Stranica
3Broj 51 -28. ožujka 2009.
UrednikovoUrednikovoslovoslovo
Razgovarajući s mnogima o dolazećim, svim mogućim,kako ovim skorašnjim, tako i onim nešto daljim, daka-ko, hrvatskim izborima, nađoh se u prilici odgovaratina gotovo prosvjedna pitanje jedne ozbiljne gospođeiz našeg glavnog grada. Ljute s razlogom. Zakinuteobilno u najobičnijem, svakodnevnom, poslu s jednom,nazovimo je tako, hrvatskom bankom. Iznosi mi poje-dinačne nezakonitosti kojima su je, kako kaže, uništilibankarski činovnici. Stavlja mi na uvid hrpu raznih is-prava punih svakovrsnih žigova. Ne može shvatiti tak-vo ponašanje, takav odnošaj prema malim ljudima,kao što je i ona sama.. Tužit će ih. Mora to učiniti.Svakako će ih prijaviti. Kazneno. Zapravo ona to već ičini, ali bez uspjeha. Bez ikakva rezultata. Ipak … idalje je uporna.Onda mi se naglo približi. Gotovo šapćući mi na uho,upita me: „Za koga ćete glasovati na predsjedničkimizborima?“Nisam odmah odgovorio.Iznenadila me. Misliosam, zanimaju je samonjene financijske poteško-će, a ona odjednom uda-rila u državnu politiku. Visoku! Gledam ju saža-ljivo, ne mogu vjerovati.Još nešto me zaprepasti.Nakon iskustva, lošeg is-kustva, kakvim je očigled-no obilovala, i dalje se nada, misli kako je pogrješka u…Prekinuh, nakon podulje stanke, šutnju i sveudilj gle-dajući njene nadasve uzbuđene oči, odgovorih protupi-tanjem: „Znate li vi, draga gospođo, tko su to kočija-ši?“U čudu me gledala: „Pa, naravno. Znam.“Odmah dodah: „Jeste li ikada pomislili da bi kola mog-la biti u kvaru, a da se samo zbog kola u kvaru kočijašipričinjaju tako lošim?“Pozdravili smo se. Okrenula se brzo i otišla bez riječi.Iz dna duše nezadovoljna. Očito, u mojim riječima vid- jela je napad na Republiku Hrvatsku. Njenu državu.Uostalom, kao što se to i mnogim drugima čini.Zar protiv svoje države?Sastavljaju se izborne liste za lokalne izbore. Traže sena sve strane izborni kandidati. Slažu se kriteriji zaodabir budućeg predsjednika. Provjerava se raspolože-nje pučanstva o onima koji su već zakoračili u izbornuutrku.Optimizam na sve strane. Pobjeda na domak ruke. Kaoi uvijek.Pitam ih: „Tko će za Vas glasovati?“Ne čuju pitanje. Neumoljivo su dosljedni: „Imamoizvrstan program. Kad budemo izabrani, mi ćemo ...“Slažem se s njima. Ni u koga nisam pronašao neštološe u programima koje predstavljaju. Nu, svima njimanešto manjka. Vidljivo „iz aviona“. Daleko su od real-nosti. Ljudi, građani, pučanstvo - glasači imaju svojeosobne probleme, želje, nastojanja. Nerijetko zanimaih samo onaj (ili ona) koji im može pomoći. Onaj kojiim može nešto dati.Što im mogu ponuditi oni koji su i sami gologuzi?Teško išta postići mjeri li se to s mogućnostima onihkoji drmaju Državnim proračunom, onih koji vladajufinancijskim tržištem, onih koji raspolažu radnim mjes-tima.Onih s crvenim košuljama. Ne samo do jučer.Svakim danom nove i nove hude jame, krvavi tragovicrvene ideologije. One iste koja nam se i danas kazujesvijetlom stazom prema lijepoj budućnosti.Otkrića bude svejedno nadu. Možda ljudi dođu k sebi?Pokajat će se.Taman posla!Bijah prije nekoliko dana u obilasku hrvatskih grobištau Sloveniji. Sa mnom hrvatski branitelji s prvih crtabojišnice. Oni koji su dali sve od sebe, same sebe i svesvoje, za samostalnu i nezavisnu Republiku, državu,Hrvatsku. Bio je to cijeli Božji dan s jednim sendvičemi s bocom od doma ponesene mineralne vode.Kako u takvim uvjetima i okolnostima ravnopravno ućiu izbornu utakmicu s debelim lisnicama dr. sc. Ive Sa-nadera, Milana Bandića, Ivice Todorića, Nadana Vido-ševića?Nikako!Okanimo se iluzija. Potražimo druga rješenja, druge idrugačije putove. Ako, i dalje, želimo stići na cilj.Razmislimo. Možda je, ozbiljno, došlo vrijeme u koje-mu je prirodno reći: „Uostalom, mislim, crvenu Kartagu treba razoriti!“Ili ćemo još čekati? Tiho iskrušeno. U četiri obitelj-ska zida. Ropski.
CETERUM CENSEO CARTHAGINEM ESSE DELENDAMCETERUM CENSEO CARTHAGINEM ESSE DELENDAM
Leave a Comment