You are on page 1of 5

ANTICKA KNJIZEVNOST

Antika knjievnost zajedniki je naziv za knjievnost stare Grke i Rima. Njezin tijek pratimo od pojave Homerovih epova (8.st.pr.Kr.) do pada Zapadnoga Rimskoga Carstva (476.g.). Iako i grka i rimska knjievnost imaju svoje razvojne faze, one su postojale gotovo istodobno, na dva razliita jezika. U jednom su se razdoblju te knjievnosti stopile rimska je knjievnost preuzela knjievno naslijee stare Grke, ali je razvila i svoje osobitosti.

GRKA KNJIEVNOST - trajala trinaest stoljeda


1. Helensko razdoblje Pretklasino (arhajsko) razdoblje - 8.st.-450.pr.Kr - Jo uvijek dominira usmena knjievnost - Najvanije knjievne vrste su ep i lirska poezija Klasino razdoblje - 450.-323.g.pr.Kr. - U 5.st. Atena je kulturno i politiko sredite - U sreditu knjievnoga stvaralatva je ovjek, a djela se bave aktualnim i opdeljudskim problemima - Dominiraju dramske vrste (tragedija i komedija) 2. Helenistiko razdoblje - Termin helenizam odraava irenje grke kulture na ostale krajeve koji su pod vladu Makedonaca - Dolazi do stapanja grke i orijentalne kulture pa se knjievnost iri na mnogo vedemu podruju Aleksandrijsko razdoblje 323.-30.g.pr.Kr. ; Aleksandrija je najvede kulturno sredite; najpopularnije su kratke knjievne vrste: epilij (zamijenio ep), kratka pastirska pjesma, epigram Rimsko razdoblje 30.g.pr.Kr.-6.st.

Lirska poezija
- u 7. i 6.st.pr.Kr. dolazi do procvata lirske poezije - njezin je uspon uvjetovan promjenama u drutvenome ivotu, ali i razvitkom glazbe - Melika (sve lirske vrste koje su se izvodile uz glazbenu pratnju) - Monodijska lirika (pjesma za jedan glas) - kratke, saete pjesme u kojima se slikovito izraava neka tema - Korska lirika (vieglasna pjesma) - Osim melike, postoje i elegije (recitativni oblici bez glazbene pratnje spjevani u elegijskome distihu) i jambi (recitativni oblici; lirske pjesme pisane u jampskom metru, esto podrugljiva sadraja)

Alkej (7./6.st.pr.Kr.)

- Roen u Mitileni na otoku Lezbu, Kao pripadnik aristokracije sudjeluje u politikome ivotu svoga grada boredi se za klasu kojoj je pripadao - Njegov pjesniki opus ine himne s mitolokim sadrajima, domoljubne pjesme s temama iz politikoga ivota te gozbene i ljubavne lirske pjesme - Najede pie oblikom strofe koju danas po njemu zovemo alkejskom strofom (lirska strofa od dva jedanaesterca, jednoga deveterca i jednoga deseterca) Sapfa (6.st.pr.Kr.) - ivjela u Mitileni na otoku Lezbu - Pripadnica aristokratske klase - Bila je na elu kole za djevojke (udruenje u koje je pristup mukarcima bio zabranjen) - Njeguje kult boice Afrodite i kult ljubavi (Eros) - U temama njene poezije odraava se zaljubljenost, ali i nemir, ljubomora i oaj - Pjesme su pisane u formi himni, epitalamija (svadbenih pjesama) i ljubavnih pjesama - Safika strofa (strofa sastavljena od triju jedanaesteraca i jednoga peterca) Anakreont (6.st.pr.Kr.) - Roen u mjestu Tej u Maloj Aziji - Pjeva o ivotnim radostima, ljubavi i pidu (bezbrinija strana ivota) - Njegove teme vezane su uz vedre strane ovjekova ivota uivanje u radostima koje donosi vino, ljubav, veselo raspoloenje - Pie jonskim dijalektom; jasnim, jednostavnim stilom - Strofe sastavljene od kratkih stihova - Anakretontika (vrsta lirskih pjesama ije su teme ivotni uici, ali i njihova prolaznost) Korska lirika - dulja od monodijske; recitira je kor vrste: - tualjka u ast pokojnika (tren) - pjesme koje su slavile pobjednike na natjecanjima (epinikiji): Olimpijske, Nemejske, Pitijske i Istamske ode - pjesma djevianskoga kora u ast boanstva (partenij) - svadbena pjesma (epitalamij) - pjesma kojom se nevjesta prati u kudu bududega mua (himenej) - pjesma u ast nekoga boga (himna) - pjesma u ast Apolonu (pean) - pjesma u ast bogu Dionizu (ditiramb)

Pindar (518.-442.g.pr.Kr.) - rodom iz Kinoskefale kod Tebe

- jedan od prvih pjesnika koji je pisao po narudbi - pisao je sve vrste korske lirike, ali je najpoznatiji po svojim epinikijima (koje se nazivaju i odama zbog sveanog tona) - najvedi pjesnik korske lirike i utemeljitelj ode kao tradicionalnoga oblika - njegove ode su podijeljene na strofe i antistrofe

Epska poezija
- postojala i prije pojave Homera, ali o tome nema pisanih tragova - na njen razvoj utjee seoba Dorana prema jugu i kolonizacija otoka i obala Male Azije Homer (8.st.pr.Kr.) - najstariji grki epski pjesnik; rodom iz Smirne u Maloj Aziji - tvorac Ilijade i Odiseje (epova koji stoje na poetku europske knjievne tradicije) - sumnja se da je autor ciklikih epova (svi drevni epovi nastali izmeu 8. i 5.st.pr.Kr) - knjievna tehnika: odlikuju je formulainost, brojne epizode i digresije - njegovi epovi predstavljaju zavretak duge tradicije usmene epike - homersko pitanje (pitanje je li Homer uopde postojao, pitanje autorstva Ilijade i Odiseje) unitaristi smatraju da je Homer postojao te da je on tvorac obaju epova; pretpostavlja se da je postojala starija graa (epske pjesme) koju je Homer usustavio i stvorio od nje zaokruenu cjelinu pluralisti smatraju da je postojalo vie autora (kolektivno autorstvo), tj. da Homer nije genijalni autor obaju epova - tradicija Homeru pripisuje i kradi ep Boj aba i mieva te Homerske himne

Ilijada i Odiseja (usporedba) -naziv Ilij je grki naziv za Troju. Odisej je grki junak koji se nakon trojanskoga rata vrada kudi. -Tematika Grki pohod na Troju, tonije: zbivanja na kraju rata. Opisuje Odisejeve pustolovine nakon rata, povratak na rodnu Itaku te osvetu proscima. -Kompozicija Pripovijedanje zapoinje in medias res, a u epizodama i digresijama se opisuju dogaaji koji su zbivanju prethodili. Sloenija od kompozicije Ilijade: radnja se esto prekida brojnim epizodama i digresijama. -Temeljni motivi Rat, hrabrost junaka, srdba, prijateljstvo Lutanje i stalna enja za povratkom domu, vjernost, traganje za ocem, osveta Likovi Ahilej, Hektor Odisej, Penelopa, Telemah Duljina epa Preko 15 000 heksametra Preko 12 000 heksametra

Tragedija

- u njezinu je sreditu odnos pojedinca i drutva - iako uglavnom uzima mit kao predloak, zapravo se bavi suvremenim temama - Okovani Prometej dio danas izgubljene trilogije; pretpostavlja se da je tragedija izvedena 470.g.pr.Kr.; njezin je temeljni motiv sukob izmeu Prometeja i Zeusa Eshil (525.-456.g.pr.Kr.) - roen u Eleuzini u Atici - sudjelovao u obrambenim ratovima protiv Perzijanaca - na kazalinom natjecanju u Ateni 472.g.pr.Kr. pobijedio je tragedijom Perzijanci - pisao je satirske drame i tragedije - pripisuje mu se osamdesetak tragedija i tridesetak pobjeda na kazalinim natjecanjima - sauvano je 7 njegovih tragedija: Agamemnom, rtva na grobu, Eumenide, Perzijanci, Okovani Prometej, Sedmorica pod Tebom i Pribjegarke. - grau za tragedije uzima iz mitologije - struktura tragedije je jednostavna: radnja je usmjerena na jedan dogaaj koji je doovljno dramatian i koji u gledatelju izaziva strah i suosjedanje - likovi su iznimni to su idealni junaci koji se svojim osobinama izdiu iznad obinih smrtnika; njima upravljaju nebeske sile; oni pate, a patnje je logina i razumljiva za njihove grijehe - tragedije imaju politiko obiljeje jer se bave pitanjima drave koja tek nastaje i koja se uspostavlja nakon poetnoga kaosa - tvorac je klasine grke tragedije - uveo je drugog glumca u tragediju (povedana je uloga dijaloga i omogudena pojava dramskog sukoba) Sofoklo (Kolon kraj Atene, 496.-406.g.pr.Kr.) - bio je vrlo ugledan ovjek koji je radio u dravnoj slubi, napisao je preko stotinu satirskih drama i tragedija, dvadesetak puta je pobijedio na natjecanjima - sauvano je 7 njegovih tragedija: Ajant, Trabinjanke, Antigona, Kralj Edip, Elektra, Filoktet, Edip na Kolonu. - sastavlja trilogije u kojima je svaka tragedija zasebna cjelina - grau uzima iz mitologije - u sreditu zbivanja je ljudski karakter, tj. pojedinac i njegova sudbina - likovima ne upravlja boanska sila (sami biraju svoj put) - najede su suprotstavljeni izdvojeni pojedinac i vladajudi sloj, pri emu individualac postaje traginim likom - osnovni pokreta radnje je ljudska volja, a nju vode najvii moralni principi - uveo je tredeg glumca (omogudio je sloeniji razvitak radnje) - broj lanova kora povedao je s 12 na 15 pa se kor mogao podijeliti u dva dijela (korifej (voa kora) i dvije skupine po sedam lanova) - iako idealiziran, tragiki lik ima ljudske mane (slabost, neodlunost, patnju...) Euripid (Salamina, 485./4. Pela, 406.g.pr.Kr.)

- ivio u vrijeme velikih promjena, imao vrlo iroko obrazovanje, u svojim tragedijama odraava kritiki duh svoga vremena. - najpoznatija djela su Alkestida, Andromaha, Hekuba, Helena, Elektra, Heraklo, Hipolit, Ifigenija u Aulidi, Ifigenija na Tauridi, Medeja - grau uzima iz mitova, u svojim djelima iznosi drutvenu problematiku: bavi se pitanjima morala i religije, problemom braka i obitelji, poloajem ene, ratnim strahotama... U sreditu interesa je ovjek i njegova sudbina, a bogati nisu u prvom planu, prikazuje mitoloke likove koje razdire ljudski unutranji sukob izmeu nagona i strasti na jednoj strani te onog to se od njih oekuje, tj. tradicionalnog morala na drugoj. - prvi je prikazao traginu ljubav u kojoj uzrok nije moralna iskvarenost nego ljudska slabost - po prvi put se u drami pojavljuju psiholoki ocrtani enski likovi, likovi velikih tragikih junakinja - kratkim prologom najavljuje budude zbivanje - smanjuje dionice kora, a vie prostora daje dijalogu - postupak deus ex machina (bog sa stroja): rasplet radnje nije rezultat prethodnih zbivanja ved intervencije bogova

You might also like