritiska Velike Britanije, tj. izjave britanskoga Ministarstva vanjskih poslova o tome kako je Indoneziju "podsjetilo" da te tenkove ne koristi za unutarnju represiju. Izvjeivalo se o tome kako je lokalna televizija u Acehu nekoliko puta prikazala strojnice postavljene na tenk Scorpion iz kojih se puca po poloajima Pokreta za osloboenje Aceha.10 U veljai 2004. list Guardian izvjeuje daje Velika Britanija olabavila svoju politiku izvoza naoruanja Indoneziji. Prethodno je britanska Vlada zahtijevala od Indonezije daje unaprijed obavijesti o namjeri koritenja britanskoga oruja. Ali 2003. Ministarstvo vanjskih poslova ukinulo je taj zahtjev, budui daje, kako je tvrdilo, Dakarta dala nova jamstva" da se britanskom opremom nee sluiti za krenje ljudskih prava ni u napadakim akcijama.11 Nacrt "jamstava" vjeba je britanske Vlade namijenjena odnosima s javnou, ija je svrha pokuati uvjeriti javnost u humanitarne ciljeve britanske Vlade. injenica da su ta "jamstva" Indonezije posve bezvrijedna ve se vie puta pokazala istinitom. Indonezija je koristila britansku opremu, ukljuujui i zrakoplove Hawk, za represiju u najmanje osam razliitih situacija od 1996. do 2003., tijekom intervencije u Acehu. U tome svjetlu vrlo je teko ne vjerovati da Velika Britanija isporuuje tu opre9 Matthevv Moore, "Army defends use of British tanks in Aceh", Sunday Morning Herald, 24. lipnja 2003.; Tapol, "Dismay as Biritsh armoured vehicles join war in Aceh", 28. studenoga 2003. 10 John Aglionby, "Indonesia ends use of British tanks", Guardian, 20. sijenja 2004. 11 Richard Norton-Taylor, "Protests after UK drops Indonesia arms de-mand", Guardian, 11. veljae 2004. LJUDI ZA ODSTREL mu kako bi Dakartu opskrbila naoruanjem potrebnim za guenje separatista, to indonezijska vojska dri svojim primarnim ciljem. Jedina komplikacija za britansku Vladu jest ta da je vrlo teko to sakriti od javnosti, to, po mome miljenju, objanjava prosvjed Mikea O'Briena. Nakon to je Indonezija pokrenula napad na Aceh, Velika je Britanija, zajedno s Australijom, Dakarti dala vrlo snanu poruku potpore. U zajednikoj izjavi ministar vanjskih poslova Jack Straw i njegov australski kolega Alexander Downer

rekli su da "Velika Britanija, Australija i meunarodna zajednica kao cjelina podupiru teritorijalni integritet Indonezije". Jo su izjavili kako su oni nastojali postii "mirno" rjeenje toga sukoba te kako su se zauzeli i kod indonezijske Vlade i kod Pokreta za osloboenje Aceha "da se vrate za pregovaraki stol".12 Temeljni razlog pruanja potpore "teritorijalnom integritetu Indonezije" jest osigurati da njezina golema gospodarska bogatstva budu dostupna britanskim i drugim zapadnim korporacijama. Aceh, kao i druge pokrajine koje su bile u ratu s Dakartom, poput Zapadne Papue, bogate su tekuim plinom i naftom, iji udio u ukupnom izvozu nafte i prirodnoga plina iz Indonezije iznosi oko 15%. Velika je Britanija, poslije Japana, najvei strani ulaga u Indoneziji i od 1967. je u tu zemlju uloila 38 milijarda dolara, to iznosi vie od 15% ukupnih stranih ulaganja.13 ini se da je upravo indonezijska vojska pravila pritisak na Vladu da naloi prekid vatre i pokrene pregovore u Acehu, protiv volje nekih Vladinih ministara. Kao prvo, vojska se nije nikada sloila s prijedlogom zapoinjanja dijaloga s Pokretom za osloboenje Aceha; bojala se da e se Aceh odcijepiti od Indonezije, 12 FCO, "UK and Australia joint statement on Aceh, Indonesia", 20. svibnja 2003., www.britainusa.com 13 Veleposlanstvo Velike Britanije, Dakarta, Saetak o trgovini i ulaganjima, listopad 2003., www.Britain-in-indonesia.org.id Mark Curtis te da e Indonezija time izgubiti ugled i prirodna bogatstva.14 Osim toga, indonezijska je Vlada openito na strani politiki ofenzivne i sve represivnije Vladine politike, kojom se ponitavaju neki aspekti civilne prevlasti uspostavljene poslije Suhar-tovoga pada. Stoga ta sve vanija uloga vojske biva, u najgorem sluaju, ojaana uvozom britanskoga naoruanja. Britanska prodaja naoruanja Indoneziji poveala se s 2 milijuna funta, koliko je iznosila 2000., na 15,5 milijuna funta 2001. te na 41 milijun funta 2002. Broj izvoznih odobrenja poveao se s 54 iz 2001. na 182 u 2002., ime je dosegnuo najvei broj odobrenja izdanih u posljednjih deset godina. Raspon opreme koja se izvozi ukljuuje protuzrane topove, oklopna vozila i dijelove za opremu za ispaljivanje projektila, borbene zrakoplove i tenkove. Kao stoje istaknula organizacija Tapol, ini se daje taj porast izvoza naoruanja usko povezan sa eljom indonezijske vojske da pojaa svoju borbenu mo na podrujima sukoba kao to su Aceh i Zapadna Papua. Velika je Britanija, pod vladom novih laburista, Indoneziji prodala naoruanja u vrijednosti od 375 milijuna funta.15 Namjere primatelja toga naoruanja bile su posve jasne. General Suharto, indonezijski vojni zapovjednik, rekao je svojim vojnim snagama: "Morate proganjati Pokret za osloboenje Aceha i zbrisati ga s lica zemlje... obueni ste za ubijanje, za unitavanje Pokreta za osloboenje Aceha". Dok su se vojne snage padobranima sputale u tu pokrajinu, Suharto ih je pourivao da "ulove i iskorijene" separatiste: "Gonite ih, unitite Pokret za osloboenje Aceha... Nemojte o tome samo govoriti, samo ih dokrajite".16 "Tapol, "MilitaryoperationswillneversolvetheAcehconflict", 10. svibnja2003.

15 Pismo Tapola upueno Mikeu O'Brienu, 10. srpnja 2003.; Tapol, "High Court to hear armos to Indonesia ca.se against UK government". 26. oujka 2004. 16 Pranjal Tiwari, "Ali in the timing", 26. svibnja 2003., Znet; "Aceh offen-sive intensifies", BBC News, 21. svibnja 2003. LJUDI ZA ODSTREL Operaciju u Acehu planirali su i u djelo proveli mnogi od istih onih ljudi koji su 1999. upravljali nasiljem u Istonome Timoru. Doista, jedan general koji je optuen za zloine protiv ovjenosti u Istonome Timoru nije se pojavio pred posebnim sudom u Dakarti u svibnju 2003., jer je bio odve zaposlen u napadima u Acehu.17 Indonezijska agresija ne provodi se samo pod okriljem "rata protiv terorizma". U nedavnim medijskim izvjeima navode se osvrti indonezijskih generala na ameriki rat u Iraku kao opravdanje za tu operaciju. Oponaa se i amerika taktika tako to i Indonezija "ubacuje" novinare u vojne postrojbe.18 Andrew Tan, strunjak za regionalne ustanke iz Instituta za obrambene i strateke studije u Singapuru, izjavio je kako je "ovo pravo vrijeme da se vratimo u rat. U kontekstu rata protiv terorizma diplomatski trokovi traenja vojnoga rjeenja neznatni su, ako ih uope i ima". Na slian nain Leslev McCulloch, istraiva u institutu Monash Asia Institute, kae kako je presedan uinjen napadom na Irak i svrgavanjem "nepoeljna" irakog reima potaknuo indonezijske generale da iskoriste prednosti koje im prua sadanja meunarodna politika klima, koja "jami savrenu arenu za pokolj".19 Englesko-amerika tajna akcija Potkraj 50-tih godina prologa stoljea pria je bila pomalo drukija. Velika Britanija i Sjedinjene Amerike Drave oduvijek su eljele s vlasti ukloniti predsjednika Sukarna. Njegova na17 Kathv Marks, "Summarv executions become routine in Aceh", Indepen-dent, 27. svibnja 2003. 18 Pranjal Tiwari, "Ali in the timing", 26. svibnja 2003., Znet; HRW, "Aceh under martial law", 5. lipnja 2002. 19 Pranjal Tivvari, "Ali in the timing", 26. svibnja 2003., Znet; Leslev McCulloch, "Aceh, the more thinjs change", Asia Times, 13. svibnja 2003. Mark Curtis cionalistika unutarnja politika i nesvrstana vanjska politika bile su izravna opasnost po Washington i po London. Posebice je London bio zabrinut zbog sve vee popularnosti i utjecaja Komunistike strane (PKI) u Sukarnovoj vladi. Tako je, primjerice, britansko Ministarstvo vanjskih poslova s "bojazni" gledalo na "trend dogaaja u Indoneziji", posebice na nedavne "rezultate izbora", koji su pokazivali daje PKI "osnaila do uznemiravajueg stupnja".20 Britanski su planeri dobro znali daje indonezijska Vlada nedugo prije toga preuzela tamonje nizozemske kompanije. Britansko Ministarstvo vanjskih poslova napisalo je kako je posve "jasno da je samopouzdanju svih stranih kompanija koje posluju u Indoneziji i s Indonezijom zadan ozbiljan udarac", te da je Indonezija "zemlja s

golemim stanovnitvom i velikim potencijalnim bogatstvom i zemlja u kojoj interesi Ujedinjenoga Kraljevstva nipoto nisu zanemarivi".21 Potkraj 1957. disidentski pukovnici u indonezijskoj vojsci stali su na elo otpora vladavini Dakarte u rubnim pokrajinama Indonezije. Do kraja te godine autoritet Dakarte nije se proirio izvan otoka Jave i sjeveroistonoga dijela Sumatre. U drugim su pokrajinama lokalni zapovjednici obiavali djelovati neovisno. U sijenju 1958. izbio je ustanak protiv sredinje vlade na Sumatri i Celebesu. Britanski veleposlanik u Indoneziji opisao je uzroke toga ustanka kao elju da se dokraji neuinkovita gospodarska politika indonezijske Vlade i kao zahtjev za veom samoupravom u bogatijim pokrajinama. Takoer je rekao da u ciljeve buntovnika pripada i "antikomunizam" te da "se upravo on gura kao glavni cilj toga ustanka kako bi se privukla potpora Zapada".22 Dana 15. veljae ustanici su proglasili Republiku Indoneziju u gradu Padangu. Poslije toga je Vlada u Dakarti zapoela s 20 F. Tomlinson, "Indonesia", 11. oujka 1958., FO317/135849. 21 Isto. 22 D. MacDermot, "Annual report for the year 1958", 12. sijenja 1959 FO371/144065. LJUDI ZA ODSTREL vojnim operacijama za slamanje otpora. Do lipnja je Vlada u tome gotovo uspjela Padang je ponovno osvojen, a disidenti su, iako su jo uvijek imali nadzor nad velikim podrujima Sumatre, bili prisiljeni povui se na gerilski nain ratovanja. Njihova je pobuna naposljetku uguena pa su se 1961. godine predali. Sjedinjene Amerike Drave i Velika Britanija potajno su pruale potporu tome ustanku u njegovoj ranoj fazi, nadajui se da e svjedoiti Sukarnovu svrgnuu ili, u najmanju ruku, nadajui se onome to je ministar vanjskih poslova Selwyn Lloyd shvaao kao "vrijednost neprilika". To je znailo koristiti se tim ustankom kako bi se na Vladu u Dakarti napravio pritisak da prihvati politiku po volji Londonu i Washingtonu.23 Kada su njihovi klijenti nadivjeli svoju svrhu, to se dogodilo im je Dakarta pobijedila u tome glavnome ratu, London i Washin-gton ostavili su ih na cjedilu i ponovno se udruili s Dakartom. Taj tajni program predvodile su Sjedinjene Amerike Drave, a Velika je Britanija pruala vanu pomo. Britanski spisi iz toga razdoblja estoko su cenzurirani, ali nam ipak daju neke pokazatelje o ulozi Velike Britanije. Izvrsna knjiga autora Audrey Kahin i Georgea Kahina moe posluiti kao vodi za aktivnosti SAD-a.24 Glavni pokreta u britanskoj akciji bio je Sir Robert Scott, britanski povjerenik u Singapuru. U prosincu 1957. Scott se alio na "uinke krize koja se razvija u Indoneziji u smislu premjetanja gospodarskih interesa" i na to da bi Indonezija "mogla dospjeti pod vlast komunista". Osvrui se na "antikomunistike snage na Sumatri i u drugim rubnim pokrajinama" on je Ministarstvu vanjskih poslova rekao: "Mislim da je dolo vrijeme da ponemo kovati tajne planove s Australcima i Amerikancima o tome koji je najbolji nain da tim snagama damo svu pomo koja

im je potrebna. To je vrlo hrabra 23 H. Cacciapie Ministarstvu vanjskih poslova, 14. svibnja 1958., PREM11/2730. 24 Audrev Kahin i George Kahin, Subversion as Foreign Policy: The secret Eisenhoiver and Dulles debacle in Indonesia, New Press, New York, 1995. Mark Curtis politika, koja sa sobom nosi i znatne rizike.... Nedvojbeno je da akcija koju ja preporuam nee imati mnogo utjecaja na predsjednika Sukarna. A to i nije njezina namjera. Vjerujem da bi jedan od naih ciljeva trebao biti potpomaganje u njegovom ruenju." Scottovi ciljevi ukljuivali su i "smanjenje neposlunosti koju komunisti mogu provesti najavi i spasiti Sumatru" te "pridobiti potpunu suradnju SAD-a, kako u javnosti tako i u tajnosti". Ali, odravanje jedinstva Indonezije ipak je bio imperativ.25 Bilo je i poneto protivljenja tim prijedlozima u britanskome Ministarstvu vanjskih poslova. Jedan dunosnik, O. C. Morland, napisao je da je Scott "na krivome tragu" i da "bi tajna pomo rubnim pokrajinama izazvala estoke optube najavi i poveala opasnost od oruanih sukoba izmeu rubnih pokrajina i Jave".26 To je protivljenje u britanskome Ministarstvu vanjskih poslova odbaeno i tako je pokrenuta tajna uloga Velike Britanije. U veljai 1958. rasprave u Washingtonu, uvane kao najstroa dravna tajna, izmeu britanskih, amerikih i australijskih dunosnika "otkrile su visoku razinu suglasnosti u glavnim crtama politike Zapada" prema Indoneziji, izvjeuje britansko Ministarstvo vanjskih poslova. Zapad bi trebao "(a) diskretno podravati i pokuati ujediniti antikomunistike snage najavi" kako bi se uzvratio udarac sve veem utjecaju PKI-a. Takoer bi trebalo "(b) reagirati gdje god je to praktino, traei pomo od disidentskih pokrajinskih uprava". Ali "(c) ne poduzimati nita ime bi se mogao ubrzati daljnji raspad Indonezije".27 Nedavno objelodanjeni australski dokumenti pokazuju kako je 11. oujka australski premijer Robert Menzies obavijeten o tome kako britanski premijer Harold Macmillan i ministar 25 R. Scott pie Ministarstvu vanjskih poslova, 12. prosinca 1957., FO371/ 129531. 26 O. Morland, zapisnik, 13. prosinca 1957., FO371/129531. 27 Ministarstvo vanjskih poslova, "Notes for discussion of Indonesia in Cabinet", 5. veljae 1958., FO371/135847. LJUDI ZA ODSTREL vanjskih poslova Selwyn Lloyd vjeruju daje "nuno u interesu britanske Vlade i Zapada da disidenti na Sumatri u najgorem sluaju moraju moi to odigrati nerijeeno". To je znailo "znatnu potporu Zapada tim disidentima". Prema tim spisima, Lloyd je Macmillanu savjetovao: "U svezi s provedbom tajne akcije i onoga to smo nazvali tajnim ali porecivim, o emu smo ti i ja raspravljali u subotu naveer, mislim da moramo preuzeti znatan rizik kako bismo doivjeli uspjeh nae politike."

Sutradan, 12. svibnja, Velika Britanija i SAD dogovorili su se da "bi disidentima trebalo dati svu pomo koju je mogue pruiti, iako bi se trebalo pomno pobrinuti da se podrijetlo te pomoi dobro sakrije". Sir Robert Scott ak je predloio, kao "dugoroni prijedlog", da Velika Britanija, SAD i Australija "razmotre mogunost poticanja ustanaka na Amboini i na Molukome otoju (u istonoj Indoneziji) kako bi se proirilo meunarodno stajalite o tome da indonezijska Vlada nema vlast u toj zemlji".28 Ozbiljne tajne operacije SAD-a zapoete su ve u jesen 1957. SAD su tada odobrile 10 milijuna dolara za pruanje potpore disidentskim pukovnicima, a ubrzo im je isporueno i naoruanje amerikim podmornicama i zrakoplovima s Filipina, Tajvana i Tajlanda. Prema gospoi i gospodinu Kahin, SAD je isporuio dovoljno oruja za 8.000 ljudi. CIA je unovaila oko 350 Amerikanaca, Filipinaca i Kineza za uporabu male flote transportnih zrakoplova i bombardera B-26. Ti zrakoplovi pobunjenika bombardirali su mnoge gradove i civilne brodove i unitili ak i jedan britanski tanker. Britanski spisi iz travnja 1958. izvjeuju daje poubijano 12 od 26 lanova posade na parobrodu od 1.200 tona te daje potopljen talijanski brod od 5.000 tona, a da se 12 lanova njegove posade vodi kao nestalo.29 28 Kahin i Kahin, Subversion as Foreign Policy, str. 156. 29 John Prados, President's Secret Wars, Elepahant Chicago, 1996., str. 140.; Kahin i Kahin, Subversion as Foreign Policy, str. 120.; D. MacDermot pie Ministarstvu vanjskih poslova, 2. svibnja 1958., FO371/135851. Mark Curtis Prema gospoi i gospodinu Kahin, Velika je Britanija pobunjenicima isporuila i manje koliine naoruanja, a britanski ratni zrakoplovi prelijetali su u izviakim misijama Sumatru i istonu Indoneziju. Osim toga, glavna uloga Velike Britanije bila je omoguiti uporabu britanskih vojnih baza u Malaji i, to je jo vanije, Singapuru, a zatim i kolonija, za tajne akcije. Uz to je SAD koristio Singapur za isporuku naoruanja ustanicima. "Amerikanci su pristali na to da kreu u akciju s teritorija Ujedinjenoga Kraljevstva jedino uz nau suglasnost", rekao je ministar za kolonije britanskim guvernerima Singapura, Sjevernoga Bornea i Sarawaka (koji se nalazi u Malaji) u poruci iz veljae 1958., koja se uvala kao najstroa dravna tajna. Takoer je rekao kako je "guverner Singapura izvijestio da su njegovi ministri i privatno skloni pomagati disidentima", ali da, budui da London formalno priznaje Vladu u Dakarti, "Singapur ne moe tako oito zauzeti jednu stranu", to znai da e se ta uloga morati uvati tajnom.30 U kratkome izvjeu pripremljenom za amerikoga ministra vanjskih poslova Dullesa, poslije njegovoga sastanaka s Britancima iz prosinca 1957., stoji: "Obeali su nam (Britanci) optimalno koritenje Singapura za nae operacije, imajui na umu da se u protivnom nijedna isporuka oruja ne bi mogla probiti kroz tu luku do pobunjenika, uz napomenu da se vijest o pristanku Velike Britanije na nae operacije dri u tajnosti te da ni njihovo znanje o tome ni nae operacije ne

postanu predmetom politikih komentara u Singapuru. Ali, ti su se kriteriji ubrzo poeli ignorirati, kau gospoa i gospodin Kahin, a do poetka 1958. u britanskim se objektima u Singapuru pjevala dobrodolica Amerikoj mornarici. Takoer 30 Kahin i Kahin, Subversion as ForeignPolicy, str. 120., 169., 121.; Ministar za kolonije pie razliitim guvernerima, 28. veljae 1958., FO371/135848. 31 Kahin i Kahin, Subversion as Foreign Policy, str. 126. LJUDI ZA ODSTREL su, navodno, viene britanske podmornice kako spaavaju amerike ilegalne vojne savjetnike za vrijeme pada pobunjenikih poloaja koje su Indoneani napali sa Celebesa.32 Britanski veleposlanik u Indoneziji MacDermot takoer je rekao Ministarstvu vanjskih poslova da bi "tajna jamstva potpore Malaji i Filipinima bila od najvee koristi zajedno sa sve veim publicitetom u medijima to smo ga dobili u naim emisijama o Indoneziji emitiranim diljem Azije".33 U lipnju 1958. britansko Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je kako Velika Britanija "vie od est mjeseci naelno podupire nau nadu da e aktivnosti pobunjenikih skupina u Indoneziji biti korisne za ciljeve Zapada".34 Ali se politika saveznitva s Amerikancima promijenila. Potpora Zapada pobunjenicima sada se otvoreno koristila kao sredstvo pritiska na Sukarna. U svibnju, kada je indonezijska vojska potisnula pobunjenike, ameriki veleposlanik u Indoneziji dobio je smjernice od amerikoga Ministarstva vanjskih poslova da Sukarnu kae kako e SAD, ako on otkloni "opasnost od komunizma", prestati pomagati pobunjenike. Iz spisa je posve jasno da je Velika Britanija podravala tu strategiju.35 Umjesto toga, veleposlanik se sastao s indonezijskim premijerom Djuandom, koji je u naelu odbacio prijedlog SAD-a, govorei da e oni prije toga unititi pobunjenike. Unato tome, SAD i Velika Britanija sada su kalkulirali da bi trebali napustiti pobunjenike i vratiti se poticanju "prozapad-nih" tendencija u indonezijskoj Vladi. To je znailo uiniti priti32 Kahin i Kahin, Subversion as Foreign Policy, str. 134., 148.; Prados, President's Secret Wars, str. 144. 33 D. MacDermot pie Ministarstvu vanjskih poslova, 24. veljae 1958., FO371/135848. 34 Ministarstvo vanjskih poslova pie Washingtonu, 27. lipnja 1958., PREM11/2730. 35 Veleposlanstvo, Washington pie Ministarstvu vanjskih poslova, 15. svibnja 1958., PREM11/2730: Ministarstvo vanjskih poslova pie Washingtonu, 14. svibnja 1958., isto. Mark Curtis sak na Sukarna da ukloni ili potkopa kljune osobe u toj Vladi koje su pokazivale simpatije prema lanovima PKI-a. No, ini se kako su Britanci dopustili

pobunjenicima da nastave provoditi neke akcije iz Singapura. Te su akcije naposljetku prestale tek nakon stoje Indonezija, poslije stjecanja neovisnosti 1959., poela praviti pritisak na prvu vladu Singapura.36 Naravno da su oni sada, kada su Indoneani uklonili pobunjenike, bili "slobodni obraunati se s komunistima", napisao je britanski veleposlanik u Dakarti.37 Jo jedna kljuna politika SAD-a i Velike Britanije bila je nastaviti s izvozom naoruanja i s opskrbom indonezijske vojske. To im je omoguilo razviti bliskije odnose s najvanijim politiarima u Indoneziji, koji e djelovati kao protutea Sukarnovim pristaama i komunistima. Ta se strategija isplatila, i to s nevienim rezultatima. Godina 1965. i 1966. isti ti generali zapoeli su ubijanje lanova PKI-a, ostavili iza sebe milijun mrtvih i na kraju zbacili Sukarna s vlasti. U politikoj izjavi amerikoga Vijea za nacionalnu sigurnost iz veljae 1959. kae se da bi SAD trebao: "odravati i osnaiti... veze s indonezijskim policijskim i vojnim ustanovama, pojaati svoje kapacitete odravanja unutarnje sigurnosti i borbe protiv komunistikoga djelovanja u Indoneziji isporukom odgovarajueg naoruanja i opreme te pruanjem odgovarajue obuke, na ogranienoj, ali stalnoj osnovi... (SAD bi trebao) dati prioritet zahtjevima za pomoi u obliku programa i projekata koji nude mogunosti izoliranja PKI-a i stjerivanja te stranke u poloaj javne oporbe indonezijskoj Vladi, to bi stvorilo temelje za represivne mjere koje se politiki mogu opravdati kao interes Indonezije."38 U provoenju tajnih akcija Velika Britanija i SAD su, zapravo, ojaale upravo one snage kojima su se protivile. Taj je rat bio 36Kahin i Kahin, Subversion as Foreign Policy, str. 205. 37 D. MacDermot pie Ministarstvu vanjskih poslova, 30. svibnja 1958 FO371/135852. 38 Kahin i Kahin, Subversion as Foreign Policy, str. 211. LJUDI ZA ODSTREL pravi dar Sukarnu, nacionalistima i komunistima, koji su, kao rezultat toga, uspjeli konsolidirati svoje poloaje. Uloga SAD-a prestala je biti tajnom kada je uhien ameriki pilot i kada su njegovi dokumenti objavljeni u svjetskome tisku, to je ministrima u indonezijskoj Vladi omoguilo da s pravom tvrde kako su ih napale Sjedinjene Amerike Drave. U jednom tajnom britanskom dopisu stoji kako je rat "Indoneziju uinio vrlo osjetljivom na prodor gospodarstva iz kine-sko-sovjetskoga bloka". Veleposlanik MacDermot je, u meuvremenu, u srpnju 1958., primijetio da su "Sjedinjene Amerike Drave izgubile dosta utjecaja, kao rezultat toga ustanka" te da je indonezijska Vlada "brzo zgrabila ponuenu pomo Rusije". Sovjetski vojni zrakoplovi, teretni brodovi, tankeri i druga oprema "ve su stigli, a zauujue je velik i napredak Rusije ovdje tijekom posljednje godine".39 Potpora Londona separatistima, s nadom u destabilizaciju Dakarte, nije zavrila potkraj 50-tih godina prologa stoljea. ak 1963. i 1964. Velika je Britanija ponovno aktivirala politiku koju je promicala i 1957. i 1958., tj. isporuku

naoruanja i pruanje potpore ustanicima u Kalimantanu, na Sumatri i drugdje. Ali to je, opet, bilo samo privremeno. U sijenju 1965. pla-neri su ustvrdili da bi "dugorono gledano, uinkovita potpora pobunjenikim pokretima u Indoneziji mogla biti tetna zato to bi mogla oslabiti sposobnost vojske da se odupire PKIu".4 Do 1966. Suharto je ve vrsto vladao, a od tada su na vlasti u Dakarti bili samo "dobri deki", a nai neprijatelji postali su oni koji su njihovu vlast dovodili u pitanje. 39 Ured Commonvvealtha za odnose s javnou pie razliitim Visokim povjerenstvima, 22. travnja 1958.; D. MacDermot pie S. Llovdu, 4. srpnja 1958., FO371/135853. 40 David Easter, "British and Malavsian covert support for rebel movements in Indonesia during the Confrontation, 1963-1966", u Richard Aldrich, The Clandestine Cold War in Asia 1945-65, London, Frank Cass, 2000. Dvanaesto poglavlje TAJNA POTPORA VELIKE BRITANIJE AMERIKOME RATU U VIJETNAMU Koja je bila uloga Velike Britanije u ovoj u povijesti najdugotrajnijoj uporabi oruane moi protiv jedne zemlje? Britanski znanstvenici o tome ute (koliko je meni poznato), iako su im spisi dostupni ve nekoliko godina. Poznata mi je samo jedna temeljita studija koja obuhvaa samo razdoblje od 1961. do 1963. i koju je napisao jedan njemaki novinar. Kako je dananja generacija ljudi politizirana napadom na Irak, tako je prethodna bila politizirana presudnim pitanjem tih vremena - amerikom agresijom na Vijetnam bez presedana. Ali, prosvjednici iz 60-tih godina prologa stoljea nisu mogli znati to britanski dunosnici i ministri rade iza zatvorenih vrata kako bi podrali tu ameriku agresiju. Objelodanjeni britanski spisi o vijetnamskome ratu donekle su pravo otkrie. Oni pokazuju kako je Velika Britanija podravala SAD doslovce u svakoj fazi eskalacije rata te kako je u tome ratu odigrala i vanu tajnu ulogu. Ti dokumenti pokazuju daje Velika Britanija sudionica u toj amerikoj agresiji i da za nju snosi dio odgovornosti. Tijekom toga rata Sjedinjene Amerike Drave uporabile su 15 milijuna tona streljiva, tj. dvostruko vie nego u Drugome svjetskome ratu. Procjenjuje se daje ubijeno izmeu 2 i 3 mi> Mark Curtis lijuna ljudi, a moda ak i vie.1 Sveukupno razaranje sela i ubijanje nedunih ljudi bilo je obiljeje toga rata od samoga poetka, kao i brojna neselektivna bombardiranja. Akcije i ciljeve SAD-a i njegovih lokalnih saveznika dobro su dokumentirali Noam Chomskv i drugi, dok je politiku i socijalnu pozadinu toga rata dobro analizirao povjesniar Gabriel Kolko.2 Te analize potkopavaju lanu

sliku koja jo uvijek dominira u brojnim suvremenim raspravama, tj. da su Sjedinjene Amerike Drave bile ukljuene u plemeniti posao koji je krenuo po zlu. Pozadina rata Nakon stoje Francuska 1954. poraena u okrutnom osmogodinjem pokuaju ponovnog osvajanja Vijetnama, sporazumom iz eneve Vijetnam je privremeno, na 17. paraleli, bio podijeljen na Sjeverni i Juni i oekivao je izbore 1956., za koje se pretpostavljalo da e dovesti do ujedinjenja te zemlje. Sjeverna polovica zemlje bila je pod vlasti komunistike stranke. SAD se s vremenom u Junome Vijetnamu suoio s pokretom za osloboenje, Viet Min, koji je Amerika nazvala 'Viet Kong'. On je pozivao na ponovno ujedinjenje sa Sjeverom, na neutralnu vanjsku politiku, korjenitu reformu zemlje od koje bi koristi imalo siromano seosko stanovnitvo, svrgavanje reima pod Ngom Din 1 Konana Pentagonova procjena poginulih i ranjenih civila od 1965. do 1972. kretala se od 700.000 do 1 225.000, dok je brojka Senata za isto to razdoblje iznosila 1 350 000. Broj poginulih je u te dvije procjene varirao izmeu 195.000 i 415.000. Broj ubijenih "neprijatelja" iznosio je minimalno 850.000, od ega su znatan dio bili civili. To se dogaalo u zemlji od 18 milijuna stanovnika. Gabriel Kolko, Anatomy ofa War: Vietnam, the United States and the modern historical experience, Phoenix, London, 1994., str. 200. 2 Vidi, primjerice, Noam Chomskv i Edward Herman, The Washington Connectim and Thirld WorldFascism, South End Press, Boston, 1979.; Chomskv, Rethinking Camelot: JFK, the Vietnam war and US political culture, South End Press, Boston, 1993.; Kolko, Anatomyofa War. LJUDI ZA ODSTREL Diemom, koji je uivao potporu SAD-a i ukidanje amerikoga gospodarskog monopola i baza na jugu. Prema Gabrielu Kolku, autoru moda najsveobuhvatnije analize Vijetnamskoga rata, povijest Vijetnama poslije 1954. "samo je sluajno bila povijest graanskoga rata". Naprotiv, "to je, zapravo, bila borba izmeu radikalnoga vijetnamskog domoljublja, koji je utjelovljivala komunistika stranka, te SAD-a i njegovih posve ovisnih lokalnih saveznika".3 U samome korijenu rata bila je reforma zemlje. U vrijeme sklapanja sporazuma iz eneve komunisti su na Jugu nadzirali najmanje 60% teritorija i zapoeli su veliku reformu sustava zemlje, koja se na ovaj ili onaj nain odraavala na vei dio stanovnitva. Revolucija pokreta Viet Min dodijelila je golema podruja zemlje seljacima koji su neko bili bezemljai te onima koji su podravali pruanje otpora Francuskoj. Veina zemlje podijeljena je na tetu Francuza i najveih vijetnamskih zemljoposjednika. Na Sjeveru je reforma zemlje, koja je mobilizirala siromanije seljake na pruanje otpora Francuzima, omoguila siromanim seljacima bezemljaima da znatno poboljaju svoj poloaj. Reforma zemlje bila je "bitno pravedna" na Sjeveru, kae Kolko.4 Premjeravanje zemljita, koje je ujunome Vijetnamu 1955. zapoeo Diemov

reim, bilo je, zapravo, kontrarevolucija. Njegov je cilj bio ukidanje reforma Viet Mina i povratak tradicionalnim strukturama seljaka i zemljoposjednika kako bi se siromanima oduzelo pravo glasa. U samome korijenu rata u Junome Vijetnamu bili su program reforme zemlje i ista represija i teror Diemovoga reima, koji je potkraj 50-tih godina prologa stoljea poubijao na tisue ljudi. Do 1961. Diemov je reim ponovno oduzeo stotine tisua hektara zemlje. Komunistika stranka na Sjeveru podravala je stvaranje Nacionalne oslobodilake fronte u Junome Vijetna' Kolko, Anatomy ofa War, str. 107. Mark Curtis mu radi postizanja ujedinjenja i promicanja svoga politikog programa u cijeloj zemlji. Do poetka 60-tih godina prologa stoljea goleme skupine ustanika na seoskim podrujima Juga postajale su sve brojnijima, jer su lanovi komunistike stranke poeli osvajati mnoga sela, mobilizirati ljude i zahtijevati zemlju za seljake. Program reforme zemlje Nacionalne oslobodilake fronte bio je silno uspjean i izravno je uvrstio velik postotak seljaka u proces preraspodjele zemlje i tako im dao udjela u uspjehu revolucije. Time se moe djelomino objasniti iroka popularnost Nacionalne oslobodilake fronte. Glavni strah SAD-a bio je u tome da bi se revolucija u Vijetnamu mogla proiriti i tako postati opasnom po sigurnost i poslovanje SAD-a u drugim zemljama te regije. "Pad Indokine nedvojbeno bi doveo do pada ostalih kontinentalnih zemalja u jugoistonoj Aziji", izjavljivali su 1950. godine naelnici Amerikoga vojnog stoera. Na kocki su bili "glavni izvori nekih stratekih materijala", kao i komunikacijski putevi. Ako "padne" Vijetnam, past e i "glavni svjetski izvori prirodnoga kauuka i kositra te veliki proizvoai nafte i drugih strateki vanih proizvoda" u Malaji i u Indoneziji.5 Britanski su dunosnici znali da su SAD i Juni Vijetnam prekrili sporazum iz eneve, kojim se zahtijevalo da se 1956. odre izbori u cijeloj zemlji. Britansko Ministarstvo vanjskih poslova primijetilo je da je "Vlada Sjedinjenih Amerikih Drava... podravala i ohrabrivala nastojanja Vlade Junoga Vijetnama da ignorira politike odredbe sporazuma iz eneve i da konsolidira antikomunistiki reim na Jugu."6 Velika je Britanija bila svjesna "povijesnog izvrtanja" koje su Sjedinjene Amerike Drave u javnosti podmetale sporazumu 5 Isto, str. 93., 130., 75.-76. 6 Ministarstvo vanjskih poslova, "The possibilitv of a negotiated solution of the conflict in Viet-Nam", 26. kolovoza 1965., FO371/180544/DV103145/218. LJUDI ZA ODSTREL iz eneve. Britanska politika, ba kao i ona amerika, bila je pruiti potporu podijeljenome Vijetnamu i usprotiviti se onome to je poznato kao poziv Ho i Mina na "slobodne izbore u cijeloj zem-ljiV Britanski su planeri takoer znali daje pokret za osloboenje na Jugu popularan, zacijelo mnogo vie od Diemovoga reima. Britanski veleposlanik Harrv Hohler

rekao je kako je najvei suparnik predsjednika Diema predsjednik Sjevernoga Vijetnama Ho i Min i dodao da on "vie od bilo koga drugoga, zapovijeda sljedbenicima i stjee ugled koji bi mu mogao osigurati mo i u Junome Vijetnamu". Dunosnik britanskoga Ministarstva vanjskih poslova Edward Peck potvrdio je britansko protivljenje demokraciji u toj zemlji i napisao kako je "najnepoeljnija alternativa (Diemovoj vladavini), naravno, vjerojatno jo uvijek popularni Ho i Min".8 Britanski vojni atae napisao je u veljai 1963. izvjee o suprotnosti izmeu sigurnosnih mjera za Ho i Mina u Hanoju i onih za Diema u Sajgonu. "Kada Ho i Min putuje, ne poduzimaju se nikakve dodatne mjere opreza i on se slobodno po elji kree meu ljudima. To je velika suprotnost Sajgonu u kojemu uvijek na svakome koraku ima naoruanih policajaca".9 U svibnju 1961. ameriki je veleposlanik dunosniku britanskoga veleposlanstva rekao da je jedan problem s uvoenjem pune demokracije na Jugu bio taj to bi "demokratski izabrana seoska vijea, ako ih sada uvedemo, mogla samo olakati prijenos vlasti u ruke komunista". Poetkom 1962. znalo se daje Viet 7 J. Cable pie N. Trenchu, 4. lipnja 1965., FO371/180541/DV103145/117; Ministarstvo vanjskih poslova, "The possibilitv of a negotiated solution of the conflict in Viet-Nam", 26. kolovoza 1965., FO371/180544/DV103145/218. 8 H. Hohler pie nadvojvodi Homeu, 29. kolovoza 1962., FO371/166707/ DV1015/181; E. Peck, zapisnik, listopad 1962., isto. 9 Vojni atae, "Summarv for Januarv 1963", 26. veljae 1963., FO371/ 170132/DV1201/36. Mark Curtis Kong nadzirao "veinu sela u Junome Vijetnamu" i da oni dobivaju "bitku za umove seljaka".10 Jo jedno srno pitanje bio je stupanj nadzora Sjevera nad pokretom za osloboenje na Jugu. Britanski (i, naravno, ameriki) voe u javnosti su neprestano izjavljivali da Hanoj jednostavno upravlja "komunistikom pobunom" na Jugu, odbijajui priznati daje to primarno bio domai pokret za osloboenje. Ali ono to su planeri shvaali u privatnim krugovima daje nam znatno precizniju sliku. U lipnju 1961., primjerice, Edward Peck je izjavio daje "naa trenutana procjena ta da veina pobunjenika dolazi iz samoga Junog Vijetnama i da oni imaju relativno malo kontakata sa Sjeverom". Jedan drugi dunosnik rekao je kako Velika Britanija nema "nikakva stvarnog dokaza o tome da se problemima u Junome Vijetnamu upravlja iz Sjevernoga Vijetnama". Ali, dodao je, "s druge strane, amerika je intervencija u Vijetnamu otvorene naravi i moe je vidjeti cijeli svijet".11 U studenome 1961. Peck je rekao kako su se "nedvojbeno, neke zalihe, propaganda i kadrovi spustili junije (iz Sjevernoga Vijetnama), ali daje ideja o dobro popunjenom komunikacijskom lancu ista besmislica".12 Taj je datum vaan jer se poklapa s datumom amerike intervencije u Junome Vijetnamu. On pokazuje da tadanji britanski dunosnici nisu mislili da se tom "pobunom" upravlja izvana, nego su je, logino, drali unutarnjim ustankom. No,

tijekom svih tih dugih godina rata u Vijetnamu to se u javnosti nije nikada priznalo. Britanski su dunosnici dosljedno podupirali reenicu da se SAD bori protiv "agresije" koja dobiva potporu 10 Veleposlanstvo Velike Britanije, Sajgon, pie Ministarstvu vanjskih poslova, 30. svibnja 1961., FO371/160111/DV1015/70; H. Hohler pie nadvojvodi Homeu, 28. veljae 1962., FO371/166701/DV1015/64; H. Hohler pie nadvojvodi Homeu, 16. svibnja 1962., FO371/166704/DV1015/129. 11 E. Peck, nota, 14. lipnja 1961., FO371/160112/DV1015/83; J. Cable, nota, 19. lipnja 1961., isto. 12 E. Peck, nota, 10. studenoga 1961., FO371/160118/DV1015/203. LJUDI ZA ODSTREL izvana. To je samo po sebi bilo vana diplomatska potpora Washingtonu i to je SAD-u pomoglo pogrjeno prikazati taj rat. Glede pitanja o tome kriju li se uistinu Sovjetski Savez i Kina iza toga ustanka u Junome Vijetnamu, britansko Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je, u lipnju 1962., da "Rusi ne pozdravljaju taj rat u Indokini i mi ne vjerujemo da bi Kinezi intervenirali, osim ako izravno ne bude ugroena sigurnost Sjevernoga Vijetnama".13 Predsjednik Junoga Vijetnama Diem prepoznat je kao diktator, bio je nepopularan i dobivao je snanu potporu britanske Vlade, kao i amerike. "Diemovome reimu nedostaje potpora naroda", izjavilo je britansko Ministarstvo vanjskih poslova u srpnju 1961. Bila je to "nespretna diktatura sa eljeznom rukom, kojoj tako upadljivo nedostaje popularnost". Brojni se spisi osvru na Diemovu "krutu i autokratsku vladavinu", "autoritarnu narav koja nije spremna na kompromise" i njegovu "krajnje centraliziranu" mo.14 Jo su ekstremniji bili Diemov brat i njegova desna ruka Nu, koji "aparatu policijske drave pridaje jednaku vanost kao i najgorljiviji zagovornik drutvenoga poretka iz knjige '1984'", izjavio je britanski veleposlanik. I upravo je Nu bio taj koji je, prema kratkome izvjeu britanskoga Ministarstva vanjskih poslova, bio "primarno odgovoran za autoritarne i kvazifaistike tendencije vijetnamske Vlade".15 13 Nacrt Ministarstva vanjskih poslova, "Vietnam background", 13. lipnja 1962., FO371/166705/DV1015/141. "Ministarstvo vanjskih poslova, zapisnik, 31. srpnja 1961., FO371/160114/ DV1015/129; F. Warner, nota, 26. srpnja 1962., FO371/166706/DV1015/173; Kratko izvjee Ministarstva vanjskih poslova, 4. studenoga 1961., FO371/ 160117/DV1015/192; H. Hohler pie nadvojvodi Homeu, 5. lipnja 1962., FO371/ 166704/DV1015/140; C. Stewart pie nadvojvodi Homeu, 2. lipnja 1961., FO371/160112/DV1015/87. 15 H. Hohler pie nadvojvodi Homeu, 30. sijenja 1963., FO371/170100/ DV1017/3; Kratko izvjee Ministarstva vanjskih poslova, "Vietnam: The cur-rent situation", rujan 1963., PREM11/4759. Mark Curtis

Postojala je svijest o tome da su izbori iz travnja 1961., na kojima je pobijedio Diem, "zasigurno namjeteni". A 1962. je vladala "sve vea korupcija na svim razinama, to je bio neizbjean rezultat dugotrajnoga stranog financiranja", tj. financijske pomoi dobivene od kljunoga saveznika - Velike Britanije. Sve u svemu, britanski su planeri znali da "opstanak ovdanjega reima potpuno ovisi o Sjedinjenim Amerikim Dravama".16 Zapravo je Diemov reim bio odgovoran za nametanje istoga terora nad stanovnitvom. U studiji iz 1972., koja je bila pripremljena za Pentagon, stoji: "Ne moe biti nikakve dvojbe da su poinjeni nebrojeni zloini i sasvim beutna djela ugnjetavanja i prema stvarnim i prema navodnim komunistima, kao i prema seljacima, njihovim simpatizerima. Uinkovitost je poprimila oblik okrutnosti i potpunog nepotivanja razlike izmeu dokazanih neprijatelja i potencijalnih prijatelja." Procijenjeno je daje Diemov reim do 1957. poubijao vie od 10.000 ljudi, a od 1957. do 1961. ak66.000.17 Nismo se obvezali na pruanje potpore Diemu do samoga kraja", izjavilo je britansko veleposlanstvo u srpnju 1961., potvrujui tako izjave davane u britanskoj javnosti, u kojima se nije spominjalo izravno odobravanje Diemovih diktatorskih i represivnih mjera, stoje oito iz spisa.18 Razlog tome bio je taj to je Velika Britanija, a i Amerika, navodno, vjerovala da je Diem jedina protutea "komunistikoj intervenciji", U prosincu 1961. britanski veleposlanik Hohler poslao je izvanredno pismo ministru vanjskih poslova Alecu Douglasu Homeu, u kojemu stoji: 16 H. Hohler pie Ministarstvu vanjskih poslova, 12. travnja 1961., FO371/ 160109/DV1015/29; Vojni atae, "Summarv for December 1962", 22. sijenja 1963., FO371/170132/DV1201/23; C. Stevvart pie G. Etherington-Smithu, 26. svibnja 1961., FO371/160111/DV1015/73. 17 Vidi Chomskv, Rethinking Camelot, str. 49. 18 C. Stevvart pie F. Warneru, 3. srpnja 1961., FO371/160113/DV1015/116. LJUDI ZA ODSTREL "Ne bi nas smjele odve dirati pritube na to da vijetnamske vlasti dre velik broj ljudi u zarobljenikim logorima. U najgorem razdoblju u Malaji i mi smo imali vie od 10.000 ljudi u pritvoru, bez ikakva suenja." On je preporuio da bi Diemov reim trebao poboljati svoju "informacijsku slubu" te da bi mu u tome trebala pomoi Velika Britanija. Jedan dunosnik Ministarstva vanjskih poslova rekao je da je Hohlerova poruka "dobrim dijelom bila obrana predsjednika Diema", koji se okruio "zlim i monim savjetnicima". Tadanji britanski dunosnici znali su da u Junome Vijetnamu ima oko 30.000 politikih zatvorenika.19 Potpora SAD-a i Velike Britanije Diemu oslabila je tek nakon to je postalo jasno da Diem i dalje odbija njihove savjete o tome kako pobijediti u tome ratu. Tako je postao optereenjem pa su ga s vremenom morali svrgnuti. Potpora amerikoj intervenciji

Interes Velike Britanije u podravanju SAD-a nije bio samo podrati svojega saveznika. Ona se takoer bojala da bi "pad" Junoga Vijetnama "bio poguban po britanske interese i ulaganja u Jugoistonoj Aziji te da bi ozbiljno natetio nadama u slobodni svijet zbog te komunistike opasnosti". Gospodarski interesi Velike Britanije u samome Vijetnamu bili su vrlo skromni i prosjeni je izvoz poetkom 60-tih godina prologa stoljea iznosio samo oko 2 milijuna funta godinje.20 Velika je Britanija oduevljeno doekala ameriki plan "pro-tuustanka", koji je podnesen Diemu u veljai 1961., djelomino 19 H. Hohler pie nadvojvodi Homeu, 20. prosinca 1961., FO371/160121/ DV1015/295; R. Seconde, nota, 3. sijenja 1962., isto tu; J. McGhie, nota, 29. prosinca 1961., isto. 20 H. Hohler pie nadvojvodi Homeu, 3.1. 1962.,FO371/1666698/DV1015/6. Mark Curtis LJUDI ZA ODSTREL zbog toga to se temeljio na prijedlozima Britanaca Roberta Thom-psona i feldmarala Geralda Templara, dvojice strunjaka za "pro-tuustanke" koji su se svojim zanatom bavili i u ratu u Malaji, gdje je on imao snane uinke. Taj je plan zahtijevao poveanje broja vojnika Junoga Vijetnama za 20.000, kako bi se obraunalo s ustankom. Ali prva vea eskalacija bila je amerika intervencija u studenome 1961., kada je Kennedvjeva vlada poslala helikoptere, zrakoplove, obavjetajnu opremu i dodatne savjetnike vojsci Junoga Vijetnama. Ubrzo poslije toga vojne snage SAD-a otpoele su s borbenim misijama. "Vlada moe raunati na nau opu potporu mjerama koje poduzima", izjavio je britanski ministar vanjskih poslova Douglas-Home. Posve je jasno, iz razliitih dopisa koje su sastavljali britanski ministri i dunosnici, da su oni dobro znali kako ta intervencija predstavlja krenje sporazuma iz eneve iz 1954., kojima je bio ogranien broj vojnih snaga SAD-a nazonih u Vijetnamu i koji su sada ovime uinjeni nepotrebnima.21 Velika je Britanija snosila posebnu odgovornost za potivanje tih meunarodnih sporazuma, jer je bila jedna od dviju zemalja koje su predsjedavale donoenju sporazuma u enevi, uz Sovjetski Savez. Ali Velika je Britanija skovala tajne planove s SAD-om i obeala da nee potezati to pitanje. "Kao supredsjedavajui, vlada Njezinoga Velianstva spremna je zamiriti na jedno oko kada je rije o amerikim aktivnostima", u tajnosti je izjavilo britansko Ministarstvo vanjskih poslova. Ministar Douglas-Home napisao je pismo amerikome ministru vanjskih poslova Deanu Rusku kako bi mu poruio neka "izbjegava svaku vrstu publiciteta za sve to se poduzima", tj. u toj intervenciji u studenome. I On je "uvjeravao gospodina Ruska da e on zamiriti na jedno oko na sve te aktivnosti".22 Britanski su se planeri nadali da SAD nee otvoreno uporabi-ti vojne snage u Junome Vijetnamu iz straha od meunarodnih posljedica po Amerikance koji

ubijaju Vijetnamce te da bi i reakcije u samome Vijetnamu bile "nepovoljne".23 Ali su ipak spremno utke pristali na to. "Vlada SAD-a odluna je u sprjeavanju pada Junoga Vijetnama i njegova prelaska u ruke komunista, a takvu politiku podupire i vlada Njezinoga Velianstva", izjavilo je britansko Ministarstvo vanjskih poslova u oujku 1962. godine. U veljai je veleposlanik Hohler izjavio da "napaenim Amerikancima moramo jasno pruiti svu potporu koju im moemo pruiti za hrabre akcije koje su ondje poduzeli" i preporuio strpljivost za ameriko "zahtijevanje rezultata". Rekao je kako misli da bi uloga Velike Britanije trebala biti poticati SAD da "izbjegavaju sve nepotrebne provokacije u bilo kojoj opasnijoj situaciji", dok bismo "mi trebali dati sve od sebe kako bismo im dali do znanja da smo na njihovoj strani".24 Sredinom 1962. Hohler je rekao da glede vojnih obavjetajaca, "ovo veleposlanstvo sada ima bliskije veze s Amerikancima nego ikada prije". Vojni je atae tjedno dobivao amerika vojna izvjea i imao je "izvrsne radne odnose" s amerikim vojnim dunosnicima. "Iako postoje razlike u naglascima, to je neizbjeno", dodao je Hohler, "ipak ne bih rekao da meu nama postoje temeljna mimoilaenja". U kratkome izvjeu Ministarstva vanjskih poslova slino se izjavljuje da "ne postoje bitnije 21 Ministar vanjskih poslova pie Washingtonu, 16. studenoga 1961., PREM11/3736; D. Ormsby-Gore pie Ministarstvu vanjskih poslova, 13. studenoga 1961., isto. 22 Ministarstvo vanjskih poslova, "Vietnam", 16. 1. 1962., FO371/1666698/ DV1015/20; nadvojvoda Home pie D. Rusku, 2. 11. 1961., PREM11/3736; E. Peckpie H. Hohleru, 22. 2. 1962., FO371/166700/DV1015/49. 23 H. Hohler pie Ministarstvu vanjskih poslova, 14.7. 1961., FO371/160114/ DV1015/133. 24 H. Hohler pie nadvojvoda Homeu, 28.2.1962., FO371/166701/DV1015/ 64; H. Hohler pie E. Pecku, 15. 2. 1962., FO371/166700/DV1015/49. Mark Curtis LJUDI ZA ODSTREL razlike u stajalitima (izmeu Velike Britanije i SAD-a) o mjerama koje su potrebne kako bi se pobijedio Viet Kong".25 Naoko je uvjerljiv argument da je Velika Britanija, u tome razdoblju, u svojoj ulozi postupala kao jamac sporazuma iz ene-ve. Ona je, dakle, mogla sprijeiti intervenciju SAD-a ili je na neki nain potkopati. Ona je, u najgorem sluaju, mogla oteati situaciju SAD-u isticanjem odredaba o izborima i granicama vojnoga uplitanja predvienim tim sporazumima. Ali takvo postupanje Velike Britanije nije dolazilo u obzir. Doista, vano je shvatiti daje Velika Britanija pruala potporu vojnoj, a ne diplomatskoj opciji. "Mi bismo zacijelo trebali pokuati odvratiti, a ne usredotoiti, meunarodnu pozornost na nae akcije u Vijetnamu dok obavljamo zadau poraavanja Viet Konga", napisao je ministar vanjskih poslova Douglas-Home u studenome 1961.26 (Uporaba zamjenice "mi" ovdje samo naznauje do koje su mjere britanski

ministri taj rat drali i svojim ratom.) Tako je Ministarstvo vanjskih poslova dalo do znanja, privatno, da se protivi UN-u i drugim meunarodnim konferencijama o Vijetnamu, izjavljujui da "sve dok se ne svlada taj ustanak i sve dok stanovnitvo Junoga Vijetnama ne bude u poloaju da ravnopravno pregovara sa Sjeverom, takvim se konferencijama nee moi postii nita korisno". U prijevodu s toga diplomatskoga jezika - rat se mora nastaviti budui da reim u Junome Vijetnamu nema potporu naroda te je tako predodreen za poraz u bilo kakvim pregovorima. Doista, postojao je strah da bi se "Zapad suoio s... prijedlozima za ponovno ujedinjenje i neutralizaciju Vijetnama".27 25 R. Burrows pie F. Warneru, 4. 7. 1962., FO371/166705/DV1015/ 148; Ministarstvo vanjskih poslova, "Vietnam", 16. 1. 1962., FO371/ 1666698/DV1015/20. 26 Nadvojvoda Home pie VVashingtonu, 16. 11. 1961., PREM11/3736. 27 Ministarstvo vanjskih poslova pie razliitim veleposlanstvima 28 2 1961., FO371/1666698/DV1015/9. U svibnju 1962. britanski premijer Harold Macmillan poslao je privatno pismo predsjedniku Diemu, u kojemu stoji da smo "s Vladom razmotrili nain na koji su Vaa vlada i Va narod pruali otpor" pokuajima Sjevernoga Vijetnama da "svrgne slobodno uspostavljeni reim u Junome Vijetnamu", i dodaje "mi Vam elimo uspjeh u Vaoj borbi".28 Neki drugi spisi pokazuju strah Velike Britanije od mirne ofenzive Sjevernoga Vijetnama i opasnost da e "komunistika kampanja za meunarodnim raspravama, ako se doista provede u djelo, dobiti snanu potporu". "Neutralne zemlje" bile su predodreene podrati takvu kampanju, a "u mnogim dravama Zapada takoer bi se, sasvim logino, moglo misliti kako bismo trebali pokuati s mirovnim pregovorima u Vijetnamu". Ali ne i u krugovima britanske Vlade. Umjesto toga, budui daje SAD "openito vojno superioran i spreman na pravo odmjeravanje snaga", onda se "takvi ustupci ionako ne moraju raditi".29 Hohler je u studenome 1961. takoer izjavio da se on slae s amerikim veleposlanikom Noltingom u tome da "ovo nije pravo vrijeme za politiku reformu" Diemovoga reima. Dunosnik Ministarstva vanjskih poslova Fred Warner sloio se s time, govorei da "ovo nije pravo vrijeme za razgovore o liberalizaciji (Diemovoga reima, to bi znailo provoenje demokratskih reforma) . I prednost se mora dati vojnim mjerama".30 Tijekom 1962. i 1963. SAD su u Juni Vijetnam ulijevale novac i vojnu opremu, dok su ameriki "savjetnici svakodnevno pratili vijetnamske snage u bitkama", rekao je veleposlanik Hohler. Poslije sedamnaest mjeseci ratovanja, u travnju 1963., Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da bi "bilo pogrjeno napustiti sadanju politiku inzistiranja na beskompromisnoj voj28 H. Macmillan pie predsjedniku Diemu, 7. svibnja 1962., PREM11/3736. 29 Vidi FO371/166702, spis DV1015/83. 30 H. Hohler pie Ministarstvu vanjskih poslova, 24. studenoga 1961., FO371/

160118/DV1015/237; F. Wamerpie H. Hohleru, 1. prosinca 1961., isto. Mark Curtis noj pobjedi". I da bi "komunisti" ubrzo mogli poeti praviti pritisak za postizanje rjeenja pregovorima, utemeljena na neutralnosti Junoga Vijetnama. "Mi se i dalje estoko protivimo bilo kakvu ohrabrivanju toga stajalita".31 Ta neprestana potpora Velike Britanije tome ratu moe se objasniti mnogo lake od diplomacije: tijekom prve polovice 60-tih godina prologa stoljea Velika je Britanija mislila da bi SAD mogao pobijediti. Hohlerovo priznavanje da su "ljudi strano zasieni ratom" nije nimalo poljuljalo njegovo inzistiranje, a ni inzistiranje njemu nadreenih u Londonu, na vojnoj opciji.32 Moje istraivanje za ovo poglavlje obuhvaalo je pregled veine britanskih spisa o planiranju koji datiraju iz toga desetljea, od 1961. do 1972., a koji se sastoje od nekoliko stotina dokumenata. Kao i u drugim epizodama opisanim u ovoj knjizi, ni u jednom od tih spisa ne spominje se zabrinutost za ljude koji na svojoj koi osjeaju tu angloameriku politiku. Britanski su dunosnici bili savreno svjesni svega to se dogaalo obinome Vijetnamcu. U prosincu 1962., primjerice, veleposlanik Hohler je govorio o "neselektivnim zrakoplovnim djelovanjima" juno-vijetnamskih vojnih snaga i o ubijanju nedunih seljaka. Jedina ograda koju on izraava jest ta da bi to moglo imati nepovoljne "psiholoke uinke" i da to samo tjera vodu na "mlin lokalne komunistike propagande".33 U prosincu 1962. agenti amerikoga Ministarstva vanj skih poslova izvjeivali su o tome kako "neselektivna bombardiranja u seoskim predjelima prisilno tjeraju nedune i kolebljive seljake na stranu Viet Konga" te daje vie od 100.000 njih pobjeglo s podruja koja su pod vlau Viet Konga, zahvaljujui djelomino i "pojaanoj uporabi topnitva i bombardiranja te drugih oiI LJUDI ZA ODSTREL 31 H. Hohler pie nadvojvodi Homeu, 2.1. 1963., FO371/1700088/DV1011/ 1; Ministarstvo vanjskih poslova, "Vietnam", 4. 4. 1963., FO371/170090/ DV1015/23. 32 H. Hohler pie nadv. Homeu, 18.2. 1963., FO371/170089/DV1015/16. 33 H. Hohler pie F.Warneru, 12. 12. 1962.,FO371/166708/DV1015/215. to pretjeranih i neselektivnih mjera koje provode vojska i sigurnosne snage Junoga Vijetnama". Oni su "nedvojbeno poubijali mnoge nedune seljake, a mnoge druge uinili su spremnijima nego ranije na suradnju s Viet Kongom".34 U britanskim spisima koje sam ja vidio, u sijenju 1962. prvi se put spominju "kemijske tvari koje su koritene za raiavanje dijelova vegetacije u dungli". U oujku sljedee godine dunosnik Ministarstva vanjskih poslova Fred Warner napisao je da "nema nikakve dvojbe o tome da su Amerikanci uporabili otrovne kemikalije" te da "mi vjerujemo kako su te kemikalije posve doputeno oruje" za unitavanje ustanika. Takoer je rekao kako je sovjetska Vlada uputila slubeni zahtjev Meunarodnoj komisiji za nadzor (International Control Commission, skraeno ICC) sporazuma iz eneve, ija je supredsjedateljica Velika Britanija, da

se o tome pokrene istraga. Ali Warner kae da je to jednostavno pitanje za ICC, a ne za Veliku Britaniju. I, opet su britanski dunosnici branili SAD, a posljedice toga bile su uasne.35 Tijekom devetogodinjega razdoblja koje je zapoeto potkraj 1961. SAD je zapraio 20% vijetnamskih dungla i 36% movara s mangrovim drveem, a 42% zapraenih povrina bili su usjevi. Godine 1963. SAD je poeo prouavati dioksin (Agens Orange) koji se nalazi u glavnim sredstvima kojima se zapraivalo bilje, Agens Orangeu, sa sumnjom da bi on mogao biti uzronik raka, poremeaja kod novoroenadi i drugih ozbiljnih problema. Ti su strahovi potvreni 1967., ali nisu nikada ni na koji nain utjecali na politiku.36 Tadanji britanski dunosnici takoer su znali da se koristi i napalm. Veleposlanik Hohler odbacio je zamisao o ulaganju pritube, govorei daje rat u Vijetnamu "vrlo surov rat te da se 34 Citira Chomskv, Rethinking Camelot, str. 51. 35 R. Burrovvs pie R. Secondeu, 25. sijenja 1962., FO371/166699/DV1015/ 31; F. Warner, zapisnik, 25. oujka 1963., FO371/170129/DV1192/5. 36 Kolko, Anatomy oj a War, str. 145. Mark Curtis LJUDI ZA ODSTREL ne zna koja je od tih dviju strana surovija". Poziv na prosvjed protiv uporabe napalma mogao bi "zadovoljiti neke njene savjesti", izjavio je Hohler, ali bi "neto rezultat najvjerojatnije bio privlaenje pozornosti na aktivnost koja se do sada dobrim dijelom previala".37 Kada je sljedea britanska vlada, Wilsonova, potezala pitanje amerike uporabe otrova i napalma u Vijetnamu, to je uvijek bilo u kontekstu "potekoa" koje je to pitanje izazivalo pri prezentiranju politike javnosti. Ne postoje nikakvi dokazi o tome daje britanske dunosnike na to motiviralo bilo to drugo, da su se, moda, mogli usprotiviti uporabi takva oruja zbog uinka koje ono ima na ljude. Potpora Diemovom reimu Velika je Britanija pruala snanu izravnu potporu Diemovom reimu i Amerikoj vojsci kao znak potpore amerikome ratovanju. Pomo Velike Britanije Diemu formalno se pruala u Britanskoj savjetodavnoj upravnoj misiji (British AdvisorvAd-ministrative Mission, skraeno BRIAM). Taje misija osnovana u srpnju 1961., a s radom u Sajgonu zapoela je dva mjeseca poslije toga, s malim timom strunjaka za "protusubverziju", obavjetajne aktivnosti i "informacije". Svojim je djelatnostima nadopunjavala misiju amerikih savjetnika. Prvi ovjek BRIAM-a Robert Thompson ubrzo je postao jednim od najvanijih Die-movih stranih savjetnika, ako ne i najvaniji.38 Tvrdnja britanske Vlade da BRIAM ima isto civilnu (a ne vojnu) ulogu, odravana u brojnim parlamentarnim odgovorima I i raspravama, bila je ista la. U dopisu kojim se predlae osnivanje BRIAM-a stoji da se obuka treba organizirati "na cijelom protupobunjenikom prostoru".

Veleposlanik Hohler izjavio je u lipnju 1962. kako je Diem potvrdio "prijedloge zavoenje rata koje je dala vrlo iskusna savjetodavna misija (BRIAM)". Oko 300 vijetnamskih vojnika obuavano je za "protupobunjenitvo" uMalaji samo tijekom 1962. i 1963. U kolovozu 1963. Diemovje reim opisivan kao "vrlo zahvalan za tu vrstu obuke i za svu pomo" koju mu prua Velika Britanija.39 Naao sam jo neke primjere suradnje britanske vojske s Die-movim reimom i s SAD-om iz toga vremena: Potkraj 1962. tim od dvadeset britanskih tehniara, od kojih su svi dobili iskaznice Amerike vojske, instalirao je i poeo upravljati sustavom navigacije za amerike borbene zrakoplove. To je opisivano kao neto od "neprocjenjive vanosti za precizno pronalaenje meta za gaanje iz zraka, bombardiranje, bacanje zaliha i izbacivanje padobranaca". U studenome 1962. britanska je Vlada pristala pozajmiti Sjedinjenim Amerikim Dravama dva oklopna vozila Fer-ret kako bi ih se testiralo u Vijetnamu. Poslije toga je uslijedila provjera tih vozila u akciji koju je proveo jedan ameriki vojni dunosnik dok je britanska vojska bila u Malaji, koji je, navodno, bio "vrlo impresioniran". Potkraj 1962. jedan britanski general-pukovnik dobio je od britanske Vlade doputenje da, na poziv SAD-a, sudjeluje u radu amerike Agencije za visoku tehnologiju u 37 H. Hohler pie E. Pecku, 6. oujka 1963., FO371/170129/DV1192/1. 38 Odjel za istraivanje FCO-a, "The British Advisorv Administrative Mission to Vietnam (BRIAM), 1961-1971", 30. prosinca 1971., FCO51/197; Peter Busch, Ali the Way withJFK?: Britain, the US and the Vietnam war, OUP, Oxford 2003., str. 201. 39 Ministarstvo vanjskih poslova, "UK assistance to South Vietnam: Propo-sals by the Foreign Office", 21. srpnja 1961., PREM11/3736; H.Hohler pie nadvojvodi Homeu, 5. lipnja 1962., FO371/166704/DV1015/140; Odjel za istraivanje FCOa, R. Thompson pie A. Williamsu, 22. kolovoza 1963., FO371/ 170101/DV1017/38. Mark Curtis Bangkoku, tijekom kojega se od njega trailo da djeluje "u rubnim podrujima Junoga Vijetnama". On je opisan kao slubenik za istraivanje borba.40 Ali, najvei doprinos Velike Britanije tome ratu bili su pro-tupobunjeniki programi Roberta Thompsona, utemeljeni na (krajnje okrutnim) mjerama u Malaji, to je dovelo do "plana Delta" i programa "stratekih zaselaka" u Vijetnamu. Ameriki vojni dunosnici, izvjeivalo se, bili su vrlo impresionirani Thompsonom i "eljno su iekivali" da on svoje "dragocjeno iskustvo steeno u Malaji na najbolji mogui nain iskoristi u Junome Vijetnamu".41 Na poziv Diemovoga reima, Thompson, koji je tada bio vii dunosnik u kolonijalnoj vladi Malaje, posjetio je Juni Vijetnam u travnju 1960. i izradio izvjee o "protuteroristikim operacijama". To je izvjee "impresioniralo vijetnamsku Vladu", kako je poslije izjavilo britansko Ministarstvo vanjskih

poslova, i udarilo temelje amerikom protupobunjenikom planu iz veljae 1961. godine. Potkraj 1961. Thompson je izradio nacrt "napada na crte bojinice Malaje", koji je postao poznat kao Plan Delta. Cilj je bio, prema Ministarstvu vanjskih poslova, "ovladati stanovnitvom, nadzirati ga i pridobiti, posebice na seoskim podrujima, poevi od podruja delte". Taj je prijedlog obuhvaao i uvoenje policijskog sata i zabranjenih zona te nadzor kretanja po svim cestama i vodenim putovima kako bi se "omeo komunistiki sustav kurira", kao i "ogranieni nadzor hrane" na nekim podrujima. "Ako taj sustav bude uspjeno funkcionirao", napisao je veleposlanik, "to e nam dati najveu priliku da poubijamo te te40 Pukovnik Lee pie C. Jonesu, 17. rujna 1962., FO371/166751/DV1201/ 71; H. Hohler pie Ministarstvu vanjskih poslova, 14. studenoga 1962, isto, DV1201/82; sastanak efova stoera, 72. sastanak, studeni 1962., isto, DV1201/ 83; C. Howells, zapisnik, 14. studenoga 1962., isto, DV1201/89. 41 J.DensonpieJ. Petersenu, 20. veljae 1961., FO371/160108/DV1015/10G. LJUDI ZA ODSTREL roriste". Kada se ta podruja proglase "bijelima, tj. bez terorista", uslijedit e socijalni boljitak, kao i poputanje nadzora. Prema Ministarstvu vanjskih poslova, "Thompson dri da e borbe trajati oko pet godina te da se napad mora provoditi metodiki, ienjem zemlje, podruje po podruje".42 U veljai 1962. Diemov je reim od Thompsona traio da provede u djelo Plan Delta, ali su ga vijetnamske snage provodile "neuinkovito", djelomino zahvaljujui looj primjeni programa stratekih zaselaka, kako navodi britansko Ministarstvo vanjskih poslova.43 Dobrim dijelom na temelju Plana Delta, SAD je izradio jo jedan "protupobunjeniki" program za operacije u delti. Thompsonov Plan Delta takoer je bio temelj za ameriki program "stratekih zaselaka", koji je izumio Roger Hilsman iz amerikoga Ministarstva vanjskih poslova. "Hilsmanov osnovni koncept mnogo toga duguje Thompsonu", rekao je jedan britanski dunosnik u britanskome veleposlanstvu u Washingtonu. Ameriko Ministarstvo vanjskih poslova kae: "Strateki zaselak zapravo je dobro utvren zaselak... Ogradom od bambusa i bodljikave ice okrui se cijeli zaselak, a oko ograde se iskopa jarak ili rov. A jarak ili rov se opet okrue zemljanim nasipima. Podruje neposredno oko toga sela tako ostaje slobodno za borbe vatrenim orujem, ime se onemoguava gerili i teroristima da nau skrovita mjesta u blizini zaselaka."44 Taj je program zapoet potkraj 1961., a nacionalnom politikom postao je u travnju 1962., kada su se takvi "strateki zase-oci" ubrzo izgradili po cijeloj zemlji. 42 H. Hohler pie Ministarstvu vanjskih poslova, 6. studenoga 1961., PREM11/3716; Ministarstvo vanjskih poslova, "Vietnam", 16. sijenja 1962., FO371/1666698/DV1015/20. 43 Odjel za istraivanje FCO-a. 44 J. Denson pie R. Secondeu, 9. veljae 1962., FO371/166700/DV1015/ 43;

Ameriko Ministarstvo vanjskih poslova, Dopis s istraivanjima, "Strategic Hamlets", 1. srpnja 1963.,FO371/170101/DV1017/33. Mark Curtis U veljai 1963. veleposlanik Hohler rekao je ministru vanjskih poslova da izgradnja "stratekih zaselaka" i "preseljenja" predstavljaju "novi teret koji e nositi" vijetnamski seljaci. "No, prednosti programa stratekih zaselaka veim e se dijelom tek vidjeti", dodao je on. Zauuje stoga to je Edvvard Heath, tadanji uvar dravnoga peata, samo dva mjeseca poslije toga, u odgovoru na pitanje Parlamenta, rekao: "Program stratekih zaselaka seljanima prua poboljanu sigurnost i priliku da ponovno izgrade tradicionalni sustav vijetnamskih seoskih vijea i aktivnosti u zajednici. Nadamo se da e oni to poboljanje i odrati."45 U stvarnosti je program "stratekih zaselaka" bio iznimno okrutan, a te su se utvrde rijetko kada razlikovale od koncentracijskih logora. Seljane se prisiljavalo da napuste svoje domove i svoju zemlju i nudila su im se druga mjesta, esto vrlo udaljena, dok su novac i graevni materijal koji su im dodjeljivani bili nedostatni. Takoer ih se prisiljavalo da svoju radnu snagu ulau u izgradnju ograda. Dunosnici Junoga Vijetnama koji su upravljali tim procesom doli su onamo kako bi "pljakali, ubirali poreze, ponovno uspostavili zemljoposjednike i provodili odmazdu nad ljudima", kae jedan ameriki marinac, strunjak za "pacifikaciju", ije rijei navodi Gabriel Kolko. Ponad svega, tim se programom nije ni pokualo rijeiti pitanje preraspodjele zemljita, koje je bilo glavni pokreta popularnosti Nacionalne oslobodilake fronte.46 Do kraja 1963. Thompson je postao kritian prema neuinkovitosti Vijetnamaca i SAD-a u izgradnji "stratekih zaselaka". Izjavio je da su graeni nasumce i da vojne operacije nisu osmiljavane tako da podre taj program. I dodao je da, kako bi "spasila" taj program, "Vlada mora biti sasvim odluna pa, ako je 45 H. Hohler pie nadvojvodi Homeu, 18. veljae 1963., FO371/170089/DV1015/ 16; Odgovor parlamenta zaprimljen 29. travnja 1963., FO371/170090/DV1015/23. 46 Kolko, Anatomyofa War, str. 133. LJUDI ZA ODSTREL potrebno, i okrutna". Savjetovao je da, kada se grade "strateki zaseoci", nijedna kua ne bude ostavljena izvan rova te da sve ljude treba uvjeriti "i prisiliti, ako je to potrebno" da svoje kue prebace unutar rova. "Pri izgradnji tih zaselaka od seljana bi se trebalo traiti da rade besplatno, i to po mogunosti izvan sezone", predlagao je Thompson. "Trebalo bi uvesti i provoditi policijski sat izvan zaselaka, od sumraka do zore". Ponavljajui kako Vlada mora biti spremna na okrutnost, Thompson dodaje: "Samo kao primjer okrutnih mjera, navodim iskustvo s jednim selom u Malaji 0enderam) s oko tri tisue stanovnika. Bilo je to vrlo opasno podruje, a samo selo bilo je sredite potpore i opskrbe jedne velike postrojbe komunistikih terorista, ak i onda kada je veina podruja oko njega ve bila oiena. Stanovnicima je

dano birati izmeu Vlade i komunista. No, budui da nije bilo nikakva napretka poslije poziva na suradnju i uvjeravanja da surauju s nama, upali smo s nekoliko bojna u selo, jednog jutra pred zoru, i cijelo selo preselili izvan toga podruja. Svi stanovnici toga sela, mukarci, ene i djeca, zadrani su dvije godine u pritvoru. Sve su kue sravnjene sa zemljom. Na iznenaenje svih, to nije izazvalo prosvjede javnosti, a uinkovitost, koja je dovela i do unitenja dotine komunistike teroristike postrojbe, utiala je sve kritike. Kada je to podruje naposljetku oieno od terorista, ljudima je bio doputen povratak, a Vlada je tada dobro financirala ponovnu izgradnju toga sela. Sada je to mirno i napredno selo... Ne postoji lagan nain, ako elimo postii pobjedu. Cijenu pobjede sada mora platiti stanovnitvo kako bi se izbjeglo plaanje mnogo vee cijene poslije".47 Britansko Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je u sijenju 1964. daje najvei Thompsonov doprinos" operacijama BRIAM-a bilo uvjeravanje vijetnamskih vlasti u korisnost stratekih zaselaka". U isto to vrijeme novi britanski veleposlanik u Sajgo-nu Gordon Etherington-Smith priznao je kako je taj program 47 R. Thompson, "Memorandum on strategic hamlets", 10. prosinca 1963., FO371/170102/DV1017/55. Mark Curtis doista proveden. Rekao je kako je on "iznimno nepopularan" te kako nova vlada, koja je upravo svrgnula Diema s vlasti, "nema nikakve namjere na sebe navlaiti istu tu nepopularnost prisilnim preseljenjem seljaka u te zaseoke." Program je "diskreditiran" i vie se nije provodio onako kako je to bio predvidio Diem. Takoer je provoen "odve brzo" i nije se dostatno uinilo, rekao je, kako bi se osiguralo da "komunistiki utjecaj bude uinkovito uklonjen" iz zaselaka.48 Britanska Vlada nije nikada priznala da su se britanske vojne snage borile u Vijetnamu. No, spisi ipak potvruju da jesu, iako je dio tih spisa i dalje pod cenzurom. U kolovozu 1962. vojni atae u Sajgonu, pukovnik Lee, pisao je Ministarstvu rata u Londonu i priloio izvjee koje je sastavio netko ije je ime cenzurirano, ali se tu osobu opisuje kao savjetnika kolonijalne vlade u Malaji. Taj je savjetnik predloio da se u Vijetnam poalje odred SAS-a, to je, kae Lee, bilo neprihvatljivo zbog poloaja Velike Britanije kao supredsjeda-teljice sporazumu iz eneve. Lee dodaje: "Ali, moda bi i bilo mogue provesti tu preporuku u djelo ako se to osoblje izdvoji iz vojske i ako mu se privremeno dade status civila ili ako postane dijelom amerikih specijalnih snaga, tako da se izgubi njihov britanski vojni identitet u toj amerikoj postrojbi. No, Amerikanci glasno zahtijevaju pomo strunjaka na tome podruju i s krajnjim entuzijazmom oekuju da im se (ovdje su cenzurirana dva i pol centimetra) pridrui. On je doista pravi strunjak, pun entuzijazma, poleta i inicijative u postupanju prema ovim primitivnim narodima i nadam se da e dobiti punu potporu i svu pomo u ovoj zadai." Rijei "ovi primitivni narodi" odnosi se na planinski narod u brdima sredinje pokrajine Vijetnama. Lee nastavlja: "Posve je... jasno da ima iznimno mnogo mjesta za pomo praktine naravi, poput

one koju ve pruaju Amerikanci. Stoga se 48 Kratko izvjee Ministarstva vanjskih poslova, sijeanj 1964., FO371/175482/ DV1017/3; G. Etherington-Smith pie E. Pecku, 14. sijenja 1964., isto. LJUDI ZA ODSTREL toplo preporua da se amerika nastojanja na tome podruju nadopune takvim britanskim doprinosom, posebice s obzirom na nedostatak nekih vrsta osoblja. Idealno bi rjeenje moda bilo pridonijeti jednim brojem timova koji bi djelovali na odreenom podruju i bili posve integrirani u opi ameriki i vijetnamski plan. Civilni bi se dio mogao sastojati od pomno odabranih Europljana i Malajaca s primjerenim iskustvom, a vojna bi se osoba mogla izvui iz postrojbe SAS-a koja ve godinama djeluje meu uroenicima u Malaji. Nedvojbeno bi se mogle poduzeti prikladne mjere da im se dade privremeni status civila. Iako bismo se u velikoj mjeri za logistiku potporu morali osloniti na Amerikance, ipak bi moda bilo mogue dati pozitivan doprinos na tome podruju u obliku specijalizirane opreme. Manje zadovoljavajue rjeenje moglo bi biti integriranje odreenih specijalaca u postojee ili planirane timove amerikih specijalnih postrojba, iako bi glavni nedostatak toga, posebice za uroenike, bila injenica da mnogi od iskusnih pripadnika osoblja Malaje ne govore engleski jezik te bi morali ovisiti o nekom britanskom vojniku koji bi obavljao ulogu tumaa u poslovanju s Amerikancima."49 Taj je tim poslan i postao je poznat kao "Noone mission" (Noonova misija), pod vodstvom Richarda Noonea (osobe ije je ime cenzurirano u ovim spisima), koji je djelovao pod okriljem BRIAM-a. Tajna operacija zapoeta je u ljeto 1962., ali se u dostupnim spisima spominje samo nekoliko puta. Iz jednog se spisa vidi kako je potkraj 1963. jo uvijek djelovala, jer je tada Noone jo uvijek slao izvjea u britansko Ministarstvo vanjskih poslova.50 Druga tajna pomo koju je pruila Velika Britanija obuhvaala je tajne letove iz Hong Konga, kojima se isporuivalo naoruanje, posebice napalm i bombe od 1.000 kilograma. Obavjetaj52. 9 Pukovnik Lee pie C.Jonesu, 28. kolovoza 1962., FO371/166749/DV1201/ 50 R. Thompson pie F. VVarneru, 29. sijenja 1963., FO371/170100/ DV1017/5; Odjel za istraivanje FCO-a; F: Warner pie G. Etherington-Smi-thu, 25. rujna 1963., FO371/170093/DV1015/84; R. Thompson pie E. Pecku, 19. prosinca 1963., FO371/170096/DV1015/144; Barrv Petersen, TigerMen, str. 128.-129. Mark Curtis na pomo poprimala je razliite oblike, pa i prosljeivanje izvjea Amerikancima od upravitelja postaje britanske tajne slube MI6 u Hanoju. Britanska postaja za praenje u Malom Sai Vanu u Hong Kongu dostavljala je obavjetajne podatke SAD-u sve do 1975. Amerika Agencija za nacionalnu sigurnost koordinirala je sve obavjetajne podatke u Jugoistonoj Aziji, a Mali Sai Van bio je povezan s tom operacijom. Njihova presretanja komunikacija vojske Sjevernoga Vijetnama

ameriko je vojno zapovjednitvo koristilo za odreivanje meta bombardiranja u Sjevernome Vijetnamu.51 Kraj ovoga prvoga razdoblja rata oznailo je svrgnue Die-movoga reima, u studenome 1963. Razdoblje neposredno prije njegovoga uklanjanja oznailo je izbijanje "odlunoga narodnoga pokreta", na elu s budistima, koji je bio izravna opasnost po Diemov autoritet i koji je surovo uguen u krvi. Velika je Britanija uputila blag prosvjed Diemu zbog tih represivnih mjera, dobrim dijelom i zato to su se bojali da bi Velika Britanija, a i SAD, mogla biti "osramoena zbog njegovih djela", kako je to sroilo Ministarstvo vanjskih poslova, te da bi takva represija ugrozila stabilnost toga reima i nastavak rata. No, ve u rujnu 1963. veleposlanik je Ministarstvu vanjskih poslova izrijekom rekao da se rat ne moe dobiti dok je Diem na vlasti te da bi ga trebalo svrgnuti.52 Vojni udar od 1. studenoga aktivno su podrale Sjedinjene Amerike Drave, a oduevljeno pozdravila Velika Britanija. Kao novi voa pojavio se general Van Min. Glavni britanski prioritet bio je osigurati da se "to je manje mogue poremete ratna nastojanja i obavljanje javnih poslova". Veleposlanik EtheringtonSmith izjavio je kako novi reim ima izgleda za uspjeh u ratu, 51 Bloch i Fitzgerald, str. 44., 64.; Dorril, MI6, str. 718.-719. 52 Ministarstvo vanj skih poslova razliitim veleposlanstvima, 21. kolovoza 1963., FO371/170092/DV1015/62; G. Etherington-Smith pie nadvojvodi Ho-meu, 25. rujna 1963., FO371/170093/DV1015/86. LJUDI ZA ODSTREL "pod uvjetom da su spremni voditi rat na seoskim podrujima dovoljno vrsto i odluno".53 Disident u Ministarstvu vanjskih poslova Osim promjene reima, potkraj toga razdoblja dogodilo se neto jo vanije, barem kada je rije o internim zapisima o britanskim planovima. Bio je to dopis Kennetha Blackwella, britanskoga konzula u Hanoju (tj. najveega britanskoga diplomata u Sjevernome Vijetnamu), upuen Ministarstvu vanjskih poslova u svibnju 1963. U tome dopisu Blackvvell, koji je upravo napunio godinu dana slube u Hanoju, rui sav javni ugled britanske Vlade i otkriva njezinu lanu analizu. To zavrjeuje kratak prikaz. Blackvvell je zapoeo primjedbom daje taj sukob "u biti politiki, a ne vojni problem, jer je to borba za um i duu naroda Junoga Vijetnama". "Okupacija te zemlje na neodreeno vrijeme, na koju su Amerikanci, ini se, posve spremni, nije, siguran sam, nikakvo rjeenje". "Jedina alternativa jest politiki dogovor", koji je mogu jedino ako Vlada Junoga Vijetnama moe udovoljiti potrebama svoga stanovnitva od 13 milijuna ljudi. Ono stoje potrebno, rekao je on, jest "suvremen socijalni boljitak, posebice besplatno obrazovanje i besplatni medicinski pregledi za sve", "reforma zemlje, tj. ukidanje zemljoposjednika", "demokracija" sa slobodnim izborima te "neovisnost i neutralnost, povlaenje svih stranih vojska i vojnih baza s toga podruja". Takoer je potrebna, napisao je Blackvvell, "vea jednakost, smanjenje golemoga

jaza izmeu viih i niih slojeva, vladajuih slojeva i narodnih masa". Takoer, "pdreen stupanj socijaliz53 G. Etherington-Smith pie E. Pecku, 23. listopada 1963., FO371/170094/ DV1015/86G; G. Etherington-Smith pie R. Butleru, 4. prosinca 1963., FO371/ 170095/DV1015/134. Mark Curtis ma u obliku nacionalizacije veih monopola, posebice kada se oni nalaze u rukama stranaca". A zatim slijedi srno priznanje: "Komunistika propaganda... tvrdi daje veina tih zahtjeva dio njihovoga programa, a oni doista i provode neke od spektakularnijih i popularnijih zahtjeva." Blackwell doista tvrdi kako se njegov program razlikuje od "komunistikoga" po tome to omoguava istinski demokratsku vlast i to seljacima daje vlasnitvo nad njihovom zemljom. On dodaje kako "zacijelo postoji potreba za ukidanjem pretjerano bogatog, dobrim dijelom parazitskog i povrno europeiziranog zemljoposjednikog sloja, koji je pravo prokletstvo veine azijskih drava". Dodaje i to da je "jedna od najveih pogrjeaka amerike politike (barem u prolosti), ini se, preveliko oslanjanje upravo na taj sloj... jer su oni (naravno) estoki antikomunisti". O Sjevernome Vijetnamu Blackvvell kae: "Mislim da grijeimo ako pretpostavimo da je uplitanje Sjevernoga Vijetnama (koje je, kada ga se usporedi s amerikom pomoi Vladi Junoga Vijetnama, naprosto neznatno) uzrok svih problema i da bi bez njega svi stanovnici Junoga Vijetnama (ili barem veina njih) stali na stranu Diema. Uvjeren sam da bi politiko pitanje koje sam gore opisao i dalje postojalo, ak i kada bi se protivljenje uguilo u veoj mjeri negoli je to sada mogue. Zatim Blackwell kae daje Sjeverni Vijetnam: "...izrazio svoju potporu programu koji je gotovo identian onome koji sam upravo opisao. Oni su uistinu izjavili da bi prihvatili neutralnu i neovisnu vladu na Jugu (iako se, naravno, nadaju da e te dvije vlade naposljetku pristati na mirno ujedinjenje drave)... I dok u Njemakoj i u Koreji ili, doslovce bilo gdje drugdje na svijetu, mi pozdravljamo odluivanje naroda o njegovoj budunosti (posebice ujedinjavanje dviju polovica jedne, na umjetan nain podijeljene, nacije) slobodnim izborom ljudi, naime, slobodnim izborima, u Junome smo Vijetnamu dopustili da nas nadmudre. Doveli su nas u poloaj na kojemu im je uspjelo odbiti organizirati izbore, koji su se, prema sporazumima iz LJUDI ZA ODSTREL eneve, trebali odrati jo 1956. pa nas tako izvrgavaju optubi po kojima smo mi protivnici naela nacionalnoga samoodreenja." On zakljuuje: "Potpuno shvaam sve potekoe glede poduzimanja bilo kakve akcije o gore navedenome kao i to da bi vlada Njezinoga Velianstva vjerojatno radije odabrala poznato zlo (Diemovu vladu i ameriku vojnu potporu Junome Vijetnamu), nego nepoznato zlo (odravanje meunarodne konferencije i neutralizaciju Junoga

Vijetnama)."54 Nema nikakvih dokaza o tome da se britanska politika imalo promijenila poslije ovih izjava naega ovjeka iz Hanoja, koje su uinkovito potkopale slubenu britansku (a i ameriku) sliku o tome ratu. Dobar dio ovdje navedene Blackwellove analize toan je i potvruje nemoralnost britanskoga stajalita tijekom cijele amerike agresije na Vijetnam. Vojna eskalacija i britanska potpora Poslije Diemovoga svrgnua, Juni je Vijetnam imao niz vlada pod nadzorom vojske, a dominantne osobe bili su general Ngujen Van Tieu i Ngujen Kao Kai. Te su vlade nastavile s veinom represija iz Diemovoga reima i jedino su tako dobivale potporu SAD-a, ali i Velike Britanije. U svome godinjem izvjeu za 1964. britansko veleposlanstvo u Sajgonu opaa sve vei porast "pritiska naroda" u Junome Vijetnamu, koji predvode budisti i druge skupine "s naglaskom na slobodi od bilo kakve vrste podjarmljivanja i prisile". Podjednako problematian, sa stajalita veleposlanstva, bio je "trend neutralnosti", u kojemu su te skupine prednjaile i koji su one 1K. Blackvvell pie F. Wameru, 23. svibnja 1963., FO371/170090/DV1015/35. Mark Curtis nazivale "mogunou zavretka rata pregovorima". Britanski veleposlanik kae da e "svaka nada u politiku stabilnost od sada ovisiti o tome mogu li se te narodne snage... ikako obuzdati".55 Umjesto omiljene metode nadzora stanovnitva Junoga Vijetnama - "stratekih zaselaka" - uvedena je "pacifikacija". To je bio "najvaniji aspekt protukomunistike borbe", prema rijeima veleposlanika Etherington-Smitha, koji je snano podupirao "pacifikaciju" i SAD-u spremno ponudio "struni savjet" s toga podruja.56 "Pacifikacija" je znaila prisilno iseljenje velikog broja seljaka s njihove zemlje. Po najblaoj procjeni najmanje polovica seoskoga stanovnitva bila je stjerana u izbjeglike logore ili gradska naselja, mnogi od njih i vie puta. Broj izbjeglica ili rtava rata Vlade Junoga Vijetnama izmeu 1965. i 1972. kree se oko 7 milijuna, stoje oko treine stanovnitva i polovica seljaka.57 Razdoblje izmeu 1963. i 1966. obiljeila je golema eskalacija amerike agresije. Do 1966. amerike vojne snage u Vijetnamu narasle su na 370.000 vojnika, a "ameriki zrakoplovni napadi na Sjeverni Vijetnam provodili su se gotovo svakodnevno cijele godine", stoji u godinjem izvjeu britanskoga veleposlanstva za 1966. godinu.58 Ta vana potpora Velike Britanije SAD-u i dalje se nastavila. Premijer DouglasHome izjavio je u oujku 1964. kako je u nedavnim razgovorima s predsjednikom Johnsonom "ponovno potvrdio svoju potporu politici SAD-a, ija... je namjera pomoi Republici Juni Vijetnam da zatiti svoj narod i da ouva neovisnost".59 55 G. Etherington-Smith pie P. Gordonu Walkeru, 1. sijenja 1965. FO371/ 180511/DV1011/1. 56 G. Etherington-Smith pieM. Stevvartu, 14. lipnja 1965., FO371/180542/ DV103145/139.

57 Kolko, Anatomyofa War, str. 201. 58 P. Wilkinson pie G. Brownu, 16. sijenja 1967., FCO15/487/DV1/5. 59 Donji dom, Hansard, 3. oujka 1964., PREM11/3736. LJUDI ZA ODSTREL Kratko izvjee Ministarstva vanjskih poslova iz svibnja 1965. govori o interesima Velike Britanije. U njemu stoji daje "izravna umijeanost Velike Britanije u Vijetnamu neznatna", ali da bi se "tetilo interesima Velike Britanije kao nekomunistike sile kada bi Vlada SAD-a bila pobijeena na tome podruju ili kada ne bi ispunila svoje obveze". Dakle, presti Sjedinjenih Amerikih Drava bio je u opasnosti pa bi poraz "naruio poloaj Amerike svugdje na svijetu". Na slian bi nain "naputanje Junoga Vijetnama od SAD-a potaknulo i prijatelje i neprijatelje diljem svijeta da se upitaju bi li Sjedinjene Amerike Drave ubudue napustile svoje druge saveznike kada bi dolo do zaotravanja stanja". O posljedicama toga kae se: "U interesu Velike Britanije jest pruiti potporu naemu najveemu savezniku. Svaki put kada izrazimo svoju odlunost za traenjem mirnog rjeenja toga sukoba, tome bismo trebali dodati i izraze ope potpore Americi, izbjegavajui izricanje bilo kakva suda o njihovim posebnim akcijama. Poslije te ope javne potpore imali bismo bolju mogunost u privatnom okruenju prenijeti svaku kritiku koju budemo drali opravdanom".60 Jo jedan interes Velike Britanije bilo je i osiguranje potpore SAD-a britanskoj politici u Malaji. U kratkom izvjeu britanskoga Ministarstva vanjskih poslova iz prosinca 1964. stoji da "ne samo zbog toga to nam je potrebna potpora Amerike u Maleziji, nego vjerojatno ni nemamo druge mogunosti nego pruati diplomatsku potporu, to dulje budemo mogli, svakoj politici koju Vlada SAD-a odlui prihvatiti (u Vijetnamu)".61 Kljuno je bilo osigurati neprestanu potporu SAD-a Velikoj Britaniji u sueljavanju sa Sukarnovom Indonezijom u vojnim suko60 Kratko izvjee, "Viet-Nam: Anglo-United States relations", svibanj 1965., PREM13/695; Govor Michaela Stewarta, 28. lipnja 1965., FO371/180542/ DV1013145/156; Kratko izvjee Ministarstva vanjskih poslova za premijera, 13. srpnja 1965., FO371/180559/DV1051/211. 61 Kratko izvjee Ministarstva vanjskih poslova, "Visit to Washington by Prime Minister and Foreign Secretarv", prosinca 1964., PREM13/692. Mark Curtis bima Velika Britanije i Malezije, koja je tada jo uvijek bila britanska kolonija. To upuivanje na potporu Velike Britanije "svakoj politici koju Vlada SAD-a odlui prihvatiti", to je zastraujua fraza, pokazalo se ispravnim. Tijekom prve polovice 60-tih godina prologa stoljea britanski su dunosnici openito vjerovali da se u tome amerikome ratu moe pobijediti pa su stoga nastavljali podravati Washin-gton, znajui da e on nastaviti s nanoenjem patnje golemih razmjera. U prosincu 1963., primjerice, Robert Thompson rekao je kako e "borbe biti estoke, a rtve goleme (vie od 100.000 ljudi na objema stranama)". Mislio je da mir nee biti mogue postii sve do kraja toga desetljea.62

Ali 1965. situacija se na terenu promijenila pa je britanskim dunosnicima postalo jasno da SAD, zapravo, ne mogu dobiti taj rat. No, to ih nije zaustavilo u daljnjem podupiranju Sjedinjenih Amerikih Drava. U oujku 1965. Wilsonov osobni savjetnik Joe Wright rekao je kako se "Amerika nalazi u beznadnom poloaju u Junome Vijetnamu" i kako "ne moe pobijediti, a jo uvijek ne vidi nikakav nain da se izvuku koji ne bi ugrozio njihov presti u meunarodnim vodama i poloaj predsjednika kod kue".63 Nakon stoje Wilson postao premijerom, u listopadu 1964., nastavilo se s javnim izraavanjem potpore Velike Britanije SAD-u. Ali objelodanjeni spisi pokazuju kako je premijer Wilson predsjedniku Lvndonu Johnsonu pruao jo veu potporu potajno, u svakoj fazi eskalacije rata. Ta se potpora pruala iza kulisa, budui daje protivljenje britanske javnosti tome ratu bilo iroko rasprostranjeno. To je dobar primjer, kao i nedavno Irak, kako elite s obje strane Atlantskoga oceana dre potrebnim obuzdati javnost tajnim dogovorima. 2 R. Thompson pie E. Pecku, 19. prosinca 1963., FO371/170096/DV1015/144. 3 J. VVright pie premijeru, 1. oujka 1965., PREM13/693. LJUDI ZA ODSTREL Zanimljivo je razmotriti i razliite vojne eskalacije rata, kao i reakcije Velike Britanije, jedno po jedno. U veljai 1965. SAD su dovele rat do jo razornije razine tako to su poele bombardirati Sjeverni Vijetnam u sklopu svoje kampanje "Odjek grmljavine" (RollingThunder). Spisi pokazuju kako su Britanci, u razgovorima u Washingtonu, u prosincu prethodne godine, ve bili obeali potporu tome bombardiranju. Velika je Britanija pristala pruiti "nedvojben potporu svakoj akciji koju bi Vlada SAD-a mogla poduzeti i koja se mjerila jedino u odnosu na djelovanje Sjevernoga Vijetnama i Viet Konga". Dva dana poslije poetka napada britanski ministar vanjskih poslova Michael Stewart izvijestio je britansko veleposlanstvo u Washingtonu o "vojnoj nunosti te akcije", a premijeru je rekao: "Posebno eljno iekujem priliku da u javnosti ne izjavim nita to bi moglo zazvuati kao kritika Vlade Sjedinjenih Amerikih Drava".64 Budui da je Velika Britanija bila jedna od malobrojnih sila koje nisu osudile amerika bombardiranja, premijerov osobni savjetnik rekao je kako je "stoga, radi javnosti, vrlo poeljno da se premijera vidi kako se savjetuje s Amerikancima". Wilson je htio odletjeti u Washington (to je Johnson odbio), o emu je Wright napisao: "On (Wilson) je bio savreno spreman pruiti potporu Amerikancima u svemu to su inili u Junome Vijetnamu. Ali lake bi mu bilo to uiniti kada bi ga se vidjelo kako razgovara s predsjednikom Sjedinjenih Amerikih Drava."65 Britanci su znali da su ameriki napadi na Sjeverni Vijetnam nezakoniti. Doista, britanski su dunosnici upozorili SAD, u svibnju 1964., da bi takvi napadi mogli predstavljati "potekou" za 64 Ured premijera pie J. Hendersonu, 11. oujka 1965., FO371/180539/ DV103145/47; Ministarstvo vanjskih poslova pie VVashingtonu, 9. veljae 1965.,

PREM13/692; M. Stevvart pie premijeru, veljaa 1965., isto. 65 J. Wright, nota, 11. veljae 1965., PREM13/692. Mark Curtis Veliku Britaniju. U tadanjim raspravama s SAD-om britanski ministar vanjskih poslova rekao je: "Na lanak 51. (Povelje UN-a, prema kojemu zemlje imaju pravo na samoobranu) moe se pozivati samo u sluaju stvarnog oruanog napada, ali ne i u sluaju jednostavne infiltracije ili subverzije." On ne vidi da bi se pozivanjem na Povelju UN-a moglo opravdati napad na Sjeverni Vijetnam.66 Iz zapisa se ini kako je Wilson tada ipak pokuao odvratiti Johnsona od sveopega napada na Sjeverni Vijetnam, tj. od napada koji bi preao granice "umjerenih" napada jedino na vojne ciljeve. Ali, i osobno mu je rekao: "Na koju god se reakciju odluite... mi emo i to podrati", budui da smo "mi oduvijek bili krajnje odani saveznici po tome pitanju".67 Dana 17. veljae 1965. ameriki veleposlanik u Londonu David Bruce rekao je premijeru Wilsonu da SAD ne planira samo "uzvratiti jednakom mjerom" u napadima na Sjeverni Vijetnam, nego i "nastaviti akcije zrakoplovnih snaga i ratne mornarice protiv Sjevernoga Vijetnama kad god i gdje god to bude potrebno". Zapis toga razgovora pokazuje daje Wilson ipak pokazao izvjesnu zabrinutost zbog toga to je ta politika prela granice ranijih dogovora o samo "umjerenim" napadima. Tuio se kako SAD nisu u to vrijeme davale nikakvih prijedloga za politiko rjeenje. Ali, Wilson zavrava izjavom da bi Velika Britanija "naravno, morala podrati SAD ak i onda kada se ne vidi nikakav izlaz". Ve sredinom oujka Michael Stewart kae kako Velika Britanija podupire znatno iri intenzitet amerikih bombardiranja na sjeveru, "bez obzira na injenicu da se to nama ne svia".68 66 "Record of discussions with Mr. Bundv", 29. svibnja 1964., PREM11/4759. 67 "Record of a telephone conversation betvveen the prime Minister and President Johnson", 11. veljae 1965., PREM13/692. 68 "Record of a conversation betvveen the prime Minister and the US ambassador, Mr. David Bruce", 17. veljae 1965., PREM13/692: M. Stevvart pie premijeru, 17. oujka 1965., FO371/180539/DV102145/69. LJUDI ZA ODSTREL Potpora Velike Britanije iznesena je jasno u kratkome izvjeu Ministarstva vanjskih poslova iz oujka: "Iako smo s vremena na vrijeme izraavali upozorenja kao odgovor na obavijesti o planovima SAD-a za napade na Sjeverni Vijetnam, ni u kojoj fazi im se nismo protivili. Veinom smo komentirali vrijeme odabrano za te napade ili njihovo predstavljanje u javnosti... Vlada Njezinoga Velianstva... nije se ni u kojoj fazi protivila politici SAD-a, nego joj je, naprotiv, dala svoju privolu, predlaui s vremena na vrijeme manje izmjene vremena napada ili njihovih predstavljanja u javnosti."69

U parlamentarnim raspravama poslije poetka amerikoga bombardiranja Sjevernoga Vijetnama Wilson je odbio osuditi akcije SAD-a. Naprotiv, rekao je da "mi posve podupiremo sve akcije Sjedinjenih Amerikih Drava u odolijevanju agresiji u Vijetnamu". Ta se potpora nastavila i nakon to su SAD, u travnju, tajno izvijestile Veliku Britaniju kako e napasti i "gospodarske i industrijske ciljeve", kao i vojne, u bombardiranju koje e "trajati bez stanke", tj. koje e prijei sve granice onoga emu je Velika Britanija do sada obeavala potporu.70 Nakon stoje Wilson odbio odgovoriti na pitanja zastupnika u Parlamentu o Vijetnamu i nakon to, 9. oujka, u Parlamentu nije izrekao nikakvu kritiku politike SAD-a, ameriki ministar vanjskih poslova Dean Rusk telefonirao je britanskome veleposlanstvu u Washingtonu i rekao kako "vrlo cijeni nain na koji je premijer danas u Donjemu domu reagirao na pitanja. Bio je vrlo ugodan". Kada se Wilson napokon sastao s Johnsonom u Washin-gtonu, u travnju, ameriki je predsjednik "izrazio duboko potovanje prema stajalitu koji smo mi (Velika Britanija) zauzeli prema Vijetnamu". Britanski veleposlanik u Washingtonu na slian 69 Kratko izvjee Ministarstva vanjskih poslova, US air attacks against North Viet-Nam", 15. oujka 1965., FO371/180539/DV103145/47. 70 Donji dom, Hansard, 25. oujka 1965., stupac 736.; P. Dean pie Ministarstvu vanjskih poslova, 9. travnja 1965., PREM13/694. Mark Curtis je nain rekao predsjedniku Johnsonu kako SAD "ima nepokolebljivu potporu britanske Vlade".71 Bombardiranje Sjevernoga Vijetnama pozdravilo je i britansko veleposlanstvo u Sajgonu. Veleposlanik Etherington-Smith rekao je kako su napadi bili "logina i opravdana reakcija" na "agresiju" Sjevernoga Vijetnama. Jo je rekao: "Budui da Zapad gubi bitku na politikome podruju i na podruju protusubver-zije, trebali bismo se usredotoiti na vojno podruje kako bismo dobili na vremenu". Bilo je to, zapravo, jo jedno priznanje moralne propasti amerike i britanske politike te pribjegavanje ratu kako bi se ta propast nadvladala.72 Takoer je rekao kako su rezultati napada "poseban osjeaj olakanja i osjetno, iako samo privremeno, poputanje politikih napetosti". Bombardiranje je imalo: "...osnaujui uinak i kao reakcija na agresiju Sjevernoga Vijetnama i kao pokazatelj poveanoga amerikog angamana te je dalo nadu u brzu pobjedu ili barem u brz zavretak rata". A to je bilo osnaujue kao i reakcija na "politike pritiske i pritiske naroda", koji su se "alarmantno pojaali prole godine".73 Na ovjek u Sajgonu dobro je znao koji bi mogao biti krajnji uinak amerikoga bombardiranja. Njemu je general Maxwell Tavlor, ameriki veleposlanik u Vijetnamu, rekao da, ako Sjeverni 71 Lord Harlech pie Ministarstvu vanjskih poslova, 9. oujka 1965., FO371/ 180557/DV1051/51; "Record of a meeting betvveen the Prime Minister and the President of the United States", 15. travnja 1965., PREM13/694; P Dean pie J. Wrightu, 13. travnja 1965., FO371/180541/DV103145/98;

72 G. Etherington-Smith pie M. Stevvartu, 22. oujka 1965., FO371/180515/ DV1015/81; G. Etherington-Smith pie M. Stevvartu, 3. oujka 1965., FO371/ 180594/DV1094/42. 73 G. Etherington-Smith pie E. Pecku, 10. oujka 1965., FO371/180514/ DV1015/76; G. Etherington-Smith pie Ministarstvu vanjskih poslova, 18. oujka 1965., isto. G. Etherington-Smith piej. Cableu, 25. svibnja 1965., FO371/180596/ DV1093/90; Kolko, Anatomy ofa War, str. 190. LJUDI ZA ODSTREL Vijetnam ne popusti, "to e znatno pojednostaviti stvari, jer e i Hanoj i Sjeverni Vijetnam biti potpuno uniteni". Etherington-Smith dao je svoju potporu unato stajalitu konzula u Hanoju, koji je rekao da se tim napadima "ako nita drugo, poveala odlunost Sjevernoga Vijetnama da nastavi s ratom, prkosei Amerikancima".74 Bombardiranje Sjevernoga Vijetnama nastavilo se, a ciljevi su bili i mostovi i eljeznice i vozila na cestama, elektrane, luki objekti, vojarne, vojna skladita, vojne radio postaje te drugi gospodarski i industrijski objekti. Sredinom te godine SAD je u prosjeku imalo 80 do 100 borbenih letova dnevno, u kojima je 500 zrakoplova nosilo teret od 3.000 do 5.000 bomba, kako stoji u britanskim spisima. SAD je takoer je izvijestio britanske dunosnike da se ti napadi" cijelo vrijeme postupno pojaavaju i da e se tako i nastaviti". Nigdje u Vladinim spisima nisam naao nikakvo protivljenje tome bombardiranju niti ikakvu zabrinutost zbog posljedica koje bi ono moglo imati po ljude. Procjenjuje se da su 80% rtava bombardiranja Sjevernoga Vijetnama bili civili.75 Kada je SAD prvi put uporabio zrakoplovstvo u Junome Vijetnamu, u oujku 1965., i to je britanski veleposlanik pozdravio te je rekao kako je to imalo "povoljne uinke" i na vijetnamsku Vladu i na "moral amerikih pilota". Dana 8. oujka SAD je iskrcao 3.500 marinaca u Junome Vijetnamu. O tome je britansko Ministarstvo vanjskih poslova u privatnim razgovorima izjavilo kako je to "krenje lanaka 16. i 17. sporazuma iz 1954., ali jo uvijek nismo primili nikakav prosvjed na tu temu" pa je stoga najbolje drati jezik za zubima. Taj nezakoniti in pozdravio je i britanski veleposlanik u Sajgonu, koji je rekao kako je to bio 74 G. Etherington-Smith pie E. Pecku, 13. oujka 1965., DV1093/55; G. Etherington-Smith pie M. Stewartu, 14. lipnja 1965., FO371/180542/ DV103145/139. 75 G. Etherington Smith pie J. Cableu, 25. svibnja 1965., FO371/180596/ DV1093/90; Kolko, Anatomy ofa War, str. 190. Mark Curtis "logian nastavak politike koja je zapoeta zranim napadima na Sjeverni Vijetnam", to je znak "odlunosti SAD-a da pojaa svoja nastojanja u Vijetnamu".76 Zatim su Sjedinjene Amerike Drave, u lipnju 1965., objavile kako e njihove kopnene snage krenuti u rutinsku borbu. To je, zapravo, bila jo jedna znatnija

eskalacija amerike strategije, bez obzira na to to su njihove vojne snage i prije redovito koritene u borbama. Jedan dunosnik Ministarstva vanjskih poslova napisao je: "Siguran sam da bismo trebali pokuati pomoi Vladi Sjedinjenih Amerikih Drava, koja je sada dospjela u odreene potekoe zbog predsjednikove objave kojom je naznaeno daje angairanje kopnenih snaga veinom pitanje mjere." Tako su britanski dunosnici amerikome Ministarstvu vanjskih poslova proslijedili i kopiju nacrta svoga odgovora na tu objavu SAD-a. "Mislim da je nacrt odgovora najbolji nain rjeavanja zabrinutosti za koju oekujemo da e se izraziti u Donjem domu", rekao je jedan dunosnik.77 Dana 25. srpnja 1965. ameriki predsjednik Johnson napisao je pismo britanskome premijeru Wilsonu u kojemu je rekao kako je poveao broj vojnika, elei vjerojatno udvostruiti njihov broj, a tada ih je u toj zemlji bilo 80.000. Wilson je u odgovoru na to pismo rekao: "Uvjeravam te daje vlada Njezinoga Velianstva odluna ustrajati u svojoj potpori amerikoj politici, koja je, vjerujem, u interesu mira i stabilnosti". Takoer se hvalio John-sonu: "Nae je stajalite bilo od velike koristi Vladi Sjedinjenih Amerikih Drava u smislu meunarodnoga miljenja, jer je na pri76 G. Etherington-SmithpieM. Stevvartu, 24. oujka 1965., FO371/180515/ DV1015/82; Kratko izvjee Ministarstva vanjskih poslova, 10. oujka 1965., FO371/180557/DV1051/57; G. Etherington-Smith piej. Cableu, 10. oujka 1965., FO371/180609 /DV1192/30. 77D. Murrav, zapisnik, 11. lipnja 1965., FO371/180541/DV103145/141. LJUDI ZA ODSTREL mjer pomogao sprijeiti brojne europske drave i zemlje Com-monwealtha da snanije izraze vlastito shvaanje amerike politike u Vijetnamu."78 Teko je izbjei usporedbe s Irakom iz 2003. godine. Etherington-Smith u Sajgonu bio je velik entuzijast glede tih novih obveza SAD-a i rekao je kako je ta Johnsonova izjava stvorila "ozraje s vie nade". On e SAD-u ponuditi "postrojbe vrhunski opremljenih i krajnje mobilnih vojnih snaga, koje su spremne djelovati u bilo kojemu dijelu zemlje... kako bi se Viet Kongu zadali teki udarci".79 Britansko Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je u rujnu kako mu je "drago to je dolazak brojnih amerikih snaga pojaanja omoguio ostvarivanje tolikoga napretka u stabiliziranju rata u Junome Vijetnamu". To je "vratilo moral Vijetnamcima i omoguilo postizanje nevjerojatnih vojnih uspjeha protiv Viet Konga".80 Sljedea vea eskalacija bilo je izravno bombardiranje dvaju najveih gradova Sjevernoga Vijetnama, Hanoja i Haiphonga. Britanski su dunosnici dosljedno govorili SAD-u neka ne dopusti da javnost vidi kako oni pruaju potporu amerikim napadima na te gradove, zbog protivljenja javnosti. Dosljedno su govorili da e, ako su oni odluni u svojoj namjeri bombardiranja Hanoja i Haiphonga, morati javno ograditi britansku Vladu od tih

napada. Spisi nam otkrivaju i injenicu daje Velika Britanija, kada su joj SAD, u lipnju 1966., rekle da doista namjeravaju bombardirati ta dva grada, zajedno s Amerikom kovala tajne planove o daljnjem pruanju potpore u tajnosti. 78 Premijer pie predsjedniku Johnsonu, 2. kolovoza 1965., PREM13/697. 79 G. Etherington-Smith, "Assessment of the situation in Viet-Nam", 31. kolovoza 1965., FO371/180517/DV1015/165. 80 Ministartsvo vanjskih poslova, "Secretarv of State's visit to Washington", 30. rujna 1965., FO371/180560/DV1051/269. Mark Curtis Spisi pokazuju kako je Velika Britanija bila na mukama dok su nastojali minimizirati uinak "odvajanja" Velike Britanije od SAD-a. Jedan Wilsonov savjetnik napisao je: "Ono to bismo mogli uiniti kada doe do bombardiranja i kada Vi date svoju izjavu, jest poslati jo jednu kratku poruku predsjedniku, u kojoj e stajati da mi, kao to mu je poznato, nismo mogli izbjei ograivanje od njegovih akcija, ali da smo i na taj nain ipak dali sve od sebe kako bismo u obzir uzeli i one toke koje je on traio te da se, kao to mu je poznato, tom izjavom ne daju nikakve naznake promjene nae politike pruanja potpore njemu u Vijetnamu."81 Tako su Britanci proslijedili nacrt odgovora Americi na odobrenje. Wilson jejohnsonu napisao: "Dean (Rusk, ameriki ministar vanjskih poslova) mi kae da Vi razumijete zato se moramo javno ograditi te da znate kako to nee utjecati na nau opu potporu... osobno suosjeam s Vama to ste se nali pred tom odlukom."82 Nakon to je Johnson izvijestio Wilsona o tome kako je SAD odluio napasti naftna postrojenja u Hanoju i Haiphongu, Wil-son mu je u odgovoru zahvalio to ga je unaprijed upozorio. Rekao je kako e se morati pobrinuti za to da javnost vidi kako se Velika Britanija ograuje od tih akcija. Jo je dodao: "Ali Vas elim uvjeriti da emo, u toj izjavi, jednako dati do znanja kako smo i dalje uvjereni da Vlada Sjedinjenih Amerikih Drava ima pravo nastaviti pomagati Junome Vijetnamu te da odgovornost za nastavak borba i za odbijanje pregovora snosi Hanoj."83 U odgovoru koji je britanska Vlada 29. lipnja izrekla u javnosti kae se kako "sa aljenjem" promatraju napade na ciljeve "na 81 Savjetnik premijera (nije jasno koji) pie premijeru, 16. lipnja 1966., PREM13/1274. 82 Premijer pie predsjedniku Johnsonu, 10. lipnja 1966., PREM13/1274. 83 Premijer pie predsjedniku Johnsonu, 23. lipnja 1966., PREM13/1275. LJUDI ZA ODSTREL naseljenim podrujima Hanoja i Haiphonga". Zatim se dodaje: "Mi smo jasno stavili do znanja, u vie navrata, da ne moemo podrati bombardiranje takvih podruja, iako smo uvjereni da e vojne snage SAD-a poduzeti sve mjere sigurnosti, kao i uvijek, kako bi izbjegle civilne rtve". Zatim se u istoj izjavi ponavlja kako SAD ima pravo "pomagati" Junome Vijetnamu itd., kao to sam

gore naveo.84 Ova je izjava toliko puna ograda da, zajedno s obeanjima o daljnjoj potpori u tajnosti, nije bila nita drugo doli igra Vladina odjela za odnose s javnou kako bi se umirilo domau javnost. Doista, istoga dana kada je Wilson dao tu izjavu, potpredsjednik SAD-a i ministar obrane sastali su se s britanskim veleposlanikom u "VVashingtonu. Ovaj je zapisao da su "obojica izjavila kako su dobro razumjela premijerovo stajalite i naznaila kako nemaju nikakve zamjerke".85 Zatim je Wilson ponovno pisao Johnsonu i zapravo se ispriao zbog britanske javnosti te rekao da to, budui da su oni "fiziki udaljeni od toga problema" i budui da ne "osjeaju tragediju gubitaka koju osjea Va narod", "slui samo poveanju nedostatka razumijevanja za moju punu potporu Vaoj politici". Zatim je napisao: "Ne vidim potrebe za bilo kakvom promjenom Vae temeljne politike, zbog koje bih na Vas mogao praviti pritisak. .. elim da shvatite da... smo se razlikovali u pojedinostima.... ali nikada i u temeljnoj politici". No, britanska Vlada mora "izraziti drukije stajalite", a "ja moram sasvim otvoreno rei daje to cijena koju moram platiti elim li zadrati isto politiko usmjerenje u vlastitoj dravi".86 Dok se sve to dogaalo, Wilson je Parlamentu rekao: "U odnosu na politiku bombardiranja, mi smo jasno stavili do znanja da emo se u cijelosti protiviti svakom bombardiranju Hanoja ili Haiphonga".87 84 Donji dom, Hansard, 29. lipnja 1966., stupac 1796. 85 P. Dean pie Ministarstvu vanjskih poslova, 29. lipnja 1966., PREM13/1275. 86 Premijer pie predsjedniku johnsonu, 1. srpnja 1966., PREM13/1275. 87 Donji dom, Hansard, 21. lipnja 1966., stupac 287. Mark Curtis Nisam pronaao nikakve dokaze o tome daje britansko "protivljenje" bombardiranju Hanoja i Haiphonga bilo rezultat zabrinutosti za humanitarne probleme. Naprotiv, jedino zbog ega su bili zabrinuti jest to da bi takva strategija prije prijeila nego pomogla amerikome voenju toga rata. Kao to je rekao jedan dunosnik britanskoga veleposlanstva u Washingtonu, novinska agencija New China News Agencv "nedvojbeno bi preplavila svijet slikama osakaene djece u raaoni bolnice u Hanoju, to bi moglo nanijeti veliku tetu SAD-u". Takoer je rekao da bi se to moglo vratiti SAD-u kao bumerang, budui da bi se Vlada Sjevernoga Vijetnama mogla jednostavno povui u brda.88 Velika je Britanija i dalje izbjegavala zauzeti se za rjeavanje toga rata pregovorima sve dok nije postalo jasno da SAD taj rat ne moe dobiti. Tako britansko Ministarstvo vanjskih poslova, glede rasprave s Amerikancima iz prosinca 1964., kae: "Nismo iskoristili priliku da Vladi Sjedinjenih Amerikih Drava preporuimo politiku traenja rjeenja pregovorima o Indokini. Naprotiv, obeali smo potporu kvalificirane veine amerikoj politici... vojni pritisak na Sjeverni Vijetnam, iji je cilj bio dobivanje rata, a ne pregovori o rjeenju sukoba." Problem je bio u tome to "bi oni (pregovori) u postojeim uvjetima mogli samo dovesti do rjeenja koje je vrlo nepovoljno za interese Zapada i krajnje

poniavajue za SAD".89 Tek su poetkom 1965., kada su britanski ministri i dunosnici shvatili da taj rat ne mogu dobiti, iako poluozbiljno, poeli podupirati mirovne pregovore. Pristupili su Sovjetskome Savezu, Commonwealthu i dravama potpisnicama sporazuma iz ene-ve. Pozvali su ih na rjeenje koje bi bilo u skladu sa zakljucima 88 N. Trench pie J. Cableu, bez datuma (lipanj 1965.), FO371/180596/ DV1093/9 7. 89 J. Cable, zapisnik, 1. sijenja 1965., FO371/180539/DV1013145/32; Kratko izvjee Ministarstva vanjskih poslova, Visit to Washington by Prime Minister and Foreign Secretary", prosinac 1964., PREM13/692. LJUDI ZA ODSTREL konferencije iz 1954.: slobodne izbore u Junome Vijetnamu, neutralizaciju Sjevernoga i Junoga Vijetnama bez stranih vojnih snaga i bez vojnih saveza s drugim dravama, to jest, na rjeenje u skladu sa zakljucima koje su nekada odbili kako bi SAD-u pruili priliku da dobije taj rat. Sjeverni je Vijetnam do 1965. predstavio program od etiri toke kojim je zahtijevao potpuno povlaenje vojnih snaga SAD-a iz Junoga Vijetnama, prekid saveza izmeu SAD-a i Junoga Vijetnama, da Juni Vijetnam prihvati domai program Nacionalne oslobodilake fronte i prekid amerike agresije na Juni Vijetnam. Spisi jasno pokazuju da Velika Britanija nije poela promicati pregovore samo radi toga da umiri javno miljenje, jer je eljela da ju se u javnosti doivi kao mirotvorca, a u stvarnosti je podravala rat, nego prije svega radi potpore ratnoj politici SAD-a. U kratkom izvjeu Ministarstva vanjskih poslova, primjerice, stoji da bi "britanska inicijativa ovoga tipa nadopunila ameriki vojni pritisak i znatno olakala mogunost opravdavanja nae neprestane potpore amerikoj politici u Vijetnamu pred britanskom javnou".90 Ponekad se to izraavalo vrlo otvoreno. Tako je Edward Peck iz Ministarstva vanjskih poslova pisao Etherington-Smithu u Sajgonu: "Vlada se neprestano bori u zaleu kako bi ouvala britansku diplomatsku potporu amerikoj politici u Vijetnamu. S tim se mogu izvui jedino ako bude neprestano isticala da je na cilj, ali i cilj Amerike, rjeenje pregovorima."91 Promicanje pregovora za Veliku je Britaniju znailo omoguiti Sjedinjenim Amerikim Dravama "da se povuku iz Vijetnama bez veega naruavanja amerikoga prestia". Ministarstvo 90 Kratko izvjee Ministarstva vanjskih poslova, "Secretarv of State's visit to Washington and New York", 19. oujka 1965., DV103145/120. 91 E. Peck pie G. Etherington-Smithu, 14. srpnja 1965., FO371/180542/ DV103145/139. Mark Curtis vanjskih poslova izjavilo je kako se "naa nastojanja u promicanju pregovora moraju... provoditi ruku pod ruku s neprestanom potporom amerikoj politici". Ta politika bila je promicanje "rjeenja pregovorima, pod uvjetima koji su prihvatljivi Americi".92

U veljai 1965. britanskim je dunosnicima reeno kako osoblje amerikoga veleposlanstva u Sajgonu vie ne razmatra pobjedu, "nego bolju pregovaraku poziciju, koja bi bila cilj vojne akcije protiv Sjevernoga Vijetnama". Britanski je veleposlanik rekao kako ameriki predsjednik Johnson "akciju protiv Sjevernoga Vijetnama koja je zapoeta toga mjeseca dri uvodom u mogue pregovore".93 Primjena sile sa svrhom postizanja politikih ciljeva jest terorizam, a tu je politiku podravala i vlada britanskoga premijera VVilsona. Britanski ministar vanjskih poslova lord Walston, primjerice, rekao je potkraj 1964. da bi Sjedinjene Amerike Drave: "...trebale pojaati vojne aktivnosti do maksimuma svojih moi tijekom sljedea dva do tri mjeseca. Istodobno bi Ujedinjeno Kraljevstvo, kao supredsjedavajue, trebalo poeti praviti pritisak za ponovno sazivanje enevske konferencije".94 Tako, kada je Wilson u lipnju 1965. rekao Parlamentu da "bombardiranje Sjevernoga Vijetnama nije nikako povezano ni s kakvim pokuajem uvjeravanja vojnih snaga Hanoja da sjednu za pregovaraki stol", bilo je to upravo suprotno onome to su 92 Ministarstvo vanjskih poslova, "The possibilitv of a negotiated solution of the conflict in Viet-Nam", 26. kolovoza 1965., FO371/180544/DV103145/ 218; Ministarstvo vanjskih poslova, "Background brief on Viet-Nam", 13. srpnja 1965., FO371/180559/DV1051/211; J. Cable pie G. Etherington-Smithu, 4. kolovoza 1965., FO371/180514/DV1051/231. 93 Kratko izvjee Ministarstva vanjskih poslova, "The situation in South VietNam", 4. veljae 1965., FO371/180514/DV1015/49; G. Etherington-Smith pie Ministarstvu vanjskih poslova, 1. veljae 1965., FO371/180539/ DV103145/15. 94 Lord VValston pie M. Stevvartu, 17. studenoga 1964., FO371/180557/ DV1051/55. LJUDI ZA ODSTREL govorili njegovi dunosnici. Teko je povjerovati da to jednostavno nije bila jo jedna la.95 Izravna potpora Velike Britanije SAD-u i Vladi u Sajgonu nastavila se, iako je Velika Britanija odbila zahtjev SAD-a iz 1965. da javno poalje svoje vojne snage. Jedan od dunosnika Ministarstva vanjskih poslova opisao je taj zahtjev ovako: ".. .ono to predsjednik eli jest da nekoliko britanskih vojnika pogine u Vijetnamu zajedno s amerikima tako da se i njihove fotografije mogu pojaviti u amerikome tisku".96 U britanskom propagandnom sustavu britansku se politiku u Vijetnamskome ratu spominjalo obino (a najee i jedino) kao odbijanje Wilsonove vlade da pristane na zahtjeve SAD-a za slanjem britanskih vojnih snaga u Vijetnam. To je zasigurno razljutilo predsjednika Johnsona, a bilo je to i javno odbijanje SAD-a. No, Velika je Britanija ipak uinila sve drugo kako bi podrala rat Sjedinjenih Amerikih Drava. BRIAM je i dalje obuavao asnike vijetnamske vojske i policijske slubenike u Malaji, dok se odravala fikcija da Velika Britanija ne daje nikakve vojne savjete. Godine 1964. i 1965. "vojnu obuku" u Maleziji prolo je 356 vojnika Junoga

Vijetnama. Tijekom razgovora u prosincu 1964. na zahtjev SAD-a dogovoreno je pojaavanje te vojne obuke. Doista, spisi pokazuju da je Amerika plaala "stalnu novanu pomo" lanovima BRIAM-a koji su 1967. doli pod zapovjednitvo Amerike vojske. "Kako bi se zadralo stajalite koje se moe braniti i u javnosti", tj. kako bi se moglo lagati da BRIAM nije organizirao nikakvu vojnu obuku, Ministarstvo vanjskih poslova izjavljuje kako je "vlada Njezinoga Velianstva odluila da e dodatne amerike isplate" ii kroz britansko veleposlanstvo, a ne na temelju individualnih ugovora.97 95 Odgovori Parlamenta u FO371/180596/DV1093/93. 96 M. Palliser, zapisnik, 28. srpnja 1965., FO371/180543/DV103145/188. 97 Kratko izvjee Ministarstva vanjskih poslova, "Aid to South Viet-Nam", 13. travnja 1965., FO371/180541/DV103145/105; Odjel za istraivanje FCO-a. Mark Curtis Dunosnici britanske kole za ratovanje u dungli (Jungle Warfare School) u Malaji i osobno su posjetili Juni Vijetnam kako bi davali savjete o "borbi protiv pobunjenika". Robert Thompson bio je nazoan na brojnim sastancima sa asnicima Amerike vojske i nastavio je davati savjete Sjedinjenim Amerikim Dravama i Vijetnamcima. Ali, radei to, on mora, izjavilo je Ministarstvo vanjskih poslova, "oprezno staviti do znanja da on svoje vojne savjete... daje kao strunjak za ta pitanja, a ne u ime vlade Njezinoga Velianstva".98 Kada je Thompson predloio da asnike Amerike vojske u Vijetnamu odvede na Borneo kako bi im pokazao tamonje britanske vojne operacije, britansko Ministarstvo vanjskih poslova reklo mu je da bi svi Amerikanci trebali "putovati u civilu te da se njihovoj nazonosti u Maleziji nee dati nikakav publicitet". "To emo tretirati prirodnim uzvraanjem posjeta razliitih britanskih asnika Vijetnamu", koji su tada imali priliku "vidjeti neke naine provoenja operacija u toj zemlji". Takve promatrake posjete britanskoga osoblja Vijetnamu bile su "ograniene, zahvaljujui politikome savjetu, na povremene kratke posjete. .. s minimalnim rizikom publiciteta".99 Britanski su dunosnici eljeli asnike svoje vojske poslati u Vijetnam kako bi promatrali amerike operacije, ali su se bojali publiciteta. Stoga je ministar obrane Denis Healev predloio da se, kao zaklon, koristi britansko veleposlanstvo u Sajgonu, gdje su otvorena dva nova radna mjesta pomonika vojnog ataea. Otvorena su u sijenju 1966., a postojala su i dvije godine poslije. To se dralo "jedinim nainom uvoenja dodatnog britanskog vojnog osoblja u Vijetnam, koji je mogao izdrati kritine 98 Ministarstvo vanjskih poslova pie u Sajgon, 12. prosinca 1963 FO371/ 170095/DV1015/139. 99 J. Cable pie O. Forsteru, 28. listopada 1964., FO371/175483/DV1017/ 37; Izvjee Ministarstva obrane, "Information on operations in Vietnam" 11 listopada 1965.; FO371/180610/DV1192/71. LJUDI ZA ODSTREL komentare javnosti u ovoj zemlji", izjavilo je Ministarstvo vanjskih poslova.100

Kada je zavreno tehniko opremanje BRIAM-a, britanska savjetodavna misija i formalno je postala dijelom toga veleposlanstva. Dunosnik BRIAM-a Dennis Duncanson nastavio je raditi kao savjetnik Vlade u Sajgonu za podruje "informacija i psiholokog ratovanja, za koje je bio vrlo nadaren", primijetio je jedan dunosnik Ministarstva vanjskih poslova. Problem je bio nai prikladnu krinku za tu ulogu pa je nekom dunosniku na pamet pala zamisao da se kae kako je Duncanson "pomoni savjetnik". Jedan drugi dunosnik, pak, napisao je da je "titula 'pomonoga savjetnika' nadahnue kojim e se lake braniti to radno mjesto ako se to pitanje ikada postavi u Parlamentu".101 Velika je Britanija opskrbljivala Sjedinjene Amerike Drave i naoruanjem za uporabu u Vijetnamu. Britanski su ministri 1965. i 1966. vodili javne rasprave o tome trebaju li na izvoz naoruanja SAD-u, namijenjenog za uporabu u Vijetnamu, primjenjivati ope uvjete i odluili su da ne treba. To je uinjeno u znanju da opskrbljivanje tim naoruanjem predstavlja krenje sporazuma iz eneve. U rujnu 1965., primjerice, Ministarstvo vanjskih poslova pristalo je izvesti 300 bomba namijenjenih Amerikom ratnom zrakoplovstvu, tj. "uporabi u Vijetnamu", govorei da o tome "ne smije biti nikakva publiciteta" te da bi "isporuka trebala biti u Ujedinjenom Kraljevstvu". Mjesec dana prije toga ministar vanjskih poslova pristao je SAD-u isporuiti 200 oklopnih transportera tipa Saracen, za uporabu u Vijetna100 Odbor efova stoera, "Information on operations in Vietnam", 18. sijenja 1968., DEFE11/696; Ministarstvo vanjskih poslova, zapisnik, 16. prosinca 1965., FO371/180610/DV1192/78. 101 D. Murrav, zapisnik, 12. studenoga 1964., i biljeka o tome zapisniku koju je napisao dunosnik Ministasrtva vanjskih poslova, FO371/175483/ DV1017/39. Mark Curtis mu, "pod uvjetom da se isporuka obavi u Europi" te da nema "neizbjenoga publiciteta".102 Doista, provodila se posebna strategija zavaravanja javnosti. Primjerice, u lipnju 1965. britanska je Vlada rekla Amerikancima, ako oni budu traili naoruanje za izriitu uporabu u Vijetnamu, da im ga Velika Britanija nee moi isporuiti, ali ako budu samo traili oruje, u obliku "opega upita", ne spominjui pritom Vijetnam, da e im ga tada Velika Britanija moi isporuiti.103 U lipnju 1967. Wilson je Parlamentu rekao: "Vjerujemo da mi, na poloaju supredsjedavajuega (mislei na sporazum iz Zeneve)..., ne bismo smjeli izravno isporuivati naoruanje za izriitu uporabu u Vijetnamu".104 To je bilo slubeno stajalite, o kojemu je odlueno 1967. i kojim je doputen izvoz "nesmrto-nosnog" oruja u Sjedinjene Amerike Drave. Ali, bila je doputena i isporuka smrtonosnog oruja, pod uvjetom da se ne provodi prije kraja 1967., to jest, do vremena kada je, po procjeni Velike Britanije, rat u Vijetnamu trebao zavriti. To razlikovanje smrtonosnog i nesmrtonosnog, stoje klasika britanske Vlade, bilo je jednako iluzorno i tada, kao i danas. Primjerice, u svibnju 1967. Wilson je odobrio isporuku "oplata za razliite tipove bomba i streljiva Sjedinjenih

Amerikih Drava", nakon to mu je reeno da bi te bombe mogle biti uporabljene u Vijetnamu. U lipnju 1967. Velika je Britanija takoer pristala u Singapuru popravljati australske puke za uporabu u Vijetnamu, "pod uvjetom da nam zajame da nee biti nikakva publiciteta". U rujnu 1970. vlada Konzervativne stranke jo je popustila ogranienja pa je Tajlandu prodavala bombe i mi102 J. Cable pie G. Etherington-Smithu, 11. oujka 1965., FO371/180608/ DV11192; D. Murray, zapisnik, 30. rujna 1965., FO371/180610/DV1192/58; J. Cable pie G. Etherington-Smithu, 6. kolovoza 1965., isto, DV1192/68. 103 Ministarstvo vanjskih poslova pie VVashingtonu, 21. lipnja 1965 FO371/180610/DV1192/58. 104 Donji dom, Hansard, 27. lipnja 1967., stupac 254. LJUDI ZA ODSTREL traljeske kupole za helikoptere, za vrijeme tajlandskih zrakoplovnih napada na Kambodu i Laos.105 Izlaz i britanski interesi Kako su Sjedinjene Amerike Drave u drugoj polovici 60-tih godina prologa stoljea pojaavale taj sukob, broj amerikih vojnika u Vijetnamu narastao je do 1967. na pola milijuna, a broj rtava stalno se poveavao. Brojnost vojnih snaga znaila je da SAD ne mogu pretrpjeti vojni poraz, ali i da ne mogu dobiti taj rat. A to se otvoreno priznavalo, i to dobrim dijelom zahvaljujui nedostatku potpore naroda Vladi Junoga Vijetnama i uspjesima Viet Konga na kopnu, naime, u ofenzivi Tet (Nova godina), 1968. godine Prema britanskome veleposlanstvu u Sajgonu, godine 1967. u Junom je Vijetnamu "korupcija bila neometana, Vlada nije pokazivala nikakvu sposobnost vladanja te je Viet Kong i dalje bio najorganiziranija politika sila u zemlji". Dvadeset pet tisua politikih zatvorenika trunulo je u zatvorima Junoga Vijetnama. 11970. britanski su dunosnici priznavali da Thieuova vlada, koju su oni i dalje podravali, "jo uvijek nema potporu naroda". Poslije gotovo pet godina vlasti Thieu je ostvario "slab napredak... u izgradnji organizirane politike potpore svome reimu". Naprotiv, osnovna strategija toga reima bilo je suzbijanje popularnih politikih snaga, to je sada, na kraju toga desetljea, planerima bilo jednako dobro znano, kao i pod Die-movom vlau na samome poetku.106 105 Premijer pie predsjedniku Skuptine za trgovinu, bez datuma (svibanj 1967.), FCO46/203/ZDS41; Politiki savjetnik, Singapur, pie Ministarstvu vanjskih poslova, 20. lipnja 1967., FCO24/133/HAA3/2; D. Gordon, zapisnik, 17. rujna 1970., FCO15/510/FAV10/2. 106 C. MacLehose, South Viet-Nam: Annual revievv for 1967", 6. veljae 1968., FCO15/487/DV1/5; Atae obrane, "Prisoners of war and detainees", 22. Mark Curtis Amerika se okrutnost pojaala uvoenjem vee "pacifikacije" i operacijama Phoenix. Programi "pacifikacije", poput operacije Speedv Express, da navedemo samo jednu, zapoeti su poetkom 1969. Primijenili su najrazornija sredstva svojih vojnih snaga te poubijali i ranili tisue civila. Program Phoenix zapoeo je ozbiljno

sredinom 1968., a cilj mu je bio ubijati pripadnike Nacionalne oslobodilake fronte. Zlostavljanja i muenja zatvorenika bila su tako esta daje ak i Vlada u Sajgonu izjavila kako je tim programom poubijano vie od 40.000 civila. Pokolj seljaka u Mai Laiju, koji je privukao pozornost cijeloga svijeta, bio je samo jedan od brojnih pokolja koje su poinile vojne snage Sjedinjenih Amerikih Drava i njihovih saveznika.107 S priznanjem da ne mogu dobiti taj rat, Sjedinjene Amerike Drave izmislile su novu strategiju kako bi Vijetnamu nanijele to vie zla i time sebi osigurale to je mogue bolji izlaz i ouvanje svoga prestia. U lipnju 1969. predsjednik Nixon najavio je prvo povlaenje amerikih vojnih snaga i rekao da e svi ameriki vojnici napustiti Vijetnam do kraja 1972. Rat je dosegnuo vrhunac, amerike vojne snage napale su Kambodu, u travnju 1970., a 1972. Sjedinjene Amerike Drave otpoele su s razarajuim bombardiranjem Hanoja i Haiphonga, kao i s miniranjem svih luka Sjevernoga Vijetnama. U sijenju 1973. potpisan je mirovni sporazum, a posljednji dijelovi amerikih vojnih snaga otili su u oujku, nakon ega su Sjedinjene Amerike Drave nastavile pruati golemu vojnu pomo Vladi Junoga Vijetnama. U travnju 1975. komunistike snage ule su u Sajgon. Dok su ljudi diljem Sjedinjenih Amerikih Drava i Europe organizirali masovne prosvjede, britanske vlade nisu se kolebale u svojoj temeljnoj potpori strategiji Sjedinjenih Amerikih oujka 1967., FCO15/482/DV1/2; D. Gordon piej. Moretonu, 21. sijenja 1970., FCO15/1325/FAV1/3; J. Moreton, "South Viet-Nam: Annual review for 1969", 23. sijenja 1970., FCO15/1325/FAV1/3. 107 Chomsky i Herman, Washington Connection, str. 313., 324. LJUDI ZA ODSTREL Drava. U travnju 1967. ameriki potpredsjednik Hubert Hum-phrev rekao je britanskome premijeru Haroldu Wilsonu kako "postoje dva premijera na koje se on uistinu moe osloniti -premijer Ujedinjenoga Kraljevstva i premijer Australije". Spisi pokazuju kako su ameriki dunosnici itekako cijenili potporu koju im je tijekom druge polovice toga desetljea pruala Velika Britanija. Ti su dunosnici esto kontaktirali svoje britanske kolege kako bi ih, primjerice, pohvalili za nastupe u Parlamentu kojima su odvraali svu kritiku od Sjedinjenih Amerikih Drava.108 Novi britanski veleposlanik u Sajgonu, John Moreton, napisao je 1971. kako zbog britanskih gospodarskih interesa u jugoistonoj Aziji, posebice u Maleziji, Singapuru i Australiji, "moramo uiniti sve to je u naoj moi kako bismo pomogli naemu najbliemu savezniku, Sjedinjenim Amerikim Dravama, da se dostojanstveno izvue iz svojih prevelikih obveza".109 Stajalite Velike Britanije u odnosu na posljedice po ljude dobro je izrazio Denis Murrav iz Ministarstva vanjskih poslova, u veljai 1967.: "Na politikoj razini, moram istaknuti kako je ministrima stalo da se to manje upliu u rasprave u Donjem domu o rtvama ili materijalnoj teti u Sjevernome Vijetnamu, koje je prouzroilo ameriko bombardiranje, jer bi u protivnom bila otvorena sva vrata opemu napadu na politiku Sjedinjenih Amerikih Drava i na

nau potporu toj politici. To bi obvezalo amerikoga ministra vanjskih poslova ili britanskoga premijera da, u obranu nae ope potpore politici Sjedinjenih Amerikih Drava, preuzmu rizik i izloe se optubama obrane rezultata te politike, primjerice, rtava i materijalne tete na imovini civila, koje oni osuuju jednako kao i svi drugi... Openito, politiki je opasno i sramotno pokuavati precizno utvrditi svu nastalu materijalnu 108 "Record of a conversation betvveen the Prime Minister and the Vie President", 2. travnja 1967., PREM13/1919; E. Youde pie J. Grahamu, 25. studenoga 1969., PREM13/3552. 109 J. Moreton pie D. Gordonu, 21. lipnja 1971., FCO26/652/PBA10/333. Mark Curtis tetu i rtve, a svaka iznimka od te utnje samo bi dovela do pritiska da se o tome govori. U svakom sluaju, dvojim da bi itko... mogao dati tonu sliku... Zbog svih tih razloga, ministri ne ele da se u ovoj zemlji ponovno probudi interes za nau procjenu broja rtava i stupnja materijalne tete u Sjevernome Vijetnamu."110 Ameriko bombardiranje Sjevernoga Vijetnama i dalje je dobivalo potporu ministara i dunosnika britanske Vlade, a jedina ograda pritom bila je zabrinutost oko toga je li takvo bombardiranje "pametno" i ima li ono izgleda za "uspjeh". ini se da je protiv toga prosvjedovao jedino jedan dunosnik u konzulatu u Hanoju, John Colvin, koji je u svibnju 1967. napisao da to bombardiranje nema "izgleda za uspjeh", a "moglo bi izazvati ozbiljnu epidemiju" te daje to "okrutna i neasna taktika". Do toga su vremena dunosnici pisali da su snage Sjedinjenih Amerikih Drava napravile 13.000 borbenih letova u Sjevernome Vijetnamu, u prosjeku 250 tjedno.111 Potkraj 1968. britanski atae za zrakoplovstvo u Sajgonu rekao je da su ciljevi bombardiranja Sjevernoga Vijetnama industrijski objekti, elektrane i komunikacije, poput eljeznica i cesta. "Dobra strana" toga, dodao je on, jest to stoje "unitenje tvornica i poljoprivredne proizvodnje u Sjevernome Vijetnamu prisililo Ruse i, u znatno manjoj mjeri, Kineze da ih popravljaju te da stanovnitvu Sjevernoga Vijetnama isporuuju sve vee koliine oruja, vojne pomoi i pomoi svih vrsta".112 U kratkome izvjeu premijeru Wilsonu iz listopada 1967., ija je namjena bila pomoi premijeru da odgovori na parlamentarna pitanja, stoji i sljedei odgovor: "Ne vjerujem da se ame110 D. MurraypieJ. Colvinu, 1. veljae 1967., FCO15/585/DV10/4. 1'' J. Colvin pie Ministarstvu vanjskih poslova, 22. svibnja 1967., FCO15/ 587/DV10/4; P. Wilkinson pie D. Murravu, 27. oujka 1967., FCO15/586/ DV10/4. 112 Atae zrakoplovstva, Sajgon, "The air war over Viet-Nam", 18. rujna 1968., FCO15/1083/FAN10/1/2. LJUDI ZA ODSTREL rika politika bombardiranja samo vojnih ciljeva u Sjevernome Vijetnamu imalo promijenila". To je bila ista izmiljotina, budui da se u izvjeu Ministarstva

obrane, dva mjeseca prije toga, spominje kako su Sjedinjene Amerike Drave poveale popis ciljeva u Sjevernome Vijetnamu tako daje bombardiranje sada "sve vie usmjereno na razaranje putova i eljeznica, kojima se opsluuju Hanoj i Haiphong". ini se daje cilj amerikoga bombardiranja bio "stvoriti jai poloaj u sluaju da doe do pregovora".113 Britanskoj je Vladi bilo toliko stalo do neizricanja prosvjeda protiv amerikoga bombardiranja u javnosti da su, kada je tijekom jednog amerikog zranog napada, u studenome 1967., oteen i britanski konzulat, dunosnici odluili prepustiti tu stvar zaboravu i ne traiti odtetu. Britansko Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je kako je "na cilj ne poveavati temperaturu te stoga neemo davati nikakva publiciteta amerikim isprikama, osim ako se to pitanje ne potegne ili u Donjem ili u Gornjem domu ili u tisku". Kada su naeni dokazi o tome da je amerika bomba uistinu otetila Konzulat, Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da "to ne bismo smjeli objaviti".114 Kada su, potkraj 1971., britanski dunosnici oekivali da Sjedinjene Amerike Drave ponovno krenu s bombardiranjem Sjevernoga Vijetnama, jedan dunosnik Ministarstva vanjskih poslova napisao je da bi britanska Vlada, ako se pokrenu takvi napadi, trebala rei kako su oni u skladu sa slubenom amerikom politikom te da su to "zatitni i reaktivni napadi", kao odmazda za gubitke Sjedinjenih Amerikih Drava iz proteklih dana u Laosu. Potkraj prosinca Sjedinjene Amerike Drave po113 Kratko izvjee za premijera, 26 listopada 1967., FCO15/588/DV10/4; Ministarstvo obrane, "The air war in the North", kolovoz 1967., isto. 114 Ministarstvo vanjskih poslova pie Washingtonu, 27. studenoga 1967., FCO15/588/DV10/4; Ministarstvo vanjskih poslova pie Washingtonu, 11. sijenja 1968., FCO15/589/DV10/4. Mark Curtis krenule su najjae napade na Sjeverni Vijetnam, koji su trajali godinu dana, a ukljuivali su 200 borbenih zrakoplova. Britanska je Vlada reagirala po planu. "Pod uvjetom da ti napadi budu kratki i otri, nee biti odve emotivne reakcije", rekao je jedan dunosnik Ministarstva vanj skih poslova.U5 Od posebnoga interesa toga razdoblja jesu i tajni spisi o stajalitu britanskih planera prema britanskim interesima koji su tada bili na kocki. Potkraj toga desetljea britanski su dunosnici oajniki eljeli povlaenje Sjedinjenih Amerikih Drava, pod uvjetom da se to dogodi pod uvjetima Sjedinjenih Amerikih Drava. Nacrt izvjea Odbora za planiranje Ministarstva vanjskih poslova od lipnja 1968. zakljuuje kako je "u naemu interesu da Sjedinjene Amerike Drave to je mogue prije nau izlaz iz sadanje situacije" u Vijetnamu. Razlog tome bili su britanski gospodarski interesi. Tako se vjerovalo da upletenost Sjedinjenih Amerikih Drava u Vijetnamu namee "ogranienja svjetskom monetarnom sustavu". To se dogodilo zbog nedostatka povjerenja u rezervne valute u monetarnome sustavu, a jedan od glavnih razloga za to bio je deficit u platnoj bilanci Sjedinjenih Amerikih Drava prouzroen poveanim

izdatcima za rat u Vijetnamu. Povlaenje Sjedinjenih Amerikih Drava "imalo bi stimulirajui uinak na povjerenje u dolar i u svjetsku trgovinu, od ega bi platna bilanca Ujedinjenoga Kraljevstva trebala imati izravne koristi". Budui daje postojei monetarni sustav dobrim dijelom ovisio o spremnosti europskih zemalja da u svojim rezervama dre sve vee koliine dolara, postojala je opasnost da to nee moi dugo trajati. To "bi moglo rezultirati golemom monetarnom krizom, koja bi nama nanijela veliku tetu, bez obzira na njezin rezultat". Stoga, "samo iz ekonomskih razloga, svaka daljnja 115 A. Burgess, zapisnik, 23. prosinca 1971., FCO15/1493/FAV10/9; K. Wilford, nota, 29. prosinca 1971., isto. LJUDI ZA ODSTREL upletenost Sjedinjenih Amerikih Drava u Junome Vijetnamu bila bi krajnje nepovoljna za britanske interese".116 No, to nije znailo da je najbolji rezultat bilo jednostavno potpuno povlaenje vojnih snaga Sjedinjenih Amerikih Drava. Problem je bio u amerikoj operaciji golemih razmjera u Vijetnamu, a ne u opem amerikom poloaju u jugoistonoj Aziji, koji je bio dobrodoao. Ministarstvo vanjskih poslova zakljuilo je da se platna bilanca Sjedinjenih Amerikih Drava "moe popraviti i bez potpunog povlaenja". Vjerovalo se ovako: "Britanski gospodarski interesi imali bi koristi od brzog pronalaenja rjeenja u Vijetnamu samo ako je to dobro rjeenje. Loe bi rjeenje imalo podjednako tetan uinak po financijsku situaciju u svijetu, kao i produljivanje sadanje razine neprijateljstva."117 Glavna opasnost nije bila ona koja se prezentirala javnosti, kojoj je govoreno o opasnosti od irenja Sovjetsokga Saveza ili Kine. Kao to priznaje jedan vii dunosnik britanskoga Ministarstva vanjskih poslova, ako se Sjedinjene Amerike Drave povuku iz Vijetnama, "malo je vjerojatno da e u toj zemlji onda dominirati Rusi ili Kinezi, ali e ta zemlja zacijelo biti nacionalistika, sa snanom ljevicom i sa snanim protivljenjem anglo-saksonskome Zapadu". Suprotno tome, potpuno povlaenje Sjedinjenih Amerikih Drava ohrabrilo bi druge zemlje u jugoistonoj Aziji "da se pomire s komunistima". U toj e situaciji "nai interesi, kako gospodarski tako i politiki, vjerojatno pretrpjeti tetu". U najgorem sluaju, "mogla bi trpjeti trgovina u jugoistonoj Aziji", dok bi: "gospodarske prednosti koje sada uivamo u nekim zemljama, naime, u Maleziji i Singapuru, ali, iako u manjoj mjeri, i u Tajlandu i Indoneziji, mogle biti unitene pa bismo morali poeti 116 Odbor za planiranje Ministarstva vanjskih poslova, "United States policv and British interests in South-East Asia after Viet-Nam", 28. lipnja 1968., FCO49/32/ZP4/14. 117 Isto; Odbor za planiranje Ministarstva vanjskih poslova, zapisnik sa sastanka odranoga 9. srpnja 1968., 12. srpnja 1968., isto. Mark Curtis ispoetka, nepokolebljivo, s naim najveim suparnicima - nekim europskim

zemljama i Japanom." Stoga e "biti vano pokuati odrati 'crtu opasnosti' sjeverno od Malezije i Indonezije, koje su nam vane i kao izvori sirovina i kao trite". S obzirom na opasnost od potpunog povlaenja SAD-a, britanski interesi jesu "otezati te pregovore to je vie mogue".118 Godinu i pol dana poslije toga, u sijenju 1970., britansko Ministarstvo vanjskih poslova izradilo je jo jedno kratko izvjee. U njemu se ponovno upozorava na opasnost od "prenaglog" povlaenja SAD-a, koje bi "u utjecajnim krugovima" samo pojaalo opasnost po "stabilnost" i "sigurnost" u zemljama jugoistone Azije. Takvo bi povlaenje moglo imati i "krajnje poniavajui uinak po amerike osjeaje i traumatski uinak po ameriku vanjsku politiku". Britanski interesi u tome ratu nisu bili povezani samo s openitim uincima po ameriku vanjsku politiku, nego i s "naom znatnom trgovinom sa zemljama jugoistone Azije i s ulaganjima u te zemlje".119 Britanski su dunosnici vrsto podravali i napad Sjedinjenih Amerikih Drava na Kambodu iz travnja 1970., tj. daljnje produbljivanje toga rata koje je u Americi doekano golemim prosvjedima javnosti. Veleposlanik Moreton napisao je da "ostavljajui po strani politike rizike, ja sam sada posve uvjeren u zdrav razum vojnih argumenata u korist ove odluke". On je drao da je ta odluka donesena radi "poboljanja izgleda za rjeenje pregovorima" te radi daljnjega povlaenja vojnih snaga. Britanski veleposlanik u Kambodi rekao je da "to Kambodu spaava od neposrednog prijelaza vlasti u ruke komunista, ali poveava dugoronu opasnost od komunizma u ovoj zemlji". Doista, u 118 D. Murrav, Vietnam negotiations: British interests", 16. svibnja 1968., isto. 119 Kratko izvjee Ministarstva vanjskih poslova, Vietnam: An assessment of the present position and, in particular, of the probable consequences of anv precipitate American withdrawal", sijeanj 1970., FCO15/1354/FAV3/548. LJUDI ZA ODSTREL roku od pet godina Crveni su Kmeri, ojaani posljedicama nasilja SAD-a nad Kambodom, odluili ozakoniti svoju "nultu godinu", sa zastraujuim posljedicama po milijune ljudi koje su poubijali.120 Edward Heath je zapamen po tome to je Veliku Britaniju uveo u Europsku zajednicu, a trebalo bi ga zapamtiti i po tome to je zagovarao ameriku politiku i pruao potporu nasilju SAD-a u Vijetnamu. U srpnju 1970. Heath je Nixonu napisao: "Ne moram Vas uvjeravati da imate nau punu potporu u Vaoj potrazi za mirom na tome podruju. Duboko se divimo Vaoj vrstoi i upornosti koju ste pokazali." Bio je to odgovor na Nixonovo pismo kojemu je bilo priloeno izvjee o povlaenju amerikih vojnih snaga iz Kambode, koju je SAD napao tri mjeseca prije toga.121 U prosincu 1970. Heath je izjavio televizijskoj kui CBS, u Sjedinjenim Amerikim Dravama, da Nixon provodi "dostojanstveno povlaenje. A tijekom toga procesa, ako bude ikakvih problema sa strane Sjevernoga Vijetnama, onda je on obvezan

poduzeti mjere... A to je, ja mislim, potpuno opravdano". Bio je to osvrt na ameriko bombardiranje Sjevernoga Vijetnama, ija je svrha bila ojaati pregovaraku poziciju SAD-a dok su se njihove vojne snage povlaile s toga podruja.122 U travnju 1972. Nixon je pokrenuo masovno bombardiranje Hanoja i Haiphonga. I drugi su gradovi bombardirani i sustavno unitavani. Britanski su dunosnici priznali daje to bombardiranje pokrenuto "kako bi se pokualo izgraditi snanu poziciju s koje bi se onda pregovaralo", to bi bio signal Moskvi i Hanoju. I stoga je to bio terorizam. 120 J. Moreton pie D. Gordonu, 11. svibnja 1970., FCO15/1218/FAC10/6; H. BrovvnpieM. Stewartu, 8. lipnja 1970., FCO15/1218/FAC10/6. 121 E. Heath pie predsjedniku Nixonu, 21. srpnja 1970., PREM15/673. 122 Sadrano u J. Freeman pie FCO-u, prosinac 1970., PREM15/1281. Mark Curtis Vladin odjel za vijesti dobio je smjernice da kae kako Nixon cijelo vrijeme "pridrava pravo" na bombardiranje Sjevernoga Vijetnama. Dana 17. travnja ministar vanjskih poslova Douglas-Home branio je ameriko bombardiranje u Parlamentu. To je potaknulo amerikoga ministra vanjskih poslova Williama Rodgersa da mu telefonira kako bi mu "zahvalio" i rekao da se "to vrlo cijeni u Washingtonu". Rodgers je Douglas-Homea izvijestio o tome "kako je predsjednik bio zadovoljan".123 Sljedeega mjeseca Nixon je rekao Heathu da je zapovjedio miniranje luka u Sjevernome Vijetnamu kako bi postigao blokadu. Heath je odgovorio: "Potpuno razumijem cijeli niz problema koje Vam je izazvao besramni napad koji je pokrenuo Ha-noj", mislei na ofenzivu u Junome Vijetnamu. Heath je rekao da e to imati posljedice po plovidbu brodova i po "slobodu plovidbe", ali da "mi moramo dati sve od sebe kako bismo izbjegli dodavanje problema onima koje ve imate".124 Velika je Britanija podravala Sjedinjene Amerike Drave do posljednjega trenutka, tijekom razliitih eskalacija kojima su nanoena sve vea razaranja vijetnamskome narodu. Pruala je izravnu potporu represivnim i nepopularnim vijetnamskim reimima i Amerikoj vojsci. Neki od surovih amerikih programa "borbe protiv pobunjenika" bili su utemeljeni na britanskim planovima. Sudjelovala je i u tajnoj akciji sa specijalnim postrojbama SAD-a i pribavljala vane obavjetajne podatke, koji su pomagali Americi u voenju rata. Od prvih dana amerike intervencije, 1961., britanski su planeri snano podravali taj rat i opstruirali diplomatski proces kada su vjerovali da SAD mogu pobijediti. Kada je, sredinom toga desetljea, postalo jasno da Amerika ne moe dobiti taj rat, Velika se Britanija nastojala u 123 Veleposlanstvo, Washington, pie FCO-u, 18. travnja 1972., isto; P. McCormick pie lordu Bridgesu, 6. travnja 1972., isto; J. Graham, zapisnik, 18. travnja 1972., FCO15/1692/FAV3/304. 124 Premijer pie predsjedniku Nixonu, 9. svibnja 1972., PREM15/1281.

LJUDI ZA ODSTREL javnosti predstaviti kao zemlja koja aktivno trai diplomatsko rjeenje, prije svega kako bi umirila domau javnost te osigurala rjeenje pregovorima iskljuivo pod uvjetima SAD-a. I kada je nasilje Sjedinjenih Amerikih Drava prelazilo sve do tada viene razmjere, Velika je Britanija je potajno uvjeravala Ameriku u svoju punu potporu tome ratu. A istodobno je u javnost plasirala najblau moguu kritiku pojedinih poteza Sjedinjenih Amerikih Drava. Cijelo to vrijeme nije izrazila nikakvu zabrinutost zbog vijetnamskih i inih rtava. etvrti dio VOJNI UDARI I DIKTATORI Trinaesto poglavlje UGANDA: DOLAZAK IDIJA AMINA NA VLAST U sijenju 2002. britanska je Vlada obznanila neke od svojih spisa s planovima o dravnom udaru u Ugandi iz 1971., kojim je na vlast doao Idi Amin. Na internetskoj stranici televizijske kue BBC Idi Amin spominje se 35 puta, a nijednom u svezi s obznanjivanjem tih dokumenata. Doista, mogue je daje pria pod naslovom "Aminov sin kandidirao se za gradonaelnika" nastala upravo u vrijeme kada su dopisnici BBC-a analizirali priu o ulozi Velike Britanije u dolasku Idija Amina na vlast. Jedino to sam pronaao na internetskoj stranici BBC-a o moguoj ulozi Velike Britanije u tome dogaaju jest usputno spominjanje u jednom lanku. U njemu se navode rijei politikoga komentatora Jasmina Alib hai-Brow-na, Ugananina kojega je izgnao Aminov reim, o tome da je Velika Britanija bila "neizravno upletena u njegov uspon na vlast". Nije bilo nikakvih daljnjih komentara ni objanjenja izvjestitelja.1 Na internetskim stranicama lista Guardian Idi Amin se spominje 208 puta, takoer bez spominjanja do tada tajnih dokumenata. Od tih 208 lanaka naao sam dva u kojima se spominje pristanak Velike Britanije na Aminov dolazak na vlast.2 1 "Amin's son runs for mayor", BBC News, 3. sijenja 2002.; "Amin has escaped justice", BBC News, 16. kolovoza 2003. 2 John Fairhall, "Afterword: Idi Amin", Guardian, 19. kolovoza 2003., Ri-chard Norton-Tavlor, "Amin hailed as splendid, but not very bright", Guardian, 23. lipnja 2000. Mark Curtis I BBC i Guardian, kao i drugi vodei mediji, imali su obilje prilika osvrnuti se na Aminov uspon na vlast kada je umro u egzilu u Saudijskoj Arabiji, u kolovozu 2003. No, jedini lanci koje sam uspio pronai na Internetu u kojima se otkriva poneto 0 ulozi Velike Britanije u svemu tome bili su iz lista East African 1 iz ugandskih novina Monitor. ini se da nitko u britanskom tisku nije bio voljan izvijestiti britanske graane o jo jednoj intervencionistikoj strategiji koju je britanska Vlada provodila u njihovo ime. Aminov dravni udar

Obznanjeni nam dokumenti govore o tome kako su britanski dunosnici u poetku bili oduevljeni to su doekali kraj vladavine Miltona Obotea, kojega je Amin svrgnuo. Jedanaest dana prije Aminovoga pua, 25. sijenja 1971., visoki povjerenik Velike Britanije u Kampali Richard Slater nabrojio je probleme koje je Obote izazivao za Veliku Britaniju, zakljuujui da su engle-sko-ugandski odnosi u "jadnom" stanju.3 Najistaknutiji problemi bile su Oboteove mjere nacionalizacije i prijetnja da e se povui iz Commonwealtha ako Velika Britanija nastavi s isporuku naoruanja Junoafrikoj Republici, u kojoj je vladao apartheid. O drugom spomenutom pitanju ugandski ministar vanjskih poslova Odaka javno je rekao kako bi daljnje naoruavanje Junoafrike Republike vojno osnailo tu zemlju, dovelo do utrke u naoruanju u Africi, povealo rasne tenzije i omoguilo Junoafrikoj Republici osujetiti nametanje sankcija protiv nje. Rekao je da e se Heathova vlada, ako nastavi s prodajom naoruanja, oito protiviti "osloboenju pobunjene veine u 3 R. Slater, "Uganda; Annualreviewfor 1970", 14. sijenja 1971., FCO31/1022. LJUDI ZA ODSTREL Junoafrikoj Republici" i jaati "ruka ugnjetavaa". Visoki povjerenik Slater rekao je kako "nam predstoje teka vremena" s Oboteom, ako se donese odluka o nastavku prodaje naoruanja Junoafrikoj Republici.4 to se tie nacionalizacije, Obote je u svibnju 1970. najavio donoenje zakona kojim bi ugandska Vlada preuzela sve strane tvrtke za uvoz i izvoz. Tako bi dobila obveznih 60% udjela u naftnim kompanijama, proizvodnim kompanijama, bankama, osiguravajuim drutvima i drugim sektorima. Odteta bi se plaala tijekom razdoblja od 15 godina od dobiti koju bi dobivala ugandska Vlada. Britanski su dunosnici bili svjesni daje to posve zakonito, ali su te mjere bile izravna opasnost po britanske poslovne interese. Tu je opasnost britansko Ministarstvo vanjskih poslova nazvalo "ozbiljnim implikacijama po britansko poslovanje u Ugandi i openito u Africi". Kao najvanije, kako su rekli, "postoji opasnost da i druge zemlje dou u iskuenje i pokuaju uvesti sline mjere koje e imati jo tetnije posljedice po britanska ulaganja i gospodarstvo". Naveli su kako je, tri tjedna poslije najave Ugande, sudanska Vlada nacionalizirala strane tvrtke "na jo neprihvatljiviji nain".5 Strah da bi se Oboteova nacionalizacija mogla promicati i u drugim zemljama ponovila je i lobistika skupina velikih britanskih tvrtki, Udruenje za istonu Afriku i Mauricijus (East African and Mauritius Association), koja je britanskom Ministarstvu vanjskih poslova rekla: "Krajnji rezultat jest gubitak britanskih ulaganja u prekooceanskim zemljama i presedan koji bi mogle slijediti vlade drugih zemalja s vrlo nepovoljnim posljedicama po britansko gospodarstvo." 4 Visoko povjerenstvo, Kampala, pie FCO-u, 22. listopada 1970., FCO45/ 687; R. Slater pie H. Smedlevju, 20. srpnja 1970., isto. 5 Odjel za istonu Afriku, FCO, "Incoming government: Uganda - Natioanlisation", 1. lipnja 1970., FCO31/722.

Mark Curtis Postojala je opasnost od "pojave obrasca" i to je britansku Vladu potaknulo da vladama tih drugih zemalja jasno stavi do znanja kako je ona "vrlo zabrinuta zbog nedavnoga razvoja dogaaja u Ugandi".6 Pedeset britanskih kompanija koje su poslovale u Ugandi bile su ugroene tom nacionalizacijom, a najvee meu njima bile su tri banke, Grindlavs, Standard i Barclavs, kao i nekoliko drugih velikih korporacija, kao to su Shell i British Petroleum (koje su tada bile povezane, a ne posve odvojene kompanije), BAT, Dunlop, Brooke Bond i Mackenzie Dalgetv. Potkraj 1970. samo je jedna kompanija, Shell/BP, imala potpisan ugovor o odteti s ugandskom Vladom. Britanski ministar vanjskih poslova Alec Douglas-Home rekao je kako se "ini da trenutano ne postoje nikakvi povoljniji izgledi" da e te kompanije uspjeti ispregova-rati sporazume koji bi za njih bili zadovoljavajui.7 Visoki povjerenik Slater rekao je jedanaest dana prije dravnoga udara da su "britanski interesi pretrpjeli veu tetu od svih ostalih" od tih mjera nacionalizacije. Takoer je rekao da "su te mjere bile popularne u onoj mjeri u kojoj su neugandski interesi mogli biti povrijeeni". No, dodao je, "za veliku veinu onih koje mogu opisati kao elitu Ugande posljedice su duboko uznemiravajue". Pod Oboteovom vladavinom, izjavio je: "rije kapitalizam postala je psovka, a imuniji se pitaju ne bi li bilo pametno Mercedese zamijeniti neim skromnijim i prodati jednu ili dvije kue." Osim nacionalizacije, postojala je "jo jedna opasnost" za elitu koja se pojavila, a to je bio "strogi antikorupcijski zakon", koji je Obote donio u lipnju 1970. godine8 6 Udruga za istonu Afriku i Mauricijus, Aideov dopis vladi Njezinoga Velianstva, 30. srpnja 1970., FCO31/727. 7 A. Douglas-Home pie Kampali, 8. rujna 1970., FCO31/727. 8 R. Slater, "Uganda: Annual review for 1970", 14. sijenja 1971., FCO31/ 1022. LJUDI ZA ODSTREL Slater ovdje otvoreno navodi jasnu temu britanske vanjske politike - da su britanski interesi precizno osmiljeni tako da zatite "elitu" od "popularnih mjera". Jo jedan dunosnik britanskoga Ministarstva vanj skih poslova, Eric le Tocq, zakljuio je kako "smo mi spremni vjerovati da bi se s vremenom moglo pokazati da je politika koju on (Obote) promie u najboljem interesu Uganana". Takoer je izraena i "nepravinost" prednacionalizacijskih sporazuma u istonoa-frikoj zajednici, gdje su brojne kompanije svoju dobit doznaivale u Nairobi, "umjesto daje 'reinvestiraju' u zemlji u kojoj je ta dobit i zaraena".9 Oboteova vladavina zacijelo je imala i autoritarne aspekte, a on je ve Ustav proglasio nitavnim i preuzeo upravljanje dravom. No, britanske planere nisu primarno zabrinjavale te negativne crte Oboteove vladavine. Njegov je reim, barem, promicao nekoliko mjera koje su bile na korist ugandskome narodu, naime, proglaenje Povelje obinih ljudi (Common Man's Char-ter), u kojoj se, kao jeka, uje i poziv na afriki socijalizam predsjednika Tanzanije Juliusa Njererea. To je dalo pozadinu mjerama nacionalizacije, koje su, zajedno s moguom reakcijom

Ugande na britansku prodaju naoruanja Junoafrikoj Republici, bile najvea briga britanskih planera. Dravni udar tadanjega naelnika ugandskoga Vojnoga stoera Amina dogodio se dok je Obote bio na konferenciji Commonwe-altha u Singapuru. U udaru su uhieni ili ubijeni dunosnici odani Oboteu, stoje rezultiralo smru stotina ljudi. Taj su udar britanski dunosnici smjesta pozdravili. Velika je Britanija meu prvim zemljama priznala Amina kao predsjednika, zajedno sa Sjedinjenim Amerikim Dravama i Izraelom. Neke afrike drave, poput Tanzanije i Zambije, odbile su priznati zakonitost novoga vojnoga reima. 9 E. le Tocq pie D. Milleru, 27. studenoga 1970., FCO31/710; Visoko povjerenstvo, kampala, "Survevofeventsin 1970", 10. travnja 1970., FCO31/710. Mark Curtis "Nai interesi u Ugandi, u smislu graana, ulaganja, trgovine i programa pomoi, u ovim su okolnostima najbolje zadovoljeni brzim priznanjem", izjavilo je britansko Ministarstvo vanjskih poslova. Spisi pokazuju kako su britanski dunosnici lobirali kod drugih "umjerenih" (tj. probritanskih) vlada u Africi, "za koje ocjenjujemo da bi vjerojatno mogle simpatizirati generala Amina", da priznaju taj novi reim. "Nadamo se da moemo diskretno izvijestiti generala Amina o nastojanjima koja ulaemo u njegovo ime", izjavilo je Ministarstvo vanjskih poslova.10 "Nemamo nikakva razloga plakati za Oboteovim odlaskom", rekao je pomonik amerikoga doministra za vanjske poslove u britanskome Ministarstvu vanjskih poslova Haroldu Smedlevju. "Napokon smo dobili priliku nae odnose s Ugandom utemeljiti na prijateljstvu", napisao je visoki povjerenik Slater Ministarstvu vanjskih poslova. Tri tjedna poslije dravnoga udara Slater je britanskome ministru vanjskih poslova rekao da "englesko-ugandski odnosi mogu od te promjene imati samo koristi" i da je Amin "vrlo zahvalan (kao i ja) na brzini kojom je vlada Njezinoga Velianstva priznala njegov reim".l' Tako je Velika Britanija pozdravila nasilno svrgavanje vlade za koju su britanski dunosnici rekli kako promie mnoge mjere "u najboljem interesu ugandskoga naroda". I Velika je Britanija pruala potporu, iako je bila potpuno upoznata s injenicama zbog kojih Amin uope djeluje. Obote je u rujnu 1970. pokuao uhititi Amina, ali su ga u tome sprijeili vojnici odani Aminu pa se Obote morao zadovoljiti smanjenjem Aminovih ovlasti. Uveo je promjene u strukturi vojske i na visoke poloaje postavio asnike koji su bili 10 FCO, "Uganda", 27. sijenja 1971., FCO31/1023; Kratko izvjee FCO-a, "Uganda: Note for the Secretarv of State", 3. veljae 1971., FCO31/1024. 11 H. Smedlev, nota, 27. sijenja 1971., FCO31/1028; R. Slater pie FCO-u, 3. veljae 1971., isto; R. Slater pie A. Douglas-Homeu, "Militarv coup in Uganda", 15. veljae 1971., FCO31/1024. LJUDI ZA ODSTREL odani njemu. Prije odlaska u Singapur zahtijevao je da Amin, kada se on vrati, objasni nestajanje naoruanja i korupciju u vojsci. Osim toga, sljedeega je tjedna trebalo zapoeti suenje brigadiru Okoji za ubojstvo za koje se sumnjiilo Amina.

Kako bi rekli britanski dunosnici, "Tim je dravnim prevratom vjerojatno vie upravljao Aminov strah od vlastitoga pada, nego stvarna elja da svoju zemlju spasi od Obotea".12 U britanskoj dobrodolici novome reimu nije bilo nikakve iluzije o Aminovoj krvavoj prolosti i karakteru. Amin je "korumpiran i neinteligentan", napisao je Harold Smedlev dva dana poslije dravnoga udara. Ima "neke karakteristike lopova, a mogue je daje prilino beskrupulozan i doista nemilosrdan", napisao je dunosnik britanskoga Ministarstva vanj skih poslova est dana poslije udara. No, Richard Slater uspio je uvjeriti samoga sebe da "unato svojim ogranienjima, on (Amin) ima dosta dostojanstva i vie od dranja voe nego Obote".13 U Aminovoj nedavnoj prolosti, navodno, bila su i neka jeziva zlodjela. Kao asnik u Kraljevim afrikim pukama (King's African Rifles), u britanskoj koloniji Keniji, ranih 60-tih godina prologa stoljea, vjeruje se daje bio upleten u muenja i ubijanja. Kao tadanji porunik zaduen za krau stoke u jednome je sluaju, navodno, muio cijelo jedno selo, a zatim ubio osmero ljudi. Tadanji premijer Milton Obote nije imao hrabrosti prisiliti ga da odgovara za te zloine. Pribojavao se mogue reakcije ostalih afrikih zemalja na kazneno gonjenje ugandskoga vojnika samo par mjeseci prije negoli je Uganda stekla neovisnost.14 Britanski su planeri izrazili jo jednu nadu, tj. da bi Aminov vojni udar poeti oponaati i druge probritanske snage na tome kontinentu. Eric le Tocq iz Odjela za jugoistonu Aziju britanskoga Ministarstva vanjskih poslova napisao je: 12 E. Counsell pie S. Cravvfordu, 26. sijenja 1971., 21. sijenja 1971. 13 H. Smedlev, nota, 27. sijenja 1971., FCO31/1028; R. Purcell, nota, 1. veljae 1971., FCO31/1024; R. Slater pie FCO-u, 27. sijenja 1971., isto. Mark Curtis "General Amin zacijelo je s afrike scene maknuo jednoga od najneumoljivijih neprijatelja glede pitanja koja se tiu Junoafrike Republike... Nai su se izgledi u Ugandi nedvojbeno znatno poveali... Ako Aminov dravni udar bude uspjean, tako da on ostane vrsto na vlasti, i ako ga s vremenom prihvate... i druge crnake vlade Afrike, to e svakako pojaati iskuenje drugih afrikih vojnih voa da krenu njegovim stopama. Dogaaje u Ugandi zapazit e i u kenijskim vojnim krugovima, iako se ne ini vjerojatnim da e se ondje povui ikakav vojni potez sve dok predsjednik Kenijata ne ode sa scene. Time bi se moglo stvoriti vladu koja e biti naklonjenija Velikoj Britaniji nego Kenijatini politiki sljedbenici."15 Kada se o ovome razdoblju uope i govori u medijima (stoje rijetkost), standardna reenica glasi daje Velika Britanija, s obzirom na to kako je Amin ubrzo izgnao ugandske Azijce, jamano napravila "pogrjeku" kada je pruila potporu Aminovom dolasku na vlast. To nije tono, jer je britanska politika bila sve samo ne "pogrjeka". injenice govore da je Velika Britanija svjesno podravala i kovala tajne planove o dolasku Idija Amina na vlast radi dugotrajnih britanskih interesa da se rijei vlada poput Oboteove, koje su bile opasne po "elitu" i promicale "popularne mjere". Ova epizoda jest mikrokozmos ope britanske vanjske politike i samo oslikava jednu od najtemeljnijih strana te politike.

Amin je uinkovito obrnuo Oboteove planove za nacionalizaciju. "Mnoge su kompanije spaene od neugodne doze nacionalizacije time to je general Amin zgrabio vlast", napisao je poslije Eric le Tocq. U svibnju je novi reim dao izjavu o svojoj gospodarskoj politici, u kojoj su oduevljeno pozdravljena privatna ulaganja. U oekivanju te izjave britansko Ministarstvo vanjskih poslova napisalo je kako je ta politika "s radou doekana u britanskim kompanijama ovdje i trebat e protei mnogo vremena kako bi se obnovilo povjerenje u strana ulaganja u Ugan15 E. le Tocq pie H. Smedlevju, 4. oujka 1971., FCO31/1024. LJUDI ZA ODSTREL di". Novi je reim pokazivao "ohrabrujue stajalite na podruju gospodarstva i financija", izjavilo je, i dodao: "Oekujemo da e njegove mjere biti pragmatinije i da e njima manje upravljati pomalo krute doktrine Oboteovoga reima".16 Teror u Ugandi Sljedea pria o Aminovoj vladavini jest pria o represiji i teroru, o drugoj fazi koju je Velika Britanija takoer podravala. U veljai 1971. Amin je "svu mo Parlamenta i bivega predsjednika uzeo u svoje ruke", izjavio je britanski visoki povjerenik u Kampali. Najavio je da se izbori nee odrati sljedeih pet godina. Jedan dunosnik britanskoga Ministarstva vanjskih poslova napisao je kako "se sada poinje initi daje Uganda jedan oblik autoritarne vlade zamijenila drugim". Poetkom oujka dekretom je zabranjeno svako politiko djelovanje sljedee dvije godine, a ljude se "i dalje pritvaralo bez suenja". Dunosnici visokoga povjerenstva u Kampali procijenili su njihov broj na oko 1.000.17 Britanska reakcija bila je pouna. Jedan dunosnik Ministarstva vanjskih poslova napisao je: "Procjenjujem da bi moglo biti poeljno razdoblje vladavine bez ikakve politike, ako ta mogunost uope postoji". Ali, nastavlja taj dunosnik, "potpuni prestanak" politike na dvije godine bio je "nepotreban" i dodaje: "Priznajem da previe demokracije u dravi poput Ugande u sadanjemu trenutku moe biti pogubno, kao i prevelik stupanj autoritarnosti. Ono to se ini kao neto to e u bliskoj budunosti biti potrebno jest realistina ravnotea izmeu vrste i, doista, autoritarne vlade i odreenog stupnja demokratskog 16 E. le Tocq, 27. travnja 1971., isto; FCO, "Visit of Mr. Wakhweya", 7. travnja 1971., isto. 17 P. Redshavvpie R. Purcellu, 5. veljae 1971., FCO31/1024; R. Purcell pie R. Slateru, 22. veljae 1971., isto. Mark Curtis izraavanja. Vjerujem da Ugandi nije nuno potrebna demokratska vlada, ali je vano da ta vlada bude reprezentativna i pravedna, ali i vrsta."18 Sa svom vlau u Aminovim rukama i s britanskim dunosnicima koji su preporuivali "autoritarnu" vladu, ugandski se reim obratio Velikoj Britaniji za naoruanje. "Moemo isporuiti oklopna vozila. I zrakoplovi Strikemaster dobili su zeleno svjetlo. Moda Harriers", napisao je Eric le Tocq iz Ministarstva vanjskih poslova. Britanska politika, rekao je on, trebala bi se sastojati od toga da pokaemo

spremnost na isporuku naoruanja kako bismo sprijeili da se Uganani obrate nekome drugome, ali i da ih odvratimo od "preambiciozne kupnje, u vojnom, tehnikom ili financijskom smislu".19 Dana 21. travnja britanski "savjetnik za obranu" u Kampali sastao se s ugandskim ministrom obrane i poslije toga izvijestio da su "izgledi za prodaju naoruanja Ugandi i jasniji i svjetliji". Raspravljalo se o oklopnim vozilima tipa Saladin, Saracen i Fer-ret, zrakoplovima tipa Jaguar, helikopterima, radarima i jurinim pukama. Postignut je dogovor o isporuci milijun komada streljiva. Jedan dunosnik Ministarstva vanjskih poslova napisao je: "Drimo vanim..., kako bismo ouvali njegovu (Aminovu) dobru volju, ali i kako bismo pomogli u odravanju stabilnosti njegovoga reima, to je vie mogue olakati zahtjeve za isporukom opreme koji stiu iz te zemlje." Drugi je dunosnik pisao o tome kako je "politiki poeljno pruati potporu generalu Aminu".20 Do sredine svibnja visoko povjerenstvo zabiljeilo je stalna uhienja koja su rezultirala brojkom od oko 1.000 zatvorenika u LJUDI ZA ODSTREL jednome zatvoru u Kampali. Ukazom izdanim toga mjeseca Amin je zapovjedio da se ljude moe drati u pritvoru neodreeno vrijeme ako ministri vjeruju da su oni bili upleteni u subverzivne djelatnosti. Visoko je povjerenstvo dobilo i "nekoliko izvjea" 0 incidentima u kojima su britanski dravljani "doli u sukob s vojskom". U jednom od njih govori se o tome kako je jedan izgnani vii dravni dunosnik ozbiljno pretuen, a njegov ugandski zamjenik nasmrt izudaran "zato to se mislilo da su ljudi koji rade za njega bili unovaeni za Obotea".21 Poetkom srpnja Amin je najavio kako sredinom mjeseca eli posjetiti Veliku Britaniju kako bi razgovarao o britanskoj obuci ugandske vojske i zajednikim vojnim vjebama. Britanska je Vlada brzo organizirala taj, zapravo, dravniki posjet. Nakon to je odlueno organizirati ruak za Amina, osobni savjetnik premijera Edwarda Heatha Peter Moon napisao je da bi "premijer elio da posjet bude na visokoj razini tako da predsjednik Amin dobije osjeaj da ga se potuje". Ruku su trebali nazoiti "vii vojni predstavnici i britanski poslovni ljudi koji imaju interese u Ugandi". Podrazumijevalo se da je "primarna svrha posjeta generala Amina razgovor o vojnim pitanjima". Amin se sastao, izmeu ostalih, i s kraljicom, premijerom i ministrom obrane.22 U kratkom izvjeu Ministarstva vanjskih poslova stoji: "General Amin napustio je Oboteovu radikalnu panafriku politiku 1 zamijenio je umjerenijom i prozapadnom politikom". Nova vlada, pie dunosnik visokoga povjerenstva, "nije idealna, ali je onoliko dobra koliko se to moe oekivati prema afrikim standardima".23 18 R. Bvatt pie R. Purcellu, 2. oujka 1971., FCO31/1019; R. Purcell pie P. Redshawu, 30. oujka 1971., FCO31/1017. 19 E. leTocqpieH. Smedlevju, 18. veljae 1971., FCO31/1056.

20 B. Brandbrookpie Ministarstvu obrane, 26. travnja 1971., FCO31/1056; J. Wilson pie D. Havvkinsu, 5. travnja 1971., isto; E. le Tocq pie H. Smedlevju, 1. travnja 1971., isto. 1 21 P. Redshavvpie E. Counsellu, 14. svibnja 1971., FCO31/1019; R. Bvatt pie E. Counsellu, 18. svibnja 1971., FCO31/1017. 22 P. Moon pie N. Barringtonu, 6. srpnja 1971., FCO31/1072; J. Graham pie P. Moonu, 2. srpnja 1971., isto. 23 Kratko izvjee FCO-a, "General Amin's visit", srpanj 1971., FCO31/ 1073; C. Booth pie D. Brinsonu, 6. srpnja 1971., FCO26/747. Mark Curtis Na tim sastancima ministar vanjskih poslova Douglas-Home rekao je Aminu da emo "mi pomoi koliko bude u naoj moi", vojnom i gospodarskom pomoi i u obuavanju vojnih snaga, iako e isporuka zrakoplova tipa Harrier biti preskupa za Ugandu. Potpisan je ugovor vrijedan 2 milijuna funta za isporuku 26 oklopnih transportera tipa Saladin i 6 oklopnih transportera tipa Saracen. List Daily Telegraph, u pismu urednika, napisao je da je general Amin: "vjeran prijatelj Velike Britanije... Njegov sadanji zahtjev za kupnjom opreme za obnovu ugandske obrane zasluuje povoljno razmatranje sa svake toke gledita."24 Ti sporazumi s ugandskom vojskom iz srpnja potpisani su dok su Aminove vojne snage u Ugandi masakrirale na stotine vojnika. "Ubijanja su se dogaala u mnogim vojnim logorima diljem Ugande", napisao je jedan dunosnik britanskoga Ministarstva vanjskih poslova sljedeega mjeseca. "Ubijeno je mnogo asnika i civila, posebice onih iz plemena Aoli i Langi (povezanih s dr. Oboteom)".25 Tri dana poslije ovoga zapisa, 16. kolovoza, jedan drugi dunosnik Ministarstva vanjskih poslova napisao je: "Sa stajalita britanskih interesa, reim generala Amina do sada nam je dobro sluio. On je iznimno prijateljski raspoloen prema Velikoj Britaniji... a njegovim je vojnim udarom uklonjen jedan od naih najeih afrikih kritiara. Ve smo uinili mnogo toga kako bismo pomogli u uspostavi i priznavanju njegovoga reima, a sada inimo sve to je u naoj moi kako bismo mu pomogli prevladati sadanje potekoe."26 24 Zapis razgovora izmeu ministra vanjskih poslova i predsjednika Ugande, 13. srpnja 1971., FCO31/1073; "Commonsense Uganda", Daily Telegraph, 15. srpnja 1971. 25 E. leTocq pie Renvvicku, 13. kolovoza 1971., FCO31/1017. 26 G. Duggan pie E. le Tocqu, 16. kolovoza 1971., FCO31/1017. LJUDI ZA ODSTREL Amin je u kolovozu najavio osnivanje vojne hunte. Istoga mjeseca Velika Britanija mu je ponudila kredit od 10 milijuna funta s rokom otplate od tri godine. Visoki povjerenik Slater rekao je: "Unato nekim oitim nedostatcima, on je i dalje neto dobitak sa stajalita Velike Britanije". Slater je priznao da su pripadnici plemena

Aoli i Langi "prognani ili su poubijani ili su zatvoreni", govorei kako je to "prilino mrana pozadina svijetloga poglavlja u englesko-ugandskim odnosima". "Siguran sam da nam je on (Amin) iskreno zahvalan na svemu to smo uinili i na svemu to smo ponudili uiniti", poput brzog priznanja, obuavanja vojske te policije i financijskoga zajma. Slater je dodao: "Dokle god on ostane na vlasti, moi emo obuzdati reakcije u Ugandi na kontroverznu britansku politiku u Africi, a ojaat e i utjecaj umjerenih u OAJ-u (Organizaciji afrikoga jedinstva). Stoga je i dalje u interesu Velike Britanije da se njegov reim konsolidira".27 Takva je potpora dana unato "bojaznima dunosnika o smjeru kojim Uganda ide". To je obuhvaalo i "neprestani financijski nered, razgovore o skupoj vojnoj opremi", "opasno nepostojanje civilnih zakona i reda" te "bratoubilake sukobe u vojsci, koji prijete ukupnim temeljima njegove vladavine".28 Bili su to samo poetci konanoga priznanja da je Aminov reim do te mjere nekompetentan i korumpiran da je postao optereenjem. Ali, do te toke britanska politika jo uvijek nije bila dola. U studenome je britansko Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo kako je sva mo i dalje vrsto u Aminovim rukama" i kako je on vjerojatno toliko nemilosrdan da nee trpjeti nikakvu oporbu". Predvialo je daljnje "represivne mjere", kojima e se samo "poveavati neutvreni broj nestalih i onih koje se dri u pritvoru bez suenja". Takoer je izjavilo kako postoje svi "iz27 R. Slater pie A. Douglas-Homeu, "The first six months of General Amin's government", 6. kolovoza 1971., FCO31/1017. 28 G. Duggan pie E. le Tocqu, 16. kolovoza 1971., FCO31/1017. Mark Curtis LJUDI ZA ODSTREL gledi za neprestan polagani pomak prema bankrotu i postupno pojavljivanje vrlo dvojbenih aspekata vojne diktature".29 Dunosnici su postajali sve oprezniji i glede injenice da se Velika Britanija u javnosti identificira s Aminom. "Javna i vidljiva umijeanost Velike Britanije u taj reim", u obliku timova za obuku ugandske vojske i policije znaila je da "nam je na lea natovarena kritika usmjerena prema Aminovom reimu".30 Poslije godinu dana vladanja toga reima, u sijenju 1972., ugandski ministar obrane Obot-Ofumbi posjetio je Veliku Britaniju kako bi kupio naoruanje i tada mu je pokazana "iroka lepeza vojne opreme" te su mu dana jamstvo "naoj spremnosti na pomo". "Glavna zapreka, koliko smo mi mogli vidjeti, bila je vezana za davanje sredstava", rekli su mu britanski dunosnici. ini se da trajni problem krenja ljudskih prava u Ugandi nikada nije ni spomenut. Procijenjena prodaja naoruanja u tome je trenutku ukljuivala i radarski sustav za protuzrakoplovnu obranu te brze patrolne brodove i protutenkovske projektile u vrijednosti od 10 do 20 milijuna funta. Sljedeega je mjeseca zapovjednik tima britanske vojske posjetio Ugandu radi obuke ugandske vojske i policije.31 Ve u veljai 1972. visoki povjerenik Slater mogao je Ministarstvu vanjskih poslova

rei kako nema "nikakvih neposrednih bilateralnih problema o kojima bi razgovarao" s Aminom. Nekoliko stotina ubojstava, zabrana svakog politikoga djelovanja i muenje prognanih dravnih dunosnika oigledno nisu bili vrijedni raspravljanja. "Ako Vam ita posebno padne na pamet, molim Vas da me obavijestite", dodao je on.32 Jedno jest palo na pamet Edwardu Heathu, a to je slanje izaslanika Aminu u nadi da bi to moglo "dovesti do dogovora 29FCO, "General Amin's prospects", studeni 1971., FCO31/1018. 30 G. Duggan pie E. Counsellu, 10. studenoga 1971., FCO31/1018. 31 P. Grattan pie lordu Bridgesu, 6. oujka 1972., PREM15/1257; R. An-derson pie S. Davvbarnu, 1. veljae 1972., isto. 32 R. Slater pie S. Davvbarnu, 8. veljae 1972., FCO31/1324. meu nama u svezi s nainom na koji Vaa vlada moe najbolje prevladati potekoe s kojima se trenutano suoava". Britanski izaslanik, lord Aldington, pokuao je savjetovati Amina o gospodarskim pitanjima i o nabavci naoruanja "te osigurati te narudbe za Ujedinjeno Kraljevstvo". Na sastanku iz oujka Aldington je predloio da se poalje tim britanskoga Ministarstva obrane na razgovor o izvozu naoruanja iz Velike Britanije, na to je Amin "izrazio potpun pristanak", izjavio je on. Aldington je takoer preporuio da Velika Britanija poalje tim za obuavanje vojske, to je ve prije bilo dogovoreno.33 Aldington se sastao s Aminom 24. oujka. etiri dana prije toga Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da Richard Slater "...potvruje kako je samo tijekom sijenja hladnokrvno ubijeno oko 400 zatvorenika u Mutukuli, nakon to su izvedeni pred neku vrstu improviziranoga suda. Gospodin Slater misli da je Amin morao znati to se dogaa, ali da je tome dao svoj pristanak... Mogue je da je 27. veljae ubijen nepoznat broj ljudi u Sorotiju, kao rezultat... okrutnosti vojske i policije." U tome istome zapisu stoji kako bi Velika Britanija trebala i dalje pomagati toj zemlji da se "izvue iz kaosa u kojemu se nalazi", gospodarskom pomoi i misijama za obuku.34 Osvrui se na 400 ubijenih, jedan drugi dunosnik britanskoga Ministarstva vanjskih poslova rekao je kako je mogue da e Amin "morati pribjei neugodnijim oitovanjima svoje moi kako bi zadrao vlast, a to znai i vei broj nestalih i ubijenih". "Mogue je da e on sve vie postajati vrlo sumnjivim prijateljem". Taj je dunosnik napisao i ovo: "Okrutan je to posao i ini se da e neizbjeno privui meunarodnu pozornost. Mogue je da e nam biti postavljena kojekakva neugodna pitanja u Parlamentu... Mi smo u bliskim vezama s 33 E. Heath pie Idiju Aminu, 23. oujka 1972., PREM15/1257; Prilog pismu lorda Aldingtona od 5. travnja 1972., isto. 34 S. Davvbarn pie gospodinu Le Quesneu, 20. oujka 1972., FCO31/1327. Mark Curtis Aminom i to je poznato pa bi dio te omraenosti mogao okrznuti i nas. Ako bude

ikakvih daljnjih izvjea i ako dobijemo bujicu neugodnih pitanja, posebice ako se ona budu odnosila na pomo koju pruamo Aminu, mogue je da emo drati nunim zatraiti od visokoga povjerenika da od Amina zahtijeva nekakvo objanjenje."35 Tako e poslije masovnih ubojstava i jasno objavljenih ukaza 0 represiji britanska Vlada jednostavno zatraiti od Amina "nekakvo objanjenje", koje je potrebno samo zbog moguih "neugodnih pitanja u Parlamentu". Spisi pokazuju kako su ve tijekom prvih mjeseci 1972. postojale stalne prie o ubijanjima koje provodi vojska. To je bilo poslije isporuke prvih osam oklopnih vozila tipa Saladin, koji su idealni za takvu represiju. U svibnju su ministri odobrili izvoz jo 20 oklopnih vozila tipa Ferret. Takoer u svibnju, policija je odvela bivega lana Parlamenta i istaknutog odvjetnika Anila Clerka iz njegovaog doma u Ugandi i za nj se tjednima nije znalo. Sluaj Clerk bio je temom 1 nekih medijskih izvjea u Velikoj Britaniji, a u to je vrijeme surovost Aminovoga reima postala javno poznata stvar. U tome trenutku ministar vanjskih poslova Douglas-Home preporuio je da se ugandskoj Vladi poalje "snana poruka" kako bi sluaj Clerk mogao dovesti do pogoranja njihovih odnosa.36 Ali, Clerkov je nestanak izazvao vrlo neobinu poruku visokoga povjerenika Slatera: "Dakle, sada znamo s kim imamo posla. S jedne strane, to je vrlo armantan ovjek, s nevjerojatnom energijom, zabrinut za dobrobit svoga naroda, prijateljski raspoloen prema Velikoj Britaniji. S druge strane, to je tiranin, osvetoljubiv, nemilosrdan, promjenjivih raspoloenja i tvrdoglav poput djeteta, esto posve nepristupaan zdravorazumskome razmiljanju, patoloki su35 G. Duggan pie FCO-u, 6. oujka 1972., FCO31/1327; G. Duggan pie E. Counsellu, 14. veljae 1972., isto. 36 A. Douglas-Home pie Kampali, 16. svibnja 1972., FCO31/1328. LJUDI ZA ODSTREL mnjiav, laac i licemjer. Sve u svemu, vie Hyde nego Jekvll, a zasigurno ne ovjek kojega bismo izabrali za bilo kakve odnose. Ali, nastavlja Slater, ".. .mi nemamo izbora... Ne moemo mu rei da prestane ubijati ljude", a ja sam "zabrinut za biznis, kao i obino". Slater kae kako Velika Britanija ne moe znatno utjecati na Amina uskraivanjem nekih vrsta potpore te da bi svaki potez protiv njega "bio krcat posljedicama po nau zajednicu (tj. tisuu vlasnika britanskih putovnica u Ugandi), za to smo mi trenutano slabo pripremljeni".37 Dunosnik Ministarstva vanjskih poslova Simon Davvbarn poslije je rekao kako su postojala izvjea o tome da je "Amin osobno odgovoran" za Clerkovu smrt, ali da "moramo nastaviti poslovati s Aminom", budui da "imamo previe talaca u Ugandi", opet mislei na vlasnike britanskih putovnica.38 Prekid

Tek u lipnju 1972., prema spisima, britanski su dunosnici poeli razmatrati uskraivanje potpore Aminovom reimu. Ministarstvo vanjskih poslova preporuilo je premijerovom osobnom savjetniku lordu Bridgesu da bi trebao prekinuti slanje tima za vojnu obuku. Razlog tome bile su neke "divlje i neodgovorne" izjave koje je Amin nedugo prije toga dao u javnosti, kao to su pozivanje na "vojnu akciju" protiv "imperijalista" i zajednike vjebe afrikih i sovjetskih pomorskih snaga. inilo se da on ima "sve nesigurniju" vlast nad dravom, a pogorala se i stega u vojsci. "Civilno se stanovnitvo sada boji vojske", izjavilo je britansko Ministarstvo vanjskih poslova. Trebalo bi odgoditi slanje tima za vojnu obuku, budui da se, "u protivnome, izlaemo 1R. Slater pie S. Davvbarnu, 30. svibnja 1972., FCO31/1328. 3 S. Davvbarn pie H. Smedlevju, 21. lipnja 1972., FCO31/1328. Mark Curtis kritici tiska i Parlamenta, kojoj se nee biti lako suprotstaviti". Heath je pristao odgoditi slanje toga tima poetkom lipnja.39 Dana 5. kolovoza Amin je britanskome visokom povjereniku priopio svoju namjeru progona 80.000 Azijaca, inae vlasnika britanskih putovnica, iz Ugande, dajui im tri mjeseca da napuste zemlju i optuujui ih za istiskivanje Afrikanaca iz poslovanja i za nezakonit izvoz kapitala. Heath je pisao Aminu i nagovarao ga da promijeni tu najavu, rekavi: "Britanska je Vlada prela sve granice pokuavajui stvoriti prijateljske odnose s Vama i suraivati s Ugandom otkako je Vaa vlada preuzela vlast. Uvijek smo Vam eljeli, a to i sada elimo, pomoi u svim gospodarskim i sigurnosnim problemima s kojima se Vaa zemlja suoava. Nadao sam se da bi nai osobni odnosi mogli biti bliskiji."40 Sve do samoga kraja britanski su ministri pokuavali ponizno postupati s ovim diktatorom. ak i tada, spisi pokazuju kako su dunosnici eljeli zadrati britanski tim za vojnu obuku u Ugandi: "Mislili smo da taj tim obavlja koristan posao i nismo eljeli nikakvo produbljivanje trenutanih razlika izmeu naih dviju vlada", objasnilo je Ministarstvo vanjskih poslova.41 Zapravo je sam Amin prognao taj tim u rujnu, u isto vrijeme kada su britanski dunosnici govorili o prekidu diplomatskih odnosa. Velika je Britanija opozvala izvozne dozvole za 28 oklopnih vozila ija je prodaja Ugandi ve bila odobrena, a osam ih ve je bilo isporueno. Postoji jo jedan aspekt englesko-ugandskih odnosa iz toga razdoblja koji treba opisati. Neposredno poslije svoga svrgnua Obote je jasno dao do znanja svoju namjeru povratka i ponovne uspostave svoje vlade. Poetkom veljae 1971. britanski su dunosnici dobivali izvjeao kretanjima vojske Tanzanije u blizini 39 P. Grattan pie lordu Bridgesu, 2. lipnja 1972., PREM15/1257. 40 E. Heath pie Idiju Aminu, 8. veljae 1972., PREM15/1258. 41 FCO pie Kampali, 9. rujna 1972., FCO46/936. LJUDI ZA ODSTREL granice s Ugandom, koja su ukazivala na mogunost napada sa svrhom ponovne uspostave Oboteove vlasti. Ta vojna kretanja naglo su opozvana uveer 4. veljae.

Visoki britanski povjerenik u Tanzaniji Sir Horace Phillips napisao je: "Ne mogu biti siguran u razlog" obustave tih vojnih kretanja, "ali drim da nije rije o sluaju to se to dogodilo odmah nakon to sam obavijestio" predsjednika Tanzanije Njere-rea o tome kako "je vrlo vjerojatno da e Velika Britanija priznati (Aminov reim) u kratkom vremenu". Velika je Britanija i slubeno priznala novu vladu sutradan, 5. veljae. Taj je in znaio da bi ono to bi za Njererea bila "akcija protiv pobunjenikoga reima u znak potpore zakonitome predsjedniku iznenada poprimilo karakter pokuaja svrgnua meunarodno priznate vlade". "Mogue je", zakljuuje Phillips, "da je upravo to bilo uinkovito sredstvo odvraanja".42 Velika je Britanija odbila i drugu priliku da pomogne vratiti Obotea na vlast, u lipnju 1972. Tada su do britanskih dunosnika doprle glasine o tome kako je Obote u kontaktu s disidentskim asnicima ugandske vojske koji su planirali vojni udar na Ami-na. Poruka koju su dobili britanski dunosnici glasila je kako e Obote obeati da u budunosti nee donositi mjere nacionalizacije koje je prije poduzimao te je elio znati hoe li Velika Britanija podrati njegov uzvratni dravni udar. I Richard Slater u Kampali i Ministarstvo vanjskih poslova u Londonu dogovorili su se da na to nee odgovoriti. Slater je rekao da "po mome miljenju Obote nije nikada bio niti e ikada biti prijatelj Velike Britanije" te da predmet njihova spora nije bila samo nacionalizacija. Spomenuli su i zabrinutost oko toga hoe li taj udar uspjeti te je li namjera toga plana bila "kompromitirati nae odnose s Aminom" - oito je da su prijateljski odnosi jo uvijek bili od primarne vanosti.43 42 H. Phillips pie FCO-u, 8. veljae 1971., FCO31/1032. 43 Campbell pie FCO-u, 8. lipnja 1972., FCO31/1328; R. Slater pie S. Davvbamu, 13. lipnja 1972., isto. Mark Curtis Aminov je reim i dalje provodio izgon pripadnika azijske zajednice iz Ugande. Njih 27.000 zrakoplovima je prebaeno u Veliku Britaniju. Ta kampanja terora proirila se s onih odanih Oboteu i s vojske na cijelu zemlju, ubijajui predstavnike raznih crkava, odvjetnike, ministre i mnoge druge, a ubijeno je izmeu 300.000 i 500.000 ljudi. Razne unutarnje sigurnosne organizacije toga reima, tonije, Dravni istrani zavod, bile su odgovorne za uasna muenja i pogubljenja. Taj je reim zaustavljen tek 1979., kada je vojska Tanzanije, uz potporu prognanika iz Ugande, odgovorila na ugandski napad protunapadom i, naposljetku, Aminovim svrgnuem. Poslije toga je Amin pobjegao u egzil u Saudijsku Arabiju. Ondje su mu osigurali i velikodune prihode sve do njegove smrti, za njega, za njegovih 25tero djece i 6 ena. U Parlamentu je 1998. britanskoj Vladi postavljeno pitanje bi li od Vlade Saudijske Arabije traila da izagna Amina sa svojega teritorija. "Ne planiramo ulagati takve prigovore", glasio je odgovor ministra vanjskih poslova Dereka Fatchetta. Mora biti da je britanska Vlada bila previe zaokupljena prodajom naoruanja svojim klijentima u Saudijskoj Arabiji da bi brinula o pozivanju masovnoga ubojice na odgovornost.44

4 Donji dom, Hansard, 8. prosinca 1998., stupac 169. etrnaesto poglavlje ILE: U OBRANI DIKTATORA U listopadu 1998. bivi ileanski diktator Augusto Pinochet uhien je tijekom posjeta Londonu. Zatim je zapoeta pravna borba za njegovo izruenje panjolskoj, gdje gaje ekala optunica za muenje tijekom njegove vojne diktature od 1973. do 1990. Britanski su sudovi naposljetku presudili da on nije zdravstveno sposoban izdrati suenje pa je u svibnju 2000. pobjegao natrag u Santiago. Taj je dogaaj doekan s oduevljenjem u veini vodeih medija kao vaan meunarodni presedan - diktatori vie ne mogu slobodno etati svijetom i dri ih se odgovornima prema meunarodnome pravu. No, taj je primjer ipak pokazivao upravo suprotno - diktatori koje Zapad titi i dalje e uspijevati izbjei pravdi. Tadanji ministar unutarnjih poslova Jack Straw izjavio je da je to pitanje za sud, a ne politika odluka. Pinochetovo navodno slabo zdravstveno stanje odve je spremno prihvatila Blairova vlada, koja je odbila zahtijevati nove medicinske pretrage. Mogue je daje stupanj Pinochetove bolesti bila ista izmiljotina. Koristio se invalidskim kolicima kada se pojavljivao pred sudom u Velikoj Britaniji, ali je, nekim udom, prohodao plonikom po povratku u Santiago. Tisak je takoer izvjeivao o tome kako je mogue da su britanska i ileanska Vlada postigle dogovor o tome kako bi Pinocheta bilo najbolje pustiti na slobodu, iz humanitarnih razloga.' 1 Jamie Wilson, ,,How the general escaped trial", Guardian, 12. sijenja 2000. Mark Curtis U listopadu 1998. britanska je Vlada priznala daje Pinochet posjetio Veliku Britaniju pet puta tijekom prethodnih pet godina. Za posjeta tijekom kojega je uhien u zranoj mu je luci dan status vrlo vane osobe. Navodno je britanska Vlada bila pod velikim pritiskom Sjedinjenih Amerikih Drava da ne pomae u njegovome izruenju. Njegov najvei promotor u Velikoj Britaniji, Margaret Thatcher, pokrenula je kampanju u njegovu obranu i popila je aj s generalom odmah poslije njegovoga uhienja. Rekla mu je da "smo mi itekako svjesni da ste upravo Vi donijeli demokraciju u ile".2 Tri godine nakon to je Pinochet pobjegao ruci pravde tadanji ministar vanjskih poslova Jack Straw odbio je peticiju za zabranu ulaska u Veliku Britaniju brodu ileanske ratne mornarice Esmeralda koji je za Pinochetovoga reima sluio kao centar za muenje. Jedna od stotina njegovih rtava, britanski sveenik po imenu Michael Woodward, muen je do smrti nakon to je uhien pet dana poslije dravnoga udara, 1973. Prosvjedi Wo-odwardove sestre i skupina za zatitu ljudskih prava nisu bili dostatni da Straw neto uini. Tisak je takoer izvjeivao o tome kako je Vlada "zaokupljena sklapanjem unosne prodaje naoruanja s ileanskom ratnom mornaricom", dok je "Esmeraldi i njezinoj posadi prireena slubena dobrodolica engleske Kraljevske ratne mornarice".3 To je posljednji nastavak cijeloga romana britanske potpore Pinochetu, sve od 1973. O ulozi SAD-a u tome vojnom udaru ve se dulje vrijeme poneto zna.

Posebice CIA-ini dokumenti obznanjeni 2000. potvruju neuobiajenu irinu amerikih tajnih akcija i prljavih operacija u ruenju nepoeljne Vlade i u postavljanju nove. 2 Donji dom, Hansard, 22. listopada 1998., stupac 1206.; Amelia Gentleman, "Thatcher takes elevenses with old ally", Guardian, 27. oujka 1999. 3 Giles Tremlett, "Pinochet's torture ship heads into storm", Guardian, 6. lipnja 2003. LJUDI ZA ODSTREL Ali, britanski dokumenti o tim dogaajima iz 1973. obznanjeni su tek 1. sijenja 2004. godine.4 Pinochetov dravni udar U rujnu 1973. demokratski izabrana ileanska Vlada pod predsjednikom Salvadorom Allendeom svrgnuta je okrutnim dravnim udarom koji je organizirala ileanska vojska, uz potporu CIA-e. General Pinochet ubrzo se pojavio kao voa vojne hunte, koja je smjesta pokrenula masovnu represiju nad pobornicima prethodne vlade i drugim osumnjienim osobama iz oporbe. Zabranjeno je svako politiko djelovanje. Najmanje je 3.000 ljudi ubijeno, veina njih je pogubljena, umrla uslijed muenja ili "nestala". Allende je bio izabran s 36% glasova u rujnu 1970. i imenovan predsjednikom Vlade Narodnog jedinstva (Popular Unitv), uz pristanak Kranske demokratske stranke. U svojemu govoru povodom pobjede u studenome Allende je iznio program temeljnih gospodarskih promjena, predlaui ukidanje monopola "koji vlast nad gospodarstvom stavlja u ruke par desetaka obitelji", ukidanje poreznoga sustava koji titi bogate, ukidanje "velikih posjeda koji tisue seljaka osuuju na kmetstvo" i "dokidanje stranoga vlasnitva nad naom industrijom". "Put prema socijalizmu vodi preko demokracije, pluralizma i slobode", izjavio je Allende.5 4 List Guardian posvetio je dvije stranice objavljivanju Vladinih dokumenata 1. sijenja 2004., obuhvaajui veinom ministre koji su bili prisiljeni dati ostavke zbog seksualnih skandala te nestaicu goriva 1973. zbog arapsko-izraelsko-ga rata. Pria o podrci Velike Britanije svrgavanju demokracije bila je jedna od ignoriranih, premda je Allendeova slika bila otisnuta uz spominjanje vojnoga pua. 5 Citira Hugh O'Shaughnessv, Pinochet: Politics of torture, LAB, 2000., str. 38. Mark Curtis Njegova strategija bila je restrukturiranje drutva utemeljena na trima razliitim vrstama vlasnitva (dravno vlasnitvo, mjeovito vlasnitvo i privatno vlasnitvo), brzim proirenjem dravnoga nadzora nad veim dijelom gospodarstva. To je podrazumijevalo i dravno preuzimanje vlasnitva nad stranim i domaim privatnim interesima, bilo izravnom nacionalizacijom bilo dravnim ulaganjima. Ta je politika poboljala poloaj siromanih, posebice na samome poetku Allendeovoga mandata, poveanjem minimalnih plaa i posebnim bonusima koji su isplaivani slabo plaenim radnicima. To je Vladi donijelo jo veu popularnost pa je na izborima za Kongres, odranim iste godine kada je organiziran i dravni udar, 1973., koalicija Narodnog jedinstva dobila ak 44% glasova.

Vlada Sjedinjenih Amerikih Drava i CIA pokuavale su sprijeiti Allendeov dolazak na vlast, a poslije toga su otpoele politiku njegovoga svrgavanja. Objelodanjeno CIA-ino izvjee otkriva kako su SAD tijekom 6O-tih i 7O-tih godina prologa stoljea ulagale "neprestane propagandne napore, kao i financijsku pomo najveim medijima, protiv Allendea", dok su "politikim projektima podravale birane stranke prije i poslije izbora iz 1964. te poslije Allendeovoga izbora iz 1970." Tijekom 60-tih godina prologa stoljea takve su akcije obuhvaale i financijsku pomo Kransko-demokratskoj stranci i drugim strankama, dijeljenje postera te letaka i financijsku pomo kandidatima izabranim na izborima za ileanski Kongres. Do izbora iz 1964., na kojima je pobijedio kandidat kojega su favorizirale Sjedinjene Amerike Drave, Eduardo Frei iz Kranske demokratske stranke, CIA je ve dala 3 milijuna dolara kako bi sprijeila Allendeovu pobjedu". Uoi izbora iz 1970. CIA je poela provoditi "operacije kvarenja" kako bi sprijeila Allendeovu pobjedu, a predsjednik Nixon ovlastio je CIA-u da "pokua potaknuti dravni udar kojim bi se sprijeio Allendeov dolazak na vlast". Nekoliko dana nakon to LJUDI ZA ODSTREL je Allende izabran CIA-a je dobila ovlasti uspostaviti izravne kontakte sa asnicima ileanske vojske radi "procjene mogunosti poticanja vojnoga udara ako se donese takva odluka". Naoruanje, ukljuujui i mitraljeze i streljivo, isporueno je jednoj od skupina koja je pripremala zavjeru o vojnom udaru. Odobreno je deset milijuna dolara kako bi se "sprijeio Allendeov dolazak na vlast ili kako bi ga se svrgnulo s vlasti".6 Kada je Allende ipak preuzeo vlast, CIA je plaala milijune dolara "kako bi ojaala oporbene politike stranke" te "pruala pomo militantnim desniarskim skupinama u potkopavanju predsjednika i stvaranju napete situacije". CIA-in se novac koristio i za "proslijeivanje propagandnih informacija za objavljivanje u medijima po cijelome svijetu" i za promicanje protivljenja javnosti Allendeu u vodeim ileanskim novinama. Daljnje inicijative za CIA-ine tajne akcije pokrenute su 1971. i 1972., a osnovni cilj bio im je odravati Allendeove suparnike aktivnima pruanjem potpore oporbenim strankama. Odobrena su i nastojanja da se "ileanske tvrtke ohrabre na provedbu programa gospodarske dezorganizacije". Ameriki veleposlanik Edvvard Korry objasnio je da je njihova strategija bila: "uiniti sve to je u naoj moi kako bismo ile i ileance osudili na krajnju oskudicu i siromatvo, to je politika osmiljena za dulji rok kako bi se ubrzale loe osobine komunistikoga drutva u ileu."7 Nakon to je Pinochet preuzeo vlast, CIA je izjavila kako ona "nastavlja sa svim propagandnim projektima koji su u tijeku, kao i s pruanjem potpore onim medijima koji su se obvezali na stvaranje pozitivnoga imida vojne hunte".8 6 Dokument CIA-e, "CIA activities in Chile", objavljen u rujnu 2000., vidi National Securitv Archive, "CIA acknowledges ties to Pinochet's repression", 19. rujna 2000., www.gwu.edu/nsarchiv.

7 Citira Chomskv, Year 501, str. 36. 8 CIA, "CIA activities in Chile". Mark Curtis LJUDI ZA ODSTREL Zajedniki odbor za obavjetajne slube britanskoga Parlamenta priznao je kako je "AUendeova vlada usmjeravala svoja gospodarska nastojanja u prvome redu na preraspodjelu prihoda", tj. na zadravanje niskih cijena i na poveanje plaa. Ta je strategija prepoznata kao pokuaj "ispravljanja onoga to oni dre gospodarskim i socijalnim nepravdama" (kao i stranu dominaciju nad odreenim gospodarskim granama). Allende je bio poznat po tome to se "obvezao dokazati da se socijalizam moe uvesti u ile na miran i demokratski nain".9 Najvei AUendeov grijeh bila je nacionalizacija. U srpnju 1971. industrija bakra, koja je donosila 70% prihoda od izvoza, potpuno je nacionalizirana, a rudnike bakra, koji su bili u amerikome vlasnitvu, potpuno je preuzela Vlada, uz jednoglasan pristanak Kongresa. Sjedinjene Amerike Drave otro su reagirale i obustavile sve kredite i pomo Vladi te su na Svjetsku banku pravile pritisak da i ona to uini. Najvee amerike rudarske korporacije, Kennecott i Anaconda, pokrenule su sudske postupke protiv ileanske Vlade. Ameriki veleposlanik Davi rekao je svome britanskom kolegi Reginaldu Secondeu da Vlada Sjedinjenih Amerikih Drava ne strahuje: "samo zbog gubitka kompanija za bakar, nego i zbog toga to bi taj potez ileanske Vlade mogao biti presedan za nacionalizaciju i drugih velikih amerikih interesa u svim zemljama u razvoju."10 Nacionalizirano je i nekoliko banaka. Poetkom 1972. Vlada je najavila namjeru preuzimanja 91 kljune kompanije, koje su bile zaslune za oko polovicu ileanskoga izvoza. U kratkome izvjeu britanske Konzervativne stranke stoji kako je nacionalizacija imala posljedica i po britanske kompanije, "ali se tada openito dralo da je dogovorena odteta za svaku nacionalizaciju britanske imovine pravedna".n U poruci poslanoj samo osam dana prije dravnoga udara, britanski veleposlanik Seconde priznao je da se ile: "barem uhvatio u kotac sa svojim socijalnim problemima: mnogi ljudi u siromanijim dijelovima zajednice dobili su, kao rezultat nastojanja Vlade predsjednika Allendea, novi status i barem su, na poetku mandata te vlade, imali priliku okusiti bolji ivotni standard, iako ga je inflacija naprosto pojela." Seconde zakljuuje daje to "najvee postignue i po njemu se ile znatno razlikuje od veine ostalih latinskoamerikih drava".12 Samo tri mjeseca nakon to je Allende preuzeo vlast, Zajedniki odbor za obavjetajne slube donio je zakljuak kako je "posve jasno daje Washington prilino uznemiren zbog razvoja dogaaja u ileu". Jednako kao i nacionalizaciju amerikih poslovnih interesa, "SAD mora i izglede za umjereni uspjeh toga krajnje ljeviarskoga reima u ileu drati podjednako zabrinjavajuim, ako ni zbog ega drugoga, a ono zasigurno zbog uinaka koje bi to moglo imati na druge zemlje u

Latinskoj Americi". Zajedniki obavjetajni odbor izrazio je strah i iz britanske perspektive, govorei kako je vrlo vjerojatno da e tijek dogaaja u ileu imati "vane posljedice diljem Latinske Amerike, a moda i izvan nje". "Allendeovoj se pobjedi s veseljem klicalo kao prevladavajuoj radikalnoj, antiamerikoj pojavi u Latinskoj Americi", a to bi moglo dovesti i do stvaranja bloka "drava isto-miljenica, koji bi se sastojao od ilea, Bolivije i Perua, koje su 9 Zajedniki odbor za obavjetajne slube, "Chile: Economic prospects", 3. rujna 1971., CAB188/17; Zajedniki odbor za obavjetajne slube, "TheChilean Economv: Allende takes charge", 10. veljae 1971., CAB188/15. 10 R. Seconde, Zapis razgovora s amerikim veleposlanikom, 30. svibnja 1973., FCO7/2427. 11 Odjel za konzervativno istraivanje, analitika podloga amerikoga Ministarstva vanjskih poslova, "Chile-Areason why", 19. studenoga 1973., FCO7/ 2416. 12 R. Seconde pie FCO-u, "Chile: First impressions", 3. rujna 1973., FCO7/2412. Mark Curtis ve bile pokazale negativno stajalite prema stranim ulaganjima".13 Seconde i ostali britanski dunosnici takoer su sami sebe uvjeravali kako Allendeova politika tu zemlju vodi u gospodarsku propast i u politiki kaos. No, propustili su spomenuti daje to potpomognuto i kampanjom koju su Sjedinjene Amerike Drave pokrenule kako bi destabilizirale ile. Najvea bojazan Velike Britanije bila je opasnost po interese zapadnih kompanija. Seconde je naveo da jedna opcija za budunost ilea jest i vojni udar: "Ako poslije ovoga uslijedi reim pod kontrolom vojske", to e vjerojatno dovesti do pomoi Sjedinjenih Amerikih Drava. "Upravo u to zapadne kompanije polau sve nade."14 elje velikih kompanija i elje britanske i amerike Vlade ispunile su se. Dana 11. rujna ileanska je vojska u djelo provela ono to su britanski dunosnici opisivali kao "hladnokrvni" i "nemilosrdni" vojni udar. Vojska je raketirala Allendeovu palau, a predsjednik je, navodno, poinio samoubojstvo. Uhieno je na tisue ljudi, Kongres je rasputen i zabranjeno je svako djelovanje politikih stranaka i sindikata.15 Ljude su ubijali diljem zemlje, dok je hunta, kako stoji u kratkome izvjeu britanske Konzervativne stranke, sastavljenom dva mjeseca poslije vojnoga udara, "progonila bive voe ljevice kako bi, prema rijeima generala Leigha (lana hunte, generala ratnoga zrakoplovstva), 'iskorijenila marksistiki rak iz te zemlje'".16 Taj je vojni udar naiao na osudu u cijelome svijetu, kao nezakonito, nasilno i represivno svrgnue progresivne i demokra13 Zajedniki odbor za obavjetajne slube, "The Chilean economv: AUende takes charge", 10. veljae 1971., CAB188/15. 14 R. Seconde pie FCO-u, "Chile: First impressions", 3. rujna 1973., FCO7/ 2412. 15 R. Seconde pie FCO-u, 14. rujna 1973., FCO7/2411; R. Seconde pie A.

Douglas-Homeu, 1. listopada 1973., FCO7/2414. 16 Odjel za konzervativna istraivanja. LJUDI ZA ODSTREL tski izabrane vlade. Izazvao je veliko zgraanje javnosti, i u Velikoj Britaniji, posebice stoga to vlada premijera Heatha nije inila gotovo nita kako bi ga osudila. Da je britanska javnost znala to je britanska Vlada radila u tajnosti, njezino bi zgraanje bilo znatno vee. Britanski interesi Spisi jasno pokazuju da su britanski planeri u Santiagu i u Londonu s oduevljenjem pozdravili taj vojni udar i smjesta stali uspostavljati dobre odnose s vojnim vlastodrcima, a ak su i tajno kovali planove, zajedno s ileanskom huntom, kako bi zavarali britansku javnost. Britanski su dunosnici bili potpuno svjesni razmjera tih zlodjela. Tri dana poslije vojnoga udara veleposlanik Seconde izvijestio je Ministarstvo vanjskih poslova kako je "vrlo vjerojatno da se broj rtava ve kree oko nekoliko tisua, ovo je zasigurno bilo sve prije negoli vojni udar bez krvi". est dana poslije toga napisao je da "sve vie krue prie o pretjerivanju vojske i o golemom broju rtava. Razmjeri ovoga krvoprolia okirali su narod".17 Ali ini se da nisu okirali Secondea ni njegovo osoblje u Santiagu. On je rekao da "jo uvijek imamo mnogo toga na kocki u gospodarskim odnosima sa ileom kako bismo nastojali postii dobre odnose s ovom vladom". Ali, "ne bi bilo ni u ijem interesu kada bismo se odve identificirali s onima koji su odgovorni za taj udar", to jest, dobri odnosi trebali bi se drati u tajnosti.18 17 R. Seconde pie FCO-u, 14. rujna 1973., FCO7/2411; R. Seconde pie H. Hankevju, 14. rujna 1973., FCO7/2413. 18 A. Douglas-Home pie razliitim veleposlanstvima, 13. rujna 1973., FCO7/ 2411. Mark Curtis Nakon to je Londonu dojavio da se broj rtava kree oko nekoliko tisua, Seconde je Ministarstvu vanjskih poslova rekao da "bez obzira na incidente vojske tijekom vojnoga udara", Al-lendeova je vlada tu zemlju vodila u "gospodarsku propast". I da bi Velika Britanija trebala pozdraviti nove vladare, budui da "postoje razlozi za pretpostavku da e oni sada... pokuati uvesti razdoblje razumne, ureene vlade". Uistinu, Seconde je uinkovito progledao kroz prste politikoj represiji, izjavljujui da "izostanak britanskoga politikog djelovanja, za sada, ne predstavlja nikakav gubitak".19 Veleposlanik je takoer rekao Ministarstvu vanjskih poslova da e "veina britanskih poslovnih ljudi... skakati od sree zbog mogunosti konsolidacije s ponudama novoga vojnoga reima". Britanske tvrtke, poput Shella, dodao je on, "sve su s olakanjem odahnule ". "Sada je vrijeme da upadnemo", preporuio je on, pourujui britansku Vladu da to prije prizna novi ileanski reim.20 Ministar vanjskih poslova Alec Douglas-Home poslao je 21. rujna raznim britanskim veleposlanstvima slubeni dopis sa "smjernicama", u kojemu ukratko

opisuje britansku pomo novoj hunti. U njemu stoji: "Za britanske interese... nedvojbeno je da je ile pod huntom znatno bolja perspektiva od Allendeovoga kaotinog puta u socijalizam, naa ulaganja trebala bi cvjetati, mogue je da e nam uspjeno otplatiti nae zajmove i da emo poslije povratiti izvozne kredite, a previsoka cijena bakra (koji nam je vaan) trebala bi pasti kako se bude obnavljala ileanska proizvodnja."21 Britansko Ministarstvo vanjskih poslova odluilo je poduzeti sve raspoloive mjere kako bi uvjerilo ileansku huntu u britansku elju za dobrim odnosima. Jedanaest dana poslije vojnoga 19 R. Seconde pie FCO-u, 18. rujna 1973., FCO7/2412; R. Seconde pie H. Carlessu, 23. studenoga 1973., FCO7/2416. 20 R. Seconde pie H. Hankevju, 19. rujna 1973., FCO7/2412. 21 FCOpie odreenim predstavnitvima, 21. rujna 1973., FCO7/2412. LJUDI ZA ODSTREL udara veleposlanik Seconde sastao se s novim ministrom vanj skih poslova hunte admiralom Huertom. U Secondeovim biljekama o tome sastanku stoji: "Otvoreno u mu rei kako vlada Njezinoga Velianstva razumije sve probleme s kojima su se ileanske oruane snage suoavale prije vojnog udara i s kojima se suoavaju i danas te kako je to glavni razlog zato je nama toliko stalo da s novom vladom uspostavimo dobre odnose." Zatim Seconde kae kako e se osvrnuti na "nae probleme s javnim miljenjem kod kue. Stoga bi nam pomoglo ako bi on (Huerta) pristao da kaemo neto kako bismo razuvjerili javno miljenje kod kue".22 Secondeove biljeke sa sastanka s Huertom potvruju daje rekao kako britanska Vlada "razumije sve motive oruanih snaga, intervenciju i probleme s kojima se suoava vojna vlada", to je samo diplomatski jezik za pruanje potpore hunti. Zatim je Huerti dao nacrt teksta koji e britanska Vlada prezentirati svojoj javnosti i traio od njega da se sloi s tim tekstom.23 Ta usuglaena izjava jest obrana ponaanja vojne hunte. Sastavljena je kako bi se umirilo miljenje javnosti u Velikoj Britaniji, tj. da bi Vlada trebala izraziti zabrinutost zbog situacije u ileu. U njoj stoji kako Velika Britanija prihvaa daje unutarnja situacija u ileu "naravno, pitanje namijenjeno samo ileanskoj Vladi" te kako je britanski veleposlanik izrazio "vrlo snane osjeaje koji postoje u mnogim dijelovima Velike Britanije zbog smrti predsjednika Allendea i drugih te zbog uhienja velikog broja ljudi". I, dodaje, kako je "ileanska Vlada ponudila jamstva da e na human nain postupati" s ljudima u pritvoru i s politikom oporbom, to je oigledna la, budui da su i Seconde i britanska Vlada bili potpuno svjesni poinjenih zloina.24 22 R. Seconde pie FCO-u, 21. rujna 1973., FCO7/2412. 23 R. Seconde pie FCO-u, 22. rujna 1973., FCO7/2414. 24 Isto. Mark Curtis Ministar vanjskih poslova Douglas-Home bio je oduevljen to je Seconde uspio

postii dogovor s huntom oko teksta izjave. Stupio je u kontakt s veleposlanikom, pohvalio ga za obavljanje te "teke zadae" i dodao: "Ta nam je izjava pomogla obraniti nae relativno brzo priznanje nove ileanske vlade od domae kritike".25 U izvjeu Ministarstva vanjskih poslova stoji da je "na najvei interes u ileu bakar", koji je predstavljao jednu treinu uvoza bakra u Ujedinjeno Kraljevstvo. Dezorganizacija u ileu i "strah za budunost" znaili su i velik porast cijena bakra, to je Ujedinjeno Kraljevstvo stajalo dodatnih 500.000 funta u stranoj valuti. "Stoga je na najvei interes u ileu povratiti stabilnost, bez obzira na politiku".26 A "bez obzira na politiku" znailo je "bez obzira na ileanski narod". injenica daje gubitak od pola milijuna funta bio vaniji od svrgnuca relativno uspjene demokratski izabrane vlade, za koju su ak i britanski dunosnici priznavali da poboljava ivot siromanih, mnogo govori o prioritetima i vrijednostima britanskih elita. Prema spisima iz Vladina ureda, taj se vojni udar spomenuo samo jednom, kada je 13. rujna: "ministar vanjskih poslova i Commonvvealtha rekao kako postoje izvjea o tome da je poslije vojnog udara u ileu predsjednik Allende poinio samoubojstvo, a vojna hunta preuzela vlast. Jo uvijek nije posve jasno ima li hunta uinkovit nadzor nad tom zemljom, ali je on predloio da bi se o pitanju priznanja toga novoga reima trebalo odluiti prema uobiajenim kriterijima".27 U refleksivnoj depei dugoj 20 stranica, pristigloj tri tjedna poslije vojnog udara, na ovjek iz Santiaga kae kako "svrgnue 25 A. Douglas-Home pie R. Secondeu, 4. listopada 1973., FCO7/2414. 26 Kratko izvjee FCO-a za dravnoga tajnika, 19. rujna 1973., FCO7/2412. 27 Sastanak Kabineta, 13. rujna 1973., CM(73) 40., CAB128/53. LJUDI ZA ODSTREL ustavne vlade nije bilo onakvo kakvo se moda inilo u Velikoj Britaniji" te kako se to, iako on priznaje da su oruane snage naile na meunarodnu osudu, "ipak mora staviti u ispravnu perspektivu". Secondeova analiza odnosila se na redovite poraze koje je Allendeova vlada pretrpjela u Kongresu te na zadravanje vlasti u rukama te vlade na temelju 36% glasova, to se, bio je uvjeren, u Velikoj Britaniji ne bi nikada moglo dogoditi. Glede nove vojne hunte, Seconde je rekao kako e ih "okolnosti takoer gurnuti u smjerove koje e britanska javnost osuivati" te kako je "mogue da e razdoblje od sljedeih pet godina biti sumorno te da e trpjeti sloboda izraavanja". "Ali ovaj reim mnogo bolje odgovara britanskim interesima od prethodnoga reima... Novi su voe nedvojbeno na naoj strani i ele s nama poslovati, u najirem smislu te rijei".28 Politike i poslovne veze s novim vojnim vladarima produbile su se, unato tome to su britanski planeri jasno priznali da se "u ileu dogaaju muenja" te da "novi voe, navodno, pokazuju kvazifaistike sklonosti". Na britansku politiku vrlo je malo ili nimalo utjecalo to to se, kako je rekao jedan dunosnik Ministarstva vanjskih poslova, "ini tekim predvidjeti da e se poslije mnogo godina vratiti

neto poput one vrste demokratske vlade na kakvu je ile bio naviknut mnogo godina".29 Ministar vanjskih poslova Leo Amerv na privatnim sastancima sjudith Hart, laburistikom ministricom za prekooceanski razvoj, jasno je stavio do znanja da Velika Britanija nee obustaviti svoje programe pomoi ni kredite, kao to su to uinili neki donatori. U nacrtu odgovora na parlamentarno pitanje Ministarstvo vanjskih poslova kae: "O naim prioritetima u Latinskoj Americi dobrim dijelom odluuju nai trgovinski i investicijski interesi... to se tie neda28 R. Seconde pie A. Douglas-Homeu, 1. listopada 1973., FCO7/2414. 29 C. Crabbie pie A. VValteru, 14. prosinca 1973., FCO7/2416; H. Hankey pie R. Secondeu, 28. rujna 1973., FCO7/2413. Mark Curtis vnih dogaaja u ileu, naa javna politika jest odbiti da nas se uvue u raspravu o dobrim ili loim potezima vlade predsjednika Allendea ili nove vojne vlade."30 Izvoz oruja Velike Britanije hunti nije bio bez presedana. Zrakoplovi koje je isporuila Velika Britanija koriteni su i u vojnom udaru za napad na palau i rezidenciju predsjednika Allendea. Britanski je veleposlanik napisao kako su tijekom vojnog udara "zrakoplovi tipa Hawker Hunter razorili sve raketama koje su nevienom preciznou bile usmjerene na palau koja je bila znatno oteena i zapaljena".31 S vojnom huntom na vlasti, britanski su dunosnici stavljali do znanja kako e potovati ugovore o isporuci naoruanja, sklopljene jo s Allendeom. To je znailo isporuku osam zrakoplova tipa Hawker Hunter te druge opreme u vrijednosti od 50 milijuna funta. No otili su i dalje pa su, kako tajni spisi pokazuju, rekli: "Poslije izvjesnog vremena mi emo eljeti iskoristiti sve prilike koje e nam ponuditi promjena vlade". Oekivali su se novi zahtjevi hunte za isporukom naoruanja, ali "te emo isporuke eljeti obavljati to je mogue tajnije, jo neko vrijeme", zbog snanoga protivljenja javnosti. Heathova se vlada opirala zahtjevima Laburistike stranke za proglaenjem embarga na naoruanje ileu. Svi zrakoplovi tipa Hawker Hunter bili su isporueni na vrijeme, prije opih izbora iz 1974. godine32 Jo jedna velika zadaa bila je neutralizirati prosvjede britanske i meunarodne javnosti protiv zlodjela ileanskoga vojnoga reima. U jednoj izvanrednoj noti dunosnika Ministarstva vanjskih poslova Hugha Carlessa upuenoj veleposlaniku Se-condeu, iz prosinca 1973., stoji kako "naalost, iza pria o zlodjelima ima (kao to si nam ti ve skrenuo pozornost) podosta 30 J. Hunter pie H. Hankevju, 12. listopada 1973., FCO7/2415. 31 R. Seconde pie H. Hankeyju, 14. rujna 1973., FCO7/2413. 32 P. Fullerton pie R. Secondeu, 2. studenoga 1973., FCO7/2415. LJUDI ZA ODSTREL injenica te nam samo zbog toga nije mogue uzvratiti drukijom propagandom". "Ne moemo mnogo toga uiniti s tiskom", dodao je on, "ali ti ih moe uvjeriti (ileansku huntu) da mi i nai ministri dobro razumijemo injenice". Carless je

takoer razmiljao o tome da se "ileanci moraju upitati zato se, zaboga,... toliko velika pozornost pridaje promjeni vlade u njihovoj zemlji". Jo jedna zapreka bilo je pokretanje globalnoga Pokreta solidarnosti sa ileom za koji se mislilo da e postojati sve dok bude hunte: "to znai da emo, povremeno, morati biti znatno diskretniji nego to bismo to moda eljeli", posebice pri pokuajima isporuke naoruanja, kako bismo pomogli hunti u otpisivanju duga te kako "bismo ih spasili da ih na meunarodnim sastancima ne izvrgnu javnome ruglu".33 Vojni je udar vjerojatno imao velike posljedice ne samo po obine ileance. Osim stoje svijetu pokazao spremnost SAD-a da zgazi Vladu koja je poboljala sudbinu mnogih svojih siromaha, on je signalizirao da e se na svaki mirni demokratski pokuaj poboljanja poloaja siromanih uzvratiti nasiljem. Veleposlanik Seconde napisao je u jednoj poruci poslije vojnoga udara kako je "na taj eksperiment ileanskih oruanih snaga udaren i posljednji ig neuspjeha". "To ima i neke oite prednosti", napisao je on, ali i nedostatke, od kojih je jedan taj to e se "svugdje donijeti zakljuak daje nasilna revolucija jedini uinkovit put do komunizma". I ministar vanjskih poslova Douglas-Home istaknuo je da je "Allendeovo svrgnue unitilo sve izglede za socijalne promjene koje bi se u Latinskoj Americi mogle postii na demokratski nain".34 33 H. Carless pie R. Secondeu, 28. prosinca 1973., FCO7/2416. 34 R. Seconde pie A. Douglas-Homeu, 1. listopada 1973., FCO7/2414; A. Douglas-Home pie odreenim predstavnitvima, 21. rujna 1973., FCO7/2412. Mark Curtis LJUDI ZA ODSTREL Pinochet na vlasti Na dan prve godinjice vojnog udara u konzervativnim ileanskim novinama El Mercurio objavljen je veliki oglas kojim se "asnoj hunti" estita prva godina dana na vlasti. Taj je oglas dala objaviti Trgovinska komora Velike Britanije, iji je predsjedavajui bio Reginald Seconde, britanski veleposlanik.35 Pobjeda Laburistike stranke na izborima u veljai 1974. nije imala gotovo nikakav utjecaj na britansku potporu hunti. Wilso-nova je vlada najavila kako nee odobravati nove isporuke naoruanja, ali je, opirui se pritisku Parlamenta i javnosti, odluila ispotivati postojee ugovore o isporuci dviju fregata, dviju podmornica i motora Rolls-Royce za ileanske zrakoplove tipa Hunter te je tako prekrila predizborno obeanje svoje Laburistike stranke da vie nee isporuivati naoruanje. Kada je ileanska tajna policija 1975. uhitila i muila britansku lijenicu Sheilu Cassidv, javno je zgraanje prisililo Vladu da prekine sve veleposlanike veze. Ali, u ileu je ostalo 13 lanova diplomatskog osoblja pa to nije izravno utjecalo na trgovinske odnose, a ileanski veleposlanik u Velikoj Britaniji nije prognan. Godine 1976. takoer je razotkriveno kako je dvije godine prije toga laburistika vlada dopustila da 270 lanova posade ileanske ratne mornarice proe teajeve obuke u Velikoj Britaniji, dok ih je 1975. bilo 24, opet kao rezultat ugovora potpisanih s Heathovom vladom.36

Vlada Margaret Thatcher, pak, stopostotno je podravala Pi-nocheta. Ona je u lipnju 1979. obnovila sve izvozne kredite ileu u sijenju 1980., a u srpnju 1980. ponovno uspostavila veleposlanike odnose i izvoz naoruanja, tvrdei da se situacija na podruju zatite ljudskih prava znatno popravila. Istina je bila suprotna - odluka Velike Britanije iz srpnja 1980. da vrati prodaju naoruanja ileu na uobiajeni nain poklopila se s razdobljem tijekom kojega je, prema podatcima organizacije Amne-sty International, "dolo do postupnoga poveanja broja krenja ljudskih prava u ileu". Samo tijekom te godine uhieno je 2.000 ljudi, od kojih su mnogi mueni. U studenome 1979. na groblju u Santiagu otkriveno je 600 neobiljeenih grobova. Britanski krajnje desniarski ministar vanjskih poslova Nicholas Ridlev rekao je kako "ne smijemo pobrkati pitanje trgovine sa stajalitem o politikoj situaciji", stoje barem bilo iskreno od njega.37 Poslije napada Argentine na Falklandsko otoje, 1982., ile je dopustio izgradnju baze za pripadnike SAS-a kako bi provodili prepade u Argentini. A obavjetajci ileanske mornarice pro-slijeivali su radio signale argentinske ratne mornarice koje bi presreli. Od samoga poetka te operacije, tajni brzojavi koje je britansko veleposlanstvo iz Santiaga slalo Ministarstvu vanjskih poslova u London pokazuju kako e Velika Britanija, kao zahvalu na ileansku suradnju, osigurati vojnu opremu, prestati sa svakom kritikom zbog krenja ljudskih prava i pomoi u potkopavanju istraga o tim krenjima koje su provodili Ujedinjeni narodi i usprotiviti se ponovnome imenovanju posebnoga izvjestitelja UN-a.38 Tako je Velika Britanija bila suzdrana u nekoliko glasovanja u Ujedinjenim narodima kojima su se kritizirala krenja ljudskih prava u ileu. ileanski Odbor za ljudska prava istaknuo je da je poetkom 60-tih godina prologa stoljea Velika Britanija bilo vrlo ravnoduna kada je bilo rijei o konkretnoj akciji i ohrabrivanju onih u ileu koji su titili ljudska prava ili kada je bila rije o interveniranju u pojedinim situacijama. elnici organizacija za zatitu ljudskih prava u ileu tuili su se kako je britan35 Beckett, Pinochet in Piccadilly, str. 139.-140. 36 Mark Phythian, The Politics ofBritish Arms Sales Since 1964, Manchester University Press, 2000., str. 110. Ja..37 Caroline Moorehead, "Amnesty and unions deplore lifting of Chile arms embargo", The Times, 25. srpnja 1980., Phytian, str. 116. 38Phythian, str. 116. Mark Curtis sko veleposlanstvo, za razliku od drugih veleposlanstava, s njima neredovito odravalo kontakte i kako nije htjelo postavljati nikakve upite kada bi dolo do ozbiljnih krenja ljudskih prava. Velika Britanija pod vlau gospoe Thatcher djelovala je kao najvei branitelj Pinochetovog reima i opisivala ga kao "umjerenu i stabilizirajuu snagu" u toj regiji, s kojom bi Velika Britanija trebala "produbiti i ojaati politike veze", kako je 1982. rekao ministar za trgovinu Peter Rees.39 Tijekom 8O-tih godina vojni su odnosi i dalje bili snani. ileansku ratnu

mornaricu opskrbljivala je Velika Britanija, koja joj je isporuila desetak ratnih brodova, ukljuujui i fregate, razarae i podmornice. Godine 1982. i 1983. Velika je Britanija prodala ileu desetak zrakoplova tipa Hawker Hunter, nekoliko borbenih zrakoplova i bombardera, organizirala razgovore u Londonu sa zapovjednikom ileanske ratne mornarice te pozvala zapovjednika ileanskoga ratnog zrakoplovstva na sajam u Far-nboroughu (taj je poziv izazvao toliko protivljenja da su ga morali povui). Velika se Britanija nastavila sluiti vojnim objektima u ileu, a potajno je poslala i pilote engleskoga ratnoga zrakoplovstva kako bi organizirali obuku za snage ileanskoga ratnog zrakoplovstva.40 U dokumentima koji su 1985. procurili iz Ministarstva vanjskih poslova stoji kako bi embargo na naoruanje ileu bio "vrlo napadan politiki potez s nae strane" protiv krenja ljudskih prava. No, takav bi embargo doveo i do slabljenja vojne suradnje i odnosa openito. Nije bilo mnogo nedoumica oko odreivanja prioriteta.41 39Phythian, str. 118. ^Ph^riian, str. 117. 41 Barnes, "Birds of a feather", LAB, The Thatcher Years: Britain and Latin America, LAB, London, 1988., str. 57. LJUDI ZA ODSTREL Pinochetova gospodarska strategija slijedila je monetarnu doktrinu usvajanja "slobodnog trita" i smanjenja javnih izdataka i potronje, stvarajui tako povoljne uvjete za strana ulaganja. Mnoge od Allendeovih reforma obrnule su smjer pa je zapoelo veliko prelijevanje prihoda od siromanih prema bogatima. Stvarni dohodak 20% najsiromanijih ileanskih obitelji smanjio se od 1969. do 1978. za 30%, dok se dohodak 20% najbogatijih obitelji poveao za 15%. Godine 1978. vie od polovice ukupne potronje otpadalo je na 20% najbogatijih obitelji (biljeei porast sa 43% od 1969.), a na 40% najsiromanijih otpadalo je samo 14% potronje (biljeei pad s 20% od 1969.).42 Politika represija i gospodarska strategija ile su ruku pod ruku. Ova druga ovisila je o nepostojanju pritiska sindikata i o nepostojanju politike oporbe. Gospodarska strategija ove diktature impresionirala je vladu gospoe Thatcher. Ministar za trgovinu Cecil Parkinson rekao je 1980. kako je "ileansko gospodarsko iskustvo vrlo slino onome to pokuavamo ovdje razviti".43 Do sredine 80-tih godina prologa stoljea postalo je potpuno jasno da ileanski eksperiment nije uspio ostvariti znatniji gospodarski rast te tako nije uspio odrati ni openito povoljniju klimu za ulagae. Upravo su u to vrijeme vlade amerikoga predsjednika Reagana i britanske premijerke Thatcher iznenada otkrile krenja ljudskih prava Pinochetova reima. U prosincu 1984. Velika je Britanija u UN-u glasovala za osudu ilea zbog krenja ljudskih prava, a poslije nje to su uinile i SAD, podupirui nacrt rezolucije UN-a kojom se kritiziraju ta krenja. 42 Alejandro Foxley, "The neo-conservative economic experiment in Chile", u Samuel Valenzuela i Arturo Valenzuela, Military Rule in Chile: Dictatorship and opposition, Johns Hopkins University Press, London, 1986., str. 44. 43 Citira Barnes, "Birds of a feather".

Mark Curtis Pinochetova je diktatura trajala dugih 17 godina, sve do 1990. Trenutano su protiv nekih 350 vojnih i policijskih asnika, koji su sudjelovali u krenjima ljudskih prava u ileu poslije vojnoga udara iz 1973., pokrenuti kazneni postupci. Meu njima su i 22 generala i 40 pukovnika. Vrlo je mogue da su neki od njih bili u izravnim pregovorima s britanskim vladama koje su ih naoruavale. Ali britanski ministri i dalje izbjegavaju odgovornost za davanje zakonitosti i dugotrajno pruanje potpore tome stranome reimu. Petnaesto poglavlje DRAVNI UDAR U GVAJANI Godine 1953. Velika je Britanija svrgnula s vlasti demokratski izabranu Vladu u Britanskoj Gvajani, koja je tada bila britanska kolonija s obiljejima samouprave. Izbori iz travnja 1953. rezultirali su pobjedom Narodne progresivne stranke, na ijemu je elu bio edi Jagan i dolaskom na vlast popularne nacionalistike vlade koja se obvezala na politiki program preraspodjele dobara sa svrhom smanjenja siromatva. Planovi te stranke predstavljali su opasnost po britansku multinacionalnu kompaniju Bookers, koja je nadzirala glavni izvozni proizvod Gvajane, eer. Velika je Britanija poslala ratne brodove i vojne snage od 700 vojnika da svrgnu tu vladu pod izlikom da ta vlada djeluje kao "dio meunarodne komunistike zavjere", koji je predstavljala Jaganova politika. Uhieni su mnogi izabrani voe Narodne progresivne stranke. Britanski ministar za kolonije ponitio je nove izbore, budui da bi "ista stranka bila ponovno izabrana".' Gotovo deset godina poslije toga Britanska se Gvajana suoila s jednakom opasnou, u oima britanskih planera. Do 1963. Narodna progresivna stranka edijajagana bila je ponovno vla-dajua stranka u Parlamentu, nakon stoje pobijedila na izborima iz 1961. Ali, Velika Britanija nije eljela dati neovisnost Britanskoj Gvajani ako e Jagan postati prvim voom poslije stjecanja neovisnosti. 1 Web ofDeceit, Sedamnaesto poglavlje. Mark Curtis No situacija je bila drukija od one iz 1953., u dvije stvari. Prva od njih su sredstva - umjesto vojne intervencije, Velika je Britanija izazvala "dravni udar" kako bi osigurala da Jagan ne bude ponovno izabran. Druga je bila kontekst - Velika je Britanija jednostavno eljela izii iz Gvajane do 1963. i predati je Sjedinjenim Amerikim Dravama. Ona vie nije djelovala s primarnim ciljem zatite vlastitih poslovnih interesa, nego kao pomonik SAD-a, koji je uspjeno lobirao u Londonu da London provede udar u njihovo ime. "to prije skinemo te ljude s vrata, to bolje", rekao je ministar Commonvvealtha Duncan Sandvs premijeru Haroldu Mac-millanu u sijenju 1962. Macmillanov savjetnik Burke Trend sloio se s time rijeima: "Dojadilo nam je odravati ravnoteu meu ovim ratobornim narodima i elimo to je mogue bre oprati ruke od njih".2 Ameriki spisi pokazuju kako britanski dunosnici "privatno priznaju da Britanska Gvajana lei na podruju interesa SAD-a, a ne Ujedinjenoga Kraljevstva, i

vjerojatno dre da njezina budunost, zapravo, nije njihov problem, nego problem Amerike". Velika je Britanija tada jo uvijek imala mnoge interese na tome podruju, od kojih je najvanije bilo ulaganje od 400 do 500 milijuna dolara u industriju eera. No ipak je najvea bojazan u britanskim umovima bila briga oko umirivanja Amerikanaca.3 Pozadina dravnoga udara Britanska Gvajana bila je krajnje siromana zemlja, sa stanovnitvom od jedva pola milijuna ljudi, od kojih je polovica bila indijskog podrijetla, a otprilike treina afrikog podrijetla. Go2 D. Sandys pie premijeru, 11. sijenja 1962., PREM11/366; B. Trend pie premijeru, 26. oujka 1963., CAB21/5523. 3 Posebna procjena nacionalnih obavjetajnih podataka Sjedinjenih Amerikih Drava, 'The situation and prospects in British Guiana", 11. travnja 1962., FRUS, 1961-1963, svezak XII, USGPO, Washington, 1996., dokument 274. LJUDI ZA ODSTREL spodarstvo je ovisilo o eeru i boksitu, a plantae eera i rudarstvo bili su "u vlasnitvu stranoga kapitala", kako kae Zajedniki odbor za obavjetajne slube. Industrija eera bila je u rukama dviju britanskih kompanija, Bookers i Demerara Com-pany, a obje "imaju velike interese i u drugim granama gospodarstva, uvozu, veleprodaji i trgovini nekretninama".4 Te su kompanije ostvarivale lijepu dobit dok je velika veina stanovnitva trpjela u neumoljivu siromatvu. U amerikim spisima opisi programa Jaganove narodne progresivne stranke variraju, od "komunistike" do "nacionalistike". U amerikom obavjetajnom izvjeu iz oujka 1961. kae se kako nije vjerojatno da Jagan pokuava uspostaviti komunistiki reim. Naprotiv, "drimo vjerojatnijim da e se Jaganova neovisna vlada pokuati predstaviti kao sredstvo reformistikoga nacionalizma, koji bi se postupno poeo kretati u smjeru Castrove Kube". Bio bi to "nepopustljivo nacionalistiki reim, koji bi simpatizirao Kubu i bio spreman ui u gospodarske i diplomatske odnose sa (sovjetskim) blokom, iako bi na takvu vladu vjerojatno jo uvijek utjecala elja da dobije gospodarsku pomo od Ujedinjenoga Kraljevstva i od Sjedinjenih Amerikih Drava".5 U listopadu 1961. direktor Ureda za obavjetajne podatke i istraivanje amerikoga Ministarstva vanjskih poslova Roger Hi-lsman, tvorac okrutnoga programa "stratekih zaselaka" u Vijetnamu, rekao je kako Vlada Sjedinjenih Amerikih Drava misli da Jagan nije "nadzirano sredstvo Moskve", nego "radikalni nacionalist koji, moda, igra na obje strane, ali zacijelo nee Britansku Gvajanu dovesti do statusa zemlje satelita". Poslije stjecanja neovisnosti Jaganova e Narodna progresivna stranka "slijediti 4 Zajedniki odbor za obavjetajne slube, "The outlook for British Guiana", 3. rujna 1964. 5 Posebna procjena nacionalnih obavjetajnih podataka Sjedinjenih Amerikih Drava, "Prospects for British Guiana", 21. oujka 1961., FRUS, isto, dokument 242.

Mark Curtis politiku nesvrstanih u meunarodnim vodama, ali e se vjerojatno prikloniti sovjetskom smjeru", stoji u jednom drugom amerikom obavjetajnom izvjeu.6 Britanci su vjerovali, prema amerikim spisima, da "Jagan nije komunist", nego "naivni marksist s Londonskog ekonomskog fakulteta, pun arma, osobne iskrenosti i mladenakog nacionalizma". U kratkom izvjeu britanske Vlade iz lipnja 1963. kae se da pod Jaganom postoji opasnost od "castrovskoga komunistikoga reima u Britanskoj Gvajani", iako bi to bila opasnost zbog "politikih i psiholokih razloga, prije negoli vojnih".7 Stoga je opasnost koju je predstavljala Jaganova Narodna progresivna stranka bila, zapravo, opasnost od radikalnog nacionalizma, to se u vie navrata oponaalo tijekom poslijeratnoga razdoblja, ali koja se uvijek za odnose s javnou opisivala kao "komunistika". Ta se opasnost jo vie komplicirala priznanjem, u internim spisima amerikoga Ministarstva vanjskih poslova, da Jagan "predvodi najveu i najkoherentniju stranku u toj zemlji. On je najsposobniji voa u Britanskoj Gvajani".8 Prije izbora iz kolovoza 1961. Sjedinjene Amerike Drave bojale su se da bi Jagan, ako pobijedi na izborima, mogao "odlunije djelovati kako bi poboljao gospodarske uvjete", prihvaajui zajam iz Kube, iji je reim bio model za druge reime u Latinskoj Americi, te kako bi mogao zaprijetiti "nacionalizacijom ili konfiskacijom stranih i domaih kompanija". Narodna progresivna stranka uivala je potporu tamonjih Indijaca, "ukljuujui 6 Hilsman pie zamjeniku dravnoga tajnika za politike poslove (Johnso-nu), 17. listopada 1961., FRUS, isto, dokument 258.; Posebna procjena nacionalnih obavjetajnih podataka Sjedinjenih Amerikih Drava, "The situation and prospects for British Guiana", 11. travnja 1962., FRUS, isto to, dokument 274. 7 A. Schlesinger pie D. Bruceu, 27. veljae 1962., FRUS, isto, dokument 267.; "Brief for the Prime Minister's talk with President Kennedv: British Guiana", lipanj 1963., CO1031/4402. 8 Ameriko Ministarstvo vanjskih poslova, "Possible course of action in British Guiana", 15. oujka 1962., FRUS, isto, dokument 272. LJUDI ZA ODSTREL ne samo siromano seosko stanovnitvo i gradske radnike nego i velik broj manjih poduzetnika u Georgetownu i u drugim gradovima", stoji u amerikom obavjetajnom izvjeu iz oujka 1961. godine9 U travnju 1961. na sastancima u Washingtonu SAD je predloilo Velikoj Britaniji "naine i sredstva osiguravanja da neovisnom Britanskom Gvajanom ne zavladaju komunisti". Ministar vanjskih poslova Douglas-Home izjavio je kako Velika Britanija "eli uiniti sve stoje u njezinoj moi kako bi bila sigurna da se Britanska Gvajana razvija ispravnim putem". Osnovana je skupina u kojoj su britanski i ameriki dunosnici razmatrali "mogunosti poduzimanja mjera kako bi se utjecalo na rezultate izbora" predvienih za kolovoz 1961., rekao je Douglas-Home. No, unato molbama SAD-a, Velika je Britanija odbila suraivati u amerikome planu

aktivnoga sprjeavanja Jaganove pobjede na tim izborima, s argumentom da je bolje suraivati s njim i odvraati ga od neprihvatljivih mjera financijskom i gospodarskom pomoi.10 Narodna progresivna stranka dobila je 20 od 35 mjesta u skuptini na izborima 1961., tj. 45% glasova, a Narodna nacionalna stranka, najvea oporbena stranka, pod vodstvom Forbesa Bur-nhama, dobila je samo 11 mjesta. Poslije izbora ameriko Ministarstvo vanjskih poslova preporuilo je program u kojemu je ponuda tehnike i gospodarske pomoi Jaganu bila povezivana s tajnom operacijom razotkrivanja i unitavanja komunista u Britanskoj Gvajani" i pronalaenja "zamjene za samoga Jagana, koja bi mogla upravljati potporom zajednice Indijaca na istoku zemlje". Primjeujui kako su ta dva cilja u velikom raskoraku, posebni pomonik predsjednika 9 Posebna procjena nacionalnih obavjetajnih podataka Sjedinjenih Amerikih Drava, "Prospects for British Guiana", 21. oujka 1961., FRUS, isto, dokument 242. 10 Zapis sa sastanka, 6. travnja 1961., PREM11/366; A. Douglas-Home pie D. Rusku, 18. kolovoza 1962., FRUS, isto, dokument 246. Mark Curtis Kennedvja Arthur Schlesinger napisao je kako "to znai da se tim tajnim programom mora upravljati krajnje diskretno". S amerikom politikom pruanja pomoi Jaganu sloili su se i Britanci, ali su i dalje odbijali tajnu akciju radi njegovoga svrgnua. No spisi iz listopada 1961. pokazuju da su ameriki planeri preispitivali svoju strategiju i da su je eljeli revidirati zajedno s Britancima. Zapravo, Sjedinjene Amerike Drave nisu doista pruile nikakvu pomo.'' U veljai 1962. ameriki ministar vanjskih poslova Dean Rusk rekao je britanskome ministru vanjskih poslova Douglas-Homeu: "Doao sam do zakljuka da vie ne moemo trpjeti neovisnu Britansku Gvajanu pod Jaganom", zato to "grandiozna oekivanja od gospodarske pomoi", previe "komunistikih veza" i izraava stajalite "slino Castrovu": "Ako Jagan i dalje ostane na vlasti, to e nas dovesti do katastrofe u smislu same kolonije, do ogranienja u angloamerikim odnosima i do potekoa za unutarnji ameriki sustav... Nadam se da se moemo sloiti da Jagan vie ne smije stupiti na vlast. Od srca Va, Dean Rusk."12 To je bilo previe ak i za Britance. Macmillan je napisao kako je sa "uenjem" proitao Ruskovo pismo, a Douglas-Homeu je rekao: "Kako nas Amerikanci mogu i dalje napadati u UN-u zbog kolonijalizma, a onda se sluiti ovakvim frazama koje nisu kolo-nijalistike, nego makijavelistike?" U odgovoru Rusku, Douglas-Home je, osvrui se na Ruskovo miljenje da "Jagan vie ne smije stupiti na vlast", napisao: "Kako predlaete da to uinimo u demokraciji?" Ni Velika Brita11 A. Schlesinger pie predsjedniku Kennedyju, 30. kolovoza 1961., FRUS, isto, dokument 249.; R. Hilsman pie Johnsonu, 17. listopada 1961., FRUS, isto, dokument 258.

12 Ameriko Ministarstvo vanjskih poslova pie veleposlanstvu u Ujedinjenome Kraljevstvu, 19. veljae 1962., FRUS, isto, dokument 264. LJUDI ZA ODSTREL nija, rekao je on, ne bi mogla prekriti svoje obeanje o davanju neovisnosti.13 No, britanska je Vlada ubrzo dala svoj pristanak. Na ustavnoj konferenciji iz oujka 1960. priznato je naelo neovisnosti i usvojen je novi ustav. Predvialo se da se neovisnost proglasi u kolovozu 1963., dvije godine poslije usvajanja novoga ustava. U oujku 1962. britanski ministar za kolonije Hugh Fraser posjetio je "VVashington. Poslije sastanaka s Kennedvjem i ostalima, vratio se kui u Veliku Britaniju i govorio o alternativnome ustavu koji bi omoguio razmjernu zastupljenost i zamijenio sadanji sustav. No, nikakav takav prijedlog "ne smije potei od nas, nego od zahtjeva samoga stanovnitva Britanske Gvajane, napisao je on". Promjena Ustava bila je nuna, budui da bi, kako se priznaje u amerikome obavjetajnome izvjeu iz travnja, novi izbori, ako bi se odrali na isti nain kao i oni u kolovozu 1961., "vjerojatno ponovno vratili na vlast Jaganovu vladu".14 U svibnju je Macmillan rekao tajniku britanske Vlade Normanu Brooku da "je zacijelo u naemu interes da to je mogue vie suraujemo i budemo to susretljiviji" prema elji SAD-a za "zadovoljavajuim rjeenjem" u Britanskoj Gvajani. U noti upuenoj Brooku trai od njega da osnuje odbor koji bi razmotrio budunost toga teritorija, a vjerojatno bi radio i na oblikovanju Ustava poslije Fraserovih sastanaka s Amerikancima. Jo je rekao da nijedan primjerak te note nije dostavljen nijednom dotinom ministarstvu.15 13 Premijer pie A. Douglas-Homeu, 21. veljae 1962., PREM11/366; A. DouglasHome pie D. Rusku, 26. veljae 1962., isto. 14 Hugh Fraser pie dravnome tajniku, 20. oujka 1962., isto; Posebna procjena nacionalnih obavjetajnih podataka Sjedinjenih Amerikih Drava, "The situation and prospects for British Guiana", 11. travnja 1962., FRUS, isto, dokument 274. 15 Premijer pie N. Brooku, 3. svibnja 1962., PREM11/366. Mark Curtis Neki su britanski dokumenti iz toga vremena cenzurirani, ali se ipak ini daje Macmillan pisao Kennedvju kako bi ga izvijestio o promjeni britanske politike, to je, zapravo, bio poetak britanskoga udara na Ustav Britanske Gvajane sa svrhom promjene vlasti u toj zemlji. Tajna akcija Sjedinjene Amerike Drave nastavile su s planiranjem tajne akcije. "Ovdje je dokument Deana Ruska koji se vrlo otro izjanjava za politiku rjeavanja Jagana", stoji u jednoj amerikoj noti iz srpnja 1962. "Ako na tajni program uspije, eljeli bismo biti u poziciji da sljedeem reimu smjesta pruimo pomo", rekao je Schlesinger predsjedniku Kennedvju u rujnu 1962. Vrlo je malo vjerojatno da su se ti planovi mogli provoditi u jednoj britanskoj koloniji bez barem preutnog odobrenja britanske Vlade.16

CIA je pomogla organizirati i financirati prosvjede protiv Jagana u veljai 1962., koji su rezultirali trajkovima i neredima i tijekom kojih je Velika Britanija poslala vojne snage kako bi ponovno uspostavile red. Ali sredite CIA-ine tajne operacije bilo je financiranje opega trajka koji je poeo u travnju 1963. i trajao 80 dana. Agenti CIA-e davali su savjete lokalnim voama sindikata o tome kako organizirati i odrati taj trajk. S proraunom od milijun dolara omoguili su financijska sredstva i hranu potrebnu za nastavak trajka.17 Taj su trajk britanski dunosnici u javnosti spominjali kao dokaz da Jagan ne zna voditi zemlju. 16 M. Bundy pie predsjedniku Kennedyju, 13. srpnja 1962., FRUS, isto, dokument 281.; A. Schlesinger pie predsjedniku Kennedyju, 5. rujna 1962., FRUS, isto, dokument 288. 17 William Blum, The CIA: Aforgotten history, Zed. London, 1986., str. 120. LJUDI ZA ODSTREL Dopis amerikoga konzula iz Georgetowna Everetta Melbvja iz oujka 1963. potvruje dogovor SAD-a i Velike Britanije: "...da proporcionalna zastupljenost kao izborni sustav u Britanskoj Gvajani jest najpraktinije izborno sredstvo kojim se na mjesto predsjednika Cedija Jagana i Narodne progresivne stranke moe dovesti demokratsku i pouzdanu vladu." Uporaba rijei "demokratskija" samo je fasada koja se koristila ak i u internoj komunikaciji za ono stoje zapravo bio dravni udar. Malo dalje u istome dopisu Melby kae da bi "on (Jagan) s postojeim rasporedom izbornih mjesta vjerojatno osvojio veinu mjesta". "Neovisna Gvajana bit e na podruju interesa Sjedinjenih Amerikih Drava", kae Melby, i dodaje: "Nije u naemu nacionalnom interesu imati komunistiku vladu na kopnu June Afrike. Neovisna Gvajana pod Jaganovim vodstvom predstavljala bi upravo takvu opasnost i, kao takva, treba biti uklonjena." Melby je zatim od Vlade Sjedinjenih Amerikih Drava traio da i slubeno odlui o proporcionalnoj zastupljenosti u toj zemlji. Naposljetku kae da e ubrzo dostaviti "grubi nacrt nekoliko projekata koji bi, poslije uklanjanja Narodne progresivne stranke s vlasti, mogli biti uinkoviti u diskreditiranju Jagana i nekih njegovih pomagaa".18 Tadanji premijer Douglas-Home sastao se u lipnju s amerikim predsjednikom Kennedvjem na razgovorima u Velikoj Britaniji. U kratkim biljekama za DouglasHomea stoji: "Ako Jagan i dalje bude imao vlast nad Indijcima, neizbjeno je da e za nekoliko godina ponovno doi na elo Vlade... Normalni tijek dogaaja bio bi da mi priznamo neovisnost zemlje pod vlau sadanje vlade. Da nije Jaganovih komunistikih sklono18 E. Melby pie amerikome Ministarstvu vanjskih poslova, 14. oujka 1963., FRUS, isto, dokument 290. Mark Curtis sti, ne bismo smjeli ni trenutka oklijevati. Ali, spremni smo s predsjednikom

razmotriti mogunost davanja neovisnosti pod vodstvom neke alternativne (Burnhamove) vlade."19 Tijekom tih angloamerikih razgovora britanski su dunosnici i formalno predloili Amerikancima "uspostavu vlade Burnha-ma i D'Aguiara (voe druge oporbene stranke), a zatim davanje neovisnosti Britanskoj Gvajani". Duncan Sandvs, tadanji britanski ministar za kolonije, rekao je kako "moramo biti oprezni da ne dovedemo Jagana u poziciju u kojoj bi mogao zatraiti rasputanje sadanje vlade i raspisivanje novih izbora, jer bi on zasigurno opet pobijedio".20 Dana 18. srpnja Macmillan je pisao Kennedevju istiui (rijeima Kennedvja iz njegovoga odgovora u rujnu): "Va plan za niz koraka u rujnu ili listopadu koji bi rezultirali uklanjanjem s vlasti Jaganove vlade". "Mi elimo suraivati s Vama na sve naine kako bismo Vam pomogli u uspjenom provoenju Vaega programa", rekao je Kennedv. On je elio Burnhama i D'Aguiara usmjeriti "na pravi put, stvarajui novu stranku istonih Indijaca i provodei program stvarnoga gospodarskog razvoja". Kennedv je zavrio rijeima kako je "ovo jedan od onih problema u kojima ste pokazali vrlo korisno razumijevanje mojih posebnih bojazni".21 Macmillan je u svojemu odgovoru Kennedvju objasnio britansku strategiju. Cilj je bio sazvati trojicu politikih voa u Britanskoj Gvajani i "nametnuti rjeenje" uvoenjem "novoga izbornog sustava koji je osmiljen kako bi se suzbio rasizam" (tj. uzajamno predstavljanje). Macmillan je pisao kako je vrlo vjerojatno da e Jagan odbiti suradnju, u kojem sluaju bi Velika Britanija proglasila Ustav nitavnim. Ako on bude suraivao, "morat 19 "Brief for the Prime Minister's talks with President Kennedy: British Guiana". 20 Zapis razgovora, 30. lipnja 1963., FRUS, isto, dokument 295. 21 Predsjednik Kennedv pie premijeru, 10. rujna 1963., CAB21/5523. LJUDI ZA ODSTREL emo odgoditi njegovo uklanjanje s vlasti sve dok ne pokae da svjesno i namjerno opstruira". Takoer je bilo vano drati Ujedinjene narode podalje od svega toga. Trebalo je izbjegavati prijedlog iznesen nedugo prije toga za osnivanje komisije UN-a, "budui da bi ona zasigurno preporuila brzo davanje neovisnosti te bi zasigurno savjetovala zadravanje sadanjeg izbornoga sustava".22 Dravni udar insceniran je potkraj listopada 1963. na ustavnoj konferenciji. Britanski ministar za kolonije Duncan Sandvs proglasio je novi izborni sustav s razmjernom zastupljenou i odravanje novih izbora pod nadzorom dunosnika kojega e imenovati britanska Vlada. Jagan je smjesta napao Veliku Britaniju zbog toga to je i dalje odbijala odrediti toan datum davanja neovisnosti i zbog namjetanja izbornoga sustava kako bi ga zbacili s vlasti. Pisao je premijeru Douglas-Homeu istiui da su sustav proporcionalne zastupljenosti u Velikoj Britaniji odbile i Konzervativna i Laburistika stranka te daje i bivi ministar za kolonije Iain McLeod na ustavnoj konferenciji odranoj 1960. odbio zahtjev za uvoenjem razmjerne zastupljenosti. Jedan dokument od 26. studenoga 1963. pokazuje kako su se angloameriki planeri

naslaivali svojom pobjedom. Na sastanku Douglas-Homea i Deana Ruska "premijer je izjavio da se sve to dogodilo i bolje nego to se on nadao", stoji u tome dokumentu. "ak je bilo i pomalo neugodno to to nam je Jagan zadao tako malo potekoa".23 Mogue je da je Jagan imao (naivne) nade da e sljedea, laburistika vlada, koja je preuzela dunost u listopadu 1964., posve odbaciti plan o razmjernoj zastupljenosti. Ali, samo neko22 Premijer pie predsjedniku Kennedvju, 27. rujna 1963., CAB1031/4402. 23 Ministarstvo vanjskih poslova pie razliitim veleposlanstvima, 1. studenoga 1963., FO371/167689; . Jagan pie premijeru, 7. studenoga 1963., isto Record of a conversation at HM embassv Washington", 26. studenoga 1963., FO371/167690. Mark Curtis liko dana poslije preuzimanja dunosti ona je posve rasprila sve takve nade. "Klanjajui se eljama Sjedinjenih Amerikih Drava", pisao je list New York Times, nova britanska vlada posve je "odbacila mogunost davanja brze neovisnosti Britanskoj Gvajani" i nastavila provoditi izbore s razmjernom zastupljenosti. Na tim izborima, koji su odrani u prosincu 1964., Narodna progresivna stranka dobila je jo vei broj glasova, ak 46%, i vie mjesta nego bilo koja druga stranka. Ali od Forbesa Burnha-ma trailo se da sastavi vladu potujui novi sustav razmjerne zastupljenosti, koji je dvjema oporbenim strankama zajedno, ipak, na kraju, osigurao veinu mjesta. Sada, kada je na dunost stupilo prihvatljivo vodstvo, Gvajani se mogla dati neovisnost, to se 1966. i dogodilo.24 Englesko-ameriki dravni udar sa svrhom uklanjanja nacionalistike opasnosti bio je uspjean odgovor na demokratski glas ljudi za odstrel Britanske Gvajane. To je provedeno uz dogovor da, kako je rekao tadanji ministar za kolonije Iaina MacLeoda u poruci upuenoj posebnome pomoniku predsjednika Kenne-dyja Arthuru Schlesingeru u veljai 1962., "da ja moram birati izmeu Jagana i Burnhama kao elnika moje drave, ja bih u svako doba izabrao Jagana".25 U jednom prethodnom kratkom izvjeu upuenom premijeru stajalo je kako bi koalicija Burnham i D'Aguiara "bila neuinkovita", kako je sam Burnham vrlo nepouzdan" te kako bi "svaki afriki voa imao velikih potekoa u upravljanju dravom s veinskim indijskim stanovnitvom".26 Ali, to su bile prave sitnice u odnosu na snanu potrebu za provoenjem angloamerike moi. 24 Blum, CIA, str. 122. 25 A. Schlesinger pie D. Bruceu, 27. veljae 1962., FRUS, isto, dokument 267. 26 "Brief for the Prime Minister's talks with President Kennedv: British Guiana". esnaesto poglavlje ARAPSKE ZEMLJE: PRLJAVI RATOVI Jedan od najmanje poznatih aspekata novije britanske povijesti jest "prljavi rat" koji je Velika Britanija vodila u Sjevernome Jemenu 60-tih godina prologa stoljea. Taj je rat trajao gotovo deset godina, protezao se za vrijeme vladavine i Konzervativne i Laburistike stranke i prouzroio smrt gotovo 200.000 ljudi. I njega je pratilo

Vladino laganje javnosti. Koliko je meni poznato, objelodanjene spise istraivao je samo jedan britanski povjesniar, i to u knjizi objavljenoj potkraj 2004. Ti su dokumenti vrlo cenzurirani, vjerojatno znatno vie nego oni povezani s bilo kojom drugom epizodom iz britanske vanjske politike u koju sam imao uvida. Na desetke dokumenata zadralo je britansko Ministarstvo vanjskih poslova, a u objelodanjenim spisima brojni su dijelovi i redci precrtani. Razlog koji se navodi za takvu tajnost jest, kao i uvijek, "nacionalna sigurnost". Po mome miljenju, pravi razlog jest zatita "ugleda" ljudi okrvavljenih ruka: Aleca Douglas-Homea, Harolda Wilsona, Denisa Healevja, Lea Amervja, Duncana Sandvsa i mnogih drugih britanskih dunosnika. 1 Clive Jones, Britain and the Yemen Civil War, 1962-1965, Sussex, Academic Press, 2004. Mark Curtis Opasnost koju je predstavljao Jemen U rujnu 1962. imam Sjevernoga Jemena Al Badr svrgnut je narodnim prevratom. Bio je na vlasti samo tjedan dana. Naslijedio je svojega oca, koji je vladao tim feudalnim kraljevstvom u kojemu je bilo 80% seoskog stanovnitva. Vladalo se podmiivanjem, proizvoljnim i prisilnim poreznim sustavom i politikom "podijeli pa vladaj." Prevrat su predvodili pukovnik Abdulah al-Salal i pronaserski usmjerena skupina arapskih nacionalista unutar jemenske vojske, koji su zajedno proglasili Arapsku Republiku Jemen. Kraljevske vojne snage, koje su podravale imama, pobjegle su u brda i zapoele ustanak koji su podravale Sau-dijska Arabija i Jordan, protiv republikanskoga reima. Naserov Egipat poslao je vojne snage u Sjeverni Jemen kako bi ojaale obranu nove vlade. Velika je Britanija ubrzo u saveznitvu sa Saudijskom Arabijom i Jordanom pribjegla tajnoj akciji kako bi potkopala novu republikansku vlast,. Objelodanjeni dokumenti pokazuju da su mnogi britanski dunosnici itekako dobro shvaali da time podupiru "pogrjenu" stranu. Primjerice, Christopher Gandy, koji je bio najvii britanski dunosnik u Taizu u Sjevernome Jemenu, odmah poslije revolucije rekao je kako je prethodni reim "vladavina imama uinio nepopularnim u mnogim viim, a esto i najboljim krugovima". Na taj "monopol moi" postojale su "velike zamjerke" i svrgnula gaje nova, republikanska vlada, koja je na vlast dovela ljude iz "slojeva, podruja i sekta koji su ranije bili zanemareni u podjeli moi". Gandv je vladavinu imama opisao kao "samovoljnu autokraciju", dok su republikanci, s druge strane, djelovali kao kolektiv i bili "znatno otvoreniji prema kontaktima i razumskim argumentima".2 2 C. Gandy pie Ministarstvu vanjskih poslova, 6. listopada 1962., PREM11/ 3877; A. Douglas-Home pie premijeru, 22. sijenja 1963., parafrazirajui Gan-dvjeva stajalita, 22. sijenja 1963., PREM11/4357. LJUDI ZA ODSTREL Gandv je, zapravo, preporuio priznavanje nove jemenske vlade, govorei kako je ona zainteresirana za prijateljske odnose s Velikom Britanijom te kako je to

"najbolji nain sprjeavanja sve veeg utjecaja Egipta". Ali njegove preporuke odbili su i njegovi politiki gospodari u Londonu i dunosnici u susjednom Adenu, tadanjoj britanskoj koloniji. Jedan od Gandvjevih argumenata bio je i taj da bi rojalisti, ako uspiju povratiti vlast, morali potpuno promijeniti sustav vladanja kako bi postali popularniji, to bi "nas osramotilo u Adenu i u Protektoratu", gdje je Velika Britanija podravala jednake feudalne snage protiv snanih, popularnih, nacionalistikih osjeaja.3 Nakon to se britansko tajno djelovanje u Jemenu neko vrijeme poricalo, jedan je dunosnik iz Ureda britanskoga premijera rekao kako je egipatski predsjednik Naser: "uspio privui veinu dinaminih i suvremenih snaga na tome podruju, dok smo mi nastavili, naom vlastitom odlukom, podravati snage koje nipoto nisu reakcionarne (to i ne bi bilo toliko vano), nego su prevrtljive, nepouzdane i sklone izdaji". I sam premijer Harold Wilson priznao je kako se to: "kosi s politikom pravinou i s promiljenou, i da vrlo esto izgleda kako mi podravamo prevladane i despotske reime i kako se protivimo dolasku suvremenih i demokratskijih oblika vlasti." Ministar vanjskih poslova Alec Douglas-Home takoer je priznao da e "republikanci za prosjenoga stanovnika Jemena biti znatno privlaniji od imama" te da e "nam to prouzroiti velike potekoe".4 3 C. Gandv pie Ministarstvu vanjskih poslova, 6. listopada 1962., PREM11/ 3877; C. Gandv pie Ministarstvu vanjskih poslova, 31. listopada 1962., PREM11/ 3878. 4 O. Wright pie premijeru, 18. srpnja 1964., OREM11/4929; Zapisnik sa sastanka, 5. veljae 1963., CAB130/189; A. Douglas-Home pie premijeru, 25. listopada 1962., PREM11/3877. Mark Curtis Vojna baza u Adenu bila je kamen temeljac britanske vojne politike u Perzijskome zaljevu, u kojemu je tada Velika Britanija bila najvea sila, koja je izravno nadzirala eike Perzijskoga zaljeva i koja je imala goleme naftne interese u Kuvajtu i u drugim zemljama. Priobalni grad Aden bio je okruen onim to je Velika Britanija pretvorila u "protektorat" Federacije June Arabije -niz feudalnih posjeda kojima su vladali autokratski vlastodrci slini onome upravo svrgnutome u Jemenu i koji su bili prijateljski nastrojeni zahvaljujui britanskome mitu. Postojala je bojazan da e progresivni republikanski Jemen nacionalistiki usmjerenih Arapa posluiti kao primjer brojnim eicima diljem Perzijskoga zaljeva, a i na Bliskom istoku, kao i u samom Adenu. Ministar vanjskih poslova DouglasHome, odmah poslije republikanskoga prevrata, izjavio je kako Aden ne moe biti siguran glede "vrsto uspostavljenoga republikanskoga reima u Jemenu". Na sastanku ministara takoer je zakljueno da bi istjerivanje Velike Britanije iz Adena bilo "poguban udarac za na presti i autoritet" u toj regiji. I samo priznavanje jemenskoga reima moglo bi dovesti do "sloma morala probri-tanski usmjerenih vladara protektorata" i tako "ugroziti ukupni poloaj Velike Britanije na tome

podruju".5 Opasnost je, kako ju je ukratko predstavio Sir Kennedv Tre-vaskis, visoki povjerenik u Adenu, bila u tome to bi jemenski republikanci "mogli oekivati golemu potporu" i u Adenu i u Federaciji, gdje su postojali "snani prorepublikanski osjeaji". Postojala je vjerojatnost da e taj republikanski reim ohrabriti "neke od naih prijatelja meu tim vladarima" u protektoratu da "prijeu na stranu suparnika i da se izmire s jemenskom Vladom". "Mnoge e taj reim privui", rekao je Trevaskis. 5 A. Douglas-Home pie veleposlanstvu, Washington, 14. listopada 1962., PREM11/3877; Kratke biljeke za premijera, sijeanj 1963., DEFE13/398; Zapisnik sa sastanka, 31. listopada 1962., CAB130/189. LJUDI ZA ODSTREL Jednaku zabrinutost osjealo je i 'srednjevjekovno' kraljevstvo na tome podruju, Saudijska Arabija, koja se pribojavala da e se takvo svrgavanje monarhije proiriti meu arapskim nacionalistikim snagama. Britanski su planeri shvatili da, nakon to je Saudijska Arabija zapoela s naoruavanjem rojalista u Jemenu, oni vie nisu "bili odve zabrinuti za oblik vlade kakav e se uspostaviti u Jemenu, pod uvjetom da ta vlada nije pod nadzorom Egipta", a svaka e druga vlada zadovoljiti.6 Ta se opasnost zaotrila kada su Naser i novi jemenski voa Al Salal dali diplomatsku i materijalnu potporu protubritanski usmjerenim republikanskim snagama u Adenu i u Federaciji te zapoeli javnu kampanju u kojoj su pourivali Veliku Britaniju da se povue s toga svoga imperijalnog posjeda. Trevaskis je takoer rekao, ako Jemenci ele osigurati vlast nad Adenom, da "bi to prvi put u Jemenu dovelo do izgradnje velikih suvremenih gradova i luka s meunarodnim posljedicama". I, to je jo vanije, "gledano gospodarstveno, to bi omoguilo velike prednosti jednoj tako siromanoj i slabo razvijenoj zemlji".7 Velika je Britanija odluila pokrenuti tajnu operaciju kojom e promicati upravo one snage koje su prepoznate kao "prevrtljive", "sklone izdaji" i "despotske" te potkopati one koje su prepoznate kao "popularne" i "demokratskije". U biti, ona je to uinila, iako je znala da njezini tienici nemaju nikakvih izgleda za pobjedu. Taje operacija pokrenuta iz jednostavnoga razloga - da izazove potekoe republikancima, a i Egipanima, u Jemenu, koji su pod svojim nadzorom imali uvjerljivu veinu zemlje i najnaseljenija podruja. Glede toga, dokumenti su posve jasni. Harold Macmillan je u veljai 1963. rekao kako je "dugorono gledano, pobjeda repu6 K. Trevaskis pie D. Sandvsu, 14. listopada 1963., PREM11/4928; Zapisnik sa sastanka, 2. prosinca 1963., CAB130/189. 7 K. Trevaskis pie D. Sandvsu, 14. listopada 1963., PREM11/4928. Mark Curtis blikanaca bila neizbjena". Amerikome predsjedniku Kenne-deyju rekao je: "Ja potpuno razumijem da lojalisti vjerojatno nee na kraju pobijediti u Jemenu, ali ne bi bilo odve loe za nas kada bi novi jemenski reim tijekom sljedeih nekoliko godina bio zaokupljen vlastitim unutarnjim problemima."

Ono to je Velika Britanija eljela bila je "slaba vlada u Jemenu, koja nije sposobna praviti nam probleme". U dopisu koji je premijeru uputio njegov savjetnik za vanjsku politiku Philip de Zulueta, slino stoji: "Izgleda kako se sva ministarstva slau da trenutana pat pozicija u Jemenu, u kojoj se republikanci i rojalisti bore jedni protiv drugih pa stoga nemaju ni vremena ni energije nama praviti probleme u Adenu, vrlo dobro odgovara naim interesima." De Zulueta je jo rekao: "U naemu je interesu zasigurno imati to veu zbrku na plemenskim podrujima na granici Ade-na" sjemenom.8 Tajna operacija Teko je sastaviti djelie kratke kronologije britanske tajne operacije u jednu cjelinu s obzirom na golemu cenzuru u tim dokumentima. Ali u toj nam zadai pomae sveobuhvatna knjiga strunjaka za tajne slube Stephena Dorrila, MI6, napisana veinom na temelju sekundarnih izvora i intervjua. Ubrzo poslije dravnoga udara iz rujna 1962. jordanski kralj Husein posjetio je London, gdje se sastao s ministrom zrakoplovstva Julianom Amervjem i zauzeo se kod britanske Vlade da 8 Zapisnik sa sastanka, 5. veljae 1963., CAB130/189; Zapis razgovora izmeu predsjednika Kennedvja i premijera, 15. studenoga 1963., PREM11/4928; P. de Zulueta pie premijeru, 26. listopada 1962., PREM 11/3877. LJUDI ZA ODSTREL ne prizna novu jemensku vladu. Sloili su se da bi glavni adut britanske tajne slube MI6, Neil "Billy" McLean, konzervativni lan Parlamenta u toj slubi, trebao posjetiti to podruje i izvijestiti premijera. Bivemu potpredsjedniku tajne slube MI6 Geor-geu Youngu, koji je sada visoki dunosnik u banci Kleinwort Benson, pristupio je Mosad i zatraio nekog Britanca koji bi Sau-dijskoj Arabiji bio prihvatljiv kao voa gerilskog rata protiv jemenskih republikanaca. Zatim je Young upoznao McLeana s izraelskim vojnim ataeo Danom Hiramom, koji je obeao isporuiti naoruanje, osigurati novac i organizirati obuku, to je Saudijska Arabija rado prihvatila.9 Dva dana poslije udara kraljevi Hasan, ujak imama Al Badra, koji je posljednjih nekoliko godina ivio u New Yorku, zatraio je od britanskoga premijera DouglasHomea da mu pomogne doi do granice gdje je on namjeravao odigrati posljednju bitku u borbi za vlast. Dokumenti pokazuju da su britanski dunosnici izjavili kako mu ne mogu pruiti nikakvu otvorenu pomo, ali se sredinom listopada izvjeivalo o tome kako Hasan ima "obilje novca i oruja". U listopadu je Velika Britanija razmatrala i izravnu vojnu intervenciju na Jemen, kada je premijer Macmillan od naelnika stoera traio "da razmotre nae vojne potencijale ako budemo prisiljeni promijeniti otvorenu politiku". Prednost je ipak dana tajnim operacijama, moda zbog razloga koji je poslije iznio ministar vanjskih poslova Rab Butler, koji je napisao "da se ovo dogodilo jednu generaciju prije", tada bismo trebali upotrijebiti taktiku "sjeverozapadne granice" koja "bi vjerojatno bila uinkovita". Naalost, "u svijetu kakav je danas postoje ozbiljna ogranienja u

primjeni takvih metoda i vjerujemo da se svako ponavljanje moe izbjei".10 9 Stephen Dorril, M16: Fiftyyears ofspecial operations, Fourth Estate, London, 2000., str. 679.-680. 10 R. Cravvford pie A. Douglas-Homeu, 12. listopada 1962., PREM11/ 3877; Premijer, zapisnik, 6. listopada 1962., PREM11/3877; R. Butler pie premijeru, 20. travnja 1964., DEFE13/569. Mark Curtis U listopadu je McLean posjetio Saudijsku Arabiju kao osobni gost saudijskoga kralja, koji je od Velike Britanije traio da rojalistima prui pomo, posebice "pomo u zrakoplovstvu... ako je mogue javno i otvoreno, ali ako to nije mogue, onda u tajnosti". McLean je posjetio i Jemen kako bi se sastao s rojalistima, pa i kraljevia Hasana u njegovome sjeditu, kako bi ocijenio situaciju, a izvjee o svome posjetu dostavio je britanskome ministru obrane Peteru Thornevcroftu. Poetkom studenoga naoruanje i novac iz Saudijske Arabije pritjecali su u ruke roja-lista, a sredinom studenoga britansko Ministarstvo vanjskih poslova sastavilo je dokument u kojemu se istiu mogunosti koje britanska Vlada, ima na raspolaganju, kao i tajnu pomo.11 Poetkom prosinca McLean je opet posjetio Jemen, gdje su ga imamove vojne snage izvijestile o njihovoj potrebi za naoruanjem i streljivom. Po povratku u London sastao se s ministrom vanjskih poslova, pourivao Veliku Britaniju da pone pruati pomo i poeo u Vladi agitirati za potporu rojalistima. McLean je donio i pismo Al Badra upueno premijeru, u kojemu Al Badr trai potporu rojalistima koji su bili razoarani dotadanjom nedostatnom pomoi stoje stizala iz Velike Britanije. Istodobno je visoki britanski povjerenik u Adenu rekao da "bismo sada ve trebali razmatrati krajnje mjere kako bismo s rojalistima osigurali nae interese".12 Kada se britanski veleposlanik u Egiptu Sir Harold Beelev sastao s osobnim savjetnikom egipatskoga predsjednika Nasera Muhamedom Hejkalom, ovaj je Veliku Britaniju optuio za nekoliko aspekata njezine umijeanosti u sukobe u Jemenu, osobito, za isporuku borbenih zrakoplova Jordanu. Hejkal je rekao Beeh/ju da je McLean davao savjete rojalistima, da je posjetio 11 C. Johnston pie ministru za kolonije, 26. listopada 1962., PREM11/ 3878; Dorril, M16, str. 680.-681.; Ministarstvo vanjskih poslova The Yemen", 19. studenoga 1963., CO1055/2. 12 Dorril, MI6, str. 682.; C. Johnston pie ministru za kolonije, 17. prosinca 1962., DEFE13/398. LJUDI ZA ODSTREL kraljeve Saudijske Arabije i Jordana, od kojih su obojica tada intervenirali u Jemenu. Takoer je rekao da zapovjednik jemenskoga ratnog zrakoplovstva, koji je dezertirao u Egipat, "priznaje kako mu je zapovijedi, koje su podrazumijevale i napad na ciljeve u Jemenu, davao osobno kralj Husein, u nazonosti britanskoga savjetnika za zrakoplovstvo". Ministar vanjskih poslova Douglas-Home u poetku je bio protiv pruanja potpore

rojalistima. Dana 7. sijenja 1963. McLe-anovo obavjetajno izvjee ocijenio je Vladin Odbor za prekooceanske zemlje i obranu. On je Kabinetu preporuio da ne prizna novi reim, s argumentom da Velika Britanija ne moe pruiti izravnu potporu rojalistima i da se svaka takva akcija mora dogaati nadohvat ruke.13 Potkraj veljae pripadnici jemenskih plemena napali su britanske poloaje u Federaciji June Arabije, a istodobno su egipatske vojne snage zapoele ofenzivu na poloaje u planinama Jemena. Britanski ministar za kolonije Duncan Sandvs i Julian Amerv pourivali su na odmazdu pa je Macmillan imenovao Amervja svojim ministrom za Aden, sa smjernicama da iz svoga ureda u britanskom Ministarstvu ratnoga zrakoplovstva organizira tajnu britansku potporu rojalistima. McLean je posjetio Jemen trei put 1. oujka 1963. Odmah poslije toga izaslanstvo rojalista posjetilo je Izrael, nakon ega su neobiljeeni izraelski zrakoplovi poletjeli iz Dibutija kako bi obavili isporuku naoruanja iznad rojalistikih podruja. Do poetka oujka, kako dokumenti potvruju, Velika je Britanija ve bila umijeana u isporuku naoruanja rojalistima, preko erifa Bin Huseina, plemenskoga voe u Beihanu, u Federaciji.14 Dana 1. oujka britanski guverner u Adenu Sir Charles Johnston predloio je obustavu isporuke naoruanja na dva do tri 13 H. Beelev pie Ministarstvu vanjskih poslova, 6. sijenja 1963., PREM11/ 3878; Dorril, MI6, str. 683. 14 Dorril, MI6, str. 383.-384. Mark Curtis tjedna, budui da je postojala opasnost da sve isporueno naoruanje padne u ruke republikanaca pa bi ga se moglo "prikazati kao britansku potporu". Takoer je kritizirao svoje politike gospodare u Londonu zbog toga to su odbili viekratne zahtjeve za "dodatnim isporukama oruja rojalistima koje sam im ja uputio" u studenome, prosincu i veljai. Da su te isporuke bile odobrene, dodao je on, "rojalisti ne bi nikada bili pobijeeni" u ovim sukobima. Sredinom travnja 1963. McLean je od ministra vanjskih poslova zatraio urnu pomo, a i Saudijci su uskoili s manjim isporukama oruja i streljiva. Prema Dorrilu, pjeako naoruanje vrijedno nekoliko milijuna funta, ukljuujui i 50.000 puaka, u tajnosti je prevezeno zrakoplovima iz baze britanskoga ratnoga zrakoplovstva u Wiltshireu. Kako bi se zamaskiralo njegovo pravo podrijetlo, iskrcano je u Jordanu i odmah zatim transportirano preko Beihana. Do kraja toga mjeseca rojalisti su povratili neka od izgubljenih podruja.15 Na sastanku potkraj travnja 1963., kojemu su nazoili prvi ovjek tajne slube MI6 Dick White, McLean, osniva SAS-a David Stirling, bivi asnik SAS-a Brian Franks, Douglas-Home i Ame-ry. Stirlingu i Franksu je reeno kako SAS ne smije biti slubeno upleten i kako se od njih trai da preporue nekoga tko bi mogao organizirati plaenike operacije. Prema Dorrilu, oni su se obratili bivemu zapovjedniku SAS-a 21, Jimu Johnsonu, koji je malo prije toga otiao u mirovinu, i zapovjedniku SAS-a 22, potpukovniku Johnu Woodhouseu. Amery je McLeana, Johnsona i Stir-linga upoznao s jemenskim rojalistikim ministrom vanjskih

poslova Ahmedom al amijem, koji je napisao ek na 5.000 funta. Plaenici SAS-a operirali su preko Stirlingove tvrtke Televi-sion International Enterprises, koja je osnovala i tajnu organizaciju Rally Films. Saudijski kraljevi Sultan financirao je taj projekt 15 C. Johnston pie ministru za kolonije, 6. oujka 1963., PREM11/4928; Dorril, M16, str, 684. LJUDI ZA ODSTREL zlatnim ipkama. Unovaeni su i francuski plaenici i dragovoljci iz SAS-a, koji su u tu svrhu dobili privremeni dopust. Ured pobonika dragovoljaca SAS-a 21 (TA) u Londonu bio je mjesto za razmjenu podataka za britanske plaenike, kojima su, prema organizatorima, Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo obrane plaali 150 funta mjeseno. U Adenu je pobonik guvernera Adena Tony Boyle, pronaao sustav prebacivanja plaenika preko granice, a erif Husein organizirao je mreu sigurnih kua u Beihanu iz kojih su se mogle pokretati operacije u Jemenu. Kako se promet pojaavao, asnici su bili dodjeljivani osoblju Savezne redovite vojske.16 Predloena operacija u Jemenu bila je predmetom estokih rasprava u britanskoj Vladi, ali su s vremenom ipak uspjeli uvjeriti premijera da podri tu operaciju pa je on tajnoj slubi MI6 dao nalog da potpomae rojaliste. Osnovana je borbena skupina tajne slube MI6, koja je zatim koordinirala isporuku naoruanja i osoblja. To je organizirao John da Silva, bivi upravitelj postaje tajne slube MI6 u Bahreinu. U listopadu je Macmillan dao ostavku na dunost premijera i zamijenio gaje Douglas-Home. Novi ministar vanjskih poslova Rab Butler protivio se tajnoj potpori rojalistima. U prosincu 1963. novi je premijer izvijestio daje Egipat do tada imao 10.000 do 12.000 rtava u Jemenu. Britanske su se akcije nastavile kada se asnik SAS-a Jonny Cooper pridruio obavjetajnim aktivnostima protiv egipatskih vojnih snaga i kada je njegov tim obuavao vojsku rojalista. U veljai 1964. Cooper i njegovi ljudi pripremali su se za svoju prvu tajnu isporuku naoruanja iz zrakoplova, pod ifrom MAN-GO, uz diskretnu potporu tajne slube MI6 i CIA-e. Naoruanje i streljivo izbacivani su padobranima na predviena podruja, na kojima su bili ljudi iz Cooperova tima koji su radio ureajem navodili zrakoplove.17 16 Dorril, MI6, str. 684.-686. 17 Isto, str. 688., 690.; Nota upuena premijeru, 18. prosinca 1963., PREM11/ 4928. Mark Curtis U dopisu britanskome premijeru u oujku 1964. Butler je napisao: "... u najnovijem izvjeu glavnoga tajnika UN-a U Tanta Vijeu sigurnosti spominje se tvrdnja Egipta i Jemena o tome da oruje i pomo za rojaliste stie s podruja Beihana (u Federaciji), a mi nismo do sada uspjeli dati uinkovit odogovor na tu tvrdnju budui da znamo da je istinita". Butler je razlikovao pomaganje rojalistima u Jemenu s jedne strane, to Velika

Britanija, po njegovome miljenju, ne bi trebala podravati i, s druge strane, pomaganje aktivnosti u Federaciji i preko granica Jemena" kako bi se sprijeila subverzija. On je podrao zahtjeve visokoga povjerenika iz Adena, koji je traio da se na jemensku granicu dostavi poseban sustav za odmazdu ije se podrijetlo nee moi utvrditi i koji e biti upo-rabljen u Federaciji u svrhu sabotae, postavljanja mina i tako dalje".18 Britanski ministar obrane Thornevcroft pozvao je Veliku Britaniju da organizira "plemenske pobune" na pograninim podrujima, "akciju koju e se moi porei... u svrhu sabotiranja obavjetajnih sredita i ubijanja osoblja umijeanog u protubritanske aktivnosti" ukljuujui i sjedite egipatske obavjetajne slube u Taizu i "tajne protuegipatske propagandne aktivnosti u Jemenu". On takoer daje argumente za "daljnju potporu" rojalistima, "ili novac ili naoruanje ili oboje". U travnju 1964. Velika je Britanija ve bila odobrila miniranje (nazvano akcijom Eggshell), isporuku naoruanja i streljiva pripadnicima plemena na pograninim podrujima (operacija Ban-gle). Plan "za poticanje na pobunu na podruju Beide", unutar granica Jemena, odobren je najkasnije u srpnju. Tri stotine tisua funta bilo je namijenjeno toj svrsi, ali je uzvratna akcija Egipta sprijeila razbuktavanje te pobune. 18 R, Butler pie premijeru, 20. oujka 1964., PREM11/4678. LJUDI ZA ODSTREL No, "subverzije individualnih ciljeva na podruju Jemena" provodile su se "pod nadzorom britanskih asnika unutar Federacije", prema dopisu Ministarstva obrane. Ti asnici "mogu isporuivati naoruanje i novac u obrocima, ovisno o situaciji na terenu i o postignutim uspjesima". Rancour je bilo tajno ime akcije dano "trenutanoj tajnoj akciji iskorjenjivanja disidentskih plemena do oko 30 kilometara unutar Jemena kako bi se neutraliziralo egipatsko subverzivno djelovanje protiv Adena".19 U jednom izvanrednom i krajnje povjerljivom dokumentu iz Vladinih spisa ide se i dalje. On nosi naslov "Jemen: raspon moguih akcija protiv kljunih osoba" umijeanih u subverzije u Federaciji, posebice "asnika egipatske obavjetajne slube". U njemu se daje i nacrt "akcije za poticanje gerilskih napada" na pogranina podruja isporukom naoruanja i novca te "sabotaom koja nije osveta" u Sana'ai. Takoer se predlae da "zatvorimo oi" na saudijsku isporuku naoruanja rojalistima i na "pisanje pamfleta" na onim podrujima Jemena koja su nadzirali republikanci te na "radijska emitiranja" iz Federacije.20 Ministar vanjskih poslova Butler dao je taj dokument premijeru, rekavi kako "bih moda, trebao rei" kako neke od tih mogunosti "moda podrazumijevaju vie politikih rizika" od nekih drugih opcija: "Primjerice, ubijanje asnika egipatske obavjetajne slube nedvojbeno bi znailo i vee mogunosti otkrivanja isporuke novca rojalistima i osvete zbog tih isporuka." 19 P. Thorneycroft pie premijeru, 22. travnja 1964., DEFE13/569; Prilog pismu R. Butlera upuenome premijeru, 21. travnja 1964., "Yemen: Range of possible courses of action open to us", DEFE13/569; N. Fisher pie D. Sandy-su, 14.

srpnja 1964., DEFE13/570; "Yemen: Memorandum for consideration by Ministers", srpanj 1964., isto; Ministarstvo obrane. "Aid to the Rovalists", 19. srpnja 1964., isto. 20 Prilog pismu R. Butlera upuenom premijeru, 21. travnja 1964., "Yemen: Range of possible courses of action open to us", DEFE13/569. Mark Curtis I dok se o tim mogunostima raspravljalo tajno, dana 14. svibnja 1964. premijer Douglas-Home ovako je lagao Parlamentu: "Naa politika prema Jemenu jest politika nemijeanja u pitanja te zemlje. Stoga, naa politika nije isporuivati naoruanje roja-listima u Jemenu."21 U srpnju je Thornevcroft preporuio kako bi Velika Britanija trebala, zajedno sa Saudijskom Arabijom, "podravati rojaliste tijekom sljedeih mjeseci" isporuujui naoruanje i novac "roja-listikim plemenima". U isto to vrijeme Saudijska je Arabija od Velike Britanije zatraila 2 milijuna funta tijekom jedne godine, od ega je etvrtina bila namijenjena za kupnju naoruanja. Spisi govore i o potrebi da odluku Velika Britanija donese o tome treba li pristati "na drugi prijedlog isporuke puaka" dvama plemenima za napade unutar Jemena. U srpnju su erif Husein i rojalisti iz Jemena podnijeli Britancima podroban plan u kojemu su od Velike Britanije traili da im isporui 11.000 puaka i 600.000 funta. Potkraj srpnja britanski su ministri donijeli odluku o promicanju "daljnjih mjera" potpore rojalistima, mislei da se Sau-dijcima "dade sve stoje potrebno" kako bi osigurali naoruanje iz Velike Britanije. Zatim se britanski veleposlanik u Saudijskoj Arabiji sastao s kraljeviem Fej salom i izvijestio ga o spremnosti Velike Britanije da Saudijskoj Arabiji isporui naoruanje namijenjeno uporabi u Jemenu, ali je rekao i da London ne moe pruiti otvorenu pomo rojalistima.22 21 R. Butler pie premijeru, 21. travnja 1964., DEFE13/569; Donji dom, Hansard, 14. svibnja 1964., stupac 605. 22 P. Thornevcroft, "Maintaining our position in South Arabia", 13. srpnja 1964., DEFE13/570; N. Fisherpie D. Sandvsu, 14. srpnja 1964.; Ministarstvo obrane, "Aid to the Rovalists"; C. Crow pie Ministarstvu vanjskih poslova, 29. srpnja 1964., DEFE13/570. LJUDI ZA ODSTREL U ljeto 1964. premijer Douglas-Home suoio se s protivljenjem svojega ministra vanjskih poslova pruanju izravne pomoi rojalistima, a ministar obrane i neki drugi zalagali su se upravo za to. Prema Dorrilu, prvi ovjek tajne slube MI6 Dick White pridobio je novoga premijera na stranu pruanja potpore "tajnoj plaenikoj operaciji". To zeleno svjetlo za punu potporu rojalistima dano je u ljeto 1964. godine. Godine 1964., 48 bivih djelatnika te slube bili su uposleni kao plaenici, a meu njima i desetak bivih ljudi iz SAS-a. Djelatnici tajne slube MI6 davali su im obavjetajne podatke i logistiku potporu, dok im je iz sjedita rojalista priopavan poloaj republikanskih postrojba. Operativci tajne slube MI6 takoer su koordinirali prelaenje pripadnika plemena preko granica iz Federacije u Jemen,

gdje su ulazili u trag asnicima egipatske vojske. "U tome ratu, koji je postao vrlo prljav, asnici tajne slube MI6 'manipulirali' su pripadnicima plemena i pomagali u 'usmjeravanju podmetanja bomba' na predstraama egipatske vojske du granice, dok su cijeli gradovi 'ubijani', a politiari 'pogubljivani'", kae Dorril.23 Jedno pismo u Vladinim spisima napisao je Julianu Amervju u kolovozu 1964. pukovnik Michael Webb, plaenik koji je tvrdio daje nedavno umirovljen iz vojske. Webb kae kako se proteklih nekoliko tjedana borio s vojnim snagama imama pod krinkom slobodnog novinara. Takoer kae kako je britansko veleposlanstvo "redovito obavjetavao o svojim kretanjima i davao mu sve informacije do kojih sam dolazio". Sljedeega mjeseca, u dopisu upuenom premijeru, prepo-rua se isporuka bazuka i streljiva erifu u Beihanu "namijenjenog disidentskim skupinama u Taizu" 0emen). U isto to vrijeme Stirling, Boyle i ministar vanjskih poslova rojalista Al Sami sastali su se u Adenu, gdje im se pridruio jedan djelatnik tajne 23 Dorril, MI6, str. 689., 691. Mark Curtis slube MI6 te su izradili planove za uspostavu redovite isporuke naoruanja i streljiva vojnim snagama rojalista. To se trebalo obavljati ili padobranima ili kopnom preko Saudijske Arabije i Beihana ili preko jemenske obale.24 Izgleda da izbor laburistike vlade Harolda Wilsona u listopadu 1964. nije nimalo omeo tu tajnu operaciju. Dorril spominje kako je britansko ratno zrakoplovstvo predvodilo tajno bombardiranje kao odmazdu za egipatske napade na deve kojima se isporuivalo naoruanje francuskim i britanskim plaenicima. Kao dio ugovora sklopljenog sa Saudijskom Arabijom o isporuci naoruanja, Velika je Britanija sklopila ugovor vrijedan 26 milijuna funta s privatnom tvrtkom Ainvork Services kako bi osigurala osoblje za obuku pilota i posade iz Saudijske Arabije. Ta je tvrtka angairala i bive pilote britanskoga ratnog zrakoplovstva kao plaenike kako bi letjeli na operativnim misijama protiv egipatskih i republikanskih ciljeva du jemenske granice. Godine 1965. tajna sluba MI6 slala je zrakoplove s diskretnim pilotima, a s Izraelom je postigla dogovor o tome da se za pokretanje operacija slui njegovim teritorijem. Poslije prekida vatre proglaenoga u kolovozu 1965. plaenici koje je podravala Velika Britanija pribjegli su isporuci medicinske pomoi i odravanju komunikacija. Potkraj 1965. rat se ponovno rasplamsao, a sukobi su se nali u pat poziciji, "ali su Britanci i dalje bili na elu plaenike operacije golemih razmjera u Jemenu, a plaenike su, navodno, plaali 10.000 funta godinje" iz tajnog sredita u Londonu, na ijemu je elu stajao Stir-ling. Britanske zrakoplovne akcije nastavile su se i tijekom 1967., prema podatcima iz spisa. U dopisu Ministarstva vanjskih poslova iz oujka 1967. stoji kako je tvrtka Ainvorks angairala britanske pilote kao posadu za pet zrakoplova tipa Lightning i pet 24 M. Webb pie J. Ameryju, 20. kolovoza 1964., DEFE13/570; R. Butler pie premijeru, 11. rujna 1964., isto; Dorril, MI6, str. 693.

LJUDI ZA ODSTREL zrakoplova tipa Hunter, koje je Velika Britanija ve bila isporuila te kako "nismo imali nikakvih prigovora u svezi s njihovim sudjelovanjem u tim operacijama, iako smo Saudijcima jasno stavili do znanja da ne moemo javno pristati ni na kakve dogovore te vrste".25 Nakon stoje u ratu iz 1967. Egipat poraen od Izraela, Naser je odluio povui vojne snage iz Jemena, a u studenome se Velika Britanija povukla iz Adena. No, spisi iz oujka 1967. odnose se na "tajne operacije u Junoj Arabiji" koje su u tijeku i na "operacije Rancour II". Ipak je veina spisa koji se odnose na to cenzurirana. Iznimka je jedan dokument iz lipnja 1967., u kojemu stoji kako su "operacije Rancour u Jemenu bile iznimno uspjene" u potiskivanju Egipana iz nekih pograninih podruja i u njihovu opkoljavanju. Zatim se preporua nastavak tih operacija i nakon to Juna Arabija (tj. Juni Jemen) stekne neovisnost. To bi se moglo postii "koristei se vojnom misijom kao zatitom" u Junoj Arabiji ili bi "kao alternativna zatita, moglo posluiti novo veleposlanstvo".26 Unato povlaenju Egipana, graanski se rat u Jemenu nastavio. Godine 1969. ubijena su dva plaenika iz privatne tvrtke Watchguard dok su predvodili bandu rojalistikih gerilaca na Sjeveru. Al Badr je pobjegao u Veliku Britaniju, gdje je i umro, a u oujku 1969. Saudijska je Arabija prestala opskrbljivati roja-liste. Potpisan je sporazum o prekidu neprijateljstava, a zemlja je ponovno roena kao Sjeverni Jemen. Ubijeno je dvjesto tisua ljudi.27 25 Dorril, MI6, str. 694.; Ministarstvo vanjskih poslova pie M. Palliseru, 12. svibnja 1967., PREM13/1923. 26 Dorril, MI6, str. 697.; D. Greenhill pie B. Trendu, 31. oujka 1967., DEFE13/571; M. Palliser pie B. Trendu, 23. oujka 1967., isto; "South Arabia: Paper by Lord Shackelton", lipanj 1967., DEFE13/572. 27 Dorril, MI6, str. 698.-699. Mark Curtis Aden: pobuna u Radfanu Temeljni nacrt glavnoga britanskoga cilja u Adenu, u oujku 1964., izradio je britanski visoki povjerenik Sir Kenneth Tre-vaskis u obliku niza prijedloga kojima bi se Junoj Arabiji dala neovisnost, ali kojima bi se takoer "osiguralo da se sva vlast odluno prenese u prijateljske ruke" i kojima bi ona "ostala ovisna o nama i podvrgnuta naem utjecaju". Veina stanovnitva odbila je suraivati pa se Velika Britanija ubrzo suoila s pobunom punih razmjera, ne samo meu ispolitiziranim skupinama u Adenu, nego i u jednom kutu Federacije zvanom Radfan, gdje je 1964. izbila pobuna. Zapovjednik na Bliskom istoku, general-pukovnik Sir Charles Harington, znao je da pripadnici plemena u Radfanu "jedva krpaju kraj s krajem u siromanom i primitivnom ivljenju stotinama godina", u situaciji u kojoj je "jedva bilo dostatnih sredstava za preivljavanje stanovnitva, a obitelji su rijetko kada ostvarivale prihod od 50 funta godinje". "Stoga su", napisao je on, "iskuenje i, zapravo, potreba da negdje drugdje trae pomo posve razumljivi", a upravo su to mnogi ljudi i inili,

prihvaajui ponude iz Egipta i ponude nove republikanske vlade u Jemenu. Harington je takoer rekao da se, moda, da je Velika Britanija "dala veu financijsku pomo" stanovnicima Ra-dfana u prolosti, "moglo izbjei iskuenje da pomo trae drugdje po cijenu subverzije"28 Velika je Britanija pribjegla okrutnim metodama protiv civila kako bi uguila pobunu u Radfanu. U travnju 1964. ministar Duncan Sandvs traio je "estoko guenje" te pobune i ovlatenje britanskome zapovjedniku da "primijeni sve potrebne metode" za uspjeh, ali da pokua minimizirati nepovoljnu meunarodnu kritiku". Taje akcija trebala obuhvaati i ovlatenje 28 K. Trevaskis pie ministru za kolonije, 15. oujka 1964., PREM11/4678; C. Harington pie nadvojvodi Mountbattenu, 11. lipnja 1964., DEFE13/570. LJUDI ZA ODSTREL visokome povjereniku za plaanje "osobnih dotacija" (tj. mita) "kljunim lanovima saveznoga vijea", tj. u Federaciji June Arabije. Zrakoplovni napadi na pobunjenike odobreni su u svibnju i Trevaskis je predloio da se poalju vojnici kako bi se "utjerao strah u kosti selima" koje su nadzirali pobunjenici. Ako to ne bude dostatno za guenje pobune, onda: "e biti potrebno pokrenuti i oruane napade na stoku i ljude izvan sela. Budui da pripadnici plemena redovito pucaju na nae zrakoplove te da su ak nekoliko njih i pogodili, moda moemo tvrditi da su nai zrakoplovi uzvratili paljbu na ljude koji su na nas pucali sa zemlje."29 Ministri su ovlastili britanske vojne snage da "prave prepade na sredstva za ivot" seljana kako bi natjerali pobunjenike da odustanu od pobune. Nije bilo nikakvih ogranienja za uporabu bomba od 10 kilograma, "iako s njima treba postupati oprezno zbog odnosa s javnou", navelo je britansko Ministarstvo obrane. Tako je ministar obrane traio od naelnika stoera ratnoga zrakoplovstva da "osigura tajnost operacije" i uporabe tih bomba.30 elni ljudi stoera shvaali su openito vanost odnosa s javnou pa su u jednom opsenome izvjeu o operacijama u Radfanu donijeli zakljuak o tome kako je "najvie potrebno da se u Londonu pravovremeno uspostavi jasna politika odnosa s javnou glede takvih operacija". Ti okrutni napadi jesu pretee dananjih "informacijskih operacija" i oni su planerima britanske Vlade desetljeima davali vane lekcije. U sijenju 1964. visokome povjereniku dano je 50.000 funta za podmiivanje lokalnih plemenskih voa. Takoer mu je dano 29 D. Sandvs pie premijeru, 21. travnja 1964., DEFE13/569; K. Trevaskis pie ministru za kolonije, 11. svibnja 1964., isto. 30 Ministarstvo obrane pie CINC-u, Bliski istok, 15. svibnja 1964., DEFE13/ 569; Ministarstvo obrane pie CINC-u, Bliski istok, 20. svibnja 1964., isto; Ministar obrane pie zapovjedniku obrane, 21. svibnja 1964., isto. Mark Curtis 15.000 funta kako bi "pomogao u potkopavanju poloaja Narodne socijalistike stranke u Adenu", najvanije politike oporbe dugogodinjoj britanskoj vladavini.

Trevaskis je takoer rekao kako e taj novac pomoi "u sprjeavanju njihove pobjede na predstojeim izborima". U srpnju 1964. britanski su ministri odobrili 500.000 funta koje bi visoki povjerenik trebao "podijeliti vladarima ondje gdje bi to moglo pomoi u sprjeavanju plemenskih pobuna".31 Guenje pobuna u Omanu Britanski interesi i britanska politika bili su vidljivi i u britanskim intervencijama u Omanu, iako su na tome podruju mnoge okolnosti bile znatno drukije. U srpnju 1957. ustanak u sredinjem Omanu doveo je do pada sultanove vlasti na tome podruju i prijetio je vlasti u cijeloj zemlji. Mnoga su plemena odbjegla iz sultanovih vojnih snaga i prela na stranu drugoga plemenskoga voe, Taliba, koji je u tu zemlju stigao s arsenalom naoruanja koje mu je isporuila Sau-dijska Arabija i uz potporu Naserovog Egipta. Dana 18. srpnja Velika je Britanija donijela odluku o pokretanju zrakoplovnog napada na ustanike, a sljedeega su mjeseca poslane i kopnene vojne snage kako bi se pridruile tome napadu. Tek nakon to je Velika Britanija zapoela sa svojom vojnom intervencijom, Harold Macmillan rekao je predsjedniku Kenne-dyju: "...mi vjerujemo daje sultan istinski prijatelj Zapada i da ini sve to moe za svoj narod".32 Dok je to govorio, Macmillan 31 Izvjee zapovjednika, Radfan, travanj - srpanj 1964., 27. studenoga 1964., DEFE13/710; D. Sandvs pie premijeru, 21. travnja 1964., DEFE13/569; K. Trevaskis pie ministru za kolonije, 15. oujka 1964., PREM11/4678; Ministar za kolonije pie visokome povjereniku, Aden, 24. srpnja 1964., DEFE13/570. 32 Ministarstvo vanjskih poslova pie veleposlanstvu, Washington, 22. srpnja 1957., PREM11/1944. LJUDI ZA ODSTREL zacijelo bio svjestan injenice daje reim tadanjega omanskoga sultana bio jedan od najsurovijih reima u iju je obranu priskoila Velika Britanija. Sultan je u svojoj palai, iz koje je rijetko izlazio, drao na stotine robova. Nije bilo nikakve infrastrukture vrijedne spomena, a glavni grad nije imao ni javnu rasvjetu sve do 1971. Jedva daje postojala ijedna kola za zdravstvenu skrb pa su bolesti uzele maha. "Mnogo se toga moe rei u obranu razumno uinkovitoga feudalizma", rekao je predstavnik britanske Vlade u Perzijsko-me zaljevu Sir Bernard Burrows nekoliko mjeseci prije ustanka, mislei openito na zemlje oko Zaljeva, gdje je Velika Britanija podravala sline reime. Takoer je rekao daje, tri dana nakon stoje Velika Britanija donijela odluku o intervenciji, dolo do: "osjetne promjene miljenja diljem sultanata u korist Taliba, kojega se sve vie prepoznaje kao lokalnog eksponenta arapstva, te protiv sultana ija je popularnost sada na zalazu". Burrows je takoer bio svjestan da "upravo strah od Britanaca" dri plemena u sultanatu na strani sultana "i sama pomisao da se mi vraamo sprijeila ih je u pridruivanju ustanicima". Tako je Velika Britanija tom zemljom upravljala terorom i silom u ime sultana.33

Vrlo su pouna i stajalita Burrowsovoga zamjenika Georgea Middletona. Poslije 18 mjeseci britanskoga ratovanja protiv ustanika on je Ministarstvu vanjskih poslova rekao daje "to jo jedan primjer u kojemu izgleda da mi podupiremo jednog nepopularnog, nedemokratskog i sebinog monika". Jo je dodao: "Uvjeti u kojima ive ovi ljudi bijedni su, sultan je nepopularan, nema sredinje vlasti... i, pod sadanjim reimom, nema ni previe nade za budunost... Ono to mene iznenauje nije injenica da jo uvijek postoji ustanak (u sredinjim podrujima), nego to 33 B. Burrovvs pie S. Llovdu, 29. sijenja 1957., isto; B. Burrovvs pie Ministarstvu vanjskih poslova, 23. oujka 1958., PREM11/2402; B. Burrovvs pie Ministarstvu vanjskih poslova, 21. srpnja 1958., isto. Mark Curtis da nema barem jo pet do est slinih pobuna u drugim dijelovima ove zemlje." Ali, na Middletonova stajalita uzvratio je njegov politiki gospodar Julian Amerv, ministar za kolonije, koji je rekao daje sultanova vladavina "u cijelosti gledano, dobra vladavina", budui daje "on bio vjeran politici suradnje s Velikom Britanijom" te daje Velikoj Britaniji dao "vane baze za njezino ratno zrakoplovstvo u Masiri i u Salali", gradovima u Omanu. Osim toga, bio je i protivnik arapskoga nacionalizma i jedini "arapski vladar koji je dao potporu Sueskoj ekspediciji" samo dvije godine prije toga.34 Velika je Britanija morala intervenirati, budui daje bilo "vrlo vjerojatno da e uspjeno prkoenje sultanu... imati uinak snjene lavine diljem Omana i u drugim dijelovima Zaljeva", izjavilo je Ministarstvo vanjskih poslova. Bombardiranjem bi se "sprijeilo irenjem te infekcije" u druge dijelove Zaljeva i tako bismo pokazali naim prijateljima da s nama nema ale". Obrana toga reima ini se sama po sebi moralno oprenom, ali su britanske akcije u tome ratu nadile ak i to. Dunosnici u Bahrainu, kljunome britanskome diplomatskom sreditu u toj regiji, naveli su kako je svrha britanske "zrakoplovne akcije" u znak potpore sultanu bila "pokazati stanovnitvu mo naoruanja kojim raspolaemo" i uvjeriti ga da "nikakav otpor nee uroditi plodom i da e samo prouzroiti patnje". Cilj je bio "zadati stanovnitvu to vee nevolje, tako da se zbog tegoba i nereda okrenu" protiv ustanika.35 Britanci su bombardirali dovode vode i poljoprivredne vrtove, dakle, civilne ciljeve, stoje ratni zloin. U dopisu koji je 21. LJUDI ZA ODSTREL 34 G. Middleton pie D. Richesu, 29. prosinca 1958., PREM11/4360; J. Amery, zapisnik, 19. sijenja 1959., isto. 35 Ministarstvo vanjskih poslova pie razliitim veleposlanstvima, 19.srpnja 1957., PREM11/1944; Ministarstvo vanjskih poslova pie VVashingtonu, 21. srpnja 1957., isto; C. Gault pie Ministarstvu vanjskih poslova, 21. srpnja 1957., isto. srpnja 1957. napisao Charles Gault iz Bahraina stoji kako je sultan pristao na zrakoplovne napade na vrtove datulja koji e, zajedno s topnikim napadima, "odvratiti disidentska sela od berbe usjeva". Takoer je napisao kako "izgleda

moguim i to da se zrakoplovnim napadima na bunare oteti dovod vode u odreenim selima". To se poslije opisivalo kao "uskraivanje dovoda vode odabranim selima zrakoplovnim akcijama".36 Sljedee godine Burrows je napisao kako se "nastavlja sa sporadinim granatiranjem planinskih sela i kako to ima uspjeha u blokadi sela i obrade zemlje". Spomenuo je i nedavni "zrakoplovni napad na dovod vode" u selima smjetenim u nizinama, oko Saika i araije, dvaju omanskih gradova u podnoju planine Jebel, govorei kako je "zbog raketiranja obrada ve postala... opasnom" na tim podrujima. Burrows je takoer spomenuo kako je on prethodnoga ljeta savjetovao da se ne provode takvi napadi na sela u nizinama na tome podruju "zbog nepovoljnog politikog uinka", budui da bi se "za te napade ubrzo posvuda saznalo". Ali sada su se "okolnosti poneto promijenile u odnosu na to vrijeme". Sela na vrhu planine Jebel Ahdar "nalaze se u poneto drukijem poloaju", budui da se za "ono to se ondje dogaa ne sazna nuno diljem zemlje". Stoga je Burrows odobrio "napad na dovod vode u Sai-du i araijahu" i davao argumente za "raketiranje kanala i spremnika vode".37 U travnju 1958. Macmillan je odobrio britansko "raketiranje dovoda vode", ali nije odobrio prijedlog ministra obrane da se bombardiraju "obradiva podruja". U kolovozu 1957. ministar vanjskih poslova odobrio je zrakoplovne napade bez upozora-vanja. U isto to vrijeme Ministarstvo vanjskih poslova navodi kako "mi elimo, koliko god je to mogue, izbjei da britansko 36 C. Gault pie Ministarstvu vanjskih poslova, 21. srpnja 1957., PREM11/1944. 37 B. Burrovvs pie Ministarstvu vanjskih poslova, 23. oujka 1958., PREM11/2402; B. Burrovvs pie Ministarstvu vanjskih poslova, 11. travnja 1958., PREM11/2402. Mark Curtis I ratno zrakoplovstvo ubija Arape, posebice zbog toga to e na licu mjesta biti i novinski izvjestitelji".38 Do listopada 1957. britanske i lokalne vojne snage povratile su glavna naseljena podruja u svoje ruke, a Talib i oko 50 ustanika popeli su se na planinu Jebel Ahdar i dobili potporu pripadnika nekih planinskih plemena. Tada je Ministarstvo vanjskih poslova govorilo kako je Burrows, predstavnik britanske Vlade u Bahrainu, "preporuio da upozorimo tri dotina sela... da emo, ako se ne predaju, unititi voe ustanka, jednog po jednog, bombardiranjem". No, Vlada je na poetku ipak odluila ne bombardirati sela na planinama, budui da je "svjetsko miljenje tada bilo vrlo zapaljivo". Umjesto toga, odobrena je alternativa u veljai 1958. Britanski zapovjednik u Omanu napisao je u jednom kasnijem izvjeu kako su britanske vojne snage ustupile dva "topa srednjeg kalibra" sultanovim vojnim snagama i da je "njima, i sa svojim ljudima, mogao raznijeti vrh planine gdje god i kad god je to elio, bez ikakva publiciteta ili omraenosti koja bi imala utjecaja na vladu Njezinoga Velianstva". Ali, ta se

strategija izjalovila. Topovima je nanesena "neznatna teta", budui daje "dnevna koliina paljbe" bila ograniena cijenom i dostupnou granata. Tako je u oujku 1958. Velika Britanija odobrila "raketiranje i bombardiranje sumnjivih ustanikih skrovita" u planinama i glavnih cesta koje su vodile uz planine. Tome su se ubrzo pridruili i zrakoplovni napadi na putove opskrbe, gaanje vrha planina topovima i "zrakoplovni napadi sa svrhom onesposobljavanja vodenih puteva i unitavanja usjeva izvan naseljenih podruja", kae taj britanski zapovjednik.39 38 Nota upuena premijeru, 28. travnja 1958., i odobrenje premijera, PREM11/ 2402; Ministarstvo vanjskih poslova pie Bahrainu, 4. kolovoza 1957., PREM11/ 1944; Nepotpisane kratke biljeke, Oman", 4. kolovoza 1957., isto. 39 Ministarstvo vanjskih poslova, zapisnik, 29. listopada 1957., FO371/126890/ EA1015/440; Izvjee zapovjednika britanskih vojnih snaga na Arapskome poluptoku o operacijama.uOmanu, listopad 1957. -veljaa 1959;, DEFE11/402. LJUDI ZA ODSTREL Sukobi su se nastavili i tijekom ljeta, no ustanici na planinama Jebel ostali su neporaeni. U studenome 1958. dogovoreno je da e se za osvajanje tih planina angairati SAS-ovci. Njihove akcije u tim napadima pridonijele su legendarnom prikazivanju SAS-ovaca kao nadljudi. No, taj se uspjeh SAS-ovaca moe dobrim dijelom objasniti upravo i nasiljem koje su prethodno provodili Britanci, kao i ratnim zloinima o kojima se nije izvjeivalo. Napad na planine zapoeo je nakon to su britanski dunosnici shvatili da Talib i drugi ustanici ele "mir kako bi mogli ivjeti u svojim selima" i da e, iako britanski dunosnici nisu mogli biti sigurni u ozbiljne namjere voa glede mirovnih pregovora, njihov status "u najgorem sluaju biti dobar temelj za pregovore".40 Velika je Britanija, umjesto toga, ipak inzistirala na vojnom rjeenju, i to nije bio posljednji takav primjer na Bliskom istoku. SAS-ovci su angairani bez sultanovoga pristanka. Sultana se tijekom toga rata openito malo pitalo o britanskim operacijama, to je pokazatelj da je to bio podjednako rat Velike Britanije koliko i rat Omana. U sijenju 1959. ustanici su brzo poraeni. U izvjeu britanskoga zapovjednika s kraja rata stoji kako su "pretrpljene velike muke u cijelome zapovjednitvu kako bi se operacijske aktivnosti dralo podalje od tiska", a toj je strategiji znatno pripomogla sultanova potpuna zabrana izdavanja viza novinarima. "Tijekom cijeloga rata", stoji u tome izvjeu, "igrala se igra blefiranja i zavaravanja, koja je, s vremena na vrijeme, bila sve samo ne ugodna".41 Ratom je malo toga rijeeno. Kao stoje Ministarstvo vanjskih poslova navelo, u srpnju 1959., nije se dolo ni do kakva politikog rjeenja u unutarnjim poslovima, a guenje ustanka sultanu "nije omoguilo vie od pukog predaha". "Dugoroni problem" bila je "neprestana averzija velikoga dijela unutranjosti 40 G. Middleton pie Ministarstvu vanjskih poslova, 18. studenoga 1958., PREM11/4360. 1 Izvjee zapovjednika, britanskih vojnih snaga na Arapskome poluotoku. Mark Curtis

prema sultanu", a on nije imao nikakva interesa time se pozabaviti. Sultan "gotovo sve vrijeme provodi, posve nepristupaan" u svojoj palai, dok se "nijednoga od njegovih ministara ne moe drati ni umjereno sposobnim".42 Pet godina poslije izbio je ustanak i u pokrajini Dhofar. Ustanici su proglasili osloboenje Dhofara 1965. Poslije su dobili potporu Egipta, Iraka i Junoga Jemena (kada su Britanci naposljetku bili prisiljeni napustiti Aden, 1967.) te su promijenili ime u Narodnu frontu za osloboenje okupiranog Arapskog zaljeva. Kao odgovor na to, Velika je Britanija zapoela jo jednu vojnu intervenciju koja e trajati sve do 1974. godine. Ustanak u Dhofaru bio je "domaa pobuna protiv sultanove represije i zanemarivanja", izjavilo je poslije britansko Ministarstvo vanjskih poslova.43 Sve do 1972. bilo je zabranjeno puiti u javnosti, igrati nogomet, nositi naoale, cipele ili hlae, jesti u javnosti ili razgovarati s bilo kime dulje od petnaest minuta. Britanski su dunosnici bili dobro upoznati sa siromatvom i represijom koji su bili u samome korijenu toga ustanka, kao i u sluaju ustanaka u Sjevernome Jemenu i Adenu. Primjerice, britanski konzul u Muscatu Bili Carden rekao je da "osim nekolicine ljudi koji rade za britansko ratno zrakoplovstvo, amerike naftne kompanije i za sultana, stanovnitvo Dhofara nema nikakvih drugih naina zaraivanja za pristojan ivot u svojoj zemlji". U meuvremenu su mnogi koji su otili u inozemstvo vidjeli "nepovoljnu razliku izmeu onoga to se za ljude radi u tim zemljama i malo onoga to se za njih radi u Dhofaru". Carden je rekao da "sultan predugo ima odve represivne mjere", kao to je zabrana kupnje bicikla ili radio ureaja bez odobrenja.44 U kolovozu 1967. Omanje izvozio oko 10 milijuna barela nafte godinje, a postojali su svi izgledi da e se izvoz nafte znatno 42 Ministarstvo vanjskih poslova, Radnika stranka Omana, Future of Muscat and Oman", 31. srpnja 1959., DEFE11/401. 43 Kratke biljeke Ministarstva vanjskih poslova, lipanj 1971., PREM15/1761. ..,** SD, Carden pie S. fta^fordu,_. listopada 1966., .FQ1016/766v LJUDI ZA ODSTREL poveati. Direktor omanske naftne korporacije Petroleum Deve-lopment Corporation (PDC) bio je Britanac, a vjerojatno i drugi po moi ovjek u toj zemlji, odmah iza sultana. Kompanija Shell imala je 85 posto udjela u omanskoj nafti. Gotovo svi prihodi Omana dolazili su od nafte i plaali su se izravno sultanu, koji je odreeni postotak izdvajao u dravnu blagajnu. "Ako uspije ustaniki pokret u Omanu", rekao je predstavnik britanske Vlade u Bahreinu, i ako "doe do ustavnoga odvajanja teritorija na kojemu se nalaze naftna polja od priobalnoga podruja u blizini Muscata, gdje se nalaze terminali, naftna bi se kompanija mogla nai u velikim potekoama". Godine 1972. ministar vanjskih poslova Patrickjenkin rekao je kako je "uspjeh u Dhofaru kljuan za sultana" (tj. za Veliku Britaniju): "Ako on ondje zataji i zbog toga izgubi svoje prijestolje, to e nedvojbeno imati ozbiljan utjecaj na stabilnost u Zaljevu, pa ak i rizik po nae velike gospodarske

interese."45 Velika je Britanija uguila ustanak u Dhofaru, a s vlasti je uklonila i sultana koji je do tada ve postao optereenjem, i to dravnim udarom iz 1970. Spisi o tome dravnom udaru i dalje su tajni te nisu obznanjeni. Onaj kojemu je taj dravni udar koristio, sultanov sin Kabus, i danas je ondje na vlasti kao najvei saveznik Velike Britanije u Perzijskome zaljevu. 45 S. Crawford pie M. Stewartu, 7. srpnja 1969., FO1016/790; J. Godber pie P. Jenkinu, 17. kolovoza 1972., PREM15/1761. Mark Curtis VELIKA BRITANIJA I UBIJENI DILJEM SVIJETA U sljedeoj tablici naveden je procijenjeni broj ubijenih tijekom razdoblja od Drugoga svjetskoga rata, za koje Velika Britanija snosi veliku odgovornost. Podijelio sam ih na etiri skupine, prema stupnjevima te odgovornosti. Izravna odgovornost - primjeri u kojima su vojne i/ili tajne snage Velike Britanije bile izravno upletene. Neizravna odgovornost - primjeri u kojima je Velika Britanija pruala snanu potporu (trgovinom, izvozom naoruanja, pomoi i/ili diplomatskom potporom) saveznicima koji su bili upleteni u agresiju ili ubijanje. Aktivno nedjelovanje - primjeri u kojima je Velika Britanija posebno nastojala sprijeiti meunarodne akcije kojima se pokuavalo zaustaviti ubijanje. (To se razlikuje od "zatvaranja oiju" jer bi, u protivnom, takvih primjera bilo mnogo vie.) Ostalo -jedinstven primjer - dravni teror reima Idija Amina. Procjene o tonom broju stradalih u bilo kojemu sukobu uvijek variraju, esto u velikim rasponima. Gdje nema biljeke, koristio sam se procjenom koja se najee citira. Ukupan broj kree se izmeu osam milijuna i esto tisua i 13,5 milijuna ljudi ili oko 10 milijuna ljudi. Od toga Velika Britanija snosi "izravnu odgovornost" za 4 milijuna do 6 milijuna ubijenih. Ovi su podatci, u najmanju ruku, podcijenjeni. A i ne obuhvaaju sve britanske intervencije. Neke su od njih, poput onih u Omanu od 1957. do 1959. i od 1964. do 1974., isputene, zbog LJUDI ZA ODSTREL nedostatka podataka. U skupinu "neizravne odgovornosti" uvrstio sam mnoge represivne reime kojima je Velika Britanija pruala potporu u vrijeme poslije Drugoga svjetskoga rata. Pokuao sam se usredotoiti na one sluajeve koji su opisani u ovoj i u prethodnim knjigama. Osim toga, nisam uvrstio ni smrt vie milijuna ljudi koji svake godine umiru u zemljama u razvoju od bolesti koje se lako moglo sprijeiti i od drugih posljedica siromatva. Kao najvei tvorac svjetskoga poretka, Velika Britanija snosi najveu odgovornost za sustav svjetskoga gospodarstva. No, udio Velike Britanije u toj sramoti ipak je nemogue izraunati. Ovi se podatci, openito, odnose na broj ubijenih ili na drugi nain usmrenih "neprijatelja", a ne na ukupan broj poginulih, ondje gdje je iz dostupnih procjena

bilo mogue razluiti taj broj. Naposljetku, ne zanosim se da je ovo znanstvena analiza. Kriteriji uzimanja podataka, stupanj odgovornosti Velike Britanije i procjena broja stradalih, naravno, otvoreni su razliitim tumaenjima. Unato tome, ovdje ipak donosimo razumno precizne podatke o odgovornosti Velike Britanije za golem broj ubijenih na svijetu poslije Drugoga svjetskoga rata. IZRAVNA ODGOVORNOST Godina Sukob Procijenjeni broj ubijenih Uloga Velike Britanije 2003. Napad na Irak 10.000 - 55.000' Vojne snage Velike Britanije odigrale su sekundarnu ulogu u vojnim operacijama u odnosu na SAD. 2001. Bombardiranje Afganistana 15.000 - 25.0002 Isto. 1999. Bombardiranje Jugoslavije 1.0003 Vojne snage Velike Britanije odigrale su sekundar-_ nu ulogu u vojnim operacijama u odnosu na SAD, kao dio ire kampanje Ujedinjenih naroda. 1998. Bombardiranje Iraka 600 - 1.6004 Vojne snage Velike Britanije odigrale su sekundarnu ulogu u vojnim operacijama u odnosu na SAD. 1991. Rat u Perzijskome zaljevu Vie od 100.0005 Isto. 1982. Falklandsko otoje 655 Vojska Velike Britanije borila se s Argentinom 1961. - 1973. Rat protiv jugoistone Azije 2.0O0.OO0-3.O0O.O0O5 Velika Britanija privatno je pruala snanu potporu SAD-u. Redovito ih je podravala u javnosti, ali je imala i nekoliko izravnih uloga: davanje vojnih i protupobunjenikih" savjeta Junome Vijetnamu; tajne snage Velike Britanije sudjelovale su u ratu; obavjetajni podatci su se proslijeivali vojsci SAD-a. Stoga je uloga Velike Britanije bila vie izravna" nego neizravna". 1962.- 1970. Rat u Jemenu 100.000 - 200.000 Tajna operacija Velike Britanije koja je obuhvaala i tajne akcije i isporuku naoruanja. 1964. - 1967. Guenje ustanka u Ade-nu 300 - 900 Odgovorne su bile vojne snage kolonijalne" Vlade Velike Britanije. 1965. - 1966. Pokolji indonezijske vojske 500.000-1.000.000' Velika je Britanija indonezijskim generalima pruala razliite vrste izravne i tajne potpore, kao i informacijske" operacije.8 1952. - 1960. Rat u KenijiDo 150.000' Kolonijalni rat Velike Britanije i operacijeprese-Ijavanja".10 1948. - 1960. Rat u Malaji10.000 - 13.000 Isto." 1957. - 1958. Ustanak protiv sredinje indonezijske Vlade tisue12 Tajna operacija s SAD-om kao podrka ustanku, ukljuujui i isporuke naoruanja. 1956. Napad Velike Britanije na Egipat 1.600 - 3.00013 Vojna intervencija s Francuskom i Izraelom. 1948. - 1955. Ustanci u Baltikim dravama tadanjega Sovjetskoga Saveza 75.00014 Tajna operacija Velike Britanije za potporu i financiranje ustanaka.'5 1953. Dravni udar u Iranu 300 Tajna operacija sCIA-om.16

1950. - 1953. Korejski rat Najmanje 1.000.00017 Vojska je odigrala kljunu ulogu tehniki, kao dio vojnih snaga UN-a, a zapravo je predvodio SAD. 1944. - 1949. Graanski rat u Grkoj 65.000 - 80.000" Vojne/tajne operacija kao potpora grkoj Vladi. 1945. - 1949. Rat za neovisnost Indonezije 5.000 - 80.000" Vojna upletenost radi guenja pokreta za neovisnost. UKUPNO 4,03-5,71 milijuna POSREDNA ODGOVORNOST Godina Sukob Procijenjeni broj ubijenih Uloga Velike Britanije 2000. - danas Ubojstva koja su poinili Izraelci na okupiranim podrujima 2.7231 Blairova vlada prua snanu potporu izraelskoj politici, na razliite naine. 1999. - danas Ubijanja u Nigeriji Do 10.0002 Blairova vlada prua snanu potporu nigerijskoj politici, na razliite naine. 1999. - danas Drugi napad Rusije na eeniju 15.000 - 25.0003 Blairova vlada prua snanu potporu ruskoj politici, na razliite naine. 1996. - danas Graanski rat u Nepalu 3.300* Blairova vlada prua vojnu/ diplomatsku potporu ne-palskoj Vladi. 1990. - danas Dravni teror u Kolumbiji 20.000 - 40.0005 Blairova i prethodne vlade pruaju snanu potporu kolumbijskoj politici, na razliite naine. 1976. - ditaas Napadi Indonezije na pokrajinu Aceh 15 000 Blairova i prethodne vlade pruaju snanu potporu indonezijskoj politici, na razliite naine. 1969. - danas* Napadi Indonezije na pokrajinu Zapadna Papua 100.000 Isto. 1991. - 2003. Sankcije protiv Iraka 500.000-1.000.0006 Tehniki ih odrava UN; u stvarnosti potporu pruaju doslovce jedino Velika Britanija i SAD. 1999. Napadi Indonezije na Istoni Timor Oko 5.000 Blairova je vlada uporno podravala i naoruavala Indoneziju, cijelo vrijeme trajanja nasilja.7 1984. - 1999. Napad Turske na KurdeOko 30.000 Vlade Velike Britanije pruale su snanu potporu turskoj politici, na razliite naine.9 1998. Ameriko bombardiranje Sudana Moda desetci tisua10 Velika je Britanija pruala snanu potporu napadu SAD-a, kojim je razorena farmaceutska tvrtka koja je proizvodila veinu lijekova za spaavanje ivota u Sudanu. 1994. - 1996. Napad Rusije na eeniju 60.000 - 100.000 Majorova vlada pruala je snanu potporu Rusiji, na razliite naine. 1948. - 1994. Ubijanja u sklopu apartheida u Junoafrikoj Republici 10.000 20.000 Vlade Velike Britanije dosljedno su podravale reime u Junoafrikoj Republici, na razliite naine.11 1989. Napad SAD-a na Panamu 350 - 3.00012 Velika Britanije pruala je snanu diplomatsku potporu. 1980. - 1988. Rat izmeu Irana i Iraka1.000.000 Vlada premijerke Thatcher pruala je uinkovitu potporu napadu Iraka na Iran, isporuujui vojnu opremu i financijsku pomo.

1987. - 1988. Napad Iraka na Kurde 100.000 Isto.13 1984. - 1985. Graanski rat u Ugandi 100.000 - 300.000 Velika Britanija je pruala snanu potporu ugandskoj Vladi i odravala je program vojne obuke. 1984. - 1985. Dravni teror u Indoneziji 5.000 Vlada premijerke Thatcher pruala je snanu potporu Indoneziji, na razliite naine. Poetak 80-tih godina prologa stoljea Graanski rat u El Sal-vadoru 75.000 80.000 Vlada premijerke Thatcher pruala je snanu diplomatsku potporu strategiji SAD-a kojom se podupire reim u El Salvadoru. 80-te godine prologa stoljea Agresija SAD-a na Nikaragvu 30.000 Vlada premijerke Thatcher pruala je snanu diplomatsku i drugu potporu, ukljuujui i tajnu potporu, strategiji SAD-a.14 1953. - 1979. ahov reim u Iranu 10.000 Vlade Velike Britanije pruale su snanu potporu a-hovom reimu, na razliite naine.15 1975. Napad Indonezije na Istoni Timor 200.000 Wilsonova/Callaghanova vlada pruale su snanu potporu Indoneziji, na razliite naine.16 1973. Vojni udar u ileu Najmanje 3.000 Heathova vlada pozdravila je vojni udar i pruala potporu Pinochetovom reimu, kao to su uinile i sljedee vlade Velike Britanije. 1967. - 1970. Graanski rat u Nige-riji/Bijafri 1.000.000-3.000.000 Wilsonova vlada pruala je snanu potporu Nigeriji, na razliite naine. 1963. Ubijanja u Iraku 5.000 Macmillanova je vlada, zapravo, podravala pokolje i pozdravila novu vojnu vladu. 60-te godine prologa stoljea Napad Iraka na Kurde 12.000 - 100.00017 Vlade Velike Britanije pruale su snanu potporu Iraku na razliite naine. UKUPNO 3,32-6,20 milijuna AKTIVNO NEDJELOVANJE Godina Sukob Procijenjeni broj ubijenih Uloga Velike Britanije 90-te godine prologa stoljea Graanski rat u Jugoslaviji 200.000 - 250.000 Majorova vlada odigrala je kljunu ulogu u sprjeavanju meunarodnih akcija protiv Miloevievoga reima.1 1994. Genocid u Ruandi800.000-1.000.000Majorova vlada odigrala je kljunu ulogu u UN-u u sprjeavanju meunarodnih akcija za sprjeavanje ili zaustavljanje genocida.2 UKUPN01-1,25 milijuna OSTALO Godina Sukob Procijenjeni broj ubijenih Uloga Velike Britanije 1971. - 1979. Teror drave u Ugandi (doba Idija Amina) 300.000 Heathova je vlada pozdravila i podravala Aminovu vladavinu tijekom prve godine na vlasti. Veina zlodjela poinjena je poslije toga razdoblja, ali Velika Britanija snosi znatnu odgovornost za omoguivanje Aminovog reimu da konsolidira svoju vladavinu. UKUPNO 1-1,25 milijuna SVEUKUPNO 8,65-13,47 milijuna LJUDI ZA ODSTREL

IZRAVNA OLXX)VORNOST 1 Vidi Prvo poglavlje. 2 Brojke znatno variraju. List Guardian objavio je procjenu od 10.000 -20.000 civila poginulih kao neizravna posljedica bombardiranja. Procijenjeni broj poginulih vojnika kree se obino u rasponu od 3.000 - 6.000. Web ofDeceit, str. 49. 3 Procjena organizacije Human Rights Watch jest 500 poginulih civila (Civilian deaths in the NATO air campaign", veljaa 2000., ). Neke procjene, u koje je ukljuen i broj poginulih vojnika, esto se kreu i iznad 1.000. 20th Century Atlas: Alphabetical list ofwar, massacre, tyranny and genocide, www.users.erols.com 420thCentury Atlas. 5 Brojke znatno variraju; vidi 20th Century Atlas. Neposredno poslije rata procjena Vlade Sjedinjenih Amerikih Drava bila je 100.000 poginulih. Druge neovisne procjene znatno su nie, a druge su, pak, znatno vie. 6 Brojke znatno variraju, od nekoliko stotina tisua do 4 milijuna. Poginuli su veinom bili Vijetnamci, a njihov broj se kree obino izmeu 1 i 3 milijuna. Na stotine tisua ljudi ubijeno je i u Laosu i u Kambodi. 7 Neke su procjene niske (300.000), ali je veina vjerodostojnih brojki znatno vea, a neke se procjene kreu i iznad milijun ljudi. 8 Vidi Web ofDeceit, Dvadeseto pogavlje. 9 Procijenjeni broj poginulih zbog okrutnih operacija preseljavanja". Procijenjeni broj Mau Maua ubijenih u stvarnim sukobima kree se od 10.000 -13.000. 10 Vidi Web ofDeceit, Petnaesto poglavlje. 1 Vidi Web ofDeceit, esnaesto poglavlje. 2 Nepoznate brojke. 3 20th Century Atlas. 4 Prados, str. 43. 5 Vidi Dorril, MI6, esnaesto poglavlje. 5 Vidi Web ofDeceit, etrnaesto poglavlje. 17 Brojke znatno variraju. Navedena brojka izraava priblian broj poginulih Korejaca i Kineza. 1 Ovo je priblian broj poginulih pobunjenika (EAM/ELAS). ' Brojke znatno variraju. Vidi 20th Century Atlas. POSREDNA ODGOVORNOST 1 Brojke od rujna 2000. (poetak druge intifade) do oujka 2004.; Palestinsko drutvo crvenoga polumjeseca, www.palestinercs.org 2 Nigerijska policija i vojska sudionice su u mnogima od ovih ubijanja; vidi Deseto poglavlje. 3 Rusija je zavrila sa slubenom brojkom od 15 000 poginulih eena do kolovoza 2003. (AFP, "Russia underplavs Chechnva deaths", 8. kolovoza 2003.). Vrlo je vjerojatno daje ovdje rije o ozbiljnoj podprocjeni, posebice s obzirom na estoki napad na Groznv iz 1999. i 2000. Mark Curtis 4 Broj poginulih pripadnika Vladinih snaga od 1996. do 2002.; Web ofDeceit, str.

81. 5 Brojke variraju. Brojka koja se obino navodi od 1990. jest 35.000 - 40.000. No, prema nekim novijim procjenama bilo ih je 15.000 proteklih lOgodina. 6 Prema procjenama UN-a poginulo je pola milijuna djece ispod pet godina kao rezultat rata iz 1991. i sankcija. Bivi UN-ov koordinator za Irak Denis Hallidav dao je brojku od preko milijun ivota, ukljuujui i odrasle. Web of Deceit, str. 29. 7 Vidi Web ofDeceit, Dvadesetprvo poglavlje. 8 Turska je vlada 2001. dala brojku od 23 000 ubijenih Kurda; www.harpers.org/warcrime.html; neovisne procjene su obino znatno vie. 9 Vidi Web ofDeceit, Prvo poglavlje. 10 Vidi Web ofDeceit, str. 111.; Chomskv, HegemonyofSurvival, str. 206. 11 Vidi Ambiguities ofPower, str. 119.-129. 12 Komisija za ljudska prava Srednje Amerike daje procjenu od 2.000 -3.000; Lijenici za ljudska prava procjenjuju oko 300 poginulih civila i 50 poginulih vojnika ("Panama: Operation Just Cause"), prosinac 1990.) 13 Vidi Web ofDeceit, Prvo poglavlje. 14 Vidi Web ofDeceit, etvrto poglavlje. 15 Vidi Web ofDeceit, etrnaesto poglavlje. 16 Vidi Web ofDeceit, Dvadesetprvo poglavlje. 17 Brojke znatno variraju, 20th Century Atlas. AKTIVNO NEDJELOVANJE 1 Vidi posebice Brendan Sims, Unfinest Hour: Britain and the Destruction of Bosnia, Allen Lane, London, 2001. 2 Vidi Web ofDeceit, Osamnaesto poglavlje. ZAKLJUAK Ovaj je svijet postao opasnijim tijekom protekle dviju godina, ponajprije zahvaljujui djelovanju tvoraca britanske politike. U kontekstu takozvanoga "rata protiv terorizma" dvije su vrste fanatika - oni koji su spremni poubijati to je mogue vie nedunih ljudi zbog svoje predanosti ekstremnoj ideologiji, i oni koji, budui da vjeruju u mogunost vladanja svijetom u interesu malobrojne elite, reagiraju oruanim napadima kojima e vjerojatno unovaiti jo vie ljudi u toj borbi za "pravu stvar". Izmeu tih dviju krajnosti uklijeteni su obini ljudi, preciznije - mi, ljudi za odstrel. U knjizi Web ofDeceit pokazao sam da se korijen problema britanske vanjske politike nalazi u politikom sustavu te zemlje i samoj naravi sustava po kojemu se donose odluke. Vanjsku politiku kreira tajanstvena elita, nad kojom nema nikakva ozbiljnijeg demokratskog nadzora, a kamoli kakva sustavna utjecaja javnosti. Glede vanjske politike ve dugo nema nikakve temeljne razlike izmeu Laburistike i Konzervativne stranke. Kao to pokuavam pokazati ovom knjigom, u vrijeme dogaanja mnogih najgorih epizoda na vlasti su bile laburistike vlade. Blairova je vlada ak sklonija vojnim intervencijama i nepotivanju meunarodnoga prava od vlade premijerke Thatcher. Napad na Irak pokazao je prijezir britanske Vlade prema miljenju javnosti, i to ne samo prijezir osobno odabranih dunosnika oko

premijera, nego i prijezir lanova Parlamenta, koji nisu lanovi Vlade, koji su tu vladu titili glasujui za nju. injenica da jedna jedina osoba i njezina pomno probrana svita imaju previe moi, danas se moda uoava ire nego ikada do sada, ba kao i injenica da Mark Curtis lanovi Parlamenta, koje je narod izabrao, openito ne zastupaju interese naroda. Velika e Britanija uvijek promicati uasnu vanjsku politiku, sve dok se taj elitistiki sustav ne demokratizira i dok ne doe do temeljite preobrazbe vladanja. Promjene se moraju dogoditi u kontekstu globalizacije, koja bogatstvo i mo koncentrira u rukama maloga broja privatnih korporacija i transnacionalne politike i gospodarske elite. Globalne financijske institucije moraju se preustrojiti kako bi promicale politiku koja osnauje sposobnost zajednica i ljudi da djeluju u vlastitom interesu. To znai da se mora odbaciti njihovu trenutanu strategiju nametanja neoliberalnoga modela trinog fundamentalizma po naelu univerzalnosti diljem zemaljske kugle. To je model iji gotovo religijski pobornici jesu teolozi liberalizma novih laburista, to je jo jedna fanatina odanost strategiji krajnje tetnoj po obine ljude. Globalni pokret za pravdu (pogrjeno etiketiran kao "antiglo-balizacijski" pokret) nudi protuteu toj transnacionalnoj eliti. Djelujui preko svih granica na iznalaenju alternativa, ovaj pokret moe promicati prirodnu solidarnost meu obinim ljudima u sve meuovisnijemu svijetu. Te su zadae urne s obzirom na unitavanje okolia i produbljivanje siromatva i nejednakosti koji se trenutano dogaaju u mnogim dijelovima svijeta, pa i u Velikoj Britaniji, u kojoj je siromatvo djece jedna od najveih sramota naega doba. Nedavno pribjegavanje britanske Vlade propagandi bez presedana pokazuje do koje se mjere elita boji javnosti. Vjena istina koja izlazi iz objelodanjenih spisa jest sposobnost javnosti da organizira prosvjede koji Vladu odvraaju s njezina smjera. Propaganda o Iraku esto je znala biti toliko nevjesta da su je mnogi, a moda i veina ljudi, uspjeli prozreti. Daleko je od istine da sva, ili ak vei dio propagande, uspijeva. Dobar dio Vladine propagande usmjeren je na tvorce miljenja, kao to su novinari i akademici, a ti su ljudi, po mome iskustvu, obino jo indok-triniraniji od "obinih ljudi". Kljuno je to da uloga tvoraca miLJUDI ZA ODSTREL ljenja, unutar jednog ideolokog sustava, jest prenositi, esto posve nekritiki, politiku i proglase drave upuene javnosti. Ali javnost sve ee odbija igrati ulogu koju joj je elita dodijelila. U razgovorima i na sastancima na koje sam donedavno pozivan, takve predodbe, izgleda, pridonose javljanju novoga radikalizma ak i meu onim ljudima koji prije nisu bili ispolitizirani. Sve je jai osjeaj da vodee stranke uvijek nude jedno te isto, a nita u smislu promicanja vanjske politike koja bi potivala ljudska prava i moralne vrijednosti. A sve su jai i bijes i frustracija zbog ignoriranja glasova naroda. Poslije 11. rujna sve je akutnije opaanje da ne moemo sebi priutiti tetan,

unilateralistiki pristup drugim ljudskim biima kakav promiu ili teroristi ili, uistinu, samo na razliite naine, novi laburisti. Potrebne su radikalnije alternative vodeim strankama u britanskome Parlamentu, koje se temelje na injenici globalne meuovisnosti. Posebice je iroko rasprostranjeno shvaanje da razne skupine aktivista, radikalniji politiki imbenici i drutveni pokreti moraju pronai nain ujedinjavanja iza alternativnog politikog i gospodarskog programa. Moje osobno miljenje jest da bi program promicanja stvarne demokracije, u zemlji, ali i na svjetskog razini, mogao biti krovni prostor za ujedinjavanje tih skupina iza koherentnog i zajednikog programa i obraanja irim profilima ljudi. To je izazov kojemu se moraju pridruiti svi koji su zabrinuti za vanjsku politiku. Takoer vjerujem da se i oporbene skupine moraju angairati u taktika-ma kampanja s veim odjekom, kao to su nenasilno izravno djelovanje u svrhu pritiska radi promjene slubene politike, umjesto da se oslanjaju na lobiranje pripadnika uskih krugova, razumsko uvjeravanje ili tradicionalnije oblike voenja kampanja. Zapreke provoenju politike koja uistinu promie ljudska prava i koja prema ljudskim biima postupa kao prema ljudima, a ne kao prema ljudskome smeu ili ljudima za odstrel, i dalje su velike. Raste mo centralizirane vlasti, a "rat protiv terorizma" Mark Curtis navjeuje nam nove zakone kojima e se potkopati ljudska prava i pritegnuti domaa oporba. Propagandne operacije drave sve su brojnije, a glavni izvori informacija ostaju snano indoktrinirani u svojim izvjeima. Samoobrazovanje jest zadaa od ivotne vanosti. Postoji golem broj internetskih stranica na kojima su besplatno dostupne izvrsne neovisne analize. Organizacija Sveuilita u Glasgowu, Glasgow Universitv Media Group i Medialens, primjerice, pronicljivo razotkrivaju izvjea vodeih medija i potiu itatelje da izravno imenuju primjere pogrjenoga izvjeivanja. I druge organizacije, poput Indvmedia i Schnevvsa, nude alternativne medijske analize i informacije o voenju kampanja. U znanstvenome svijetu nedavno je osnovana nova organizacija pod imenom Mrea znanstvenika za meunarodnu politiku i meunarodne odnose (Network of Scholars of International Politics and International Relations, skraeno NASPIR). Ona okuplja analitiare koji kritiki piu o meunarodnim pitanjima kako bi razmijenili informacije i istraivanje pojmili kao imbenik drutvene promjene. Zatim, postoje i organizacije koje djeluju u pojedinim oblicima drutvenih djelatnosti, kao to su: Justice not Vengeance i Occupation Watch, za Irak; internetska stranica Znet, za meunarodna pitanja i vanjsku politiku SAD-a; PR Watch i Institute for Public Accuracv, za gospodarsku granu odnosa s javnou i dezinformiranje; Corporate Europe Observatorv, za mo i lobi-ranje korporacija; Tapol za Indoneziju i Columbian Solidaritv Campaign za Kolumbiju; Campaign Against the Arms Trade, za izvoz naoruanja; Focus on the Global South, Third World Netvvork i World Development Movement, za pitanja razvoja i globalnoga gospodarstva. Postoje i izvrsni asopisi, kao to su Frontline, Z Magazine, Third World Resurgence, Lobster i Red Pepper. A, naravno, postoje i brojni izvanredni

novinari i analitiari, esto okupljeni na internetskoj stranici Znet. LJUDI ZA ODSTREL Vjerujem daje najvei od svih izazova u tome da se to vie ljudi odlui na zamjenu "liberalnoga" "radikalnim", kako bi se pojaao pritisak za temeljne promjene. Jo me uvijek udi koliki broj ljudi u krugovima nevladinih organizacija, u kakvima sam esto radio, ima bitno liberalne nazore. Dakle, spremno prihvaa injenicu da je reforma unutar postojeega sustava jedina potrebna ili mogua strategija, ali je esto jedva svjesno ideoloke uloge vodeih medija. Na Vladu se i dalje esto gleda kao na instituciju s potenim namjerama, a njezine se tvrdnje u javnosti prihvaaju, umjesto da se automatski odbace ili ak preispituju, to bi nam, po mome miljenju, trebala biti stalna zadaa. Ti se nazori temelje, djelomino, na nedostatku znanja, to nimalo ne udi s obzirom na utnju akademika i vodeih medija. A moda su oni, djelomino, i rezultat strahova od posljedica koje bi prihvaanje "radikalnije" perspektive moglo imati po radno mjesto. Ali liberalni nazori mogu biti i posljedica nevjerice daje temeljna promjena uope mogua, stoje proroanstvo koje se samo ispunjava. Zapravo, temeljne promjene od kojih obini ljudi imaju koristi dogaaju se diljem svijeta, na razini zajednica, na nacionalnoj i na globalnoj razini. Na razini zajednica postoje brojne izvanredne inicijative za promicanje drutvenih i ekolokih poboljanja. Na globalnoj razini tijekom protekloga desetljea bili smo svjedocima radikalnih prosvjeda i organizacija protiv liberalizacije globalnoga gospodarstva bez presedana, od Seattlea do Cancuna. Ovaj globalni pokret biljei i brojne uspjehe - zaustavljanje Multinacionalnoga sporazuma o ulaganjima, prisiljavanje na neke promjene u Svjetskoj banci i postizanje otpisa duga nekih zemalja u razvoju. On treba otii jo dalje i prerasti u mo koja e utjecati na donoenje politikih odluka diljem svijeta te, naposljetku, openito preobraziti domaa drutva i donoenje globalnih politikih odluka kako bi potovale dostojanstvo ovjeka, to nipoto nije malena zadaa. Mark Curtis Prema mojemu miljenju, mnoge agencije civilnoga drutva, a posebice dobrotvorne nevladine organizacije, suodgovorne su za osnaivanje liberalnoga misaonoga sklopa svojih sljedbenika zato to prave pritisak samo na blage promjene Vladine politike. Iako je njihov rad od ivotne vanosti, takve organizacije takoer proputaju govoriti svojim sljedbenicima o sustavnoj odgovornosti Vlade Velike Britanije za, primjerice, siromatvo ili krenje ljudskih prava te esto oduevljeno pozdravljaju i najblae prijedloge reforme Vladine politike. Mnoge se organizacije pribojavaju kritizirati Vladinu politiku preko odreenih granica, ak i onda kada injenice to opravdavaju, a te su granice preesto odve ograniene. Te organizacije igraju ulogu okupljanja ire radikalne oporbe dok se ostavlja dojam da su one istinski neovisne. Nije udo to mnoge od njih primaju velika sredstva upravo od Vlade, jer se njihovi elni ljudi esto kreu u ministarskim krugovima, gdje ih zavede iluzija da imaju ozbiljan utjecaj na Vladinu politiku. No, prema

mojemu iskustvu, njihova liberalna reformistika strategija ne proizlazi toliko iz ogranienja koja sa sobom nosi injenica da primaju novac od Vlade, nego, naprotiv, iz toga to svoje pristae dre vie financijerima nego kolegama u kampanji. Drugim rijeima, primarni cilj jest rasti i postati veim korporativnim entitetom, umjesto da kao prioritet odrede temeljnu promjenu drutva. A to ih sputava i u osnivanju irih koalicija za radikalnu promjenu. Mali broj ope poznatih nevladinih organizacija bio je i formalno dijelom koalicije Stop the War koja je prosvjedovala protiv napada na Irak. Mali broj njih odigrao je vanu ulogu u osnaivanju globalnoga pokreta za pravdu. injenica da te podravane i potencijalno utjecajne skupine, s golemim sredstvima, proputaju pomoi u sijanju sjemena temeljnih promjena u drutvu, samo pomae u sprjeavanju takvih promjena. George Onvell pisao je o "dubokom, dubokom snu Engleske, iz kojega se, ponekad se pribojavam, neemo nikada probuLJUDI ZA ODSTREL diti, sve dok nas ne trgne grmljavina bomba".1 Proces preobrazbe vanjske politike Velike Britanije zahtijeva ne samo okupljanje razliitih oporbenih skupina i radikaliziranje mnogih postojeih organizacija, nego i osobnu preobrazbu, dekolonijalizaciju uma s prihvaanjem istine i stjecanjem mudrosti. To samoobrazovanje moe samo po sebi biti oslobaajue iskustvo, ali je ono, istodobno, i u naemu interesu. KNJINI ZELINA ' G*>rge Onvell, Homage to Catalonia, Per^uin, 1989., str. 187. KAZALO Aberystwyth, Sveuilite 187 Abu Hraib 18 Aburi212, 213 Aburish, Said 38, 39, 110, 111, 118, 126, Aceh 233-241, 394 Aoli, pleme 322, 323 Aden 61, 365-368, 371, 373-375, 377, 379, 380, 388, 392 Afganistan 23, 30, 43, 45, 76, 77, 90, 94, 132, 204, 392 Afrika 88, 89, 93, 94, 96, 102, 148, 149, 152, 166, 169, 170, 193, 206, 208, 214, 312, 313, 316, 323 Afroazijci 109 Agencija za nacionalnu sigurnos, SAD 274 Agencija za visoku tehnologiju, SAD 267 Agens Orange 265 Aglionbv, John 235-238 Aide 314 Airvvorks Limited 225, 378 Al Badr 364, 369, 370, 379 AlBakr, Abdul 110 Al Bakr, Ahmed 128 Al Kaida 19, 43, 76, 77, 86, 87, 90, 91, 181 Al Karadi, Nizar 84 Al Mirak al Dadid 25 Al Sadr, Moktad 27 Al Salal, Abdulah

364, 367 Al Sistani, ajatolah 34 Al Sami, Ahmed 372, 377 Alavi, Ijad 36 Aldington, lord 325 Aldrich, Richard 249 Al-Dazira 132 Alib hai-Brown, Jasmin 311 ^ Allenbv, R. 38 AllenlH Allen, P. 114 Allen, Sir Roger 61, 111-113, 115, 117, 121, 124, 128 Allende, Salvador 125, 333-338, 340344, 349 Aman 114, 120 Amara 27 Amerika vojska 186, 267, 293, 294 Amerv, Julian 368, 371, 372, 377, 378 Amery, Leo 343, 363 Amin, Idi 311, 312, 315-318, 320330, 396 Amnestv International 150, 151, 347 Anaconda, korporacija 336 Anahoro 226 Anderson, R. 324 Angola 59, 96, 166 Ankaral09, 116,203 Annan, Kofi 49, 147 Arapi 109, 123, 200, 386 Arapska Republika Jemen 364 arapske zemlje 363 Arapski zaljev 388 Arbenz, Jacobo 60 Argentina 347, 392 Arif, general Abdul 110, 112 Asaba 221 Asia Times 241 Associated Press 34 Atlantski savez 163, 173 Australija 165, 239, 254, 299 Azija 163, 169, 174, 247 Aznar, panj. premijer 189 B_____ Bagdad 23, 29, 35, 38, 39, 86, 107, 108, 110, 112, 113, 115-122, 124-128, 132 LJUDI ZA ODSTREL Bahrain 373, 384-386, 389 Bajelsa, pokrajina 206 Balad 23 Balfour, A. 168 Bali, George 172 baltike drave 393 Bangkok 268 Barclavs, banka 314 Barnes 349 Barrington, N. 321 Barzani, Mustafa 126 Bas, stranka 110, 111, 117, 118, 127, 128 Basra 25, 69, 70 BAT, kompanija 314 Batista 175 BBC 18, 67, 84, 137, 311,312 Beaumont, Peter 69, 77 Beckett 346 Beelev, Sir Harold 370, 371 Beide, podruje 374 Beihan 371-373, 377, 378 Belgija 230

Benin 221 Berkovvitz, Bili 34 Bevin, E. 168, 170 Bijafra 62, 205, 210, 212-214, 217-219, 222, 224, 225, 227-231, 395 Bin Laden, Osama 134 Black, lan 198 Blackwell, Kenneth 275-277 Blair, Tony 7, 9, 10, 15, 16, 18- 21, 23, 24, 27, 28, 31, 33, 36, 43, 44, 48, 50, 51, 5356, 70-75, 78, 80, 82, 84, 86, 87, 90, 93, 105, 148, 149, 154, 182-185, 188-192, 194, 197, 200, 202, 203, 208, 210, 228, 237, 331, Bliski istok 7, 35, 93, 94, 98, 99, 108, 158, 163, 164, 169, 170, 174, 176, 193, 200, 366, 380, 381, 387 Blix, Hans 21, 54 Bloch 274 Blum, William 358 Botsvana 59 Bogota 189, 190 Bolivija 337 Bookers, kompanija 351, 353 Booth, C. 321 Borger, Julian 22, 26, 34, 88, 197 Borneo 294 Bosna 135, 204 Bowcott, Owen 190 Boyle, Tony 373, 377 British Petroleum, kompanija 94, 99, 191,214,215,314 Bradshavv, Ben 86 Brandbrook, B. 320 Brant, C. 125, 127 Bremer, Paul 28, 33, 35 BRIAM (British Advisory Admini-strative Mission, Britanska savjetodavna upravna misija) 266, 267, 271, 273, 293, 295 Bridges, lord 306, 324, 327, 328 Brightv, D. 62 Brims, general 69 Brinson, D. 321 Britanska Gvajana 45, 57, 158, 351, 353-358, 360, 362 Britansko Carstvo 167 British Journalism Review 135 Brockway, lord 225 Brodzinsky, Sibvlla 190 Brook, Norman 357 Brooke Bond, kompanija 314

Brown, G. 278 Brown, H. 305 Brown, Paul 26 Brovvne, lord 191 Bruce, David 282, 354 Bruxelles 203 Bundy, M. 171, 358 Burgess, A. 302 Burke, Jason 77 Burkeman, Oliver 49 Burnham, Forbes 360, 362 Burns, John 35 Burridge, Brian 15 Burrows R. 262, 266, 385, 386 Burrovvs, Sir Bernard 383 Mark Curtis Burton, M. 127 Busch, Peter 266 Bush, George 19, 20, 24, 27, 29, 30, 31, 34, 70, 94, 197, 228 Bush, George W. 47 Butler, Rab 21, 97, 128, 275, 369, 373, 374, 376, 378 Byatt, R. 320, 321 Cable, James 140, 255, 256, 285, 286, 290, 292, 294, 296 Caccia, H. 243 Callaghan 395 Camp Bucca 30 Camp David 23, 24 Campaign Against the Arms Trade 402 Campbell, Alastair 16, 68, 75, 81, 84, 85, 87, 121, 137, 329 Cancun 403 Carden, Bili 388 Carden, D. 61, 388 Carless, H. 340, 344, 345 Casanara 191 Cassidv, Sheila 346 Castro 175, 353, 356 CBS 305 Celebes 242 Centar za gospodarska i socijalna prava (Centre for Economic and Social Rights) 29 Chagos 43, 44 Chandrasekaran, Radiv 34 Chechnya Weekly 182, 184, 185 Childers, Erskine 63 Chomskv, Noam 252, 258, 266, 298, 335 Chrisafis, Agelique 204 CIA 84, 88, 89, 110, 111, 128, 245, 332, 333, 334, 358, 373, 393 Cipar 82 Clerk, Anil 326 Clinton, Bili 68, 191 CNN 75 Coldtype 132 Columbian Solidaritv Campaign 402 Colvin, John 300 Commonvvealth 219, 287, 290, 312, 315, 342, 352 Cook, Robin 72, 73, 76, 81, 151, 154 Cooper, Jonny 373 Cooper, Leo 219 Cooper, Robert 105, 106 ope, C. 112 Corporate Europe Observatory 402 Counsell, E. 317, 321, 324, 326 Cowan, Rosie 204 Crabbie, C. 343

Cradock, Percy 37, 114, 121, 126 Crawford, R. 369 Crawford, S. 112, 317, 388, 389 Crow, C. 376 Crveni Kmeri 305 Cumming-Bruce, Sir Francis 213 eeni 203 eenija31, 145, 181-185, 394 etvrta enevska konvencija 193 ile 8, 34, 45, 124, 331, 332, 335-339, 341, 343, 345-350, 395 D D'Aguiar 360, 362 Da Silva, John 373 Dadoo, Surava 96 Daily Telegraph 322 Daleki istok 158, 169 Danska 84 Davi, veleposlanik 336 Dawbarn, Simon 324, 325, 327, 329 De Tiro, Hasan 237 De Zulueta, Philip 368 Dean, Patrick 57, 283, 284, 289 Dearlove, Sir Richard 19, 82, 84, 85 Delta, pokrajina 206-208 Demerara, kompanija 353 Demokratska Republika Kongo 150, 154 Denson, J. 268, 269 LJUDI ZA ODSTREL Dhofar 388 Diego Garcia 30, 43, 44 Diem, Ngom Din 141, 247, 252/ 253, 255, 258, 259, 266, 267, 272, 274, 276, 277, 297 Diem, Nu 257 Diwan, Robert 96 Djuand, premijer Indonazije 247 Dodd, Vikram 82 Dombev, Norman 89 Dominikanska Republika 45 Dorril, Stephen 69, 133, 368-373, 377, 378 Douglas, Oronto 206, 207 Douglas-Home, Alec (Alexander Frederick, nadvojvoda Home) 58, 59, 114, 117, 120, 124,255-262, 264, 267, 270, 274, 278, 306, 314, 316, 322, 323, 326, 338-340, 342-345, 355-357, 359, 361, 363-366, 369, 371-373, 376, 377 Dpvvmer, Alexander 239 Dreazen, Yochi 35 Drugi svjetski rat 41, 42, 47, 60, 97, 137, 161, 168-170, 251, 390, 391 Dravna uprava za komunikacije (Goverment Communications Headquarters, GCHQ) 52

Dublin 204 Duggan, G. 323, 324, 326 Dulles 246 Duncanson, Dennis 141, 295 Dunlop, kompanija 314 __D___ Dakarta 59, 60, 138, 233, 236-243, 246, 248, 249 Dihad 196, 204 East African 312 Easter, David 249 Economist 70, 71 EEZ, Europska ekonomska zajednica 167, 172 Egerton, S. 125 Egipat 38, 45, 61, 62, 109, 126, 128, 170, 174, 365, 367, 370, 371, 373, 374, 379, 382, 388, 393 Ekonomski fakultet, London 148 Ekvatorska Gvineja 96 El Baradi, Muhamed 88 El Mercurio 346 El Said, Nuri 107, 109 El Salvador 395 Ehvell, A. 116 Enugu 217, 219 Etheringon-Smith, Gordon 139, 140, 258, 272, 273, 275, 278, 284287, 291, 296 Europska unija 7, 172, 173, 198, 203 Europa 145, 150, 158, 167, 169, 171173, 189 Europska zajednica 171 Evans, Rob 97, 195, 237 Evans, T. 128 Fairhall, John 311 Falklandsko otoje 347, 392 Faluda 18, 23, 28 Faramazi, Scheherezade 37 Federacija June Arabije 366, 371, 381 Fejsal, kralj 107 Fetchett, Derek 330 Filipini 23, 245, 247 Financial Times 27, 153 Fisher, N. 375, 376 Fisk, Robert 34 Fitzgerald 274 Fleming, lan 134 Focus on the Global South 402 Foreign Policy in Focus 206 Forster, O. 217, 294 Forsvth, Frederick 219, 221, 229 Foxley, Alejandro 349 Francuska 48, 55, 60, 196, 230, 252, Mark Curtis 253, 393 Fraser, Hugh 357 Freeman, J. 305 Frei, Eduardo 334 Frontline 402 Fuerzajungla 189 Fullerton, P. 344 Gabon 96 Gadafi 204 Gana 212 Gandy, Christopher 364, 365 Garner, Jay 23 Gault, Charles 384, 385 Gaza 193, 197 Gentleman, Amelia 332 George III., engleski kralj 108 Georgetown 355, 359 Gibbon, J. 230, Gillard, Michael 192 Gilligan, Andrew 84, 85, 88,

Glasgovv, Sveuilite u 402 Godber, J. 389 Godden, C. 223 Goldenberg, Suzanne 88, 197 Goldsmith, lord 51, 52 Goodchild, D. 113, 114, 116, 118, 122, 123 Gordon Walker, P. 278 Gordon, D. 298, 299, 305 Govon, Jakub 211-214, 216-219, 221, 223-226, 228, 229, 231 Graham, J. 299, 306, 321 Granan, P. 324, 328 Grka 393 Greenhill, D. 379 Grice, Andrevv 53 Grindlavs, banka 314 Grossman, Mare 35 Grozni 181, 182 Guantanamo 30 Guardian 16, 26-28, 30, 33, 34, 36, 49-54, 66, 69, 70, 72, 73, 75, 76, 78-84, 86-90, 96, 97, 104, 148, 153, 183, 185, 188-190, 193, 196-198, 202, 204, 236-238, 311, 312, 331-333, 351, 352, 359 Gvatemala 45, 60 H Haaka uredba 33 Had al Muhandisin al Kubra 25 Haifa 196 Hain, Peter 147, 150 Haiphong 287-290, 298, 301, 305 Hakim, Chappv 237 Hali, arah 36, 81, 82 Hallidav, Denis 49 Hamas 198 Hammarskjold, Dag 62 Hankev, H. 340, 343, 344 Hanoj 255, 274, 275, 277, 285, 287-290, 298, 300, 301, 305, Hansard 24, 25, 32, 33, 45, 52, 67, 82, 83, 86, 91, 147, 151, 154, 183, 185, 187, 188, 191, 194-196, 198, 202, 208, 222, 278, 283, 289, 296, 330, 332, 376 Hansen, Peter 193 Harcourt 222 Harington, Sir Charles 380 Harlech, lord 285 Hart, Judith 343 Hasan, kraljevi 369, 370 Haskell, D. 113 Hawkins, D. 320 Healev, Denis 220, 230, 294, 363 Heath, Edvvard 270, 305, 306, 312, 321, 324, 325, 328, 339, 395, 396 Hejkal, Muhamed 370 Hencke, David 97, 195, 202, 237 Henderson, J. 281

Herman, Edward 252, 298 Hersh, Sevmour 67, 68, 88, 89 Hevvitt, Patricia 32 Hezbolah 204 Higginbottom, Andv 189, 191 Hiller, G. 38, 114, 117, 120, 121 LJUDI ZA ODSTREL Hilmi 121 Hilsman, Roger 269, 354, 356 Hilton, Isabel 188 Hiram, Dan 369 Hladni rat 58 Hodgson, Martin 186 Hohler, Harry 141, 255-259, 261, 263, 264, 266-270 Hong Kong 273 Hoon, Geoff 82, 83, 85, 104, 105, 182, Hopkins, Nick 204 Howells, C. 268 Huerta, admiral 341 Human Rights Watch 25, 26, 29, 40, 148, 152, 182, 184, 185, 187, 201, 207-209, 235, 236 Humphrev, Hubert 299 Hunt, lord David 217, 218, 223, 224, 226 Hunter, J. 344 Hurndall, Jocelvn 195 Husein, jordanski kralj 368, 371 Husein, Sadam 26, 39, 49, 56, 66, 69, 73-75, 79, 80, 83-86, 89, 107, 111, 118, 126, 128, 185 Husein, erif 373, 376 Hutton, R. 122 I Ibo, narod 211, 213, 221 ICC (International Control Commis-sion, Meunarodna komisija za nadzor sporazuma iz Zeneve) 265 Ido, pokrajina 207 Independent 16, 30, 34, 52, 53, 69, 76, 80, 81, 84, 135, 184, 209 Indija 67 Indijski ocean 43 Indokina 254 Indonezija 8, 40, 45, 56, 59, 94, 109, 145, 158, 204, 233, 237, 238, 241-244, 246249, 279, 303, 304, 393-395 Inguetija 182, 183 Institute for Public Accuracv 402 IPC (Iraq Petroleum Corporation, Iraka nafrna korporacija) 109, 110, 120 Iraka nacionalna naftna korporacija (Iraq National Oil Corporation) 110 Irak 7-9, 11, 12, 14-24, 31-38, 40, 41, 43, 45-51, 53-56, 63, 65-71, 74, 76-79, 81, 82, 84-90, 102, 105-109, 116, 118-126, 128, 131, 132, 135, 136, 139, 143, 144, 158, 170,

174, 182, 183, 192, 193, 210, 241, 287, 388, 392, 394, 395, 399, 402, 404 Iran 45, 393, 395 Irbil 23 IRD (Information Research Department, Odjela za istraivanje informacija) 138, 140 Ironsi, general bojnik 211 Irtan 164 Istoni Timor 59, 234, 241, 394, 395 Istraga/Izvjee Butler 14, 15, 20, 53, 70, 71, 74, 83, 86, 89, Istraga Hutton 14, 16, 37, 71, 75, 78, 80, 82 Izrael 150, 192-198, 200, 201, 315, 378, 379, 393 Izvjee Stevens 204 _J______ Jagan, edi 109, 351- 361 Jakarta Post 236 James, Jeffrev 202 Java 243, 244 Jemen 45, 61, 226, 364-371, 373378, 380, 392 Jenderam 271 Jenkin, Patrick 389 Johnson, Andrevv 30 Johnson, Ed 36 Johnson, Jim 372 Johnson, Lvndon 171, 172, 278, 280, 282, 284, 287-289, 292, 356 Mark Curtis Johnston, C. 370-372 Jones, Brian 80, 134, 135 Jones, Clive 268, 273, 363 Jordan 30, 170, 364 Judd, lord 184 Jugoistona Azija 158, 164, 165, 169, 170, 254, 259, 299, 304, 392 Jugoslavija 23, 45, 55, 132, 144, 145, 392 Justice not Vengeance, organizacija 402 Juna Afrika 153, 158, 163, 165, 166, 359 Juna Amerika 93 Juna Arabija 379, 380 Juna Azija 102 Juni Jemen 225, 388 Juni Vijetnam 252, 253, 255, 256, 259-265, 268, 270, 275-281, 287-289, 291, 293, 297, 303, 306, 392 Junoafrika Republika 34, 59, 67, 153, 165, 166, 312, 313, 318, 395 K Kabus, sultanov sin 389 Kadirov, Ahmed 184 Kahin, Audrey 243, 245-248 Kahin, George 243, 245-248 Kai, Ngujen Kao 277 Kairo 111 Kalimantan 249 Kamboda 298, 304, 305 Kampala 312-314, 319-321, 326,

328, 329 Kansteiner, Walter 94 Kaspijsko jezero 94 Kaspijsko jezero 96/97 Katmandu 202 Kazim, Abdul Karim 38, 39, 107, 109, 110, 112, 115, 117, 118, 124, 128, 144 Keen, David 148 Kellv, David 65, 82, 84, 105 Kemedi, Von 206 Keniata, Jomo 42 Kenija 41, 42, 158, 317, 318, 393 Kennecott, korporacija 336 Kennedv, John F. 111, 260, 356-358, 360, 361, 368, 382 Kent 230 Kina 40, 257 Kirk, Robin 188 Kirkuk23, 119 Kleinwort Benson, banka 369 Koalicijski informacijski centar 68 Kolko, Gabriel 252, 253, 266, 270, 278, 285 Kolumbija 56, 94, 150, 186, 187, 190, 191, 394 Korner, Robert 111 Kontras, indonezijska organizacija za ljudska prava 235 Koreja 276 Korejski rat 393 Korporacija za kolonijalni razvoj (Colonial Development Corporation) 161 Korrv, Edvvard 335 Kosovo 144-146, 148 Kuba 43, 175, 353, 354 Kurdi 36, 38, 39, 118-123, 125, 126, 203, 395 Kurdistan 37, 119, 121, 126 Kuvajt 39, 52, 97, 100, 110, 118, 132, 143, 144, 366 Lago (premijer Nigerije) 62 Lagos 210, 213, 216-222, 226, 228, 229, 231 Lakeland, William 110 Langi, pleme 322, 323 Lashmar, Paul 138, 139 Latinska Amerika 158, 167, 169, 175, 176, 190, 191, 337, 343, 354 Lawson, R. 114 Le Monde Diplomatique 96 LJUDI ZA ODSTREL Le Quesne 325 Le Tocq, Eric 315, 317-320, 322, 323 Lee, pukovnik 268, 272, 273 Leigh, David 30, 69, 135, 338 Leonard, Mark 133 Leopold, Jason 19 Liberija 149 Libija 45 Lindt, dr. 224 Littman, Mark 50, 54 Lloyd, Sehvvn 108, 243, 254, 383 Lobe, Jim 23

Lobster 402 Lome 147 Lucas, I. 231 M Macaskill, Ewen 36, 54, 78, 80, 81, 149, 183, 196 MacDermot, D. 242, 245, 247-249 Mackay, Neil 66 Mackenzie Dalgety, kompanija 314 MacLehose, C. 297 Macmillan, Harold 244, 245, 252, 263, 282, 358, 360, 367, 369, 373, 385 MacShane Denis 183 Mai Lai 298 Major, John 153, 203, 394, 396 Malaja 42, 164, 246, 247, 259, 260, 267, 268, 271-273, 279, 293, 294, 393 Malezija 279, 280, 293, 294, 299, 303, 304 Mali Sai Van 274 Mangold, Tom 82 Manning, David 75 Manston, luka 230 Marks, Kathy 241 Marsh, Kevin 84, 85 Masira 384 Maskadov, Aslan 184 Mau Mau 41, 42 Maynard, E. 119, 123, 125, 127, Maynard, F. 112 Mavnard, H. 118 McCarthy, Rory 27, 28 McCormick, P. 306 McCulloch, Lesley241 McDowall, David 126 McGhie, J. 259 McGreal, Chris 153, 195, 198 McLean, Neil "Billv" 369-372 McLeod, lan 361, 362 Meacher, Michael 66, 67 Media Review 96 Medialens, organizacija 17, 18, 402 Meunarodna agencija za atomsku energiju (International Atomic Energy Agency, IAEA) 88 Meunarodni krivini sud (International Criminal Court, ICC) 54 Meunarodni sud pravde 60, 196 Melbv, Everett 359 Menzies, Robert 244 Meyer, Chirstopher 19 MI6 67, 68, 71, 82, 84, 88, 134, 135, 190, 204, 368, 369, 372, 373, 377, 378 Miami Herald 37 Middleton, George 383, 384, 387 Miller, David 18, 69, 131-133, 315 Miller, Julian 79 Miloevi, Slobodan 144, 145, 396

Mitn, Amran 194 MMF63, 151, 154, 158 Mofaz, aul 195 Monash Asia Institute 241 Monitor 312 Monson, L. 230 Montgomery, feldmaral 166 Moon, P. 321 Moore, Matthevv 238 Moorehead, Caroline 347 Moreland 122 Moreton, John 244, 298, 304, 305 Morland, O. C. 244 Morris, William 122, 124 Mosad 369 Moskva 183, 184, 305, 353 Mosul 23 o Mark Curtis Mountbatten, nadvojvoda 380 Mozambik 166 Mugabe 149, 150, 154, 206 Multinacionalni sporazum o ulaganjima 403 Munro, R. 114, 116, 117 Murray, Denis 286, 295, 296, 299, 304 Muscat 388, 389 Mutukula 325 N Nacionalna oslobodilaka fronta (Juni Vijetnam) 270 Nairobi 315 Naser 38, 109, 126, 174, 365, 367, 379, 382 Nasirijah 23 NASPIR (Netvvork of Scholars of International Politics and International Relations, Mrea znanstvenika za meunraodnu politiku i meunarodne odnose) 402 NATO 144, 145, 148 Neistat, Anna 184 Nepal 40, 201, 202, 394 New China News Agency 290 New Statesman 71 New York Review 221 New York Times 37, 221, 362 Newsday 36 Nevvsnight, TV emisija 84 Ngujen din Tuan 141 Nigerija 8, 31, 56, 62, 87-89, 94, 96, 149, 150, 204-210, 212, 214-217, 220-222, 225-

227, 229-231, 394, 395 Nigerijska federacija 211 Nikaragva 45, 60, 395 Nixon, Richard 298, 305, 306 Nizozemska 230, 234 Noone, Richard 273 Norton Tavlor, Richard 30, 50, 72, 80-83, 86, 91, 149, 195, 235, 238, 311 Novi Zeland 165 Nurnberg 47, 54 Nutting, Anthonv 62 Nj Njemaka 94, 173, 196, 276 Njerere,Julius315, 329 o O'Brien, Mike 32, 33, 35, 86, 237, 239, 240 O'Shaughnessv, Hugh 333 OAJ (Organizacija afrikog jedinstva) 323 Obasando, Olesegun 150, 206-208 Obote, Milton 312-315, 316, 317, 321, 322, 328-330 Obot-Ofumbi, min. obrane 324 Observer 69, 77, 78, 221 Occupation Watch, organizacija 402 Ocensa, naftovodna kompanija 191 Odaka312 Odi 206, 207 Odukvu, potpukovnik 211-213, 215-217, 228, 229 Ogoni, narod 207 Okonta, Ike 206 Oliver, James 137-139 Oman 45, 61, 382, 384, 386, 387, 389 OPEC 93, 96 Ormsby-Gore, D. 260 Orvvell, George 100, 404 Oslo 168 OVK (Oslobodilaka vojska Kosova) 144 Padang 242, 243 Pakistan 30 Palestina 194 Palestinci 193, 194, 197, 210 Palliser, M. 217, 223, 293, 379 LJUDI ZA ODSTREL Pallister, David 190 Pallister, M. 229 Panama 45, 60, 395 Parker 217 Parkinson, Cecil 349

Pastrana, predsjednik 187, 189 Paton Walsh, Nick 183 Peck, Edward 139, 141, 255, 256, 261, 266, 272, 273, 275, 280, 285, 286, 291 Pelham, Nicolas 27 Penketh, Anne 53 Pentagon 75, 77, 94, 132, 252 Perle, Richard 49 Peru 337 Perzijski zaljev 93, 100, 101, 170, 366, 383, 384, 399 Pestell, C. 140 Petersen, Barry 273 Petersen, J. 268 Petroleum Development Corporation 389 Petroleum Finance Companv 96 Phelps, Timothv 36 Phillips, Sir Horace 329 Phoenix, program 298 Phvthian, Mark 346 Pilger, John 26 Pinochet, Augusto 34, 331-333, 346, 349, 350, 395 PKI (indonezijska komunistika stranka) 138, 242, 244, 248 PKK, kurdska komunistika stranka 203 Plan Delta 268, 269 Plan Kolumbija 191 Pokret za osloboenje Aceha 235, 237, 239, 240 Poljska 67 Powell, C. 96 Povvell, Jonathan 75, 80 PR VVatch, organizacija 402 Privremena koalicijska uprava (Coalition Provisional Authoritv, CPA) 31 Purcell, R. 317, 319, 320 Putin, Vladimir 182-185 R Radfan 380-382 Rallv Films, organizacija 372 Rammell, Bili 189, 191, 196 Rangwala, Glen 22, 33, 51, 65, 73, 87 Reagan, Ronald 349 Red Pepper 402 Redshaw, P. 319-321 Rees, Peter 348 Renvvick 322 Republika Indonezija 242 Reuters 132 Rhys-Jones, David 190 Rie, Condoleeza 19 Riches, D. 384 Ridlev, Nicholas 347 Ritter, Scott, 66, 67 Rodezija 67, 165 Rodgers, William 306 Rogers, Simon 65, 80, 82 Roth, Kenneth 40 Rowell, Andy 70 Ruanda 396 RUF (Revolutionary United Front, Revolucionarna ujedinjena fronta, SierraLeone) 146, 147 Rufford, Nicholas 67 Rumsfeld, Donald 19 Rusija 31, 40, 48, 56, 93, 94, 97, 150, 181-183, 394 Rusk, Dean 170, 171, 260, 261, 283, 288, 355, 357, 358, 361 Russel, lord Bertrand 118 Russell.J. 141 Saik 385 Sajgon 139-141, 255, 256, 266, 272, 277, 284, 285, 287, 292-295, 298-300 Salala 384 Sandys, Duncan 352, 385, 376, 380382 Mark Curtis Sanko, Fodaj 147

Santiago 331, 339, 342, 347 Sao Tome 96 Saravvak 246 Saro-Vive, Kena 208 SAS, odredi 187, 189, 191, 272, 273, 372, 373, 377, 387 Saudijska Arabija 22, 93, 312, 330, 364, 367, 370, 371, 376, 378, 382 Scarlett, John 73, 75, 79-82, 85, 91 Schlesinger, Arthur 354, 356, 358, 362 Scotland Yard 195 Scott, Sir Robert 243-245 Seattle 403 Seconde, Reginald 259, 266, 269, 336-341, 343-346 Sepctator 135 Servant, Jan-Christophe 96 Shalom, Stephen 17 Shanker, Thom 35 Shavler, David 204 Shell 94, 99, 207, 209, 214, 215, 314, 340, 389 Shepherd, lord 224, 226 Shiner, Phil 29 Short, Clare 20, 48, 65, 78, 82, 84, 85, 153 Sierra Leone 94, 146-149 Silverstein, Ken 96 Simons, Geoff 62 Singapur 241, 246, 248, 297, 303, 315,317 Sirija 24, 120, 128, 174, 196 Sjeverna Afrika 93 Sjeverna Irska 204 Sjeverni Borneo 246 Sjeverni Jemen 363, 364, 379, 388 Sjeverni Vijetnam 252, 255-257, 263, 274-276, 278, 281-286, 290-292, 298-301, 305, 306 Slater, Richard 312, 313, 316, 317, 319, 323-325, 327, 329 Slobodni grad 147 Smedlev, H. 313, 316, 318, 320, 327 Smith, Arnold 219 Smith, Helena 54, 204 Somalija 77 Sovjetski Savez 126, 154, 168, 174, 213, 214, 257, 260, 393 Spolar, Christine 23 Srednja Afrika 165 Srednja Amerika 93, 158 Srednja Azija 96, 97 Sredozemlje 101 Standard, banka 314 Starmer, Keir 52, 53 Stewart, C. 228, 258 Stewart, Michael 43, 128, 171, 226, 230, 278, 279, 281, 282, 285, 286, 292, 305, 389 Stiglitz, Joseph 32 Stirling 377 Stokes, Doug 187 Stop the War, koalicija 404 Stothard, Peter 20 Strathclvde, Sveuilite 131 Straw, Jack 50-52, 74, 87, 89, 90, 93, 146, 239, 331, 332 Sudan 225, 394 Suharto, general 234, 240, 249 Sukarno, predsjednik 109, 241-244, 247-249, 279 Sukarnoputri, Megavati 235, 237 Sultan, saudijski kraljevi 372 Sumatra 233, 242246, 249 Sunday Herald 66 Sunday Morning Herald 238 Sunday Telegraph 69 Sunday Times 26, 67, 69 Sundavs, Duncan 360, 361, 363, 367,

371 Sussex, Sveuilite u 89 Svjetska banka 32, 63, 336, 402 Symons, barunica 187, 191, 196 araija 385 aron, Arial 194, 197, 199 kola za ratovanje u dungli Oungle LJUDI ZA ODSTREL Warfare School) 294 panjolska 331 Taiz 364, 374, 377 Taja 23 Tajland 296, 303 Tajvan 245 Talbot, Chris 153 Talib 382, 383, 386 Tan, Andrevv 241 Tanzanija 315, 329, 330 Tapol za Indoneziju 402 Tapol, organizacija 235-237, 240 Tavlor, general Maxwell 284 Teather, David 28, 33 Television International Enterprises, kompanija 372 Templar, Gerald 260 Tet, ofenziva 297 Thatcher, Margaret 153, 332, 346, 348, 349, 395, 399 The Nation 96 The New Yorker 68 The Times 84, 85 The World Today 188 Thieu, Ngujen Van 277, 297 Third World Network 402 Third World Resurgence 402 Thomas, George 215, 216, 218-220, 223 Thompson, Robert 260, 266, 267, 269.271, 273, 280, 294 Thomson, G. 223 Thornevcroft, Peter 370, 374-376 Tikrit 23 Tikriti, general 128 Tiwari, Pranjal 240, 241 Today 84 Tokio 168 Tomlinson, F. 242 Toronto Star 36 Torpy, zap. zranih snaga 69 Tremlett, Giles 332 Trench, N. 255, 290 Trend, Burke 172, 352, 379 Trevaskis, Sir Kenneth 366, 367, 380-382 Turkish Daily News 37 Turska 20, 36, 120, 150, 203, 204, 394 U Udruenje za istonu Afriku i Mauricijus (East Africa and Mauritius Association) 313 Uganda 8, 311, 313, 314, 316-324, 326-330, 395, 396 Ujedinjena Arapska Republika 128 Um Kasra 30 Unscom 66

Uribe, Alvaro 188, 189 Valenzuela, Arturo 349 Valenzuela, Samuel 349 Van Min, general 274 Vanity Fair 22 Vaz, Keith 187 Verkaik, Robert 134, 209 Viet Kong 252, 255/256, 262, 264, 265, 281, 287, 297 Viet Min 252, 253 Vijee Europe 184 Vijee za medicinsko istraivanje urana (Uranium Medical Research Council) 26 Vijee za nacionalnu sigurnost, SAD 170 Vijetnam 8, 45, 139, 140, 141, 222, 251-255, 259, 262, 263, 267, 268, 272, 277-279, 283, 293298, 302, 303, 305 Vijetnamski rat 140, 253, 293 Von Ribbentrop 54 Vulliamv, Ed 77 Mark Curtis w Walker, Edward 35 Wall Street Journal 35 Walston, lord 292 Walter, A. 343 Warner, Fred 257, 258, 262, 263, 265, 266, 273, 277 Washington Post 34 Washington Post Foreign Service 34 Watt, Nicholas 80, 90, 197 Watts, Michael 206 Watts, Suan 84 Waugh, Paul 52 Webb, Michael 377, 378 Whitaker, Raymond 20, 65, 84 White, Dick 372, 377 White, Michael 28, 91 Whiteley, Paul 15 Wilford, K. 302 Wilkinson, P. 278 Williams, A. 267 VVilmshurst, Elizabeth 49/50 Wilson, Harold 43, 125, 126, 139, 163, 171, 210, 216, 218, 221-225, 228-231, 266, 280-283, 286, 288, 289, 292, 293, 296, 300, 363, 365, 378, 395 Wilson, Jamie 320, 331 Wilson, Joseph 88, 89

Wintour, Patrick 28, 82 Wolfowitz, Paul 19, 22, 37 Woodhouse, John 372 Woodward, Michael 332 World Development Movement 402 Wright, Joe 280, 285 Wright, Oliver 163, 365 Wright, Sir Michael 108 Youde, E. 62, 299 Young, George 369 Z Magazine 402 Zafiri, Sam 236 Zajedniki odbor za obavjetajne slube 71-74, 79, 90, 91, 164, 175, 176, 201, 227, 336, 337 Zambija59, 315 Zapadna Afrika 93, 94, 149 Zapadna Europa 167, 172 Zapadna obala 193 Zapadna obala 90, 195-197 Zapadna Papua 240, 394 Zimbabve 59, 149-154, 206, 209 Znet 402 Zunes, Stepehen 197 Zeneva 234, 252, 253, 255, 260, 262, 272, 277, 290, 295, 296 enevska konvencija 27, 32, 33, 292 OAUTORU Mark Curtis je bivi stipendist na britanskom Kraljevskom institutu za meunarodne poslove (Royal Institute of International Affairs), zvanom i Kua Chatham (Chatham House). Napisao je vie knjiga o vanjskoj politici Velike Britanije i Sjedinjenih Amerikih Drava, meu kojima su i The Ambiguities of Povver: British Foreign Policy since 1945 (Neja-snoe moi: vanjska politika Velike Britanije od 1945.), 1995., The Great Deception: An-glo-American Power and World Order (Velika prijevara: angloamerika mo i svjetski poredak), 1998., Trade for Life: MakingTradeWork for Poor People (Trgovina za ivot: kako od trgovine koristi mogu imati siromani ljudi), 2001., i Web ofDeceit: Britairis RealRole in the Wor\d (Mrea prijevara: stvarna uloga Velike Britanije u svijetu), 2003. Proteklih jedanaest godina radio je na podruju meunarodnoga razvoja, a danas je direktor Svjetskoga pokreta za razvoj (World Development Movement). Njegova internetska stranica je: www.markcurtis.info. Biblioteka ARMAGEDON Mark Curtis LJUDI ZA ODSTREL: kako Velika Britanija tajno kri

ljudska prava Nakladnik DETECTA d.o.o. Zagreb Za nakladnika ANTE MATI Lektura ANINA MARKI Grafiki urednik i naslovnica ANTE MATI Tisak GRAFIKI ZAVOD HRVATSKE d.o.o. Zagreb ISBN 978-953-7476-03-8 za hrvatsko izdanje DETECTA d.o.o. Zagreb, 2007. r\nl Pod platem te najmonije gospodarske i vojne sile svijeta Velika je Britanija, tvrdi autor, nastavila u jo perfidnijem obliku svoju staru politiku genocida prema onim narodima koji, po miljenju njezinih elitnih aristokratskih krugova, ne zasluuju postojati ni kao narodi, a ni kao drave na svjetskoj razini. U rjeniku britanske diplomacije takve se narode, naravno tajno naziva unpeople- suvini ljudi, nenarodi\\\ ljudi za odstrel. Britanska je politika samo promijenila rjenik - ali ne i metode. Ljudska prava - da, ali ne za svakoga, meunarodna pravda - da, ali samo za odabrane; uravnoteen gospodarski sustav- da, ali samo ako slui britanskim interesima itd. Perverzija toga sustava ipak postaje oigledna iz dana u dan. No, to nimalo ne zabrinjava njegove stratege i prevoditelje. Zloin e prije ili kasnije postati javan. Hoe li biti kanjen? Dok ovo piemo britanski premijer Blair odlazi osramoen s politike scene svoje zemlje, a kotska je blie potpunoj neovisnosti nego ikada! Urednik L ,. 56 etvrto poglavlje me uhvatila osoba ili stvar koja me proganjala. Osjeaj da mi je ta ruka na ramenu bio je tako straan da sam se probudila." T. Mislim da svi povremeno sanjamo kako se neto zlo i prijetee nadvija nad nama dok mahnito pokuavamo pobjei. Nekolicini vas vi i ja znamo na koga mislim koje mue ovakvi snovi jer ste vi ili osoba koju volite bili rtvom zloina, savjetujem da nikad ne odete spavati, a da se prije toga ne obavijete bijelom svjetlou Duha Svetoga. Isto bih tako htjela da naete kvalificiranog psihoterapeuta koji e vam pomoi da prebrodite strahote posttraumatskog stresa. Koliko god da su snovi otputanja korisni u smislu da izvlae nae strahove, sumnje i nesigurnosti na povrinu i pruaju nam priliku da se s njima suoimo i obraunamo snovi u kojima stalno proivljavamo osobnu tragediju dre otvorenima rane koje mogu zacijeliti samo uz strunu pomo psihijatra ili psihologa. Sto se tie vas ostalih, koje u snovima otputanja proganja neodreena prijetnja bez imena i lica, ovo je savrena prilika da primijenite tehniku reprogramiranja.

Molite se za to da prepravite zavretak sna, traite od Duha Svetoga da vam pomogne prepraviti zavretak sna i jednu ete no smoi hrabrosti da stanete, okrenete se i suoite s vaim progoniteljem. U devedeset posto sluajeva to "udovite", taj "demon" od kojeg pokuavate pobjei ste vi sami nekakva krivnja, nesigurnost, slabost, osjeaj duhovnog otuenja, aljenje, izdaja, nekakva navika ili ovisnost, nedostatak za koji ste sigurni da e vas unititi ako vas sustigne. Moe se dogoditi da se suoite sa svojom kopijom. Moe se dogoditi da se suoite s onim to zamiljate avlom ili udovitem, ili s nekom osobom koju povezujete sa zlom, ili jednostavno s nekakvim runim i grotesknim oblikom koji izgledom odgovara dijelu vas od kojeg bjeite. Uostalom, naa se podsvijest rado izraava slikama, a s neopipljivim strahovima esto se lake nositi ako im date lice i oblik. Obeavam vam, kad se okrenete, to god ugledali, bit e manje strano od onog to zamiljate dok bjeite. Samo, molim vas, okrenite se. Kad se okrenete, stanite vrsto, pogledajte svom progonitelju u oi i hrabro recite, bez obzira na to osjeate li se u tom trenutku hrabrim ili ne: "Kroz milost vjene Boje ljubavi i moi oslobaam te i putam u mirnu, bijelu svjetlost Duha Svetoga, sada i zauyijek."_ San otputanja 57 Uobiajenijim snovima otputanja pozabavit u se u Devetom poglavlju o simbolima i arhetipovima. Zasad vas samo elim podsjetiti da su snovi otputanja blagoslov, u kojem god se obliku javljali i ma kako uznemiravajui bili. U svojim molitvama prije spavanja nemojte se nikad moliti da vas se potedi snova otputanja jer od njih imamo golemu korist. Radije se pomolite da tim snovima, u trenutku kad napokon date oduka svojim zatomljenim emocijama, pruite zavretak koji e vam u budnom stanju ojaati svijest o tome da ste zauvijek Boje dijete. Zahvalite Mu za razvoj, uenje i uvide koje vam pruaju snovi otputanja. Unato neizbjenim patnjama koje razvoj nosi sa sobom i koje moramo pretrpjeti, ivot bez razvoja zapravo i nije ivot. Osobne biljeke J. W. je napisala: "Cesto sanjam da me neko golemo bie podie svojim velikim rukama i nosi. Ne vidim o kakvu se biu radi, samo znam da je golemo u odnosu na mene i osjeam se jako nelagodno. Moete li mi, molim vas, rei to se dogaa." Na prvi pogled ovo izgleda kao normalan san otputanja. No ipak vas molim da obratite pozornost na svoj osjeaj bespomonosti i na mukarca u svom ivotu koji vas u svakom smislu pokuava svladati. Moete pokuati vratiti svoju mo od njega, ali teko da e vam u tome htjeti pomoi. U tom sluaju morate ga to prije napustiti. S. S. je napisala: "Otac mi je umro 18. listopada 1988. Jo me ptoganja san u kojem sam u svojoj sobi i otac iznenada ulazi. Prilazi mi podignuta noa, kao da e me ubiti. Umjesto toga, sjeda na krevet uza me, okree no prema sebi i prereze si grkljan." Jasno mi je da vas uasavaju te slike, ali ne bojte se, va otac nije na Zemlji. Nije zapeo ovdje i ne mui vas nasilnim prizorima kako bi vas prizvao u pomo.

Naprotiv, ovaj san je va poziv u pomo. Podsvijest vas moli da postanete svjesni svog uvjerenja da ste nekako mogli sprijeiti njegovu smrt i da to uvjerenje otpustite. Niste mogli sprijeiti niepovu smrr. Tamim vam to. Sto se tie noa. radi se 58 etvrto poglavlje 0 slici koju ste stvorili kako biste opisali svoju nerazrijeenu bol. Nadam se da e vas utjeiti spoznaja kako je va otac davno prije svog dolaska ovamo zacrtao svoju izlaznu toku, te da vi nita niste imali s tim, ba kao ni ja. ivi sretno i ispunjeno na Onoj strani i esto vas posjeuje ispunjen beskrajnom ljubavlju. Na kraju elim zahvaliti T. koja je poslala savren primjer iz svakodnevnog ivota. Naime, to se dogaa kad se u snu otputanja suoimo s naim strahovima, umjesto da od njih pobjegnemo. T. u snu progoni mahnit zmaj duga crveno-crnog repa s ljuskama. Tijekom potjere T. uvida kako ju je zmaj, koji je nakratko stao kako bi jeo, ponovno primijetio i krenuo za njom. "Pokuala sam pobjei, ali zmaj je nasrnuo na mene. Instinktivno sam podignula koljeno kako bih se zatitila. U tom sam pokuaju nekako uspjela udariti zmaja u donju eljust i zatvoriti mu gubicu. Nastala je stanka. Sledila sam se na mjestu. Uhvatio me uas. Pitala sam se mogu li se domoi oblinjih vrata prije negoli me pojede, ali obuzeo me oaj jer sam shvatila da ne mogu te da me eka polagana i bolna smrt. Moj strah 1 oaj bili su tako snani da sam osjetila kako se budim, ali ponavljala sam si: 'Suoi se sa strahom, suoi se sa strahom', i uspjela sam nastaviti sanjati. I dalje osjeajui golem strah i srce u grlu, pogledala sam zmaja. Onda sam ga poela pomno prouavati i primijetila sam da je prekrasan, tako sjajne crveno-crne koe s uzorkom dijamanta. Zmaj je mirno stajao, pustio me da se kao opijena divim njegovoj ljepoti. Moj je strah postupno nestajao i san je zavrio. Obino mi nakon stranog sna ostane osjeaj nelagode i tjeskobe. No tada, jo nekoliko dana nakon sna imala sam osjeaj unutarnjeg mira, kao da sam poloila teak ispit." I jeste, T. Ispit kojem svi moemo teiti i koji moemo poloiti s jednakom, bogomdanom hrabrou i dostojanstvom. PETO POGLAVLJE San elje Kako naa podsvijest kroz snove manifestira/oituje nae strahove, krivnju, aljenje i zbunjenost, isto tako manifestira/oituje i nae elje. Snovi elje upravo su ono to im ime kae: predivni odrazi onog to elimo, ili barem onog to mislimo da elimo, a nakon njih najee se budimo s osmijehom na licu i s osjeajem zadovoljstva jer smo, iako samo za trajanja sna, postigli zgoditak na svojoj verziji lutrije. Neki nai snovi elja preslatko su doslovni. elimo srebrni BMW kabriolet pa sanjamo kako se u istom vozimo u suton uz obalu. Smeta nam to smo debeli pa sanjamo da smo vitki. Volimo bejzbol pa sanjamo da smo ostvarili pogodak koji je bio odluujui za osvajanje prvenstva. Studiramo pravo pa sanjamo da smo dobili parnicu na Vrhovnom sudu. Nema nikakve sumnje da su snovi elja lijep dar nae podsvijesti i Boga pa ih ne treba pretjerano analizirati, nego samo zamijetiti i u

njima uivati. Postoje i snovi elja koje ne smijemo shvaati doslovce, nego ih trebamo znati razluiti od navedenih. Uz pomo sna gde D. vidjet emo i zato: "Neprestano sanjam svog biveg deka u kojeg sam bila ludo zaljubljena. Sada sam u sretnom braku i ne shvaam svoj san. U snu moj bivi deko eli da budemo zajedno i predivan je prema meni to u stvarnom ivotu nije bio. Kad se probudim, osnaena sam jer osieai da me zaista voli i da e me uviiek volieti. To ie suludo. 60 Peto poglavlje Volim svog mua, ali prou me trnci od same pomisli na ovaj san. Upomo!!!" Ovo nije san elje u kojem se ga D. miri sa svojim bivim dekom, tako da uope ne bi trebala pomiljati da stupi u kontakt s njim kako bi provjerila postoji li jo to medu njima. Ne postoji. I sama priznaje da mu u snu pridaje karakteristike kojih u stvarnosti nije imao ni u tragovima. Ne, on nije ono to ona eli. Jednostavno je uz njega vezala stvari koje zaista eli - romantiku, strast, relativnu jednostavnost, iekivanje, bezumnu hitnost i sva ostala jedinstvena obiljeja koje nove veze, posebice one burne, nose sa sobom, obiljeja koja se tako lako zametnu u svakodnevici i praktinosti braka. Svatko treba dobro paziti to, a ne koga njegov ili njezin san otkriva. Ako se ga D. potrudi, ako otvoreno porazgovara s muem i reprogramira samu sebe tako da, kad joj se sljedei put javi taj san, lice biveg deka zamijeni licem mua, njezine elje za vie romantike i intimnosti u ivotu mogu se ostvariti istog trena. Zaista je tono da se snovi elja vie odnose na dobre osjeaje za kojima udimo nego na odreene osobe ili stvari kojima se samo koristimo kako bismo oslikali te osjeaje. Koliko god te slike bile zabavne, osjeaji su ti koji ostaju i koji nam mogu otkriti tota o nama. Zao mi je ako u rei neto to je oito, ali ono za ime udimo u ivotu odlino pokazuje to nam zapravo nedostaje, tako da su snovi elja odlian mig kako je vrijeme da ponemo puniti te praznine. Ovo je san elje T. E. Nasmijala sam mu se zbog vrlo matovitog, ali pogrenog tumaenja koje mu je pridala jer je previe panje posvetila nevanim pojedinostima, a premalo irem emocionalnom kontekstu: "Samohrana sam majka 20-mjesene djevojice koja jo uvijek nije progovorila. U mom je snu stajala kraj mene i iznenada je rekla: 'Trideset i devet.' Umalo se nisam onesvijestila. Onda je nastavila brojati: 40, 50 i 60. Kad sam se probudila, pomislila sam da je to aneoska poruka da igram loto. Ne znam ni kako se igra, ali otila sam kupiti listi. Na listiu nema brojeva 50 i 60, tako da sam odigrala 39, 40 i jo etiri broja. Ujutro sam u novinama vidjela da su .....dobitni brojevi bili 39 ..i.4Q. Pogodila sam samo tri broia. tako da sa m San elje 61 dobila besplatan listi, ali otada se pitam to je taj san znaio. Jesam li ga pogreno protumaila?" Da, T. E. je pogreno protumaila san, ali na posve bezopasan nain. Mogla je to odmah zakljuiti kad je otkrila da dva od etiri broja koja je "dobila" uope ne

postoje na loto-listiu. (Ne znam nita o lotu, tako da je i meni ovo bio prvi glas.) Od srca me nasmijala pomisao da aneli, koji su tako visoko u boanskoj hijerarhiji da nikad ne poprimaju ni ljudski oblik, rutinski provjeravaju brojeve na lotu i onda ih otkrivaju drugima. To je jednostavno san elje koji pokazuje koliko T. E. eljno iekuje da joj ki dosegne dob kad e poeti govoriti, to je za mene mnogo vei dobitak od onoga na lotu. U ovom sluaju brojevi ne znae nita. Isto je tako mogla slovkati abecedu ili pjevati "Ringe, ringe, raja". T. E. jednostavno eljno iekuje njezine prve rijei. Razumijem je, to je uzbudljiv dogaaj. (I jo neto, T. E. Kad vam ki progovori, nemojte popustiti napasti i previe govoriti umjesto nje.) Neto tuniji i ozbiljniji san poslala nam je H. M.: "Pet noi uzastopce sanjala sam pokojnu svekrvu kako mi govori da je u mojoj kui skriveno pismo koje moram proitati. Svaki put kad bi mi poela objanjavati gdje se pismo nalazi, neto bi me probudilo. Pretraila sam kuu uzdu i poprijeko, ali dosad nita nisam nala." Ne postoji nikakvo pismo, obeavam vam, tako da H. M. moe prestati traiti. Ovo je najobiniji san elje. H. M. smatra kako izmeu nje i njezine svekrve nije sve bilo raieno pa zapravo eli jo jednu priliku kako bi svekrvi mogla rei stvari za koje smatra da su ostale neizgovorene. H. M.-ina svekrva jo je tu, tako da H. M. moe s njom razgovarati koliko eli. Prije nego to ode spavati, moe se pomoliti za neprekinut razgovor s njom, ne zato da joj svekrva otkrije gdje se nalazi skriveno pismo, nego da joj kae to bi napisala u pismu da ono postoji. Klijentica Nora ispriala mi je naoko jednostavan san elje koji mi je jako drag jer se s njime mogu poistovjetiti. Treba napomenuti da su Nora i njezin mu u to doba imali ozbiljnih branih problema te da se Nora osjeala neispunjenom, odbaenom i shvaenom zdravo za gotovo. San se sastojao od njezine vonje biciklom po .. Pafku obasjanim...suncem, a zjatim se posvadaJaL5.nekirn.lkp joj je .... 62 Peto poslavlje htio uzeti bicikl. To me podsjetilo na jednu svau s mojim prvim muem, u kojoj sam iz iste frustracije izletjela iz kue, sjela na bicikl i okretala pedale to sam jae i be mogla, sve dok nisam bila toliko iscrpljena da mi je bilo svejedno. Norin san elje moe se vrlo jednostavno protumaiti kao ono to naoko jest: elja da se osjea slobodnom i zadovoljnom kao to se osjeala u tom kratkom i mirnom trenutku u parku te kao potreba da zatiti taj osjeaj kad joj ga netko pokua oduzeti. Nije joj bilo jasno zato je sanjala bicikl kad ga godinama nije vozila. Nije trebalo dugo da na povrinu ispliva nekoliko vanih sjeanja iz djetinjstva. Prvo, u djetinjstvu je uporno traila da pet kilometara do kole prijee biciklom, umjesto da ide autobusom ili da je vozi netko od ukuana. eljela je sebi dokazati da moe kamo god eli, a da se pritom ni na koga ne mora osloniti. Drugo, sjetila se veselja zbog povremenih vonji na motoru s mamom, na istom sjedalu s njom, ruku obavijenih oko mamina struka, pripijena uz njezina leda dok su se tako vozile, vozile i vozile. Ispod povrine Norina savreno lijepog sna krila se, izraena kroz sliku bicikla, njezina tenja za samostalnou i samopouzdanjem

te utjehom, povjerenjem, blizinom i pripadanjem. Upravo je to najintrigantnije kod snova elja - potrudimo li se zaviriti ispod oiglednih "elja", esto otkrijemo one dublje, koje rjeito govore koje to izgubljene emocionalne i duhovne "djelie" zapravo traimo. To je jedan od razloga zato tako vatreno zagovaram voenje dnevnika o snovima. Voenje dnevnika snova Zapisivanje snova nije ni po emu jedinstvena i originalna ideja. tovie, tako je stara da je ak u egipatskim piramidama otkriveno mnogo snova zapisanih hijeroglifima. Znai, prole su tisue godina od trenutka kad je to netko predstavio kao genijalnu ideju. Da, moete slobodno zakljuiti kako zagovaram da se uz krevet dre olovka i papir kako biste mogli zapisati kljune slike snova, ako se nakratko probudite, jer e vam ujutro pomoi da se sjetite. San elje 63 Moram priznati da mi ide na ivce to mnogi autori knjiga o snovima naglaavaju da treba zapisivati svaki zlokoban, uznemiravajui ili proroanski san, kao da su nai lijepi snovi i elje manje vani. Istina, u budnom stanju vie toga nauimo iz tekih trenutaka negoli iz sretnih. No svaki nam san govori neto o nama i, iskreno govorei, spoznaja o onom to elim nije mi nita manje zanimljiva od spoznaje o onom to me mui. elite li o sebi nauiti vie iz snova elja nego to biste saznali metodom zapisivanja snova te nabacivanjem svojih razmiljanja i zakljuaka, snove jednostavno zapiite i negdje pohranite na najmanje est mjeseci. Gledajui svoje elje nakon duljeg vremena, iznenadit ete se kada primijetite koliko ste u nekim sluajevima napredovali, dok ete se u sluaju drugih pitati: "Sto sam to htio?" Nae se elje mijenjaju kao i mi, a dnevnik o snovima elja moe posluiti kao jo jedno mjerilo naeg emocionalnog i duhovnog razvoja. U svakom sluaju, ve ujem kako velika veina kae: "To s voenjem dnevnika snova odlina je zamisao, Svlvia, ali kako da zapisujem snove kad ih se ne sjeam?" Pitanje je sasvim na mjestu i zasluuje detaljan odgovor. Pamenje snova Ne dajte se ni od koga uvjeriti da pamenje snova dolazi samo od sebe i da s vama neto nije u redu ako vama predstavlja problem. Kao i tumaenje snova, to je vjetina koja se ui, disciplina koja iziskuje strpljenje, vjebu i pouzdane informacije koje vas mogu voditi. Kao to srao naveli u Prvom poglavlju, snovi se pojavljuju samo tijekom REM faze, koja je dio normalnog 90-minutnog ciklusa spavanja. to vie vremena proe izmeu REM faze i buenja, tee ete se sjetiti onog to ste doivjeli dok ste spavali. Postoji nain na koji se moe kontrolirati "vrijeme sanjanja", ali o njemu emo u nastavku ovog poglavlja. Zasad vam samo elim rei, ako se ne moete prisjetiti svojih snova, niste jedini, i to se moe popraviti. Od rekvizita potrebni su vam samo papir, olovka i budilica (objasnit u potrebu za budilicom u nastavku ovog poglavlja) jnijeteni nadohvat ruke*

64 Peto poglavlje Nadam se da vam nee dosaditi moje neprestano zagovaranje molitve jer u je i dalje zagovarati, ali sigurno se zbog toga neu nikad ispriavati. Prvi korak u stjecanju vjetine pamenja snova sastoji se u tome da zamolite Boga, i duhovnog vodu ako elite (ne moe koditi), da vam pomogne. Znam da zvui prejednostavno i predobro da bi bilo istinito, ali s molitvama je tako, dajem vam svoju rije. Vae e rijei biti glazba za Boje ui. Ako mu se elite obratiti jednom od mojih najdraih molitvi prije spavanja, rado u je podijeliti s vama: "Najdrai Boe, dan je doao kraju, dan poput tolikih drugih koje sam proivjela i koje u proivjeti u Tvojoj milosti. Kad spusti Svoj ogrta tame, dopusti miru da ispuni moje srce i da oaj zamijeni radosna spoznaja o zavretku jo jednog dana u Tvojoj slubi. Molim sve anele da me uvaju, da mi pomognu da usnem i da mi donesu svete snove kojih u se sjeati kad se probudim kako bih mogla uiti od beskrajne mudrosti vjenog duha koji si udahnuo u mene kad si me stvorio. Amen." Kad se namjestite na jastuku, pustite da vara se um i tijelo opuste. Ne mogu vam savjetovati, i pritom ostati ozbiljna, da "potpuno ispraznite mozak", iako je to trenutano vrlo popularan savjet "strunjaka" za san, hipnozu i meditaciju. vrsto sam uvjerena da nita na svijetu ne pone tako mahnito raditi kao moj mozak kad mu kaem da se isprazni. Radije ga zaokupite neim pozitivnim i produktivnim, to e vam istodobno opustiti cijelo tijelo i koristiti mu. Zatvorite oi, nekoliko puta duboko udahnite i svu svoju panju usredotoite na stopala. Zamislite kako ih obavija zatitna energija iste bijele svjetlosti, svjetlosti Duha Svetoga. Zraka svete ljubiaste svjetlosti, Boji dodir, i sjajna zraka iscjeljujue zelene svjetlosti kovitlaju se unutar bijele svjetlosti, obavijajui vaa stopala, grijui ih, istei i oputajui, prodirui u njih kako bi razbile sve one napete vorie u tetivama i miiima. Pruajui utjehu, blagoslov, ozdravljenje i zatitu, boanski trobojni sjaj poinje se penjati uz San elje 65 vae glenjeve, listove, bedra pa kroz zdjelicu i uz kraljenicu, u svaki organ, u plua, srce, istei krv tako da kola crvena i slobodna, bogata ivotom. Zatim u ramena, zapea, svaki prst, jedan po jedan, odrjeujui, oputajui, zacjeljujui, preko ramena, uz vrat, bijela, ljubiasta i zelena svjetlost udesno djeluje. Pretvara napetost u ugodu, krutost u oputenost, sve do vrha glave, i dalje, titei i obnavljajui, sve dok ne budete sasvim obavijeni svetim sjajem i tijelo vam ne postane boanski oputeno. Um vam nije nimalo ispranjen, naprotiv, ispunjen je tihom, mirnom radou to ste zdravi i savreni, to ste Boje dijete koje tone u san u sigurnosti Oeva naruja. Osim to je ovo prekrasan nain da se zavri dan, ne iziskuje vie od nekoliko minuta i priprema tijelo za dobar, kvalitetan san, a podsvijesti daje znak da biste rado uli to god vam eli rei. Budite li se tijekom noi jasno se sjeajui snova, steknite naviku da odmah

posegnete za biljenicom i olovkom kako biste to bre zapisali najvanije trenutke, vane simbole i ljude koji su vam ostali u pamenju, kako biste ujutro mogli potaknuti sjeanje. Ako se ne budite tijekom noi, steknite naviku da prvih deset minuta provedete s biljenicom i olovkom u ruci, bez obzira na to ostajete li u krevetu ili ustajete i hodate okolo. Zapiite sve ega se sjeate, poevi od est kljunih elemenata: ljudi u vaim snovima; mjesta radnje; fabule (ak i ako djeluje kaotino i vrlo nelogino); je li san bio u boji ili crno-bijel, te bilo ega neobinog u vezi s bojom; odreenih rijei koje ste vidjeli ili uli; i na kraju, kako ste se osjeali u snu i kako se osjeate sada kad ste budni. Kad proitate ovu knjigu, imat ete dovoljno informacija na temelju kojih ete moi odrediti kojoj od pet kategorija pripada va san. Da ponovimo, imamo proroanske snove, snove otputanja, snove koji pruaju informacije ili rjeavaju probleme i astralni posjeti. Bilo bi najbolje da za svaku kategoriju imate poseban omot ili kuvertu pa da snove spremate u njih kako biste nakon nekog vremena mogli vidjeti postoji li kakav nerazmjer izmeu kategorija. Recimo, imate mnogo snova otputanja i snova s informacijama, a malo ili nimalo proroanskih snova, snova elja i astralnih posjeta. Ne postoji "dobar" ili "lo" razmjer kategorija. Ovo slui samo tomu da nauite jo neto zanimljivo o sebi. 66 Peto poglavlje Kad smo ve kod uenja o sebi, najbolje je svakih nekoliko tjedana ponovno proitati svoje snove, kategoriju po kategoriju. Kunem vam se, neete trebati ni mene, i ni bilo koga drugoga da vam pokae koliko je oit smjer u kojem idu vai snovi i kako zapravo upuuju na to da ste u odreenim emocionalnim i duhovnim podrujima napredovali, dok u drugima niste. Ako se niste razvijali onoliko koliko ste eljeli, uoit ete da nude vie nagovjetaja o zaprekama koje su vam se nale na putu nego to ste to mogli primijetiti dok su jo bili svjei. Jedna od najdjelotvornijih navika koju bismo trebali stei kako bismo lake pamtili snove dolazi nam od iznimno produhovljenih australskih Aboridina, ija je kultura stara tisuama godina. Oni smatraju da su svijet snova, prirode i duhova potpuno nedjeljivi i boanski isprepleteni. tovie, Aboridini svoju legendu o postanku Zemlje nazivaju Vremenom snova. Vrijeme sanjarija Prema jednom aboridinskom plemenskom starjeini: "Kau da smo ovdje ezdeset tisua godina, ali dulje smo. Ovdje smo jo od vremena prije poetka vremena. Doli smo neposredno iz Vremena sanjanja velikih Predaka stvoritelja." Vrijeme sanjanja bilo je poetak, "vrijeme prije poetka vremena", kad su veliki aboridinski duhovni preci izronili iz zemlje i proputovali njezinom povrinom, darovavi joj materijalne oblike i zakone, a onda su se vratili u svoja podzemna prebivalita i postali dijelom same zemlje. Ti duhovni preci bili su dijelom ljudi, ali isto su tako nalikovali na ivotinje i biljke. Zmija Duga, na primjer, bila je njihov duhovni predak u obliku goleme zmije koja je, kad je izbila na povrinu zemlje, gmizala svijetom stvarajui svojim dugim,

masivnim i vijugavim tijelom rijeke i doline. Imali su i Bilu, enu-sunce ija je vatra obasjavala svijet, ali unitili su je Kudna i Muda, dvojica mukaraca slina guterima. Preplaeni iznenadnom tamom koju su stvorili, Kudna i Muda poeli su u svim smjerovima bacati bumerange u nebo elei vratiti svjetlo. Konano je Kudna bacio svoj bumerang u ist San elje 67 nebo i pojavila se sjajna plamena lopta, polako se kotrljala nebom dok nije nestala na zapadnom obzorju. Tako su stvoreni dan i no. Kad bi biljka ili ivotinja prekrila neki od ljudskih zakona koje su donijeli duhovni preci, bila bi kanjena tako to bi je se pretvorilo u kamen, a od toga su kamenja nastale planine. Iako se moje poimanje Postanka razlikuje od aboridinskog, njihove prie o Vremenu sanjanja te jo danas prisutno tovanje snova, prirode i duhovnih predaka iznimno mi se sviaju i nadahnjuju me. Drago mi je to su se njihova vjerovanja odrala moda i sto tisua godina, unato nepostojanju pisma. Drago mi je to su zbog svoje duhovne povezanosti sa ivotinjama i zemljom jedna od ekoloki najsvjesnijih kultura na planetu. I drago mi je to svoja lutanja svetim mjestima, koja su stvorili njihovi duhovni preci tijekom Vremena sanjanja, nazivaju Putovanjima po snovima u kojima se opet stapaju s vjenou, s "vremenom prije vremena". Kako ne bi izgubila duhovnu vezu s precima, mnoga aboridinska plemena imaju svoj obred "vremena snova", koji lanovi ue jo od djetinjstva. Cilj je obreda da namjeste svoj unutarnji sat, tako da se probude neto prije svitanja i onda opet nakratko zaspu prije nego to e se sasvim probuditi za poetak dana. Znaju da tijekom tog kratkog "drugog sna" mogu sanjati ivopisne snove kojih e se lako prisjetiti u budnom stanju te da "vrijeme sanjanja" nije samo tovanje Vremena sanjanja u kojem su nastali nego je ujedno hrana neophodna za njihov duhovni opstanak. Budui da je oigledno da su snovi neophodni za na mentalni, emocionalni i duhovni opstanak, ak i sofisticirani istraivai snova u potpunosti podravaju koncept "vremena sanjanja", neovisno o tome znaju li za aboridinsku kulturu ili ne, a i osobno mogu potvrditi da on djeluje. Kunem vam se da e vas odueviti dodatna jasnoa koju e va dnevnik poprimiti stvorite li svoje "vrijeme sanjanja". Dovoljno je namjestiti budilicu da zvoni petnaest minuta prije nego to morate ustati. Tih se petnaest minuta opet prepustite snu. Utonut ete u REM fazu, bez prethodne n-Rem faze u kojoj sjeanja na snove inae izblijede ili sasvim nestanu. Nakon tjedan-dva podsvijest e nauiti da svaki dan moe raunati na tih petnaest _,.5MJmta u koiima vam se iasno moe obratiti. Budui da e vam 68 Peto poglavlje "vrijeme sanjanja" postati dragocjen i vrijedan dio ciklusa spavanja, nikad vie neete rei da se ne moete sjetiti sna. Tu su i posebna nona putovanja koja esto nazivamo snovima, iako su mnogo vie od toga. Putovanja koja vie od snova dokazuju snagu, beskonaan potencijal i bezvremenu vjenost naeg duha. Putovanja na koja svatko kree barem nekoliko

puta na tjedan, vjerovali mi u to ili ne. ESTO POGLAVLJE Kad su vie od snova: prikupljanje informacija i rjeavanje problema tijekom spavanja Svima nam se to dogodilo. Zaspimo zabrinuti zbog nekog problema i probudimo se s rjeenjem. Ili se probudimo znajui neto to nismo znali ili nismo mogli znati kad smo zaspali no prije. Odakle dolaze te nove informacije? I kako tako lako u snu moemo rijeiti problem s kojim smo se u budnom stanju hrvali satima, danima ili tjednima? Zato savjet da je "jutro pametnije od noi" zaista djeluje? Skeptici ogranienih shvaanja i drugi "strunjaci" nude najrazliitija objanjenja. "Informacije" za koje mislimo da smo primili u snu oni objanjavaju kao niz sretnih pogodaka i/ili sluajnosti. Ili, a ovo mi je tumaenje najdrae, te informacije ujemo u budnom stanju, ali jednostavno nam se stvori lano sjeanje da smo ih sanjali, to je sve. Sto se tie rjeavanja problema, ti nas strunjaci uvjeravaju kako smo zapravo cijelo vrijeme znali rjeenje, ali stvar je u tome to se tijekom sna uspijemo dovoljno opustiti da se zbrka slegne i da vidimo to rjeenje. Ako vam se ova objanjenja ine loginima, svaka ast. Ne bih vas gnjavila ovim poglavljem, a ni ovom knjigom da se meni ine loginima i da nisam sasvim sigurna kako svijet i naa podsvijest ne rade nasumino te da se ne daju tek tako zavarati jer znam da su oko nas na djelu vie sile koje samo ekaju da im odobrimo pristup. No niicnipnii vr\rvrr 70 esto poglavlje danosti stvarima za koje znam da su istinite, moram vam ponuditi svoja objanjenja (i objanjenja mnogih prije mene), a zatim u vam prepustiti da sami odluite kamo e vas zdrav razum i Bog u ivotu odvesti. Jeste li znali da je Mozart mnoge od svojih velianstvenih skladbi primio kroz snove? Ili da se teorija relativnosti Albertu Einsteinu javila u snu? Snovi su nadahnuli sve, od Howeova izuma ivaeg stroja do Edisonova izuma arulje. Dmitrij Mendeljejev, vrhunski kemiar i fiziar iz 19. stoljea, u budnom je stanju sastavio periodiki sustav elemenata nakon to ga je u cijelosti vidio u snu. Robert Lewis Ste-venson danima se muio s romanom koji nikako nije htio poprimiti oblik dok ga san nije preobrazio u klasik "Dr. Jekvll i g. Hyde". Da je dr. Jonas Salk odluio ignorirati svoje snove, moda nikad ne bi bilo stvoreno cjepivo protiv poliomijelitisa. Pogoci? Sluajnosti? Ve naena rjeenja koja su isplivala na povrinu tek kad se um opustio u snu? Fraza "frika figa" namee se sama po sebi. Sreom, ne dobivaju samo takvi iznimni ljudi informacije i odgovore tijekom noi. Posljednjih trideset ili etrdeset godina ula sam mnogo pria, a jedna je i moja, o nama, "obinim ljudima" koji smo se probudili s vie znanja od onog kojim smo raspolagali prije nego to smo zadrijemali. Zdrav razum namee mi zakljuak da ako to znanje nije dolo iznutra, onda je dolo izvana, a svatko je od nas dovoljno

nadaren, bili mi toga svjesni ili ne, da doe do tog znanja i iskoristi ga. Dva su naina na koja tijekom sna dobivamo informacije i rjeenja naih problema: telepatija i astralno putovanje. Oba su iznimno korisni Boji blagoslovi i oba su nam svojstvena, poput disanja, te stupaju na scenu onog trenutka kad se napokon opusti naa buna i skeptina svijest, koja ima kroninu potrebu za uplitanjem. Telepatija "Sino sam sanjala da se moj prijatelj ubio i da sam mu bila na pogrebu. Nekoliko sati poslije probudio me telefonski poziv. Bio je _.to,brat mog prijatelja. ]a,yiQ.mik,d^^Dmuch zaista ubio u "stvarKad su vie od snova 71 nom ivotu". Nikad prije nije spominjao samoubojstvo. Kako sam to mogla znati prije telefonskog poziva?" - Ellie "Tijekom godina znala sam povremeno sanjati jednog biveg deka kojeg nisam vidjela i za kojeg nisam ula od srednje kole. U jednom snu bila sam mu na vjenanju. U drugom, nekoliko godina poslije, sanjala sam da mu se rodio sin. Godinu poslije sanjala sam da se rastavlja i da me trai. U sluajnom susretu s njegovom sestrom saznala sam da su moji snovi bili potpuno toni, ak su se i vremenski poklapali s dogaajima." T. R. "Prije dvije noi sanjala sam da se teroristi skrivaju u New Orleansu. Traila sam od vode i anela da mi potvrde san kako bih bila sigurna da se ne radi o pukoj reakciji na ova napeta i zastraujua vremena. Svaki put kad bih traila potvrdu, sve je upuivalo na New Orleans i neki su se znakovi tono nalazili na onim mjestima na kojima sam traila da budu. Budui da je ova vizija tako jasna i uporna, nikako ne bih htjela da se na kraju dogodi kako sam imala koristan uvid koji sam zanemarila. No ne vjerujem da bi me itko iz organa vlasti shvatio ozbiljno. Piem vam u nadi da sam se povjerila nekome tko nee misliti da sam luda i tko e znati to uiniti s ovom "informacijom" pokae li se na kraju istinitom." L. M. Ovi "snovi" divni su primjeri telepatije koja je, zapravo, neposredan prijenos informacija, spoznaja ili osjeaja od jedne osobe ili entiteta drugoj osobi ili entitetu, bez oslanjanja na naih pet "uobiajenih" osjetila, kao to su vid, sluh, dodir, okus i njuh. Telepatija je trenutaan, tih prijenos od bilo kojeg podsvjesnog "poiljatelja" do bilo kojeg podsvjesnog "primatelja" tijekom kojeg bilo koji od njih moe, a i ne mora biti svjestan prijenosa te ga moe, a i ne mora namjerno izazivati. Budui da je svrha telepatskih informacija da ostave dojam na primatelja, a katkad i da ga potaknu na djelovanje, svijest prije ili poslije sazna za njih. U Ellienu "snu" o prijatelju koji si je oduzeo ivot, njegova podsvijest u ovom sluaju, njegov duh dok je naputao tijelo oprostio se od njezina i krenuo Domu (neki samoubojice uspiju prijei na Onu stranu, bez obzira na to to su vas uili). San je omoguio njezinoj podsvijesti da primi njegovu poruku i iznenada, bez ikakve ^i,,,..... fiOmoi ostalih rtrr >" A o cm \r\ c

72 esto poslavlje T. R. je oito nesvjesno odrala telepatsku vezu s bivim dekom dugo nakon to su se razili. Jednog e dana saznati je li joj namjerno "slao" poruke te je li i on nju telepatski "pratio". injenica da je uspjeno primala informacije i da ih je poslije uspjela provjeriti ve je sama po sebi dovoljno postignue. Sto se tie L. M., ne samo da mislim da nije luda, nego to i znam. Primila je korisne telepatske informacije o teroristima u New Orleansu i cijenim to je bila dovoljno savjesna da o tome progovori. injenica jest da postoji nekoliko teroristikih elija diljem Sjedinjenih Drava, ukljuujui one u New Orleansu i New Jersevu. Dok ona i mnogi drugi primaju takve telepatske poruke, nae brojne obavjetajne, istraiteljske i policijske agencije usredotoeno surauju, svaka pokrivajui svoje podruje. Sa sigurnou mogu poruiti L. M. da se opusti, prepusti stvar Bogu i prati razvoj dogaaja jer e njezine informacije biti potvrene. L. M.-ino iskustvo lijepo pokazuje kako se telepatija ne svodi samo na komunikaciju izmeu dvije osobe ili dva "duha". Poruku moe odailjati bilo koji izvor energije (primjerice, grad, drava ili bilo kakva ujedinjena svijest) nekom drugom izvoru ili izvorima energije (jednom ovjeku ili vie njih, neovisno o tome poznaju li se ili ne). Jedna od meni najdraih dokumentiranih i prilino poznatih pria o telepatiji u snu govori o Victoru Samsonu, uredniku Boston Globea. Jedne se noi nakon posla malo previe prepustio slavlju u oblinjem baru pa je odluio prespavati u uredu umjesto da ode kui. Klonuvi na sofu, gospodin Samson je usnuo stravian "san" o razornoj vulkanskoj erupciji na otoku koji se u njegovu snu zvao "Pele". Tekua lava slijevala se s vrha planine unitavajui na svom putu sela i tisue bespomonih ljudi. Duboko potresen onim to je vidio u snu, im se probudio, zgrabio je list papira i zapisao svaku pojedinost koje se mogao sjetiti. I dalje potresen i prilino mamuran, odluio je ipak otii kui i odspavati nekoliko sati prije nego to se bude morao vratiti na posao. Rano idueg jutra izdava Globea zatekao se pokraj stola gospodina Samsona, gdje je ugledao papir. Podignuo ga je i proitao Kad su vie od snova 73 bjesomunom erupcijom vulkana. Ne znajui da je lanak zapravo san gospodina Samsona, izdava ga je brzo dao tiskati i razaslao ga je diljem zemlje. Tek kad je gospodin Samson mnogo kasnije toga dana stigao u ured, izdava je saznao da je lanak koji je objavio u cijeloj Americi samo san nastao u alkoholiziranu stanju. Tek nekoliko tjedana poslije u bostonsku luku stigla je flota s vijestima o vulkanskoj eksploziji na indonezijskom otoku Krakatau, koji domoroci nazivaju Pele, u kojoj je stradalo etrdeset tisua ljudi, i to u onom trenutku kad je gospodin Samson usnuo svoj san. Sve se to dogaalo u kolovozu 1883- godine, kada su vijesti sporo putovale. Sluajnost? Pogodak? Lano sjeanje? Molim vas. to se tie telepatije, ima onih koji vjeruju kako su neki od nas "poiljatelji", a neki

"primatelji". Pojednostavljeno objanjenje glasi ovako: ako na nekoga mislite i ta osoba neto kasnije nazove, vjerojatno ste "poiljatelj", a ako znate tko vas zove prije negoli podignete slualicu, onda ste "primatelj". Smatram da nikoga od nas ne treba ograniavati stavljanjem u jednu ili drugu kategoriju. Dolazimo ovamo s One strane, darovita duha, mudri, iskusni i vjeni, a naa sposobnost da telepatski komuniciramo duhovnim umom, ime se Doma najprirodnije sluimo, obuhvaa i slanje i primanje. Tek kad se umijea svijest, naim najnormalnijim, korisnim, uroenim i bogomdanim darovima ponemo pridavati veliku, mistinu i maginu paranormalnu dimenziju. Astralna putovanja Kad ve govorimo o naim najnormalnijim, korisnim, uroenim i bogomdanim darovima, malo kojim se u snu sluimo prirodnije i ee od astralnog putovanja. Jednostavno se radi o tome da se na duh, koji se odluio odmoriti od ogranienja nametnutih ovim sputanim, nespretnim i gravitacijom optereenim tijelom u kojem boravi, uputi kome god i kamo god elimo. Ni telepatija ni astralna putovanja nisu nekakav sablasni i ezoterini newageovski koncept u koji moete vjerovati i koji moete primijeniti samo ako slnhnrlnn meu liude. (Imam ezdeset i 74 esto poslavlje est godina i posvetila sam itav svoj ivot temama poput ove, stoga zamislite koliko mi samo strgljenja treba da napiem termin New Age (Novo doba, op. prev.). Ovamo smo stigli astralnim putovanjem s One strane, kad je na duh uao u tijelo koje smo mu odabrali, i astralnim emo se putovanjem opet vratiti Domu. Rodili smo se sa znanjem kako se astralno putuje, u snu to ak radimo rutinski (u prosjeku putujemo ak dva do tri puta na tjedan) i upravo astralna putovanja ine sr nekih od naih najintenzivnijih i najupeatljivijih snova. Pam, na primjer, pie: "Moj tata i jedan od moje brae poginuli su u prometnoj nesrei. Vidjela sam nesreu u vrlo ivopisnom snu u istom trenutku kad se zaista i dogodila. inilo mi se kao da sam na stranjem sjedalu auta i promatram cijelu strahotu." Pamin "san" zapravo uope nije bio san. Budui da je tad, kao to je i sad, bila duhovno povezana s obojicom mukaraca, njezin je duh pohrlio k njima istog trenutka kad je osjetila da su u opasnosti. Nije morala zamisliti da je vidjela nesreu kao da je bila na stranjem sjedalu auta. Zaista je bila s njima, u svom duhovnom tijelu. Spremna sam se kladiti da e joj otac i brat, ako to ve nisu uinili, jednog dana kad joj dou u posjet rei da su je vidjeli ondje. I kad kaem "istog trenutka kad je osjetila da su u nevolji", mislim to doslovce, istog trenutka. Astralno putovanje od jednog mjesta do drugog, bez obzira na udaljenost, bre je od treptaja oka, tako da nema toga mjesta na Zemlji, na Onoj strani ili bilo gdje drugdje u Bojem univerzumu, koje bi nam bilo nedostino dok spavamo. Svidjela mi se pria koju mi je poslala ena imenom Martha. Pria je bila spoj sna koji prua informacije i rjeenje problema, telepatije i astralnog putovanja odavde i s One strane:

"Prije osam mjeseci ostala sam udovica nakon etrdeset i dvije godine predivnog braka. Nita mi nije vanije od prstena koji mi je dao pokojni mu kad smo na etrdesetu godinjicu obnovili zavjete, tako da sam se prilino uzrujala kad je nestao s posebnog mjesta na toaletnom stoliu, gdje sam ga drala. Pretraila sam kuu uzdu i poprijeko. Prekopala sam sve depove i sve torbe koje imam. Ispraznila sam smee i vreicu od usisivaa, pretraila sam svaki pedalj auta i prtljanika, ak sam pozvala i vodoinstalatera da pregleda cijevi. Bila sam shrvana kad sam shxMila da.iezauviiek nestao. T onda Kad su vie od snova 75 sam iznenada u jednom tjednu etiri puta sanjala kako se nalazim pod krevetom. Zavravala bih ondje iz najglupljih moguih razloga. U jednom sam snu ak sudjelovala u snimanju televizijske emisije. Zadatak mi je bio da leim pod krevetom i pazim da se kabel kamere ne izvue iz struje. Trebalo mi je nekoliko dana da shvatim kako mi ti snovi moda pokuavaju neto poruiti. Kako mi je krevet prenizak, sama nisam mogla daleko dosegnuti pod njega. Dolo je nekoliko prijatelja koji su mi ga pomogli pomaknuti. I jasno, u sredini ispod kreveta, pod debelim sagom leao je moj prsten. Nikad neu shvatiti kako je tamo dospio, a jo manje kako sam kroz snove saznala gdje ga trebam traiti." Sve mi se u ovoj prii svia, a osobito mi je drago to je Martha u jednom iskustvu istodobno spojila mnogo vanih elemenata. Kao prvo, prsten je pod krevet stavio njezin mu. esto je posjeuje astralno putuje do nje i rado joj daje do znanja da je jo tu tako to stvari, poput kljueva od auta, daljinskog upravljaa, novanika i slino, seli s mjesta na kojima ih je Martha ostavila. Ivad bolje razmisli, shvatit e da prsten nije bio prva stvar koju je "izgubila", a onda nala na nekome udnome mjestu. Razlika je samo u tome to je bio najvaniji od svih stvari i mu je njime definitivno privukao njezinu pozornost, zar ne? Na jednom od njezinih mnogih astralnih putovanja na kojima se u snu susree s muem (nali su se na drvenom doku na kojem ju je zaprosio), a koja ona pogreno tumai kao snove elja, mu joj je telepatski (kad se sjeti "snova", prisjetit e se da su "razgovarali bez rijei") dao dovoljno informacija kako bi je doveo do prstena za koji zna da joj mnogo znai. Sva srea to joj poruke nisu promaknule i to ih je dovoljno ozbiljno shvatila i provjerila. Nakon neizrecive tragedije koja nas je zadesila 11. rujna primila sam mnogo pisama u kojima su mi ljudi opisivali astralna putovanja, odnosno "snove". Sva su se pisma bavila istom temom. Jedno je stiglo od Terese: "Strane noi uoi 11. rujna usnula sam san. Imala sam osjeaj da letim. inilo se kao da snijei, samo to to nije bio snijeg nego gust pepeo, praina i eravica. Posvuda su bile zgrade i osjeala se opasnost. Ljudi su se bojali. Pokuala sam im pomoi. Nekoliko nas radilo je isto. Ne mogu vam tono rei to smo radili, znam da smo Domagali idaieJailo kka,.teka.... Netkomi ie ,..... 76 esto poglavlje rekao da dovedem jo pomoi. Uputila sam se, vjerojatno letei, u potragu 2a najboljom moguom pomoi koju sam mogla nai. Sljedee ega se sjeam jest da

sam je dovela. Uz mene je bio Isus. Toga se najbolje sjeam iz sna. Nikad u ivotu nisam sanjala neto slino i ovo mi je osobito priraslo srcu." I draga ena imenom L. R. napisala je: "Kad sam 11. rujna otila u krevet, im sam 2atvorila oi, prema meni su se poela pribliavati lica, osobito lice jednog mukarca i ene. Kadar se nakon toga proirio i vidjela sam duhove mnogih ljudi kako prola2e. Okrenula sam se prema mukarcu i eni jer sam silno eljela vidjeti tko su oni. Oboje su se smijeili. Pribliavali su se, sve dok ih nisam mogla jasnije vidjeti, osobito nju. I dalje sam iza njih nazirala sve one duhove koji su prola2ili. Po golemim oblacima dima koji su sukljali, 2nala sam da sam se nekako nala na mjestu Svjetskog trgovakog centra. Nikad neu 2aboraviti kako su, dok se dim di2ao, duhovi prela2ili prijeko, ba kao to opisujete u svojim knjigama. Ne znam 2ato sam usnula ovaj san koji je vie djelovao kao stvaran dogaaj. Ne mogu o njemu govoriti prijateljima jer e pomisliti da laem ili da sam luda. No imala sam osjeaj da bih to to sam vidjela trebala podijeliti, u nadi da u one koji su tog stranog dana ondje izgubili voljenu osobu uspjeti uvjeriti da sam svojim oima vidjela kako se be2brojne due vraaju miru Doma. Kad bih vidjela fotografije rtava, sigurno bih prepo2nala onu dragu enu ije su mi se lice i osmijeh usjekli u pamenje. ak i da samo jedna osoba nae utjehu u ovome to sam doivjela, cijelo se iskustvo isplatilo." Kao to sam ve rekla, to su tek dva pisma od mnogih koja opisuju astralna putovanja u snu. Sva e ta pisma uvijek imati posebno mjesto u mome srcu. Nepobitna je i utjena injenica da su te uasne noi, ali i danima i noima poslije, legije duhova iz cijeloga svijeta i s One strane neprestano pomagale svim rtvama, svim ucviljenima, svim vatrogascima, policajcima i volonterima, svakoj osobi na Zemlji kojoj srce jo treba 2acijeljeti od be2bonog 2la tih dogaaja. Vjerujte mi, noni 2rak vrvi 2abrinutim duhovima koji astralno putuju onamo gdje mogu biti od pomoi, a veina tih suosjeajnih putnika i dalje se ujutro budi tek s blijedim sjeanjem na svoje emocionalno nabijene i vrlo aktivne "snove". Kad su vie od snova 77 Istina o astralnim putovanjima Tijekom astralnih putovanja moemo vidjeti, a i vidimo najrazliitije ljude i mjesta. Uobiajeni su susreti s voljenim osobama, kako ivima, tako i mrtvima, iz ovog ivota i prolih, te s dragim prijateljima s kojima se nismo nali u ovoj inkarnaciji, a koji su vrlo blizu povratku Domu. Redovito putujemo zemaljskom kuglom posjeujui mjesta koja smo voljeli, redovito obilazimo ljude koji nam nedostaju ili za koje se brinemo, i redovito odlazimo na Onu stranu, mjesto za kojim najvie eznemo. "Nekoliko sam puta sanjala da sam se nala s prijateljima, i ivima i mrtvima", pie L. F. "Jedan se san odnosio na kolegicu s fakulteta za koju sam ula da je smrtno oboljela od raka dojke. Nisam se mogla dosjetiti nekog elegantnog naina da saznam to joj se dogodilo, pa sam molila da me se u snu odvede k njoj, i molitva mi je bila usliana. Nale smo se u nekakvom sunom i stjenovitom predjelu. Hodala je po velikim stijenama, gotovo je skakutala. Uivale smo u meusobnom

drutvu bez ikakve verbalne komunikacije. Saznala sam da je dobro i da je sretna. Je li mi pokuala jo to rei? Trebam li taj san ispriati drugima koji su joj bili bliski ili da ga zadrim za sebe?" L. F. bi svakako taj "san", zapravo, astralno putovanje, trebala ispriati drugim ljudima koji su bili bliski njezinoj prijateljici i tako prenijeti poruku koju je dobila, a koja je ujedno i sve to joj je prijateljica eljela rei - da je iva, da je sretna i da je u sigurnom, blagoslovljenom miru Doma. L. F.-in nas susret podsjea na divnu mogunost: elite li nekoga vidjeti, na Zemlji ili na Onoj strani, pomolite se da se naete s tom osobom dok spavate. Ako je ne sretnete odmah prvu no, ili drugu, ili petu, ili ak desetu, ne odustajte od molitve. Sto je vrjednije tih pet minuta prije nego to utonete u san? Zapamtite, ono to elite najbolje ete ostvariti budete li vjerovali da je mogue, a onda se obratite Bogu. Nema trenutka da vas On ne slua i ne voli svim svojim savrenim i bezgraninim srcem. 78 esto poglavlje Nekoliko injenica o astralnim putovanjima Uvjerena sam da se pitate kako se moe uoiti razlika izmeu sna i astralnog putovanja. Dobra je vijest da postoji nekoliko jednostavnih naina da svaki put prepoznate astralno putovanje, u sluaju da niste sigurni. Svaki put kad sanjate da letite, a da pritom niste u avionu, ne radi se o snu, nego o astralnom putovanju. Mark pie: "Otkako znam za sebe, sanjam da letim. Netko je uz mene. Kao da me poduava. Zanima me je li to neobino." Sherrv kae: "Nekoliko puta na tjedan sanjam da sam iznad zemlje, da letim sama od sebe, gledam etvrt u kojoj sam odrasla ili virim kroz prozor prvog stana u kojem smo ivjeli mu i ja." Sam pie: "Uivam u uzbuenju koje osjetim kad sanjam da letim. Osjeam se slobodnim i kao da imam posebne moi." To je tek nekoliko od desetaka pisama onih koji su tijekom astralnih putovanja svjesni injenice da lete. Letenje je esta pojava pa se nadam kako vi koji ste je iskusili ne mislite da s vama neto nije u redu ili da ste ludi. Usput bih rekla Marku da ga na astralnim putovanjima prati duhovni voda koji mu pomae da ostvari ono to eli dok izvan tijela uiva u duhovnim izletima. Sto se tie nas ostalih, molim vas da mi vjerujete kako svi redovito astralno putujemo u snu, ali nije sluaj da svi pritom i letimo. Iako mi je izvantjelesni ivot tijekom noi vrlo aktivan, iskreno mogu rei kako nikad nisam "sanjala" da letim. To ne znai da su astralna putovanja ljudi koji ne lete vie ili manje vana od astralnih putovanja onih koji lete, to samo znai da se putovanja manifestiraju na razliite naine. Kao i dogaaji u budnom stanju, i "snovi" o astralnim putovanjima odvijaju se loginim slijedom, ne sastoje se od nasumino nabacanih slika, ljudi i mjesta. Ovo mi se ini kao dobar trenutak da vam ispriam o jednom svom astralnom putovanju koje se dogodilo ba kad mi je bilo potrebno, uostalom, kao to je sluaj s veinom astralnih putovanja. Krstarila sam uz obalu Aljaske s unuadi, Angelom i Willyjem. Oputala sam se uz obitelj prije nego to emo Lindsev i ja prionuti na

novu knjigu, ivot na Onoj strani. Iako nema nikakve sumnje da je..knjiga poprimala svoj oblik u moioi Kad su vie od snova 79 podsvijesti, panja mi je najveim dijelom ipak bila zaokupljena djecom, predivnim krajolikom i oduvijek prisutnim prijezirom prema hodanju. Usred sve te ljepote i neprestane aktivnosti uz djecu ponaj-manje sam oekivala da u provesti jednu od najpotresnijih noi u ivotu, koje se i dan-danas sjeam do najmanjih pojedinosti. U jednom trenutku poeo me svladavati san u brodskoj kabini, da bih se u drugom nala na mjestu koje nikad prije nisam vidjela ni zamiljala: u prostranom, sivom, prigueno osvijetljenom nitavilu ispunjenom tihim, uskomeanim mnotvom duhova tuno oborenih oiju prema zemlji. Nitko me nije pogledao, kao da su im sve iluzije bile razbijene pa nisu imali snage podignuti glavu ili su bili toliko izgubljeni i zbunjeni da im je bilo svejedno. Starosna se dob kretala od ranog mladenatva pa do duboke starosti. Zrak je toliko bio ispunjen beznaem da sam jedva disala. Nisam imala pojma gdje se nalazim, ali "nekako" (to obino znai "telepatski", kad je rije o astralnim putovanjima), iako ni sa mnom ni meusobno nisu razmijenili ni rijei, znala sam u kakvoj se stranoj nevolji ti ljudi nalaze i znala sam jedini nain na koji se iz nje mogu izvui. Poela sam mahnito trati od jednog do drugog, grlei ih i usrdno molei: "Morate rei da volite Boga. Molim vas, moete otii odavde i vratiti se Doma. Dovoljno je da kaete da volite Boga." Moj gotovo histerian glas bio je jedini zvuk koji se uo. Plakala sam. Oni nisu. Isplakali su ve sve suze prije negoli su zavrili ondje. Iza tog uasnog nitavila nazirao se naoko beskonaan ulaz, otvor u neto to mogu opisati samo kao najcrnju, najhladniju, najo-gavniju, najbeutniju, najbeznadniju i najtuniju bezbonu tamu koju bih ikad mogla zamisliti. Ispunila me takvom jezom da sam se okrenula od nje i jo se mahnitije obratila tim traginim duhovima oko sebe, grlei ih i molei da kau kako vole Boga. Znala sam, ostanu li ovako okrenuti od Njega, na kraju e otii u tu odvratnu tamu. Znala sam to je ta tama. To su Lijeva vrata. Oni koji su se okrenuli od Boga i prigrlili zlo na kraju ivota prolaze kroz njih kako bi se sto prije vratili u novu inkarnaciju. ula sam za to od Francine i bavila sam se time cijeli svoj ivot, ali nikad prije nisam imala priliku 80 esto poglavlje Mjesto na koje sam otputovala, sa svim tim jadnim i izgubljenim duhovima koji se tiho komeaju u dubokom oaju, ne da se usporediti ni s im za to sam ula ili 6 emu sam razmiljala. Ve je i kratak boravak ondje bio dovoljan da me baci u duboku depresiju koja je trajala danima. Voljela bih da sam cijelu stvar mogla otpisati kao gadnu nonu moru, ali doivljaj je bio prestvaran i radnja se odvijala loginim slijedom. Sjeam se da sam se probudila u hladnom znoju i jecajui. Odmah sam nazvala Lindsav kako bih joj rekla da se, dok sam spavala, dogodilo neto to svakako moramo ukljuiti u knjigu ivot na Onoj strani, ali da jo ne znam tono o emu se radi i kakvo ima znaenje.

Uz Francineinu pomo i nakon opsenog istraivanja otkrila sam da sam bila u svojevrsnom predsoblju Lijevih vrata, koje se naziva ekaonica. Neki oajni duhovi tamo zavre nakon smrti, dvoumei se izmeu Boga i bezbonosti. Nisu ni svijetli ni tamni, nego sivi i izgubljeni, rastrgani izmeu Lijevih vrata i One strane, ali jo su u mogunosti otii kamo ele, ovisno o tome okrenu li se na kraju Bogu ili od Njega. Pisala sam o tome opirnije u ivotu na Onoj strani, ali u toj sam knjizi samo ovla spomenula astralno putovanje koje me tamo dovelo. Nekoliko puta na mjesec astralno putujemo na Onu stranu i to je iskustvo, za razliku od navedenog, uvijek ugodno. Recimo, M. R. pie: "Bio sam u prelijepom tunelu koji je djelovao nekako pahuljasto i prelijevao se u zlatnim bojama. Kao da je imao vlastiti izvor svjetla. Osjeao sam se obavijen njegovom ljubavlju. Na izlasku iz tunela doekalo me pjevanje kakvo nikad prije nisam uo. Djelovalo je kao stotine i stotine ljudskih glasova, svaki savren. Kad bih htio opisati glazbu, mogao bih samo rei da je bila ista i blistava poput kristala. Smjestio sam se ispod pozornice i uivao sluajui taj nevjerojatan zbor kako pjeva o Bogu. zanima me gdje sam bio i to sam to sluao?" M. R. se jednostavnim i loginim slijedom uputio Doma kako bi sluao koncert anela u predivnoj graevini koja se naziva Dvoranom glasova. Fascinira injenica da aneli nikad ne govore te da s nama i meusobno komuniciraju samo telepatski. Njihovi su glasovi iskljuivo namijenjeni udesnim pjesmama Bogu, njihovu Stvoritelju. S radou ih izvode na najsvetije blagdane. Svi smo imali svetu Kad su vie od snova 81 ast sluati aneoski zbor u Dvorani glasova dok smo ivjeli na Onoj strani, pa se nai duhovi sjeaju kad se ti zborovi odravaju. M. R. se pametno uputio na astralno putovanje u trenutku jednog takvog jedinstvenog dogaaja, znam da mu je glazbena nadarenost, koja mu je dana u ovom ivotu, vrlo vana i da je ovo putovanje samo potvrda i nadahnue koje e mu pomoi da ostane usredotoen na svoj bogomdan talent. Vano upozorenje to se tie astralnih putovanja na Onu stranu: nemojte se prestraiti ako nekoliko dana nakon i najeuforinijeg putovanja u raj budete zlovoljni ili ak melankolini. Gwenino iskustvo nije neuobiajeno. Nakon to je u snu otila Doma, kae: "Sjeam se da sam bila veoma depresivna i tuna. Plakalo mi se. Takoer se sjeam da sam priguenim glasom rekla: 'Molim vas, ne ostavljajte me.' Kad sam to izgovorila, otvorila sam oi, pogledala u zidove svoje spavae sobe i briznula u pla. Depresija je trajala danima. I danas me proganja to iskustvo." Nalazimo se ovdje jer smo hrabro odluili nastaviti uiti i razvijati se prema najveem savrenstvu koje na duh moe postii. Dolazimo iz nedostine ljepote naeg Doma, gdje ivimo medu najdraim prijateljima, svecima, anelima i mesijama u neprestanoj i opipljivoj prisutnosti Boje ljubavi, tako da od trenutka kad odemo, pa sve do trenutka kad se vratimo, osjeamo nostalgiju za Domom. Astralna putovanja obino nas podsjete na sve ljude i stvari koje nas ekaju na kraju ovog munog izleta na Zemlju. Katkad, osobito kad nam je najtee, zbog tih

putovanja voljene osobe na Onoj strani nedostaju nam vie nego obino, a razlika izmeu ovog i onog svijeta postane jo oitija. Kad vas uhvati depresija, budite strpljivi, ponavljajte si da e vas voljene osobe s tog svetog i savrenog mjesta uvijek ondje ekati te da e vas posjeivati ovdje. Ne gubite vjeru: ovdje ste sa svrhom, koju ete svjesno ili nesvjesno ispuniti prije nego to se vratite Doma. Nisu sva astralna putovanja proroanska, ali zato su svi proroanski "snovi" astralna putovanja. Moda se sjeate da sam u Treem poglavlju, o proroanskim snovima, navela da su svi proroanski snovi u boji i da im radnja ima logian slijed. Isto vrijedi i za astralna putovanja. Naime, proroanski san je nemogu bez . astralnom nutovania u itekako SLYamu ustanovu na. Onoj strani, koja _,..... 82 esto poslavlje Kad su vie od snova 83 se zove Arhiv. U njemu su pohranjene sve prole i sadanje karte sviju nas. Kao to sam navela u tom poglavlju, svi sastavljamo iznimno detaljne karte prije nego to se ti novoj inkarnaciji vratimo ovamo. Te karte ukljuuju i pet izlaznih toaka koje smo unaprijed odredili kao trenutke kad emo biti spremni za povratak Domu. Tijekom proroanskih "snova" zapravo odlazimo u Arhiv i pregledavamo te karte, to je jedino mjesto na kojem informacije fiziki postoje. Ako se nakon proroanskog "sna" sjeate prostorije vee nego to moete zamisliti, s beskonanim redovima polica prepunih svitaka te koja je smjetena u predivnoj graevini s kupolom i stupovima od bijelog mramora, zapravo se sjeate svog posjeta Arhivu. Najee ipak zaboravimo samo astralno putovanje jer nam itanje karata predstavlja vei prioritet. Katkad se ini da gotovo nasumino i bez ikakva smisla biramo koje emo karte itati, kao to je u svom nedavnom pismu opisao Greg: "esto sanjam ljude koje sam vidio tijekom dana. U snovima postanem svjestan njihove smrti, a sljedei dan saznam da su umrli. Naravno, tada je prekasno da ih upozorim. Zato onda uope imam takve snove?" Pitanje je na mjestu, Greg, ali zapamtite, informacije dobijemo dovoljno rano da bismo nekoga upozorili samo onda kad je predvieno da se umijeamo u neto to je osoba sama unaprijed zacrtala u karti. Ono to vam se u snu jasno daje do znanja jest da bez ikakve muke imate pristup kartama u Arhivu. U svojim molitvama prije spavanja pokuajte zatraiti od Boga da vas odvede do karata onih kojima biste mogli na vrijeme pomoi i da vas potedi spoznaje onoga za to ne moete nita poduzeti. "Kako razlikovati san koji je upozorenje od onog koji je samo pokuaj podsvijesti da neto razradi? esto imam snove u kojima radnja ima logian slijed, kao da se sve uistinu i dogaa. Ti su snovi u boji, i to intenzivnoj, a esto se odnose na zdravstvene probleme mojih prijatelja koji za te probleme ne znaju. Trebam li ih upozoriti da odu na lijeniki pregled ili se samo radi o mojoj zabrinutosti za njih?"-W.M. W. M., svakako savjetujte prijateljima za koje "sanjate" da imaju zdravstvene probleme neka odu na lijeniki pregled. ak im ispriajte i pojedinosti koje vam se

javljaju u "snovima". Astralno putujete u Arhiv kako biste ondje itali njihove karte ba zajpto ste. zabrinuti za svoje prijatelje. Napuci koje dobivate logian su slijed radnje i injenice to su "snovi" u intenzivnoj boji. (Usput reeno, ne postoji intenzivnija boja od boje na Onoj strani. Stoga, javljaju li vam se "snovi" u kojima su boje prearke i prezanosne da bi postojale na Zemlji, budite uvjereni, one zaista jesu prearke i prezanosne da bi postojale na Zemlji. Zapravo ste bili Doma.) Ako prijatelji odlue zanemariti va savjet da odu lijeniku, to je njihova stvar. Vi ste im iste savjesti prenijeli informaciju dobivenu od vrlo pouzdanog izvora. Ostalo je na njima. Svaki san u kojem ne samo da ste dio nego se ba vidite u njemu, nije san, nego astralno iskustvo. Astralno putovanje je, prema definiciji, boravak duha "izvan tijela". Svi smo uli ili itali o ljudima koji su, pod anestezijom ili na neki drugi nain kad su navodno bili bez svijesti, s nekog povienog mjesta promatrali svoje tijelo, gledali, sluali i zapamtili sve to se oko njih dogaalo. Dok spavamo, povremeno se dogaa ista stvar tijekom astralnog putovanja. Ne zaboravite da je na duh ivo bie koje vidi, razmilja, uje i osjea. Smjeteno je u tijelu iz praktinih razloga, ali nikako nije zatoeno u njemu. I kad pode na izlet, duh katkad ne moe odoljeti pa se malo zadri i promatra tijelo od kojeg se odluilo odmoriti. Naalost, toga se uvijek ne sjeamo kao ugodnog iskustva. "U snu sam se vidjela kako spavam okrenuta prema vratima spavae sobe. Kao da sam lebdjela nad svojim tijelom. Mogla sam vidjeti sve. Zaulo se kucanje na vratima sobe. Bila je to smrt. Nije se vidjelo lice, samo tama. Nosila je crn plat, a pod rukom je drala knjigu. Znala sam da je to smrt i znala sam da joj moram rei da ode. Sjeam se kako sam se bojala. Zapovjedila sam joj neka ode u ime Boga. Ponavljala sam joj to i otila je. Kad sam se probudila, sjedila sam uspravno u krevetu i govorila: 'Odlazi u ime Boga.' Bila sam sva u znoju i bojala sam se. Upalila sam svjetlo i vie nisam zaspala. Znam da se smrti ne bi trebalo bojati. Vjerojatno se zato i pitam koje je znaenje imao ovaj san." D. W. Kao to smo ve rekli u poglavlju o snovima otputanja, mranim i zbunjujuim dijelovima sebe u snovima esto dajemo fiziki oblik kako bismo pomogli svijesti da se suoi s njima. Ovaj je san odlian primjer. Tu se istodobno dogaa nekoliko stvari. Prva je da tako izravan pogledL,jQa,.samog sebe^rnoe predstavljati ok za sustav ili, da 84 esto poslavlje budemo precizniji, za dio svijesti koji je svjestan onoga to se dogaa. Ponavljam, tijekom tjedna nekoliko puta astralno putujemo u snu, ali svjesno se ne sjeamo svakog pojedinog putovanja i ne zaustavljamo se ba svaki put kako bismo promatrali svoje tijelo. Stoga nije udno da se odreena jeza javi ve i kad najmanji djeli nae svijesti shvati to se dogodilo i kad osjeti odvajanje duha od fizikog tijela. Tim vie to svijest to odvajanje percipira kao neto to se dogaa prvi put. Taj strah i jeza mogu poprimiti zastraujue oblike, pa tako i oblije mrane, bezline smrti, kao to je bio sluaj kod D. W. Drugo, ne zaboravite da se na duh sjea svakog trenutka svih ivota koje smo ve

proivjeli, kako ovdje, tako i Doma. Kako je veina nas proivjela mnogo ivota na Zemlji, tako smo mnogo puta ve "umrli". Na duh zna da kad se dogodi ta zemaljska stvar zvana "smrt", jednostavno otputujemo na Onu stranu, odakle smo uostalom i doli, ostavljajui svoja tijela zauvijek za sobom. Kunem vam se da na duh ne doivljava "smrt" kao neto tuno ili zastraujue jer je svjestan da je ona prirodan prijelaz u ivotu koji je uvijek postojao i uvijek e postojati. Zbog svoje vezanosti uz ovaj ogranieni, zemaljski, pomoni mehanizam koji nazivamo "tijelom", naa je svijest ta koja pridaje smrti dimenziju straha. I zato, kad se duh D. W. odvojio i lebdio iznad njezina tijela, njezin je duhovni um to mirno povezao sa smru, dok je svijest dogaaj popratila paninom reakcijom. Kao to je i sama rekla, smrti se ne bi trebalo bojati. No svi racionalno znamo kako neke stvari ne bi trebalo, ali sve to padne u vodu kad nas zateknu nespremne, kao to je bio sluaj s njom. Primijetit ete kako je zazivanjem Boga otjerala taj zastraujui oblik koji je nazvala smru, iako se radilo samo o utjelovljenju njezina svjesnog straha da umire jer se odvojila od svoga tijela. G. H. opisuje jo jedno fascinantno astralno putovanje u kojem se "sanja" odvojio od svoga tijela: "Vidio sam sebe kao Egipanina, u obliku sjene, s uobiajenim ukrasom na glavi iz kojeg je izlazila zmija. Glas mi je rekao: 'Ti si Egipanin Oberon i bit e reinkarniran.' Molim vas, pomozite mi da shvatim. Nadam se kako ovo ne znai da u doslovce biti reinkarniran. Ne elim se vraati ovamo." G. H. nema razloga za brigu. Ovo mu je zadnji ivot na Zemlji, vie se nee reinkarnirati. Ono to je vidio bila je reinkarnacija od prije nekoliko tisua godina ijjsjcreno govorei, nije bila jedaa, od nak...... Kad su vie od snova 85 sretnijih. Kao to e detaljnije biti objanjeno u sljedeem poglavlju, kad kaem da u snu moemo astralno putovati kamo god elimo, to svakako podrazumijeva i prolost. Za potrebe ivota na Zemlji izmislili smo mjerni sustav koji nazivamo "vrijeme". Izvan Zemlje, napose u duhovnom svijetu One strane, "vrijeme" ne postoji, a s njim ni "prolost" ili "sadanjost", ni pojam kao to je "prije tisuu godina". Sve je sada, koliko god to nama bilo teko shvatiti. Zato G. H. na prizor sebe kao Egipanina Oberona ne bi trebao gledati kao na izlet u drugi ivot. Neka ga jednostavno shvati kao kratak uvid u ovaj ivot, koji je uvijek ivio i koji e uvijek ivjeti, u jednom od njegovih mnogih stadija i oblika. U Shannoninu snu opisan je jo jedan aspekt astralnog putovanja koji vas moe uznemiriti, ak i preplaiti, ako ga ne oekujete: "Imala sam osjeaj kao da sam se probudila iznad svog kreveta. Vidjela sam sve u sobi kako i inae izgleda, ukljuujui sebe u dubokom snu. Uznemirilo me kada sam odjednom osjetila i ula jak, gotovo zagluujui vjetar. Doslovce mi je odnio kosu s lica. Veoma sam se prestraila pa sam traila Boga da mi pomogne. San me zaista uasnuo. San, zvuk i vjetar iznenada su prestali i probudila sam se tono u onom poloaju u kojem sam se vidjela. S obzirom da sam se tako prestraila, oito se radilo o mori, ali to je znaila?" Oito se nije radilo o mori niti o ikakvoj vrsti sna. Shannon je jednostavno

doivjela astralno putovanje srednje brzine. Ponavljam, to nije nita novo za na duh; stvar je u tome da doivljaj moe izazvati paniku kada spoznaja o njemu tijekom sna dopre do svijesti. Postoje tri brzine astralnog putovanja kad se duh odvoji od tijela. Prva nam je brzina najprirodnija i izaziva najmanje zbunjenosti duh se kree istom brzinom kao i nae tijelo kad hoda. Srednja brzina je dovoljno velika da stvori dojam kako sve oko nas leti dok mi mirno stojimo. (Drugim rijeima, ono to je Shannon osjetila nije bio jak vjetar u lice od kojeg joj je vijorila kosa, nego se radilo o kretanju srednjom brzinom.) Kad se kreemo nadnaravnom brzinom, duh moe prevaliti nezamislive udaljenosti bre nego to na ogranien um moe pojmiti. tovie, kreemo se tako brzo da se moda i sjeamo odredita i onoga to smo radili, ali nemamo pojma kako smo onamo 86 esto poglavlje Alicia u svom pismu opisuje astralno putovanje nadnaravnom brzinom: "Letjela sam nad krajolikom vulkanskog planeta. Iz plinovitog terena strili su golemi, okrhnutj monoliti. Ulijetala sam i izlijetala iz tih nazupanih planina, ali nisam imala osjeaj da se kreem u nekom odreenom smjeru ili prema nekom odreenom odreditu nisam nita traila niti sam nekamo posebno ila. Ni u jednom trenutku sna nisam osjetila neku snanu emociju, poput straha ili nelagode, to bi ovjek oekivao kad navigira nad nepoznatim podrujem. Nisam se osjeala dijelom planeta. Definitivno sam ondje bila uljez, to mi nije smetalo, i istraivala sam ga jer sam mogla. Ima li moj san ikakvo znaenje?" ini mi se znakovitim iz mnogih razloga, ali ne vjerujem da ijedan ima veze s onim to je Alicia imala na umu kad mi je postavila pitanje. Znakovit je kao primjer nadnaravne brzine u astralnim putovanjima. Naime, iako toga nije bila svjesna, Alicia je obila planet Merkur. Primijetit ete da joj se put onamo i natrag ili nije inio vrijednim spomena ili ga se jednostavno nije sjeala. Njezino je iskustvo znakovito i zato to predivno predoava kako je na duh radoznalo, hrabro, pustolovno i slobodno bie, bez obzira na fizika i mentalna ogranienja koja smo si ovaj put postavili. Alicijino i slina pisma istiu jo jedan fascinantan aspekt astralnog putovanja koji mi je, iskreno govorei, pruio osjeaj olakanja kad sam prvi put itala o njemu, ali i poslije, kad sam ga vidjela svojim oima. Srebrna vrpca Postoji stvarna vrpca srebrna odsjaja, katkad vidljiva tijekom astralnog putovanja, koja povezuje na duhovni entitet s naim tijelom i koja nas hrani Bojom ljubavlju, kao to nas pupana vrpca hrani dok ne napustimo maternicu. Kod ena ta srebrna vrpca prianja za prsnu kost, a kod mukaraca neposredno iznad oiju, tamo gdje bi se nalazilo "tree oko". Za nju se zna i spominje je se ve tisuama godina. Ako ste itali Bibliju, onda vam je poznat Propovjednik 12: 6-7, gdje pie: "Prije nego se srebrna vrpca prekine... a duh se vrati Bogu, koji gaje dao." Dok ne "umremo" i dok se ne vratimo na Onu Kad su vie od snova 87

stranu, srebrna vrpca, beskrajno dugaka, ne moe se prekinuti. Odnosno, bez obzira na to koliko daleko na um otiao od tijela, uvijek nas se moe "povui natrag", katkad njeno, a katkad s takvim trzajem da se probudimo mislei da smo uli "prasak", ali ne moemo odrediti odakle je doao. Ve sam spomenula kako sam osjetila olakanje kad sam sa sigurnou znala da srebrna vrpca zaista postoji. U pozadini mog osjeaja olakanja stoji jednostavan razlog kojeg se pomalo sramim: naime, ne uivam osobito u astralnim putovanjima. Nije tako strano dok spavam i dok nisam svjesna da putujem ili dok sam toga ovla svjesna. No kao metoda buenja ili tijekom meditacije izaziva u meni osjeaj gubitka kontrole, iako sasvim dobro znam kako neu samo tako odlebdjeti da se vie nikad ne bih mogla vratiti u svoje tijelo. Kad sam tek ula i poela itati o srebrnoj vrpci, koncept mi se svidio, ali nisam mu posvetila nikakvu posebnu panju. No tijekom jedne tantrike meditacije, ne samo da sam sa stropa promatrala svoje tijelo nego sam vidjela i svoju srebrnu vrpcu kako blijeti dok povezuje moj solarni pleksus i eterinu tvar u koju sam se pretvorila. Bila je prelijepa. Vidjela sam je samo jedanput. Iako se nikad neu iz hobija uputiti na astralno putovanje, sad znam da nam je Bog dao tu "sigurnosnu mreu" za odranje veze izmeu naeg tjelesnog i duhovnog bia. Svlvan Muldoon, vrlo darovit strunjak na podruju astralnog putovanja, pomno je prouavao srebrnu vrpcu i vidio ju je mnogo puta. U knjigama na tu temu, napisanim u razdoblju od 1920-ih do 1940-ih, dokumentirao je svoja bezbrojna astralna putovanja, koja su poela kad mu je bilo dvanaest godina. Prema Muldoonovu svjedoanstvu, debljina vrpce varira ovisno o tome koliko je na duh udaljen od tijela koje je privremeno napustio. Kad smo od tijela udaljeni, recimo, kojih pet metara, vrpca ima promjer jednog dolara i obavijena je sjajnom aurom, tako da izgleda jo ire. No kad smo na drugoj strani zemaljske kugle, na Onoj strani ili daleko od planeta, vrpca se nategne i istanji poput niti, ali ne postoji nikakva opasnost da pukne. Moe se dogoditi da tijekom astralnog putovanja u snu vidite svoju vrpcu ili vrpcu entiteta koji vas je posjetio, a da pritom ne shvatite o emu se.radLLJpravo se to dogodilo Peteru, koji je napisao: 88 esto poslavlje "Sino sam se probudio usred noi i ugledao obris mukog lika kako stoji u mojoj sobi. Iz vrha glave izlazilo mu je bljetavo bijelo-zlatno ue koje je probijalo strop sobe. U tom trenu preplavilo me divljenje i radoznalost. U sljedeem je lik ve nestao. Upalio sam svjetlo i pitao se: 'to je to bilo? Zar sam sanjao? Djelovalo je stvarno.' Onda sam zauo glas: 'Dolazim iz Indije.' I to je bilo sve. Nita vie. Ve sam imao vrlo udne snove, ali ovaj u sigurno jo dugo pamtiti." Peter je imao zadovoljstvo da ga je posjetio njegov duhovni voda, Indijac Bahrat. Usto je vidio i srebrnu vrpcu svog duhovnog vode. Netko bi mogao rei da smo Svlvan Muldoon i ja, kao zagrieni znanstvenici, znali za srebrnu vrpcu i da smo je podsvjesno traili tijekom astralnog putovanja. No Peter ju je vidio, a da uope nije znao da takvo to postoji. Stoga, ako ne vjerujete

Svlvanu Muldoonu i meni, svakako vjerujte Peteru. Iako astralno putovanje u snu ne predstavlja nikakvu opasnost jer svijest u njemu ne sudjeluje, a duhovni um tono zna to radi, molim vas da se njime ne igrate u budnom stanju, nego da pomno pratite upute koje sam detaljno iznijela u prijanjim knjigama, kao to su Ona strana i povratak te Proli ivoti, budue iscjeljenje. Medu istraivaima astralnih putovanja popularna je pria o ovjeku koji je odluio, bez ikakvih prethodnih spoznaja, astralno otputovati na Mjesec. No nije stigao na Mjesec, nego je bez ikakve kontrole jurio svemirom. Uhvatila ga je panika, srebrna ga je vrpca naglo povukla u tijelo i toliko se iscrpio da je nekoliko dana leao bolestan. Telepercepcija Bliski srodnik telepatije i astralnog putovanja je telepercepcija. Telepercepcija je vjetina stara koliko i ovjeanstvo, ali ime je dobila tek 1930-ih, kad je se poelo slubeno prouavati. Sedamdesetih godina prolog stoljea CIA i razliiti ogranci vojske poeli su analizirati njezinu potencijalnu korist na polju obavjetajne djelatnosti i obrane. Program je naputen 1995- godine i objavljen je slubeni izvjetaj u kojem se telepercepcija odbacuje kao beskorisna za vladu Sjedinjenih Drava. Ako je taj izvjetaj toan, objektivan i nepristran, jesam li ja jedina koju udi to im je trebalo dvadeset i pet godina, istraivania. Kad su vie od snova 89 kako bi zakljuili da je telepercepcija beskorisna? Ve i kod obinog promatranja, a kamoli kod ozbiljnog istraivanja, je li vam ikad trebalo dvadeset i pet godina da uoite je li neto "beskorisno"? Nije ni meni. To me dovodi do zakljuka da vlada ipak nije mogla prihvatiti neto to je iole nalikovalo na paranormalnu pojavu. I zato, kad je rije o telepercepciji, morat emo nastaviti bez njih. Telepercepcija je vjetina koja nam omoguuje da promatramo i opisujemo pojedinosti odreenog predmeta ili mjesta od kojeg smo odvojeni vremenom, prostorom ili nekom fizikom barijerom. Od telepatije se razlikuje utoliko to ne postoji nikakav "poiljatelj" ije bismo misli hvatali, a informacije primamo u obliku slika, a ne rijei. Od astralnog se putovanja razlikuje po tome to naa svijest moe istraivati ta "udaljena" mjesta ili stvari, a da ni u jednom trenutku ne napusti tijelo. Izvjebamo li se u telepercepciji, moemo, primjerice, "hodati" ulicama nekog grada na drugom kraju svijeta u kojem nikad prije nismo bili i tono opisati vrijeme u tom trenutku; moemo se "ubaciti" u kuhinju voljene osobe i vidjeti posude koje se nalazi u sudoperu te sluajne predmete koji u tom trenutku lee na anku; moemo ak "vidjeti" uzvanike i njihov razmjetaj za stolom na sveanoj veeri u Bijeloj kui u doba Lincolnove administracije. Kljuni element kod prave telepercepcije je potvrda. Ako nema potvrde, ne radi se o telepercepciji, nego o pogaanju, logici ili bujnoj mati. Ako tvrdim da vidim prijateljiinu kuhinju te opiem dva tanjura i tri alice za kavu u sudoperu, ali poziv prijateljici otkrije kako u sudoperu nema nikakvih tanjura, nego samo jedna alica za kavu, jasno je da sam zakazala. Ako do zapanjujuih pojedinosti opiem sveanu veeru u Bijeloj kui za Lincolnove vladavine, ukljuujui i odjeu uzvanika, a u

povijesnim zapisima stoji sasvim drukiji popis uzvanika ili njihov raspored za stolom, tada se zapravo radi o neopravdanom privlaenju panje. No kad bih, recimo, skenirala va ured, a da mi vi pritom telepatski ne aljete nikakve informacije, i kad bih vam rekla da na pisaem stolu lei prevrnuta kutija sa spajalicama, tik uz sliku vae troje djece, svih odjevenih u crveno, te da se na vaem zelenom bloku s bugaicom nalazi posuda od stiropora s napola pojedenim sendviem od tune i komadiem ukiseljenog kopra, i kad biste vi potvrdili taj moj opis, u tom bi se shiram rarlrln n ncn rlilr 7= 90 esto poglavlje kojima sam i ja, toliko privlai Hk neobina vjetina ili je se moe potvrditi ili ne postoji. Nema sive zone, ne moe se rei "manje-vie, v V tono . vrsto vjerujem da je vano vjebati telepercepciju kako bismo izotrili preciznost prilikom pamenja i razumijevanja snova. tovie, neki snovi ukljuuju i telepercepciju. Alicein "san" o istraivanju planeta Merkura moglo se pogreno protumaiti kao telepercepciju da nije bilo tako jasnog osjeaja letenja, pa je zato protumaen kao astralno putovanje. Iskreno govorei, kad se radi o putovanjima na koja kreemo u snu, ne ini mi se korisnim pa ni zanimljivim troiti vrijeme na odreivanje radi li se o telepatiji, astralnom putovanju ili telepercepciji. Za mene je to jedna od onih nebitnih razlika. Meutim, kao oblik "mentalne tjelovjebe", telepercepcija je jednostavan, fascinantan i oputajui nain kojim se svijesti i podsvijesti moe pomoi da surauju kao tim i da bolje komuniciraju jer su obje vane za uspjenu telepercepciju. Podsvijest je ta koja percipira na daljinu, ali da bi percepcija bila uinkovita, svijest se mora iskljuiti kako ne bi smetala podsvijesti da primi jasan "signal" od predmeta ili mjesta na koje se usredotoila. I dok podsvijest obavlja svoj posao, svijest bi trebala izraziti, bilo rijeima, slovima ili crteom, ono to podsvijest prima, a to bi trebala izraziti tono, bez uplitanja ili pokuaja obraivanja informacija. Istraiva Ingo Swann, koji je ezdesetih i sedamdesetih godina prolog stoljea bio jedan od vodeih strunjaka na podruju telepercepcije, napisao je da se razvijanjem ove vjetine "mogu proiriti parametri nae percepcije". Imao je pravo, ali kad se radi o svijetu snova, dodala bih da bi se time "pomoglo i naoj svijesti i podsvijesti da naue suraivati kako bismo izvukli maksimalnu korist iz naih snova i drugih putovanja dok spavamo". Telepercepcija je neto to moemo vjebati svaki dan ako elimo, ak i ako svom svjesnom umu moemo priutiti samo kratak predah. Prava prilika za vjebanje telepercepcije jest dok se tuiramo, ili dok ujutro pijemo prvu kavu, ili dok imamo pauzu izmeu sastanaka. S druge strane, vjebanje tijekom vonje, izvoenja operacije ili, recimo, isprobavanja nove motorne pile moglo bi biti opasno ili, u

najmanju ruku, glupo. Kao i kod svake vjebe koja ukljuuje um, ... . buditeonreznL............._.._.......,,......................____......................._.................,___.,... __,.. Kad su vie od snova 91 Gdje god se nalazili kada to budete prvi put izvodili, elim da nekoliko puta duboko, ritmiki udahnete te da se svakim izdanom oslobodite negativnih osjeaja i sumnje u samog/samu sebe. Ako sjedite, ruke stavite na bedra, a dlanove okrenite prema gore, u poloaj za primanje. Ako stojite, na trenutak ispruite ruke ispred sebe, s dlanovima prema gore, u znak spremnosti i elje da budete primatelj. Neka vas obavije osjeaj smirenosti, meke, teke i sveobuhvatne poput barunastog vela, neka iskljui buku, kaos i smetnje oko vas i neka dopusti Bojem sreditu u vama da vas ispuni predivnom tiinom dok vam se oi sklapaju. Osjetite kako se lakoa i oputanje penju vaim stopalima, glenjevima, listovima, koljenima i bedrima, preko zdjelice, pa kroz cijeli trup. Ta boanska lakoa, to Boje sredite prelazi u ramena, kroz nadlakticu, podlakticu, ruke, vrkove prstiju, pa onda kroz vrat, oko usta, u nos, oi, elo. Sa svakim udisajem osjeaj olakanja sve je jai, sa svakim izdisajem istite se i oslobaate stresa i tjeskobe. Hvala Bogu na toj predivnoj smirenosti, na tom trenutku, ma kako kratak bio, koji ste prisvojili za sebe u beskonanoj i savrenoj ljubavi Njegova zagrljaja. U tom stanju iznimne oputenosti, a da prije toga nikoga niste obavijestili o tome to radite te nita niste itali ni istraivali o ovome, elim da u glavi odaberete mjesto koje ete obii. Nemojte izabrati prostoriju u svom domu zbog mogueg utjecaja svjesnih sjeanja i nemojte izabrati mjesto koje poslije neete moi provjeriti. Olakajte si u poetku. Izaberite neto poznato recimo, prijateljev auto dok se u njemu vozi na posao. Odapnite svoj um, gdje god se nalazili, kao srebrno koplje blistave svjetlosti, neka zapara zrakom, snano i ravno, u jasnoj liniji od vas do vaeg cilja. elim da ponete, da tako kaem, s "krupnim planom" prijateljeva auta dok juri ulicom, autoputom ili cestom. Ponite si postavljati pitanja, zanemarujui ono to mislite da znate, a umjesto toga upijajte prve dojmove koje prima vaa podsvijest. Je li auto na suncu ili u hladu? Je li u prometu? Ako jest, je li guva? Kakve je boje auto ispred ili iza njega? Je li auto vaeg prijatelja ist ili prljav? Je li izgreben i ima li uleknua? Koji su prozori otvoreni, a koji zatvoreni? Pamtite svaku pojedinost o autu i o svemu oko njega nolr era rr\lak"r 7itmirorp Terim crpnrnim Lr^nli^m \?r\\f> nnvp7nip vqc ..^ 92 esto poglavlje um s autom, uite kroz prozor sirvozaa, ponite promatrati njegovu unutranjost i pustite pitanjima da navru. Telepercepcija se razlikuje od telepatije i po tome to su ovdje vana i osjetila. Dok promatrate unutranjost auta i dok si postavljate pitanja o tome koju brzinu pokazuje brzinomjer, je li pepeljara otvorena ili zatvorena, jesu li titnici od sunca sputeni ili podignuti, razgovara li va prijatelj na mobitel, postoji li u autu dra za

au i to se u njemu nalazi, kakvi se predmeti nalaze na sjedalima i na podu, na koliko je namjetena temperatura u autu, ima li kakvih predmeta na ploi s instrumentima i visi li to sa retrovizora, postavite pitanja i svojim osjetilima. Kakve mirise osjeate? Osjeate li miris koe, kave ili moda fast-fooda? Je li tko puio u autu? Osjeate li dezodorans ili prepoznatljiv miris koji bi upuivao na to da je auto nedavno bio u autopraonici? Paljivo sluajte. Je li upaljen radio? Sto se s njega uje? Vijesti, glazba, talk-show? Ako se ne uje nita od navedenog, slua li va prijatelj moda kasetu ili CD? Ako razgovara na mobitel, pokuajte razabrati rije ili reenicu, pogledajte u kojoj ruci dri mobitel i radi li se moda o handsfreeju. Gledajui kroz vjetrobransko staklo, iz unutranjosti auta pokuajte razabrati imena ulica i kamo to va prijatelj skree korisno je zapamtiti svaku pojedinost koju poslije moete provjeriti jednim telefonskim pozivom prijatelju. Ako pri ruci imate papir i olovku, radite biljeke ili crtee. Sto su detaljniji, to bolje. Radi se zaista o jednostavnoj vjebi koja traje onoliko koliko vi to elite. Sto god inili, ne dajte se obeshrabriti ako vam preciznost u poetku bude na niskoj razini. Jedan ili dva "pogotka" odlino su postignue i sjajno polazite za daljnji rad. Usto, telepercepcija je vjetina koja se moe svladati vjebom. Ako nita drugo, panja koju posvetite vezi izmeu svijesti i podsvijesti te jasnoi njihove meusobne komunikacije sigurno e vam pomoi da snove uinite dijelom svog budnog stanja. Kako god gledali, ovo je plemenit cilj, ali osobito bih eljela da svladate telepercepciju zbog svih osoba koje volite, ovdje i Doma, koje vas posjeuju i koje vi posjeujete dok spavate. Radi se o posjetima koji su toliko stvarni i toliko snani da u najmanju ruku zasluuju zasebno poglavlje. SEDMO POGLAVLJE Astralni posjeti: udesni susreti dok spavamo Danas znamo da dok spavamo, nema kraja tomu to moemo nauiti o sebi, o svijetu, ak i o budunosti. Nema kraja tome kamo moemo otputovati, od najudaljenijih predjela univerzuma do intimne blizine One strane. Na temelju svoga iskustva i koliine pisama o "snovima" koje sam primila, uvjerena sam kako nam je malo toga vanije od susreta kojima smo blagoslovljeni u onim predivnim satima kada se svijest odmara te kada je na duh iv i bujan u podsvijesti, kada slobodno moe dotaknuti druge duhove, druga mjesta i druga vremena za kojima ezne. Skeptici to nazivaju pukim eljama. Moja dua zna da nije tako, a zna i vaa. To ne znai da je svaki san o preminuloj osobi astralni posjet i nita vie. Na kraju ovog poglavlja znat ete uoiti razliku. Naglasila bih neto prije nego to ponemo. Kad se probude, mnogi se sjeaju kako su u snu bili s onima koje su izgubili i koji im neizmjerno nedostaju. Isto tako, mnogi od vas ne bude se s tim sjeanjem. Molim vas da mi vjerujete kad vara kaem da razlika nije u tome to se neki susreu s voljenim osobama, a drugi ne. Razlika je u tome to se neki toga mogu sjetiti, a drugi ne. Nema nikakve sumnje da nas duhovi najlake mogu posjetiti u snu. Svatko od nas nekoliko puta na tjedan posjeuje druge duhove i oni posjeuju njega. Ako ste jedan od onih koji se bude

nesvjesni injenice da je uz vas bio nekakav divan duh, nemojte se osjeati iskljuenim dok itate ovo nncrlavlie Radiie fra iskoristite rla niime nnnnnifp n nra7ninp m 94 Sedmo poslavlje i da shvatite zato se nekih jutara, kad otvorite oi, bez ikakva oita razloga osjeate voljenijim i sniirenijim nego obino. Posjeti i poruke voljenih osoba "Moj brati Jim ubijen je u Kambodi u lipnju 1970. godine", pie Bobby. "Unato svim godinama koje su prole, iznenada i prilino uestalo poeli su mi se javljati ugodni snovi koji djeluju prilino stvarno. Obino razgovaramo i etamo uz potoke ili plae Los Angelesa. Lijepi snovi. U njima nema nieg tunog. Zdrav sam 55-godinjak, ali katkad mislim da mi se pribliava kraj i da me Jim zapravo privikava na pomisao kako u prijei na drugu stranu. Pitam se je li uobiajeno da proe toliko godina prije negoli se blizak prijatelj ili roak napokon pojavi." Odgovor je da, uobiajeno je i postoji objanjenje koje moe pomoi mnogim itateljima pa bih zahvalila Bobbvju to je podijelio s nama svoje iskustvo. Njegovi su "snovi", naravno, astralni posjeti. Njegov i Jimov duh se posjeuju, uvijek uz vodu koju obojica vole. Sjetite se da na Onoj strani, na koju je Jim odmah otiao, ne postoji vrijeme, nego samo savreno poimanje i razumijevanje vjenosti. A u kontekstu vjenosti, "sve te godine" nisu trajale nita dulje od treptaja oka. Jim, kao i mnoge rtve traumatine smrti, im je stigao Doma, odmah je zavrio u Orijentaciji, estom i vrlo umirujuem procesu koji pomae duhovima da prebrode ok izazvan naglim odlaskom sa Zemlje. Detaljno ga opisujem u knjizi ivot na Onoj strani pa se ovdje ne elim ponavljati. Dovoljno je rei da je Jim sretan i zdrav, u to se i sam Bobby mogao uvjeriti. Sto se tie Bobbvjeva privikavanja na pomisao o prelasku na drugu stranu, Jim mu zapravo eli razbiti strah jer, prema Jimovu vremenu, tj. vjenosti, Bobby e uskoro prijei. No prema naem vremenu na Zemlji, Bobby ima pravo to se tie svog zdravlja i ostat e zdrav jo dugo vremena. U pismu S. G. o astralnom posjetu pie: "Sanjala sam da me posjetio pokojni mu. Obratio mi se. Umro je jo prije deset godina, ali rekao mi je kako je cijelo to vrijeme bio u komi. Izgledao ,'e vrlo dobro i sretno, zagrlio me," Astralni posjeti 95 Ovdje opet imamo nekoga tko je tek izaao iz Orijentacije, koju opisuje kao komu, nekog koga S. G. eli vidjeti ve deset godina - njoj je to bilo beskrajno dugo, ali njezinu pokojnom muu to je prolo u hipu. U Orijentaciji se mnogo spava, odmara i oputa. Ponavljam, to je normalan nain da se novopristiglim duhovima pomogne da se priviknu na to da su opet Doma. Moja duhovna vodilja Francine usporeuje Orijentaciju s pruanjem pomoi roniocima koji zbog prebrzog izronjavanja imaju problema s dekompresijom. Stoga, ako ste nekoga izgubili i bojite se da vas ta osoba nikad nee posjetiti jer je prolo previe vremena, budite strpljivi. U svijetu duhova ne moe proi "previe vremena". Doi e, prije ili

poslije, na vama je samo da je spremno doekate. J. je poslala ovo predivno pismo: "Moj vrlo blizak prijatelj, zapravo, zarunik umro je 1992. godine. Zvao se Ronnie i bilo mu je samo dvadeset i pet godina kad je umro. Posjetio me tek u sijenju ili veljai 2000. godine, odmah nakon roenja mog treeg djeteta. Uvijek sam razmiljala o Ronnieju, ali ni izbliza tako intenzivno kao tada. Najednom, kao da je bio posvuda. Neizrecivo mi je nedostajao i neprestano mi je bio u mislima. I onda, jedne noi dok sam spavala, "posjetio" me. Bila sam na drugom katu neke stare kue. U elucu mi se javio udan osjeaj i pogledala sam kroz prozor. Vidjela sam ga kako se na motoru pribliava kui. Istrala sam ne vjerujui da je to zaista on. Primio me za ruke i rekao da ga prestanem oplakivati dobro je i nikad me nije napustio. Obujmio mi je lice i rekao: "Nemoj vie patiti za mnom. Vraam ti se. Opet emo biti zajedno." Pitala sam ga kako je to mogue, a on je ponavljao da se vratio i da smo opet zajedno. Zatim je odlebdio. Bila sam zbunjena kad sam se probudila. Otkako sam usnula taj san, vie ga ne osjeam oko sebe. Nedostaje mi sjeanje na njega, ali nemara osjeaj da bi mi on trebao nedostajati. Vie ne patim za njime. Zanima me to mi je htio rei. Rekao je da e se vratiti, ali kao tko? Kako u ga prepoznati kada bude netko drugi?" Mislim da J. to zna - Ronnie se ve vratio. Razlog zbog kojeg joj vie ne nedostaje i zbog kojeg vie ne pati za njim jest taj to je sad cijelo vrijeme s njim, ne samo duhovno nego i tjelesno. Ronnie je njezin sin, njezino tree dijete. Nije vie mogao izdrati, a da joj to ne kae. Mislire rta mi ndrasli mnnan niitiiifmr> n cnn? \A< cmn ........ 96 Sedmo poglavlje isti amateri u usporedbi s novoroenadi koja je tek stigla s One strane i kojoj su ova smijena tijela u kojima odjednom ive prilino dosadna i nespretna, tako da prvih nekoliko godina podjednako vremena provode u njima koliko i izvan njih. Neka J. ne udi injenica da se duh njezina novoroeneta, koje je zapravo Ronnie, pojavio u obliku odrasle osobe. Kao prvo, htio je biti siguran da e gaj. prepoznati. Kao drugo, ne zaboravite da u tim siunim djejim tijelima ive duhovi koji su vjeni, drevni, iskusni i "zreli" (relativan termin, morate priznati) poput nas. Neka J. promatra sina dok odrasta i primijetit e u njemu neke Ronniejeve osobine. Takoer e primijetiti da e se njezin sin prema njoj odnositi zatitniki, ba kao i Ronnie. Samo, upozoravam J. da zapamti, iako se Ronniejev duh vratio u tijelu njezina sina, njezin sin eli svoj identitet i veoma bi mu odmogla kad bi od njega pokuala stvoriti novog Ronnieja. Kao to mnogi itatelji znaju, voljena baka Ada vratila mi se u liku moje unuke Angelije. Isti duh, dvoje razliitih ljudi, dvije razliite karte, dva razliita ivotna cilja i teme, te dva razliita i jedinstvena odnosa sa mnom. Oba su mi neopisivo vana, ali svaki na svoj poseban nain. Dakle, J. bi trebala uivati u Ronniejevoj blizini, ali ne bi smjela zakinuti sina i sebe nesvjesnim nastojanjem da od sina stvori kopiju mukarca kojeg se sin svjesno uope ne sjea. L. S. je u snu doivjela slino, ali neto tee astralno iskustvo. "Ulazila sam u trei mjesec trudnoe kad sam sanjala kako mi dva lika odnose dijete. Djelovalo je kao da sve troje slijede zraku svjetla koja ih odvodi od mene. Mogla sam samo

bespomono gledati. Osjeala sam se nemono. Probudila sam se sva potresena. Taj me san jo i danas proganja. Otprilike tjedan dana nakon to sam usnula taj san, kolege na poslu pitali su me osjeam li se dobro. Rekla sam im da se osjeam odlino, kao da uope nisam trudna. Nedugo nakon toga poela sam blago krvariti pa sam otila na ultrazvuk. Otkrila sam da je dijete umrlo otprilike u isto vrijeme kad sam usnula taj san. Bila sam slomljena. Svlvia, ula sam kako ste u emisiji Montela Williamsa jednom rekli da se neka pobaena djeca pokuaju vratiti. To me toliko razveselilo! Svoga sina Daniela rodila sam gotovo tono godinu dana nakon spontanog pobaaja koji sam vidjela u snu. Je li to isti duh? I zato sam vidjela kako mi odvode dijete? To je bilo prestrano gledati," f Astralni posjeti 97 Presretna sam to L. S. mogu rei, tovie zakleti joj se, da je njezin sin Daniel zaista isti duh koji je prije godinu dana otiao Doma. Nije uvijek tako sa spontanim pobaajima, ali u L. S.-inu sluaju jest. Mora shvatiti to je vidjela u svom "snu". Prvo dijete nije bilo zdrav entitet koji joj je bio "oduzet" protiv svoje volje. Trudnou ne bi uspjela iznijeti do kraja, ne zbog svoje pogreke ili pogreke nekog drugog, nego zbog brojnih fiziolokih problema, pa je dijete odluilo otii ve u ranoj fazi trudnoe. Vidjela je dva anela koja su dola po njegov duh nakon to je dijete umrlo u maternici. Daniel se toga ne sjea s tugom, tako da kad bude uio govoriti, L. S. ga slobodno moe pitati sjea li se svojih anela. Vjerujem da e odgovoriti potvrdno i da e to zaista misliti. Jedna druga L. doivjela je ono to mui mnoge od vas pa se nadam da e vam ovo jednom zauvijek pomoi: "Moja se majka ustrijelila u kolovozu 2001. Vie od sedamnaest godina patila je od kronine bolesti. Trpjela je stalne bolove koje ni lijekovi nisu mogli ublaiti. Nije se mogla baviti stvarima u kojima je prije uivala i mrzila je injenicu to ne moe hodati bez pomoi. Zbog toga je postala ogorena i teka osoba. Dva mjeseca nakon njezine smrti sanjala sam da sam s njom u nekakvoj robnoj kui s dugakim nizovima polica, djelovala je kao trgovina s alatom i graevinskim materijalom. Teta i tetak bili su s nama. Mama je tako brzo hodala kroz te redove da je nismo mogli pratiti. Smijala se i alila, djelovala je slobodno. Najednom je odluila da joj je dosta kupovanja u toj robnoj kui pa je jednostavno izala kroz golema automatska staklena vrata. Nisam mogla do nje, vikala sam da stane i da me eka. Dok sam trala prema automatskim vratima, iznenada sam vidjela kako se teta i tetak rue. Bila sam rastrgana izmeu odluke da slijedim majku ili da uhvatim tetu i tetka prije nego to padnu. Uhvatio me bijes jer sam znala kako u zbog njih izgubiti priliku da slijedim mamu. Kad sam podigla glavu iz tog kaosa, vidjela sam mamu kako stoji s druge strane staklenih vrata. Nasmijeila mi se, mahnula, okrenula i otila. Iskreno se nadam kako mi je mama na ovaj nain htjela dati do znanja, iako je poinila samoubojstvo, da je nala put na Onu stranu te da konano vie ne Dati od bolova. Nemam trebam.]iLanjadhadti ....

98 Sedmo poglavlje kao posljedicu svoje silne elje da vidim mamu ili da u njemu naem utjehu i nadu da mi je mama tako poslala poruku da je sad sretna i da zna da sam joj oprostila." * Da odmah neto raistimo o samoubojstvu. Nikad ga ne zapisujemo u svoje karte kao izlaznu toku, to znai da nikad nije dio ugovora koji potpisujemo s Bogom prije nego to doemo ovamo. Od srca se molim da se ne ponete poigravati tom milju kao opcijom, a da odmah ne pomislite: "Nemoj!" Ako vam i padne na pamet, molim vas, zaista vas molim da razgovarate s kvalificiranom osobom lijenikom, savjetnikom, psihoterapeutom, nekim tko je osposobljen da vam pomogne. Pruite si mogunost da se opet saberete i naete pomo od depresije koja ponajprije stvara misli o samoubojstvu. Ljudi koji su se ubili iz osvete, samosaaljenja, kukaviluka, lijenosti ili sebinosti zavravaju iza Lijevih vrata, koja sam ve opisala, i odmah se vraaju u maternicu, a da ni trenutka nisu uivali u boanskome miru One strane. Meutim, ima samoubojstava, kao to je ono L.-ine majke, koja su posljedica duevne bolesti (L., beskonana i neuspjena borba vae majke s fizikim problemima rezultirala je razornom duevnom boleu, kao to vjerujem da znate), teke kemijske neravnotee i pregrta drugih razloga koji premauju snagu dotinog ovjeka. Kunem vam se da e te duhove, ba kao i nas ostale, na Onoj strani doekati sigurnost i potpunost Boje ljubavi. Sto se tie L.-ina pitanja radi li se o stvarnom astralnom iskustvu ili o pukoj elji, htjela bih da obratite panju na to koliko je bio logian, tovie pametan, slijed dogaaja u L.-inu "snu". To je pokazatelj da se zaista radi o astralnom dogaaju koji je stvorila \ njezina majka, a u koji je ukljuila tetu i tetka kako bi poruka bila snanija. Divno je to je L. vidjela sretnu i nasmijeenu majku koja se kree slobodno i bezbolno, ali divno je i to to je majka odabrala odlino mjesto za susret. Kao prvo, trgovine s alatom i graevinskim materijalom uglavnom obilaze fiziki zdravi ljudi. One ne predstavljaju nikakav izvor zabave onima koji su iscrpljeni jakim, kroninim bolom. Kao drugo, kao to emo raspravljati u Devetom poglavlju o arhetipovima, kua ili dom esto simboliziraju nae tijelo, tako da trgovina s alatom i graevinskim materijalom u, sebi, flosjuoruku Astralni posjeti 99 snage, zdravlja te fizikog i emocionalnog blagostanja. L.-ina majka uiva na Onoj strani. Znam da je L. bila frustrirana time to je morala pomoi teti i tetku, umjesto da pokua sustii majku. Ponavljam, majka joj je na inteligentan nain poruila kako jo nije vrijeme da L. poe za njom. Dobro joj je. Sretna je. Ne treba joj vie L.-ina pomo i briga. Uvjerila ju je u to svojim oprotajnim osmijehom i mahanjem dok je L. ostala kako bi se usredotoila na ovozemaljske probleme. I to je upravo to L. mora uiniti: ostati ovdje i usredotoiti se na probleme. Sto se tie L.-inih dvojbi oko toga zna li joj majka da joj je L. oprostila, zna. Nikad u to nije ni sumnjala. I E. S. je imala simpatino astralno iskustvo koje se javlja mnogima pa se nadam da

e moje objanjenje pomoi i nekima od vas: "Prije pet godina hodala sam s mladiem iji je brati poginuo u prometnoj nesrei godinu dana prije. Cijela je obitelj esto govorila o Tonyju, preminulom bratu, odnosno sinu, tako da sam esto alila to ga nisam upoznala. I onda sam jedne noi usnula san koji me proganja sve do danas. Postala sam svjesna tame koja me okruivala kad se nedaleko ispred mene otvorio svojevrstan ulaz odailjui predivnu blistavu svjetlost. Djelovalo je kao da stojim ispred tunela, iako u tom trenutku nisam vidjela nikakav tunel. Tony je stajao neposredno ispred ulaza. Bio je uokviren predivnim svjetlom pa sam mu mogla vidjeti samo siluetu, ali bila sam sasvim sigurna da je to on. Ispruio je ruku prema meni, dlana okrenutog prema gore, i izgovorio je moje ime. Kao da mi ga je izgovorio u samo uho, jer sam se odmah probudila. I dan-danas elim vjerovati kako mi se Tony obratio, mada mi ne pada na pamet nikakav razlog zato je izabrao mene." Tony se zaista obratio E. S. i ona je bila savren izbor za to. Znao je da e biti dobrodoao, znao je da je E. S. spremna za to iskustvo i, to je najvanije, znao je kako ona, za razliku od nekih lanova njegove obitelji i bliskih prijatelja, nee biti toliko shrvana bolom da ne bi primijetila njegovu nazonost. Ako to ve dosad nije uinila, E. S. bi trebala ispriati onima kojima Tony toliko nedostaje, osobito majci, o tome kako ju je posjetio. Tony im eli poruiti da je iv i da mu je Doma dobro, a izabrao je pravu osobu da tu poruku prenese dl 17 7no nnrnvanip i uvier 100 Sedmo poglavlje Za sve nas vrijedi da nam tuga, krivnja, bijes, strah i ostali snani osjeaji koji se obino javljaju uz "smrt" voljene osobe umanjuju sposobnost da jasno primimo njezin duh i poruku koju nam pokuava prenijeti, a koja je uglavnom, ni vie ni manje, nego vijest o tome da osoba zapravo nije mrtva, nego da uiva na Onoj strani i uva nas. Naa bol, iako razumljiva i prirodna, esto nas zna toliko omamiti da kroz nju ne mogu prodrijeti ni ljudi koji su s nama na istoj razini, ovdje. Zamislite onda kako je tek duhovima koji pokuavaju doprijeti do nas u jeku nae najjae patnje. Zbog oprenih emocija koje se javljaju kad izgubimo nekog voljenog, astralne posjete katkad interpretiramo kao neku drugu vrstu sna, to zna rezultirati zbunjenou i zabrinutou jer ne razumijemo to se dogaa. Astralni posjeti unutar snova Ne bih eljela da ubacivanje astralnog putovanja u san zvui kompliciranije nego to zaista jest. Zapravo se nimalo ne razlikuje od ubacivanja telefonske zvonjave ili nekog drugog zemaljskog zvuka u san, a vjerujem da se to svima dogodilo. Jednom sam se usred sna javila na telefon i nastavila razgovor koji sam vodila u snu. Drugim rijeima, stvarnost i svijet snova esto se preklapaju. Kad nam se ini da su san i astralno putovanje jedno te isto, upravo se radi o takvu preklapanju. "Moj je mu poginuo prije godinu i pol u nesrei s terenskim vozilom", pie L. Y. "Otada neprestano sanjam dva sna koji me veoma uznemiruju pa se nadam kako

ete mi pomoi da ih shvatim. U jednom stojim i razgovaram s nekim ljudima kad osjetim dodir s leda. Moj me pokojni mu eli zagrliti, ali iznenaena sam pa ga refleksno odgurnem. U trenutku kad shvatim da je to on, zovem ga da se vrati, ali on odlazi i uope se ne okree. U drugom snu moj mu sjedi okruen prijateljima. Probijam se kroz mnotvo kako bih ga vidjela, ali kad se napokon probijem, njega vie nema. Svi odlaze smijui se i komentirajui kako dobro izgleda i kako je sretan, a ja stojim i izvikujem njegovo ime. U oba sna vidim samo njegova leda ili mu ujem glas. Ni u jednommu trenutku ne_vidim lice. Nadam Astralni posjeti 101 se da u jednom moi razgovarati s njim. Tako je nenadano otiao. Jedno je jutro samo izaao iz kue i nikad se vie nije vratio." Da sam ih sama pisala, ne bih vam dala bolje primjere astralnih putovanja kombiniranih sa snovima otputanja. Sto se tu dogaa? L. Y.-in pokojni mu je posjeuje dok ona spava i ona ga vidi, to je uzbudljivo i nije neto to svatko moe. Dakle, to je razlog za slavlje. Ti susreti nisu sretni jer se L. Y. jo pokuava oporaviti od oka izazvanog nenadanim gubitkom mua, jo se pokuava pomiriti s traginom neloginou da se jednog obinog dana probudila s muem, da bi istoga dana otila spavati kao udovica, ne sjeajui se vie to je to obian dan. Sagledate li prie oba sna s emocionalnog stajalita, vidjet ete da opisuju njezin doivljaj okolnosti tog zadnjeg jutra otiao je, nikad se vie nije vratio, a ona je bespomona i ne moe to promijeniti. To to mua ubacuje u snove otputanja, koji pokazuju koliko se naputenom osjea, razumljivo je i prirodno kad ovjek oplakuje nekog koga je izgubio tako iznenada da to nije mogao predvidjeti i da se nije mogao pripremiti. L. Y.-in mu e dolaziti i dok ona spava i dok je budna, u svako doba dana i noi. Kako e joj se ok i depresija povlaiti, a to moe trajati dulje nego to joj se svia, primijetit e da iz njegovih posjeta sve vie nestaje element sna otputanja. Vidjet e mua kako ide prema njoj, a ne od nje, zagrlit e ga i budit e se znajui da su bili zajedno dok je spavala. Dok se to ne dogodi, mora razgovarati s njim. Mora mu rei kako se osjea, da joj nedostaje, da ga voli ili ak kako je bijesna na njega to ju je ostavio, ako eli. Cut e je i razumjeti, usto, razgovor e joj pomoi da se osjea manje odvojenom od mua, to e s vremenom uroditi mnogim njegovim posjetima. Mary je imala slino iskustvo. "Mu mi je na Onoj strani ve dvije godine. Uvijek razgovaram s njim i molim ga da mi doe u snove. Rijetko dolazi, a kad i doe, kao da me ne primjeuje. Veoma sam tuna to prilikom tih rijetkih posjeta ne razgovaramo. Postoji li neki razlog zato ne razgovaramo? elim znati da je sretan i imam mu toliko toga rei." Mary sigurno veseli to to moe vidjeti mua kad je posjeuje dok spava. I to to se on pojavi, ma kako to rijetko bilo, kad ga ona zamoli, pokazuje da je on uje. Moe mu rei sve to eli. Cut e ie. To e ioi i potvrditi u mnoeim posjetima koji sUiede, ali tek kad 102 Sedmo poglavlje

w Astralni posjeti 103 njezine rane bolje zacijele. Mary zasad moe nai utjehu u spoznaji da on dolazi i da ga ona moe vidjeti. Budite uvjereni kako je njezin osjeaj da je on ignorira tek nain na koji joj se san otputanja nosi s tugom zbog gubitka mua, to esto zna djelovati kao naputanje ili ak odbacivanje. Isto to vrijedi za L. Y., vrijedi i za Mary. Sto otvorenije prihvati da joj mu nije otiao, nego da je uz nju, to e njihovi susreti biti veseliji. D. L. je imala slino iskustvo uz malu varijaciju na temu. "Oba su mi roditelja umrla. Sanjam vrlo ivopisne snove. Ono to me mui jest da kad sanjam majku, ona se nikad ne smije i ne razgovara. No kad sanjam tatu, on me nasmijava i pun je ivota. Ne znam zato moja majka nikad nije sretna uz mene, a ni sama sa sobom. Uvijek je govorila o tome kako e biti sretna kad ode na nebo. Zato nije?" Sretna je, D. L. Tuga koju pripisujete majci zapravo je vaa tuga, a proizlazi iz vaeg straha da majka Doma nije nala sreu koja joj je u ovom ivotu uvijek nekako izmicala. U ovom sluaju roditeljske posjete pretvarate u snove otputanja, koji odraavaju nerijeene i prilino sloene probleme, to ste ih cijeli ivot imali u odnosu s majkom, dok vam je odnos s ocem bio prilino jednostavan i leeran. Znam da je to lake rei nego uiniti, ali nadam se da ete svojoj majci, a sebi jo vie, oprostiti zbog sukoba koje ste neprestano imale. Bili su neizbjeni s obzirom na vae karakterne razlike, a da ne spominjem slinosti, s kojima vara se katkad bilo jo tee nositi. Oslobodite se toga bremena. Ona jest. I kad napokon oprostite sebi i njoj, kad se usredotoite na svu tu ljubav koja je postojala izmeu vas ispod tolike obostrane tvrdoglavosti, ugodno e vas iznenaditi spoznaja kako su njezini posjeti jednako sretni i veseli kao i oni vaeg oca. Sigurna sam da se sada svi pitate kako moete pouzdano znati da su astralni posjeti voljenih preminulih osoba koje djeluju nesretno, nezadovoljno, otresito i ogoreno samo snovi otputanja, a ne odraz njihovih stvarnih osjeaja. Odgovor je jednostavan. Ne morate biti medij, logika je dovoljna. injenica jest, molim vas da to nikad ne zaboravite, da su svi negativni osjeaji ljudski i zemaljski. Dolazimo ovamo kako bismo ih iskusili, suoili se s njima i dali sve od sebe da ih prebrodimo. No oni ne postoje u duhovnom svijetu. Ona je stran^ ljubav u neposrednoj blizini Boga, anela, mesija i bezbrojnih srodnih dua koje smo uvijek poznavali i koje emo uvijek poznavati zbog bezvremenosti koju nam je Bog podario. Ne postoji mogunost da Doma ne vlada srea i da je netko tko nas posjeuje s One strane nesretan. Stoga, posjeti li vas duh koji ne zrai potpunom i bezuvjetnom ljubavlju, radou i smirenou, moete biti sigurni kako je taj duh zapravo odraz vae patnje. Kao i inae sa snovima otputanja, ove informacije moete iskoristiti kako biste otkrili to je izvor patnje i to trebate poduzeti. Nitko nee biti sretniji od dragih duhova koji vas okruuju u trenutku dok ovo itate i koji e ekati koliko god treba da im u snu uzvratite pogled pun oboavanja kojim i oni vas gledaju.

Predobro da bi bilo istinito Fascinira me i istodobno pomalo rastuuje kako nevoljko prihvaamo dobre vijesti. Bez obzira na to koliko je neto oigledno i jasno, kao da smo programirani da budemo skeptini kad se dogodi neto dobro, pa se odmah pitamo: "U emu je caka? Nisam li sve umislio?" A kad primimo najbolju vijest, kad otkrijemo da "preminula" voljena osoba zapravo uope nije "preminula", nego je uz nas, voli nas i uva, kao da se svim silama trudimo vjerovati u sve, osim u istinu. Ve sam milijun puta u ivotu postavila ovo pitanje, a vjerojatno u ga i dalje postavljati: Ako prihvaamo da duh nadivljuje smrt tijela, zato onda ne prihvaamo da taj duh moe komunicirati s nama? Duh je dovoljno snaan da nadvlada smrt, ali nije dovoljno snaan da bi nas doao pozdraviti? Ima li to vama smisla? Nema ni meni. Ako govorimo o duhovnom svijetu, koja je "negativna strana" vjerovanja? Ve vas ujem kako istiete da su vas ve znali nasamariti te da s ovdanjeg, zemaljskog stajalita neke stvari zvue predobro da bi bile istinite. Imate pravo. Sreom, "predobro da bi bilo istinito" ne odnosi se i na duhovni svijet. Kako mogu biti sigurna? U ovih ezdeset i est godina svojim sam oima i uima vidjela i ula dokaze, a ono to nisam osobno iskusila, iskusili su moji klijenti, prijatelji i eledateiii u pedeset eodinakolikom javim bavim. No .as, morate rji 104 Sedmo poslavlje meni ni njima vjerovati na rije. Umjesto toga sjetite se neeg to i sami znate ako imalo vjerujete u duhove, neeg to ste mnogo puta vidjeli, ak i u ovoj knjizi kaH duhovi nadilaze Zemlju, sa svim njenim okrutnim protuslovljima i nesavrenstvima, oni nadilaze i nau glupost, nau negativnost, nae zakone, nau fiziku i naa ogranienja. Drugim rijeima, ako je na Zemlji neto predobro da bi bilo istinito, vjerojatno i jest tako. U duhovnom svijetu One strane, odakle nam dolaze duhovi koji nas posjeuju, takvo to jednostavno ne postoji. "Nedugo nakon to mi je umro otac", pie G. B., "usnula sam vrlo intenzivan san u kojem je stajao uz moj krevet. Njeno mi je dotaknuo obraz i odmah sam se probudila. Osjetila sam njegovu blizinu, dodir mi se jo zadrao na licu. Je li zaista bio ondje ili sam sve to samo sanjala? To se pitam ve osamnaest godina i zaista bih bila zahvalna na odgovoru." Shvaate o emu govorim? G. B. se osamnaest godina pita i boji se vjerovati, umjesto da se veseli tom jednostavnom i lijepom posjetu svoga oca te nade utjehu u pruenom dokazu da je iv i stvaran. tovie, da je toliko iv i stvaran da ona samoj sebi priznaje kako i budna moe osjetiti njegov dodir na licu. Drago mi je to je G. B. postavila to pitanje jer ne postoji "glupo" pitanje, ponajmanje kad je rije o ovoj temi. Ne osuujem njezinu neodlunost. Primila sam desetke pisama slinih njezinu, tako da nije jedina koja se pita. Na primjer, evo K.-ina pisma koje sam morala proitati nekoliko puta mislei da mi je neto promaknulo: "Sanjala sam svog oca nakon to je umro 6. prosinca 2001. Doivio je srani udar. Odvezla sam ga u bolnicu, ali nije se izvukao. U snu sam mu rekla kako mi je ao i kako imam osjeaj da sam ja kriva. No odgovorio mi je da je sve u redu. Zaista ne znam to je to znailo."

ao mi je to moram biti tako direktna, ali koji dio odgovora "sve je u redu" ne razumijete, K.? Otac vam je sretan i zdrav, uvjeravao vas je kako nemate za im aliti jer ste uinili to ste trebali kad ste ga odvezli u bolnicu. Kaem to K., ali i svima drugima (ukljuujui i sebe, jer se i meni povremeno dogodi da to zaboravim u razgovorima sa svojom duhovnom vodiljom Francine): za razliku od nas na Zemlji, duhovi kau ono to misle i misle ono to kau. Nita vie i nita manje od toga. Takva nas jednostgvn,Qt.. moe Astralni posjeti 105 zatei ako na nju nismo navikli, ali prilino je osvjeenje u odnosu na nagaanja kojima moramo pribjegavati u razgovorima s drugim ljudima. Slaete se? Louise je primila poruku od svog djeda koja je bila podjednako jednostavna, ali mogu shvatiti zato ju je iznenadila: "U kolovozu 1999. umro mi je djed", pie Louise. "Bili smo jako bliski i odmah nakon njegove smrti, iste noi, usnula sam vrlo intenzivan san. Hodala sam hodnikom bolnice u kojoj je leao. Kad sam ula u njegovu sobu, stajao je uz krevet i uklanjao cijevi koje su mu olakavale disanje. Pogledao me i rekao: 'Vie se ne moram brinuti zbog tebe.' Djelovalo je jako stvarno." Bilo je stvarno i nadam se kako Louise ne misli da je djed svoju "smrt" doivio kao kraj brige za nju. Louise zna da je djeda muilo to je ona posljednjih dana tugovala zbog njega i to e joj nedostajati. Predivna je injenica da onog trenutka kad duh stigne na Onu stranu, vrate mu se sva mudrost, znanje i svijest o vjenosti, to nekako izgubimo iz vida na Zemlji. Posljedica toga jest da se duhovi vie ne brinu za nas jer znaju da nema razloga za brigu. Svi emo opet biti zajedno, za tren oka, ako se njih pita. ivjet emo, doslovce, "sretno do kraja ivota". Recite mi koliko biste se vi brinuli da ste apsolutno sigurni u postojanje duhovnog svijeta? Time to joj je rekao da se vie nee brinuti zbog nje, djed je Louise dao do znanja da je Doma iv i zdrav te da e odsad biti uz nju i uvati je. A. V. je na temu astralnog posjeta poslala varijaciju na kakvu ne nailazim esto. Bila je vidljivo uznemirena, kao to biste uostalom bili i vi da ste doivjeli ono to je ona, a da niste imali dovoljno informacija kako biste znali cijeniti to se dogodilo. "Cesto sanjam baku s mamine strane, ali ti snovi nisu uvijek ugodni. Najee se dogaaju na mranome mjestu i ona me ignorira. Umrla je prije dvadeset i jedne godine, i u snu i u stvarnom ivotu. U snu je rekla da e se vratiti jo jednom, iako se ne sjeam da smo uope uputile rije jedna drugoj. Ne razumijem zato moji snovi o njoj nisu vedri i sretni kao to su bili prije." Mogu odgovoriti A. V. i odgovor je vrlo zanimljiv, ali dala joj ga je ve i baka. Njezin je duh tako jak, kao uostalom i veza izmeu njih dvije, da ju je posjetila s mjesta na kojem se trenutano nalazi, iz maternice u koioi eka roenje. Zato ie tako mrano.. Niie iu ienori- ....... . 106 Sedmo poslavlje rala, kao to je djelovalo tijekom posjeta. Naime, kada duh ude u fetus kako bi se pripremio za roenje, zapoinje proces najteeg prijelaza koji je itko od nas iskusio roenje je mnogo tee od smrti. Ako ste proli oba prijelaza pod regresivnom

hipnozom, iz prve ruke znate da je to istina. Baka je pokazala veliku odlunost kad je posjetila A. V. iz maternice i tako blizu svom ponovnom roenju. A. V. moe sa sigurnou rei svojima, ako je obitelj otvorena za takve informacije, da je bakin povratak na Zemlju sad i slubeno potvren. Jedan moj dragi prijatelj koji je preminuo od AIDS-a znao je u ali rei i uvijek u pravom trenutku da me nasmije: "Kad se izuzmu gluposti, sve se zapravo vrti oko mene." Budimo iskreni, astralni posjeti naih voljenih uzbudljivi su, krijepe, pruaju utjehu i Boji su dar, ali i nai astralni posjeti jednako su uzbudljivi i isto su tako Boji dar, ako ni zbog ega drugoga onda zbog toga to dokazuju da smrtno tijelo ne nadilazi samo tui duh nego i na osobni. Svi smo jednako moni, jednako nadareni i sigurno jednako blagoslovljeni. Kao to se moe dotaknuti nas, i mi moemo dotaknuti; kao to se moe vidjeti nas, i mi moemo vidjeti. Svi moemo, takorei, mireki svladati vrijeme, prostor i fiziku, vjerojatno uz mnogo dramatinije rezultate nego to to trenutano mislimo. U posjetu prolosti Otkad zna za sebe, Lily esto sanja veliku kuu u viktorijanskom stilu s verandom oko cijele kue, s natkrivenim tavanskim prozorima i s ulaznim vratima od masivnog drveta s crnim arkama od tekog eljeza. Znala je svaki pedalj unutranjosti kue: blagovaonicu, usko stubite koje je vodilo do prostorija za sluinad, malu svijetlu sobu s prozorima zastrtim bogatim ipkastim zastorima za koju je znala da je njezina. Nije se dogaalo nita posebno kad bi sanjala tu kuu. Samo bi je proeo osjeaj sree i pripadanja. Iako ih nije prepoznala, osjeala je kako su stariji mukarac, ena i djeak, koji su ondje esto bili s njom, zapravo njezina obitelj. esto je znala rei da e prongej . .,, Astralni posjeti 107 tu kuu u "stvarnom ivotu". Bila je sigurna da postoji, bila je sigurna da se nalazi u prirodi, sjeverno od Londona, i isto je tako bila sigurna da e je pronai nade li se ikada u njezinoj blizini. Kao dar za dvadeset i petu godinjicu braka Lilyn mu Walter odveo ju je u Englesku. Nije ni vjerovao ni sumnjao u postojanje kue o kojoj je sanjala otkako je u braku, a i mnogo prije, ali bio je vie nego spreman udovoljiti njezinoj radoznalosti. ak i da se na kraju pokae kako je Lily u krivu, uivali bi istraujui London i okolicu. etvrtog dana boravka u Engleskoj unajmili su auto i poli u obilazak krajolika sjeverno od Londona. Dosta dugo Lily nije imala nikakav osjeaj da joj je ita poznato, tako da je vonja bila lijepa, ali inilo se da nee uroditi plodom. No onda je Lily polako poela Walteru davati upute kuda da vozi. U poetku je bila nesigurna, ali pouzdanje joj je raslo kako su se pribliavali selu ugnijedenom medu breuljcima. Lilyno je srce sve lude i lude lupalo kako je rasla spoznaja da se snalazi u tom draesnom gradiu. Usmjeravala je Waltera, govorila mu je gdje da skrene, sve dok nisu stigli do ulice s drvoredom. Iznenada je uzviknula: "Zaustavi auto! Eno je!" Oi su joj se punile suzama dok je uz poploani prilaz gledala kuu u kojoj je u snu provela tolike sretne sate. Na

temelju svih Lilynih opisa i Walter ju je prepoznao, iznenadila ga je enina preciznost. Lily je s jedne strane razdirala radoznalost, a s druge nevoljkost da smeta stanarima te mistine kue koji e sigurno misliti da je luda. No nije mogla odoljeti pa je pristala da je Walter, drei je ohrabrujui za ruku, odvede do prilaza ulaznim vratima od masivnog drveta s crnim arkama od tekog eljeza. Oklijevala je veoma nervozna i uzbuena, a onda je pozvonila. Vrata je otvorila privlana, lijepo odjevena ena u ranim pedesetima. Lily je duboko udahnula pokuavajui smisliti nekakav racionalan nain da predstavi sebe i mua u tim iznimno neracionalnim okolnostima. Ispostavilo se da to nije potrebno. im je ugledala Lily, ena je uzviknula: "O, moj Boe, duh!" Tu mi je priu prije mnogo godina ispriala sama Lily. Iako jni,se Dria.svidjela, moram priznati da mi niie ba.bik uyierliiYa.,_,... 108 Sedmo poglavlje (Kaem vam, kad se radi o skepsi, nema mi ravne.) No kad sam se jednom vraala u svoj rodni Kansas City, imala sam iznenadnu potrebu posjetiti kuu u kojoj sam odrasla, kuu koja mi se mnogo puta javljala u nostalginim snovima. Tom mi se prilikom dogodila doslovce ista stvar. Osim to me vlasnica odmah prepoznala kao svoga "duha", znala je i koja je soba bila moja jer je mnogo puta nou ula da moj smijeh dopire iz nje. Sada, nakon mnogo godina istraivanja i rada s brojnim klijentima, znam da takva iskustva uope nisu tako neobina kao to sam mislila. Tijekom svih astralnih putovanja na koja krenemo u snu nije nimalo neobino da nas ljudi vide i uju te da zbog nas, recimo, ponu vjerovati u duhove. To to nismo "mrtvi", ne znai da nai domaini i domaice u snu ne vide nae duhove, ba kao to vide i duhove preminulih voljenih osoba. Najvea je razlika izmeu Lilvna i mog iskustva u tome to sam ja nou astralno posjeivala kuu u kojoj sam stanovala od 1936. godine, a Lily kuu u kojoj je ivjela od 1712. godine, zajedno s roditeljima i mladim bratom koje je tako esto viala u svojim snovima . Ni u jednom trenutku nemojte dovoditi u pitanje nau sposobnost da u snu astralno putujemo u prole ivote istom lakoom kojom moemo otputovati bilo kamo na Zemlji ili na Onoj strani, ili u svemiru, ako to elimo. Ponavljam, koliko god to nama bilo teko pojmiti, vrijeme ne postoji nigdje, osim na razini na kojoj trenutano ivimo. ivot koji smo ivjeli, recimo, 1450. g. pr. Kr. pripada sadanjosti u duhovnom svijetu koji astralno posjeujemo. Stoga, kad vam se "san", osobito opetovani san, ini stvarnim i opsjedajuim, a elementi u njemu neobjanjivo poznati pa ga ne moete razvrstati ni u koju kategoriju snova o kojima smo govorili, postoje veliki izgledi da ste otputovali u neko drugo vremensko razdoblje vjenog ivota koji ivite. "Odmalena, zapravo, otkad znam za sebe, sanjam kako me neto naganja

hodnikom bijele kue. to god bilo to to me lovi, ne moe me uhvatiti, ali ja se jako bojim. Nakon toga se naem u kuhinji i gledam kroz prozor s kojeg se vidi breuljak prekriven barunastom zelenom travom. Provjeravam je li na breuljku neto promijenjeno jer znam da je tamo netko pokopan. U kui je i veoma mraan Astralni posjeti 109 podrum. Suurena sam u dnu stuba. Netko mi govori da e me nai unato mraku, a ja se toliko bojim da isputam neartikulirane zvukove. San se uvijek zavri tako da me mu probudi zbog mog uasnog plaa. Nadam se da ete mi moi rei zato sanjam ovaj san iz godine u godinu." Carla Ovo je klasino astralno putovanje u proli ivot, ivot na Istonoj obali amerikog Sjeverozapada sredinom osamdesetih godina 19. stoljea. Za razliku od snova o kojima smo govorili, u kojima nas proganja udovite koje ne vidimo, "udovite" koje je proganjalo Carlu bilo je i vie nego stvarno. Radilo se o njezinu ocu Franklinu koji je, ak i u rijetkim trijeznim trenucima, bio zao ovjek i zlostavlja. Svojim je zlostavljanjem Carlinu majku doslovce otjerao u smrt, i njezino je tijelo bilo pokopano na breuljku iza kue. Carla je bila jedinica (zapravo jedinac, djeak James) i ivjela je s izmijeanim osjeajem uasa pred tim brutalnim mukarcem i krivnje to nije mogla/mogao zatititi svoju majku od Franklinova ubilakog bijesa. Taj isti uas i krivnja, nerijeeni u prolom ivotu, uzrok su Carlinih runih "snova". Kroz njih zapravo proivljava stvarna sjeanja iz tog ivota, kojem se neprestano vraa u nastojanju da se s njime pomiri. Carla je i u ovom ivotu sklona na sebe preuzimati krivnju. Trebala bi to prepoznati kao ostatak iz vremena koje je ve prolo i otpustiti. "Dok sam bila dijete, neprestano su mi se vraala dva sna." U jednom sam bila djeak koji juri kaldrmom spaavajui ivu glavu. Imala sam tamnu kosu i bila sam lijepo odjevena: crne pumperice, crna kravata, bijela koulja, sjajne crne cipele i bijele dokoljenke. Kao da me naganjala skupina ljudi. Nisam ih vidjela, ali bila sam svjesna opasnosti i imala sam osjeaj da mi se ivot blii kraju. U drugom sam snu bila trudna Indijanka. Od nekoga sam bjeala i strijela me pogodila u trbuh. Pala sam na tlo drei se za trbuh. Zatim sam postala ja u svom sadanjem ivotu, iva i zdrava." Lucy Prvo je Lucyn astralni posjet ivotu u Njemakoj u 18. stoljeu, u kojem je kao djeak sluajno uzrokovala smrt malenog djeteta. Mnotvo koje je proganjalo djeaka na kraju ga je ulovilo i zahvaeno masovnom histerijom zatuklo na smrt. Drugo je Lucyn posjet ivotu Indijanke iz plemena Cherokee u razdoblju 1850-ih godina. Ako T.nrv ima eluanih recmha n nvnm ivnm ili se iiMsnp karl ie 110 Sedmo poglavlje ljudi zaskoe, pa bilo to i na roendanskom tulumu iznenaenja, objanjenje moe nai u ostacima vremena koje je davno ostavila iza sebe, a koji nemaju nikakvu vanost za njen sadanji ivot. "Dok sam bila mala djevojica javljao mi se san koji me uznemi-ravao. Odvijao se u luksuznom domu za koji je djelovalo da mu pripadam. Bila sam ena odjevena u

lepravu bijelu spavaicu. Hodala sam prostranim predsobljem, uz duge zavojite stube, do drugog kata sa irokim hodnikom ograenim balustradom. S hodnika su se otvarala mnoga vrata, pa i jedna staklena koja su vodila na mali balkon. Na hodniku su se pojavile dvije ene. Jedne se ne sjeam dobro, a druga je bila leerno odjevena i imala je dugu, tamnu kosu. Osjetila sam da ih poznajem i da nije nimalo neobino to se ondje nalaze. Odjednom se tamnokosa ena naljutila na mene i poela me napadati. Borile smo se i gurnula me kroz staklena vrata. Pala sam preko balkona na zemlju. No dok sam padala, bila sam na neki nain izvan tijela i promatrala sebe kako padam." Bryon To je bilo astralno putovanje u proli ivot u Louisiani. Tamnokosa ena bila je Brvonina sestra koja je bila bolesno ljubomorna na nju. ena s njom bila je njezina najbolja prijateljica koja je voljela izazivati svae meu sestrama govorei lai o Bryon. Te noi, prije nego to je Bryon otila na kat, najbolja prijateljica uvjerila je Bryo-ninu sestru kako joj Bryon pokuava oteti ljubavnika. Zaslijepljena bijesom, sestra je gurnula Bryon preko balkona i ubila je. Bryon je tijekom pada napustila tijelo iz jednostavnog razloga to je ondje bila astralno i jer je ionako znala to se dogodilo, pa nije imala potrebu iskusiti kako joj tijelo udara o zemlju. Njezin strah od visine i nepovjerenje prema ljudima vuku korijene iz tog ivota. "U snu sam negdje u podruju Biblijskog pojasa ("Bible Belt" je naziv za zemlje amerikog juga koje karakterizira kranski fundamentalizam, op. prev.). Imam etiri ili pet godina. Vru je i sparan dan. Vozim tricikl po balkonu na drugom katu svoje kue. Dolje, kroz prozor, vidim veliko drvo na koje moj otac vjea crnca. Mama svira klavir u drugom dijelu kue. U snu imam osjeaj da sam "tatina curica" i pogled na oca koji ubija ovjeka slama mi srce." M. H. Otac M. H. u tom je ivotu bio gradski upravitelj u sjevernom Mississippiju, a majka joj je bila slaba, pokorna ena s nevjerojatnom sposobnou 4l sL,dk<:S.flQrJL.9d svegajo |e matLala."neueodniml Astralni posjeti 111 Kasnije u tom ivotu M. H. je postala odvjetnica i posvetila se obrani manjina i siromanih. Povremeno se astralno vraa tom prizoru, ne zato da bi ponovno proivjela tu uasnu traumu, nego da bi se podsjetila odakle potjeu suosjeanje i potenje na kojima toliko inzistira u ovom ivotu. "Moj je san u potpunosti identian filmu Sofijin izbor. Bjeala sam iz zemlje kad me zaustavio asnik i rekao mi da izaberem koje e od dvoje djece sa mnom. Molila sam, plakala i preklinjala, ali asniku je bilo svejedno. Zahtijevao je da izaberem i cijelo se vrijeme okrutno i zlobno smijao uivajui u mojoj patnji. Na kraju me prisilio da odaberem. Odluila sam ostaviti svoju mlau ker. Nekontrolirano sam plakala gledajui kako je odvode dok vriti i jeca. I kad sam se probudila, jo sam nekontrolirano plakala." H. H. To je bio posjet prolom ivotu u Rusiji tijekom okrutnog etnikog ienja pod Staljinovim reimom, kada je H. H. zaista bila prisiljena na tu nemoguu odluku. Oduvijek se u ovom ivotu bojala kako je njezin strah da bi mogla izgubiti dijete svojevrstan znak. Zapravo se radi o sjeanju, o strahu koji sad moe otpustiti jer se

boji neega to e ve dogodilo. "Ve nekoliko godina imam more o tome da me siluju. Osoba i situacija nikad se ne ponavljaju, ali sam je in uvijek isti. Poela sam se bojati snova jer mi je pomisao da to opet proivljavam bila nepodnoljiva. Kao sve ene, i ja se bojim mogunosti da mi se to dogodi, ali taj strah nije bio "aktivan" do pojave snova. Sada mi je dvadeset i jedna godina. Te snove ne sanjam ve godinu dana. Zato sam neprestano sanjala te strahote i kako mogu sprijeiti povratak snova?" Catherine Catherine je bila rtva silovanja u svom ivotu u Engleskoj poetkom dvadesetog stoljea. Skupina mladih huligana otela ju je dok se jedne noi vraala kui od tete. Dvojica su je mladia silovala dok su ostali gledali. Iz straha i osjeaja ponienja nikad nikomu nije rekla to joj se dogodilo. I dok je njezin ivot otad bio uniten, odurna gamad koja joj je to uinila prola je bez ikakvih posljedica. Ti se snovi Catherine vie nee vratiti. Prestali su jer se silovanje dogodilo kad je u prolom ivotu imala dvadeset i jednu godinu. Kako je sad dosegla i prola tu dob, duh je to uspio prepoznati kao je i otpustiti ga jednom zauvijek. 112 Sedmo poglavlje "esto mi se vraa san u kojem me truju. Moja mama nekamo odlazi i ostavlja me s tom uasnom enom koja mi se ne svia. ena je pravi aneo dok je mama u blizini, ali kad sam nasamo s njom, prava je vjetica i toliko me plai da se bojim ita rei mami. Jasno vidim enino lice dok me tjera da gutam nekakvu tabletu. Uvjerava me da se radi o vitaminima. Gutam tabletu i budim se neposredno prije nego mama doe po mene, tako da ona uope ne zna to se dogodilo. Sada se bojim da mi se bilo tko priblii hrani i piu. Sto v -1" T to znacir J. ena i situacija kojima se J. vraa itekako su stvarni i pripadaju ivotu koji je proveo u Belgiji u osamnaestom stoljeu. Ta poremeena ena bila je J.-eva kuna uiteljica. Redovito mu je davala napitak za spavanje kako bi bio miran dok su zajedno. Zapravo je mrzila djecu, ali smatrala je kako je poduavanje djece naivnih i lakovjernih roditelja najunosniji izvor prihoda. J. se moe opustiti to se tie hrane i pia u ovom ivotu. Ovdje se radi o starom strahu, a ne o neemu to mu prijeti u sadanjosti ili budunosti. "Cesto mi se javljaju snovi o plimnim valovima. Obino se nalazim na obali i znam da se taj golemi val pribliava. Oajniki pokuavam upozoriti sve oko sebe, ali nitko me ne slua i val na kraju sve pokupi. I ja se naem u vodi, ali ne utapam se, nego pokuavam pomoi ljudima oko sebe. Ljudi, ivotinje i kue, sve pluta oko mene. Neki ljudi nestanu, ali ne znam jesu li se utopili. Probudim se prije nego to san zavri." S. W. S. W. se pruilo udesno iskustvo da opet vidi kraj idilinog ivota na Atlantidi. Jo se oporavlja od traume izazvane time to je svojim oima vidjela velianstvenu propast toga kontinenta, a u kojoj je i sama "umrla". S. W. bi imala veliku korist od posjeta uglednom i kvalificiranom regresivnom hipnoterapeutu. Iznenadit e se koliko se toga sjea vezanog uz Atlantidu, a ne samo kataklizmikih potresa i

plimnih valova koji su je unitili. "Imam esnaest godina i upravo sam sanjao potresan, ali dobar san. Otputovao sam nekamo u Indiju. Ne znam zato ba u Indiju. Priao sam nekoj kui i uao. U njoj su bili moja majka, otac i sestra. Bio je tu jo netko malen djeak. Rekli su mi da je to moj brat kojeg nikad nisam vidio. U stvarnom ivotu nemam brata. Kako bilo da bilo, on je jedini kojeg sam jasno vidio. Ostali su bili samo duhovi. Astralni posjeti 113 Rekli su mi da je dovoljno da pogledam njega ako me zanima kako sam izgledao dok sam bio malen. Veoma sam zbunjen. Ne mogu prestati razmiljati o tom snu, a kad razmiljam, samo plaem." Joshua Ima pravo, Joshua, ovo je dobar "san" u kojem si otputovao u iznimno sretan proli ivot u Indiji osamdesetih godina 18. stoljea. S tobom je bio tvoj duhovni voda (zove se Simon, ako te zanima) kako bi ti pokazao kako si izgledao kad si bio dijete u Indiji (zato je djeak i jedini kojeg jasno vidi) te kako bi ti dokazao da si imao mnogo ivota (etrdeset i dva, da budemo precizni) tijekom ovog vjenog ivota koji ivi. Nadam se da e jednog dana otputovati u Indiju, osobito u podruje otprilike osamdeset kilometara sjeveroistono od grada Chennaija te da e u budnom stanju osjetiti da ti je mjesto iz nekih udnih razloga poznato. Vama ije sam astralne posjete prolim ivotima upravo opisala, desecima onih koji su mi poslali predivna pisma o svojim posjetima te svima koji ovo itaju i u snu redovito posjeuju prole ivote, elim objasniti kako i, to je jo vanije, zato do toga dolazi. U ostalim knjigama, osobito u knjizi Proli ivoti, budue iscjeljenje, opirno sam pisala o pojavi koja se naziva stanino pamenje. To je moja omiljena tema, vrlo bliska srcu, a zanimljiva je i mom izdavau, ali nasrnut e na mene upustim li se opet u iroko i detaljno objanjavanje. Zato ukratko: na duh pamti svaki ivot koji je proivio na Zemlji i svaki trenutak koji je proveo na Onoj strani. Onog trenutka kad uemo u novo ljudsko tijelo za novu inkarnaciju, sve nam se ini poznatim. Sjeanja naeg duha, sigurno pohranjena na "tvrdom disku" podsvijesti, preplave tjelesne stanice informacijama na koje one onda prirodno reagiraju. "Kad sam proli put bio u tijelu", duh moda kae sebi, "bio sam pogoen strijelom u trbuh. Budui da sam opet u tijelu, trbuh me sigurno mora boljeti." Ili: "Kad sam u tijelu, u dvadeset prvoj godini doivim silovanje. Bolje da se ovaj put pripremim za te godine i razdoblje poslije. Nakon toga u se osjeati sigurnom." Ili: "Uivao sam boravei u tijelu kad sam bio u Indiji. Sad kad sam se ponovno vratio u tijelo, s uitkom se sjeam Indije." Neovisno o tome jesu li pozitivna ili negativna, stanina sjeanja koja posjeujemo u snu od velike su koristi i vrlo su snana jer nema SViieSti. Astralna nnrnvania n crprnp nrr>e1= Zivnte* Wacan qii 114 Sedmo poglavlje podsjetnik na nau besmrtnost i na prolaznost trenutane nesree. Koliko god bila potresna, astralna putovanja u traume prolih ivota imaju istu svrhu kao i Snovi otputanja: izvlae na svjetlo dana bol, strah ili zbunjenost koju osjeamo i iz prve

nam ruke daju objanjenje odakle takvi osjeaji dolaze, tako da ih jednom zauvijek moemo otpustiti, podsvjesno i svjesno. Poevi noas pa svaku no dok vam ne prijee u naviku, mojim ili svojim rijeima, dodajte molitvama prije spavanja: "Boe Oe, otputujem li, prije negoli se probudim, u vrijeme ili mjesto iz svoje prolosti, molim Te, pomozi mi da vidim, ali ne i da opet proivim one trenutke koji su mi donijeli patnju ili me ispunili strahom, tako da ih mogu shvatiti i da u bijelu svjetlost Duha Svetoga otpustim svaku negativnost koju sam sa sobom donio iz nekog prolog ivota u ovaj, tako da zauvijek nestane u Tvom boanskom i savrenom miru. I dok otputam prolu negativnost, dopusti mi da prigrlim radost, mudrost, ljubav i darove iz drugih ivota kako bih se sutra probudio s novini samopouzdanjem, samopotovanjem i svijeu o vjenosti kojom si blagoslovio moj duh." Zaista je tako jednostavno: samo molite da u snu otpustite ono negativno i prigrlite pozitivno iz prolih inkarnacija. Pokuajte, ak i ako mi ne vjerujete. tovie, pokuajte ba zato kako biste mi dokazali da grijeim, ako elite. I onda mi piite o tome jeste li primijetili kakve rezultate. Samo mi obeajte da ete biti iskreni glede bilo kakve boli, straha ili zbunjenosti koji su u meuvremenu nestali iz vaeg ivota, a ja zauzvrat obeavam da neu rei: "Jesam vam rekla?!" Posjeti Onoj strani Sasvim je neupitno da vrlo esto patimo za Onom stranom i za voljenim osobama koje su ondje dok se mi na Zemlji muimo na izletu koji smo sami tako pametno isplanirali. Kao to sam ve rekla, tu nostalgiju nastojimo suzbiti najbolje to znamo astralnim putovanjima na Onu stranu, u prosjeku dva do tri puta na tjedan dok spavamo. Ako se ne sjeate tih estih putovanja Doma, bez brige, to ne znai da ne putujete, vaa ih podsvijest uvijek pamti. Moda Astralni posjeti 115 ste na tim putovanjima saznali neto ega jo svjesno ne biste trebali biti svjesni. Moda su se isprijeili drugi, vaniji snovi i poruke. Ili, moda se savreno sjeate putovanja, ali jednostavno niste shvatili gdje ste bili. "Stojim ispred zgrade s mnogo prozora, ispred goleme zgrade koja nalikuje na knjinicu. Ljudi ulaze i izlaze, ali nitko nita ne govori. Tamo sam veoma sretan, ali nemam pojma gdje sam i zato." -Ted Ted je bio na Onoj strani, u Arhivu, gdje su pohranjene sve nae ivotne karte, tako da zaista nalikuje na knjinicu. To je mjesto Tedu, a i mnogim ljudima omiljeno. Nadam se da e Ted poeti zapisivati svoje snove iznenadila bih se kad se ne bi pokazali proroanskim. "U tom snu stojim na putu od kaldrme. Sve je oko mene boje pijeska i terakote. Zgrade iza mene od suene su opeke. S druge strane puta nalazi se zid. Gledam preko zida i vidim malen ribnjak nasred kojeg je otok s ljuljakom. Osvrem se. Iza mene je ovjek crne kose, tamne koe, u crnim hlaama i bijeloj koulji. Ne gleda u mene. Osjeam kako bih neto trebala rei pa na kraju bojaljivo kaem: 'Zdravo, ja sam Dawn.' Prima me za ruku i u sljedeem trenutku vidim treperenje bljetave

svjetlosti, kao kad zatvorite oi i lagano tapkate po kapcima. ujem samu sebe kako se nervozno hihoem i kaem: 'Malo sam nervozna.' ujem odgovor: 'Ne mora biti. U redu je.' Na kraju se naem u svojoj djejoj sobi. Uz mene je moj dnevnik u koji zapisujem rije 'Iheah'." Dawn Na ovom putovanju na Onu stranu Dawn se nakratko nala sa svojim duhovnim vodom ovjekom kojeg je ondje srela. Ne treba ni napominjati da se poznaju, ali uobiajeno je da nas za boravka na Zemlji najveim dijelom dri amnezija kad je rije o Domu. (Budimo iskreni, da nije tako, stampedo svih nas koji bismo se pokuali vratiti bio bi zastraujui.) Duhovni voda je Dawn telepatski rekao svoje ime. ula gaje kao "Iheah". Zapravo glasi "Isaiah" i u svojoj jedinoj inkarnaciji na Zemlji bio je velik uenjak i uitelj u Izraelu. "Drijemala sam i moj predragi pas, koji je uginuo, skoio je na krevet do mene. Pomilovala sam ga i sa zadovoljstvom ustanovila da nije duh. Soba u kojoj sam spavala se promijenila. Bila je nekako bolja. Imala je aluzine umjesto zastora, a pogled kroz prozor bio je nrerl iva n " S N/f 116 Sedmo poglavlje Moete biti sigurni da svaka ivotinja odmah prijee sa Zemlje na Onu stranu, ukljuujui svakog ljubimca kojeg smo imali u bilo kojem ivotu koji smo proveli Wdje. S. M. je astralno otputovala Doma kako bi posjetila svog psa i iznimno mi je drago to je svojim pismom potvrdila injenicu da u duhovnom obliku nismo para to lebdi okolo, nego smo savreno vrsti, to je i sama S. M. iskusila kad je pomilovala svog voljenog psa. Ve sam to rekla, ali ponovit u: ako na Onoj strani nema ivotinja, to onda nije raj. Pokaite mi gdje su ivotinje i ja u se radije uputiti onamo. "Sanjala sam da trim uz ogradu, a s druge strane ograde bio je breuljak. Znala sam da trim kako bih se nala s nekim tko mi je poseban, i ta je osoba trala niz breuljak kako bi se nala sa mnom. Oboje smo u istom trenutku stigli do procjepa u ogradi i zagrlili smo se kao da se veoma dugo nismo vidjeli. udno je to se radilo 0 mukarcu kojeg ne poznajem. Nije bio visok i imao je brkove i bradu. Djelovalo je kao da se vrlo dobro poznajemo i jako volimo. Nikad nisam usnula san ispunjen tolikom ushienou, ljubavlju 1 zanosom. Teko je opisati ljubav koju sam osjeala u tom snu. S druge strane, bila mi je veoma poznata." Jana Jana je otila Doma kako bi se nala sa svojom srodnom duom. (Priznajte, svi vi koji ste upoznati s mojim radom, sad ste bolno zastenjali, zar ne?) Svatko od nas ima jednu jedinu srodnu duu koju je Bog stvorio u istom trenutku kad je stvorio nas. Srodne due nisu "naa druga polovica". Svatko je od nas ve cjelina, hvala na pitanju. Izgledi da se naa srodna dua inkarnira u istom trenutku kad se mi inkarniramo iznose jedan naprema dva-tri milijuna. Nae su srodne due najveim dijelom na Onoj strani, ludo se provode, ekajui da se vratimo i uivajui u ovim povremenim susretima. Zahvaljujem Jani na izjavi da su ushienje, ljubav i zanos u tom "snu", iako ih nije

mogla opisati rijeima, djelovali nekako poznato. Upravo je to Dom iz kojeg smo doli. Upravo je to Dom kojem emo se jednog dana vratiti. I upravo je to Dom koji na duh posjeuje dok spavamo, neprestano obnavljajui Boje obeanje o vjenosti. OSMO POGLAVLJE Astralna katalepsija: prolazna paraliza i buka tijekom sna "Neto me u snu nekoliko puta zaista preplailo. Nadam se da ete mi moi pomoi. Spavam i onda se napola probudim. Ne mogu disati, pomaknuti se niti otvoriti oi, imam osjeaj da me neka sila prilijepila uz krevet. Pokuavam zazvati upomo, ali ne mogu ispustiti ni glasa. Na kraju mi bude lake, ponovno se osjeam normalno, ali previe se bojim da bih opet zaspao. O emu se radi?!" Greg "esto sanjam da je mrano kao u rogu. Osjeam da mi netko sjedi na krevetu. Iznenada shvatim da sam paralizirana. Ne mogu se pomaknuti niti otvoriti oi. Neto je na meni i dri me prikovanu za krevet." -T. L. "Katkad me iz vrstog sna probudi zagluujua buka koju ne mogu odreenije opisati. Jednostavno mi probija bubnjie. Kao da mi mozak istodobno hvata sve radijske postaje. Cijelo sam vrijeme paralizirana. Zatim se ponem osjeati nekako besteinski i protiv svoje volje naputam tijelo." M. H. "Otkad znam za sebe, stalno mi se vraa isti san. U snu sam nepokretna od vrata nadolje. Malo mogu pomaknuti samo glavu. U snu se nita ne dogaa. Mrano je i osjeam teku prisutnost neke sile koja kao da sjedi na meni i pritie me. Svijest mi govori, ne probudim li se iz tog sna, nikad se vie neu probuditi." K. C. "Kad god imam nonu moru, kao da sam paraliziran. A kad se probudim, treba mi neko vrijeme da se opet ponem micati." W. S. 118 Osmo poslavlje Ve vie od trideset godina itam i sluam ovakve prie od klijenata, a kako se radi o estom i prilino zastraujuem problemu, mislim da zasluuje zasebno ^poglavlje. Postavljate mi sljedea pitanja: "Mogu li umrijeti od toga? Dri li me to neka zla sila? Dosad se paraliza uvijek povlaila u roku od nekoliko minuta, to ako se sljedei put ne povue? Dogaa li se to i drugim ljudima?" I pitanje koje neizostavno postavljaju svi: "Sto uzrokuje tu pojavu? Ima li kakav naziv?" Sto je astralna katalepsija? Termin "astralna katalepsija" skovao je 30-ih godina prolog stoljea istraiva astralnih putovanja Svlvan Muldoon. Jednostavniji, ali neprecizniji naziv je "paraliza u snu" to je tono, ali zanemaruje injenicu, slagali se s njom tradicionalniji istraivai snova ili ne, kako je to iskustvo uvijek vezano uz astralna putovanja. Naravno, astralna se putovanja mogu dogoditi, i dogaaju se, bez pojave astralne katalepsije, ali astralna katalepsija ne moe se dogoditi, i ne dogaa se, bez astralnog putovanja. Svlvanu Muldoonu bilo je dvanaest godina kad je prvi put u snu bio svjestan da astralno putuje. Probudio se usred noi i otkrio da se ne moe micati, da ne vidi i

ne uje te da na glavi osjea snaan pritisak. No, kad su mu osjetila opet proradila i kad se privremena paraliza povukla, shvatio je da lebdi iznad kreveta i da gleda samog sebe kako vrsto spava. Bio je svjestan i toga da mu je duh, kad je napokon sasvim napustio tijelo, povuen iz vodoravnog poloaja u okomiti. Obiao je kuu, potpunom je lakoom prolazio kroz vrata i zidove, ak je pokuao probuditi roditelje jer se veoma bojao, ali ruke su mu prolazile kroz njih. Nastavili su spavati jer uope nisu osjetili da ih je dotaknuo. Kad se vratio nad svoje usnulo tijelo, iz okomitog je poloaja ponovno preao u vodoravni, osjetio je paralizu, nemogunost da se mie, te gubitak vida i sluha kao i prije. Ponovno je naglo bubnuo u svoje tijelo, gdje se panino probudio jasno se sjeajui svega to je upravo doivio. Od te je noi poeo zapisivati svaku pojedinost stotina astralnih putovanja na kojima je bio i kojih se sjeao. Kao i veina nas, bio je na mnogim putovanjima koja bi Astralna katalepsija 119 mu se vratila u svijest samo kao kratka i frustrirajue nepotpuna sjeanja. Svlvan Muldoon sigurno nije bio jedini kojeg je cijelog ivota zaokupljala astralna katalepsija. Ta je pojava stotinama ili tisuama godina fascinirala kulture diljem svijeta, i to u tolikoj mjeri da su je ispreplele ivopisnim folklorom. Stari su Europljani razvili teoriju da paralizu u snu izazivaju vjetice koje otmu spavae, koji o tome nita ne znaju, pa ih na svojim metlama odvezu na daleka, mistina mjesta. Japanci su astralnu katalepsiju nazivali kanashibari. Naime, golemi vrag nou bi se uvlaio u spavaonice diljem zemlje pa bi usnule ljude svojim stopalom pribijao za krevet. Stanovnici Newfoundlanda stvorili su legendu o Staroj babi, runoj vjetici koja bi spavaima sjela na prsa i nerijetko bi im oko vrata ovila kvrgave ruke sline kandama pokuavajui ih zadaviti. U Kini su imenom quiya nazivali duha za kojeg se smatralo da sjedi na usnulim ljudima i napada ih. Na Kari-bima je postojala varijacija toga quiya, ali tamo su ga nazivali kokma i zapravo se radilo o djejem duhu koji je usnulim ljudima skakao po prsima. I na kraju, vatreni pristalice vjerovanja u NLO-e doli su do zakljuka da astralnu katalepsiju oito izazivaju izvanzemaljci koji otimaju spavae dok su najranjiviji te koriste tu priliku kako bi na njima izvodili ispitivanja i eksperimente. Bez obzira na kulturu i na objanjenje, obiljeja iskustava spavaa zajednike su svima i, najblae reeno, zapanjujue su. Ako patite od astralne katalepsije, najvjerojatnije su vam poznati neki od sljedeih simptoma: paraliza osjeaj da vas je za krevet pribila neka nevidljiva zla sila buka u rasponu od zujanja ili brujanja do izluujue, zagluujue galame prodorno, proimajue vibriranje osjeaj da neto ili netko prijetei sjedi na krevetu ili pomie pokrivae uspuhanost, obino zbog iznenadnog pritiska na prsa pojava neobinog svjetla osjeaj da nas je dotaknula podla, prijetea, nevidljiva .,sablast*.. 120 Osmo poslavlje

Ako vas ita od navedenoga podsjea na vaa iskustva tijekom sna, molim vas da mi vjerujete kako niste sami, niste ludi i, bez obzira koliko se doivljaj inio* stvarnim, ne prijeti vam nikakva opasnost. Rei u vam to se tono dogaa. Iako nije ivopisno poput vjetica, djejih duhova ili NLO-a, istina je i logino se nastavlja na ono to ve znamo. Sagledate li pojavu s duhovne strane, uvidjet ete kako se, unato kratkoj nelagodi, radi o vrlo pozitivnom iskustvu. Uzrok astralne katalepsije Znamo da nekoliko puta na tjedan na duh tijekom san nakratko naputa tijelo kako bi istraivao svijet, univerzum i Onu stranu. Isto tako znamo da su ta astralna putovanja naem duhu prirodna, ushiuju ga i hrane. Znamo da astralno putovanje tijekom sna moe biti vano za sveukupno zdravlje naeg svjesnog uma te je bogomdan podsjetnik na to da se na duh moe razvijati. tovie, da se razvija i bez ovog tijela, u kojem boravi za naega boravka na Zemlji. Znamo jo neto: dok spavamo, i najmanja nas smetnja moe podii na neku razinu svijesti, a kad nam se svijest uznemiri dok spavamo, vrlo se lako moemo zbuniti i prestraiti. U rijetkim trenucima kad svijest "uhvati" duh kako naputa tijelo ili se vraa u njega, ulovi je panika zbog polusvjesnog uvjerenja kako, ako je duh napola unutra i napola vani, tijelo sigurno umire pa zato nikako ne moe funkcionirati. Shvatite paralizu, nemogunost da se die ili vikne, i sve ostale manifestacije koje se javljaju tijekom astralne katalepsije kao svojevrstan privremeni mentalni i neuroloki "kratki spoj", koji nastaje kao reakcija na spoznaju da se duh vraa ili odlazi, to fiziko tijelo odmah tumai kao "smrt". Takoer, treba zapamtiti kako se duhovni svijet u koji odlazimo prilikom astralnog putovanja nalazi u drugaijoj dimenziji od one u kojoj ivimo na Zemlji. Duhovni svijet ima mnogo viu vibracijsku frekvenciju, a gravitacija i drugi zemaljski, fizikalni zakoni tamo ne vrijede. Stoga ne iznenauje injenica da su ti trenuci, kad na duh mijenja dimenzije, popraeni bukom te iznenadnim i uznemirujuim osjeajem teine i pritiska, osobito ako pritom doe do djelominog Astralna katalepsija 121 buenja svijesti. Nemojte me pogreno shvatiti: zastraujue je dok se dogaa, ali na svjetlu dana ne djeluje nimalo udno. Suzbijanje astralne katalepsije Voljela bih da vam mogu obeati kako nikad vie neete doivjeti astralnu katalepsiju budete li se drali mojih savjeta, ali ne dajem obeanja koja ne mogu odrati. No, slobodno mi vjerujete kad vara kaem to je astralna katalepsija: moe uznemiriti, ali nije trajna te ni u kojem pogledu ne ugroava ivot. Mirne due mogu obeati da e barem ove sugestije pomoi. Prvo, dok razgovarate s Bogom prije nego to zaspite, a nadam se da to inite ama ba svaku no, elim da se, kao i uvijek, obavijete istom i zatitnom bijelom svjetlou Duha Svetoga pa toj boanskoj svjetlosti dodate razigranu, bogatu i iscjeljujuu zelenu. Zatim molitvama, mojim ili svojim rijeima, dodajte sljedee: "Dragi Oe, bude li moj duh putovao noas dok spavam, molim Te, pomozi mu da

izae i ude boanskom i spokojnom lakoom, bez znanja i upletanja moje plaljive svijesti." Ponavljajte to tako dugo dok smireni i spokojni ne ponete tonuti u san. Ne brinite se, Bog vas je uo i prvi put, prije nego to ste misao izrazili rijeima. Naete li se ipak u okovima astralne katalepsije (Bog uvijek slua, to se za svijest ne moe rei), ponovno ponite moliti, istog trena kad osjetite da vas obuzima. Traite Boga, duhovnog vodu i anele da vas zatite pa nastavite moliti, sve dok ne proe, a proi e. To je korisno iz nekoliko razloga. Prvo, nee dozvati Boga, vaeg duhovnog vodu i anele, ali e vas podsjetiti da su oni ve uz vas. Drugo, pomoi e vam da se potpuno razbudite i razbistrite misli, ime e se umanjiti osjetni doivljaj i buka te e se napokon okonati epizoda astralne katalepsije. Ponovno ete se uvjeriti da se duh uspjeno vratio u tijelo i da se nalazite u sigurnosti Bojeg zagrljaja, kao i uvijek, i uvijek, i uvijek. DEVETO POGLAVLJE Arhetipovi: simboli u naim snovima Rei u to odmah na poetku: nadam se da neete itati ovo poglavlje oekujui da u vam dati jedno i jedino istinito znaenje simbolikih entiteta i predmeta koji se pojavljuju u naim snovima. Kao to sam ve rekla u poglavlju o snovima otputanja, naa svijest i podsvijest te sve iskustvo koje imamo previe su sloeni i jedinstveni kako bi ih se moglo svesti na pojednostavljene i jednodimenzionalne definicije onoga to te pojave u snovima znae svakome od nas. To ne znai da su iskljuene apsolutno sve generalizacije, tim vie to su nam mnoge slike i simboli zajedniki. Samo elim da imate na umu kako su vai snovi intimni, osobni i samo vai. Dok istraujemo razliita mogua znaenja simbola u snovima, budite prilagodljivi, uvijek pokuajte pronai neto to se moda odnosi na neku trenutanu situaciju u vaem ivotu ili je moda komentar na nju. I zapamtite: tumaenje snova je umjetnost, a ne znanost. Ne postoji tono i pogreno. Vano je samo ono to se vama ini istinitim. Molim vas, zapamtite da se ovdje primjenjuje prvi korak o kojem smo ve raspravljali kad pokuavamo razumjeti snove i slike u njima: najprije pokuajte odrediti kojoj kategoriji pripada san koji elite protumaiti. Je li to bio proroanski san, san otputanja, san elje, san koji vam je donio informacije ili rjeenje problema, astralno putovanje ili susret s osobom ili mjestom za kojim udite? Prepoz- nate li kategoriju o kojoj se radi, simbolika bi mogla postati jasnija i smiskniia. Qn.oea trenaJcad shvatite svrhu sna. moere nroenrkati 124 Deveto poglavlje po njegovoj pozadini i vidjeti kako slike pridonose toj svrsi. Na primjer, sjeate li se ene koja je uporno sanjala breskve, a da nije znala zato niti to su znaile, svfc dok nismo otkrile da su je breskve asocirale na majinu smrt? Da je odmah shvatila kako su svi ti snovi o breskvama zapravo snovi otputanja, mogla se zapitati kakve to nerijeene probleme eli otpustiti. To bi je moda dovelo do boli izazvane majinom smru, to bi rijeilo tajanstvenu vezu izmeu te tragedije i breskvi, za kojima je njezina majka udjela uoi smrti. Kako bih vam predoila koliko neki zajedniki simboli mogu biti intrigantni,

molim vas da uzmete papir i olovku i nacrtate pet predmeta (ne optereujte se ako ne znate crtati, ne znam ni ja, ali to ovdje nije vano): kuu, sunce, vodu, drvo i zmiju. Odmah prestanite itati i nemojte nastaviti dok ih ne nacrtate. Pogledajte to ste nacrtali. Da vidimo koliko se iz toga moe otkriti o vama i vaem ivotu. Kua predstavlja vas. Jeste li nacrtali jedna ili vie vrata, kako biste olakali i potaknuli pristup, ili ste nacrtali kuu bez vrata, kako biste ljude zadrali vani, a sebe izolirali? Vodi li do kue kakav puteljak, kako bi ljudi lake doli k vama? Jeste li nacrtali prozore radi otvorenosti i mogunosti da se gleda iznutra van, ali i obrnuto? Ili nema nikakvih prozora, kao da se ne elite izloiti opasnosti da netko zaviri i kao da vas ne zanima tko ili to bi moglo biti oko vas? Postoji li dimnjak kao simbol topline? Postoje li na prozorima kapci ili drugi ukrasi koji bi upuivali na ponos i zanimanje za izgled? Radi li se o velikoj i skupoj kui ili o kuici koja nikako ne eli upasti u oko? Sunce predstavlja vaeg oca. Jeste li ga nacrtali blizu kue (vas) ili daleko? Istie li se na crteu ili je neupadljivo? Ima li zrake, tako da izgleda kao izvor svjetla i topline? Ako ima zrake, jesu li one duge i velikodune ili su kratke i krte, kao svjetlo i toplina koju daju? Ili ste moda nacrtali sunce kao jednostavan, neuinkovit krug bez zraka koje bi davale svjetlo i toplinu? Voda predstavlja vau majku. Jeste li vodu nacrtali blizu ili daleko od kue? Postoji li jednostavan prilaz od kue prema vodi ili ste ih nacrtali tako da su potpuno odvojene jedna od druge? Je Arhetipovi 125 li voda koju ste nacrtali zatvorena, poput ribnjaka, ili je golema, pokretna i iva, poput jezera ili rijeke? Nalazi li se u prvom ili u drugom planu crtea? Je li istaknuta ili nezamjetna u odnosu na ostale predmete koje ste nacrtali? Drvo je va intelekt ne IQ, nego va openit odnos prema vaem umu. Je li drvo veliko ili malo u odnosu na kuu? Je li blizu ili daleko od kue? Ima li drvo mnogo grana ili samo nekoliko? Djeluje li bogato i snano ili bolesno, sasueno? Vapi li za vodom i hranom? Je li na takvu mjestu da moe zatititi kuu i skloniti je u hlad? Ili je izolirano i nema veze s kuom? I na kraju, zmija je vaa seksualnost. Je li zmija vana ili nije bitna u odnosu na ostale predmete koje ste nacrtali? Nalazi li se pokraj drveta (vaeg intelekta) ili su potpuno odvojeni? Je li zmija u blizini kue i koliko je velika u odnosu na kuu? Djeluje li nadmono u odnosu na kuu ili joj je relativno proporcionalna? Izgleda li zmija zdravo ili kao da joj ne bi kodio posjet dobrom veterinaru? Sad kad ste prouili crtee i njihove simbole, na vama je da odredite poklapaju li se odnosi izmeu predmeta s odnosima koje predstavljaju. elim vas jo jednom zamoliti da previe ne generalizirate o predmetima koje ste nacrtali niti o njihovoj vanosti u okviru arhetipova u snovima o kojima emo govoriti. Svaki san o vodi ne bavi se nuno vaom majkom; moete sanjati drvo, a da to nema nikakve veze s vaim intelektom. Usto, prouili smo mnogo snova o prolim ivotima kako bismo znali da kua katkad zaista predstavlja samo kuu. Ako se u budnom stanju bojite

zmija i zatim imate nonu moru u kojoj sanjate zmiju, nema razloga da napreac zakljuite kako se bojite svoje seksualnosti. Blistavo sunce u snu ne mora uvijek biti vezano uz vaeg oca. Naprotiv, svrha ove male demonstracije bila je da vam predoim kako na mozak spremno prihvaa simbole i kako je rasprava o simbolima, odnosno arhetipovima, korisna. Snovi o kui Kao to sam ve spomenula, katkad kua u snu zaista predstavlja samo kuu kuu iz prolog ivota, primjerice, kuu iz djetinjstva ili neku n knini kimo roAn vivieli Nn ako imatp nnreknra S 126 Deveto poglavlje tumaenjem sna u kojem kua igra vanu ulogu, uvijek je pametno poeti od mogunosti da ste kua moda vi. Ta mogunost ima nekoliko varijacija, od kojih svaka nudi mnotvo korisnih uvida u brojne probleme s kojima se svjesno ili nesvjesno borimo. Na primjer: "Cesto mi se vraa isti san", pie P. A. "Sanjam da se drugi kat nae kue sasvim razlikuje od njegova stvarnog izgleda. U snu se do drugog kata dolazi dugakim i ravnim stubama. Na vrhu se nalazi vrlo dugaak hodnik. S njegove obje strane nalaze se spavaonice s kupaonicama. Najmanje osam do deset soba. Prva soba nasuprot stuba je gostinska. Penjem se stubama kako bih je uredila za goste. Nijedna druga soba nije dovrena. Treba ih oblijepiti tapetama, oliiti ili namjestiti. Setam se kroz sobe i razmiljam o tome kako bi ih bilo zabavno dovriti, ali to ne inim jer su opsjednute i nitko nikad ne bi odsjeo u njima. Mislim da nikad nisam vidjela duhove, ali znam da su ondje. Gostinska soba nije opsjednuta, ali obino je ureujem tek kad gosti stignu, tako da uvijek ispadne da mi moraju pomoi." Kad se radi o snovima s kuama na dva ili vie katova, jedna je od zanimljivih mogunosti da ti snovi mogu upuivati na zdravstvene probleme koji se mogu nalaziti u dijelu tijela koje se poklapa s problematinim dijelom kue. Gornji dio kue moe predstavljati tijelo od struka nagore, dok prizemlje moe predstavljati tijelo od struka nadolje. U snu koji joj se stalno vraa P. A. osjea da neto nije u redu s drugim katom njezine kue. Potrebni su radovi, ali ona ih izbjegava zbog duhova koje nikad nije vidjela drugim rijeima, ima osjeaj nelagode zbog neega to se dogaa "gore", iako ne postoje nikakvi odreeni simptomi koje bi mogla istaknuti. Da sam na mjestu P. A., otila bih na lijeniki pregled i traila da mi se posebno pregledaju prsa, plua i srane klijetke. Ne elim je uzrujati niti kaem da se neto opasno dogaa s njezinim zdravljem. Kaem samo da se podsvjesno brine za zdravlje gornjeg dijela tijela pa bih eljela da neto poduzme. im je lijenik pregleda i zakljui da je sve u redu ili da zajedno mogu ispraviti to god da nije u redu, ovaj e se neugodni san povui. Isto tako, snovi o kui s problematinim cijevima, osobito u podrumu, mogu ukazivati na probleme s, crijevima; problemi,.. Arhetipovi 127 grijanjem ili klimatizacijskim ureajem u kui moda su uzbuna podsvijesti koja upozorava na cirkulaciju; krov koji proputa moda je nagovjetaj buduih

problema, kao to su glavobolje, upale sinusa ili potencijalni duevni problemi, osobito depresija. Ponavljam, ti snovi ne znae nuno da vam je zdravlje ugroeno. Mogu znaiti da jednostavno osjeate kako neto nije u redu u dijelu kue/tijela o kojem sanjate pa bi se to isplatilo provjeriti, ako ni zbog ega drugog, a ono da prestanete razmiljati o tome i da se prepustite drugim snovima. Snovi o kui takoer nam mogu natuknuti to se dogaa u najskrivenijim dijelovima naeg uma i srca, tako to na svjetlo dana izvlae nae strahove, radosti, promjene i enje kako bismo ih mogli detaljno prouiti. Amyn opetovani san odlian je primjer: "Neprestano sanjam velike, stare kue. Neke su trokatnice i imaju hrapave drvene podove. Gornji katovi imaju ograenu etvrtastu rupu na sredini, tako da mogu vidjeti donje katove. Ne vidim nikakve stube. Gledam ljude na donjim katovima i uivam u svojoj promatranici. Nikad se ne sputam dolje." Kod Amy se javlja nekoliko zanimljivih i proturjenih osjeaja koji su veoma dobro izraeni u njenim snovima. S jedne strane, Amy se osjea izoliranom, nije joj ugodno zbog toga i nije sigurna to bi trebala uiniti primijetili ste da kue nisu luksuzne i odravane, nego da imaju hrapave podove i ne postoje nikakve stube kojima bi se povezala s ljudima na donjim katovima. S druge strane, Amy nema dovoljno samopouzdanja i povjerenja u druge kako bi se pridruila skupini dolje pa joj se ta osmatranica ini sigurnom i ugodnom. Drugim rijeima, ovo je san otputanja i odlino bi posluio za eksperiment o kojem smo govorili u poglavlju o snovima otputanja. elim da Amy moli i da se programira kako bi sljedei put kad usne ovaj san, i svaki put nakon toga, vidjela predivne spiralne stube, jake, sigurne i pouzdane, kako se proteu s njezina mjesta, na tom starom i hrapavom drvenom podu, sve do prvog kata na kojem se nalaze oni ljudi. Neka se spusti niz te stube dok svi podiu pogled, gledaju je i toplo joj se smijee. Takoer, elim da njezini najmiliji meu tim ljudima istodobno isprue ruke prema njoj i odvedu je i mnotvo., koje se sad pretvorilo u zabavu dobrodolice. to u 128 Deveto poglavlje Arhetipovi 129 snu bude vie zahtijevala da se osjea sigurnijom i prihvaenijom, to e u budnom stanju biti slobodnija i manje e vjerovati da je sigurna samo kad je sama. Jo jedan est san otputanja s "naglaenom" kuom vrlo rjeito opisuje Nancy u svom pismu: "Cijeli mi se ivot vraa san o kui. Situacije u kojima ulazim u kuu mijenjaju se, ali ono to se dogaa u njoj, uvijek je isto: najednom postanem svjesna da je to moja kua "iz snova" jer se iz nje iri zloba. I dok hodam sobama, osjeam da ne mogu izai, a da se prije ne suoim s tim zlom. Katkad ga osjeam kad sam na gornjem katu, katkad je uz mene u podrumu. Kao da mi se obraa i prijeti da me nee unititi samo fiziki nego da e se stopiti sa mnom. Urla da e me u potpunosti preuzeti." Kao i mnogi drugi sa slinim snovima, Nancy proivljava klasinu unutarnju bitku to je situacija s kojom se svi moemo poistovjetiti. Najprije bih eljela razjasniti da se nitko i nita ne moe "stopiti" s nama niti nas moe "preuzeti" ili

"opsjedati". Ako se toga bojite, uvjeravam vas da strahujete od neega to je nemogue. Kako bilo da bilo, izuzmemo li mentalno bolesne, svi znamo da bi nam ivot trebao biti ispunjen potenjem, integritetom, dobrotom, suosjeanjem, napornim radom, velikodunou i tolerancijom. Ako smo potpuno iskreni prema sebi, moramo priznati da nam se katkad ini kako bi bilo jednostavnije, korisnije i zabavnije popustiti iskuenjima, odrei se svojih vrijednosti i prestati se truditi vie nego to imamo osjeaj da se drugi trude. To je borba zbog koje smo doli s One strane: ne kako bismo izbjegavali negativnost, to je nemogue, nego kako bismo se s njome suoili i svladali je. Teko je. I upravo zato to je teko, svi se katkad zapitamo: "emu sve to?" Hvala Bogu, veina nas uspije prestrojiti snage i sjetiti se emu sve to. U Nancvnim opetovanim snovima odigrava se borba, sr naeg boravka ovdje: dobro se sukobljava sa zlim u kui koja simbolizira nas; oslobaamo se straha da e nas zlo progutati. No primijetit ete da se na kraju to ne dogodi. Ne proguta nas jer ne moe. Postoje predivni i uzbudljivi snovi o kuama pa vam elim mnogo takvih. T. H. je poslala krasan primjer: "Ve godinama sanjam kuu. Golema je, iziskuje neke popravke i prepuna je iznenaenja. Uvijek otkrijem neke nove prostorije ili itave dijelove kue za koje nisam znala da postoje. U stvarnom ivotu imam kuu koju volim i uope mi ne pada na pamet traiti drugu." U ovom relativno obinom snu uzbudljivo je to kua predstavlja nas pa se ne moramo brinuti o skupljanju kutija za selidbu. Snovi o velikim kuama upuuju na to da postajemo svjesni svojeg bezgraninog potencijala. (No nemojte paniariti ako sanjate sitne, pretrpane kue. Obino se radi o snovima otputanja, koji nam signaliziraju da se guimo i da nas hvata klaustrofobija, kao da smo prerasli svoje ivote i same sebe, svoje ponaanje, sustav vrijednosti i nain razmiljanja. Tu podsvjesnu potvrdu kroz snove obino prati razdoblje velikog emocionalnog ili duhovnog razvoja.) Kue koje "iziskuju neke popravke" pokazuju da sebe doivljavamo kao djelo u nastajanju. Uostalom, tko bi se htio osjeati "dovrenim"? to se tie svih tih iznenaenja, novootkrivenih prostorija i neistraenih dijelova kue za koje nismo ni znali, to su poruke podsvijesti koja nas upozorava da se pripremimo za iznenaenja u ivotu, za novootkrivene interese i ciljeve, potencijalne avanture i neoekivane mogunosti te itave neistraene dijelove nas samih, za koje nismo ni znali da postoje. Kad kua igra vanu ulogu u snu, gotovo se sigurno radi o astralnom putovanju kui koje se sjeate iz ovog ili nekog prijanjeg ivota, ili simbolizira vas i ono to osjeate prema fizikim, mentalnim, emocionalnim i duhovnim problemima na koje podsvijest nastoji upozoriti svijest. Nije uvijek lako odrediti o emu se radi. Dobro drati se pravila: kad je kua samo lokacija na kojoj se odvija radnja, a radnja ima kronoloki slijed, astralno ste otputovali u prolost kako biste se susreli s dobrim ili loim sjeanjima. No kad je kua "zvijezda predstave" ili glavni lik u snu, zapitajte se emu vas kua i sve to je u njoj mogu pouiti o vama samima. Auti u naim snovima

Poput kua, i auti su esti u naim snovima, a imaju najrazliitija znaenja. Mogu biti sjeanja na prole ivote ili rana sjeanja iz ovog ivota. Budui da je njihova osnovna namjena da nas prebaci od toke A do toke. ^ snovi. y kpjimg smo u. gutu^mogu upuiYaLi Jia 130 Deveto poglavlje prijelaz u naem ivotu. Kako su auti vozila u kojima putuje nae tijelo, a naa su tijela vozila u kojima putuje na duh dok je na Zemlji, nije nimalo neobino da se podsvijest poslui autom, kao to se slui i kuom, kao prepoznatljivim simbolom koji predstavlja nas. "U tom snu ja sam bila na prednjem sjedalu, a moj mu na stranjem. Bila sam okrenuta prema njemu i vezana pojasom. Auto je krenuo i rekla sam muu da e morati biti moje oi dok se ne okrenem. Otkopala sam pojas, znajui da je to opasno, i pokuala sam se okrenuti. Pojas mi je neprestance smetao pa sam samo na mahove uspijevala neto vidjeti. Onda sam se probudila." M. C. Shvaate o emu govorim? Koliko smo puta osjetili da nam ivot ide, ili ne ide, kao u ovom snu otputanja koji je poslala M. C? Koliko smo puta pokuali krenuti naprijed, dok su voljene osobe sjedile skrtenih ruku ili nam ak odmagale? Takvi snovi postanu esti kod ljudi s pretjeranim osjeajem odgovornosti, pogotovo kad shvate da ih preuzimanje prevelikog broja obaveza poinje koiti. Rei u M. C. isto to sam rekla i bezbrojnim klijentima koji su imali sline snove u autima, odnosno o mjestu suvozaa: programirajte se da preradite san, tako da je od samog poetka za upravljaem vozila netko drugi, netko komu vjerujete. Tako ete se nauiti opustiti i uivati u vonji te shvatiti kako bi i drugi katkad eljeli preuzeti odgovornost. Budui da toliko vremena provodimo u autu, nimalo ne iznenauje injenica to se njime esto sluimo u snovima otputanja za izraavanje strahova. Slijede dva pisma koja predstavljaju desetke slinih na istu temu, a koja sam primila prolih mjeseci: G. M. je napisala: "U jednom snu bila sam u autu s trogodinjakom. Sletjeli smo s ceste u grabu prekrivenu snijegom i nismo se mogli izvui. U drugom snu, moje je dijete udario auto, ali nije ga ozlijedio. No u posljednjem snu dogodila se ista stvar i nala sam mrtvo dijete." V. N. je napisala: "Sanjala sam da sam izala iz kue i stavila dijete na stranje sjedalo auta. Negdje na pola puta okrenula sam se kako bih provjerila je li dijete dobro, ali nije ga bilo. Tek sam tada primijetila oca u njegovu autu pa sam ga zamolila za pomo. Ne znam tono to se s njim dalje dogaalo, ali pokvario mi se auto. Morala sam ga navijati kako bi preao nekoliko metara. Znala sam Arhetipovi 131 da mi je dijete u stranjem dijelu neke stare kue, a mogla sam mu se vratiti prelazei samo nekoliko metara odjednom." Kao prvo, i G. M. i V. N. mogu odahnuti ako se sluajno boje da se radi o proroanskim snovima. Sjetite se, proroanski snovi, koji su zapravo posljedica astralnog putovanja, uvijek imaju logian slijed. Snovi otputanja, s druge strane,

uvijek imaju element apsurdnosti kao to je dijete koje je neozlijeeno iako ga je udario auto ili auto koji morate navijati kako biste vratili dijete koje je nestalo sa stranjeg sjedala i mistino zavrilo u kui iz koje ste ga uzeli. Kao i kod svakog sna otputanja, ponite od injenice da se radi o otputanju, a na temelju elemenata iz sna pokuajte otkriti to elite otpustiti i onda to otpustite. Sto se tie ovih i mnogih slinih pisama, svaki odgovorni roditelj podrat e me kad kaem da se radi 0 strahu koji smo svi osjetili, bez obzira na to jesmo li ga izrazili. Jednostavno reeno: "Bojim se da e se neto dogoditi momu djetetu 1 da u ja biti kriv/a za to." (Biti iza volana u snu znai: biti glavni, snositi odgovornost ili potencijalnu krivnju.) Molim vas da vjerujete onome to sam samoj sebi ponovila milijun puta kad se radilo o mojoj djeci i unucima: ono to maksimalno moemo uiniti, ujedno je i najbolje to moemo uiniti. Za roditelja ne postoji nikakav vei prioritet od mentalne, emocionalne i fizike dobrobiti njegove djece. Dokle'god svakodnevno inimo ono to je u skladu s tim prioritetom, a ne razbacujemo se samo rijeima, doi e trenutak kad emo morati prihvatiti da, bez obzira na to koliko smo nazoni u ivotima svoje djece, oprezni i puni ljubavi, nikad nee doi dan u kojem se barem malo neemo brinuti za njih. Koliko god bio zastrauju ovaj oblik sna otputanja, pokuajte ga zadrati u normalnim razmjerima, shvatite da se jednostavno radi 0 rizicima roditeljstva. Prihvatite da nije rije o upozorenju, nego o podsvjesnom strahu da emo izgubiti ljubav i povezanost koje se ne daju usporediti ni s im drugim to emo ikad iskusiti na Zemlji. Evo jednog opetovanog sna o autu koji bi se vrlo jednostavno moglo pogreno protumaiti. alje nam ga Teresa. "Vozim veliki auto koji jedva uspijevam zadrati na opasnoj planinskoj cesti. Naila je gadna oluja. ujem kiu kako bubnja po krovu i jedva vidim cestu ispred sebe. Mojih troje djece na stranjem su sjedalu. Stisnuli su se 1 plagu qd. sifaJia,..Obeavam im da e sve biti u redu. iako ni sama 132 Deveto poglavlje posve ne vjerujem u to. (udno, u stvarnom ivotu imam samo jedno dijete, ali u snu ih imam troje, znam da su moja, da ih volim i da bih ivot dala za njih.) Ispred Sebe ne vidim nikakva svjetla ni bilo kakav znak pomoi. Strano se bojim, ali znam da moram nastaviti jer se na kraju puta nalazi sigurnost. Dolazimo na vrlo star most nadomak vrha planine. Kako most poinje poputati pod teinom auta, uviam da je prekasno, budim se plaui i drui." Ovo je astralno putovanje u proli ivot u Apalainskom gorju potkraj 18. stoljea. Teresa je s troje djece bjeala roditeljima u Pen-nsvlvaniju nakon to ih je njezin poremeeni mu pokuao ubiti jer su, navodno, bili opsjednuti. "Veliki auto" zapravo su bila laka kola s provizornom prevlakom/tendom, a Teresa se probudila u trenutku kad je most poeo poputati jer ne mora jo jednom proivjeti svoju i smrt svoje djece iz toga ivota. im Teresa shvati da se prisjea ivota koji je

odavno proao i koji nema nikakva utjecaja na sadanji, osim to joj dokazuje njezinu besmrtnost, otpustit e preostalu tugu i krivnju, a taj se san vie nikad nee javiti. Tu je i predivno Claireino pismo: "Ovaj mi se san javlja nekoliko puta na mjesec. U njemu je troje ljudi: ja, moj otac i moja teta. Snom vlada osjeaj velianstvene smirenosti i ljubavi. Uvijek smo u autu. Ne putujemo nikamo odreeno. Jednostavno se vozimo i uivamo u pogledu na predivna polja i pokoji grad. U stvarnom ivotu nemam pojma gdje se to nalazi, ali u snu mi sve djeluje poznato. Ponavljam, nemam pojma gdje smo i kamo idemo u tim snovima, ali nikad se ne brinem, zapravo, uope o tome ne razmiljam." Moete biti sigurni da se u snu nalazimo s voljenim osobama i s njima odlazimo na astralna putovanja. Claire se jednostavno posluila simbolom auta kako bi putovala s ocem i tetom, umjesto da je letjela, to mnogi ine dok astralno putuju. Vrlo esto, osobito kad smo pod veim stresom nego inae te kad udimo za duevnim mirom, sigurnou i spokojem, pronalazimo ih u snu, s onima kod kojih te stvari traimo u budnom stanju. U Claireinu sluaju, ona, njezin otac i teta nou posjeuju Onu stranu. Upravo zato krajolik djeluje tako lijepo i nevjerojatno poznato, iako Claire ne moe tono odrediti gdje se nalazi. Imam dragu prijateljicu Bernie s kojom zbog zaposlenosti provodim vrlo fnalo vremena u budnom stanju. No Arhetipovi 133 sad se ve alimo da to nadoknaujemo nou, nalazei se astralno nekoliko puta na mjesec bez ikakvog prethodnog planiranja. Kad se probudite znajui da ste se u snu vozili autom, slobodno moete zakljuiti da ste astralno putovali u prolost ili voljenim osobama za kojima osjeate potrebu, ili da je podsvijest iskoristila vonju autom u snu kao poznat simbol kako bi predstavila vas i probleme koji vam zaokupljaju svijest moda vie nego to mislite. Oluje, plimni valovi i tornada Katkad arhetipovi u naim snovima znae upravo ono to jesu. Ako nisu sjeanja na prole ivote, oluje, plimni valovi i tornada odlian su primjer za to. Upuuju na emocionalnu uznemirenost, osjeaj bespomonosti, poraenosti i svladanosti, na strah od neoekivanog i openit osjeaj da ivot oko nas nekontrolirano mahnita, bez obzira koliko ga pokuavali zauzdati. Razumljivo je da nam se ti simboli ee javljaju u snovima nakon 11. rujna, dana kada je svaka normalna, suosjeajna i na Boga usmjerena osoba osjetila te emocije i jo mnogo, mnogo gore. "Imala sam uasan san o tsunamiju koji je prijetio obali", kae J. A. "Svi su se ukrcavali na avione, ali ja nisam mogao otii. Neprestano sam se vraao u kuu po stvari koje sam zaboravio. Usnuo sam ovaj san nedugo nakon napada 11. rujna." Marilvn pie: "Konstantno sanjam kako pokuavam pobjei od poplave ili neke druge velike katastrofe. Obino pokuavam skupiti svoje kune ljubimce i osobne stvari. Godinama sanjam te snove, ali uestaliji su nakon 11. rujna." Treba ponoviti da je 11. rujna tragedija koja je proizvod ljudske ruke. U njezinu nastanku nigdje nije bilo Boga. Kao to su mnogi poslije istaknuli, radilo se o

neoekivanu udarcu, kao to je sluaj s prirodnim katastrofama koje nam se javljaju u snovima otputanja kako bi nas podsjetile da su ivotne patnje prilino teke kad sudjelujemo u njihovu stvaranju. No malo nas to ini ranjivijima od neoekivana udarca koji nismo predvidjeli, koji nikako ne zasluujemo i od koiee se nikako ne moemo obraniti. ... 134 Deveto poslavlje San koji nam je poslao D. G. nosi poruku. "Na poetku sna nalazim se u velikoj garai sa svoja dva najbolja prijatelja. Vani divlja oluja i iznenada primjeujemo' kako nam se pribliava tornado. Oba moja prijatelja pokuavaju se skriti pod namjetaj u garai, a ja nastojim zatvoriti vrata. No prekasno je, tornado me pokupio. Dok me odnosi i dok gledam svoje prijatelje, plaem i molim Boga da me spasi. Nekoliko minuta poslije tornado me sputa na Zemlju, gotovo njeno. Suuren sam i plaem od olakanja kad iznenada osjetim da netko ili neto stoji iza mene. Okrenem se i vidim da se tornado pretvorio u golemog crnca. Crnac prui ruku, poloi je utjeno na moje rame i kae: 'Tvoja e vjera biti nagraena.' To je bilo sve, kraj sna. Ovaj mi se san otputanja svia zbog svoje jasne poruke: ak i kad je ivot kaotian poput tornada koji je pomeo D. G.-a, vjera i molitva e nam pomoi da prebrodimo krizu, bez obzira nalazili se na Zemlji ili na Onoj strani. Iako to D. G. nije shvatio, ali sigurna sam da je osjetio, to dokazuje osjeaj olakanja i obeanje nagrade za vjeru, "golemi crnac", prelijep i blistavih smeih oiju, zapravo je njegov duhovni voda koji se zove Conroe. U svom snu D. G. je zastraujui tornado pretvorio u jednog od svojih najveih zatitnika. To je bio vrlo pametan potez njegove podsvijesti i odlian savjet za nas kako da "programiranjem" prepravimo svoje snove o prirodnim katastrofama, tako da se svaka oluja, plimni val i tornado na kraju pretvore u utjelovljenje ljubavi, zatite i sigurnosti, u podsjetnik da smo svi ipak neunitivi. ivotinje u naim snovima Ovo je podruje u kojem istom tonou i preciznou moete tumaiti simbole kao i ja. Kao to sam navela u poglavlju o snovima elja, vae emocionalne reakcije na arhetipove koji se pojavljuju u snovima mjerodavnije su za njihovo tumaenje nego ikakve definicije koje moete nai kod Junga, Freuda, u sanjaricama ili kod mene. Na primjer, golubovi su u snovima u pravilu znak mira i istoe duevni mir, pomirili ste se ili se elite pomiriti s nekom idejom ili osobom, slika snjenobijelih krila i tako dalje. No ako se Arhetipovi 135 uasavate ptica, golubovi u snovima nee vas nadahnuti mislima o miru i istoi kad se probudite obliveni hladnim znojem, a srce vam mahnito lupa. Ipak, mislim da mogu ponuditi neka nova tumaenja ivotinja koje bi vas svojim pojavljivanjem u snovima mogle zbuniti, a zbog ega biste mogli propustiti neke lijepe znakove. Totemi

"Otkako znam za sebe povremeno sanjam medvjeda koji me naganja. U snu se ne dogaa nita vie od toga bjeim i okreem se, a za petama mi je taj golemi medvjed. " Gary Vjerovali ili ne, Gary, bjeite od predivnog stvora kojeg ste sami izabrali da vas uva i titi u ovom ivotu. Medvjed vas ne "naganja", nego juri za vama kako bi vam bio blizu i uvao vas, to ste od njega i traili. Kad vas sljedei put bude naganjao, stanite, okrenite se i suoite se s njim. Ne samo da vas nee ozlijediti nego e vas zagrliti. Imate moju rije. Kada se na Onoj strani pripremamo za dolazak ovamo, odabiremo tim zatitnika koji e nam pomoi na Zemlji i koji e se pobrinuti da se ponovno vratimo Domu. U tom se timu nalaze na duhovni voda, nai aneli i odabrane ivotinje jer su ivotinje isti duhovi medu Bojim najsvetijim stvorovima. ivotinja, koju unato njezinu duhovnom obliku u snu podsvjesno vidimo, jest totem. Moe se dogoditi da postoji odreena ivotinja koja vas zanima i privlai, a da vam nije jasno zato. Ako je tako, kunem vam se da se radi o vaem totemu. Nalazi se uz vas u ovom trenutku, ne skida pogleda s vas, uva vas i voli udesnom, jednostavnom i bezuvjetnom ljubavlju od koje ivotinje ine umjetnost, kako ovdje, tako i na Onoj strani. elite li doznati to je va totem, nemojte razmiljati logino, pokuavajui zakljuiti tko bi vam odgovarao ili koga biste uzeli za kunog ljubimca. Moj totem je slon. Totem moje prijateljice Bernie je nosorog. Totem jednog od mojih bivih mueva je pantera. Nijedna od tih ivotinja nema potencijala da postane kuni ljubimac, ali mgram priznati,,, naeni J| sejcraj slona, |LjcJQ,.mL odvojiti od njega. 136 Deveto poglavlje Sigurna sam da bi se A. B. sloila sa mnom. "Imam trideset i jednu godinu i majka sam trojice djeaka", kae. "Cijeli ivot sanjam kitove. Uvijek se nalazim uz obalu nekog oceana s golemim kitovima koji plivaju i izranjaju nedaleko od mene. Blizu su, sasvim nadomak, ali ne osjeam nikakav strah od tih predivnih, udesnih stvorenja. Zato ih sanjam?" Mogla bih ispisati cijeli odlomak o tome kako kitovi simboliziraju slobodu, gracioznost, snagu i udesnu ljepotu. U snovima nekih ljudi upravo to i znae. No, A. B. cijeli ivot sanja kitove zato to je kit njezin totem. Dok spava, njezin duh voli tu spoznaju i koristi svaku priliku kako bi posjetio njezina dragog zatitnika. C. K., s druge strane, opisuje redovit i stvaran kontakt sa svojim totemom, ali ne razumije to se dogaa: "Vrlo esto kad sam u polu-budnom stanju, pokraj sebe osjetim maku. Katkad osjetim da hoda po meni, ali na kraju se sklupa uza me i zaspi. udno je to mogu vidjeti jasan obris make, a istodobno je nevidljiva." Ne biste mogli traiti bolji opis make u duhovnom obliku. Istodobno je i lijep podsjetnik na to da duhovi zaista imaju oblik i da su "nevidljivi", samo zato to ive u dimenziji s viom vibracijskom razinom od nae. I make koje se javljaju u snovima imaju itav niz "tradicionalnih" znaenja, ali ona ovise o sanjaevu subjektivnom iskustvu. Maka mnogima simbolizira tajanstvenost, gracioznost, nezavisnost, inteligenciju i drevnu mudrost. Drugima su

snovi o makama znak izdaje, straha, podlosti i arogantne hladnoe. Sva su znaenja tona, ali ne moraju biti primjenjiva na vas, a upravo je to najvanije kad analizirate svoje snove i uite iz njih. Tu je i J. S. koji je napisao: "Jedne sam noi sanjao da sam orao koji stoji na vrhu dvorca. Nekoliko sekundi poslije orao, za kojeg sam znao da sam ja, preletio je golemu ravnicu i nestao je u umi. to to znaci: Ako se u tolikoj mjeri poistovjetite sa ivotinjom da ne moete jasno rei tko ste vi, a tko je ona, to je nedvojben znak da ste se u snu susreli sa svojim totemom. J. S. ima sreu da je njegov totem orao. Meutim, prema "tradicionalnom" tumaenju, orlovi i veina ptica simboliziraju enju za slobodom, nezavisnou i bijegom od neega to nas sputava ili ograniava. Jasno, ako niste od gnihjcoji Arhetipovi 137 se boje ptica. No sigurno ste ve shvatili kako je najvanije ono to ti arhetipovi znae vama, tako da imam osjeaj kako vas gnjavim neprestanim ponavljanjem. Nisu sve ivotinje u snovima nai totemi. Rado bih vam ponudila metodu kojom to sa stopostotnom sigurnou moete utvrditi, ali, naalost, ne postoji. Moete uzeti u obzir i tu mogunost kako biste vidjeli prepoznaju li je dubine vaeg duha, koje uvaju tonu interpretaciju. Cak i kad nisu nai totemi, ivotinje su vrlo korisne u snovima jer utjelovljuju probleme koje naa svijest pokuava izbjei ili ih jo nije sasvim svjesna. "Cesto sanjam kako sam na put ponijela jednu ili vie svojih maaka. Bojim se da e mi pobjei iz auta ili da u ih nekako izgubiti. Jednu ak skrivam u torbi koju neka osoba treba paziti. Toliko se bojim da u ih izgubiti da se budim osjeajui da sam ih ipak izgubila, da se to dogodilo mojom krivnjom i da sam to ipak mogla sprijeiti." Barbara U ovom opetovanom snu make predstavljaju voljene osobe openito. Make bi trebale pomoi Barbari da se suoi sa svojim strahom od odvajanja i s teretom koji je nametnula samoj sebi, odnosno s uvjerenjem da iskljuivo o njoj ovisi hoe li je voljene osobe napustiti. Njezina je podsvijest preklinje da iz tih snova naui kako su vrijedni samo oni odnosi u kojima se obje strane podjednako trude te da e sigurno otjerati svoje voljene bude li ih previe guila. Iako se radi o izlizanom klieju, vrijedi ga upotrijebiti: ako nekog voli, pusti ga. Vrati li ti se svojevoljno, tvoj je zauvijek. Barbara, zapamtite, svi taoci, ma koliko ih mazili i voljeli, prije ili poslije zamrze svog tamniara. S. J. je poslala san otputanja koji se pametno posluio estim arhetipovima takora i mieva: "Bila sam u golemoj kui sa svim svojim dragim prijateljima. Uivali smo u druenju, ali ekali smo da stignu glazbenici kako bismo mogli plesati. Niotkud su se pojavili jezivo veliki i zli takori sa strano otrim zubima. Poeli su me loviti. Ne bojim ih se. tovie, nekako su mi slatki. Ali ipak bjeim jer me love. Iznenada padnem niz dug lijeb i zavrim na donjem katu. Sada sam okruena sitnim zgodunim mievima koji stoje kao da Jielto iekuju,. Tu. ie i orkestar. Moiim dolaskom zaooinie svirka............... 138 Deveto poglavlje

koja i mievima udahnjuje ivot. takori me i dalje love. Kako bih im pomogla, pronalazim nekoliko platformi koje vode gore i dolje, kao da nestaju u stropu." ' U snovima takori i mievi esto upuuju na neugodan osjeaj kao da nas je netko ili neto pregazilo. To vrijedi i za S. J.-in san, uz zanimljivost da su joj se stvorenja koja je gaze uspjela zavui pod kou. Mievi su "zgoduni", ak su i veliki i zli takori "nekako slatki", uope nisu zastraujui. S. J. ima sreu to je okruena divnom obitelji i prijateljima pa ne udi da su joj se zavukli pod kou. To to katkad osjea potrebu za intimom i trenucima u kojima bi se usredotoila samo na sebe, ne znai da ih osuuje ili da ih ne voli. Radi se samo o upozorenju da bi samoj sebi uinila veliku uslugu kad bi nauila postaviti razumne granice i tako stvorila prostor koji pripada samo njoj. Tada ne bi imala osjeaj da stampedo voljenih osoba moe banuti "niotkuda" te da su toliko ovisni o njoj da njezinim "dolaskom zapoinje svirka koja i njima udahnjuje ivot". E. M. i njezin mu u snovima otputanja posluili su se arhetipovima vukova i kojota kako bi izrazili strah svakog roditelja: "U mom snu mu i ja sjedili smo s naim petogodinjim sinom na stolcima na rasklapanje kraj breuljka. Iznenada se pojavio opor vukova. Nisu ozlijedili ni mua ni mene, ali zato su poeli rastezati naeg sina pa su ga odnijeli. Ne sjeam se jesam li uope ustala. Idue jutro mu i ja sjedili smo za dorukom kad mi je rekao da je sanjao neto udno. On i na petogodinji sin lovili su kojote. Mu se popeo u kronju drveta kako bi ih vrebao, a sina je ostavio na tlu. Iznenada se zauo topot. Vuk se pojavio niotkud. Poeo je juriti za sinom, a mu nije mogao nita uiniti jer je bio na drvetu." Vukovi i kojoti u snovima obino simboliziraju tajnost i osjeaj da nas proganja neto hladno, bezosjeajno i predatorsko. Oni su stalna prijetnja ne samo naem fizikom blagostanju nego i emocionalnom zdravlju. U sluaju E. M. i njezina mua, ovi snovi otputanja reakcija su na injenicu da e njihov sin, nakon to su godinama kontrolirali njegovo okruenje, uskoro krenuti u kolu, gdje e biti izloen najrazliitijim utjecajima, svialo se to njima ili ne. I zato su oboje sanjali da mu ne mogu pomoi. Nije sluajnost da su se oboje posluili vukovima i kojotima kao arhetipovima koji doaravaju njihov osjeaj "da sina bacaju meu vukove", odnosno. Arhetipovi 139 u nova iskustva. Nije rijetkost da ljudi koji su emocionalno bliski izmjenjuju telepatske slike, osobito u snu. U ovom sluaju, tko god da je poeo sa simbolom vuka u svom snu, poslao ga je onom drugom s tolikom jasnoom kao da su proveli no gledajui isti podsvjesni film. ivotinjskih arhetipova u snovima ima koliko i ivotinja. Ponavljam, dok itate navedena "tradicionalna" znaenja te znaenja najeih ivotinjskih simbola koji slijede, ne zaboravite dodati svoju, samim tim i vrlo vanu definiciju. Mnogi moji klijenti u svojim dnevnicima imaju popise arhetipova, ne samo ivotinjskih nego svih kategorija, i uz njih dva stupca sa znaenjima - "tradicionalnim" i "svojim". Sigurna sam da bi vam to arko preporuili, kao i ja.

abe mogu upuivati na osjeaj da nas gnjavi i mui previe ljudi, zahtjeva ili oekivanja. Takoer su est znak da smo na nekoga ljubomorni ili da smo predmet neije ljubomore. Lisice esto oznaavaju iskuenje da na podao i nizak nain postignemo neki cilj ili zabrinutost da netko iz nae blizine nije otvoren, nego podao i proraunat, tako da imamo potrebu "uvati lea". Ptice, osim to signaliziraju enju za slobodom i za ukidanjem ogranienja, kao to smo ve objasnili, takoer mogu biti znak da ete primiti dobre vijesti. Sove mogu upuivati na elju da se dosegne dublja duhovna mudrost. Budui da su tako spretni predatori, mogu upozoravati da vam netko eli zlo, vie emocionalno nego fiziki. Konji su predivan arhetip snage'i udnje za nekim s kim emo podijeliti teret. Oni su isto tako klasian simbol potrebe da se dosegne via razina zemaljske mudrosti ili osjeaja da je ona ve dosegnuta. Slonovi su takoer divan simbol fizike snage, upornosti i odanosti. Ne biste vjerovali, ali magarci nemaju nikakve veze s Demokratskom strankom. Njihovo klasino znaenje jest besmislena tvrdoglavost ili strah da ste nedavno od sebe napravili pravog magarca. Slijedi kategorija snova koje smo svi u neko doba imali i na koje smo se osvrnuli protrnuvi i pomislivi: "Neto sa mnom nije u redu!" .........._. 140 Deveto poslavlje Golotinja i druge neugodne situacije na javnim mjestima Dobra je vijest da su snovi u kojima se naemo goli na javnome mjestu ili se na neki drugi nain osramotimo zapravo uvijek snovi otputanja. Razveselimo se na trenutak to se ne radi o snovima elja ili, jo gore, o proroanskim snovima. Vrlo su esti i jo uvijek nisam upoznala nikoga, ukljuujui sebe, da u njima uiva. Slijedi samo nekoliko od mnotva snova na ovu temu koje su mi poslali klijenti i itatelji: "Stalno mi se javlja san u kojem ne mogu nai WC kako bih obavio nudu." V. O. "Sanjam da sam u hotelu i traim neku sobu. Ljudi me povremeno pogreno upuuju. Dizalo ne radi. Ili zapne na nekom katu, ili se pogreno zaustavi. U snu se uvijek pojavljuje i kupaonica. Katkad se tuiram u svlaionici, ali zaboravila sam ponijeti ampon ili sam ga nekome dala. U svlaionici je jo netko od koga se ne mogu skriti. I svaki put imam problema s WC-om. Ili su radovi u tijeku ili je samo rupa u podu, ili se odvojio od zida. Sino sam sanjala da sam na krovu hotela i pokuavam se provui kroz kupaonski prozor jer sam, ini se, zaboravila kljueve." M. W. "Cijeli ivot vraa mi se san da sam u kupaonici i da sjedim na WC-u. U dovratku stoji ovjek i gleda me. Mislim da su vrata otvorena ili da su skinuta. Vritim i plaem, ali on mi se samo smije i ne eli otii." B. B. "U stvarnom sam ivotu trudna sa svojim prvim djetetom. Javlja mi se san da ga

dojim, ali odjednom uvidim da mlijeko ne izlazi. U tom trenutku postajem svjesna da sjedim na klupi u parku i da me ljudi gledaju. Unato tome to ih poznajem, nervozna sam i neugodno mi je." Tanya "U snu koji mi se esto javlja budi me potres. Toliko se bojim da iskaem iz kreveta, istravam kroz ulazna vrata i jurim niz ulice. Stojim nasred ulice potpuno gola. Ljudi ponu izlaziti iz kua i stanova, smireni, normalni i odjeveni za posao. Gledaju me kao luakinju. Umirem od srama. Po izrazu na njihovim licima zakljuujem da sam samo ja osjetila potres pa mi je jo neugodnije," Denise ___........ Arhetipovi 141 Nakon ovakvih snova otputanja ujutro sigurno neemo iskoiti iz kreveta puni energije. Budui da su tako uobiajeni, ne treba ih shvaati kao znak da smo bolesni niti da se to prije trebamo javiti u najbliu duevnu bolnicu. Vjerojatno ste uli da ovakvi snovi upuuju na strah od izloenosti, to je velikim dijelom tono, ali moemo ii i dublje. Naime, oni mogu nagovijetati i osjeaj nespremnosti ili ranjivosti jer nemamo dovoljno unutarnjih obrambenih mehanizama da se zatitimo. Zatim, tu je i strah od ismijavanja, od toga da e nas uhvatiti nespremne ("sputenih gaa"), bez fasade koju smo stvorili za "javnu uporabu". Ovi snovi istiu takve strahove. "Strah od izloenosti" obuhvaa i injenicu da svatko od nas ima pokoju tajnu. Skrivamo neto o sebi iz uvjerenja da se to nikoga ne tie jer, kad bi naa tajna bila otkrivena, izgubili bismo dostojanstvo, potovanje i kredibilitet koje smo tako teko stekli. Sreom, ovo je jo jedan tip sna otputanja kod kojeg se vrlo jednostavno moe isprogramirati nov zavretak. Stoga, kad napokon osjetite otputanje straha, moete se probuditi s osjeajem kontrole koji vam ovi snovi inae oduzmu. U molitvama prije spavanja zatraite da se sljedei put kad usnete ovakav san, bez obzira na pojedinosti, u najneugodnijem trenutku osvrnete i vidite kako svi oni koji su vas u prolim verzijama sna gledali sada ine isto to i vi. Ako vas je netko gledao dok ste bili na WC-u, neka se sad pridrui skupini ljudi koji vama slijeva i zdesna takoer sjede na WC-u. Ako dojite na klupi u parku, postanite jedna od mnogih ena koje sjede na klupama u parku i doje. Ako ste goli nasred ulice, jednostavno se pobrinite da svi koji zure u vas takoer budu goli. Ugodno e vas iznenaditi osjeaj snage koji se u vama rada kad se, makar i u snu, odbijate osjeati izloeno i posramljeno. Ispadanje zuba i kose u snovima "Neprestano mi se vraa isti san. Uvijek poinje tako da koncem istim zube. Zubi mi se ponu klimati pa poispadaju svi u roku od nekoliko sekuindi.