• Embed Doc
  • Copy Link
  • Readcast
  • Collections
  • CommentGo Back
Download
 
1
James Redfield
Deseti Uvid
 
2
Bilješka autora
Kao i Celestinino proročanstvo, ovaj nastavak romana predstavlja avanturističku parabolu, pokušaj ilustracije tekućih duhovnih transformacija koje se događaju prednašim očima. Nada koju vežem za obje knjige jeste da prenesem ono što bih nazvaosuglasnom slikom, oživljenim portretom, novih percepcija, osjećanja i pojava kojedefiniraju život na ulasku u treći milenijum. Naša najveća greška, po mom mišljenju, jeste što ljudsku duhovnost na neki način smatramo već shvaćenom i uspostavljenom.Ako nas povijest ičemu uči, onda je riječ o tome da se ljudska kultura i spoznajaneprestano razvijaju. Samo su pojedinačna mišljenja fiksna i dogmatska. Istina jedinamičnija, a velika životna radost nalazi se u tome da pustimo stvari da teku svojimtokom, da otkrivamo svoju naročitu istinu KOJU možemo saopćiti, a onda promatramokako se ta istina istovremeno razvija i poprima jasniji oblik baš kad je potrebna da biuticala na nečiji život.Kročimo nekud zajedno, svaka generacija gradi na dostignućima prethodne, koja služenekom cilju koji pamtimo samo kroz maglu. Svi smo u procesu buđenja i spoznaje tkosmo zaista, i zbog čega smo ovdje došli, što je često težak zadatak. Ipak, čvrsto vjerujemda ako uvijek integriramo najbolje tradicije i ako imamo na umu taj proces, svaki izazovna našem putu, svaka razdražljivost može se prevladati osjećajem za sudbinu i čudo.Ne želim umanjiti ogromne probleme s kojima se čovječanstvo još suočava, želimsamo reći da je svatko od nas na vlastiti način uključen u rješenje. Ako ostanemo svjesnii ako prihvatimo ovu veliku misteriju koja znači život, vidjet ćemo da smo savršenoostavljeni, baš na pravo mesto... da stvaramo raznolikost svijeta.
 
3
Proljeće, 1997. Zamišljanje puta
Zašao sam na rub granitnog ispusta i pogledao na sjever. Ispod mene se prostiralavelika Apalačka dolina izuzetne ljepote, duga oko sedam milja i široka pet. Duž dolinevijugao je potok koji je prolazio naizmjenično kroz livade i guste, živopisne šume - starešume, s drvećem koje se dizalo na desetine metara u visinu.Pogledao sam na mapu u ruci. Sve u dolini podudaralo se s crtežom u potpunosti:strmi greben na kojem sam stajao, put koji vodi s njega, prikaz prirode i potoka, valovita podnožja u daljini. To mora da je mjesto koje je Charleen skicirala na jednoj bilješci pronađenoj u njenoj kancelariji. Zašto je to uradila? I zašto je nestala?Bilo je prošlo više od mjesec dana otkako je Charleen posljednji put kontaktirala sasuradnicima u istraživačkom zavodu u kojem je radila, a do momenta kad se njen kolegaiz ureda, Frank Simms, sjetio pozvati mene, već je bio vidno uzbuđen."Ona često odluta nekim svojim putanjama", govorio je."Ali nikada prije nije nestajala toliko dugo, i nikada kad bi imala već dogovorenesastanke sa starim klijentima. Nešto nije u redu.""Kako si me znao nazvati?" upitao sam.On je odgovorio, opisujući mi dio pisma nađenog u Charleeninom uredu , koje sam joj ja napisao prije više mjeseci, a koje opisuje moje doživljaje u Peruu. S njim se, rekao mi je, nalazila naškrabana bilješka koja je sadržavala moje ime i broj telefona."Zovem svakoga koga poznajem a tko s njom ima neke veze", dodao je. "Do sada,izgleda, nitko ništa ne zna. Sudeći po pismu, ti si Charleenin prijatelj. Nadao sam se da tise javila.""Žao mi je", rekoh. "S njom nisam razgovarao mjesecima."Još dok sam govorio te riječi nisam mogao vjerovati da je prošlo toliko vremena.Ubrzo po prijemu moga pisma, Charleen je telefonirala i ostavila dugu poruku na mojojsekretarici, naglašavajući svoje uzbuđenje zbog Uvidâ i komentirajući brzinu kojom suse, izgleda, širili. Sjetio sam se da sam Charleeninu poruku preslušavao nekoliko puta, alisam odlučio da je ne nazovem govoreći sam sebi da ću je nazvati kasnije, možda sutradanili poslije dva dana, kad se budem osjećao spremnim da govorim. Znao sam tada da bi merazgovor s njom stavio u položaj razjašnjavanja detalja Rukopisa, tako da sam rekao sebida mi je potrebno više vremena za razmišljanje, da probavim ono što se dogodilo.Naravno, istina je bila u tome da mi je proročanstvo još izmicalo.Jasno je bilo da sam zadržao sposobnost povezivanja s unutrašnjom duhovnomenergijom, što mi je bila velika utjeha obzirom da je s Majory sve propalo, a ja sam sveviše vremena provodio sam. I bio sam više nego ikada svjestan intuitivnih razmišljanja isnova i sjaja sobe ili predjela. Ipak, u isto vrijeme, taj sporadični karakter podudarnosti bio je postao problem.Ja bih se, na primjer, napunio energijom, zapažajući glavno životno pitanje, i obično bih jasno razlučio šta da radim ili kuda da krenem da bih našao odgovor - pa ipak, poslijedjelovanja. u skladu s tim, često se ništa važno nije događalo. Ne bih pronašao nikakvu poruku, nikakvu podudarnost. Posebno se tako događalo kad me intuicija navodila na toda potražim nekoga koga u određenoj mjeri već poznajem, nekog poznanika možda, ilinekoga s kim sam radio. Ponekad bi dotična osoba i ja našli neku novu točku interesa, ali
of 00

Leave a Comment

You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...
You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...