Professional Documents
Culture Documents
PUT NEBA
Sadrzaj
Arhimandrit Joanikije Balan
ZIVOT I PODVIZI ARHIMANDRITA KLEOPA ILIJE
RODITELjSKI DOM
ZIVOT I PODVIZI
Igumanov zamenik
Duhovnicki saveti za monahe
DELA I POUCITELjNA SLOVA
DUHOVNE PORUKE BLAZENIH STARACA ZAPISANE NA MAGNETOFONU
STARAC KLEOPA
PUT NEBA
PUT PODVIZNISTVA
KAKO DjAVO OBMANjUJE COVEKA
O SNOVIMA
OPSIRNIJE O SNOVIMA
O SNOVIMA I VIDjENjIMA
TRI STEPENA GNEVA
O GORDOSTI I O SMIRENjU
O KROTOSTI, SMIRENjU I DUGOTRPLjENjU
O KROTOSTI
O SMIRENjU
O DUGOTRPLjENjU
CETIRI COVEKOVA ISKUSENjA U VREME SMRTI
STEPENICE DUHOVNOG USPONA ILI "VAZNESENjE NA NEBO"
LITURGIJSKI PUT COVEKA
O SVETOJ LITURGIJI I O SVETOM PRICESCU
CETRNAEST PRAVILA ZA ODLAZENjE U CRKVU
KAKO DA DUHOVNO PRAZNUJEMO
PUT KA COVEKU
O VREDNOSTI COVECIJE DUSE
Andjeli
Arhandjeli
Nacela
Vlasti
Sile
Gospodstva
Prestoli
Heruvimi
Serafimi
STO HOCETE DA VAMA CINE LjUDI, CINITE TAKO I VI NjIMA
PROPOVED U NEDELjU XI PO DUHOVIMA
O duznosti da oprastamo onima koji nam zgrese
BOZIJI PRIZIV I COVEKOVO POSLUSANjE
SAVETI, POUKE, BESEDE
SUMNjA U VERI
PROPOVED U NEDELjU VII PO DUHOVIMA
O cudesima Bozijim i o cudesima Svetitelja
DUHOVNICKI SAVETI
DUHOVNICKI SAVETI
DODATAK
Ispunjeno prorocanstvo starca Kleope o Srbima
Starac Kleopa
PUT NEBA
Zivot i podvizi ~ Pouke i razgovori
Starac Kleopa
PUT NEBA
Zivot i podvizi
ARHIMANDRITA KLEOPE ILIJE[1]
PREDGOVOR
DANILO,
Mitropolit moldavski i bukovinski
O prazniku Vaznesenja Gospodnjeg Jasi, 11. aprila 1999.
UVOD
RODITELjSKI DOM
Blazene uspomene arhimandrit Kleopa Ilije, nas duhovni otac, rodjen je u opstini
Sulica, zupanija Botosanji, 10. aprila godine 1912.
Njegovi roditelji Aleksandru i Ana Ilije bili su ziv primer hriscanskog zivljenja,
ljubeci Boga, Crkvu i decu. Nikada ne izostajahu sa Svetih bogosluzenja, davahu
milostinju, moljahu se mnogo zajedno sa decom i provodjahu cist u Hristu zivot. Njihova
kuca bese kao crkva, kao sto pricase i otac Kleopa: "Imali smo jednu sobu svu u
ikonama. Neku vrstu paraklisa. Tamo smo se molili. Cak i u ponoc smo ustajali i citali
molitve". Medju njima se nije culo za psovke, pijanstvo, razvrat, parnicenje zbog imetka i
pobacaje, nego je svakodnevni zivot proticao spokojno kao slatka izvorska voda, jer se
tako nasledjivalo od pradedova i takva bese hriscanska tradicija u okolini.
Nisu se slucajno u ovom predelu po Bozijem poretku rodili mnogi veliki ljudi, medju
kojima je ne malo monaha, svestenika, odabranih i prepodobnih jerarha, kao sto je bio i
Sv. Jovan Novi iz Njamca (1913-1960), pa cak i jeroshimonah Pajsije Olaru, duhovnik oca
Kleope. Necemo pogresiti ako medju njih ubrojimo i pomena dostojnoga duhovnog oca
svih nas, arhimandrita oca Kleopu.
Njega je Bog izabrao od rodjenja da bi duhovno poucavao i tesio kako monahe,
svestenike i jerarhe, tako i mnostvo vernika. Njegovo prepodobije bese zajednicki
duhovnik i poucitelj svih koji su mu trazili molitve i zeleli da slede za Hristom, i bio je
Boziji blagoslov za celu nasu zemlju.
Roditeljski dom u kojem je rodjen arhimandrit Kleopa Ilije bese kao ziva crkva, ali
on nije zamenjivala seoski hram, gde je sluzio tadasnji cuveni svestenik George Kirijak.
Jer su, kao sto kazivase sam Prepodobni, zitelji sela Sulice slusali svoga svestenika kao
samoga Hrista i nista nisu cinili bez njegovoga saveta i blagoslova. Zbog toga je
svakodnevni zivot tekao prirodno, crkva bese puna vernika, a mnogobrojna deca
sacinjavala su ukras sela.
Takva behu rumunska sela u prvim decenijama XX veka! Zato je i porodicu
njegovih roditelja Bog blagoslovio sa desetoro dece, od kojih su dvoje umrli kao mali, a
osmoro dece (cetiri muskarca i cetiri devojke) je prezivelo.
Roditelji
Otac
Prema predanju, preci njegovoga oca behu poznati odgajivaci ovaca, poreklom iz
opstine Salistea Sibiuluj, koji su zbog verskih progona iz XVIII veka bili prinudjeni da
napuste Erdelj i da se presele u Moldaviju, nastanivsi se u zupaniji Botosanji. Od starine
se cuva spomen da su preko Karpatskih planina u Moldaviju presla tri rodjena brata sa
prezimenom Ilije. Jedan od njih se nastanio u zupaniji Botosanji, postavsi prapredak oca
Kleope.
Drugi, takodje veliki odgajivac ovaca, nastanio se u opstini Pipirig - Njamc i imao je
kao poslednjeg potomka Grigorea Ilije, koji se nedavno preselio ka Gospodu.
Treci brat je postao pustinjak na Svetoj Gori, gde se i upokojio.
Aleksandru Ilije, otac oca Kleope, rodjen je 1871. godine 12. septembra u opstini
Sulica - Botosanji. On bese visok covek, cutljiv i dobar domacin. Godine 1902. stupio je u
brak sa Anom Bercea iz susednoga sela Draksanj, a vencao ih je u seoskoj crkvi dostojni
svestenik George Kirijak, koji ce kasnije krstiti i njihovo desetoro dece.
Aleksandar se pre svega poljoprivredom, odgajanjem goveda i trgovinom marvom i
ubrajan je medju prve seoske domacine. Imali su 150 ovaca, vise od 20 krupnih goveda i
30 hektara zemlje.
O svom ocu Aleksandru otac Kleopa je kazivao sledece:
"Bog neka prosti moga oca. Bio je visok covek, celav, s velikom belom bradom i
vrlo pobozan. Svakoga praznika je odlazio s decom u crkvu i pomagao je sirotinju. Njega
niko nije video pripitog ili da psuje ili da pusi ili da cini drugo sto slicno.
Izjutra, na polasku u skolu, majka nam kazivase da stogod pojedemo ili stavimo u
torbu. Ali otac govorase: "Ne! Ostavi ih, babo, nece umreti!" A kada bismo se vratili iz
skole, uzimali smo Svetu naforu i zatim jeli. Moja braca, osobito brat Mihaj, nisu jela
nista dok ne bi zavrsili citanje Psaltira.
Dok se ne bismo molili jedan sat, nije nam davao nista da jedemo. Cak i kada nije
bio post, kazivase: "Ne jede se sada. Kada dodjes iz skole, u podne. Nisi svinja da jedes
od jutra".
Nije bio pismen, ali je imao strah Boziji. Da se desi da (neko od dece, prim.izd)
uvece zaspi a da se nije pomolio? Ili da sedne za sto dok ne bi ocitao "Oce nas"? Ili da
nedeljom ne ode u crkvu? Ili da se cuje da je psovao ili pusio ili stogod ukrao? Jer to od
njega nikad nisi mogao da vidis. Imao je kais o klinu, nazivase ga "Svetim Nikolom". Ako
bi te u cemu uhvatio, Boze sacuvaj! On kazivase: "Pogledajte "Svetoga Nikolu"! Prihvati
se molitve! Rodio sam te sa dva oka, pismen si, citaj Psaltir i molitve iz knjige!"
Jednom, dolazeci iz skole, nasao sam putem am. Uzeo sam ga radostan i odneo
kuci. Kada me je otac video, upitao me je odakle sam ga ukrao. A ja sam mu rekao:
"Nasao sam ga i pomislio da nam moze biti od koristi". Ali moj otac mi je odlucno rekao:
"Idi i odnesi ga natrag, jer ga nisi ti stavio tamo!" On je bio svetilnik u domu. On je bio
gospodar nad nama".
Aleksandru Ilije je predao svoju dusu u ruke Hristove 23. februara 1943, u 72.
godini zivota.
Majka
Ana Ilije, majka oca Kleope, rodila se 10. oktobra 1876. od roditelja
poljoprivrednika i dobrih hriscana. Godine 1902. stupa u brak sa Aleksandrom, s kojim
radja desetoro dece. Petoro od te dece - cetiri decaka i jedna devojka - stupili su u
monaski zivot.
Ana bese jednostavna zena, mala rastom, neuka, ali sa izuzetnim pamcenjem. Ona
je cesto plakala, jer je imala dar suza. Njen najveci bol bio je sto su joj skoro sva deca
umrla mlada. Jedini koji je poziveo do duboke starosti bio je otac Kleopa. Tri sina i jedna
kci su se upokojili u manastiru a ostali - u rodnom selu. Ipak, Bog ju je ukrepio Svojom
blagodacu, da bi mogla nositi svoj krst, koji joj bese odredjen odozgo.
Posto je ostala udova 1943. godine, otac Kleopa ju je doveo u manastir, i zatim je
zamonasena u Staroj Agapiji 1947. godine sa imenom Agapija. Posle vise od 20 godina, u
jesen 1968. godine, 15. septembra, shimonahinja Agapija Ilije seli se u vecnost u uzrastu
od 92 godine.
Marija
Bese najstarija cerka porodice Ilije. Ona je rodjena 1903. godine. Buduci najstarija
medju decom, ona je negovala svoju mladju bracu, dajuci im dobro vaspitanje. Udala se
u rodnom selu i rodila cerku. Mlada je ostala udova. Posle malo vremena umrla joj je i
cerka.
Vasile
Rodjen je 1905. godine, buduci drugo dete u porodici. Zajedno sa druga dva mladja
brata, Georgeom i Konstantinom (potonjim ocem Kleopom), napasao je ovce svojih
roditelja u okolini obliznjega skita Kozancea.
Ovde je imao za ucitelja cuvenoga jeroshimonaha Pajsija Olarua, koji bese
pustinjak u sumama Kozancee.
Godine 1929. Vasile stupa u bratstvo skita Sihastrija -Njamc, pod rukovodjenje
velikog igumana Joanikija Moroja. Nakon dve godine podvizavanja i poslusanja kod ovaca
upokojio se leta 1931. godine.
Profira
Rodjena je 1910. godine i nije nikada bila u braku. Ona je nosila teret porodice,
radeci u polju i starajuci se o ostaloj mladjoj braci.
Jednom dok je kopala u polju, osetivsi da joj nije dobro, zamolila je svoga brata
Konstantina (Kleopu) da cita Psaltir. Dok je on citao, Profira je predala svoj duh u ruke
Gospodnje.
Ekaterina
Bese treca sestra oca Kleope. Rodjena je 1914. godine. Nakon sto je zavrsila
osnovnu skolu u rodnom selu, stupila je u manastir Stara Agapija, postavsi iskusenica, i
podvizavala se ovde vise godina. Zatim se povukla u manastir Agafton iz zupanije
Botosanji i mlada se preselila u vecnost u ovom manastiru.
Mihaj
Bese cetvrti brat oca Kleope. Rodjen je 1917. godine. Zajedno sa svojom bracom je
napasao ovce na poljanama skita Kozancea vise godina. Godine 1934. bio je primljen za
poslusnika u manastiru Durauu, gde se podvizavao nekoliko godina. Zatim se povukao u
skit Kozancea i predao je svoj duh u ruke Gospodnje 1940. godine.
Hareta
Rodjena je 1920. godine. Pohadja osnovnu skolu u selu i pomaze svoje roditelje u
poljskom radu. Kao i ostala njena braca, seli se Gospodu u ranoj mladosti, da bi se
neprestano radovala sa andjeoskim cetama.
II
Zivot i podvizi
Prva dva meseca po rodjenju mladenac Konstantin, potonji Otac Kleopa, bese
stalno bolestan. Jedno vreme nije jeo skoro nista i plakao je danonocno. Svi behu
zabrinuti za njegov zivot.
Ne znajuci vise sta da cini, njegova majka Ana primila je savet od seoskih starica
da ode sa bolesnim mladencem k cuvenom duhovniku Kononu Gavrileskuu iz Skita
Kozancea, koji bese veliki zaklinatelj i isceljivase mnoge bolesnike svetom molitvom.
Stigavsi do kelije duhovnika Konona, gde cekase mnogo sveta, iskazala je svoj bol,
placuci sa mnogo suza:
- Sta da radim, oce, jer ovo dete od nekog vremena vise ne jede i jednako place?
Bojim se da ne umre.
- Znas sta da radis? Da ga darujes Bogomajci!
- Kako da ga darujem Bogomajci?
- Evo kako - rekao je on. Uzmi detence u narucje i postavi ga dole pred ikonom
Bogomajke u crkvi i reci ovako: "Bogomajko, darujem tebi ovo dete koje je bolesno! Cini
s njim sta znas, da bi ozdravilo!"
Tada se majka deteta sa suzama poklonila ikoni Bogomajke, ucinivsi tri metanije, i
pavsi na kolena, rekla je placuci: "Bogomajko, darujem tebi ovo moje dete, jer je bolesno
i stalno place. Cini s njim sta znas!" I triput ga je provukla ispod Svete ikone.
Zatim je svestenik pricestio detence, procitao mu molitve za zdravlje, i od toga
casa je ozdravio. To je bilo istinsko cudo Bogomajke, jer od toga trena Konstantin nije
vise bio smrtno bolestan do kraja zivota.
Tako miluje Bogomajka majke koje radjaju decu u strahu Bozijem.
Detinjstvo
Jos kao malo dete, otac Kleopa imadjase mnogo poboznosti prema Bogomajci. Sa
jedanaest godina naucio je naizust Blagovestenski akatist, kako sam govorase: "Bejah na
komisanju kukuruza na njivi i imao sam molitvenik skriven ispod komisine. Dok bi otac
dosao s kolima kukuruza, naucio bih po jedan ikos, pa po jos jedan kondak. I eto tako
sam naucio Akatist Bogorodici."
Sva njegova braca ljubljahu uzdrzanje od malena. Njegova majka kazivase da im je
ponekad stavljala mesa u torbu, kada ne bese post. Ali ga oni ne bi pojeli, nego bi ga
davali drugima a pojeli bi malo hleba i sta bi jos imali.
Opet nam kazivase Otac Kleopa: "Kada bejah mali i dolazah iz skole, prolazah kroz
neko selo i, videci da se decaci bacaju kamenjem na neku kucu sa crvenom tablom,
poceo sam da se bacam i ja. Ucitelj je cuo, sve nas je pokupio i udario nam po samar.
Sada mu blagodarim sto mi je ucinio dobro i pominjem ga na molitvi!"
O Konstantinu kazivase njegova majka da je jos kao dete mrzeo svetovno i bezao
od toga. Kada je malo odrastao i cuvao ovce, ako bi se desilo da bude kakva svadba u
selu i da svira muzika, ne bi prosao tuda, nego bi zaobisao selo izdaleka i tako bi stigao
kuci!
Kada behu sva braca kod kuce, njihova majka se starase da ih ozeni, kako ne bi
otisli u manastir. Zbog toga im dovodjase mlade devojke na mobu, na komisanje
kukuruza i na druge poslove, sa mislju da ce se mozda ozeniti koji od njih. Ali videvsi da
ne mare za devojke, ona bi veoma mnogo plakala sa puno gorcine. Medjutim braca, a
osobito Konstantin, koristili su priliku da im pricaju iz Zitija Svetih i iz drugih crkvenih
knjiga. Tako su neke od njih vrlo brzo stupile u monaski zivot, a posle toga su i oni sami
otisli u manastir.
Pricase jos otac Kleopa da su 1925-1926. godine mladici iz sela odlucili da unajme
dva sviraca i da igraju u kuci porodice Ilije, kako bese starinski obicaj. Aleksandru i Ana,
njihovi roditelji, behu radosni da vide svoje sinove kako igraju, da bi ih hvalilo celo selo.
Jedno vece mladici su se sakupili i otpoceli da sviraju i da igraju. U tom trenu brat
George je video da ikona Bogomajke sa zida place i pojmili su da se cini greh. Tada su se
trojica brace - Vasile, George i Konstantin, izasavsi iz kuce, sakrila. Njihova majka videvsi
da ih nema, trazila ih je svuda. Zatim, nasavsi ih, rekla im je: "Zbog cega nas sramotite
pred selom? Dodjite i vi u kolo!". Ali George, sakrivsi se u stranu, isekao je nozem cokule
na nogama. Zatim je rekao svojoj majci: "Kako da dodjem u kolo, mati, kad su mi se
poderale cokule?".
To vece roditelji su shvatili da su njihovi sinovi izabrali drugi put u ovom zivotu i
pustili su ih da sluze samo Hristu.
Jos u kuci njegova starija braca George i Vasile pripremahu se za manastirski zivot.
Ustajahu u ponoc, citahu jutrenje, citahu Psaltir i drzahu post. Budili su i Konstantina,
kome medjutim bese krivo sto mu kvare san. Starija sestra Marija bese stupila u
Bogomolnicki pokret i pozvala je i Konstantina, kazujuci mu: "Hajde i ti u Bogomolnike
jer imas dar besednistva, i nije tako tesko kao u manastiru". Tome se bio privoleo.
Sledece noci, kad su ga ponovo braca probudila na molitvu, on je rekao da vise nece
ustajati i nece vise ici u manastir. Zatim je ponovo legao bezbrizno.
Njihova je majka radila do kasno u noc. Dosavsi ona s bunara sa dva vedra vode,
videla je, u sobi gde spava Konstantin, velikog psa, koji stojase na decakovim grudima i
lizase mu obraz. Tada je povikala k Vasileu: "Avaj, Vasile, dodji brzo, jer Kostiku jede neki
pas!". Tada se Konstantin probudio i stigao je da vidi jos samo rep nekoga velikog crnog
psa koji nestade. Vasile mu je rekao: "To je djavo, koji se raduje sto neces u manastir!".
Od toga trena brat Konstantin se nije vise dvoumio da li da ide u manastir i ustajase nocu
na molitvu, da mu ne bi vise dolazio pas.
Godine 1927. George se povukao kao ucenik kod pustinjaka Pajsija iz Kozancee.
Tamo bese poslusnik starcu, radio je u basti, pojao za pevnicom i stalno ponavljao
Isusovu molitvu, jeduci jednom dnevno. Ponekad je boravio i u skitu Sihastrija.
Jednom, medjutim, posto ga je kusao djavo i posto je isao po savetu svoga uma,
usao je u keliju i ostavio je na stolu ovo pismo: "Oprosti mi, oce Pajsije, jer sam otisao u
sumu na pet dana, da se pokajem!"
Uvece, procitavsi starac pismo, pomisli: "Ovo je od djavola iskusenje i nece biti na
korist bratu Georgeu, jer je otisao bez blagoslova!" Oko ponoci zakucao je neko na
vratima njegove kelije: - Blagoslovi, Oce Pajsije, i oprosti meni gresnom!
- Ko si ti ? - zapitao je starac.
- Brat George, gresnik!
- Kako je to moguce? Brat George je otisao u sumu na pet dana da se pokaje!
- Oprosti mi, oce Pajsije, jer sam zgresio!
- Bog neka ti oprosti, brate George. Udji u keliju i reci mi sta ti se dogodilo.
- Odavno htedoh, oce Pajsije, da se molim sam nekoliko dana u sumi. Dakle, uzeo
sam Casoslov, Psaltir, nekoliko sveca i sibice i sakrio sam se u sumi, u nekoj jami. Tamo
sam poceo tvoriti metanije i moliti se sa suzama. Oko ponoci cujem pored sebe neki jeziv
glas: "Sta radis ovde?" Osvrnem se malo i vidim nekog ogromnog Arapina, sa veoma
zastrasujucim likom. Bese to neprijatelj! Zatim mi veli: "Zbog cega si otisao bez
blagoslova?" - Tada, obuzet velikim strahom, uzeo sam Casoslov i pobegoh! Dakle, molim
te, oce Pajsije, oprosti meni gresnom i primi me natrag!
Od toga casa brat George nije vise nista radio bez blagoslova.
Kako je bio primljen brat George u skit Sihastrija
Krajem 1927. godine, George je usao u bratstvo Skita Sihastrija. Videvsi njegovu
revnost, iguman ga je proverio na sledeci nacin: stavio ga je da tri dana bude na kapiji
skita. Tamo je trebalo da nosi dzak zemlje na ledjima, kazujuci deset puta 50. Psalam,
posle cega da se odmori i ponovo da uzme od pocetka. Po isteku ta tri dana dosao je
iguman i rekao mu: - Slusaj, brate George, kako jos stojimo s monastvom? Monaski zivot
je tezak. Treba s ljubavlju do smrti da postis, da se molis, da cinis sve sto ti se zapoveda,
da nosis na ledjima trud monastva. Hoces li imati trpljenja da zivis u ovom podvigu do
smrti?
Brat George je odgovorio: - Oprostite meni gresnom, pomocu Bozijom ispunicu po
svojoj slaboj moci sve sto ce mi biti odredjeno.
Tada mu je iguman odredio poslusanje kod goveda skita.
U zimu 1929. godine, posle praznika Svetog Nikolaja, Vasile i Konstantin su odlucili
da odu u Skit Sihastrija - Njamc, da bi celoga zivota sluzili Hristu. Nakon sto su se dugo
molili Bogu uz post i metanije, uzeli su blagoslov od seoskog svestenika i rekli roditeljima
svoju namisao.
Na ovom rastanku najteze bese njihovoj majci Ani, koja stalno plakase. Ali njihov
otac joj kazivase: "Ej babo, pusti ih neka idu! Zasto mi nismo imali njihov um, kada
besmo kao oni? Eto, sutra odlazimo Gospodu, i sta nam je koristio ovaj zivot?"
Naposletku braca su pripremila svoj prtljag. Ali sa sobom su poneli samo dve torbe
u kojima su imali nekoliko haljina, Sveto Pismo, Zitija Svetih, Casoslov, Psaltir i dve
velike ikone, koje veoma ljubljahu: ikonu Svetoga Georgija i ikonu Bogomajke koja je
proplakala u kuci[2].
Zatim kleknuvsi, pomolili su se Bogu i Bogomajci da im blagoslovi putovanje i da ih
udostoji duhovnog podvizavanja. Do kraja sela pratili su ih njihovi roditelji Aleksandar i
Ana, koji prolivahu suze prirodnom ljubavlju za svojom decom i ne mogahu se rastaviti
od njih. Ali sinovi ih hrabrahu i govorahu im o Hristu i o vecnom zivotu.
Ali videci da se njihovi roditelji ne mogu rastaviti od njih, stariji brat Vasile poceo je
pojati kondak Akatista Spasitelju: "Tebi Vojvodo, koji se boris za nas, i Gospode,
Pobeditelju pakla, ja tvoje stvorenje i sluga, izbavljen od vecne smrti, uznosim pohvale.
No posto imas milosrdje neiskazano, oslobodi svih opasnosti mene koji vapijem: Isuse,
Sine Bozji, pomiluj me!". Zatim su se poklonili, poljubili ruke roditeljima i otisli ka skitu
Kozancei. U tom trenutku njihovi su roditelji pali nicice i zaridali.
U Kozancei su proveli jedan dan kod svog dobrog ucitelja shimonaha Pajsija, koji im
stalno pricase o pustinjacima iz Planina Njamc, a sutradan su otisli ka Suceavi, uzevsi sa
sobom i brata Georgea, koji bese u poseti skitu Kozancei.
Posavsi pesice ka skitu Sihastrija, braca su prvi put predahnula u manastiru Svetog
Jovana Novog iz Sucave. Ovde su se poklonili mostima svetitelja, odslusali su Svetu
Liturgiju, procitali Akatist Bogorodici i odmorili se preko noci.
Nastavivsi svoj put ka Skitu Sihastriji, predahnuli su drugi put u manastiru Njamcu,
gde su se poklonili cudotvornoj ikoni Bogomajke, zastitnice manastira iz Moldavije. Usavsi
zatim u Dolinu Sekua, poklonili su se zaduzbini Nestora Urekea i pred vece stigli su u Skit
Sihastrija. Uznevsi slavu Bogu, behu blazeni sto im je Bogomajka putevodila korake ka
ovim blagoslovenim planinama, gde su se tokom vekova podvizavale stotine pustinjaka.
U manastiru ih je docekao monah Ilarion, ekonom skita: - Sta zelite, braco? -
upitao ih je on.
- Hocemo da ostanemo u manastiru, oce, i da postanemo monasi.
- Hocete da posvetite zivot Hristu?
- Tako, s Bozijom pomocu, prepodobni oce.
- Sacekajte ovde, dok porazgovaram sa ocem staresinom. Cuvsi starac nastojatelj
za dolazak brace, rekao je ekonomu: "Odvedi ih u gostoprimnicu, daj im stogod da jedu
i, pocev od sutra ujutru neka budu tri dana i tri noci kod manastirske kapije, neka udara
svaki prutom u panjeve kod kapije i neka neprestano govore molitvu "Gospode Isuse", a
vi im ne dajte hrane do trecega dana. Ako budu imali trpljenja, primicemo ih u manastir."
Ekonom se vratio braci i odveo ih je u gostoprimnicu, gde su se odmorili. U ponoc
su isli na jutrenje, a sutradan su bili odvedeni kod manastirske kapije i molili su se ceo
dan, udarajuci stapovima po jelovom panju. Kada udarahu u panj, govorahu i molitvu
"Gospode Isuse". Monasi i braca prolazahu pored njih, ali ih niko nista ne pitase. Uvece
se vratio ekonom i upitao ih je: - Ej, braco, je li drvo reklo stogod?
- Ne! - odgovorili su oni.
- Nije li gladno drvo?
- Ne! - rekli su oni.
- Eto, tako treba da trpi monah u manastiru! Otidite u gostoprimnicu i, nakon sto
izvrsite svoje pravilo i kanon, odmorite se malo. Zatim dodjite na jutrenje.
Sledeca dva dana cinili su isto. Trecega dana uvece dosao je staresina Joanikije
Moroj na manastirsku kapiju, blagoslovio je dvojicu brace, zatim ih je odveo u crkvu i
rekao im da se poklone cudotvornoj ikoni Bogomajke.
Zatim su se ispovedili, pocevsi od detinjstva, i primili su bogojavljensku Svetu vodu
i malo hrane, a sledecega dana su se pricestili Precistim Tajnama Hristovim.
Najposle je staresina poslao bracu Vasilea i Konstantina k ovcama, a brat George je
i nadalje napasao goveda. Ali tri meseca nisu smeli da se vide i da razgovaraju jedan sa
drugim.
Tako su bila primljena u manastir ova braca blagoslovena od Boga i od Bogomajke.
Skit Sihastrija, koji je osnovao neki Sveti isposnik Atanasije zajedno sa svojim
ucenicima 1655, bio je zavisan od manastira Njamca do 1947. godine, kada je postao
samostalan manastir. Skit je obnovio 1734. godine episkop huski Gedeon, a ponovo ga
obnovio 1824. godine, posle heterijske bune, mitropolit Venijamin Kostaki, da bi, nakon
sekularizacije iz 1861-1863. godine, ostao skoro pust.
Godine 1884, posto je u neposrednoj blizini skita izgradjena pilana, malobrojni
isposnici povukli su se u druga, mirnija mesta. Samo jedan jedini monah, monah
Jonatan, ostao je kao cuvar crkve ovoga skita, tokom dvadeset i pet godina. Tada se u
Sihastriji sluzila Sveta Liturgija samo jednom godisnje, 8. septembra, o hramovnoj slavi
Skita.
U ovom razdoblju potonji jeroshimonah Joanikije Moroj, iduci na poklonistva Grobu
Gospodnjem i zatim na Svetu Goru, odrekao se porodice i zamonasio se u jednoj od
rumunskih kelija na Atosu. Godine 1900. vratio se u zemlju i stupio u bratstvo Manastira
Njamca, imajuci poslusanje crkvenjaka.
Godine 1909. mitropolit Moldavije Pimen Djordjesku je odlucio da zatvori pilane iz
Sihastrije i da se ponovo osnuje Skit. Radi toga cilja shimonah Joanikije je bio
rukopolozen za jeroshimonaha i poslat u ovaj skit za igumana.
Tako se preporodio skit Sihastrija, imajuci na svome celu svetogorskog igumana,
veoma revnosnog za Darove. Tokom vise od 20 godina on je svakodnevno sluzio Svetu
liturgiju, buduci jedini svestenosluzitelj. Takodje se starao o dobrom odrastanju svojih
ucenika i o svemu sto je neophodno skitu.
Posto je njegov podvig postajao poznat, u Sihastriju dolazahu mnogi vernici. Mnogi
mladi medju njima trazahu duhovni zivot; u takve su se ubrajala trojica brace, Vasile,
George i Konstantin, koji su stupili u bratstvo ovoga skita, posto su zeleli posebno
monasko podvizavanje i od detinjstva trazili takvog iskusnog igumana i duhovnika.
Pocev od godine 1909. pa do kraja svoga zivota - godine 1944, koliko je bio
iguman skita Sihastrija, protosindjel Joanikije Moroj je uspeo da nacini od ovoga pustog
skita mesto istinskog duhovnog isposnistva, po uzoru na svetogorska. Sveta Liturgija se
sluzila svakodnevno, jutrenje se obavljalo u ponoc i ostale sluzbe u svoje vreme. Ali
starac nije davao blagoslov za pocetak sluzbe, dok ne bi sva braca dosla u crkvu.
Ispovest se vrsila nedeljno, svakoga petka, a Sveto pricesce se davalo obicno na 30-40
dana, po revnosti svakoga. Jelo se jednom dnevno ponedeljkom, sredom i petkom u 3
sata popodne, bez zejtina, a u ostalim danima jelo se dvaput sa zejtinom i sirom, po
poretku.
U kelijama svaki je bio duzan da izvrsi svoje pravilo odredjeno za monahe: 300
metanija i 600 poklona, kao i svakodnevno citanje iz Psaltira. Koji ne dolazahu na
jutrenje i ne tvorahu svoje pravilo ne primahu hranu toga dana. Takodje, niko nije smeo
da primi rodjake u keliji, da poseduje novac i da govori o svetovnom.
Svi monasi iz bratstva skita citahu Psaltir i ponavljahu molitvu "Gospode Isuse" u
tihovanju i smirenju. Bese ih cak petorica brace i monaha koji znadjahu ceo Psaltir
naizust i ponavljahu ga svakodnevno. Svako se podvizavase po svojoj moci. Neki bi
odlazili sa hranom k pustinjacima iz suma, a drugi se povlacili u zemunice po okolnim
sumama. Sve se, medjutim, cinilo s igumanovim blagoslovom.
Ali i iguman skita, Protosindjel Joanikije, drzase veoma strogo licno podvizavanje.
Otac Kleopa kazivase o svome staresini: "Posto sluzase Svetu liturgiju svakodnevno, ne
jedjase nista od ponedeljka do subote, hraneci se samo Svetim Pricescem i prosforom
koja pripada svestenosluzitelju. U ovih pet dana iguman dolazase za trpezom sa
bratstvom i citase pouke Svetoga Teodora Studita. Ali subotom i nedeljom, kao i na
ostale velike praznike, jedjase zajedno sa celim bratstvom."/.../
U svom slobodnom vremenu staresina je isao s bracom na poslusanje, radio je u
basti, posecivao bolesne i davao savete vernicima koji dolazahu u skit. Najbolji savet, koji
je cesto davao svojim ucenicima, bio je ovaj: "More deco, ako zelite da se spasete, imajte
strah Boziji, cuvajte svoj um cist i ne zaboravljajte Gospode Isuse!"
Protosindjel Joanikije Moroj posedovao je i dar cudotvorstva i ponekad izgonjase zle
duhove iz ljudi.
Jednom je bio pozvan u Trgu Njamc da osveti kucu neke porodice vernika. S njim je
otisao i brat Konstantin Ilije. Nakon sto je zavrsio cin osvecenja vernici su ga posluzili
soljom kafe s mlekom. Ali starac ne jedjase nikada izvan manastira. Posto su vernici
navaljivali da okusi, starac je rekao: "Evo, blagosiljacu ovu solju, i ako ne budete videli
nikakav znak, tada cu okusiti".
Posto je blagoslovio solju s mlekom, odmah su svi videli zmiju kako se uvija u solji i
uplasili su se, govoreci: "Mi smo sipali mleko u solju; otkuda je ova zmija? Molim Vas da
nam oprostite". Tada je starac rekao: "Ovo je demon stomakougadjanja!" I posto je
ponovo blagoslovio solju, zmija je nestala. Najposle je domacin bacio mleko.
Drugi put je neki brat iz skita hteo da ode u Trgu Njamc da kupi nesto za sebe. Ali
nije uzeo blagoslov od staresine. Dok je isao putem, sedam ga je djavola u vidu monaha,
jezivoga izgleda, presrelo, i bijahu ga ognjenim palicama, uzasno ga muceci i jureci ga po
sumi. Zatim, stigavsi u skit, pracen djavolima, vikase da ga svi cuju: "Ne ostavljajte me!
Sedmorica trce za mnom! Ne ostavljajte me! Sedmorica za mnom!"
Uhvativsi ga, sabraca su ga svezala i rekla staresini. A on mu je ocitao molitvu
razdresenja od prokletstva i za izgonjenje necistih duhova. Zatim je rekao bratiji da ga
odvezu. Medjutim, bratija su mu rekla: " Ali ako opet pobegne?" A staresina im je
odgovorio: "Ne bojte se. Ako ga je Bog razdresio, ne drzite ga vise vi vezanog!" I tako,
molitvama starca brat je sasvim ozdravio.
Eto samo nekoliko od cudesnih dela prepodobnoga jeroshimonaha i staresine
Joanikija Moroja, koji je poucavao skit Sihastriju tokom 35 godina i duhovno obrazovao
mnogobrojne monahe, na celu kojih bese i potonji arhimandrit Kleopa Ilije.
Dok su braca Vasile i Konstantin cuvali ovce po sumama Sihle, sreli su vise monaha
pustinjaka u blizini pecine Svete Teodore i Korojeve jaruge, na tri kilometra od Sihle.
Jednom su nasli nekakvu pustinjacku zemunicu ispod jelovih zila, duboko u
planinama. Pokucali su na vrata, ali niko nije odgovorio. Usavsi unutra, videli su sto i na
njemu hartiju, gde bese napisano: "Ovde stanuje zemaljski stvor D. X.". Jedan od brace
je rekao: "Koliko skrivenih slugu ima Hristos u ovim sumama!"
Posle nekoliko dana saznali su tajnu zemunice, jer je otac koji se podvizavao u toj
kolibi, jerodjakon Hristofor, jedno vece stigao u baciju Sihastrije. Dosao je s torbom na
ledjima, u kojoj je nosio lobanju jednoga svetitelja, a kojeg je nasao u sumi na cudesan
nacin i od kojeg se sirio miomiris. Zatim je jerodjakon Hristofor otisao zajedno s bratijom
sa bacije k igumanu Sihastrije protosindjelu Joanikiju i rekao mu kako je nasao te mosti
koje je nosio sa sobom, kazujuci:
"Dok sam se vracao iz Skita Sihle, gde sam sa igumanom skita sluzio Svetu
liturgiju na dan Svetoga proroka Ilije Tesvicanina, do svoje zemunice ispod Korojeve
jaruge, zaspao sam na putanji pod jelom. Odjednom me je neka nevidljiva ruka probudila
iz sna. Ne videvsi nikog, ponovo sam zaspao. Nakon malo vremena opet me je neko
probudio, i video sam u vazduhu jednoga prepodobnog, koji mi je rekao: "Oce Hristofore,
idi sto koraka udesno i naci ces pored neke male pecine moje mosti. Molim te, Sveti oce,
da uzmes samo moju lobanju i da je nosis celoga zivota uz sebe, kao blagoslov, a ostale
kosti zakopaj u zemlju".
Tada sam se osenio Svetim Krstom i otisao da nadjem te Svete mosti. Cim sam ih
nasao, poceo sam da se molim, zatim sam ih celivao, ispunio sam zapovest i posao sam s
lobanjom u zemunicu. Osecao sam se vrlo blazenim i punim duhovne radosti. Ali sam
razmisljao cija bese ova lobanja. Nakon sto sam se mnogo molio, predstao je pred mene
Prepodobni i rekao mi: "Oce Hristofore, blagodarim ti sto si mi pokopao kosti i tvorio
poslusanje uzevsi moju lobanju. A ako zelis da saznas moje ime, zovem se jeroshimonah
Pavle". Bese to duhovnik Svete Teodore Sihlanske".
Ovaj prepodobni jerodjakon boravio je tri dana u skitu Sihastrija, sluzeci
svakodnevno Svetu liturgiju zajedno sa igumanom Joanikijem, i svi su celivali Svete
mosti Prepodobnoga Pavla.
Zatim je otac Hristofor otisao natrag u sumu, noseci i pustinjakovu lobanju. Uzalud
su oci iz Sihastrije pokusavali da pronadju makar njegovu zemunicu, jer ga niko vise nije
video. U mesnom predanju se kazuje da izmedju skita Sihle i obliznje Korojeve jaruge
postoji Bogom skriveno mesto koje niko ne moze da otkrije. Tamo su se tokom vekova
podvizavali mnogi sveti isposnici. Mozda je tamo usnuo i otac Hristofor sa lobanjom
Prepodobnoga Pavla u svojim rukama.
Moc Psaltira
Kazivase nam otac Kleopa kako su njih trojica brace putovala u Cernovce u leto
1930. godine. Posto je George tamo sluzio vojsku, odlucili su da zajedno odu da bi podigli
njegovu vojnicku knjizicu.
Uzevsi blagoslov od oca Joanikija, igumana Skita, posli su pesice iz Njamca ka
severu Moldavije. Putem su odredili da idu na razdaljini od deset-petnaest koraka jedan
od drugoga, kako bi neprestano ponavljali molitvu srca i naizust govorili Psaltir Davidov.
Prvi put su predahnuli u Manastiru Svetoga Jovana Novog Suceavskog. Zatim,
uputivsi se k Cernovcima, stigli su u neko selo iz zupanije Dorohoj i ne nalazahu mesto
da prenoce. Ali neka pobozna zena, videvsi da su stranci, upitala ih je: - Sta zelite,
braco?
- Trazimo kucu da prenocimo, i ne nalazimo!
- Imamo mi jednu kucu na kraju sela u kojoj ne stanuje niko. Ali ne znam da li cete
moci spavati u njoj, jer njome haraju djavoli zbog nekih vracara!
- Ako nas budete primili, mi cemo spavati u njoj!
- Dobro, braco, hajde da vas odvedem tamo.
Stigavsi u tu kucu, braca su nesto pojela i, buduci umorna, legla. Nakon malo
odmora zli dusi su ih probudili iz sna, praveci veliku buku. Tada su braca izvadila Psaltir,
zapalila svece i sva trojica se molila nekoliko sati. U pocetku se cula buka, vika i urlici.
Zatim, posto su se braca molila postojano, djavoli su pobegli posramljeni silom psalama.
Pred zoru su ponovo malo zadremali, ali demoni se vise nisu usudili da se priblize.
Ujutru, kada je dosla vlasnica kuce, upitala ih je kako su spavali i, saznavsi sta se zbilo,
zatrazila je savet kako bi mogla da izbavi svoju kucu od zlih duhova. Braca su joj rekla da
uvece, u ponoc i ujutru citaju Psaltir, da im svestenik osveti vodicu u kuci, da poste, da
se ispovede, i tako ce se demoni razbeci.
Stigavsi u Cernovce, braca su iz kasarne uzela neophodna dokumenta i ponovo se
vratila kroz isto selo, gde su prethodne noci konacili. Vlasnica kuce ih je primila s radoscu
i posvedocila im da, od kada su se oni molili, kucom joj vise nisu harali djavoli. Tada je
zena pojmila kako veliku moc ima Psaltir protiv necistih duhova i vracara.
Tokom pune tri godine iskusenik Vasile, stariji brat oca Kleope, imao je poslusanje
na baciji. On bese tako krotak i pun ljubavi, da ga ljubljahu svi, cak i ovce, i psi, i ptice
nebeske.
Njegov podvig bese ovaj: svakoga dana jedjase samo jedanput, posle podne u tri
sata. Znao je naizust Psaltir, sedam Hvala i vise akatista, i kazivase ih svakodnevno, iduci
gologlav za ovcama. Nocu tvorase pet stotina metanija i citase Zitija Svetih, stalno
razmisljajuci o sudovima Gospodnjim.
Drugi podvig ove hristoljubive duse bese staranje o pustinjacima iz sume. Tada se
oko Sihastrije i skita Sihle podvizavahu preko 40 pustinjaka - monaha i monahinja. Brat
Vasile bese prijatelj pustinjaka. Kada bi sretao pokojeg po planinama i sumama, cak ako
ga i ne poznavase, ucinio bi metaniju pred njim i rekao mu: "Blagoslovi me, oce, i moli se
Bogu za mene gresnog! Da li vam je potrebno da vam damo stogod za jelo sa bacije?"
Ako bi pustinjak dopustio, brat Vasile bi mu sutradan donosio sira, krompira,
povrca, soli i brasna. I brojne isposnike je upoznao i posecivao ih kod njihovih zemunica.
Jednom je upitao nekog isposnika: - Oce, sta da radim da bih se spasao?
- Brate Vasile, rekao je starac, moli se stalno, tvori poslusanje s ljubavlju i imaj
smirenje. Budes li cuvao ovo troje, sigurno ces se spasti!
U jesen 1930. godine iskusenik Vasile napasase ovce zajedno sa svojim bratom
Konstantinom na padinama planina Sihle. Vasile idjase ispred ovaca i moljase se, a
Konstantin idjase za njima. U tom casu prosao je tuda jedan sveti i cudesni pustinjak,
episkop Jovan, pracen jednim djakonom. On bese izbegao iz Kijeva godine 1918. zbog
ateistickog progona. Nakon sto ih je blagoslovio obojicu, episkop Jovan, buduci prozorljiv,
rekao je mladjem bratu posredstvom djakona, koji znadjase rumunski jezik:
- Brate Konstantine, reci bratu Vasileu da se pripremi i da ide napred, jer ima da
predje dugacak put!
Djakon je preveo ove reci bratu Konstantinu. Zatim je blazeni episkop otisao prema
Sihli k svome duhovniku jeroshimonahu Vasijanu, koji bese pustinjak blizu pecine Svete
Teodore. Medjutim Konstantin nije razumeo sta su znacile episkopove reci. Ali srevsi se
sa svojim bratom, koji je isao ispred ovaca, rekao mu je reci onoga Svetog pustinjaka.
Brat Vasile je razumeo prorocanstvo episkopa Jovana, naime: da treba da se
pripremi za cas smrti, koji se priblizavase.
U prolece 1931. godine ovaj smireni poslusnik i stariji brat oca Kleope se razboleo i
bio je doveden u skit. Jednom, izasavsi sa Svete liturgije i moleci se pred crkvom, imao
je zastrasujuce vidjenje. Od straha je poceo plakati i vikati iz sveg glasa: -Presveta
Bogorodice, pomiluj me, jer me biju djavoli! Ne ostavljaj me!
A ocima sto se behu sakupili oko njega rekao je: - Poklonite se, oci! Poklonite se,
jer evo Vladicica nasa je dosla! Bogomajka je prisutna sa Spasiteljem u narucju! Evo je
nad nama!
- Oce Vasile, zbog cega si vikao tako jako? - upitali su ga monasi.
- Oci, dok se moljah pred crkvom, odjednom je iskrsla ceta vrlo jezivih djavola sa
ognjenim stapovima u rukama, koji su poceli uzasno da me biju i da vicu: "Uzalud se jos
molis, jer se nisi spasao! Nas si, jer si gresan!" Tada sam s nadom zavapio k Bogomajci.
U tom trenu je sisao s neba beli oblak pun svetlosti do iznad crkve. A u oblaku sam video
Bogomajku s Mladencem u narucju, kako mi kazuje: "Ne boj se, jer od sada imas jos tri
dana i doci ces k nama!" Zatim nas je Spasitelj sve blagoslovio, i oblak se podigao na
nebo... Oci, veliku moc i smelost ima Bogomajka pred Spasiteljem nasim Isusom
Hristom, i On veoma slusa njene molitve!
Najzad mu je rekao iguman Joanikije: - Brate Vasile, da te ne obmane neprijatelj!
Pripazi na sebe i cuvaj svoj um, jer su mnoge zamke njegove!
Zatim je rekao ostaloj braci: - Ako nakon tri dana brat Vasile ode od nas, vaistinu
Bogomajka mu se javila! Ako li ne, tada su ga djavoli obmanuli!
Nakon tri dana, tacno u isti sat, iskusenik Vasile Ilije je usnuo u miru, s molitvom
na usnama.
Ko zna koliko se Svetih pustinjaka molilo u tom trenu za pokoj njegove duse!
Monah Gerasim Ilije bese stariji brat oca Kleope. On je napasao goveda skita cetiri
godine, buduci vrlo podviznicka i usamljenicka dusa. Nakon primanja monaske shime
otac Gerasim je umnozio svoj podvig. Svakodnevno ponavljase Psaltir i sedam Hvala,
koje znadjase naizust, a nocu tvorase stotine metanija sa Isusovom molitvom. Bese vrlo
revnosna dusa, tajinstvena (misticna, prim.izd), i imadjase veliku poboznost prema
Bogomajci. Govorase malo i imadjase dar suza.
Otac Gerasim nosase stalno sa sobom ikonu Bogomajke. Uvijase je u cist ubrus,
stavljase je u torbu pored Zitija Svetih i odlazase s govedima na pasu. U sumi je kacio
ikonu na stablo topole, citao Akatist Blagovestenski i tvorio metanije.
Jednom dok se moljase poceo je jako plakati pred ikonom Bogomajke. Neki sumar,
prolazeci tuda, upitao ga je: - Sta ti se dogodilo, oce, te tako places?
- Udario sam nogu.
- Neka, brate, proci ce ti!
- Neka da Bog da prodje!
Ovaj mladi vojnik Hristov imadjase i drugi tajinstveni podvig. Uvek umovase o
smrti i o casu Strasnoga suda. Kada bi cuo da je koji otac tesko bolestan, odlazio bi kraj
njega, tesio bi ga, molio se za njega, citao mu iz Svetih knjiga, zatim bi poceo da proliva
suze.
- Zbog cega places, oce Gerasime? - pitao bi ga bolesnik.
- Placem sto mi se priblizava cas smrti, a ja se jos nisam pripremio!
Monah Gerasim odlazase ponekad nocu na groblje i tamo se moljase i plakase sam
kod grobova otaca. A u keliji bese napravio sebi umesto kreveta - kovceg, u kojem se
odmarase po nekoliko sati.
O njemu nam jos pricase otac Kleopa:
"Ljubljeni moj brat Gerasim znadjase Psaltir zajedno sa Mojsijevim pesmama i sa
Pomenikom i sa Molbenim kanonom Bogorodici od korica do korica. On je tri godine isao
za kravama. Znadjase ceo Psaltir, ceo, od Blazen je covek... do kraja. Veliku je borbu,
siromah, vodio. Slusao sam ga kako se svadja s djavolima. Oni mu uzimahu brojanice,
vucijahu ga za kosu i govorahu mu: "Sta imas s nama? Sazizes nas psalmima!" A on
plakase. Nocu kada ga obuzimase san, samarao bi se govoreci: "Ne spavaj, konju! Gle
kovcega!" Kovceg bese naslonjen na pec. Nije spavao. Do jutrenja tvorase 500 metanija i
kazivase do deset katizmi.
Ja sam spavao. Nisam voleo da tvorim toliko molitava. I samo bi zacuo: "Ustani!
Hajde na jutrenje!" On ne spavase do jutrenja. Nakon jutrenja legase u kovceg iz kelije
na neku slamu, stavljajuci pod glavu drvo. Jednoga dana rekao mu je neki otac: "Koliko
ce ovakvih kovcega istruleti dok ti ne umres, Sveti oce!" On je odgovorio: "Ja verujem u
blagoga Boga - odgovorio je on - da ce mi ovaj biti vecna kuca!"
Spavase tri sata, najvise cetiri, nakon jutrenja. Ja sam otisao k staresini, govoreci
mu: "Oce staresino, ja ne mogu vise stanovati s Gerasimom! Celu noc se samara, place!"
Ponekad bi se zaplakao i plakao po dva sata, da se sav tresao, i to nakon mnogih
podviga. "More dete - rekao je starac - ostavi ga, more! Taj ima svoje podvige. Ti ne znas
sta je s njim. On ima velike podvige sa Psaltirom. Vodi borbe".
Zbog toga nije ziveo dugo, ni on, ni brat Vasile, ni Kostandije Urikaru. I taj
znadjase Psaltir naizust. Znas li zbog cega? Cuj sta kaze Parimej: Oteti behu, da ne bi zlo
promenilo um njihov..!"
Tako je ziveo otac Gerasim. Jednom se razboleo a iguman mu je rekao: - Da ti
dovedemo lekara, da bi ozdravio?
A on mu je sa suzama odgovorio: - Oprostite mi, oci; ja sam se molio Bogu sa
suzama da mi da nevolju i bolest, samo da bih se spasao. Dakle, ako mi je on ucinio
milost, zar da Mu se ja usprotivim? Ostavite me u ruci i na volji Bozijoj, jer mi je bolest
na spasenje!
Buduci bolestan, otac Gerasim nije vise mogao dolaziti u crkvu. Ali sa Svete
liturgije nije izostajao. Donosahu ga bratija na cebetu i polagahu dole u priprati.
- Oce Gerasime - kazivahu mu ostali - zasto ne ostanes u keliji dok ti ne bude
bolje?
- Oci, oprostite meni gresnom. Dosao sam da odslusam jos jednu Svetu liturgiju!
Mozda je ova poslednja u mom zivotu! Jer nijedna sluzba nije potrebnija za nase
spasenje od bozanske Liturgije!
Jednoga dana umro je neki stari monah. Tada je otac Gerasim sa suzama rekao
svima: "Znajte, oci, da je posle oca Vasilea na mene red da odem iz ovoga zivota".
Zaista, dana 14. septembra 1933, na Vozdvizenje Svetoga Krsta, mnogopodviznik
Gerasim je predao svoju dusu u Hristove ruke, lezeci u kovcegu koji je sam sebi
napravio. Pod uzglavljem mu je nadjeno ovo pismo upuceno njegovom mladjem bratu:
"Ljubljeni moj brate Konstantine, znaj, brate, da ce tebe Bog duze drzati u ovom
zivotu. Molim te, dakle, ne zaboravi mene gresnog u svetim molitvama. Jer i ja sam se sa
mnogim suzama molio Bogu za tebe i za svu bratiju, da vas privede Bog na put
spasenja!"
Jos kao crkvenjak, 1932. godine, otac Kleopa je bio ocevidac nekoliko cudesa koja
su se zbila tokom Svete liturgije u crkvi skita Sihastrije. Evo sta nam je on pripovedao:
"U to vreme bio sam svedok cudesnog dogadjaja tokom Svete liturgije.
Jednom kada sluzase staresina Joanikije Moroj, nakon osvecenja Darova, kanula je
iz Svetoga putira kap Svete Krvi na Sveti antimins. Ta kap je pocela da sjaji, zatim da
zraci. Tada je staresina Joanikije viknuo k meni: - Brate Konstantine, ded dodji ovamo!
Kada sam prisao, rekao mi je nastojatelj: - Sta vidis ovde na Svetom antiminsu?
- Vidim kap Svete Krvi. Tako jako sjaji, da je skoro ne mogu gledati.
Tada mi je staresina rekao: - Vidis li Kome mi sluzimo? Zbog toga budi s.velikim
strahom i poboznoscu u Svetom oltaru!
Zatim se iguman Joanikije pricestio tom kapi Svete Krvi.
Kasnije, dok sam takodje imao poslusanje crkvenjaka, u manastiru bese neki
svestenik koji sluzase i imadjase cir[4]. Zbog toga nije mogao da podnese dim iz
kadionice.
Ovaj mi je svestenik vise puta rekao da budem pazljiviji i da stavljam manje
tamjana, ali ja sam iz nepaznje stalno gresio. Videvsi to, svestenik me vise nije
upozoravao, ali se zalostio u sebi. Zbog toga, jedne noci, nakon sto sam dosao s jutrenja
i legao, imao sam strasno vidjenje, i video sam svestenika okruzenog svetlosnim
zracima.
Tada sam shvatio da ima svet zivot, brzo sam pohitao k njemu i trazio mu oprostaj.
Zatim sam otisao k nastojatelju, iste noci, i ispovedio se, kazujuci svoju gresku".
Ovaj dobri monah, preko svojih prapredaka poreklom iz Salistea Sibiuluj, rodjen je
u opstini Pipirig - Njamc od siromasnih roditelja. U mladosti je bio cobanin kod seoskih
ovaca.
Zatim, zeleci da sledi Hristu, godine 1918. stupio je u monaski podvig u skitu
Sihastriji, primivsi monaski postrig godine 1925. Ovde je imao isto blagosloveno
poslusanje, napasajuci ovce skita tokom 25 godina. Ovaj prepodobni otac bese veliki
podviznik. On je mnogo doprineo duhovnom stasavanju brata Konstantina Ilije - potonjeg
oca Kleope - koji mu je bio ucenik na baciji izmedju 1930. i 1942. godine.
Evo nekoliko podviga ovoga Bogom blagoslovenoga starca:
Njegov ucenik, brat Konstantin, kazivase da otac Galaktion nikada nije jeo, dok ne
bi zavrsio uobicajeno monasko pravilo. Kada ga braca pozivahu za trpezu, starac
odgovarase: "Oprostite mi, braco, ja nisam ispunio za danas svoju duznost prema Bogu.
Dakle, kako da jedem, kad nisam ispunio svoju duznost?"
Zatim bi se otac povlacio u sumu, savrsavao svoje molitve i metanije, i zatim sedao
za trpezu.
Jos je kazivao njegov ucenik da sredom i petkom starac nije jeo do veceri, do posle
pojave zvezda. Tada se otac osenjivao Krsnim znakom, iskao oprostaj od svih, uzimao
naforu i zatim spokojno jeo.
Jednom ga je ucenik upitao: - Sveti oce Galaktione, dan je dug, a ti si slab i star.
Ne bi li bilo dobro da razdresis sebi trpezu ranije?
- Brate Konstantine, cuj sta mi je rekao otac Atanasije iz manastira Njamca.
Jednom je neki Svetitelj video kako nosahu mrtvaca k raci, a ispred i za kovcegom isla su
dva krasna andjela. Tada ih je Svetitelj upitao: "Ko ste vi?" A andjeli su odgovorili: "Ja se
nazivam "Sreda" a ja "Petak"! Dosli smo ovamo sa zapovescu Gospodnjom da
pomognemo ovoj dusi, koja je celoga zivota postila sredom i petkom u cast Hristovih
stradanja". Od kada mi je otac Atanasije ispricao ovu povest, nisam vise jeo nista u ove
dane, kako bi i meni Sveta Sreda i Sveti Petak pomogli u casu smrti.
Kada bi ovaj smireni otac video koga gde prolazi pored bacije, namah bi rekao
svome uceniku:
- Idi, brate Konstantine, i pozovi onoga coveka da sedne s nama za trpezu, jer
ovde kod ovaca je istocnik, i ako nikako od njega ne dajes, istocnik presusuje. A ako
ponesto dajes, Bog drzi ovce zdrave, i ne poznaje se odakle dajes, jer je blagoslov
Gospodnji na nama.
Jos kazivahu njegovi ucenici da nisu nikada videli oca Galaktiona da jede sam ili
krisom. Ako bi primio stogod za jelo iz manastira, ne bi okusio nista, dok ne bi dosao na
baciju. Ovde bi sazvao sve i svima jednako podelio.
- Zasto nikada ne jedes sam, oce Galaktione? - pitahu ga bratija.
A on bi im odgovarao: - Velika je opasnost po monaha da jede krisom! - Zatim, sa
srcem punim mira, bi dodavao: - Hej, bratijo, ljubav i bratstvo mnogo prevazilaze
bogatstvo!
Otac Galaktion bese najsiromasniji monah u manastiru. Imao je samo jedan jedno
odelo, jedan kozuh i nekoliko presvlaka. Jednom ga je ucenik upitao: - Zbog cega i ti,
sveti oce, ne dozvoljavas da sasiju i tebi kakvo dobro odelo, kao sto imaju ostali oci?
A starac mu je odgovarao: - Brate Konstantine, ja sam se ispovedio nekom
pustinjaku kojeg sam sreo dok sam hodio s ovcama po planini. Taj mi je rekao: "Oce
Galaktione, imaj toliko imetka, koliko mozes da odjednom poneses na ledjima, kada se
selis s jednoga mesta na drugo". Zatim mi je dodao: "Neka ti nikada ne izostane
neispunjeno pravilo metanija, neprestano kazuj Isusovu molitvu i pomiri se sa svima pre
zalaska sunca! Budes li cuvao sve to, Bog ce ti dati udela u spasenju".
Drugi put starac je sreo u sumi nekog Svetog pustinjaka i upitao ga: - Kazi mi, oce:
kada ce biti kraj sveta?
A prepodobni isposnik uzdisuci mu je odgovorio: - Znas li kada ce biti kraj sveta?
Kad vise ne bude staze od suseda do suseda! To jest onda, kada bude nedostajala ljubav
izmedju ljudi!
Uvece je otac Galaktion uobicajavao da stavlja bratiju da citaju iz Otacnika i iz
Svetoga pisma, jer je veoma zeleo da slusa rec Gospodnju.
Jednom je rekao svome uceniku: - Brate Konstantine, molim te citaj jos iz Svetoga
pisma o Jovovom trpljenju!
Dok je brat Konstantin citao, otac Galaktion je prolivao suze. Zatim je dodao: - Eto,
to je bio veliki covek na svetu, jer nije roptao pred Bogom kada mu je uzeo toliko ovaca,
toliko goveda i decu. A koliko sam ja, gresnik, slab u veri! Jer ako se koja ovca razboli ili
ugine, ne mogu ni da jedem toga dana!
- Zbog cega ne mozes tada da jedes, oce Galaktione? - pitase ga ucenik.
- Pa zar jos da imam smelosti da jedem, kada vidim da Bog kaznjava stado zbog
mojih grehova?
Nakon 12 godina poslusanja kod manastirskih ovaca, i drugih poslusanja, u leto
1942. godine monah Kleopa Ilije je bio izabran za igumanovog zamenika u Sihastriji, a
starac Galaktion je ostao s drugim ucenicima kod ovaca.
U jesen 1946. godine, nakon skoro 30 godina poslusanja, otac Galaktion je slomio
nogu. Dok je lezao u krevetu i iscekivao svoju koncinu, cuo je da je umro neki monah, i
to Nazarije. Dakle, rekao je svom bivsem uceniku, ocu Kleopi, koji sada bese postao
staresina: - Molim vas, oce staresino, da ne pokopate oca Nazarija bez mene! Ne pravite
dva troska! Sutra uvece u sest sati otici cu i ja iz ovoga zivota!
Sutradan u predskazani sat, otac Galaktion, dobri vojnik Hristov, predao je svoj duh
u ruke Gospodnje. Toga dana je navrsio 64 godine! Tako se prestavio ovaj sin poslusanja,
duhovni otac arhimandritu Kleopi Ilijeu!
Molitva i poslusanje
Dok bese kod ovaca, brat Konstantin je procitao u nekoj knjizi da svaki monah
treba da cita sedam Hvala. Zbog toga ih je naucio naizust. Ali nije mogao da ih kazuje,
jer su ga ovce ometale. Tada je otisao kod oca staresine Joanikija i rekao mu da ne moze
obavljati Casove (Hvale). A staresina ga je upitao: "S cijim blagoslovom si ih naucio, i ko
te je terao da obavljas Casove? Ti citaj Jutarnje molitve i Akatist Bogorodici, a uvece -
Molitve pre spavanja i Molbeni kanon Bogorodici, i sve vreme kazuj Gospode Isuse..." A
Casove sluzi Crkva za sve, jer se svakodnevno citaju za pevnicom".
Jednom je brat Konstantin otisao preko planine k svojoj sestri Ekaterini u manastir
Stara Agapija. U sumi, na mestu zvanom Pojana Trapezej, obreo se opkoljen velikim
krdom divljih svinja, tako da mu je pretila smrt. Videci da mu se priblizuju, poceo je
glasno da poje kondak Svetoga Jovana Novog iz Suceave: "Branitelju i pomocniku
Hriscanstva...".
U tom trenu nije vise video nista oko sebe. Nakon sto se jos malo uspeo i stigao na
vrh brda, od straha i umora pao je na zemlju. Nakon sto se oporavio, jedva je stigao u
manastir Stara Agapija.
Odlazak u vojsku
Godine 1935. brat Konstantin Ilije je bio pozvan u vojsku. Dakle, ostavivsi ovce na
planini, sisao je u Skit, ispovedio se kod oca igumana, pricestio se Telom i Krvlju
Hristovom i, posto se dovoljno molio, zatrazio je blagoslov i otisao u Botosanji, gde je
ukljucen u sastav puka za vezu.
Tamo je nastavio s molitvom i uzdrzanjem. Podneo je i specijalnu molbu, naznacivsi
da je manastirski zitelj i da mu nije dopusteno da jede mesa. Komandant puka mu je
odobrio da iz menze uzima sto mu odgovara. A on se uzdrzavao i mnogo se molio, i zbog
toga nije imao nijedno telesno oskvrnjenje u snu dok je god bio u vojsci.
Dugo je u okviru vojske nosio monasko odelo, buduci da je rasporedjen na rad u
ambulanti. Ovde je pomagao bolesnima, vrsio odredjeno pravilo, starao se o cistoci i svi
su ga postovali, kako oficiri, tako i vojnici.
Komandant puka se radovao njegovom prisustvu i stitio ga u svemu, jer uvece i
ujutru obavljase molitvu s vojnicima u kapeli puka, a na praznike bi ih sve vodio u crkvu.
Tako se mnogi radovahu njegovom prisustvu i njegovom zivotu posvecenom Hristu.
Zbog toga su ga vojni kadrovi mnogo puta postavljali da govori ostalim vojnicima.
Cak su se i oficiri okupljali da ga slusaju i mnogi su imali koristi od njegovih reci.
U posebnim slucajevima, kada je pojedinim bolesnim vojnicima bio hitno potreban
svestenik, brat Konstantin im je dovodio vojnoga svestenika da ih ispovedi i da ih
pricesti. Neki od njih mu cak iskahu i duhovni savet: kako bi i sami mogli stupiti u
monaski zivot.
Na zavrsetku vojnoga roka predlozeno mu je da ostane u okviru vojske: "Ostani
ovde, jer ces s pamcenjem koje imas postati general!" Ali on je odbio, kazujuci da je
"vojnik u vojsci Hrista, Cara nad carevima".
Godine 1936. mladi kaplar Konstantin Ilije, posto je odsluzio vojsku, vratio se
ponovo u skit Sihastriju, uznoseci hvalu Bogu i Bogomajci za sve.
Vrativsi se iz vojske u jesen 1936. godine, iskusenik Konstantin Ilije je opet bio
poslat na isto predjasnje poslusanje. Buduci najmladji kod ovaca, pomagao je ostalim
ocima, Galaktionu Ilijeu i Antoniju Olaruu. Zatim bi uterao ovce u tor, muzao ih,
pospremao baciju, sirio mleko i odlazio s ovcama da ih napasa.
Sva trojica pastira ovaca behu veoma krotki, smireni, cutljivi, i vise od svega
ljubljahu svetu molitvu. Zbog toga sve obavljahu u spokojstvu i miru i ne imadjahu
nikakvu smutnju u svom poslusanju.
Godine 1937. krajem meseca jula iguman je odredio da iskusenik Konstantin Ilije
bude zamonasen. Imao je tada sest godina poslusanja u skitu i odsluzen vojni rok.
Njegovo monasenje je odobrila Sveta Moldavska mitropolija resenjem broj 10.042 iz
1936, i ono je obavljeno 2. avgusta 1937.
Za kuma na monasenju bio mu je odredjen shimonah Proklu Popa, veliki podviznik,
pun ljubavi i smirenja, poreklom iz opstine Pjatra Sojmuluj, zupanija Njamc.
Brat Konstantin je molio starca da ga uzme pod mantiju, ali on kazivase: - Brate
Kostika, ja sam jako star, imam 77 godina, i ne mogu vise. Molim te, trazi koga drugog
da ti bude kum!
- Ako me ti, sveti oce Proklo, ne uzmes pod mantiju, necu se ubrzo ni monasiti! -
rekao je iskusenik Konstantin.
Cuvsi stari i krotki shimonah Proklu ove reci, mnogo se obradovao i kaza: - Dobro,
brate Kostika, pripremi se, jer cu te naredne noci uzeti pod mantiju!
Posto je zapoceta sluzba postrizenja u monastvo svi oci i braca su se molili Bogu da
ga ukrepi na putu duhovnoga zivota, kako bi svoj krst nosio do kraja. Ali kada bese da
mu nadenu monasko ime, jedan otac blizak igumanu, naime shimonah Nikolaj, rekao mu
je: - Oce staresino, nadenite mu ime Kleopa, jer i tako nemamo nijednoga monaha s tim
imenom!
- Dobro velis, oce Nikolaje!
Zatim je nastojatelj izgovorio: - Brat nas monah Kleopa postrizava vlasi svoje glave
u ime Oca, Amin; i Sina, Amin; i Svetoga Duha, Amin. Recimo za njega: Gospodi,
pomiluj!"
Nakon sto je postrizen u monaski obraz, monaha Kleopu je blagoslovio njegov
staresina, a kum ga je odveo da se pokloni ikoni Bogomajke i postavio ga za pevnicu, po
tradiciji.
Takav je bio monaski postrig oca Kleope, koji ce postati jedan od najvecih igumana
i duhovnih otaca nase zemlje!
Nekako 1938-1941. godine u skitu Sihastrija bese vise od 35 otaca i bratije. Sve
kelije behu od jelovog drveta i dosta stare, jer stari nastojatelj Joanikije, imajuci preko
80 godina, tesko se mogao starati o svemu sto bese potrebno.
Dana 30. maja 1941, kada se priblizavao praznik Vaznesenja Gospodnjeg, kada
hiljade poklonika dolaze da se poklone po manastirima iz predela Njamca i da odslusaju
Svetu liturgiju u manastiru Njamcu, oci i braca iz Sihastrije trudili su se i sami da
udovolje potrebama brojnih vernika koji boravljahu po jednu noc u svakom manastiru.
Ali, posto je bila susa i duvao suv vetar, odjednom se od neke varnice upalila jedna
drvena kelija, i za pola sata citav je kompleks bio obuhvacen plamenom, tako da su
izgorele sve kelije, krov kamene crkve i drveni paraklis hrama Svetih otaca Joakima i
Ane, i nije se vise moglo spasti, do malo bogosluzbenih utvari.
U tom metezu nekoliko vernika je uslo kroz plamen i iz paraklisa iznelo Sveto
Jevandjelje, Svete Tajne, nekoliko ikona i Svete sasude. Ali ne znajuci gde se nalaze
Svete mosti, ostavili su ih u Svetom oltaru i pobegli napolje. I kada su se svi ozalostili
zbog gubitka Svetih mostiju, odjednom se u vazduhu videla srebrna bela kutija sa
dugackom crvenom pantljikom, u kojoj se cuvahu svetiteljske mosti, koja je, izisavsi
sama iz paraklisa i leteci iznad, pala na sred dvorista.
Videvsi to cudo, oci su podigli kutiju sa Svetim mostima, celivali su ih i sa suzama
zablagodarili Bogu. Evo primera da Bog cudesa tvori cudesa u svako vreme i na svakom
mestu, ako imamo veru i molimo mu se sa suzama i smirenjem!
Zatim je stari nastojatelj Joanikije Moroj, videci da se citav njegov trud od preko 30
godina rasuo za samo jedan sat, sa suzama u ocima nacinio tri metanije pred kamenom
crkvom sto bese ostala bez krova i izrekao reci pravednoga Jova: Gospod dade, Gospod
uze; neka je blagosloveno ime Gospodnje! (Up. sa Jov 1, 21). Amin.
Kroz takva je iskusenja, opasnosti i nevolje bilo dato tom prepodobnom staresini da
prodje pre no sto se preselio u nebeske kleti. Ali se protosindjel Joanikije nije
obeshrabrio, nego je sve hrabrio, kazujuci:
"Oci, nemojte se obeshrabriti sto je manastir izgoreo. Jer je izgoreo zbog nasih
grehova i da bi se obnovilo zaduzbinarstvo! Trpite, sveti oci, sva iskusenja sa krepkoscu,
trpite i ne napustajte ovo mesto, osveceno molitvama i suzama nasih prethodnika. Samo
krepko drzite poredak ovoga skita. Jer ko ne drzi poredak mesta izgoni ga mesto odavde!
Cuvajte monaski poredak i ni jednoga dana ne ostavljajte da se ne odsluzi bozanska
Liturgija i Casoslov.
Budete li tako cinili, i budete li vodili cist zivot, i budete li imali ljubavi medju
sobom, znajte da ce Bogomajka podici iz pepela ovu Svetu obitelj, i imacete mira i
spasenja na ovom mestu. A ne budete li sa svetoscu pazili pravila, post i svoje monaske
obaveze, znajte da ce ovo mesto opusteti. Jer Bog vise voli pusto i cisto mesto, nego li
mesto sa mnogo razjedinjenih monaha!"
Nakon pozara koji se dogodio u leto 1941. godine skit Sihastrija je prezivljavao sve
teze i teze. Stari nastojatelj, u uzrastu od 82 godine, bese sve teze bolestan. Nije vise
mogao sluziti Svetu liturgiju, i tesko je ispovedao i savetovao. Svrh svega, pretukli su ga
lopovi Balta, koji su mu izbili jedno oko.
U leto 1942. godine u Sihastriji je sluzio samo jeroshimonah Joil Georgiu, ucenik
staroga nastojatelja, potpomognut od jeromonaha Kalistrata Bobua. Zatim, zbog
nedostatka kelija, nakon pomenutoga pozara dobar deo brace i monaha otisao je u
manastire Njamc i Seku. Hrana se pripremala u letnjoj kuhinji, a sluzilo se bratstvu u
nekom podrumu, koji tokom dana bese umesto trpezarije, a nocu bese spavaonica za
oce.
Medjutim staresina Joanikije Moroj je imao i utehe. Jednom dok bese bolestan i
bese se zabrinuo za sudbinu Skita, usla je u njegovu keliju neka gospodstveno obucena
zena i, priblizivsi mu se, rekla: "Ne zalosti se, oce Joanikije. Od sada cemo mi brinuti o
ovoj Svetoj obitelji!" Bese to Presveta Bogorodica, zastitnica Skita! Zaista, od 1942.
godine stalno se osecao pokrov i blagoslov Bogomajke nad Sihastrijom.
U istom razdoblju duhovni oci zajedno sa celim bratstvom, na predlog igumana
Joanikija Moroja, odlucili su da imenuju za igumanovog zamenika monaha Kleopu Ilijea,
koji bese mlad, odlucan i vrlo duhovan. Onda su se duhovnici i starci pomolili u crkvi pred
ikonom Bogomajke i zatim se svi popeli do bacije skita, koja bese na planini Taciunele, da
bi pozvali oca Kleopu za igumanovog zamenika, dok Bog ne odredi igumana.
Ovo se zbilo u postu Svetih Apostola. Kada su svi stigli na baciju, bratija, zajedno
sa ocem Kleopom, strigahu ovce. Tada mu je jerodjakon Gemnazije Pristav, koji bese
smeliji, rekao:
- Oce Kleopa, doslo je vreme, kao u vreme Davida, da ostavis ovce i da od sada
napasas slovesne! Eto, Skit je izgoreo, nas staresina je slep i bolestan, i monasi se
osipaju! Dodji i pomozi obnovu Skita. Svi te hocemo, zove te i otac staresina Joanikije,
koji nas je sve podigao, jer on vise ne moze!
Cuvsi te reci, otac Kleopa je rekao: - Ja sam suvise mlad i ne mogu da budem
staresina Skita. Trazite kog drugog, jer ja nisam vican da poucavam duse i covek sam
gresan!
- Ne, oce Kleopa, sada te Bog poziva, i treba da tvoris poslusanje kao sto si svagda
cinio! I mi cemo ti pomoci i, molitvama Bogomajke, imamo nadu da ces moci spasti
bratstvo nasega skita, koje se dan za danom osipa!
- Molim vas, oci - rekao je monah Kleopa - ostavite me da se molim Bogu i da
razmislim mesec dana, jer sam mlad i ne znam sta da cinim! Ako li ne, otici cu u
manastir Seku!
- Dobro, oce Kleopa, ostavljamo te mesec dana da se molis!
Zatim, sisavsi sa bacije, rekao je duhovnik Kalistrat: -Zbrzali smo oca Kleopu!
Molimo se Bogomajci i ostavimo ga da jos razmisli!
Sutradan otac Kleopa je napisao dopisnicu ocu Pajsiju iz skita Kozancee i zatrazio
mu savet sta da radi u tom velikom iskusenju. A sam je postio tri dana i molio se u
tajnosti Bogu da bude volja Njegova.
Nakon deset dana primio je od pustinjaka Pajsija dopisnicu sledece sadrzine:
Dragi ocev sine! Ne raduj se kada te budu postavili za staresinu i ne zalosti se kada
te budu izvrgnuli iz staresinstva! Tvori poslusanje starom nastojatelju i saboru otaca i
prepusti se u svemu volji Bozijoj!
Tako ga je shimonah Pajsije blagoslovio da pomogne obnovu skita Sihastrije, i
posto je proslo mesec dana molitve i cekanja, monah Kleopa je preuzeo administrativnu
upravu bratstva. Oci i braca su se obradovali toj promeni i svi su mu bili poslusni. Cak je i
starac nastojatelj bio srecan sto je Bog odredio njegovog ljubljenog ucenika da putevodi
ovaj skit.
NAPOMENE:
Igumanov zamenik
Prva briga oca Kleope bila je da obnovi manastirsko zdanje i kelije koje su izgorele
u pozaru 1941. godine. Uz pomoc manastira Njamca, koji je besplatno dao stotine kubnih
metara drva i gradje, i vernika iz okoline, u jesen 1942. godine zapoceta je izgradnja
dvaju krila kelija sa vise od 20 prostorija, namesto onih sto ih je pozar unistio. Sledecih
godina, 1943-1944, na tim kelijama su najvise radili vernici iz sela Radasenji - Suceava,
koji zbog rata behu evakuisani u okolne stoletne sume.
Novoga igumana veoma su cenili kako bratstvo Skita, tako i vernici koji se ovde
behu sklonili, jer bese vrlo pobozan, mnogo je postio, bese krotak, hrabrio ih je sve -
monahe i mirjane - i narocito je imao dar poucavanja, kojim je svakoga putevodio i
duhovno hranio.
Nakon sto se front pomerio zapadno od Karpata, otac Kleopa je nastavio izgradnju
kelija i kamenu crkvu je pokrio limom.
Tako se, blagodacu Bozijom i blagoslovom Bogomajke, zastitnice ove Svete obitelji,
otac Kleopa od pocetka dokazao kao vrlo revnostan monah, kao hrabar i duhovan
iguman, i kao dobar ekonom.
Nakon preseljenja u nebesko Carstvo starca igumana Joanikija Moroja cela briga
skita Sihastrija bila je na ramenima monaha Kleope. Ali on nije hteo da primi djakonsku i
svestenicku hirotoniju, jer se bojao ove velike odgovornosti pred Bogom. Evo, medjutim,
kako je Bog odredio da bude rukopolozen i zatim da bude naimenovan za igumana skita:
Meseca oktobra 1944. godine monah Kleopa, zajedno sa nekoliko bratije isao je u
vinograd skita u opstini Rakova-Buhusi, da bi doneli grozdja. Usput, u blizini Buhusa,
izasla je pred njega neka pobozna zena, imajuci u svojim rukama jednu svestenicku
odezdu, Sluzebnik i svestenicku palicu, i rekla mu:
- Oce, u mojoj kuci su ostale ove odezde i Svete utvari od nekoga vojnog
svestenika, koji je stanovao kod nas u vreme rata. Zatim, otisavsi s frontom dalje,
ostavio ih je u nasoj kuci, i ne znam sta da cinim s njima!
- Sestro, podaj ih kojoj crkvi ili kojem manastiru kojima su potrebni, jer nije dobro
da ove Svete predmete drzis u kuci!
- Sveti oce, ako ih budem dala tebi, hoces li ih primiti?
- Daj ih nama, hriscanko, pa cemo ih odneti u manastir, jer je greh da stoje bilo
gde!
- Izvoli, oce, odezde, knjigu i palicu! Blagodarim Bogu sto sam vas srela da bih vam
ih dala!
Uzevsi ove predmete, otac Kleopa ih je stavio u kola, i razmisljao u sebi: "Zasto li
je ova zena donela odezde, palicu i Sluzebnik upravo meni? Nije li to znak da Bog hoce
da budem hirotonisan za svestenika i da ovom palicom putevodim bratstvo skita
Sihastrije?"
Vrativsi se iz vinograda i ispovedivsi se, rekao je sve to duhovniku. A duhovnik,
pojmivsi da je znak od Boga, rekao mu je:
- Tvori poslusanje, oce Kleopa, jer smo to svi obecali pri monasenju, i bez toga se
ne mozemo spasti! Pa ko da predvodi bratstvo skita, ako svi bezimo od odgovornosti? Jer
Sveti Oci vele: "Poslusanje je zivot, a neposlusanje je smrt!"
Nakon dva meseca, 27. decembra 1944, kada se praznuje Sv. arhidjakon Stefan,
monah Kleopa je hirotonisan za jerodjakona, a 23. januara 1945, kada se praznuje Sv.
mucenik Kliment, hirotonisan je za jeromonaha od episkopa Galaktiona Korduna, tada
staresine manastira Njamca.
Nakon malo vremena jeromonah Kleopa Ilije bice zvanicno naimenovan za igumana
skita Sihastrija.
Po prestanku rata radovi na obnovi Skita, zapoceti 1942. godine, nastavljeni su jos
tri godine. Tako je godine 1945. zavrsena i osvecena nova trpezarija, u kojoj je moglo da
bude za stolom vise od sto ljudi. Takodje su dobrim delom zavrsene kelije na severnoj
strani kompleksa, sa deset velikih prostorija i kuhinjom za celo bratstvo. Godina 1945-
1946, obnovljeno je i krilo kelija na juznoj strani kompleksa, sastavljeno takodje od deset
prostorija, ali manjih.
Evo sta je pricao otac Kleopa o teskocama na koje je nailazio prilikom obnove
Skita:
"Kada su me naimenovali za staresinu, bese veoma tesko. Skit nije imao niceg.
Hramovna slava se blizila, a mi nismo imali nista pripremljeno. Kelije behu izgorele i
zvona istopljena, a krov na velikoj crkvi bese takodje sazezen u plamenu. Tada sam
otisao u manastir Njamc da pozajmim nesto novca. Ali mi nisu dali, jer nisu imali nista u
fondu. Zatim sam svratio do protosindjela Joakima Spatarua, coveka Bozijeg! Kod njega
se nalazio neki dobri hriscanin iz Bukuresta, Konstantin Valsan, generalni direktor
Telefonskoga trusta. Cuvsi da nemam nista za hramovnu slavu, on mi je dao 800.000
leja; velik novac u to vreme. Kada sam dosao u Sihastriju, cekao me je nas duhovnik
otac Joil Georgiu, koji se moljase Bogu da dobijemo nesto pomoci. Cuvsi o primljenoj
pomoci, zadivio se i zablagodario Bogu".
U prolece 1946. godine vernici iz opstine Radasenji -Suceava, koji u vreme rata
behu bili evakuisani u sume oko Sihastrije, odlucili su da besplatno sagrade novi zimski
paraklis na mesto onoga sto je izgoreo u pozaru 1941. godine, sa istom hramovnom
slavom - Svetih Bogoroditelja Joakima i Ane.
Ktitor tog novog Svetog paraklisa bio je jeromonah i duhovnik Gerasim Kampanu,
poreklom iz istoga sela. Do kraja 1946. godine paraklis je bio skoro gotov. Nedostajao je
jos ikonostas, koji bese u izradi, i unutrasnje slikarstvo. Time su stanovnici Radasenja,
kao i iz drugih sela, izrazili blagodarnost Bogu i podviznicima ovoga skita, sto su u
Sihastriji bili izbavljeni opasnosti i smrti u vreme rata u leto 1944. godine.
Tokom te dve godine, 1945-1946, odredio je Bog da u bratstvo Skita dodju brojni
mladi i stariji, tako da se mnogo povecao broj zitelja. To se dogodilo iz dva razloga. Jedno
zbog gladi i siromastva koji su pretili celoj zemlji i drugo zbog posebnog ugleda koji bese
poceo da stice protosindjel Kleopa. Zbog toga je skit Sihastrija uzeo poseban zamah, i
duhovni, i materijalni.
Dusa toga napredovanja bese, dakako, otac Kleopa, covek Boziji, koji je postajao
sve cuveniji u okolini. Jer dok su drugi manastiri i skitovi imali nedostatak osoblja, i
osobito nedostatak duhovnih otaca, Sihastrija je dan za danom cvetala, zahvaljujuci
krotkom i milostivom igumanu toga Skita. On bese roditelj, otac i poucitelj svih: monaha,
intelektualaca, obicnih vernika, siromaha i prosjaka.
Svakodnevno su ga svi trazili, i on stajase u sred mnostva pomazuci, savetujuci,
koreci, hraneci i zadovoljavajuci svakoga. Tako se otac Kleopa procuo u zemlji, osobito
darom reci i propovedima, zatim ispovedanjem i duhovnickim savetima, i najzad
milostinjom.
Zahvaljujuci njegovoj duhovnoj dobroti i mudrosti Bog umnozavase u njemu
blagodat i dar, i izlivase ih na bratstvo tog Skita, molitvama Presvete Bogorodice,
zastitnice te Svete obitelji.
Blazeni episkop Jovan sreo se prvi put sa bracom Konstantinom i Vasileom u jesen
1930. godine u Planinama Sihle, na mestu zvanom Korojeva jaruga, kada je prorekao
Vasileu posredstvom njegovoga brata Konstantina "da treba da se pripremi, jer ima da
predje dugacak put". Zaista, nakon sest meseci brat Vasile se preselio Gospodu.
Drugi susreti toga cudesnog episkopa sa ocem Kleopom nisu nam poznati, ali
verujemo da ih je zasigurno bilo. Medjutim, mutna vremena iz razdoblja 1940-1950.
godine ucinila su da se ne govori javno o tom Svetom episkopu, koji se podvizavao u toj
okolini nesto posle 1951. godine.
Tri "susreta" iz vremena 1946-1947. protosindjela Teodula Varzarea, duhovnika
manastira Agapije, sa tim Svetim episkopom u Pojani Trapezej, na stazi sto silazi od
Agapije prema Sihastriji, dosta su uverljiva. Prvi susret dogodio se u prolece 1946.
godine, kada je episkop zatrazio da mu se donese hartije i mastila, "jer ima nesto da
napise".
Videvsi duhovnika, episkop ga je blagoslovio obema rukama i rekao mu prorockim
glasom:
- Oce Teodule, ides li u Sihastriju ocu Kleopi? Mnogo puta odlazim i ja u Sihastriju i
budem na sluzbi u crkvi, ali darom Bozijim niko me ne vidi! Znam da ti, sveti oce, hoces
da se povuces iz Agapije u Sihastriju, ali nemoj ici. Ostani tamo i tvori poslusanje, jer nije
te uzalud poslao Bog u Agapiju. Tamo ti je spasenje, sveti oce!"
Eto koju meru svetiteljstva bese dostigao ovaj veliki episkop i sasud Duha Svetoga!
On je dolazio na Sveta bogosluzenja u Sihastriju, ali ga niko nije video. Ali je on posebno
cestvovao (postovao, prim.izd) oca Kleopu.
Drugi sastanak izmedju oca Teodula i episkopa Jovana dogodio se u leto iste
godine, na istom mestu, kada mu je otac doneo hartije i mastila, kao sto mu bese iskao,
ali niko ne zna da li je blazeni episkop stogod pisao, i sta naime.
Blagoslovivsi ga opet obema rukama, episkop ga je poljubio u celo i rekao mu:
"Oce Teodule, ides u Sihastriju. Bolje se vrati natrag u Agapiju, jer otac Kleopa nije danas
u Skitu, posto je pozvan u manastir Njamc na zasedanje Saveta!" Eto kako cudesan bese
ovaj episkop pun blagodati Duha Svetoga! On se moljase za oca Kleopu i pomagase mu
blagodatno da dobro poucava tu Svetu obitelj.
Tako je ovaj Sveti episkop, koji je do 1918. godine bio vikar Kijevske mitropolije,
nakon cega je izbegao u Rumuniju i podvizavao se u planinama Sihle, bio u tesnoj
duhovnoj vezi sa manastirom Sihastrijom i sa ocem Kleopom, sa kojim se verovatno
susretao, bilo u tajnosti, nocu, bilo u Duhu Svetom kroz Svetu molitvu. Pojedini oci
duhovnici veruju da se ovaj Sveti episkop pokatkad vidjao sa ocem Kleopom, u vreme
kada se ovaj povukao godine 1948. u planine Sihastrije, jer su obojica imali pustinjacke
kelije u okolini.
Mi smo uvereni da se oni koji cistim srcem sluze Hristu poznaju i ovde i zagrobno,
da traze jedni druge, ljube se, pomazu i mole se jedni za druge. Jer to je radost
prepodobnih, pohvala pravednika i uteha Svetitelja, da i "u telu", i "van tela" blagodatno
poznaju jedni druge u Isusu Hristu, Spasitelju sveta.
Treci i poslednji susret episkopa Jovana sa ocem Teodulom dogodio se u leto 1947.
godine, kada je zeleo da se vrati u svoju otadzbinu.
Patrijarh Rumunije
Br. 298. Kabinet
1947, juna 30.
Odlucujemo:
Nikodim, Patrijarh
Nemajuci vise nikoga kod kuce, stara majka Ana Ilije plakase svakodnevno za svoje
devetoro dece rano preseljene ka Gospodu. Njena jedina uteha u selu behu crkva i
groblje. Svakoga praznika bila je neizostavno u crkvi, a posle sluzbe oplakivase decu na
groblju.
Njen poslednji oslonac bese sada otac Kleopa, staresina Sihastrije, koga je Bog
izabrao da sluzi Crkvi Hristovoj.
Deca su joj, osim oca Kleope, sva pomrla kao mlada, a njen suprug Aleksandar
preselio se i sam u vecnost 1943. godine.
O tom momentu otac pripovedase: "Kada je umro otac, majka mi je slala telegram
za telegramom, zovuci me na sahranu.
Kasnije, kada smo se sreli, majka me je upitala: - Zbog cega nisi dosao na ocevu
sahranu?
- Ja sam dosao u manastir i nemam vise oca, ni majku - odgovorio sam.
- Kako to? Zar ja nisam tvoja majka? - upitala je starica kroz suze.
- Dodji u manastir, i tada si moja majka!"
Jedne pozne novembarske jeseni, godine 1946, otac Kleopa je doveo svoju majku
iz rodnoga sela Sulice u skit Sihastriju, da bi stupila u opstezice sestrinstva manastira
Stare Agapije.
Ovde se ona danonocno molila u crkvi i mnogo se radovala mladjoj bratiji koja
behu dolazila da sluze Hristu, smatrajuci ih kao sopstvenu decu.
U jesen 1947. godine, 21. septembra, majka oca Kleope je zamonasena sa
naznacenjem za manastir Staru Agapiju, a ime Ana joj je zamenjeno sa Agapija. Zatim je
u prolece 1948. godine uvedena u opstezice toga manastira i poverena jednoj duhovnoj
majci, Olimpijadi. Ovde se monaski podvizavala preko 20 godina, moleci se Bogu
danonocno, deleci svoje radosti i nevolje sa svoje tri ucenice: monahinjama Mihailom,
Justinom i Julijom.
Svakoga dana mati Agapija je nosila drva za kuhinju, mada bese stara. Njena
ucenica joj kazivase: - Mati Agapija, zasto ti nosis na ledjima drva za kuhinju?
A ona odgovarase: - A zar da dzabe jedem hleb?
Kada bi pokoji siromah dolazio u Staru Agapiju, i mati ne bi imala novca, uzimala bi
od svojih ucenica po stogod, i kazivala im: - Uzela sam malo od vas, jer ja nemam!
A one bi joj odgovarale: - Dobro sto si uzela, mati Agapija!
Medjutim ona sve davase siromasima!
I dok bese u mirskom zivotu, mati Agapija davase mnogo milostinje siromasima.
Ponekad je pricala da ju je njen suprug koreo i kazivao joj: - More, zeno, dzaba ja
donosim kolima, kad ti sve razdajes torbom!
S vremena na vreme mati Agapija je prelazila planinu i dolazila u Sihastriju da
govori s ocem Kleopom i da na groblju place na grobovima svojih sinova: iskusenika
Vasilea i monaha Gerasima. Zatim se vracala u Staru Agapiju, utesena recima otaca iz
Sihastrije.
Prvi paraklis skita Sihastrije, hrama Svetih Bogoroditelja Joakima i Ane, izgradio je
1846. godine duhovnik Kalistrat iz manastira Sekua. Godine 1941, posto je stari paraklis
izgoreo, vernici iz opstine Radasenji izgradili su uz njega novi drveni paraklis istoga
hrama.
Tada je zavrsen i ikonostas od hrastovog drveta, koji su rezbarili braca Vasile i Joan
Rezmerica iz opstine Grumazesti - Trgu Njamc, i kupljeni su Sveti sasudi, odezde i ostale
potrebne crkvene utvari.
U jesen 1947. paraklis hrama Svetih Bogoroditelja Joakima i Ane bio je pripremljen
za osvecenje. Kao datum osvecenja bio je ustanovljen 26. oktobar, kada se praznuje Sv.
velikomucenik Dimitrije Mirotocivi.
Cin osvecenja obavio je episkop Valerije Moglan iz manastira Njamca, koji je
izgovorio i lepo duhovnicko slovo.
Iste jeseni, nakon zavrsetka radova na unutrasnjosti paraklisa, otac Kleopa je
trazio freskopisca, da oslika unutrasnjost. Ali ne bese zadovoljan onima koji su se nudili.
Tada je Bog odredio da se nadje iskusni slikar, Basarabac, imenom Joan Protcenku,
poreklom iz Ukrajine, koji je izradjivao ikone za crkve u blizini prestonice. Na nastojanje
oca Kleope slikar je doveden u Sihastriju, i u prolece 1948. zapoceo je freskopisanje u
paraklisu. On bese dubok i molitven hriscanin. Mnogo se molio, veoma malo govorio i
upraznjavao je Isusovu molitvu. Slikao je samo posteci. A nakon sto bi jeo, nista vise ne
bi toga dana slikao, smatrajuci da je greh slikati posle jela. Posto bi se malo odmorio na
klupi u vocnjaku, uvek sam, vratio bi se u svoju sobu i pripremao boje za sledeci dan.
Pre svoje koncine primio je monasku shimu pod imenom Irinej. Njegov primerni
zivot podsticao je i manastirsku bratiju da se vise podvizavaju za svoje spasenje.
Radosti i nevolje
Nakon skoro godinu dana spokojstva, opet se zalost rasprostrla nad bratstvom
manastira Sihastrije. Bese mesec avgust godine 1949, kada je arhimandrita Kleopu
pozvao u Svetu Patrijarsiju Patrijarh Justinijan, koji ga je mnogo cenio, i odredjeno je da
sa grupom od 30 monaha iz bratstva manastira Sihastrije ode u manastir Slatina -
Suceava, da bi obnovio tamosnje bratstvo i duhovni zivot.
Vrativsi se u Sihastriju, otac Kleopa je izabrao 30 otaca duhovnika, svestenika,
monaha i iskusenika - medju kojima i jeroshimonaha Pajsija Olarua. Zatim je, ostavljajuci
u Sihastriji za staresinu protosindjela Joila Georgiua, ucenika velikoga staresine Joanikija
Moroja, odredio polazak za 30. avgust 1949. godine.
Cepanje bratstva na dva dela i njihovo rastavljanje bilo je bolno za sve. Svaki je
prolivao suze i molio se, trazeci pomoc Bogomajke. Zatim je oca Kleopu i onu
tridesetoricu otaca i brace ceo sabor ispratio na put, a u blizini Paraula Alba oprastali su
se jedni od drugih, celivajuci se i prolivajuci suze.
U tom trenu upravo je pristizao u Sihastriju arhimandrit Maksim, duhovnik
manastira Agapije, veliki pojac i odlucan i iskusan duhovnik. Prisustvujuci ovom rastanku,
ohrabrio je i jedne i druge, kazujuci:
- Oci, zbog cega ste tako ozalosceni? Sveti oci su polozili zivot za Hrista i branili su
Pravoslavlje, a vi, Sveti oci, placete ovde kao na rekama vavilonskim? Cujte kako poje
Crkva: "Sveti mucenici, koji ste se dobro borili i vence stekli, molite se Gospodu da
pomiluje duse nase". Dakle, tvorite poslusanje, i Bog ce vam pomoci, molitvama
Bogomajke.
Zatim su otpevali: Dostojno je vaistinu i Tebi, vojvotkinji koja se bori za nas, i
rastali su se.
Manastir Slatina, zaduzbina Aleksandrua Lapusneanua iz 1554. godine, koji je imao
samo sedmoricu staraca u bratstvu, cekao ih je. Pocetak je bio tezak, ali za nekoliko
meseci novo bratstvo se priviklo i sve je poteklo normalnim tokom.
Otac Kleopa je otpoceo obnovu duhovnoga zivota u Slatini, uspostavljajuci dobar
poredak dnevnih i nocnih bogosluzenja i Svete Liturgije. Takodje je odredio sedmicnu
ispovest, monasku skolu za bracu, i opstezice, po uzoru na Svetoga Teodora Studita.
Od 1950. godine stupilo je u opstezice Slatine i nekoliko iskusnih teologa, koji su
osobito postovali oca Kleopu. Od ovih pominjemo protosindjela Petronija Tanasea,
jerodjakona Antonija Plamadealu, potonjeg Mitropolita erdeljskog, arhimandrita Dositeja
Morariua, protosindjela Gerontija Balana, jeroshimonaha Danila Tudora i jeromonaha
Arsenija Papacoka. Svi su oni pomagali ocu Kleopi u dobrom organizovanju ovog carskog
manastira, stvarajuci od manastira Slatine pravu duhovnu akademiju, jedinstvenu u to
vreme u citavoj zemlji.
Vest o obnavljanju ovog manastira brzo se prosirila po celoj zemlji, tako da
dolazahu na poklonistvo brojni vernici, studenti, intelektualci, ljudi svih uzrasta i
drustvenih klasa, i primahu savete od oca Kleope i od ostalih duhovnika. Pod
rukovodstvom protosindjela Petronija organizovan je, sa preko tridesetoricom mladje
bratije, i lep crkveni hor, koji bi svakoga ganuo do dubine duse.
Tako je otpocela duhovna obnova manastira Slatine.
Duhovni poucitelj vise manastira u Moldaviji
Videvsi ovo tesko stanje i znajuci da je pod stalnom prismotrom tajne policije, otac
Kleopa se, rukovodjen Duhom Svetim, ponovo - po treci put - povukao u Moldavske
planine, u svoje mnogo ljubljeno tihovanje. Najpre je otisao u sume iz okoline opstine
Hangu.
Odavde se uputio ka severu, ka planini Halauka-Pipirig. Zatim je napravio sebi malu
drvenu zemunicu nedaleko od planine Petru Voda, gde je proboravio vise od dve godine,
buduci potpomognut od nekog hriscanina iz okoline, po imenu Pavel Marin.
Godine 1962. dosao je k njemu i njegov ucenik otac Varsanufije, s kojim se zajedno
podvizavao na vise mesta duze od tri godine. Medju onima sto su posebno pomagali oca
Kleopu u ovom povlacenju u planine bili su Dumitru Nica i George Olteanu iz mesta
Dolhesti, opstina Pipirig, kao i rodjaci oca Varsanufija iz iste opstine.
Oba oca su ispovedala jedan drugoga sedmicno i pricescivala se na dve-tri sedmice
Svetim Tajnama donesenim iz manastira Sihastrije.
Kako su godine prolazile, svi su nestrpljivo iscekivali povratak oca Kleope kuci. Svi
su zeleli da dodje, ali mozda najvise njegova stara majka, mati Agapija iz manastira
Stara Agapija. Ne bese ga videla skoro sest godina i nije htela otici Gospodu, a da ga ne
sretne jos jednom.
Medjutim, otac Kleopa nije dolazio. Bese navikao na bezmolvije i neprestanu
molitvu, a utehe Duha Svetoga danonocno mu odmarahu dusu. Potpomognut molitvama
svih svojih duhovnih sinova, jos bese zdrav, i pored molitve bavljase se i pisanjem
poboznih knjiga "na jelovim zilama", kako je kasnije sam posvedocio.
Evo naslova nekoliko njegovih spisa, ostvarenih tokom vise od pet godina
pustinjackog podvizavanja u planinama: Besede za monahe, nazvano i Uspon ka
Vaskrsu; Ispovest arhijereja, Ispovest staresina, Ispovest duhovnika, Ispovest mirskih
svestenika, Ispovest monaha, O snovima i vidjenjima, kao i Bozija cudesa u tvorevini.
Arhimandrit Kleopa je napisao i druga polezna (dusekorisna) stiva, od kojih su neka
stampana, a neka su se vremenom izgubila. Ali ona koje su do danas ocuvana dokazuju
da otac Kleopa bese veoma revnostan za Sveto Pismo, za spise Svetih Otaca i Svete
kanone, i osobito za neprestanu molitvu.
Sveti otac se moljase u usamljenistvu po 10-12 casova tokom dana i noci. Kako
nam kasnije kazivase njegov ucenik jeromonah Varsanufije, otac Kleopa je uobicajavao
da izjutra cita sledece molitve: Jutarnje molitve, nekoliko akatista, medju kojima su uvek
bili Akatist Spasitelju i Blagovestenski zatim citase Pokajni molbeni kanon, Molbeni kanon
andjelu cuvaru, Molbeni kanon nebeskim silama i nekoliko katizmi iz Psaltira. Po podne
citase Vecernje, Povecerje i nekoliko kanona iz Bogorodicnika[3]. Zatim, nakon malog
predaha, jeo bi jednom dnevno na zalasku sunca i nastavljase s vecernjim molitvama i
Molbenim kanonom Bogorodici. U preostalo vreme ponavljase Isusovu molitvu.
Kako nam kazivase njegov ucenik, udostojio se da stekne i umnosrdacnu molitvu,
tako da pokatkad plakase sa vrelim suzama i osecase veliku duhovnu toplotu u svom
srcu, koje gorase kao plamen ognjeni.
NAPOMENE:
1. Negrileasa - selo u okviru opstine Stulpikanji (Stulpicani), zupanija Suceava (Nap. prev.).
2. Ostra - selo, sediste istoimene opstine, zupanija Suceava (Nap. prev.).
3. Knjiga koja sadrzi Kanone Bogomajci (Nap. prev.).
Starac Kleopa
PUT NEBA
Posto su Ocu Kleopi svakodnevno dolazili oci i bratija, kako iz manastira Sihastrije,
tako i iz drugih manastira, radi ispovesti i duhovnickog savetovanja, sveti otac je
nastojao da svakome daje savete primerene potrebama njegove duse, kako ga je
putevodio Duh Sveti.
Kao sto je poznato, monasi vode osobiti duhovni zivot, imaju posebno pravilo koje
su im nalozili njihovi duhovnici, imaju osobita iskusenja, i zbog toga su im potrebni
iskusni duhovnici, koji mogu da ih poducavaju na putu pokajanja ka Hristu. Zbog toga je
otac Kleopa svakoga pitao kakve duhovne teskoce ima, zatim koliko se dugo nije
ispovedao, ko mu je duhovnik, ima li ili nema razresenje za Sveto Pricesce i da li ga
prekoreva savest zbog kakvog greha koji je utajio ili se stideo da ga ispovedi.
Od odgovora koji je svako davao pred starcem zavisili su i duhovni saveti i pouke
koje je primao. I posto je otac Kleopa dobro poznavao Sveto pismo, Svete Oce,
Dobrotoljublje i Svete kanone, i bio Bogom nadahnut, uspevao je da uvek da najbolji
odgovor, shodno svacijoj dusevnoj potrebi i uzrujanosti. Tako je onaj koji je primao
starcev savet i ispunjavao ga imao mnogo dusevne radosti i mira. A ako je obecao da ce
se drzati njegovog saveta a nije ga ispunjavao, imao je grizu savesti i bivao prinudjen da
se vraca starcu.
Savet koji je najcesce preporucivao, kako monasima tako i vernicima, bese ovaj:
"Ako zelis da hodis pravo pred Bogom, potrebna su ti dva zida. Ali ne od opeke, ne od
kamena, ne od zemlje, nego dva duhovna zida. Da imate strah Boziji sdesna, jer prorok
David kaze: Strahom Bozijim covek odstupa od svekolikog zla a sleva da imate strah od
smrti, jer Isus sin Sirahov kaze: Seti se, sine, svoga posletka i vavek neces zgresiti (up.
sa Isus Sirah 7,38). Ova dva dobra dela - strah Boziji i secanje na smrt - izbavljaju
coveka od svekolikog greha".
Drugi saveti koje je preporucivao monasima behu i ovi: da delotvore poslusanje
s ljubavlju i sa "Gospode Isuse" u umu i u srcu, i da svakoga dana, u zavisnosti od
poslusanja, ucestvuju na Svetoj liturgiji i na ostalim bogosluzenjima Crkve.
Takodje je otac Kleopa jos preporucivao monasima i braci iz manastira da u svemu
budu poslusni svojim duhovnicima. Ako ne bi mogli izvrsiti koje pravilo, da traze od
duhovnika drugo pravilo, po meri svoje moci; da svakodnevno citaju po jednu ili dve
glave iz Svetog Pisma, osobito iz Novog zaveta; da citaju zitije Svetitelja doticnog dana i
po koje slovo iz Otacnika, i druge pobozne knjige.
Manastirskim ziteljima je opet preporucivao da budu sto postojaniji u
monaskom zivotu, da ne hode iz jednog mesta u drugo, iz jednog manastira u drugi;
da nemaju nikakav licni imetak i da nista ne cine bez blagoslova staresine i
duhovnika.
Kada bi Svetom ocu dolazili monasi i sabraca koji su se zbog necega sablaznjavali,
otac bi ih podsticao da se usredsrede na same sebe:
"Sta ti mislis? Kada brodar brodom plovi po moru, kroz stenovita i opasna mesta,
mislis li da on gleda drugi brod, kuda ga vodi neko drugi? On motri na krmu.
Ili, da li onaj koji se vozi automobilom putem, gleda kako neko drugi vozi
automobil? On motri na svoj put: desno, levo, nagib, breg! Svako motri na svoj
automobil. Tako i ti. Drzi ruku na volanu svoje duse! Gledaj svoju dusu, kako je ne bi
survao u ponor! Sta neko drugi cini njegova je stvar. Svako se spasava shodno tome kako
putovodi svoju dusu.
Navodio je sledeci primer.
Tri brata iz manastira Njamca otisla su dedi-Georgeu Lazaru, jednom svetom
coveku, koji je cinio cudesa u ovim krajevima, i rekli su mu:
- Deda-George, mi odlazimo iz ovog manastira, jer smo se sablaznili!
- Ali zbog cega, mili moji? - rekao je starac.
- Nema vise spasenja u manastiru!
Tada je deda-George, koji se nikada nije gnevio, viknuo jako triput: "Ne cini ti! Ne
cini ti! Ne cini ti!", i otisao je.
Kada bi kogod od monaskog reda primetio kakvo teze odstupanje kod svoga
duhovnog oca: ili srebroljublje, ili lakomstvo bilo koje vrste, tvrdicluk, gordost, gnev i
drugo, otac Kleopa bi mu preporucivao da izabere sebi drugog duhovnika, ne osudjujuci
prvoga.
Ovo su neki od saveta koje je davao arhimandrit Kleopa svojoj duhovnoj deci i svim
monasima iz zemlje koji su dolazili da mu traze polezno slovo.
Otac Kleopa bese iskusan duhovnik kako za monahe, tako i za vernike. U prvom
redu trudio se da probudi u dusama revnost i ceznju za Bogom. Nakon toga je sledilo
duhovno uzrastanje te duse i njeno obnovljenje.
On je preporucivao svojoj duhovnoj deci da postuju, uglavnom, sledece savete:
Deca da budu od malena podizana u strahu Gospodnjem. Da uce molitve
naizust; da se jednom mesecno ispovede i priceste; da ih roditelji redovno vode u Svetu
crkvu; da slusaju roditelje; da tvore molitve i metanije za oca i majku, za svoju bracu i
rodbinu; da uce veronauku u skoli, da drze Svete postove i da ne kradu.
Svako od mladjih da ima svog duhovnika. Da se ispovedaju jednom mesecno,
a Sveto Pricesce da primaju sa mnogo poboznosti, kad budu dostojni Tela i Krvi
Gospodnje, sledeci savet duhovnika. Zatim da u svemu slusaju roditelje, da se cuvaju
svih danasnjih ruznih sablazni i grehova; da citaju pobozne knjige, a koji imaju priziv, da
stupe u sluzbu Gospodnju, bilo uceci Bogosloviju i Bogoslovski fakultet, bilo stupajuci u
monaski zivot. Koji imaju teska odstupanja od hriscanskog morala neka se ispovedaju
kod starih duhovnika i neka slede epitimiju koju im odrede.
One koji zele da stupe u brak neka kanonski ispitaju njihovi svestenici, da
slucajno ne budu u medjusobnom srodstvu ili da se ne vencaju bez dozvole svojih
roditelja. Zatim da postuju zapovesti koje je Bog dao onima koji su u braku, to jest da ne
cine cedomorstvo, da slusaju roditelje, da budu dobri hriscani, da cine milostinju i da
ciste savesti ispunjavaju savete svojih duhovnika.
Oni koji su u braku neka od svoje kuce naprave istinsku crkvu. Neka radjaju
i neka podizu svoju decu u strahu Bozijem, neka se mole mnogo, neka cine milostinju
sirocadi i udovicama, neka se ispovedaju i neka se pricescuju najmanje cetiri puta
godisnje, ako imaju razresenje. Zatim neka u svoje kuce ne primaju sektase i ljude tudje
vere, neka zive u miru jedni s drugima, neka se sa poboznoscu staraju za roditelje i
starce u porodici i da u svemu slusaju svoje duhovne pastire.
Do dvanaestogodisnjeg uzrasta otac Kleopa, tada ucenik osnovne skole, ispovedao
se parohijskom svesteniku, cije ime bese Georgije Kirijak, koji je krstio svu decu porodice
Aleksandra Ilijea. Nakon ovoga uzrasta mladi Konstantin se ispovedao duhovnicima iz
obliznjeg skita Kozancee, osobito duhovniku Kononu Gavrileskuu, koji bese poznati
zaklinatelj i duhovni otac u okolini.
Od jeseni 1929. godine, kada je stupio u monaski zivot u skit Sihastriju, imao je za
duhovnika igumana skita protosindjela Joanikija Moroja, koji bese duhovni otac svih
tamosnjih zitelja, s obzirom da bese jedini svestenik i svestenosluzitelj Sihastrije.
Godina 1937 -1938. monah Kleopa odlazio je ponekad s ovcama u blizinu Stare
Agapije i ispovedao je svoje grehove cuvenom duhovniku Vikentiju Malauu. Posle 1938.
godine, kada je protosindjel Vikentije otisao u Banat kao svestenik misionar, otac Kleopa
se ispovedao i kod starca nastojatelja Joanikija, i kod jeroshimonaha Joila.
Od 1942. godine, kada je naimenovan za igumanovog zamenika, otac Kleopa se
obicno ispovedao kod jeroshimonaha Joila Georgiua, duhovnika skita, posto je starac
iguman lezao u postelji. Ali i nakon svoga rukopolaganja za svestenika 1945. godine, i
nakon svoga naimenovanja za igumana Sihastrije, ispovedao se isto kod jeroshimonaha
Joila, a ponekad kod jeromonaha Kalistrata Bobua.
Pod kraj 1948. godine jeroshimonah Pajsije Olaru premesta se iz Kozancee u
bratstvo manastira Sihastrije, i postaje duhovnik oca Kleope i mnogih drugih otaca. Ovaj
veliki otac bese najiskusniji duhovnik u Moldaviji u drugoj polovini XX veka. Cak i u
razdobljima povlacenja u planine otac Kleopa se ponekad ispovedao isto kod duhovnika
Pajsija, koji je odlazio u ponoc da ga sretne na odredjenom, samo njima poznatom,
mestu.
Na dan 18. oktobra 1990, kada se jeroshimonah Pajsije preselio Gospodu, otac
Kleopa uzima sebi za duhovnika protosindjela Varsanufija Lipana, svoga ucenika, kod
kojega se jos bese ispovedao i u razdoblju povlacenja u planine.
U prolece 1997. godine, posto se protosindjel Varsanufije preselio Gospodu,
arhimandrit Kleopa Ilije je izabrao sebi kao poslednjeg duhovnika jeromonaha Jakova
Savina, kod kojeg se ispovedao do smrti.
To su bili duhovni oci arhimandrita Kleope Ilijea od detinjstva do kraja njegovog
zivota. Njih je uvek pominjao s poboznoscu u svojim molitvama, kako u crkvi, tako i u
keliji.
Govorio nam je otac Kleopa o drugom tajinstvenom cudu koje se zbilo isto u crkvi
manastira Sihastrije:
"U zimu 1971. godine bejah credni u Svetom oltaru. Dosao sam u crkvu u 4 sata
ujutru i tvorio sam na kolenima molitve pred Sveto Pricesce, pred Svetom Trpezom.
Nedugo zatim udje da se moli neka zena, koja bese dosla s vecera u manastir. Nisam je
poznavao. Moljase se tiho kod svih ikona i stalno cinila metanije. Nije znala da ima jos
nekog u crkvi, jer bese mrak, buduci zimsko doba. Videci da se moli tako postojano,
pogledao sam kroz svete dveri da vidim ko se moli sa toliko vere. Zena klecase nasred
crkve s rukama podignutim nagore i iz sveg srca kazivase ove reci: "Gospode, ne ostavi
me! Gospode, ne ostavi me!"
Tada sam oko njene glave video svetlost otvoreno-zute boje i zapanjio sam se.
Zatim je zena pala licem k zemlji i molila se bez glasa. Zrak svetlosti iznad nje postajase
sve veci i uzdigao se nad njenom glavom. Nakon malo vremena svetlost je tiho zgasnula,
a zena se podigla i izasla iz crkve. Zena bese sa sela.
Eto, dakle, ko ima dar molitve! Eto, mirjani prevazilaze nas monahe! Ja sam
obavljao proskomidiju i od velikog uzbudjenja poceo sam da placem s kopljem u ruci.
Samo Bog zna koliko izabranika ima On na ovom svetu!"
U jesen 1974. godine, deset godina nakon povratka oca Kleope iz pustinjastva, vise
nas poklonika iz zemlje, zajedno s njim i s protosindjelom Joilom Georgiuom, posli smo
da se poklonimo Grobu Gospodnjem i ostalim svetim mestima.
To je bila jedna od najvecih radosti u zivotu oca Kleope. Prvi i najsvetiji put koji
smo zajedno presli u Svetom gradu Jerusalimu bese poklonjenje Grobu Gospodnjem.
Zatim smo se popeli na Golgotu i celivali Sveti Krst na kojem se razapeo Hristos za
spasenje nase i celoga sveta. Tamo smo odslusali Svetu liturgiju i, uznoseci slavu
Spasitelju nasem Isusu Hristu, otisli na poklonjenje ostalim svetim mestima u Jerusalimu,
s dusama punim radosti i uzbudjenja.
Sledecih dana smo se poklonili na Sinajskoj Gori, gde je usnula Bogomajka, kao i
grobu proroka Davida. Zatim smo sisli u Getsimanski vrt i poklonili se grobu Bogomajke i
svim Svetim mestima tamo. S Novim zavetom u rukama popeli smo se na Maslinsku
Goru i predahnuli u dva velika zenska pravoslavna manastira: Svetoj Mariji Magdalini i
Eleonu, gde se podvizavahu i deset monahinja Rumunki.
Tako smo proputovali Svetom Zemljom do Galileje, do grada Nazareta, gde je
Bogomajka primila vest o Hristovom vaplocenju. Medjutim, najvise se medju nama
radovao otac Kleopa, koji je okusio toliko nevolja ovoga zivota!
Sledeci predah imali smo u gradu Kani Galilejskoj i kod Samarjankinoga kladenca.
Odatle smo stigli na reku Jordan, U kojoj se krstio Isus Hristos, Spasitelj sveta, i vratili
smo se ponovo u Jerusalim.
Zatim smo posli k Vitlejemu, gradu gde se rodio Gospod Hristos. Ovde smo boravili
jedan dan, istuci od Spasitelja da se duhovno rodi i u nasim srcima i dusama.
Nakon jos nekoliko dana posli smo skupa na put dug preko trista kilometara, ka
Gori Sinajskoj, gde je Mojsije primio Tablice Zakona. Ovuda je Mojsije vodio izabrani
narod ka Svetoj Zemlji. Gospode, kako je pusto ovo mesto i kako je blagoslovena nasa
zemlja Rumunija, osenjena i zasticena Tvojom velikom dobrotom!
Na obzorju se, kao nepobediva tvrdjava Pravoslavlja, video manastir Svete
Ekaterine, gde se nalaze mosti ove velikomucenice. Tu nas je sa mnogo blagovoljenja
primio mitropolit Damjan, staresina manastira.
Sutradan smo se popeli na vrh gore gde je Sveti prorok Mojsije primio Tablice
Zakona. Zatim smo se ponovo vratili Svetom gradu Jerusalimu, uznoseci Bogu slavu za
sve.
Nakon sto smo se ponovo poklonili Grobu Gospodnjem, posetili smo selo Ain
Karem, rodno mesto Svetog Jovana Krstitelja, zatim Jerihon i manastire u dolini Jordana.
Na dan 30. oktobra vratili smo se u zemlju.
Tri godine nakon prvog poklonickog puta, septembra 1977, grupa od cetvorice
otaca iz manastira Sihastrije, na celu sa arhimandritom Kleopom Ilijeom, posla je vozom
ka Atonskoj Gori.
Atos, nazvan i Bogomajcinim vrtom, drugo je Sveto mesto hriscanskoga sveta,
posle Groba Gospodnjeg. Atos je raj pravoslavnih zemalja, jedinstven u hriscanskom
svetu.
Stizemo u Solun, prestonicu anticke Makedonije, gde nas docekuje nekoliko
monaha Rumuna. Tokom celog dana posecujemo stare manastire i crkve Severne Grcke,
zatim polazimo ka Atonskoj Gori.
Na obzorju se ocrtavaju neki svetogorski manastiri, luka Dafne i vrh Atonske Gore,
visok preko dve hiljade metara. Sve nam se cini kao cudo Bozije. Atonska Gora je uski rt
kopna povrsine 339 kvadratnih kilometara, duzine preko 80 kilometara, na kojem je sa
obe strane smesteno 20 velikih manastira, vise od 15 skitova i skoro 200 velikih i malih
kelija, u kojima se podvizava vise od 1.500 monaha Grka, Srba, Rusa, Rumuna i
Bugara...
Nakon dva sata putovanja brodom silazimo u luku Dafne, zatim se penjemo prema
Kareji, prestonici Svete Gore. Nakon sto smo dobili ulaznu vizu za Atonsku Goru polazimo
ka rumunskom skitu Prodromu, gde ostajemo dva dana. U subotu, nocu, na sluzbi
jutrenja, zamonasen je iskusenik Jovan, jedan od ucenika oca Kleope, koji ga je i poveo
na monasenje. Monasenje je izvrsio arhimandrit Viktorin, staresina manastira Sihastrije,
koji mu je dao ime Joanikije.
Zatim je odsluzena Sveta liturgija, a otac Kleopa je izgovorio lepu duhovnicku
besedu. Posle podne smo posetili sve pustinjacke pecine i kelije iz okoline skita
Prodroma, a sutradan smo otisli da se poklonimo velikim svetogorskim manastirima,
cuvenim u celom svetu.
Prvi predah nam je u manastiru Velika Lavra. Ovde se klanjamo grobu Svetoga
Atanasija Atonskog u crkvenoj priprati.
U nastavku posecujemo rumunske kelije iz skita Laku i manastire Iviron, Kutlumus i
Stavronikita. Sve su obnovili moldavski i muntenski vladari, koji su im svake godine
davali pomoc i priloge. Najvise nas je potresla ikona Bogomajke, zvana "Vratarka", u
manastiru Ivironu, pred kojom smo se svi poklonili, na celu sa ocem Kleopom. Na putu
prema Kareji kratko smo se zaustavili kod kelije poznatoga isposnika starca Pajsija
Svetogorca, velikog duhovnika, cestvovanog i trazenog u celoj Grckoj, koji nas je zadivio
svojom svetoscu i smirenjem.
Zatim smo se poklonili cudotvornim ikonama Protatske crkve u Kareji,
Pantokratora, Esfigmena i Vatopeda, gde se nalaze mnoge mosti i nekoliko cudotvornih
ikona. Stefan Veliki je u Vatopedu izgradio arsanu, koja se u dobrom stanju cuva i danas.
Nastavljamo put ka manastiru Hilandaru. Odavde prelazimo planinu i zaustavljamo
se u manastiru Zografu, gde je hram posvecen Svetom Velikomuceniku Georgiju, koji je
zaduzbina Svetog Stefana Velikog iz godina 1475 -1502.
Klanjamo se zatim u manastirima sa zapadne padine Atonske Gore, i to: u
manastiru Dohijaru, koji je zaduzbina Aleksandrua Lapusnjeanua iz XVI veka; u
manastirima Ksenofonu i Svetom Pantelejmonu. U nastavku svog puta posecujemo
manastire Ksiropotam; Simonopetru, zaduzbinu Mihaja Viteazua; Filotej; Grigorijat,
zaduzbinu Stefana Velikog; Dionisijat, zaduzbinu Njeagoja Basaraba, i manastir Sveti
Pavle.
Kada su svetogorski igumani saznali o dolasku arhimandrita Kleope na Svetu Goru,
dobar deo njih mu je trazio da kazuje polezno slovo bratstvima njihovih manastira. Tako
je odrzao pet beseda sa osobitim patristickim i filokalijskim sadrzajem, koje su utesile
mnoge mlade duse i imale odjeka u celoj Grckoj, jer je dobar deo njih objavljen.
Napustajuci Svetu Goru Atonsku, posetili smo Atinu sa okolnim manastirima i otisli
k velikom duhovniku starcu Porfiriju, koji je imao dar prozorljivosti. Istinski Svetitelj
nasih dana. On se podvizavao u jednom malom skitu Atike. Odavde smo otisli na ostrvo
Kerkira (Krf) k mostima Svetog Spiridona, prema kojem je otac Kleopa gajio veliko
postovanje.
Sutradan, posto je bila nedelja, sluzili smo zajedno Svetu liturgiju, a otac Kleopa je
pozvan da odrzi slovo u manastiru Platiteri u gradu. Kasno uvece otplovili smo brodom ka
Italiji, mostima Svetog Nikolaja, velikog cudotvorca, po zelji oca Kleope, koji je stalno
hteo da ih bar jednom u zivotu celiva i da od njega iste pomoc.
U 10 sati ujutru stigli smo u Bari, gde se nalazi katedrala sa mostima Svetog
Nikole. Ovde smo se svi sa suzama poklonili njegovom kivotu, koji se cuva pod oltarom
velike crkve, i trazili smo njegovu pomoc i posredovanje za nas i za zemlju. Zatim je otac
Kleopa sa suzama procitao prvi deo Akatista Svetom Nikolaju, a mi ostali smo nastavili,
pevajuci skupa: "Raduj se, Nikolaje, veliki cudotvorce!" Bio je to trenutak velike
potresenosti, koji ne mozemo zaboraviti.
Odavde smo otisli u Rim i posetili katakombe Svetog Kalista i Svetog Sevastijana.
Zatim smo na kratko svratili u manastir Celije u Jugoslaviji kod velikog srpskog teologa
Justina Popovica. Svi smo zeleli da razgovaramo s ovim dogmaticarem i teologom
poznatim u celom svetu, koji je prisilno boravio u tom manastiru.
Tokom dva dana su arhimandriti Justin i Kleopa duhovno opstili posredstvom
prevodioca. Zatim mu je otac Kleopa trazio duhovni savet. Zeleo je da do kraja zivota
ostane na Svetoj Gori, ali bese u nedoumici. Tada mu je arhimandrit Justin rekao:
"Oce Kleopa, ako odes na Svetu Goru, pridodaces jos jedan cvet u "Vrtu
Bogomajke". Ali kome ces ostaviti vernike? Tamo se, sveti oce, molis samo za sebe. A u
zemlji se molis za sve i mozes privesti Bogu mnogo dusa lisenih ucitelja. I ja sam stremio
Atonskoj Gori, ali sam se vratio da obavim misiju u zemlji.
Ja velim da ostanes u zemlji, sveti oce, da spases i sebe i da pomognes spasenju
drugih. To je najvece dobro delo sadasnjih monaha. Osobito sada, kada se borimo s
bezverjem, sa sektama, sa ravnodusnoscu prema veri!"
Sledeci njegov savet, otac Kleopa se spokojan vratio kuci!
Od svih duhovnika nasih manastira u drugoj polovini XX veka dvojica su bili priznati
u celoj zemlji kao najiskusniji. To su bili jeroshimonah Pajsije Olaru (1897-1990) i njegov
ucenik arhimandrit Kleopa Ilije (1912-1998).
Obojicu su posecivali mnogobrojni vernici i monasi; obojica su imali dar poucavanja
i suza. Obojica su za zivota podigli hiljade ucenika svih uzrasta, od dece i jednostavnih
ljudi sa sela, do intelektualaca, svestenika i jeraraha. Obojica behu blagodatni i prozorljivi
oci. Obojica behu molitveni ljudi i zrtvovahu se za spasenje mnogih.
Opste uzeto, ova dva iskusna duhovnika koristila su ista duhovna sredstva, ali je
svaki imao svoju osobenost.
Otac Pajsije je imao krotku, stalozenu, veoma osetljivu prirodu. On nije mogao
nikoga odbiti od ispovesti, nije postavljao nikakav poseban uslov. Govorio je veoma tiho i
retko, lako je oprastao i prolivao suze za svakoga, osobito za majke, za decu i bolesnike.
Zatim, ispovedao je danonocno, posto je imao mnogo sveta na vratima, i trudio se da
pomiri i da zadovolji sve. Zbog toga obicno nije spavao na krevetu, nego bi malo
pridremao na ispovednickoj stolici i opet nastavio.
Ko god bi ga pozvao ili pokucao na vrata, on je pitao: "Ko je tamo?" I ako ne bi
imao nikoga na ispovesti, govorio je: "Hajde, dodji!"
Izmedju ostalog, dve stvari nismo mogli posebno saznati o ocu Pajsiju: nikada
nismo znali koliko i kada jede i, takodje, kada i koliko spava. Svakodnevno mu je ucenik
donosio nesto hrane, stavljajuci posudu na neku stolicu. Ali, dok ne bi zavrsio
ispovedanje vernika koji su ga cekali, otac ne bi jeo nista.
Kada je bio slobodan, starac je uzimao svoju motiku i izlazio u bastu, jer je imao
nekoliko leja oko kelije. Jednom ga je upitao neki duhovnik: - Oce Pajsije, zbog cega se
toliko trudis sa bastom? Zar ti nije dovoljan trud s vernicima?
A starac je odgovorio: - Izlazim i ja na vazduh i radim pomalo u basti, da bih
zaboravio velike grehe koje cujem na ispovesti! Jer djavo ima obicaj da stalno privodi
duhovnicima u um grehe koje su culi na ispovesti, osobito telesne, da bi im stvarao
iskusenja. Zatim, radim vise sam, da bih se mogao moliti umnom molitvom i da bih se
dusevno okrepio. Inace ne mozemo izdrzati pred ljudima, i pouke nase i molitva nemaju
silu da preobraze duse vernika.
Otac Pajsije nije davao suvise strogo pravilo svojoj duhovnoj deci i uzimao je u
obzir uzrast, revnost i ljubav svakoga prema Hristu. Uglavnom im je kazivao da
svakodnevno ponavljaju sedam puta 50. Psalam i 15 puta Oce nas, da tvore metanije sa
molitvom "Gospode Isuse", Jutarnje i Vecernje molitve, Kanon Spasitelju, Molbeni kanon i
molitvu Bogomajci: "Umilostivljenje...". Upravo zbog toga su ga mnogi trazili, i uspevao
je da spase ne malo dusa za Carstvo Bozije!
Starac kazivase vernicima koji dolazahu k njemu radi ispovesti: "Imaj trpljenja! Da
ne bi umanjio svoj krst!" To jest da ne ropcu i da ne ocajavaju u zivotnim nevoljama.
Plakase s onima koji oplakivahu svoje grehe i radovase se s onima koji se izbavljahu
strasti. Stavise, jeroshimonah Pajsije imao je i odredjeni dar prozorljivosti. Nekima je
govorio da ne podju na put predvece, da ne bi sto postradali. Drugima je kazivao da ne
podju iz manastira nepricesceni. I ako su ga poslusali, sve im je islo dobro, s njegovim
blagoslovom. Zato nijedan od starcevih ucenika nije prestupao njegovu rec.
U razdoblju 1973-1985. godine jeroshimonah Pajsije je bio pustinjak blizu pecine
Svete Teodore, u skitu Sihli, koji je podvlascen manastiru Sihastriji. I ovde je nastavio isti
podvig isposnika i duhovnika, jer svetom ocu je dolazilo mnogo vise vernika i monaha,
nego u manastir Sihastriju. Nije imao odmora ni danju ni nocu, ali bese mirne duse, zato
sto bi se svi vratili svojim kucama spokojni i radosni.
Godine 1986, posto je slomio nogu, donet je u Sihastriju i lezao u krevetu do kraja
zivota. Ali i ovde je svakodnevno imao na ispovesti monahe, svestenike, vernike, cak i
jerarhe, jer ga blagodat Duha Svetog krepljase da svima udovolji.
Buduci da je oca Kleopu duhovno obrazovao i podigao jeroshimonah Pajsije u skitu
Kozancei, on je imao mnoge zajednicke osobine sa svojim duhovnim ocem. Ista revnost
prema Hristu, ista ljubav prema svetoj molitvi, ista milost prema svakom coveku, ista
milostinja siromasima. Ali je imao i duhovnicke osobine razlicite od onih oca Pajsija.
Otac Kleopa bese vrlo odlucan covek, kategorican, strog prema sebi i veliki
podviznik. Zatim, na promisliteljski nacin bese Bogom obdaren zadivljujucim pamcenjem
i velikom ljubavlju prema ucenjima Svetih Otaca, tako da je poznavao vise patristicke
teologije i prakse nego mnogi diplomirani teolozi. Veoma dobro je poznavao Sveto Pismo,
Zitija Svetih, Dogmatiku, Kanonsko pravo, Dobrotoljublje i celu patristicku literaturu.
Zbog toga su ga trazili mnogi intelektualci i teolozi, i drzao je istinska patristicka i
kanonska predavanja na bilo kom nivou.
Kao duhovnik otac Kleopa bese obicno stroziji, osobito sa monasima i teolozima koji
nisu dobro poznavali Svete Oce i Sveto Pismo i koji nisu sa strahom Bozijim pastirstvovali
stadu Hristovom. S takvima otac bese uvek strog i kategorican. On je od svestenika i
monaha trazio da vode primeran hriscanski zivot, kako bi bili svetlost i putevoditelji
ljudima.
Ali s decom, s majkama, sa starima i siromasima otac Kleopa bese vrlo blag i
milostiv, i niko nije izlazio iz njegove kelije bez malog dara: ikone, knjige, krstica,
nekoliko zrnaca tamjana, novca za one sto nemaju, i uobicajenog blagoslova za polazak.
U teskim slucajevima otac je, kao sto nalazu crkveni kanoni, slao one s velikim gresima
nadleznom episkopu, da bi im on ucinio odgovarajuce razresenje i da bi im odredio
pokajnu epitimiju.
Skoro 54 godine, koliko je bio staresina i duhovnik, otac Kleopa je podigao i
duhovno obrazovao za Hrista stotine i hiljade dusa - monaha, mirjana i svestenika - koji
su uvek postovali njegov savet i po moci ispunjavali zapovesti Spasitelja naseg Isusa
Hrista.
Eto zbog cega otac Kleopa bese tako ljubljen i trazen od svih. Zato sto je on
svakom govorio otvoreno, u malo reci, sve sto treba da cini za svoje spasenje.
Tako mozemo reci da su ova dva velika duhovna oca, jeroshimonah Pajsije i
arhimandrit Kleopa, u drugoj polovini XX veka ponovo preporodili manastir Sihastriju,
dajuci mu mnogo vecu misionarsku dimenziju no sto je imao u proslosti.
Imamo nadu u Boga da ce ova duhovna strana dejstvovati jos mnogo godina
ubuduce.
Posto je Otac Kleopa bio iskusni samouk i dobro poznavao Sveto Pismo, kao i dobar
deo svetootackih spisa i Svete kanone Pravoslavne crkve, na podsticaj nekih jeraraha i
teologa poceo je da pise kako sopstvene besede, tako i pojedine knjige patristickog,
teoloskog i moralnog sadrzaja. Na ovo ga je osobito podsticao otac Dimitrije Staniloaje, s
kojim je bio vrlo blizak, i Mitropolit erdeljski Antonije, koji mu bese ucenik.
Prve svoje zapise iz mladalackih godina, kao sto nam sam kazivase, izlozio je na
papiru kada je imao poslusanje kod manastirskih ovaca, ali znajuci da ih je napisao bez
blagoslova, pokajao se zbog toga i spalio ih. Nakon sto je postao iguman u Sihastriji,
opet je ponesto zapisivao za besede i kratka polezna (dusekorisna) slova, i to davase
braci da bi citali i duhovno se utvrdili.
Nakon svoga odlaska za staresinu manastira Slatine, imajuci oko sebe vise otaca
teologa, kao: protosindjela Petroniua Tanasea, jerodjakona Antonija Plamadealu,
jeromonaha Arsenija Papacoka i druge, otac Kleopa je bio podstaknut od njih da pise
besede i druga polezna slova za monahe i vernike. Medjutim, on se tesko odlucio da pise,
buduci i veoma zauzet igumanstvom manastira.
Predstavljamo ovde ukratko sve radove oca Kleope Ilijea:
1. Prvi spis na kojem je neposredno saradjivao otac Kleopa zajedno sa ostalim
ocima teolozima iz Slatine naslovljeno je Pismo Svetom manastiru Vladimiresti. Ono je
sastavljeno 14. oktobra 1954. s ciljem dogmatskog i kanonskog suzbijanja pojedinih
teskih zastranjenja od pravoslavnog ucenja, koje su ustanovili Sveti Oci.
2. Besede za monahe (Filokalijske besede) je najreprezentativniji rad oca Kleope.
Napisan je u bezmolviju "na korenima jela", tokom trecega povlacenja u planine, u
razdoblju 1961-1962. godine, i odstampan je u Izdavackoj kuci Moldavske i Bukovinske
Mitropolije pod naslovom Uspon ka Vaskrsenju, u dva izdanja : 1992. i 1998. Knjiga
sadrzi 50 beseda dubokog filokalijskog karaktera, namenjenih uglavnom monasima i
hriscanima koji su duhovno uznapredovali. Ovaj tom beseda je bio preveden, i
odstampan i na grckom jeziku u Solunu 1988. godine.
3. Ispovest arhijereja. Nakon svog povratka iz planina, Otac Kleopa nam je pricao
ovu svetotajinsku (duhovnu, prim.izd) rec: "Nalazio sam se u nekoj zemunici, kada mi je
sinula misao da napisem uputnik za ispovedanje arhijereja, ali bejah u dvoumljenju da li
je dobro da ga napisem ili nije. Popodnevno sunce mi je udaralo u lice. Nacinio sam tri
metanije i molio se da mi Bog da razumevanje da dobro zavrsim ovo delo.
Dok sam se klanjao i pripremao da zapocnem, video sam u suncevim zracima
arhijereja obucenog u odezde, koji bese sav od svetlosti, i blagoslovio me je obema
rukama. Tada sam pojmio da me Bog blagosilja za taj rad, i osenivsi se Svetim Krstom,
otpoceo sam da pisem".
Isto tokom tih godina bezmolvija, 1961-1963, otac Kleopa, na podstrek svog
duhovnika, buduci dobar poznavalac Svetih Kanona, sastavio je i druge uputnike za
ispovedanje crkvenog osoblja:
4. Ispovest staresina.
5. Ispovest jeromonaha duhovnika.
6. Sveopsta ispovest monaha.
7. Ispovest mirskih svestenika.
8. O pravoslavnoj veri je druga sustinska knjiga oca Kleope, koja obradjuje
razumljivo za svakoga dogmatsko ucenje Pravoslavne crkve, a predgovor je napisao veliki
rumunski teolog svestenik D. Staniloaje. Ona je bila napisana u razdoblju 1975-1976.
godine i odstampana u bukurestanskom Biblijskom institutu, u dva izdanja: 1981. i 1985.
Knjiga je odstampana i u trecem izdanju, u Eparhiji Donjega Dunava, 1991. godine, pod
naslovom Putevoditelj u Pravoslavnu veru.
9. Godine 1984, kada je u Izdavackoj kuci Romanske i Huske eparhije objavljen
prvi tom knjige Duhovni razgovori, koji je potpisao arhimandrit Joanikije Balan, medju 60
otaca koji su saradjivali ubrojan je i otac Kleopa, sa deset razgovora od velikog znacaja,
koji su imali osobiti odziv medju vernicima iz citave zemlje, posto obradjuju mnoga
duhovna i kanonska pitanja iz zivota Crkve.
Godine 1993. tom se pojavio i u drugom izdanju, u istoj izdavackoj kuci. Ovaj prvi
tom Duhovnih razgovora bio je u celosti preveden na grcki jezik 1985. godine, a
delimicno, samo razgovori sa ocem Kleopom, na italijanski 1991. i engleski 1994.
10. Godine 1988. izasao je iz stampe drugi tom Duhovnih razgovora, u kojem su,
kao doprinos oca Kleope, cetiri vrlo korisna razgovora na razlicite dogmatske, kanonske i
moralne teme.
11. Godine 1994. razgovori oca Kleope, 14 na broju, izvedeni iz oba pomenuta
toma Duhovnih razgovora, bili su ponovo izdati u posebnom izdanju Moldavske i
Bukovinske mitropolije, Jasi, naslovljenom Svetlost i dela vere. Tom je prestampan 1999.
godine.
12. Mnogoocekivani i svim parohijskim svestenicima vrlo koristan rad bio je tom
Besede na velike i na svetiteljske praznike tokom godine, stampan u dva izdanja, 1986. i
1996. u Izdavackoj kuci Romanske eparhije.
13. Nakon Besede na velike i na svetiteljske praznike tokom godine odstampan je i
jedan tom Nedeljnih propovedi tokom godine, u dva izdanja, 1990. i 1996, u istoj
Izdavackoj kuci Romanske eparhije.
14. Vrednost duse, Galaci 1991, Bakau 1994.
15. O snovima i vidjenjima, Bukurest 1993, Bakau 1994. 16-23. Besedi nam otac
Kleopa, u 8 tomova[1], Izdavacka kuca Romanske eparhije 1995-1999.
16. Bozija cudesa u tvorevini, Izdavacka kuca Romanske eparhije 1996.
17. Akatistnik, arhimandrit Kleopa Ilije i jeroshimonah Pajsije Olaru, Izdavacka
kuca "Pelerinul", Jasi 1996. i 1998.
Duhovni podvig
Molitva
Kad je bio mali, otac Kleopa se veoma mnogo molio molitvama iz knjiga, koje je
znao naizust i stalno ih govorio. U godinama mladosti najvise je ljubio citanje Psaltira,
koje je svakodnevno ponavljao. Takodje je znao naizust Akatist Spasitelju,
Blagovestenski akatist, Pokajni kanon Spasitelju i Molbeni kanon Bogorodici, koje je
izgovarao svakodnevno. Istovremeno je svakog dana tvorio po 300-400 metanija i
poklona.
Takodje se trudio da ovlada i molitvom srca, koju je upraznjavao danju i nocu, kada
je imao vise mira. Njegova braca Vasile i Gerasim behu vec ovladali ovom svesteno-
tajinstvenom molitvom, i mnogo vise uznapredovani u njenom delanju.
Kao iguman i zatim kao staresina manastira Sihastrije arhimandrit Kleopa Ilije,
buduci veoma zauzet tokom dana, moljase se vise nocu. Nakon sto bi spavao dva sata do
jutrenja i druga dva sata posle jutrenja, tokom tri sata do jutra obavljao je dnevno
pravilo. Najvise je, medjutim, uznapredovao u svetoj molitvi tokom onih deset godina
podvizavanja u planinama, moleci se Bogu danonocno.
Mnogo puta pricase otac Kleopa svojim ucenicima o cistoj molitvi srca, govoreci kao
da govori o nekome drugom, koji se podvizavao u pustinjastvu:
"Sreo sam nekoga koji se mucio gladju, zedju, hladnocom, ubostvom u sumi, i
rekao mi je da je jednom zanocio kod nekog vernika. Buduci vece uoci nedelje, obavio je
molitveno pravilo. U susednoj kuci bese svadba s muzikom.
Dok je bio na molitvi, pustinjak je imao pred sobom ikonu Bogomajke. Stojeci i
razmisljajuci, on je mislio o recima Svetog Jovana Lestvicnika, a one glase: "Pojedine
mirske pesme mogu uzdici napredne (duhovno, prim.izd) u najvisa sozercanja".
Dakle, cuvsi muziku sa svadbe, rekao je u sebi: "Kad ovi ljudi umeju tako lepo da
pevaju, kako li tek andjeli koji hvale Bogomajku pevaju na nebesima?" Iz toga osecanja
sisao mu je um u srce, i ostao je u toj molitvi vise od dva sata, osecajuci mnogo sladosti i
toplote. Suze su mu neprestano tekle, srce mu se rasplamsalo, i osecao je Hrista kako
govori s njegovom dusom. Toliko mu je miomira Duha Svetoga doslo tada i toliko je
duhovne toplote osetio, da je kazivao sebi: "Gospode, hocu da umrem ovoga trena!"
Nakon dva sata um mu ne bese vise u srcu, i ostao je sa slatkim ganucem, s
radoscu, s utehom i sa osobitom duhovnom toplotom, i tokom mesec dana na nebo
njegovog srca nije se vise uzdiglo stogod ovosvetsko. Jer suze koje su izvirale tokom te
molitve, buduci od Duha Svetoga, peru svako oskvrnjenje, svaku gresnu mastu, i dusa
ostaje cista".
Kazivase otac Kleopa jos i ovo o molitvi:
"Kada um sidje u srce, tada se srce otvori i opet zatvori. To jest srce guta Isusa, i
Isus guta nase srce. U tom se trenu Zenik Hristos susrece s nevestom, to jest s nasom
dusom!"
Ako je kogod trazio od oca Kleope polezno slovo radi molitve srca, on je govorio
kao o nekom drugom, da niko ne bi znao njegovo delanje. Zbog toga njegovi ucenici iz
manastira Sihastrije nisu znali kako se i koliko molio i koju mere bese dostigao u svetoj
molitvi. Medjutim, dar suza ga nije napustao, sve dok se nije preselio u Carstvo nebesko.
Imajuci dar molitve, otac Kleopa se molio za sve koji su mu trazili pomoc. Ako se
kogod mucio u casu smrti, a otac bio pozvan da cita Molitve na ishodu duse, umiruci je
uvek mirno predavao dusu u ruke Gospodu, upravo za vreme citanja molitava.
Mnogom molitvom i dugotrajnim postom otac Kleopa bese stekao dar trpljenja,
poslusanja, mudrosti, krasnorecivosti i svetloga pamcenja, cime je kod mnogih izazivao
divljenje.
Tokom poslednjih dvadeset godina otac Kleopa se molio veoma mnogo, i do 14-15
sati na dan, i imao je tajinske (svestene, prim.izd) momente, kada nije hteo da govori ni
s kim, cak ni sa svojim kelejnikom. Imao je i tajna mesta za molitvu. Kada bese vise u
snazi, molio se u sumi ili na planini. U godinama starosti molio se vise u keliji, sam.
Drugo omiljeno mesto bese manastirski pcelinjak, gde je imao malu keliju i gde je cuvao
svoje knjige i rukopise.
Medjutim, njegova najjaca molitva bese nocna, kada je sam bivao u svojoj keliji ili
na ivici sume, jer veoma mnogo ljubljase prirodu, ovce i sva stvorenja Bozija. Uostalom,
svaka recenica, svaka rec koju je sveti otac izgovarao, bese molitva i blagoslov za onoga
koji mu je trazio pomoc. Ali njegov molitveni zivot ostaje za sve nas nepoznata tajna
njegove duse.
Post
Od mladosti naviknut na post, molitvu i poslusanje, otac Kleopa je od malena bio
dusevno pripremljen za osobit monaski podvig.
U kuci njegovih roditelja se posebno upraznjavao post i molitva, jer se nikad ne bi
desilo da koje od dece jede mrsno u posne dane. Takodje, kad su bili veci i napasali ovce
u blizini skita Kozancee, nijedan od trojice brace nije jeo mrsno ponedeljkom, sredom i
petkom, buduci uvereni da bi ih Gospod kaznio, ako bi se usudili da tako sto cine. Obicno
na pocetku Velikoga posta drzahu trimirje po poretku[3].
U Sihastriji su sva bratija i oci, po tipiku, postili potpuno prva tri dana Velikog
posta. Zatim bi sledece jelo primali u petak uvece. Ostalih dana posta jeli su jedanput na
dan bez ulja, sem subote i nedelje. Poslednje sedmice Velikog posta primali su jelo
jedanput na dan navece, a od Velikog cetvrtka do Svetog Vaskrsa drzahu potpuni post.
Najveci isposnik u skitu Sihastriji bio je iguman Joanikije Moroj, koji je postio od
ponedeljka do subote, zadovoljavajuci se samo Svetim Pricescem i prosforom koja
pripada svesteniku.
Podrazavajuci svoga staresinu, arhimandrit Kleopa nije jeo nista prve sedmice
Velikoga posta od ponedeljka do subote. Ostalih sedmica jeo je jedanput na dan, uvece,
bez ulja. A poslednje sedmice Vaskrsnjeg posta jeo je jedanput na dan od ponedeljka do
Velikog cetvrtka, i zatim ne bi vise nista okusio do Svetoga Vaskrsenja.
Taj poredak uzimanja hrane postovao je sve vreme svog zivota. Medjutim, starima,
bolesnima, kao i mladjoj bratiji, dozvoljavao je da jedu dvaput na dan utorkom,
cetvrtkom, subotom i nedeljom, a u ostalim danima jednom na dan u tri sata po podne.
Onima koji ne bi mogli da ispostuju taj poredak dozvoljavano je, s blagoslovom, da jedu i
dvaput na dan.
Ponekad se otac Kleopa povlacio u sumu u svoju zemunicu, u tihovanje i molitvu,
na dan ili dva. Takodje u vreme posta govorase veoma malo i tajno se moljase Bogu,
najvise puta sa suzama. Medjutim o tom podvigu nije nam govorio skoro nista.
Kada bese u pustinjastvu, jeo je samo po krompir na dan i neke travuljine koje je
nalazio. Kazivase svojim ucenicima da je jednom na Bozicne poklade imao dva krompira i
jednu cveklu, i cinilo mu se da ima jela kao na svetkovini.
Poslusanje
Otac Kleopa je bio otac poslusanja od detinjstva pa do smrtnog casa. Bilo koju
zapovest da mu je davao njegov staresina, on ju je ispunjavao svesteno, bez ikakvog
gundjanja. Bilo koju poucnu rec da mu je kogod kazao starao se da je ispuni s radoscu i
smirenjem. Bilo ko od sabrace da ga je zvao u pomoc, on je prvi dolazio. Niko drugi od
zitelja Sihastrije nije bio poslusniji, odlucniji i postojaniji od njega. Zato je bio vise
ljubljen no svi ostali mladji monasi, i svako je imao koristi od njegovog duhovnog
nastrojenja.
Dovoljno je da se prisetimo kako je bio izabran za igumana. Iako skit Sihastrija
bese unisten pozarom, ubog i nevoljan u svemu, buduci osenjen blagodacu Duha
Svetoga, uspeo je za nekoliko godina da svojim poslusanjem i zrtvom potpuno obnovi
skit, da ga uzdigne na dostojanstvo manastira, da okupi oko sebe desetine mladih zitelja
i da zasnuje izuzetno monasko bratstvo. Sve je to ostvario pomocu Bogomajke,
zahvaljujuci pre svega svom potpunom poslusanju: poslusanju prema Bogu, prema
nadleznom jerarhu i prema svom duhovniku.
Ako pored poslusanja dodamo i njegovu revnost za Darove, i njegov tajinstveni
podvig, i njegovu krotost, poimamo bolje licnost oca arhimandrita Kleope Ilijea.
Suze
Otac Kleopa je od malena imao dar suza na molitvi i cesto se skrivao da ga okolina
ne bi videla. U manastiru je, sluzeci Svetu liturgiju, prolivao suze osobito u vreme Svete
epikleze. Ali najvise ga je Bog posecivao suzama u godinama povlacenja u planine,
osobito kada je upraznjavao i molitvu srca. Mnogo puta, medjutim, oca Kleopu su ucenici
videli da proliva suze dok se molio u svojoj keliji u starosti, jer mu suze davahu veliku
radost i utehu.
Razmisljanje o smrti
Sledeci za svojom starijom bracom, otac Kleopa je cesto razmisljao o smrti, osobito
nocu. Kada bese mladji, bdeo je po sat-dva na manastirskom groblju, osobito uz grobove
svoje brace, gde je palio svece i molio se za pokoj njihovih dusa. Zatim, citajuci Zitija
Svetih, divio se mukama mucenika i prepodobnih, koji s muzevnoscu primahu smrt radi
ljubavi Hristove, i duhovno se krepio.
Trpljenje
Otac Kleopa je bio covek trpljenja i dugotrpljenja u celom svom zivotu, jer je samo
trpljenjem, postojanoscu i molitvom uspeo da podigne toliko dusa za Hrista i godinama
putevodio manastire koji su mu povereni.
Bez obzira sto su ga pratili i sto je bio pod prismotrom Sekuritatee, on se nije
bojao, niti je koga mrzeo, jer je u svojoj dusi imao Hrista i znao je da se bez trpljenja,
bez zlopacenja i iskusenja ne mozemo spasti. Zato, kada bi koji otac dolazio k njemu
smucen i trazio savet, on bi ga podsecao na reci velikog duhovnika Vikentija Malaua, koji
cesto kazivase svojim ucenicima:
- Slusaj, brate: trpljenje, trpljenje, trpljenje... I kada ti se bude ucinilo da si ga
iscrpeo, uzeces od pocetka: trpljenje, trpljenje, trpljenje... Trpljenje do grobnih vrata.
Trpljenje do kraja, ne do pola puta!
Bezmolvije
Smirenje
Ini veliki dar oca Kleope bio je smirenje, koje je jedna od glavnih odlika svetosti.
Otac kazivase: - Prozvan sam monahom. Jer se dogodilo da se nazovem monahom,
ali nisam postao monah nikad u zivotu, jer postati monah velika je stvar. Kako da ja
kazem da sam monah pred ljudima, ako pred Bogom nisam? Monah treba da bude
andjeo u telu, ne ovako, sa svetovnim zivotom kakav ja provodim, u gresima i nemoci!
Istinska svetost ima kao glavnu odliku smirenje i pokajanje. Otac Kleopa se
smiravao, stalno pominjuci reci iz Svetog Pisma: Smirih se i spasoh se!
- Ja sam prazan covek - kazivase jednom otac. Drvo samo s liscem. Umires od
gladi pored njega. Sv. Isaak Sirijski kaze: "Rec bez delanja slicna je onom koji slika vodu
po zidovima i moze da umre od zedji pored nje". Tako je kod mene. Sa mnom umires od
gladi. Tebi kazujem, a ja ne cinim nista. Sto dolazis kod krave jalovice? Zar ti dolazis da
bih ti ovde govorio uzalud? A ne kazes mi: Oce, a spavas celu noc, uvek jedes, nemas
cuvanje uma, nemas molitvu, nemas suza, nemas skrusenost srca. Ne pitas me o
trezvenosti paznje; ne pitas me ni o unutarnjem delanju...
Propoved
Nakon sto je otac Kleopa bio odredjen za igumana skita Sihastrije pocetkom 1945.
godine, prvo sto je ucinio bilo je ukrasavanje crkve najlepsim bogosluzenjima i pesmama.
Zatim je poceo da propoveda, hraneci duhovno recima Svetih Otaca kako monahe i
bratiju, tako i vernike. Jer stvarno, ne bese u okolini drugi duhovni otac iz manastira u
predelu Njamca, koji da govori lepse, toplije i ubedljivije od njega. To zahvaljujuci i
njegovom zadivljujucem pamcenju, i biblijskim i patristickim znanjima koje bese sakupio
od rane mladssti.
Ziva rec, kojom je hranio sve, privlacila je u Sihastriju sve vise vernika iz sela i
gradova, koji su dolazili da slusaju sveta bogosluzenja i besedu oca Kleope. Zahvaljujuci
njegovim filokalijskim, kao i zitijnim ucenjima, prigrlili su monaski zivot mnogobrojni
mladi, koji su kasnije postali dobri monasi i iskusni svestenici.
Druga vrlina koja je krasila dusu oca Kleope bila je revnosna odbrana prave vere.
Sa mnogo mudrosti i odlucnosti sveti otac je suzbijao svakovrsne sekte i one koji su
njima bili obmanuti.
Desavalo se vise puta da povrati u Pravoslavlje velike grupe hriscana, osobito iz
Bukovine, koje behu obmanuli sektasi. Zbog toga je arhimandrit Kleopa bio priznat u
celoj zemlji kao veliki misionar i branilac Pravoslavlja u drugoj polovini XX veka. To
potvrdjuju i njegovi spisi, kojih je vise od deset, koji su ukrepili u pravoj veri mnoge
kolebljive hriscane; neki od spisa su sastavljeni na zapovest Svetog sinoda, na podstrek
pojedinih cuvenih jeraraha i teologa.
S istim ciljem svetog oca su pozivali na misionarska bogosluzenja, na osvecenja
crkava, na susrete s vernicima po selima i gradovima, i uspevao je uvek da privuce
mnoge pravoj veri i da suzbije sektaska ucenja. Takodje, kad god su dolazile grupe
hriscana drugih veroispovesti i govorile sa svetim ocem, vracale su se natrag skrusene.
Milostinja
Druga osnovna vrlina koja je ceo zivot karakterisala arhimandrita Kleopu bese
milostinja. Sveti otac nije imao nikakav licni imetak, ali je tvorio mnogo milostinje od
onoga sto donosahu vernici. Svakodnevno su dolazile udovice, prosjaci, ljudi siromasi,
majke sa mnogo dece, sirocad i bolesnici i primahu od oca Kleope kao pomoc novac,
odecu, namirnice, utesne reci, i svi se vracahu kuci blagodarni, uznoseci hvalu Bogu.
Tamo gde je otac Kleopa bio staresina, odredio je da svi vernici koji dolaze u
manastir, nezavisno od broja, jedu za zajednickom trpezom.
Pricao je jedan od njegovih ucenika iz Slatine da im je jednom, kada bese praznik i
bese doslo mnogo sveta, ostalo samo malo namirnica. Ako bi se sluzila trpeza i
vernicima, ne bi vise uopste ostalo zalihe. Tada je kuvar rekao staresini: - Oce Kleopa,
ako sada postavimo trpezu za sve, necemo vise imati sta da jedemo. Sta da radimo?
Tada je otac Kleopa, koji nikada nije polagao nadu u ono sto je prolazno, kazao: -
Brate, postavi sve sto imas! Postavi sve!
Zaista, nakon tri sata dosli su neki vernici i doneli svakovrsne namirnice, koje su
bile dovoljne bratstvu za poduze vremensko razdoblje.
Ali najveca oceva milostinja ostala je ipak ona duhovnicka: molitva za sve,
ispovest, propoved, saveti, pisanje.
Duhovno rukovodjenje
Sledeci veliki dar starca bese i dar razlikovanja duhova. Otac nije davao istovetan
savet za dva coveka koji su imali isti problem. Jednom je kazivao jedno, drugom drugo.
Jer je znao, blagodacu Hristovom, srca vernika.
Znao je da li neko dolazi radi uhodjenja ili s verom. Znao je i koliko mozemo nositi,
kako nam ne bi dao stogod teze, da ne bismo roptali. Zbog toga mnogi dolazahu ocu
Kleopi i pitahu ga kakav put da izaberu u zivotu, i starac svakome davase odgovor onako,
kako ga je nadahnjivao Duh Sveti, a oni koji mu behu poslusni, bili su uvek duhovno
ukrepljeni.
Telesne patnje
Otac Kleopa je mnogo godina bio dobrog telesnog, i osobito dusevnog zdravlja,
buduci od Boga blagosloven otpornim organizmom. Ali nakon sto je napunio sedamdeset
godina, starac se osecao sve umorniji i bolesniji. Godine koje je proveo u planinama, kao
i iskusenja kroz koja je prosao u komunistickom periodu, ostavili su na njemu dubok
trag.
Prva teska patnja bila je kila s obe strane, zbog koje je bio u bolnici Svetog
Spiridona u Jasiu i operisan je, iz dva puta, godine 1985. Nakon nekoliko godina operisan
je od kamena u bubregu, isto u Jasiu, i takodje je izdrzao i operaciju vilice zbog neke
zubne infekcije. Pretrpeo je i prelom desne ruke.
Juna 1996. imao je operaciju tumora besike u Uroloskoj bolnici u Jasiu. Tada se
otkrilo da je levi bubreg neaktivan. Pri pregledu obavljenom septembra 1996. nisu se vise
nasle tumorne ozlede, ali mu je predlozen dodatni hirurski zahvat, koji je otac odbio.
Maja 1998, imajuci velike bolove, tesko je prihvatio da ode na pregled u Jasi, i bio
je tamo nedelju dana, ali nije prihvatio da bude hospitalizovan, rekavsi: - Cekaju me
moja braca, i pripremam se da idem k njima!
Iste je reci rekao i novembra 1998, kada mu je predlozen novi pregled.
Sve ove patnje drzale su oca Kleopu trezvenog, jer je stalno bio u iscekivanju
poslednjeg casa, s mislju na Hrista i s neprestanom molitvom u srcu.
Pocev jos od 1996-1997. godine otac Kleopa se osecao sve umorniji. Povrh svega
toga, stalno su ga saletali vernici i poklonici iz zemlje i inostranstva. Posto mu pamcenje i
glas jos behu zdravi, uspevao je uvek da utesi vernike, bolesne, stare i svoju duhovnu
decu iz manastira.
Isao je veoma tesko i samo u pratnji ucenika, kako u keliji, tako i napolju, na
vazduhu. A u susednu prostoriju, gde je desetinama godina drzao besede i polezna slova
vernicima, nije vise mogao stici, do samo retko, tokom leta. Izvodili su ga ucenici na
doksat kelije, a vernici su se sakupljali oko njega i upijali reci ispunjene blagodacu.
Otac bese veoma uzdrzan u jelu. Ne bi okusio, do samo malo, i zatim bi namah
rekao:" Dovoljno! Nasitio sam se! Slava Bogu za sve!"
Ali svetu molitvu je redovno tvorio, sedeci na krevetu ili na stolici, jer nije vise
mogao stajati. A njegovi omiljeni sati za molitvu behu ovi: izjutra od 4 sata do 8, nakon
cega bi se malo odmorio. Zatim je razgovarao s monasima koji su dolazili na ispovest i s
vernicima. Oko 4 sata po podne tvorio je svoje vecernje pravilo: Pokajni kanon, dva-tri
kanona Bogorodici iz Bogorodicnika, Molbeni kanon Bogorodici, Malo povecerje i drugo.
Uvece su ga ucenici izvodili na vazduh na doksat, gde se molio Isusovom molitvom
i divio prirodi koju je Bog tako lepo ukrasio. Nakon sat-dva povlacio se u keliju radi
odmora i budio se ponovo oko ponoci.
Poslednji dani
Odlazak Hristu
U petak i u subotu 27. i 28. novembra otac Kleopa jos je davao savete i blagosiljao
one koji su dolazili k njemu, monahe i vernike. Bese vedrog lica, govorio je stalozeno i
lepo onima koji su ga pitali i nije odbijao nikoga ko je zeleo da ga vidi. Sve je tesio i
hrabrio, kao i uvek, u spokojstvu i radosti.
U nedelju 29. novembra, uoci praznika Svetog apostola Andreja, opet je bio
okruzen ljudima. Govorio im je toplo, kratko i sa mnogo krotosti. Jedni dolazahu, drugi
odlazahu, a ucenici se starahu o svemu.
U 11 sati i 30 minuta dosao je neki brat svetom ocu da uzme blagoslov za
monasenje, govoreci: - Blagoslovite me, prepodobni oce Kleopo, jer cu se dovece
zamonasiti!
Nakon sto ga je blagoslovio i stavio mu ruku na glavu, brat mu je trazio polezno
slovo za (dusekorisnu rec pred, prim. izd) monasenje. Tada mu je otac Kleopa rekao:
- Od sada nemas vise oca, nemas vise majku, nemas vise bracu, nemas vise
rodbinu, nemas vise prijatelje, nemas vise njive, nemas vise kuce, nemas vise nista!
Samo Hrista!
- Sveti oce - rekao je ucenik - ako zadobijete smelost pred Bogom, pomenite i
mene u svojim molitvama!
- Milost Bogomajke neka bude sa svima nama!
Oko 4 sata poele podne dosao je drugi brat da mu trazi blagoslov za monasenje, ali
otac Kleopa mu nije rekao nista, nego mu je samo stavio ruku na glavu.
Dakle, pocev od nedelje u 4 sata posle podne otac Kleopa nije vise odgovarao na
pitanja svojih ucenika i ostao je nepomican, sa malo otvorenim ocima, na svojoj
ispovedaonickoj stolici, kao u otimanju (uznosenju, prim. izd), duze od jedanaest casova.
U ponedeljak ujutru u 3 sata i 30 minuta starac se probudio kao iz dubokog sna,
buduci dobro raspolozen i dusevno zadovoljan. Zatim je zaiskao stogod za jelo, kazujuci:
- Jeste li vi videli jos kojeg monaha da jede u ovo vreme?
U ponedeljak 30. novembra i u utorak 1. decembra otac je bio s vernicima i davao
savete kao obicno. U ponedeljak posle podne, medjutim, neuobicajeno, otac Kleopa je
poceo da cita svoje Jutarnje molitve, iako su mu ucenici kazali: - Oce, sada je vece.
Jutarnje molitve citajte sutra ujutru!
Ali otac je odgovorio: - Citam ih sada, jer idem svojoj braci!
Ucenici su na to gledali, kao obicno, sa nepoverenjem.
U utorak uvece legao je kasno, dajuci znake velikog umora. U sredu ujutru u 2 sata
i 20 minuta njegov ucenik je cuo da otac dise sve redje i redje. Kada mu se priblizio, otac
je uzdahnuo duboko i predao dusu u ruke Hristove.
Namah su se sakupili oci, zajedno sa ocem staresinom, i pripremili ga za pogreb.
Zatim je bezivotno telo oca Kleope, uz zvonjavu zvona, spusteno iz kelije i polozeno u
staroj manastirskoj crkvi, gde su stalno bdeli svestenici i monasi i bezbrojni vernici
pridosli iz svih krajeva zemlje.
Vest o odlasku oca Kleope u vecnost brzo je obisla zemlju i presla granice. U
danima koji su prethodili ocevoj sahrani hiljade vernika je dolazilo da uzme poslednji
oprostaj od njega, a u crkvi gde bese polozen monasi neprekidno citahu Psaltir.
Tako je ziveo, tako se podvizavao i tako je pocinuo veliki staresina i duhovnik
rumunskih manastira, arhimandrit Kleopa Ilije, oplakan od svih otaca i vernika kojima je
bio savetnik, otac, duhovnik i poucitelj.
Neka mu je vecan pomen!
Pogreb
Tri dana i tri noci ceo manastir i vernici su se molili za pokoj duse oca Kleope.
Pogreb je zakazan za subotu 5. decembra. Kao cudo Bozije, nakon sto je danima za
redom vreme bilo natmureno i prohladno, dan pogreba je bio lep i suncan, topao i
svetao.
Svetu liturgiju je sluzio sabor jeraraha, koji su sacinjavali: NjVP Danilo, Mitropolit
moldavski i bukovinski; NjVP Vartolomej, arhiepiskop Vada, Feleakula i Kluza; NjP Jovan,
episkop oradejski; NjP Kasijan, episkop donjodunavski, NjP Joakim, episkop huski; NjP
Kalinik, vikarni episkop Jaske arhiepiskopije; NjP Visarion, vikarni episkop Erdeljske
mitropolije i NjP Gerasim, vikarni episkop Arhiepiskopije Suceave i Radauca.
Nakon sluzenja Svete liturgije isti sabor jeraraha odsluzio je u manastirskom
dvoristu cin opela. Na bogosluzenju su ucestvovale brojne staresine, jeromonasi i
svestenici, okruzeni sa vise od deset hiljada vernika iz cele zemlje. Manastirski kompleks,
doksati, put prema groblju i okolna mesta postali su nedovoljni.
Posle sluzbe opela vecina jeraraha, na celu sa Visoko-preosvecenim Danilom,
mitropolitom moldavskim i bukovinskim, odrzali su besede.
Zatim je sabor od 12 svestenika obneo kovceg oko crkve i u povorci se otislo do
manastirskog groblja. Uz zvuke zvona, dirljivih pesama, bukovinskih bucuma[4],
crkvenosluzitelji su polozili oca Kleopu na mesto pripremljeno za ukop, na sred groblja,
uz njegovog ljubljenog duhovnika jeroshimonaha Pajsija Olarua.
Mnogi su ljudi imali suze u ocima. Svi su zeleli da se poslednji put dotaknu ruke
koja bese podelila toliko blagoslova tokom preko 50 godina svestenstva. Kroz granje
grobljanskih jela zraci sunca su prodirali i osvetljavali sveze iskopani grob. Pesma "Hristos
voskrese", ponovljena vise puta kao himna pobede, odjeknula je iz grudi sviju.
Svi prisutni su dozivljavali bol privremenog rastanka od velikog oca, duhovnika i
duhovnog ucitelja.
Tako je obavljena sluzba opela najvecem rumunskom duhovniku XX veka,
arhimandritu Kleopi Ilijeu, koji je otisao od nas u raj Boziji, da primi platu za svoje
mnoge podvige.
Odlaskom oca Kleope zakljuceno je bogato poglavlje rumunskog isihazma i
monastva sa kraja drugoga milenijuma, zlatna stranica iz istorije manastira Sihastrije i
nase pradedovske Crkve.
Nadamo se da ce u godinama koje ce uslediti otac Kleopa biti postavljen medju
druge velike prepodobne iz nase zemlje, kao sto su: Sveti Pajsije iz Njamca, Prepodobni
Vasile iz Pojane Maruluj, nastojatelj George iz Cernike, Sv. Jovan Jakov iz Njamca,
jeroshimonah Pajsije iz Sihastrije i mnogi drugi, cija su imena andjeli zapisali u Knjigu
zivota na slavu Presvete Trojice.
Cetrdesetodnevni parastos
NAPOMENE:
1. U medjuvremenu je isti izdavac izdao 9. i 10. tom zbirke (Nap. prev.)
2. Toponimi u okolini manastira Sihastrije (Nap. prev.).
3. Prema poretku u manastiru Sihastriji prva tri dana Velikoga Vaskrsnjeg posta ne jede se nista, a ko moze i
ima revnosti drzi isto tako i poslednja tri dana Vaskrsnjega posta.
4. Duvacki instrument karakteristican u bukovinskoj oblasti (Nap. prev.).
Starac Kleopa
PUT NEBA
III
Prepodobni oce Kleopa, ako si stekao blagodat i milost pred Hristom Bogom, moli
se i za nas, tvoje gresne sinove!
Dodatak
(I)
NAPOMENE:
1. Pucioasa - grad u zupaniji Dambovica (Dambovita). Tamo se bio odrzao, pa i razvio pokret Vojska Gospodnja
(Oastea Domnului), zasnovan u Rumunskoj pravoslavnoj crkvi izmedju dva rata, koji u razdoblju 1948 -1990.
godine nije bio priznat (Nap. prev.).
2. U originalu igra reci koja se ne da prevesti. Zajednicka imenica pucioasa znaci sumpor, dakle vezana je za
smrad, jer smrdeti se kaze a pute (Nap. prev.).
3. Planina u istocnim Karpatima (Nap. prev.).
4. Planina u istocnim Karpatima (Nap. prev.).
5. ( (Iz knjige: Ne vorbeste parintele Cleopa, 9, Roman, 1999, str. 134-142)
6. Techirghiol - mesto u Dobrudzi, zupanija Konstanca (Constania) (Nap. prev.).
Starac Kleopa
PUT NEBA
PUT PODVIZNISTVA
U nastavku cemo govoriti o savetu djavola; kako djavoli uce ljude da odlazu
pokajanje.
Bese neki monah pustinjak, veliki podviznik u pustinji u predelu Aleksandrije,
imenom Ilarion, veliki isihasta. Imao je skoro sto godina.
Molio se Bogu nekoliko godina: "Pokazi mi, Gospode, koje je lukavstvo djavola
kojim oni zadobijaju najveci broj dusa za carstvo pakla! Koja im je majstorija i metod da
odvrate ljude od dobroga puta, da bi ih ucinili robovima greha i odveli u pakao. Kako oni
zadobijaju vise dusa za pakao nego li andjeli cuvari za Carstvo nebesko?" Molio se otac
godinu dana, dve, tri, i nije mu Bog odgovorio.
Jedne noci, kada je bio na molitvi, a bese duboko u noc, napolju bese mesecina kao
dan, cuje neki glas: - Avo[2] Ilarione!
- Molim, Gospode?
- Uzmi sveti krst u ruku, uzmi svoj stap, oseni se znakom svetog krsta, izidji iz
kelije i idi do obliznjega proplanka, i kada budes stigao na proplanak, stani tamo pored
kojeg drveta. Ali se ne boj onoga sto ces videti! Stoj tamo i gledaj na sredinu proplanka,
dok ne budem dosao.
Kada je on cuo da ga je ucio da se naoruza znakom svetog krsta, poznao je da je
poziv od Boga. Otisao je starac, kazujuci molitve u umu, i stigao je na proplanak. Bese
velika tisina; ne duvase vetar te noci. Video se samo mesec i zvezde. Otisao je stari
monah pored nekog drveta i stojase pazeci.
Odjednom, vide da se nasred proplanka pojavljuje presto, Carski tron. Kao da bese
od munja, kao plamen ognjeni. Najpre se pojavio presto, i zacudi se. Zatim vide da dolazi
satana i seda na presto. Ramena mu behu kao nakovanj. Koza mu bese kao mastilo, sa
dlakom kao sto je medvedja, sa snaznim kandzama. Imao je krunu sacinjenu svu od
zmija i drzao je u ruci stap u vidu azdaje.
Kada ga je video, osenio se znakom Svetog krsta. Satana je seo na onaj presto i
triput pljesnuo dlanom o dlan. Kada je pljesnuo, ispunio se vazduh djavolskim cetama.
Pukovi djavola, hiljade i milioni. Jedni, koji su izgledali da su od najvecih, velmoze pakla,
stojahu blizu njega. Drugi - nad sumom i drugi - po vazduhu; koliko pogled obuhvati -
samo djavolske cete.
Kada je monah video tamo toliko likova pakla i toliko djavola, setio se reci iz kelije,
koja mu bese recena: "Ne boj se", naoruzao se znakom Svetog krsta i stojao pazljivo.
Tada, nakon sto su se sabrali kao pesak morski, na svim stranama su se videle
samo cete djavola, ustao je satana na noge i rekao: - Sakupio sam vas ove noci, u
ponoc, ovde, jer hocu s vama da obavim ispit. Treba da polozite tezak ispit. Znate li vi
zbog cega sam vas pozvao?
I rece jedan: - Gospodaru, ne znamo!
- Evo zbog cega sam vas pozvao ovamo. Da izadje na raport svaki od vas koji zna
najbolju majstoriju da obmanjuje ljude i da ih dovodi u moje carstvo. I da mi pokaze
kako on obmanjuje svet i kako zaglupljuje coveka i obmane ga, te ga dovede u vecnu
muku i u nase carstvo. Koji je metod, koja je vasa majstorija, jer u celom svetu to vam
je posao: da obmanjujete ljudske duse. Da vas vidim koliko ste iskusni u obmanjivanju
ljudskih dusa! Koji mi bude pogodio misao, ako mi bude kazao savet kako obmanjuje
svet onako kako ja mislim, evo dacu mu da upravlja paklom tri minuta, postavicu ga za
cara umesto mene na tri minuta, i ucinicu ga velikim generalom nad ostalima.
Tada je izasao jedan iz mnostva i rekao: - Ziv bio[3], tvoja mracnosti! Dosao sam
da podnesem raport kako ja obmanjujem ljude!
- No da vidimo!
- Ja - veli on - kazem coveku ovako: "More covece, idi ti i u crkvu, i posti, i moli se,
i cini cak i milostinju, i druga dobra dela. More, ali ni sa djavolom nemoj kvariti odnose!
Idi i u restoran, idi i u krcmu, na igranke, na provode, na igre na srecu, da bi se i s ovim
svetom proveselio!".
Tim metodom sam obmanuo vrlo mnoge. Ubacujem im pomisao, jer drugu silu
nemam! Druga nam se sila nije dala iz pakla. Rajski andjeli imaju od Boga silu samo da
ubacuju coveku misao da cini dobro. Mi imamo silu samo da ubacujemo coveku pomisao
da cini zlo. Ali da ga prisilimo ne mozemo, jer covek ima samovlasnost koju mu je Bog
dao. Ne mozemo da ga prinudimo da zgresi; samo ako je glup i slusa misao koju mu
ubacujemo.
I tako sam obmanuo vrlo mnoge. Kada izadju iz crkve, neki se zaustave u krcmi.
Tamo se svaki sretne s rodbinom, s prijateljima. Uzme po rakiju, popije po casu; poneki
uzme i cigaru, dodje i koji svirac da mu svira. Iz tog razloga covek se spotakao, nije mu
vise nista koristilo sto je ujutru bio u crkvi, jer se uvece vratio iz nase sluzbe. I tako
postupam sa svakim.
I upitao je satana: - Jesi li mnoge obmanuo?
- Ziv bio, tvoja mracnosti, mnoge!
- Obmanuo si gluplje od sebe, ali nisi ucinio nista narocito.
- Zbog cega, tvoja mracnosti?
- Ti kazes coveku da ide i u crkvu, da ide i u krcmu, da ide i na zabave, da ide i na
Sveta mesta, da i cita, da se i moli, zatim da ide na nedozvoljene provode, ali Hristos mu
kaze u Jevandjelju: Niko ne moze dva gospodara sluziti! (up. sa Mt 6, 24), to jest i meni i
Njemu. Ti si ga podstakao, mozda covek nije bio dusevno pripremljen i odlazi nekoliko
puta, ali nakon izvesnog vremena dolazi andjeo i ubacuje mu misao: "More covece, ne
mozes hoditi dvema stazama; ili s djavolom ili s Bogom". I covek, buduci ukoren strahom
Bozijim, to napusta. "More, drzim se jedne, jer nema spasenja u hodu po dvema
stazama!" - Jesi li postradao tako?
- Postradao sam i tako!
- Vidis! Rekao sam ti ja da si obmanuo gluplje od sebe. Dakle, znaj da nisi
odgovorio dobro.
I pozvao je jednog komandanta, od onih velikih, jednog kapetana, i rekao mu:
- Uzmi ga na ledja, odnesi ga u zbor i udari mu deset batina po ledjima i poslji ga
na dno pakla, jer je glup!
Izbio ga je, umesto da mu zahvali! Nije mu se dopao njegov savet. Trazio je drugi
bolji. Izadje drugi na raport.
- Ziv bio, tvoja mracnosti! Ako te ja ne zadovoljim, drugi te nece zadovoljiti.
- Da te vidim, junace! Kako se zoves?
- Hromi Daba se zovem.
- Kako ti obmanjujes ljude?
- Evo kako, velicanstvo. Ja kazem coveku ovako: More covece, nema Boga, nema
djavola, nema andjela, nema pakla, nema raja, nema vecne muke, nema vecne slave,
sve je ovde, na ovom svetu! Ako imas sta da jedes i sta da pijes i imas zena i novca
mnogo, ako imas postovanje od ljudi, kucu i mnoga bogatstva, ovde je raj. I ako nemas,
ovde je pakao. Dakle, toliko je, koliko je covek na ovom svetu.
- I jesi li obmanuo mnoge?
- Mnoge sam obmanuo!
- I ti si obmanuo gluplje od sebe. Znam da si obmanuo, ali glupe, jer one koji
poznaju Sveto Pismo ne mozes obmanuti. Jer Sveto Pismo kaze coveku da ima Boga, da
ima djavola, da ima andjela, ima pakla, ima raja, ima vecne muke, ima vecne slave, ima
kazne za greh, ima na nebu nagrade za dobro delo. Sveto Pismo je puno takvih ucenja, i
koji ga citaju ne veruju tebi. Cak i vise od toga. Bog, kada je sazdao coveka, stavio mu je
u dusu i u telo osecanje Boga. Ma koliko bio kogod paganin, oseca da postoji nevidljiva
sila u njegovoj dusi, a to je savest. Savest ga grize kada cini zlo i raduje kada cini dobro.
I glas savesti ne moze biti odraz materije, nesto materijalno, jer je nevidljive prirode.
Savest je glas Boga u coveku, i cim je zgresio, grize ga: "Zasto si tako ucinio?" Moze niko
da ga ne kori. Moze da ga ne vidi niko kada cini greh. Kad god zgresi, taj zakon, koji je
Bog usadio Adamu prvo, nazvan i zakonom prirode ili savesti, odmah ga grize. Ponekad
ga grize tako jako, ako je greh velik, da ga dovodi blizu ocaja. Ispunjava se onda rec koja
kaze u psalmima: Karanjima zbog bezakonja pokarao si coveka, i istanjio si kao paucinu
dusu njegovu (Ps 38, 14-15). To jest istanji se nada kao paucina i, od mnoge grize
savesti, skoro da izgubi nadu.
Ako se savest uprlja sa mnogo grehova, ponekada tako jako grize coveka, da mu ta
griza (to prekorevanje, prim.izd) savesti postaje muka nad mukama. Zbog savesti ne
moze ni da jede dobro, ne moze vise ni da spava, ni mira vise nema, ni moliti se ne
moze. Savest grize, grize kao crv u drvetu. "Zasto si ucinio i zasto si razgnevio Boga
takvim gresima?"
Dakle, uzalud mu ti kazujes da nema Boga, jer mu savest kazuje, i - posle savesti -
kazuje mu i Sveto Pismo. Ti velis da ucis coveka da nema Boga, da nema djavola, da
nema andjela, da nema pakla, da nema raja, ali mu savest kazuje da ima, i Sveto Pismo
je puno svedocenja po kojima se dokazuje da postoji Bog, da ima andjela, ima vecne
muke, ima vecne slave. Dakle, i ti si - rekao je satana onome s raportom, koji se
hvalisase da ovim savetom obmanjuje mnogo sveta - glup i ne donosis veliki doprinos
carstvu pakla; ne donosis veliku korist!
Tako je postradao i taj djavo koji je dosao s drugim raportom pred satanu, kao sto
je postradao i prvi, koji se hvalio da je ucinio nesto narocito. To jest, umesto da ga
pohvali, da ga ucini velikim nad mnogim djavolskim cetama, izbio ga je i pod sramotom
poslao na dno pakla, sto je glup i ne ume da obmanjuje ljude.
Obmanjivao je, ali je obmanuo suvise malo i suvise je malo dusa odveo u pakao!
Postradao je i ovaj djavo kao i prvi, koji je ucio coveka da ide i u crkvu i u krcmu i da cini
i Bozije i satanino. Dakle, i taj se zlo proveo.
I sada od djavolskih ceta koje su bile prisutne pozvao je drugog na raport. I bese
cutanje medju djavolskim pukovima, jer behu milioni demona oko sume i onoga
proplanka, i ne izlazase nijedan, jer se bojahu da ce postradati kao sto su postradali
ostali, da ce ih, umesto hvale, izbiti i poslati na dno pakla.
Satana je sedeo na prestolu i cekao da izadje jos koji na raport, govoreci:
- Ako mi treci koji izadje pogodi misao, to jest izlozi mi plan za zadobijanje dusa za
carstvo pakla, bolji nego one dvojice koji su mi pre podneli raport, onda cu ja toga uciniti
generalom nad mnogim djavolskim vojskama i postavicu ga da sedi na mom carskom
prestolu tri minuta.
Nakon sto je satana tako rekao, iz onih nebrojenih djavolskih pukova nije niko vise
hteo da izadje, zato sto se bojahu da ne postradaju kao sto su postradala druga dvojica,
koja su pre podnela raport i njemu se nije dopalo.
Ipak, posle nekog vremena izadje jedan grbavi, sa cetiri reda rogova, jedna mu
noga pacija, jedna bese konjska. Imao je znake pakla na svom celu, rep bese dugacak,
od ne znam koliko metara pozadi. I kada je izasao, otisao je pred satanu, kako on
sedjase na prestolu tamo nasred proplanka, i rekao mu:
-Ziv bio, tvoja mracnosti!
Satana ga pita: - Kako se zoves?
- Kusi se zovem!
- Ehe, vidim te starog i grbavog. Cini mi se da ti znas razne majstorije da
obmanjujes duse, da ih dovodis u moje carstvo.
Kusi je rekao: - Ni tvoja mracnost ne zna sta znam ja!
- Da te vidim! Cini mi se da si velik majstor da zadobijas duse.
- Ni ti ne znas sta znam ja! Imam majstoriju, jer sam omatorio u borbi sa ljudskim
dusama toliko hiljada godina, i njom mnoge duse odvodim u pakao. Kao sto u zimu
padaju pahulje snega, tako ja spustam u pakao duse svakoga dana.
- I kako si uspeo da dovedes toliko dusa u moje carstvo?
- Ja necu reci kao prvi djavo koji je izasao na raport. Covek zna da ne moze sluziti
dva gospodara i lako ga zadobije andjeo za svoju stranu. Ali necu reci coveku ni kao onaj
drugi glupan, da nema Boga, nema djavola, nema andjela, nema pakla, nema raja. Ne!
Jer Sveto Pismo kaze da ima i Boga i djavola i andjela i pakla.
Ja toliko kazem coveku: "More covece, ima Boga, ima djavola, ima andjela, ima
vecne muke za greh i vecne slave za dobro delo, ali imas jos vremena! Zar si glup? Bas
od danas da zapocinjes dobro delo?"
Ako je dete, kazem mu: "More dete, ti od sada imas da zivis! Dolazi mladost, treba
da se ozenis, treba da se provodis na svetu! Nemoj da izgubis mladost tako uzaludno, jer
zivot treba proziveti!"
A ako je mladic, kazem mu: "Nakon sto se budes ozenio i zasnovao domacinstvo,
posle toga ces otpoceti dobro delo. Sada jedi, pij, provodi se, cini sva zla, ta mlad si.
Oprostice ti Bog, jer on poznaje covekovu nemoc. Pokajanje ostavi za sutra, ostavi za
preksutra, ostavi za dogodine, za kasnije".
Ucim coveka da odlaze pokajanje od danas za sutra, od sutra za preksutra! "Kakvu
milostinju hoces sada da cinis? Ne zuri! Pokajaces se pred smrt! Sada hoces da postis, da
istrosis zdravlje tela? Neka u starosti, jer post je za stare! Hoces da se molis? Da izgubis
toliko sati moleci se Bogu? Pa sada imas posla. Eto, imas da gajis decu, imas da stices
kucu i miraz cerkama, imas da zenis i udajes. Imas toliko!"
I zabunim ga sa zivotnim brigama i stalno mu kazujem: "Ostavi za drugi put". Kada
dodje andjeo i kaze mu: "More covece, daj podusje za mrtve!", ja mu kazem: "Zar si
glup? Sada imas da odevas decu, imas da pravis svadbu, imas da cinis to i to!" Andjeo
dolazi i kaze mu: "More covece, hajde otpocni postiti postove, tokom godine, sredom i
petkom!" Ja mu kazem: "Nemoj postiti, jer ces izgubiti zdravlje! Ti treba da radis, da
skupis imanja, imas da gajis decu!"
Ili dolazi andjeo i kaze mu: "More covece, ispovedaj se i ostavi greh, ostavi razvrat,
ostavi pijanstvo, ostavi duvan, ostavi psovke!". "Eh, zar jos od sada? Kasnije, pred smrt,
ispovedicu se svesteniku, razdresice me i gotovo. Pa knjiga kaze da te zatekne dobra
koncina, a dotle se mozes provoditi ovako!"
S tim me svi slusaju - kaze djavo - i stalno odlazu dobro delo od danas do sutra.
Sveto Pismo kaze drukcije. Duh Sveti budi ljude, govoreci: Danas, ako glas Njegov
cujete, nemojte da budu tvrdokorna srca vasa (Jev 3, 7-8). I kao sto sam kazao, glas
Boziji u coveku je savest, koja ga grize zbog greha i kaze mu: "Covece, napusti greh!
Ostavi se kradje, ostavi se bludnicenja, ostavi se psovanja, ostavi se pijanstva, ostavi se
pusenja, ostavi se zlih stvari, zavisti, zlobe, svadje". Bog mu zapoveda danas, a mi mu
kazemo: "Ne danas, nego sutra, preksutra, u starosti!"
I kazujemo mu ovako: "Daj meni danasnji dan i ti uzmi sutrasnji!" I tako je - veli -
greh u coveku, kao kad bi uzeo velik ekser i bradvom poceo da ga ukivas u suvo hrastovo
drvo. Ako ga udaris cekicem jedanput, dvaput, triput, lako mozes izvaditi ekser. Ako ga
ukujes do polovine, teze je, a ako ga sasvim ukujes, treba da rascepis drvo!
Takav je i greh! Ukiva se u prirodu navikom. I ako covek ne ostavi danas greh,
kada je svez, sto vise stari, tim ga se teze moze odvici.
Jesi li video u bakru zelenu rdju? Da si bakar cistio svakodnevno, sjajio bi kao
sunce! Ali ako je ostavljen godinama, uhvatio je zelenu rdju, ne mozes ga vise nicim na
svetu oprati, samo ako ga istopis. Takva je dusa kada ostari u grehu. Ako nije danas
ostavila greh, neka ne misli da ce ga sutra ili preksutra .ostaviti lakse. Jer po meri
proticanja vremena, greh stari, ukiva se u prirodu, i uobicajavanje postaje druga priroda;
navika postaje druga priroda, i covek cini greh hteo nehteo, i s velikom se mukom covek
oslobadja greha, nakon sto je ovaj ostareo u njemu!
Navika, po kanonskim zakonima Crkve, jeste deseti stepen greha, jer dalje sledi
ocaj, pretposlednji stepen. I kada sam video coveka da se navikao na greh godinu dana,
dve, deset, ne znam koliko, moj je zauvek! I tako ja uspevam da ih obmanem, jep
hiljade i milioni ljudi odlazu pokajanje od danas do sutra, i svi postaju robovi grehu; jer
koji greh nije ostavljen danas, sutra-preksutra sve vise hvata korene i sve je tezi. A kada
covek hoce da ostavi greh, greh se dize na njega s velikom silom: "Zar si glup, more? Sa
mnom si ziveo! Kako da se manes mene? Sta jos preostaje? Da zivis kako te ja ucim i
kako si navikao na mene!"
Tako sam, kao sto sam ti predje kazao, naucio i obmanuo toliko dusa, da one
padaju u pakao kao sto padaju pahulje kada veje, s jednim jedinim savetom: " Dobri
ljudi, ima jos vremena za dobro delo; ne budite glupi da ga otpocnete bas od danas ili
bas od ovoga casa!"
Dakle, kazem vam, vasa mracnosti, to je moj savet i moja majstorija, i imam u
paklu cetu od hiljade i stotine hiljada mojih ucenika, koje sam tako naucio, i saljem ih po
celoj zemlji da sapcu coveku na uho: "Covece, za dobro delo ima jos vremena. Sutra,
preksutra, za godinu dana, za dve, u starosti". I uspeo sam i uspevam. Idi i vidi u paklu
kolike sam gurnuo i guram ovim savetom!
Tada je satana rekao:
- Bravo! Najbolji savet - da ucis coveka da odlaze pokajanje od danas do sutra:
"Bas danas hoces da se ispovedis? Bas danas hoces da se pricestis? Bas danas hoces da
tvoris milostinju? Zar ne vidis da nemas vremena? Ostavi za sutra!"
Sada posto si mi pogodio misao, dacu ti svoju krunu i stap da tri minuta vladas
paklom, i svi da naucite od njega to lukavstvo, da biste doveli sto vise dusa u moje
carstvo, da bi se sa nama mucile u vekove vekova.
***
Nakon sto je video i cuo sve to, monah je video satanu da je pljesnuo triput dlanom
o dlan i kao varnica se ugasio u vazduhu, i nije vise video nista i nije se vise culo nista. I
on je ostao zacudjen onim sto bese cuo, kako satana obucava svoje ucenike i bezbrojne
djavole iz pakla, da uce ljude da odlazu pokajanje.
Tada je dosao andjeo Gospodnji i rekao mu: - Avo Ilarione!
- Molim, Gospode?
- Tri godine se molis Bogu da ti pokaze kako djavoli obmanjuju ljude i kako ih
odvode u carstvo pakla! Eto video si
svojim ocima i cuo svojim usima kako!
Idi u svoju keliju, uzmi svesku, dohvati pero i napisi sve sto si video, sve sto si cuo
svojim usima, da ostane za narastaje koji ce doci, za poslednje, ova satanina majstorija.
Jer ceo svet treba da zna, da najbolji savet djavola da bi zadobili duse za carstvo pakla,
jeste da uce coveka da odlaze dobro delo od danas do sutra, od sutra do preksutra, od
mladosti do starosti, do smrtne postelje, i tako da ih sve odvedu u pakao!
Amin.
Razgovor treci
O SNOVIMA[4]
NAPOMENE:
Starac Kleopa
PUT NEBA
Razgovor cetvrti
OPSIRNIJE O SNOVIMA[1]
Razgovor peti
O SNOVIMA I VIDjENjIMA[2]
Sta kaze Sveto Pismo o snovima i o vidjenjima • Kako djavo obmanjuje ljude
snovima i vidjenjima • Da ne verujemo snovima i vidjenjima • Kako se prepoznaju
istinska vidjenja i predskazanja, i kada djavoli najvise kusaju vidjenjima • Kako se
mozemo spasti obmanjujucih vidjenja.
NAPOMENE:
Starac Kleopa
PUT NEBA
Gnev nas sve savladjuje! Tesko nasoj glavi! Ali da govorimo, po Svetom Jovanu
Lestvicniku, koji su stepeni gneva.
Gnev se deli na tri vrste.
Postoji gnev koji je na grckom nazvan holos, sto znaci brzo - kada se covek brzo
razgnevi i takodje brzo prodje. To nije opasan gnev. To je ono sto Duh Sveti kaze u
Psaltiru: Gnevite se i ne gresite.
To je prirodni gnev. Pogresio je jednom, zaiskao je oprostaj, miri se. Covekovo srce
je podeljeno na tri dela: gnevni deo, racionalni deo i zelateljni deo. To je bozanski gnev,
jer je po prirodi usadjen u covekovu dusu, da se gnevi na greh. Sv. Jovan Zlatoust veli:
Gnev tvoj neka ne bude na brata, nego na zmiju kojom si pao".
Kada vidis coveka da te kori ili ti cini zlo, nemoj se ljutiti na njega, jer nije on kriv.
Da je bilo tako, ne bi bio postavljen zakon ljubavi prema neprijateljima. Mrzi njegovu
bolest, ne coveka, jer nije kriv covek, djavo ga podstice. Mrzi bolest, jer bolest je od
djavola, time ga nateraju da te mrzi, da te kori, da ti steti, da te bije. On nije kriv, jer
covek je stvoren po liku i podobiju Bozijem, ali onaj koga djavo podstice cini tako.
Pravedni gnev ne mrzi, nego ispunjava zapovest Boziju, koja kaze: Ljubite
neprijatelje svoje. Blagosiljajte one koji vas kunu (Upor. sa Mt 5, 44).
Ovaj gnev, holos, jeste prvi stepen gneva.
Drugi stepen gneva jeste gnev koji se naziva katos, ili zloba na rumunskom. To je
zla zmija. Kada ova ugrize nase srce, ne samo da se gnevimo, nego zadrzavamo gnev po
nedelju, dve, na onoga koji nam je ucinio zlo. Ovo je tezak (gnev).
Kada covek zadrzava gnev i razmislja: "Neka, preturicu ja njemu plan; neka, reci
cu mu ja; neka, udesicu ga ja"; i kada budes to video u svom umu, znaj da si presao na
drugi stepen gneva. Ugrizla te je za srce veca azdaja. I idi da trazis oprostaj, da se
pomiris s bratom, kazujuci: "Oprosti mi, supruze; oprosti mi, suprugo!", jer ako ne
prodje taj gnev, ne mozemo citati "Oce nas".
Onda bi trebalo da se molimo ovako: "... i nemoj nam oprostiti, Gospode, grehe
nase, kao sto ni mi ne oprastamo..." Tako bi trebalo da se molimo, jer ako ne oprostimo,
ne mozemo inace citati "Oce nas". Ni u jednoj vrsti gneva ne mozemo citati "Oce nas".
Uslov je postavila mudrost Boga Logosa.
Apostol veli: Sunce da ne zadje u gnevu vasemu (Upor. sa Ef 4, 26), a ko je presao
na drugi stepen gneva, ne zatice ga samo sunce u gnevu, zaticu ga i dva, tri dana, i
sedmica, i mesec dana.
Zatim postoji gnev najtezi od svih, zakos, koji se na rumunskom zove srdzba. Ovaj
je gori od djavola. To je djavo gori od svih djavola: srdzba. Neka nas Bog sacuva takvoga
gneva! Ali zbog cega se naziva zakos? Zbog toga sto dugo prebiva u covekovom srcu.
Kada je covek stigao na treci stepen gneva, ne zadrzava gnev samo dva-tri dana ili
sedmicu, nego godinama.
Bilo je ljudi bolesnih ovom bolescu, srdzbom, koji ni na svojoj samrti nisu oprostili
bratu. Tle, taj i taj je umro, i na samrtnom odru trazila mu je oprostaj cerka ili unuka, i
nije hteo da joj oprosti". Da Bog sacuva! To je azdaja zakos ili srdzba, i bozanski Jovan
Zlatoust, u Slovu o Saulu i o Davidu, kazuje o njoj da je gora od satane.
Saul bese Car Izrailjev i bese bolestan od epilepsije, od necistoga duha, jer cesto
padase na zemlju i stvarase mu se pena na ustima, jer ga bese napustio Bog, od kada
bese ubio cara Ahava. David dolazase i pevase mu psalme uz harfu, i izganjase zlog duha
od Saula, i isceljivase ga, i on se smirivase.
No da li je Saul blagodario Davidu sto je izagnao djavola iz njega? Ne. Djavo,
cujuci silu psalama, napustao je Saula i bezao. A Saul se smirivao, ali zavist u njemu -
ne.
Jer devojke Jerusalimljanke, nakon sto su cule da je David, jedno dete, porazio
Filistejca Golijata i odrubio mu glavu i skinuo uvredu sa sinova Izrailjevih, udarale su u
bubnjeve i vikale ovako: Saul zgubi hiljade, i David desetine hiljada, To jest, vise su
proslavljale Davida nego Saula. I od tada Saula je obuzela mrznja, isto iz slavoljublja,
obuzela ga je velika srdzba, i plasio se da ce od sada David biti car.
I toliko je srdzbe imao, iako ga je David isceljivao i odgonio djavola od njega, da je,
kada bi ustao, pitao:" Gde je David, Da ga ubijem?" I tri puta se bacio kopljem za
Davidom. Koga je hteo da ubije? Svoga lekara, koji ga je isceljivao.
Jesi li video da je djavo odlazio od Saula, zbog psalama, ali srdzba iz njegovog srca
nije odlazila? Hteo je da ubije Davida, da ovaj ne bi postao car.
Zbog toga kazu Sveti oci, i osobito Sv. Vasilije Veliki: 'Zavist je gora od djavola". To
je gnev zakos, i kada covek bude pomucen srdzbom, zuc izliva otrov oko srca, jer je
slovesni deo duse u srcu. Tada se pomraci razum, i mozak, i sentimentalni deo covekove
duse, i uzalud mu kazes da je ovde belo, jer on vidi crno. Vise ne vidi dobro, jer su mu se
od zavisti pomracili um i srce.
Zakos, prebiva dugo u covekovoj dusi. Srdzba je gora od svih. Samo je djavo
srdzben i ima srdzbu od pocetka sveta prema ljudima i prema Bogu, a covekova
(srdzba), kaze Sv. Jovan Zlatoust, gora je od djavola. Neka nas Bog sacuva, jer srdzba je
djavo koji istrajava u covekovom srcu, i ako se covek ne ispoveda i ne moli se Bogu da
ga izagna, ima mnogih koji ni na samrtnom odru nece da oproste onome koji im je
zgresio.
Ovo je treci stepen gneva, koji je najopasniji; a to je djavo srdzbe, koji je gori od
svih djavola.
Dakle, nije dovoljno da kazes samo usnama: "Bog neka ti oprosti", a tvoje srce da
bude puno zavisti i gneva; to nije oprastanje. Bog gleda na srce. Uzalud se molimo, kada
je nase srce puno zlobe, srdzbe, otimacine i svekolike zle revnosti.
Dakle, da se trudimo svojim srcem, da ga ubedimo da treba da ljubimo svoga brata
i trazimo pomoc Boziju da to cinimo, i onda imajmo smelosti u svojim molitvama k Bogu.
Ako li ne, ima da se zbude sto veli Sv. Isaak Sirijski: "Seme na kamenu jeste molitva
onoga koji ima gnev prema svome bratu".
Neka nas Bog sacuva svake vrste gneva, ali osobito gneva zakos.
Amin.
Razgovor prvi
O GORDOSTI I O SMIRENjU
Sedam okolnosti pri kojima coveka obmanjuju vidjenja i snovi • Sta je gordost i iz
cega se radja • Kako je Bog kaznjava • Koliko je vrsti • Gordost uma i gordost volje •
Kako se spasavamo gordosti • Sta je smirenje • Smirenje Svetitelja, Bogomajke,
Spasitelja Hrista • Iz cega se radja smirenje i korist od njega • Iskusenja koja dolaze na
gorde • Samopoznanje u smirenje • Znaci istinskog smirenja
Staresina: Sta je, brate Jovane, sta ti je? Jer te od nekog vremena stalno vidim
potistenog; ti, brate, nisi bio takav. Na sta si naleteo, da si tako sumoran i zamisljen? I
zbog cega ne dodjes da mi kazes koje su misli i nezadovoljstva sto ti pritiskaju dusu, te si
stigao do ovog ogorcenja (ozaloscenja)?
Brat: Kao sto vidim, prepodobni oce staresino, spoznali ste nekako i samo po
vidjenju moje dusevno stanje. I posto vidim da ste danas manje zauzeti, molim Vas da
mi date blagoslov da ostanem kod Vas, prepodobni oce, da bih otkrio svoje misli koje me
muce i smucuju.
Staresina: Dobro, brate Jovane, a da li si odlucan i spreman sada da se ispovedis?
Brat: Da, prepodobni oce! I molim Vas, jer je trebalo da ucinim to jos odavno, ali
jako sam bio ovladan lenjoscu i nisam se usudio da dodjem da otkrijem svoju savest i da
vam trazim razjasnjenje o onome sto me smucuje.
Staresina: A kakve te misli more, brate Jovane, i kakve nedoumice imas na dusi?
Brat: Evo, prepodobni oce, koje me misli more: od nekog vremena, stalno cujem
da su se pojavili po svetu ljudi koji su se udostojili od Boga da imaju nebeska vidjenja i
da su neki primili dar prorostva i kazuju ono sto ce se dogoditi u buducnosti. Cujem jos i
to, da su se neki udostojili da vide svetlosne Andjele, Bogomajku i cak Spasitelja naseg
Isusa Hrista. Cuo sam da su mnogi ljudi vec poceli da se povode za njima i da ih
smatraju za proroke i izaslanike Bozije u svetu za propovedanje pokajanja. Kada to
cujem, veoma se zalostim, zato sto od toliko godina, od svoje rane mladosti, jesam i
sluzim u manastirskom poslusanju i nicim nisam uznapredovao u duhovnom, jer me nije
udostojio Bog nijednog vidjenja. To je uzrok moga ozaloscenja, prepodobni oce, sto se
nisam udostojio da i ja imam takvu utehu. Veoma molim da mi razjasnite i da mi date
savet kako da se izbavim tih misli koje me veoma smucuju.
Staresina: Znaj, brate Jovane, da po ucenjima Svetih i bozanskih Otaca ima sedam
najznacajnijih prilaza kojima dusegubna obmana djavolskih vidjenja i utvara ulazi u
covekov um i srce.
Brat: Molim vas, prepodobni oce, da kazete i meni koje su to okolnosti.
Staresina: Brate Jovane, prva i najcuvenija majstorija kojom djavo delotvori
obmanu djavolskih vidjenja i utvara u covekovom umu i srcu jeste veliki i pogubni greh
gordosti, po svedocenju Svetog i bozanskog oca Jovana Lestvicnika, dostojnom
svekolikog poverenja, koji kaze: "Kada se djavo gordosti utvrdio u svojim sluziteljima,
javlja se u snu ili u vidjenjima u vidu svetlosnog andjela ili mucenika i daje im otkrivanje
tajni, da bi nas ovi, postavsi podlaci, sasvim lisili uma" (Lestvica 23,15).
Druga majstorija kojom djavo delotvori obmanu svojih vidjenja i utvara, jeste tasta
slava (slavoljublje), koja je prva kci i grana prokletog stabla gordosti (Spasenje gresnih,
gl. 7). To potvrdjuje i bozanski otac Isaak Sirijski, kada savetuje Svetog Simeona sa
Cudesne Gore, govoreci: "Prepodobni oce, kao onaj koji se secas ovih slabosti vidjenja,
cuvaj se od utvare (predstava, prim.izd) djavolskih pomisli. Jer ovo postaje osobito obicaj
monaha koji imaju ostroumnost i ljubitelji su taste slave" (Slovo 4, M. Njamc 446).
Treci prilaz kojim u covekovu dusu ulazi prevara obmanjujucih vidjenja i snova
jeste slabi i neiskusni um. Ovu istinu pokazuje takodje Sv. i bozanski otac Jovan
Lestvicnik, kazujuci ovako: "Djavoli taste slave kusaju neiskusne" (Lestvica 3, 27).
Cetvrti uzrok jeste luda i nepromisljena revnost, kojom se neki slaboumnici
podvrgavaju strogom i dugom postu i inim teskim podvizima, sa ciljem da prime od Boga
dar cudotvorstva ili da im se pokazu Andjeli ili nebeska vidjenja i otkrivenja, ili da bi im
se dao dar da se upodobe kojem od svetitelja. O ovakvoj ludoj revnosti pisao je bozanski
Otac Isaak Sirijski kazujuci ovako: "Od teske bolesti boluje ko ima zlu revnost" (Sl. 58). I
na inom mestu isti otac Isaak Sirijski, izlazuci o onom koji se podvizava sa revnoscu a sa
zlim ciljem, kazuje ovako: "Koji se usudi da moli Boga i zeli da tvori cudesa i sile svojim
rukama, biva u svom umu kusan od djavola rugaca" (Sl. 36). Ovakvu ludu revnost je
imao monah o kojem se kazuje u Otacniku da se molio Bogu da ga udostoji da bude
slican praocu Isaku i koga je, zbog ove nepromisljene molbe, djavo ismejao na strasan
nacin (Gl. 7,10).
Peta okolnost pada u zamku djavolskih vidjenja i utvara jeste neposlusnost i
tvrdoglavost, kao sto se o ovome pokazuje u Otacniku, o onom bratu Avramiju, i o
njegovom uceniku Avi Iraklitu (Gl.7,8).
Sesta okolnost koja vodi coveka da padne u ponor djavolskih vidjenja i utvara i u
druge dusegubne obmane, jeste prokleto samorukovodjenje i neispovedanje misli
duhovnim ocima (Lestvica 4,46 - 48 - 53).
Sedma i poslednja od okolnosti koje cine coveka da sklizne u dusegubnu opasnost
djavolskih vidjenja, jeste nepoznavanje sebe i nepoznavanje Bozanskog Pisma. Posto
covek koji ne poznaje sebe, niti Bozansko Pismo, odmah klizi ka samomnjenju i iz ovoga
lako pada u obmanu. A ko je temeljito dostigao samopoznanje i dubinu svoje nistavnosti,
taj ce tesko smatrati sebe dostojnim da ima nebeska vidjenja. Zato i Sv. Isaak Sirijski
veli o onome koji poznaje sebe: "Ko se udostojio da vidi sebe, bolji je od onoga koji se
udostojio da vidi andjele" (Slovo 34). Vaistinu velika je i silna pomoc za coveka
poznavanje sopstvene nemoci, jer mu to ne dopusta da padne u zamku djavolskih utvara
i u druge velike grehe. Isto Sv. Isaak Sirijski naziva samopoznanje temeljom svekolikog
dobrog dela: "Blazen je covek koji poznaje svoju nemoc", i veli: "jer ovo znanje postaje
njemu temelj svekolike dobrote" (Slovo 21). I bozanski otac Petar Damaskin veli o
samopoznanju: "Nista nije bolje nego da kogod poznaje svoju nemoc i neznanje, i nista
nije gore nego da to ne poznaje" (Nevidljiva borba, Slovo 2)
Eto, brate Jovane, to su sedam glavnih prilaza kojima djavo provlaci u covekov um
i srce dusegubnu obmanu snova i vidjenja. Ti si, brate, dobro ucinio sto si iskreno otvorio
svoje srce prema Bogu i prema mojoj nedostojnosti, i odlucio se da dodjes i ispovedis ove
dusegubne pomisli. Cineci to, brate moj, uspeo si pomocu Bozijom da izbacis iz jazbine
uma mislenu zmiju, koja se bese ugnjezdila tamo, i iz dubine svoga srca, brate, da
izbacis onoga koji te je stalno nagrizao i trovao ti dusu smrtonosnim otrovom svog
lukavstva i obmane.
Znaj i pamti, brate Jovane, da je nasa dusa podobna ladji koja plovi po uzburkanim
talasima ovoga veka, a um, koji je oko duse, odredio je Bog da bude kormilar ove ladje. I
znaj jos da se pred nasom ladjom nalaze mnoge i velike opasnosti. Ove opasnosti polaze
iz uzburkanog mora ovog sveta, jaki i veoma protivni vetrovi, to jest napadi nasega tela,
koji dolaze spolja i ulaze kroz otvorenu kapiju pet cula; podizu se besni valovi iz dubine
nase duse, to jest misli zle i raznovrsne koje iz srca izviru, kao sto je Bog rekao: Iz srca
izlaze zle pomisli: ubistva, preljube, blud, kradje, lazna svedocenja, hule (Mt. 15,19);
vrebaju nas misleni razbojnici, to jest svelukavi djavoli; nailazimo na duboke mocvare i
vrtloge, koji su slepilo naseg neznanja, koji nenadno iskrsavaju na putu, preteci
opasnoscu da nam se ladja razbije, i sve je to duhovna nepripremljenost nase duse. A
kada kormilar ladje, to jest um, drema, puni se vodom ladja i preti joj tonjenjem u
dubinu, a to je neispovedanje nasih grehova.
Dakle, brate moj, ako se nisi zurio da dodjes ovamo, pred Gospoda i moju
nedostojnost, da bi ispovescu izbacio iz svoje duse otrovnu vodu grehova, onda smatram
da nije ostalo jos mnogo vremena pa da tvoja duhovna ladja potone u dubinu pakla.
Brate Jovane, ono sto hocu da ti kazem da bi znao dobro i bio tvrdo uveren, jeste da su
misli koje su te morile i koje si mi sada ispovedio, iznikle u tvome umu i srcu, iz prokletog
korena velikog greha gordosti.
Brat: Prepodobni oce, molim vas da mi kazete sta je gordost i kakva je?
Staresina: Znaj, brate Jovane, da je gordost pocetak, koren i izvor svekolikog
greha i svekolikog bezakonja. I posto si pitao i kakva je, saznaj da Sv. Grigorije Dvojeslov
kaze: "Gordost ima pet stepenica, a da bi pojmio ove stepenice, potrebno je najpre da
znas da i dobra kojima se gordeljivac gordi ima takodje pet vrsta, i to:
Prirodna dobra, to jest ostroumnost, lepota, muzevnost i njima slicno.
Drugo su stecena dobra, kao: znanje, mudrost, zanat i slicno.
Trece su slucajna dobra, kao sto su bogatstvo, slava, vlasti i slicno.
Cetvrto su dobra volje.
Peto su duhovna dobra, to jest dar prorostva, cudotvorstva i slicno".
Dakle, brate Jovane, na prvoj stepenici gordosti je covek koji, imajuci koje od ovih
dobara, ne priznaje da ih ima od Boga, nego smatra da ih ima od samog sebe, na
prirodan nacin.
Druga stepenica gordosti jeste kada covek priznaje da ova dobra ima od Boga, ali
ne primljena na dar, nego zato sto njemu pripadaju, kao dostojnom njih.
Treca stepenica gordosti jeste kada kogod umuje da ima kakve darove, koje,
medjutim, nema.
Cetvrta stepenica gordosti jeste kada kogod nipodastava druge i zeli da ga svi
postuju, kao dostojnijeg no sto su oni.
Peta i poslednja stepenica gordosti jeste kada covek dostigne da nipodastava svete
zakone i da im se ne podvrgava onako kako su uzakonili Sveti Oci.
Znaj jos, brate Jovane, i pamti da gordost ima ove kceri: tastu slavu, uhodjenje,
gordoumlje, kolebanje, licemerno ispovedanje, odricanje od vere, razuzdanu volju i
potpuno navikavanje na greh.
Brat: Ali kako se, prepodobni oce, radja gordost u covekovom umu?
Staresina: Gordost, brate Jovane, ima obicaj da se radja u covekovom umu osobito
iz ovih okolnosti: iz samoljublja, iz taste slave, iz samomnjenja (umisljenosti), iz
nepoznanja sebe, iz nerasudnog i neprimerenog posta, to jest iz samorukovodjenja, kada
covek ide po svojoj glavi i ne trazi savet drugoga.
Brat: Prepodobni oce, da li postoji jedna vrsta gordosti ili vise vrsti?
Staresina: Gordosti, brate Jovane, ima dve vrste, i to: gordost nase volje i gordost
uma.
Brat: A koja bi od ovih gordosti bila gora ili opasnija?
Staresina: Znaj, brate Jovane, da je mnogo gora gordost uma.
Brat: Ali zbog cega je gordost uma gora od gordosti volje?
Staresina: Evo zbog cega, brate Jovane: buduci da um lakse poznaje gordost volje,
ona ce se moci lakse isceliti, buduci lakse podvrgnuta onom sto dolici; ali kada um ima
gordost i cvrsto veruje da je njegov sud bolji nego kod drugih, kako ce se moci isceliti?
Posto nema ko da ga podvrgne sudu ostalih, on ne smatra druge boljim od sebe. Ako je
oko duse, a to je um kojim covek prepoznaje i ociscuje gordost volje, nemocno, slepo i
puno gordosti, ko li ce ga onda moci isceliti? I ako je svetlost tama i putevoditelj
pogresan, kako ce onda osvetljavati i ispravljati ostalo? Zbog toga, brate Jovane, dolikuje
da bdimo sa vise paznje i sa vise cvrstine protiv te opasne gordosti uma. I stojeci s
velikom cvrstinom protiv nje, da obuzdamo brzopletost svog uma, a svoje misljenje da
podvrgnemo misljenju ostalih i postanemo ludi Hristove ljubavi radi, da bismo mogli
postati mudri kao sto je napisano: Ako neko medju vama misli da je mudar u ovome
veku, neka bude lud da bi bio mudar (1 Kor 3,18). Znaci, brate Jovane, pojmi da je
gordost uma djavolska bolest, posto ona cini da covek veruje da je velik, da je mudriji od
drugih, i da njemu vise nisu potrebni saveti i pomoc drugoga.
Preblagi Bog neka nas izbavi ove djavolske strasti i bolesti!
Sam Bog kroz proroka Isaiju naziva podlacima one koji boluju od toga, govoreci
im: Tesko onima koji su mudri sebi, i pred sobom razumni (Isaija 5, 21). Jos nam i veliki
apostol Pavle zapoveda ovako: Ne smatrajte sami sebe mudrim (Rim 12,16). I Solomon
takodje veli: Ne misli sam o sebi da si mudar (Price 3, 7).
Smatram, dakle, brate Jovane, da si iz recenoga i dosta jasno pojmljenoga shvatio
zbog cega je gordost uma gora i opasnija od gordosti volje. Znaj i ovo: da je i gordost
uma, i gordost volje veoma raznovrsna zloba. I tu raznovrsnu zlobu greha gordosti divno
pokazuje Sv. i bozanski otac Jovan Lestvicnik ovako: "Gordost je odricanje Boga,
pronalazak demona, cedo pohvala, znak dusevne jalovosti, majka osudjivanja,
proterivanje pomoci Bozije, preteca bezumlja, vinovnik padova, izvor gneva, vrata
licemerstva, bedem demona, cuvanje grehova, uzrok nemilosrdja, surovi islednik,
necovecni sudija, protivnik Boga, koren hule" (Lestvica 83,1).
Vidis li, brate Jovane, koliko je raznovrsna zloba grehova gordosti? Zbog toga
Bozansko Pismo naziva gordog necistim pred Gospodom, kazujuci: Necist je pred
Gospodom ko je god ponosita srca (Price 16, 5). I onoga ko se sprijatelji s gordim
takodje necistim naziva, kazujuci: Ko dodirne smolu upodobice se njoj (Isus Sirah 13,1).
Zato je, brate Jovane, ovaj greh veoma ruzan pred Bogom, koji ga veoma strogo
kaznjava.
Brat: Molim vas, prepodobni oce, da mi kazete kako Bog kaznjava greh gordosti?
Staresina: Slusaj, brate Jovane! Da bismo mogli uvideti koliko je greh gordosti
ruzan pred Bogom i kako ga On kaznjava, dovoljno je da se setimo da je samo zbog ovog
greha pao i bio izgnan s neba satana sa svim svojim andjelima (Otk 12,8 - 9). A da
bismo pojmili koliko je velik ponor u koji pada ovladani necistom gordoscu, uzmimo u
obzir iz koje je slave i svetlosti pao satana i andjeli njegovi jednomisljenici, u koju su se
necest (bedu) spustili i kolikog su mucenja vinovnici postali.
I da bi to jos bolje shvatio, znaj, brate, da satana, pre svog pada iz visnje svetlosti
i slave, ne bese kakvo beznacajno stvorenje Bozije, nego bese jedno od najlepsih,
najsjajnijih, najukrasenijih i najodabranijih sazdanja najblizih Bogu. Kao sto nam kazuje
Sveto Pismo, on bese svetla zornjaca medju razumnim cetama s neba. Bese sin
nevecernje zore i heruvim neba, veoma lep, sjajan i ukrasen od svog Sazdatelja, Boga. O
tome na simvolican nacin govori Bozansko Pismo kroz usta Svetog proroka Jezekilja, koji
kazuje caru Tirskom, ovako:... Bio si u Edemu vrtu Bozijem; haljine tvoje behu ukrasene
svakovrsnim dragim kamenjem: rubinima, topazima i dijamantima, hrisolitom, onihom i
jaspidom, safirom, smaragdom, karbunkulom i zlatom; sve behu pripremljene i s
majstorstvom slozene u gnezdasca i stavljene na tebe u dan kada si stvoren... i opet:...
Ti si bio heruvim zaklanjac, i ja te postavih za to; ti si bio na Svetoj gori Bozijoj i hodio
posred kamenja ognjenoga (Jezekilj 28,13 -14).
Isto tako i prorok Isaija naziva satanu sjajnom zvezdom i sinom zorinim (Isaija
14,12).
Vidis, brate Jovane, koliko je slave, koliko lepote i koliko ukrasa imao djavo pre no
sto je pao velikim padom? A zbog cega je on pao iz ovog velikog blazenstva i lepote?
Pitajmo opet Bozansko Pismo, i ono ce nam to pokazati, kazujuci: Bio si neporocan u dan
tvoga stvaranja, dok se ne ugnezdi u tebe bezakonje (Jezekilj 28,17). I objasnjavajuci
koje je bilo to bezakonje sto se ugnezdilo u satani, Bozansko Pismo veli: ... Ti koji si
govorio u svom umu: uzdignucu se na nebesa i sescu na svoj presto vise zvezda Boga
Silnoga; postavicu sediste svoje na gori Svetoj u dnu medje severne i popecu se nad
oblake i bicu kao Previsnji (Isaija 14,13-14). Zatim, pokazujuci da je on zbog toga
visokog umovanja pao s neba, veli ovako: Kako pade s neba zvezdo sjajna, sine zorin,
kako si bio bacen na zemlju ti, koji si narode ukrocavao (Isaija 14,12). Pokazujuci zatim
jos jasnije uzrok djavolovog pada, Bozansko Pismo veli: Zbog lepote tvoje pogordi se
srce tvoje i zbog ponositosti tvoje izgubio si mudrost. Zato sam te bacio na zemlju i
postavicu te za ruglo pred carevima (Isaija 28, 17). I opet Bozansko Pismo, pokazujuci
nadmenost satane i njegovo stremljenje umom ka obuhvatanju nedostizne slave Bozije,
kaze: Od rasprostranjenosti trgovine svoje napunio si se nepravde, i gresio si, i Ja sam
te izagnao, heruvime koji hodjase medju varnicavim kamenjem, i kao necistoga zbacio
sam Te sa Gore Svete Bozije (Jezekilj 28,16-17). Zatim, pokazavsi kamo je bio bacen i
izgnan satana iz velike slave koju bese imao na nebu, Sveto Pismo veli: Spusti se u
pakao slava tvoja i mnogo veselje tvoje, pod tebe ce se crvi prostrti i crvi ce ti biti
pokrivalo (Isaija 14,11). A malo dalje dodaje: I sada se ti spustas u pakao, u dubinu
preispodnju (Isaija 14,15).
Znaci, brate Jovane, iz ovo malo svedocenja Bozanskog Pisma verujem da si pojmio
kako Bog kaznjava gordost i kakvu ona stetu nanosi onome ko je ima.
Brat: Vaistinu, prepodobni oce, pojmio sam dosta jasno, ali mislim da je Bog dao
ovu kaznu za gordost samo satani i njegovim andjelima, zato sto su oni, kao andjeli,
mogli da ne zgrese tako lako kao mi; nego bih Vas molio da mi kazete kako Bog kaznjava
gordost u ljudskom rodu.
Staresina: Znaj, brate, da bi na ovo pitanje bilo mnogo toga da se kaze. Ali da bih
govorio krace, da bismo shvatili kako strogo kaznjava Bog gordost kod ljudi, predocicu
isto Bozansko Pismo, iz kojeg vidimo kako je Bog kaznio zbog gordosti praoce nase
Adama i Evu.
Brat: Ali kakvu li su gordost imali praoci nasi Adam i Eva, prepodobni oce, jer ja
znam da je njih Bog kaznio ne zbog gordosti, nego zbog neposlusanja, zbog toga sto su
oni prestupili zapovest Boziju i jeli sa zabranjenog drveta!
Staresina: Znaj, brate Jovane, da su nasi praoci Adam i Eva isto od gordosti
bolovali i bili su obmanuti pre neposlusanja i prestupanja zapovesti, posto je
prenebregavanje poslusanja prvi znak gordosti (Lestvica 23, 6 - 7).
To se videlo i kod nasih praotaca, kada su nipodastavali poslusnost Bogu i prestupili
Njegovu Svetu Zapovest. Da bi im isprobao poslusnost Bog im bese zapovedio: Sa svih
drveca u raju mozete jesti, samo s drveta poznanja dobra i zla nemojte jesti, jer u koji
dan budete jeli s njega, smrcu cete umreti (Postanje 2,17). Ali djavo ih je podsticao da
jedu sa ovog drveta, govoreci da ne samo da nece umreti, nego ce postati kao kakvi
bogovi, poznajuci dobro i zlo (Postanje 3,5). A oni, poslusavsi zmiju, usudili su se da
prestupe zapovest Boziju i da jedu sa zabranjenog drveta, umislivsi tako da ce i oni
postati bogovi! Zato i bozanski otac Maksim Ispovednik kazuje: "Kao sto je djavo pao
zbog utvare (privida), isto tako je naveo i Adama i Evu da u svome umu utvore (umisle)
da ce biti sasvim kao Bog, i zbog tog privida da padnu" (Slovo 65).
Vidis, dakle, brate Jovane, da nasi praroditelji, tek nakon sto su pali i umislili da ce
biti podobni Bogu, tek onda su omalovazili poslusnost svom Sazdatelju, i prestupili
Njegovu zapovest. Dakle, neka nam bude veoma jasno u ovom pogledu. A kako je Bog
kaznio njihovu gordost i njihovo prestupanje zapovesti, slusaj brate Jovane: najpre, oni
su nasledili dvostruku smrt: smrt tela i smrt duse, to jest odlazak njihovih dusa u ad.
Drugo, bili su izgnani iz Raja Bozijeg. Trece, i zemlju je Bog prokleo u njihovim delima
zbog njihovog greha. I cetvrto, Bog i Sazdatelj njihov ih je kaznio, da se trudom i znojem
hrane na zemlji u sve dane svoga zivota. Zemlja da im radja trnje, a na kraju da se vrate
u zemlju od koje behu stvoreni (Postanje 3, 18-19). Evi je dao zatim i dvostruku kaznu,
da u bolovima radja decu i da njena volja bude pod vlascu muza, to jest njemu da bude
potcinjena vavek. Ali najveca kazna i epitimija je bila duhovna smrt, tj. da budu u adu i
muce se 5508 godina, to jest do dolaska Iskupitelja i Vaskrsenja iz mrtvih - Novoga
Adama, HRISTA.
Eto, brate Jovane, kako je stroga bila kazna Bozija za greh gordosti u ljudskom
rodu. Kroz greh nasih praroditelja Adama i Eve ceo ljudski rod je bio pod epitimijom do
dolaska Gospoda naseg Isusa Hrista, Koji je svojim neizmernim smirenjem i svojim
poslusanjem do smrti na Krstu, iscelio njihovu gordost i neposlusanje i uklonio osudu
smrti s celog ljudskog roda.
To neka bude receno samo o kazni za greh gordosti kod nasih praotaca Adama i
Eve, a ako hoces da znas o kazni za ovaj greha i kod drugih ljudi, procitaj u Svetom
Pismu. Tamo ces videti kako je Bog kaznio sinove Izrailjeve (Ponovljeni zakoni 1,43-44),
kako je kaznio gordost onih koji behu zapoceli da zidaju Vavilonsku kulu (Postanje 11,4),
kako je kaznio gordost Navuhodonosora, cara Vavilonskog (Danilo 4,22), kao i o kazni
cara Manasije (2. Dnevnika 25, 19). I jos ces na mnogim drugim mestima iz Svetog
Pisma, Starog i Novog (Zaveta) doznati kako jako mrzi Bog ljude koji su gordi.
Brat: Potpuno sam pojmio, prepodobni oce, koliko je stetan greh gordosti. Zbog
toga vas molim da mi kazete: kako se Mozemo mi spasti velike opasnosti greha gordosti?
Staresina: Brate Jovane, najvece dobro delo, koje nas izbavlja greha gordosti, jeste
smirenje!
Brat: Ali sta je smirenje, prepodobni oce staresino?
Staresina: Ovog puta, brate Jovane, postavio si mi veoma tesko pitanje.
Brat: Ali zbog cega je ovo pitanje tako tesko, prepodobni oce?
Staresina: Evo zbog cega, brate Jovane: zbog toga sto ovu sveuzvisenu vrlinu ne
moze jasno pokazati, do samo blazeni covek koji je mnogo uznapredovao na svome putu
ka Bogu, i koji je ostvario svekoliko dobro delo. Jer ova sveuzvisena dobrota, to jest
smirenje, jeste tajinska sila koju Bog daje coveku kao krunisanje svih dobrih dela, dakle
samo najsavrsenijima! A ja, gresni i tromi, koji do sada nisam ni otpoceo kakvo dobro
delo, kako da govorim i da pokazem sta je smirenje kojeg Bog udostojava samo
savrsene?
Brat: Prepodobni oce, ako velite da mi iz delanja ne mozete kazati sta je smirenje,
molim vas da mi kazete bar ono sto znate o njemu iz ucenja Svetih Otaca i iz Bozanskog
Pisma.
Staresina: Brate ako si me tako upitao, to jest da kazem sta o smirenju znam od
Svetih Otaca, na taj nacin dao si meni gresnom odredjenu smelost da ma i najmanje
govorim o sjajnoj i sveuzvisenoj vrlini smirenja. Slusaj, dakle, brate Jovane, nekoliko
svedocenja Svetih Otaca o blazenom smirenju:
Sveti Isaak Sirijski naziva smirenje bozanskom odecom, posto se Logos, kada Se
vaplotio, njim odenuo (Slovo 20). Isto to kaze o smirenju i Bozanski otac Jefrem Sirijski,
govoreci: "Smirenoumlje je odeca Bozija" (Slovo 8). Sv. Jovan Lestvicnik naziva smirenje
blagom u zemljanim sudovima i veli da nijedna rec ne moze potpuno objasniti svojstva
tog duhovnog blaga (Lestvica 2, 25). Isti ovaj Sveti i Bozanski Otac veli da je
smirenoumlje bezimena blagodat duse, i da samo koji su ga poznali iz sopstvenoga
delanja, to jest iz zivljenja, ti mu znaju ime (Lestvica 4); da ono jeste Bozije duhovno
ucenje, koje dostojni primaju u klet (dom) svoje duse putem uma, a recima je to
nemoguce objasniti (Lestvica 41).
Pazi, dakle, brate Jovane, jer ako jedan tako velik i Bozanski Otac kao Sv. Jovan
Lestvicnik kaze da smirenje ne moze biti objasnjeno recima, onda kako bih mogao ja,
gresni i neumesni da ti kazem sta je smirenje. Ipak, iz svedocenja ovih bozanskih Otaca,
mi mozemo da uvidimo u odredjenoj meri koliko je velika i neprocenjiva sveuzvisena i
svecesna vrlina smirenoumlja. I dobro je da se zadovoljimo znacenjem koje nam je Blagi
Bog otkrio kroz Svetitelje svoje, o neizrecivoj dobroti smirenja i da ne ispitujemo sto je
iznad nas, da ne bismo dobili stetu umesto koristi, po reci bozanskog Grigorija Bogoslova,
koji veli: "Neobuzdano gledanje onoga sto je uzviseno moze i u ponor da nas baci"
(Sestodnev).
Brat: Prepodobni oce, posto sam covek jednostavan i plitak u poimanju, cini mi se
da ovi Sveti Oci govore suvise uzviseno i suvise tanano o smirenju. Zato, prepodobni oce,
molim Vas, ako se moze, da mi kazete nekoliko jednostavnijih, i mome poimanju blizih,
ucenja o smirenju.
Staresina: Brate Jovane, ako su ti se svedocenja ove trojice Svetih Otaca o
smirenju ucinila suvise teskim i suvise tananim, i ako zelis laksa i pristupacnija ucenja o
smirenju, onda citaj u Otacniku, pogotovu glave 4 i 10, gde ces naci, izmedju ostalog, i
ovo: Jedan brat je upitao starca, govoreci: "Oce, sta je smirenje?". I odgovorio je starac:
"Smirenje jeste da covek smatra sebe nedostojnijim i gresnijim od svih i da bude nizi od
svih". I upitao je brat: "Kako je to biti svima potcinjen (nizi od svih)?" - Rece starac: "Da
ne trazis da vidis tudje grehe, nego da vidis svoje grehe i zla i neprestano da se molis
Bogu da ti oprosti" (Glava 10,13).
Eto, brate Jovane, jedno ucenje o smirenju, dosta jednostavno i lako. Samo neka
nam Bog pomogne da ga ne zaboravimo i da tvorimo kako nas uci ovaj blazeni starac, to
jest da uvek imamo pred ocima svog uma tezinu svojih grehova, da ih oplakujemo i
nikoga da ne osudjujemo.
Brat: Pitao bih vas jos nesto, prepodobni oce, ako se ne ljutite.
Staresina: Ne ljutim se, brate Jovane, pitaj sve sto zelis.
Brat: Prepodobni oce, a da li su Svetitelji imali smirenje?
Staresina: To, brate Jovane, mislim da je suvisno da pitas. Ali posto si mislio na
njih, od pocetka sveta pa do sada, pored ostalih svojih dobrih dela, imali su i smirenje.
Jer bez ove velike vrline niko nije mogao steci spasenje, niti postoje druge dveri, sem
ovih (dveri) smirenja, kroz koje bi mogao kogod uci u Carstvo nebesko. Zato je i Sv.
Jovan Lestvicnik nazvao smirenje: "Vratima Carstva nebeskog" (Lestvica 25,23). A radi
potvrde onoga sto je ovde receno, navescu nekoliko svedocenja iz Svetog i bozanskog
Pisma.
Da otpocnemo sa Svetim i Blazenim praocem Avraamom. on je bio veliki svetitelj i
veliki prijatelj Boziji, zbog vere svoje (15,16). Jer on bese tako poslusan Bogu, da je na
Njegovu zapovest pozurio da prinese na zrtvu svog jedinog sina, Isaaka (Postanje 22, 1-
10). Zbog toga, zbog njegove prave vere i zbog savrsenog poslusanja, Bog ga je
blagoslovio da se njegov rod umnozi na zemlji kao zvezde nebeske i kao pesak morski i
da kroz njega budu blagosloveni svi narodi na zemlji (Postanje 15, 5; 22,16). I mnogo
puta se on udostojio da besedi s Bogom i da Ga pita o unistenju Sodome i Gomore
(Postanje 18, 23). Dakle, udostojivsi se tolike blagodati i bozanskih blagoslova,
preblazeni praotac Avraam nije se nadmeo (naduo) svojim srcem, nego se s velikim
smirenjem ispoveda pred Bogom i smatra sebe da je prah i pepeo (Postanje 18, 27).
Ali ne vidimo mi smirenje samo kod preblazenog Avraama, nego i kod njegovih
potomaka. Na primer Isaak, sin njegov, koji pokazuje mnogo smirenja i poslusnosti,
noseci na svojim ramenima drva na kojima je trebao da bude prinesen kao zrtva Bogu
(Postanje 7,9). I kroz poslusnost i smirenje bio je ikona Sina Bozijeg, koji je nosio na
ramenima drvo Krsta s kojim je prineta zrtva iskupljenja za ceo ljudski rod.
Mnogo smirenja vidimo i kod unuka Avraamovog, kod blazenog praoca Jakova,
vidioca bozanskih tajni, koji se nazivao i Izrailj, to jest izabranik Boziji (Postanje 32, 24);
jer i njega cujemo kako kazuje i smiruje se da je nedostojan samilosti i dobrocinstava
Bozijih (Postanje 32, 10). Veliko smirenje vidimo i kod Josifa, prelepog i premudrog. Jer
kada su ga braca prodala kao roba (Postanje 37, 27), nije im se suprotstavio. A kasnije,
kada je protumacio san Faraonov, nije se hvalio mudroscu i blagodacu koju mu je Bog
dao, nego je rekao sebi: "Ne ja, nego ce Bog odgovoriti za Faraona" (Postanje 46,16). A
kada ga je Bog uzdigao na veliku slavu i postavio ga za najveceg nad svom zemljom
egipatskom, i kada su njegova braca, koja su ga prodala, dosla da kupe zita, on ne samo
da se nije pogordio niti im se osvetio zlom, nego ih je primio s velikom ljubavlju i velikim
ih darovima obradovao (Postanje 35,1-18). Veliko smirenje je imao i mnogocudesni i
mnogookusani Jov, koji videci Boga, naziva sebe zemljom i pepelom (Jov 42, 5-6).
Smirenje vidimo jos i kod Mojsija, koji se udostojio da vidi Boga u plamenu ognjenom,
kako gorase kupina i ne sagorevase, i koji je bio poslat da izvede narod Izrailjev iz
ropstva Faraonovog, a on, nije se nadmeo (naduo) umom zbog toga sto je video Boga i
zbog svog poziva i izabranja, nego, smatrajuci sebe sasvim nedostojnim takvog poziva,
kaze sa smirenjem: Ko sam ja da idem k faraonu, kralju egipatskom, i da izvedem iz
ropstva sinove Izrailjeve? Cak iznosi i svoju nemoc pred Boga, kazujuci za sebe da je
mucav i neumesan za tako veliku sluzbu (Izlazak 3,11; 4,10), i moli se Bogu da posalje
drugog umesto njega. Veliko smirenje vidimo i kod trojice mladica koji su bili zarobljeni u
Vavilonu zajedno sa prorokom Danilom i sa izrailjskim narodom. Iako behu carskog roda,
oni su prebivali u uzdrzanju i devstvenosti i hranili su se samo semenjem (Danilo 1,16). A
kada su videli preslavno cudo koje je Bog ucinio s njima, sacuvavsi ih neozledjene od
ognja, usred peci zazarene sedam puta (Danilo 1,19), nisu se nadmeli (naduli) umom
zbog ovoga preslavnog cuda i izbavljenja, nego su s velikim smirenjem smatrali za sebe
da su vredni srama i prekora i nedostojni da otvore usta i hvale Boga, kao sto je
napisano: I sada, ne mozemo otvoriti usta svoja; posramljenje i poruga nastade slugama
Tvojim, i onima koji Tebe postuju, zatim, moleci se, kazu: Neka sa poniznoscu i duhom
smirenja budemo primljeni (Pesma trojice mladica 1, 9-15). Isto tako vidimo veliko
smirenje i kod Svetog i pravednog Gedeona, koji buduci poslat od Boga, posredstvom
andjela, da izbavi Izrailj iz ruku Madijanaca, kaze andjelu: Gospode, kako da ja spasem
Izrailj? Eto, rod je moj najsiromasniji u plemenu Manasijinu, a ja sam najmanji u domu
oca svojega (Sudije 6,15). Takodje, Sveti i bozanski car i prorok David, s velikim
smirenjem nipodastava sebe, nazivajuci sebe skotom i crvom, kazujuci: A ja sam skot
pred Tobom (Ps 72, 22); a na inom mestu: Ja sam crv a ne covek, podsmeh ljudima i
rug narodu (Ps 21, 6). Isto tako i sin Davidov, cuveni i mudri Solomon, smiruje sebe pred
Bogom, kazujuci: A ja sam mlad i glup (3. Carevi 3, 7). Tako, veliki prorok i revnitelj
Boziji Ilija Tesvicanin, koji je spustao vatru, koji je svojom vrelom molitvom zakljucao
nebo da ne pusti dazd tri i po godine (Lk 4,85) i takodje molitvom i zrtvom otkljucao
nebo, i pao je dazd na zemlju (3. Carevi 18, 41-46); koji je triput spustio oganj s neba
(3. Carevi 5,18, 38); koji je molitvom vaskrsavao mrtve (3. Carevi 17, 19); koji je svojim
gunjem razdelio vodu Jordana (4. Carevi 2, 8) i koji se uzdigao nebu u ognjenim
kocijama i sa konjima; on se, posle toliko cuda, s velikim smirenjem moljase Bogu i
govorase: Sada mi je vec dosta, Gospode! Uzmi od mene dusu moju, jer nisam bolji od
otaca svojih (3. Carevi 19, 4). Isto tako, Josija, car izrailjski, o kome Bozansko Pismo
kaze da je tvorio dela dobra i ugodna Bogu i da je u svemu isao putem Davida, oca
njegova, ne skretajuci ni desno, ni levo (4. Carevima 1, 2), i njega vidimo da se veoma
smirio pred Bogom, zbog cega je i primio obecanje mira i blagoslov od Gospoda (4.
Carevi 22, 29). Veliko smirenje je imao i Sv. prorok Isaija. Udostojivsi se da vidi slavu
Boziju i Serafime koji stajahu pred Njim, on se nije nadmeo srcem zbog ovih velikih i
preslavnih otkrovenja, nego je veoma smirio sebe i s velikim strahom rekao: Jaoh meni,
pogiboh! Jer covek buduci i skvrne usne imajuci i ziveci usred naroda necistih usana,
Gospoda Savaota videh! (Isaija 6,5).
I prorok Jeremija, od Boga izabrani i osvestani za proroka od utrobe majke svoje,
pokazao je veliko smirenje kada je rekao Bogu: O, Gospode Boze moj, ne umem govoriti,
jer sam mlad (Jeremija 1, 6). Velikim smirenjem je bio ukrasen i prorok Danilo, zeljeni
muz, ispunjen darom Bozijim. Jer buduci upitan od Navuhodonosora, cara vavilonskog,
da li je u stanju da obznani san koji je sanjao i istovremeno da mu kaze i njegovo
tumacenje, on, nakon sto je kazao caru san i njegovo tumacenje, rekao je s velikim
smirenjem: A meni se ova tajna nije otkrila mudroscu koja bi u meni bila mimo sve zive,
nego da se javi caru tumacenje, i da mozes spoznati misli svoga srca (Danilo 2, 30).
Opet preobilno vidimo veliko smirenje kod onoga koji je bio vrhunac proroka, kod velikog
Pretece i Krstitelja Hristovog, koji je, po samom svedocenju Gospodnjem, najveci medju
rodjenima od zena i vise no Prorok (Mt. 11, 9-11). Koliko je blagodacu Bozijom i svetoscu
svog zivota on nadisao ostale proroke i pravednike, toliko je vece smirenje pokazao pred
ljudima i Bogom. Jer onima sto dolazahu k njemu da se krste, kaze, unizujuci se: Ja vas
krstavam vodom za pokajanje; a onaj sto dolazi za mnom jaci je od mene: ja nisam
dostojan odresiti remena na obuci njegovoj (Mt 3,11).
Vidis li kako je veliko smirenje Svetog i bozanskog Pretece i Krstitelja Gospoda
Hrista? Svaki sluga, ma kako nepotreban bio, i ma kako ga gospodar smatrao neznatnim,
opet ce smatrati o sebi da ce moci uciniti makar toliko, to jest da odresi remena na obuci
njegovoj, to jest da sluzi svome gospodaru, kada bi ovaj hteo da izuje svoju obucu. Ali
ovaj bozanski i veliki prorok Jovan nije se smatrao dostojnim ni ovu smirenu sluzbu da
cini svome gospodaru, Hristu. Vaistinu, gde je blagodat pretekla, tamo se i smirenje jace
umnozilo.
U Zakonu blagodati ko se nece diviti prevelikom smirenju blazenog i svehvaljenog
apostola Pavla, sasuda izabranog (Dap 9,15), koji se trudio vise no svi Apostoli i bio
uznet do treceg neba? (2. Kor 12, 32). Jer ga, posle toliko velikih vidjenja, vidimo kako
se smiruje i kaze: Ja sam najmanji od Apostola, i nisam dostojan nazvati se apostol (1.
Kor 15, 9). Drugi put naziva sebe nepotrebnim smetlistem:... postadoh kao smetiliste
sveta (1. Kor 4,13); a drugi put je rekao: Hristos Isus dodje u svet da spase gresnike od
kojih sam prvi ja (1 Tim 1,15).
Vidis, brate Jovane, koliko je veliki Pavle mudroscu i trudom bio uzviseniji od
ostalih Apostola, toliko je bio i dublji smirenjem svoga uma. Ali, brate Jovane, nakon sto
smo izneli ova svedocenja Svetog Pisma o smirenju nekih Svetitelja, mislim da je dobro i
od velike koristi da se usudimo reci nesto i o sveuzvisenom smirenju Carice svih
Svetitelja, to jest o smirenju Preciste i svagda Djeve Marije. Ali najpre mislim da je dobro
razmisliti ima li jos koga medju slovesnim sazdanjima ljudi i andjela, koji se udostojio
tolikih velikih i duhovnih darova kao Precista i Presveta Djeva Marija. Vaistinu, nijedno od
zemaljskih i nebeskih sazdanja Bozijih nije dostiglo toliku slavu i blagodat kao Presveta i
Precista Majka Bozija. O njoj je Bog predjavio praocima nasim Adamu i Evi i praslikom im
pokazao da ce kroz nju doci spasenje i smrskati se glava zmijina (Postanje 3,15). Sveti
Duh, kroz usta velikog proroka Isaije, pokazao je o njoj da ce biti Djeva koja ce roditi
Emanuila (Isaija 7,14); nju je Sveti Duh pokazao da kao darovima preukrasena i carica
sedi s desne strane Boga (Ps 45, 10). Njoj se poklonila i blazenom je nazvala Jelisaveta,
majka bozanskog Jovana Proroka, Pretece i Krstitelja Gospoda naseg Isusa Hrista,
imenujuci je Majkom Gospoda (Lk 1,28; 1, 40).
Ona je potpuno neporocna Majka i Djeva, koju ce blazenom zvati svi narastaji (Lk.
1,48-49); ona je ta koja je nasla blagodat od Boga (Lk. 1, 30). O njoj je prorokovano da
ce ostati i po rodjenju Djeva (Jezekilj 44, 12). Ona se udostojila najvece casti od svih
sazdanja Bozijih, buduci nazvana od Pravoslavne Crkve "Bogorodicom", zato sto je Onaj
koji se iz nje rodio zacelo bio vaistinu i Bog i Covek. Nju hvali cela Crkva Bozija i naziva
je: "Casnijom od Heruvima i neuporedivo slavnijom od Serafima". Ovu preslavnu cast je
primila Precista i Presveta Djeva Marija, jer je Bog kroz nju delotvorio od vecnosti
skrivenu i andjelima neznanu Tajnu spasenja ljudskog roda, i kroz nju se ostvarilo
najcvrsce sjedinjenje Boga s ljudima. Ne sjedinjenje po blagodati, niti po volji, nego
najuzvisenije i najsavrsenije, to jest sjedinjenje Logosa Bozijeg sa ljudskom prirodom.
Dakle, vidi, brate moj, koliko se darova i koliko casti udostojila od Boga Presveta i
Precista Djeva Marija. I sada se radja pitanje: "Koji je bio uzrok ove slave i dostojnosti?".
Da li njena precista devstvenost? Da li dobri carski rod Davidov iz kojeg je ona
poticala? Da li svetost njenog zivota, jer prebivase svagda u molitvama i u uzdrzanju i u
razmisljanju o Bozanskom Pismu? Da li njeno andjeosko prebivanje u Svetinji nad
svetinjama 12 godina? Da li je samo zbog ovih vrlina nju izabrao Bog medju svim
narastajima? NE! Vaistinu ne! Dobre su bile sve ove vrline Preciste Djeve i dostojne hvale
kod Boga i kod ljudi. Ali znaj i budi dobro uveren da najveca i najsvetija vrlina koju je
nosila Precista Djeva u svome srcu bese mnogoceni i neprocenjivi dragulj smirenoumlja.
Jer je njeno smirenje bilo, vise od svih ostalih vrlina, uzrok njenog izbranja i poziva. I
mozemo ga pojmiti iz samog prorostva Presvete Djeve, koja je rekla Duhom Svetim:...
Sto pogleda Bog na smernost sluskinje svoje;jer gle, od sada ce me zvati blazenom svi
narastaji; sto mi ucini velicinu Silni, i sveto ime njegovo (Lk 1, 48-49).
Ovo veliko smirenje Svete i Preciste Djeve Marije vidimo i pred arhandjelom
Gavrilom, gde ona naziva sebe "sluskinjom", iako je, iz onoga sto joj bese blagovesteno,
razumela da je nasla blagodat od Boga, da je blagoslovena medju zenama i ispunjena
blagodacu Bozijom, i da ce se Mladenac koji ce se roditi iz nje nazvati Sinom Bozijim (Lk
28, 35).
Kraj svih ovih uzvisenih Arhandjelovih blagovesti i nazivanja blazenom, ona se nije
nadmela (pogordila) srcem, nego je sa smirenjem rekla Andjelu: "Evo sluskinje
Gospodnje - neka mi bude po reci Tvojoj" (Lk 1, 38).
Znaci, brate Jovane, jos jednom te podsecam da bi pojmio i da bi dobro znao da je
najuzvisenija vrlina koja je krasila zivot Presvete i Preciste Djeve Marije bilo smirenje.
Zbog njenog prevelikog smirenja pogledao je na nju Blagi Bog, i izabrao je da bude
Majka Njegovom Sinu Koji je Jednosustan i Jedne Slave s Njim. Vaistinu, gde je bilo
velike dubine i smirenja, tamo je pretekla i preslavna visina Blagodati. Jer koliko je srce
Preciste Svete Djeve bilo dublje smirenjem, toliko se vise u njoj uzvisila blagodat Bozija,
da bi ispunila slovo, koje veli: U dubokom srcu uzvisice se Bog (Ps. 63, 7).
Eto, brate Jovane, u dosadasnjem sam ti pokazao nekoliko svedocenja, na tvoje
pitanje, da bi znao da su se svi Svetitelji i pravednici Boziji, kao i Carica svih Svetitelja,
Presveta i Precista Bogomajka, pored svih ostalih svojih dobrih dela, kao skupocenim
vencem ukrasili preuzvisenim i precesnim smirenjem, i kroz njega su zadobili od Boga
blagodat i milost u ovdasnjem zivotu i u bezgranicnom.
Brat: Prepodobni oce, a o smirenju Gospoda naseg Isusa Hrista necete nista da mi
kazete?
Staresina: O neizmernom smirenju Gospoda i Spasitelja naseg Isusa Hrista, brate
Jovane, niko ne moze imati dovoljno reci da govori, posto je Njegovo smirenje obilno
prevazislo smirenje svih Svetitelja. Medjutim iako mi gresnici ne mozemo da procenimo
dubinu tog smirenja, posto ono prevazilazi svaki um, ipak cu o njemu navesti nekoliko
svedocenja iz Bozanskog Pisma i reci ma i najmanje, umesto koliko bi trebalo da kazem.
Najpre cujmo sta kaze veliki apostol Pavle o silasku Boga do ljudske prirode: A kad
dodje punoca vremena, posla Bog Sina svojega Jedinorodnoga, koji se rodi od zene
Djeve, koji bi pod zakonom (Gal 4,4). Isto o smirenju Gospodnjem veli Sveto Pismo: On
uze na sebe nase prirodne i neporocne nemoci, kao sto su: glad, zedj, trud, bol, suza,
tljenost, bojazan od smrti, strah, uzdrzanje, znoj, kapi krvi, pomoc andjela za prirodne
nemoci. Zatim On se rodio u velikom smirenju (2, 46-47); bio je poslusan Svojim
roditeljima (Lk 2, 31); bio je ubog u materijalnom na zemlji, kao sto sam veli: Lisice
imaju jame i ptice nebeske gnezda, a Sin Coveciji nema gde glavu zakloniti (Mt 8, 20; Lk
8, 3). Iz svoga neizmernog smirenja On je oprao noge svojim ucenicima (Jn 5, 41; 6,
15), zatim, podvrgao se verskom poretku Starog Zakona, i nemajuci potrebe za
pokajanjem, primio krstenje pokajanja od Jovana, u Jordanu; potcinio se ljudskim
zakonima, plativsi porez, i pokorio se Bogu, cineci u svemu Njegovu volju. Dobrovoljno se
predao patnji (Jn 5, 30; 6, 38; 8,27; 14, 51). Prepustio se nipodastavanju (Ps 21, 6);
umro je sramnom smrcu (Mt 27, 38), bio nipodastavan od ljudi zbog Svog smirenja (Mt
13,54); smirio je Sebe do smrti, a smrt mu je bila na Krstu (Fil 2, 8).
Eto, brate Jovane, naveo sam ti nekoliko od mnogih svedocenja Bozanskog Pisma o
sveuzvisenom i neizmernom smirenju Gospoda i Spasitelja naseg Isusa Hrista. Dakle, ako
se nas Vladika i Tvorac smirio tako mnogo radi nas i radi nasega spasenja, koliko li je
smirenja potrebno nama, gresnima, koji smo prah i pepeo i koji u svako vreme
ogorcavamo Preblagog Boga svojim gresima i zlobama? I koliko bezumlja ima u nasem
umu kada mi, smrdljivi crvi, smatramo za sebe da smo nesto i idemo s glavom u
oblacima, ne razmisljajuci o nistavnosti svoje promenljive i kvarne (trulezne) prirode,
koja prolazi kao trava i kao senka i rasprsuje se kao dim, i o kratkom vremenu ovog
veka!
Brat: Zahvaljujem Vam, prepodobni oce, sa svom blagodarnoscu sto ste imali
mnogo dobre volje da mi iznesete toliko svedocenja o sveuzvisenom smirenju Preciste i
Presvete Djeve Marije, kao i o velikom smirenju Svetitelja i izabranika Bozijih. Ali da mi
oprostite ako vas jos nesto pitam.
Staresina: Pitaj, brate Jovane, i reci cu ti sto mi Bog bude dao u umu.
Brat: Hteo bih da znam, prepodobni oce, kako se radja smirenje u covecijoj dusi, i
koje su okolnosti koje nas vode smirenju?
Staresina: Po svedocenju Svetih Otaca, brate Jovane, smirenje ima vise majki: neki
od njih su pojmili da se smirenje radja iz istinskog samopoznanja, drugi je rekao da se
smirenje radja iz razmisljanja o smrti i o Strasnom sudu. Sv. Jovan Lestvicnik kaze da je
put ka smirenju telesni trud, poslusanje i pravda srca (Lestvica 25, 62), a Sv. Isaak
Sirijski veli da se smirenje radja iz tuge i ozaloscenja (po Bogu) (Slovo 58). Isto Sv. Isaak
Sirijski veli da se smirenje radja iz straha Bozijeg (Slovo 58) ili iz iskusenja, iz
promisaone bogoostavljenosti, iz ljutih ratova prirode i djavola i iz mnogo molitve (Slovo
21).
Znaci, brate Jovane, kao sto vidis iz svedocenja tih Svetih i Bozanskih Otaca, ima
vise okolnosti iz kojih se radja smirenje. Zato sam pre rekao da smirenje ima vise majki.
A ako budes pitao i o ocu smirenja, odgovoricu ti da ga neces spoznati dok ne budes
stekao Boga u sebi (Lestvica 25, 69).
Brat: Prepodobni oce, pojmio sam da se smirenje radja iz samopoznanja, iz
poslusanja, iz straha Bozijeg, iz ljutih ratova sa sopstvenom prirodom, iz iskusenja, iz
nevolje, iz ozaloscenja, iz ratova koji su od djavola i iz mnogo molitve, ali posto ste rekli
da niko nece dostici blazenstvo da stekne Boga u svojoj dusi, ostao sam i dalje u
nedoumici i ipak ne znam ko je istiniti roditelj smirenja.
Staresina: Brate Jovane, kada su nam Sveti Oci rekli da samo ko ima Boga u svojoj
dusi moze poznati istinskog roditelja smirenja, hteli su da nam pokazu da spoznanje
istinskog roditelja smirenja mogu dostici samo savrseni, a ne mi koji imamo mlecne zube
u onome sto je duhovno. Nama je dovoljno da slusamo ucenja Svetih Otaca i da se
trudimo da sa mnogo strpljenja delamo vrline koje nas, kao sto smo videli, vode najvecoj
vrlini smirenoumlja, a sto je vise od nas da ostavimo onima koji su uzrastom visi u
onome sto je duhovno.
Brat: Rekli ste mi prethodno, prepodobni oce, i pojmio sam iz dosadasnjeg da je
smirenje najvece dobro delo, koje nas spasava od greha gordosti. A da li smirenje donosi
i druge koristi coveku?
Staresina: Znaj, brate Jovane, da je od smirenja tako mnogo koristi, da je
nemoguce govoriti o njima u malo reci. Ipak, iz onoga cega se secam, pokusacu da
makar delom odgovorim na tvoje pitanje.
Smirenje je tako veliko, da nam i samo, i bez ine vrline, moze otvoriti dveri Carstva
Nebeskog, kao sto je napisano: "Pokajanje podize paloga, plac kuca na Nebeske dveri, a
sveto smirenje ih otvara" (Lestvica 25, 16). Smirenje je jedino dobro delo koje djavoli ne
mogu podrazavati (Lestvica 17). Ono je istocnik samonipodastavanja, koje cuva coveka
da ne padne (Lestvica 17). Smirenje, brate Jovane, ima silu da izbavlja coveka od
pravednog gneva Bozijeg, jer je napisano: Srce skruseno i smerno Bog nece odbaciti (Ps
50,18). Smirenje ima silu da sabere nase srce u strahu Bozijem i da ga ne ostavi da leti s
pogubnom gordoscu (Sv. Isaak Sirijski, Slovo 31).
Znaj jos, brate Jovane, da su, od svih spasonosnih dela koje covek tvori, smirenje i
ljubav najugodnije zrtve pred Bogom. To jos jasnije poimamo iz Bozanskog Pisma, koje
veli: Pokazao sam ti, covece, sta je dobro i sta Bog zahteva od tebe: pravdu, ljubav i
milost i da sa smirenjem ides pred Gospodom Bogom svojim (Mihej 6, 8). Takodje, ne
zaboravljajmo da su smirenje i mnoge suze veoma potrebne onome ko je u sluzbi Bozijoj,
kao sto nas uci veliki apostol Pavle, jer je sam on sluzio Gospodu sa svakim smirenjem,
sa mnogim suzama i iskusenjima koja su mu dosla zbog rovarenja Judejaca (Dap 20,19).
Znaj, takodje, brate Jovane, da je smirenje sveizbrana i skupocena odeca u koju treba da
se obuku Svetitelji i izabranici Boziji (Kol 3,12).
Smirenje je Sveta i bozanska lestvica kojom pogled Boziji silazi ka coveku, kao sto
je napisano: Na koga cu pogledati, do samo na smirenoga i krotkoga, i koji strepi od
mojih reci? Smirenje ima silu da odnese Bogu nase reci i da od Njega prizove oprostaj
nasih grehova. To vidimo kod svih koji su zgresili Bogu i zatim su se sa smirenjem
pokajali, ali najrecitiji dokaz nam daje car Manasija, koji bese zgresio vise no mnogi ljudi
onog vremena i bese oskrnavio hram Boziji, a svete sluzbe koje se sluzahu na slavu
Boziju bese ismejao idolopoklonstvom! Da je ceo svet postio za njega, pa ipak ne bi
mogao umoliti za njegova bezakonja. Ali posto se on veoma smirio pred Bogom, Bog ga
je cuo i uslisio mu molitvu, dovodeci ga ponovo iz ropstva u Jerusalim (2. Dnevnika,
33,12-13). Smirenje je spaslo Rovoama od gneva Gospodnjeg, koji dolazase na njega i
na ceo narod (3. Carevi 21,10). Isto se tako car Ahav, koji bese razgnevio Gospoda
svojim bezakonjima, samo smirenjem spasao gneva Bozijeg. Jer Bog veli Iliji
Tesvicaninu: Vidis li kako se Ahav smirio preda mnom? Zato necu pustiti nevolje za
njegova zivota, nego u dane sina njegova pusticu nevolje na dom njegov (3. Carevi
21,29).
Znaci, koji imaju smirenje izbavljeni su od mnogih opasnosti. To mozemo pojmiti iz
reci: Bog smiruje gorde i njihova gordost spasava one koji obaraju pogled svoj k zemlji
(Jn 22, 29). Koji imaju smirenje uzvisuju se u Bogu, jer je napisano: Ponizise se pod
mocnu ruku Boziju, da vas uzvisi kad dodje vreme (1. Pt 1, 5-6). Smirenje je nauka od
Boga, posto je napisano: ...kamo god udje gordost udje i karanje, a usta smirenoga
umuju mudrost. Smireni su naslednici Carstva Nebeskog, jer Gospod veli: Blazeni
siromasni duhom, jer je njihovo Carstvo nebesko (Mt 5, 3). Smirenima Bog daje dar, kao
sto pise: Bog se protivi ponositima, a smirenima daje blagodat (Jak 4,6). Smirenje u
vreme nase koncine moze zameniti svekoliko dobro delo i samo moze spasti coveka! To
pokazuje i jedan Svetitelj u Dobrotoljublju, kada veli: "Cudnu ti rec kazujem, i nemoj se
cuditi. Cak ako i nisi zadobio bestrasce, zbog navike koja vlada tobom, ako se u vreme
ishoda budes nalazio u dubini smirenja, vazneces se ne manje no bestrasni, nad
oblacima. Jer mada je blago bestrasnih sabrano iz svih vrlina, skupocena kap smirenja
vrednija je od svih. Onome koji je ima ona ne izaziva samo pomirenje s Bogom, nego i
ulazak zajedno sa izabranima u svadbene odaje Njegovog Carstva" (Teognost 62). To
potvrdjuje i jedan Prepodobni Otac iz Otacnika, govoreci: "Sinovi, znajte da je smirenje
mnoge, bez ikakvog truda, spaslo" (Slovo 4). Smirenje je opravdalo carinika samo sa
nekoliko reci (Lk 18,14), bludnog sina je odenulo u prvobitnu haljinu (Lk 15, 22),
razbojnika sa krsta uvelo je u Raj pre svih pravednika i Svetitelja (Lk 23,42). Smirenju
oduvek sledi milost Bozija, kao sto to pokazuje Sv. Isaak Sirijski, govoreci: "Kao sto
senka sledi telu, tako milost Bozija smirenoumlju" (Slovo 19). Isti Sveti Otac veli: "Mnogi
su dobili spasenje duse a da nisu imali dar prorokovanja, a da nisu imali znake i cudesa,
a da nisu imali vidjenja i da nisu videli andjele. Ali bez smirenja niko nece uci u nebesku
klet (odaju)" (Slovo 25).
Znaj i ovo, brate Jovane, da posto su smirenoumni - prijatelji Boziji, Bog ne
dopusta da oni budu iskusani preko svojih moci. O tome nas uci isti otac Isaak Sirijski,
govoreci: "Iskusenja od duhovnickog stapa tvore se na pospesenje i rast duse, a
iskusenja kojima se ispituje i vezba dusa smirenih -ova su: lenost, pomucenje uma,
utisak telesne slabosti, umanjenje nade, pomracenje misli, pomanjkanje ljudske pomoci,
pomanjkanje onog sto je potrebno telu i slicna njima. Iz ovog kusanja zadobija covek
bespomocnu dusu i srce skruseno u mnogom smirenju. I ako od ovoga neko ispasta,
doslo je po zelji njegovog Sazdatelja. A to je pomesano: uteha i nada, svetlost i tama,
ratovi i potpore i - ukratko receno - teskoba i razmazenost. I to je znak napredovanja
covekova pomocu Bozijom" (Slovo 46).
Brat: Prepodobni oce, a na koje od gordeljivaca ne dolaze iskusenja?
Staresina: Brate Jovane, iskusenja koja Bog dopusta da dodju na gorde mnogo su
brojnija i teza od iskusenja koja dolaze na smirene. I da bi spoznao to, cuj istog oca
Isaaka Sirijskog, koji veli ovako: "A iskusenja koja bivaju po dopustenju Bozijem nad
bestidnicima i nad onima sto se uzvisuju u svojim umovima jesu: iskusenja djavola i koja
su iznad granica duse: pomanjkanje snage, mudrosti koja je u njima, ljuto osecanje
umovanja o bludu koji je dopusten na njih radi smiravanja njihove gordosti, brza ljutnja,
zelja za ispunjavanjem sopstvene volje, ukoravanje recima, svadja, potcenjivanje,
potpuna prelest, hula protiv Bozijeg imena, bezumne misli koje te cine da se smejes kada
bi trebalo da places, nipodastavanje od strane ljudi, gubljenje postovanja kod bliznjih,
mnogovrsno sramocenje i poruga od strane djavola, javno i tajno; zudnja za mesanjem
sa svetom i za vracanjem u njega; bezumno govorenje i ogovaranje na svakom koraku;
stalno nalazenje u sebi laznih proroka, obecavanje onoga sto je nad nasim mocima.
To su dusevna iskusenja.
A u onome sto je telesno dogadja im se ovo: bolni dogadjaji od kojih se ne mogu
spasti; svagdasnje mesanje i dogadjaji sa zlim i bezboznim ljudima, padaju u ruke zlih
ljudi koji ih muce; njihovo srce cesto bez razloga i neocekivano pocinje da lupa od straha;
cesto na njih nailazi uzasni strah; takodje padaju sa stena i sa visokih mesta, manjka im
bilo kakva pomoc srca kroz bozansku silu i kroz nadu njihove vere. I da kazem ukratko,
sve sto je nemoguce i iznad moci, sve to dolazi na njih, i sve sto je ovde nabrojano jesu
vrste iskusenja gordosti" (Slovo 46).
Eto, brate Jovane, miloscu i pomocu Bozijom priveo sam ti ovde malo svedocenja iz
Bozanskog Pisma i od Svetih Otaca, o velikim koristima od smirenja, iz kojih se vidi da
koji provode zivot u smirenju nemaju ni tako velika i teska iskusenja kao neprijatelji
Boziji, koji su gordi i ponositi. Zato smo, brate, mi gresnici duzni da se neprestano
molimo Blagom Bogu da udostoji i nas dara smirenja, da bismo do poslednjeg daha
koracali putem smirenoumnih. Jer samo put smirenja je tih i spokojan i sa dusevnim
odmorom u ovom veku. To nas uci Gospod Bog i Spasitelj nas Isus Hristos, govoreci:
Uzmite jaram moj na sebe i naucite se od mene; jer sam ja krotak i smiren srcem, i naci
cete pokoj dusama svojim (Mt 11,29).
Brat: Molim Vas, prepodobni oce, jos nesto, ako Vam ne pricinjavam suvise nevolja.
Staresina: Reci, brate Jovane, sta si namislio da kazes.
Brat: Secam se, prepodobni oce, da sam Vas nekada cuo gde kazujete da je
smirenje jedno a samopoznanje - drugo. Zbog toga bih Vas veoma molio da mi kazete,
ako imate jos vremena, koja je razlika izmedju samopoznanja i smirenja, posto se meni
cini da su jedno isto.
Staresina: Posto si se setio i toga, znaj da samopoznanje nije isto sto i smirenje,
nego je ono samo jedan stepen smirenja. Da bi to jos bolje pojmio, slusaj Svetog Isaaka
Sirijskog, koji veli: "Nije svako ko je blag po prirodi ili razuman ili krotak dostigao i
stepen smirenoumlja. Ali ni ko se nalazi u secanju na svoje padove i svoje grehove i
smatra da je smiren umom i seca ih se, dok ne bude skrusio srce i ne bude spustio svoje
srce i um sa visine gordosti, necemo ga smatrati smirenoumnim, mada je i ovo dostojno
hvale. Jer jos ima misao gordosti i nije stekao smirenje, nego mu se sa majstorstvom
priblizuje. A istiniti smirenoumnik je onaj koji ima skriveno u sebi stogod dostojno
gordosti, pa ipak se ne gordi, nego smatra sebe zemljom i prahom i pepelom".
Znaci, brate Jovane, kao sto vidis, jedno je smirenje a drugo - samopoznanje. Ko je
dostigao da poznaje svoje grehe i nemoci, taj se smiruje zbog grehova i nemoci. A to nije
smirenje, nego samopoznanje! Dok se istinski smireni smiruje u pravednosti. To jest,
imajuci svekoliko dobro delo, smatra sebe nistavnim.
Brat: Molim Vas, prepodobni oce, da mi objasnite kako se kogod smiruje u gresima
a kako u pravednosti.
Staresina: Pa jos nisi pojmio, brate Jovane? Ta o tome smo govorili.
Brat: Pojmio sam, prepodobni oce, ali ne bas tako dobro. Zbog toga Vas molim da
mi to kazete jos jednom.
Staresina: Evo, brate Jovane, kako se kogod smiruje zbog greha: kada se covek
seca svojih grehova kojima je ozalostio Boga, i u tom secanju dodje mu kajanje i veliko
ozaloscenje, i pocne uzdisati i plakati sa bolom srca pred Bogom, i od tog kajanja i placa
smiruju mu se um i srce. Tako se smirio carinik iz Jevandjelja, secajuci se svojih grehova;
stajase daleko od oltara, to jest iza svih, nije se usudio ni oci da podigne k nebu, i
udarajuci svoja prsa govorase: Boze, milostiv budi meni gresnome! (Lk 18,13).
Znaci, kao sto vidis, brate, carinik nije savrsenim smirenjem bio ugodan Bogu,
nego se pred Njim opravdao samopoznanjem (Tom. III, str. 89). Medjutim, kao sto sam i
predje rekao, to samopoznanje nije istinsko smirenje, nego samo jedan od njegovih
stepena. A istinsko smirenje imaju samo koji se smiruju u pravednosti, to jest samo koji
su ispunili Bozije zapovesti i svekolika dobra dela, a ipak sebe smatraju nedostojnim
slugama, kao sto je rekao Gospod (Mt 10). Takav je bio veliki apostol Pavle, koji je bio
uznet do treceg neba, a smatrao je sebe manjim od svih Svetih (Ef 3,8). Takav je bio
Preblazeni praotac Avraam, koji posle tolikih dobrih dela smatra sebe zemljom i pepelom
(Postanje 18,27). Isto tako mnogi drugi od Svetitelja i pravednika Bozijih. Dakle, sada
mislim da si pojmio, brate Jovane, kako se kogod smiruje u pravednosti i kakav je koji se
smiruje u grehu.
Brat: Prepodobni oce, molio bih Vas da mi kazete koji su znaci po kojima bi se
poznao covek koji ima istinsko smirenje?
Staresina: Na ovo tvoje pitanje, brate, slusaj odgovor - ne moj, nego Svetog i
bozanskog oca Jefrema Sirijskog, koji ovako govori o znacima coveka koji ima istinsko
smirenje: Smatra sebe podlacem gorim od svih gresnika i da nikakvo dobro nije ucinio
pred Bogom; kudi sebe u svako vreme i na svakom mestu i delu; nikoga ne osudjuje, niti
misli da na svetu postoji kogod gresniji i lenjiji od njega; svagda svakoga hvali i slavi; on
ne sudi, ne nipodastava i ne ogovara nikoga nikad; bez potrebe, bez zapovesti ili nuzde
ne govori i svagda cuti; a kada ga pitaju, ako hoce da sto govori ili odgovori, cini to
mirno i retko, kao da je prisiljen, i stideci se govori; ne svadja se ni s kim, ni zbog vere,
ni zbog drugog cega, i ako kogod kaze dobro, kazuje i on tako, a ako kaze zlo, kazuje i
on tako, zatim veli: Ti znas; svagda je spustena pogleda; ima smrt pred ocima; ne umuje
uzaludno niti u tastinama, niti ikad laze; ne govori protiv vecega od sebe; podnosi sa
radoscu ukore i nipodastavanja i stete; mrzi odmor i voli trud, ne razdrazuje koga i ne
mrzi niciju nauku. To su znaci i poznanja istinskog smirenja. I blazen je koji ih ima, jer je
dom i Crkva Bozija postao, i Bog se nastanio u njemu, i postao je vojnik Carstva
Nebeskog. Amin" (Tom III, 216).
Dakle, brate Jovane, iz ovih svedocenja Svetog i Bozanskog oca Jefrema Sirijskog,
dostojnih svakoga poverenja, mozemo sasvim detaljno spoznati koji su znaci onoga koji
ima istinsko smirenje. I blazen je onaj koga Blagi Bog bude udostojio u ovom zivotu toga
blazenog duhovnog stanja, jer takav je jos sada presao iz smrti u zivot.
Brat: Priznajem Vam iskreno, prepodobni oce, da sam imao mnogo koristi od svih
ucenja koja sam ja gresni imao srecu da slusam od Vas, i pojmio sam mnogo ucenja
potrebnih za spasenje i prosvecenje moje podle i neupucene duse.
Staresina: Eto, brate Jovane, da je, miloscu i pomocu Preblagog Boga, od kada mi
govorimo, proteklo skoro cetiri sata. I ja sam se, koliko mi je Bog pomogao, starao da i
krace odgovorim na tvoja pitanja po svom slabom i malom poimanju. Mozda bih imao jos
stogod da ti kazem, ali eto dolazi otac eklisijarh po blagoslov da bi klepao za vecernje i
treba da idem na crkveno pravilo. Budi pazljiv, jer ces jos biti ispitivan iskusenjima.
Brat: Molim Vas, prepodobni oce, da oprostite meni gresnom sto sam Vam svojim
iskusenjima i nedoumicama prouzrokovao toliko smetnji i truda i sto sam Vam oduzeo
toliko vremena. Idem i ja u keliju da uzmem rasu i da dodjem u crkvu na sluzbu.
Blagoslovite i, molim Vas, oprostite meni gresnom.
Staresina: Bog da prosti, brate Jovane, i ne zaboravi sta smo govorili. Zapisi
gdegod sto ti je jos ostalo u pamcenju, jer cu te kadgod pitati o tome.
Pocevsi odavde, koliko mi milost Gospoda i Spasitelja naseg Isusa Hrista i pomoc
Preciste Majke Njegove budu pomogli i dali razumevanja, govoricu o ovom trojstvu vrlina,
koje su tri verige duhovnog lanca, i kojim svako ko se nada spasenju svoje duse treba da
se veze za Hrista.
A povod zbog kojeg sam mislio da govorim u ovom slovu o ovim trima vrlinama
jeste to sto one cine jedinstvo, buduci medjusobno tesno povezane, i cak slivajuci se
jedna u drugu, jer ko je, darom Hristovim, stekao jednu, nije stran ni ostalim dvema. Jer
ko ima nelicemerno smirenje jeste i krotak; a krotki dugo trpi, jer njega odmara krotost
njegovog srca u svim nevoljama, i tako dostize da ispuni napisanu rec: Uzmite jaram moj
na sebe i naucite se od mene; jer sam ja krotak i smiren srcem, i naci cete pokoj
dusama svojim (Mt 11,29).
Ove se vrline radjaju iz iste majke, koja je preblazena ljubav. I kao sto je ljubav
plod duha, tako je i smirenje plod ljubavi. Jer je najpre bila ljubav, i zatim, ljubavlju
prema nama unizio je sebe Bog i bio poslusan do smrti, do smrti na Krstu (Fil 2, 8).
I ako je smirenje ono sto uznosi, onda je ljubav ona sto ne dopusta da se padne sa
visine.
A kako su smirenje, krotost i dugotrpljenje takodje ceda ljubavi, to se moze pojmiti
iz onog sto govori Veliki Apostol: Plod Duha jeste ljubav, zatim kada nabraja sta se iz nje
radja, izmedju ostalog kazuje: krotost i dugotrpljenje (Gal 5, 22), i na drugom mestu,
pokazujuci opet plodove ljubavi, kaze: Ljubav dugo trpi, i puna je dobrote (1. Kor 13, 4).
Istina je da bescestim i sramotim sebe, pokusavajuci da govorim o ovim velikim
vrlinama, kojima sam ja ubog i stran. Jer niko nije siromasniji od onoga koji uci a ne
tvori. Jer kao sto je slikar koji slika vodu po zidovima i ona ga u vreme zedji ne moze
osveziti, tako je i onaj koji uci dobrom delu a ne dela ga. Ne moze samo rec bez delanja
utoliti zedj duse onoga koji recima hvale slika dobrotu, a da je ne okusi znojem i trudom
delanja.
Mudar je, dakle, koji ne govori velikim recima, nego delima dostojnim hvale, i
blazen je koji cuti i pusta da govore njegova dela. Opet, dobar govornik je onaj koji kori i
uci silom delanja, ne mnogim govorenjem.
Dakle, za mene koji dela nemam, bilo bi korisnije cutanje koje je bezopasno. I
znam da, cak ako budem i govorio, moje slovo nece pokrenuti revnost slusalaca ka
delanju, jer slovo onoga pred kim su prethodila dela ima silu i dostojno je poverenja. Jer
je pojmljivo da je jedno lepa rec, i drugo rec od iskustva. Rec koja je plod delanja jeste
klet (dom) nade, i tesi trudom delanja onoga koji je izgovara. A lepa rec bez delanja
ostaje uvek zalog sramote, jer sramoti onoga koji ju je govorio i nije ispunio. Zbog toga
verujem da nam i bozansko Jevandjelje stavlja na prvo mesto delanje, kazujuci: Ko bude
tvorio i ucio zvace se velikim u Carstvu nebeskom. Tako da imam mnoga svedocenja koja
mi brane da iskazujem i hvalim blaga drugih.
Ali na neki nacin hocu da utesim i sebe ubogog i mislim da cu se mozda upodobiti
bar slepcu, koji drzi svetlost radi drugih, mada mu lepota svetlosti ne koristi, ali onima
koji vide pruza izvesnu korist. Sa tom smeloscu, koliko mi milost Gospodnja bude
pomogla i bude mi dala razumevanja, hocu u nastavku da govorim o pomenutim
vrlinama. Ali posto vrlina nema medju (granicu), kao sto i Sv. Grigorije Nisijki veli da je
granica vrline - neogranicenost (beskraj) (Sozercanja na Mojsijev zivot, gl. 1); i ako je
istina takva, kao sto i jeste, onda ja u recima koje slede necu moci kazati ko je od ljudi,
sem Boga, imao kadgod ove tri vrline u savrsenoj meri. Jer bezgranicno savrsenstvo ovih
triju, kao i svih vrlina, nalazi se samo u Bespocetnom Bogu. Znaci, u onome sto hocu da
kazem, necu ustremiti svoje slovo ka Onome Koji ih sve savrseno ima i obuhvata, nego
se slovo usmerava ka trojici Njegovih izabranih raba: ka Mojsiju, velim, ka Davidu i ka
velikom Pavlu.
I pokazacu da, iako su ova trojica ugodnika Bozijih bozanskim darom bili ukraseni
svim dobrim delima, ali su vise sjajili ovim trima, to jest: smirenjem, krotoscu i
dugotrpljenjem.
O KROTOSTI
Najpre cu otpoceti slovo o Svetom i velikom proroku Mojsiju, o kome Sveto Pismo
kaze da bese vrlo krotak covek, krotkiji od svakog coveka na zemlji (Brojevi 12, 5). A da
li je ovom velikom proroku, koji je tako krotak, nedostajalo smirenje? Nikako, jer se ove
vrline, kao sto sam predje kazao, drze jedna za drugu i nalaze jedna u drugoj. Jer ko ima
istinsku krotost ima i smirenje, i ko je smiren pokriva se krotoscu. Mojsijevo smirenje
jasno pokazuje Sveto Pismo, i evo sta veli: Kada Mojsije napasase ovce svoga tasta
Jotora, na gori Bozijoj Horivu, Bog se javi Mojsiju u kupini koja gorase plamenom
ognjenim ali ne sagorevase, i rece mu: Dodji sada. Poslacu te k Faraonu, i izvesces iz
Egipta narod moj, sinove Izrailjeve (Izlazak, 3, 10). Na ove Bozije reci srcem smireni i
krotki Mojsije, umujuci o ovom velikom zadatku (sluzbi) koji mu Bog bese poverio, i
smatrajuci sebe sasvim nedostojnim takvog visokog poziva, rekao je: Ko sam ja da idem
k Faraonu, da izvedem sinove Izrailjeve iz Misira? (Izlazak 3,11).
A nakon sto mu Bog potvrdjuje da ce neizostavno biti s njim i da ce mu pomagati, i
nakon sto mu pokazuje cudo s njegovim stapom koji se pretvori u zmiju i zatim opet u
stap, i s rukom, koju - na zapovest Boziju - Mojsije stavlja u nedra i zatim vadi belu od
gube, i ponovo je cisti, Mojsije se opet smiruje pred Bogom i pokazuje mu svoju nemoc,
govoreci: O, Gospode, ja nisam recit covek, i ta mi nemoc nije od juce ni od prekjuce,
niti od kada Ti govoris s rabom svojim; jer govorom i jezikom zaplicem. I zatim se molio
Bogu da posalje drugoga, i kazivase: O, Gospode, poslji onoga koga hoces da posaljes
(Izlazak 4,13). Istina je da Sveto Pismo kaze da se Bog naljutio zbog ovoga Mojsijevog
kolebanja. Ali poznavalac srca, Bog, koji ispituje srca, video je da Mojsije govori ove reci
ne iz zle volje i neposlusanja, nego iz premnogog smirenja i samopoznanja, ukazuje na
sebe kao na nedostojnog i neumesnog za ovu veliku sluzbu na koju je poslat. Jer iako se
Preblagi Bog naljutio zbog ovog malog Mojsijevog kolebanja, nije ga kaznio, nego - videci
da on sebe smatra nedostojnim i nemocnim - jos vise ga je ohrabrio. I cuvsi ga da se zali
da je mucav i da zato ne moze da govori narodu, rekao mu je: Ko je dao usta coveku? Ili
ko cini da covek bude nem ili gluv, ili s vidom ili bez vida? Zar ne ja, Gospod? (Izlazak
4,11). Zatim kao krotki otac govori sa svojim slugom i ohrabruje ga, kazujuci mu: Gle,
Tamo je brat tvoj Aron levit. Znam da on govori dobro i lako. Ti ces mu govoriti i
stavljaces Moje reci u njegova usta, i Ja cu biti s tvojim ustima i s njegovim ustima i
ucicu vas sta vam je ciniti. On ce umesto Tebe govoriti narodu i bice tvoja usta, i ti ces
biti njemu umesto Boga (Izlazak 4, 16). I tako je ovim blagim i ocinskim recima ohrabrio
Svog smirenog raba i poslao ga je da izvede Njegov narod iz Faraonovog ropstva.
Ali zar ne treba, braco moja, da nam odavde ostane stogod na polzu (korist) i
nazidanje? Zbog cega li Bog za ovu veliku sluzbu nije izabrao drugog iz svog naroda
Izrailja, kojega bese stotine hiljada u Egiptu, u Faraonovom ropstvu? I zbog cega je
izabrao Mojsija, koji bese pobegao od Faraona i utudjio se tamo, kako sam kaze: Zivim
kao dosljak u zemlji tudjoj (Izlazak 2,22). Zbog kojeg li je razloga izabrao onoga koji
bese tudjinac i napasase stada po pustinji daleko od svoje brace iz Egipta, a sada, kako
pokazuje Sveto Pismo, bese presao s ovcama s one strane pustinje i stigao na Goru
Boziju Horiv (Izlazak 3,1).
Po mome misljenju i poimanju, ako budemo trazili da se i odavde duhovno
okoristimo, i ako budemo zeleli da predjasnjim recima damo malo dublje tumacenje no
sto je u slovu izlozeno, moglo bi se pojmiti i ovako: da Bog, ponekad, radi ciljeva koji su
veliki i na opstu korist Njegovom narodu, izabira one koji sebe u svom umu smatraju
svagda nedostojnim, kao Mojsije, koji - smirujuci se i ispovedajuci pred Bogom svoju
nemoc - kazivase: Gospode, ko sam ja? One - velim - izabira za velike sluzbe, koji ne
zele da sluze egipatskim strastima i da budu u ropstvu bestelesnog faraona, nego beze
daleko i otudjuju se od sluzenja i robovanja nevidljivom faraonu, napasajuci nezlobive
ovce vrlina po mestima gde niti je strasti niti zala, uspinjuci se strogim putem podviga,
okruzeni vrlinama, kao Mojsije ovcama, do visine savrsenstva, i stigavsi tamo na Goru
Bogopoznanja, besede s Njim licem k licu pogledom cistote uma; koji su sada dostigli
stanje da im se povere velike sluzbe i da im se otkriju bozanske tajne od Onoga Koji gori
i obasjava ali ne sazize na unistenje krotke i smirene srcem, kao sto je Mojsije. Jer Sv.
Isaak Sirijski veli da je onaj ko je dostigao cistotu uma dostojan da mu se otkriju tajne. A
sto je izabrao Mojsija, koji ima prirodnu nemoc, to jest mucavost jezika, i to neka se
smatra takodje na Boziju slavu, koju nijedan jezik nece dostici da ikada dovoljno iskaze. I
drugo sto treba pojmiti odavde jeste da se On, kada ima da tvori velike stvari, koristi
malim stvarima i slabim sasudima, da bi se pokazalo da je sila Njegova, a ne ljudska.
Jer ako je tada, posredstvom smirenog pastira ovaca, s mucavim jezikom, izvoleo
da izvede iz faraonovog ropstva skoro sest stotina hiljada osoba, ne racunajuci decu
(Izlazak 12, 37), vidimo da kasnije izabira sebi drugog od ovcijih stada, i posvedocava da
ga je nasao po srcu (1. Carevi 13,14; Dap 12, 22). I s njim sklapa vecni zavet da kroz
Onog Koji ce mu biti potomak po telu zasnuje Svoje beskrajno duhovno carstvo (Ps 88,
20; Ps 88, 33-36; 2. Carevi 7, 16). A kada dodje punota vremena, kada je zavetom
Obecani Davidu (Ps 131,11) dosao i izvoleo da izvadi sve narode iz sataninog ropstva,
izabrao je Sebi za ovu veliku sluzbu smirene i neznatne, i posredstvom dvanaestorice
ljudi, najvecim delom jednostavnijih i neukih, pokazao je istinu svetu, a mudrost ovog
sveta pokazao je kao ludost pred Sobom.
Kroz ove duhovne ribare ulovio je za spasenje sve koji su poverovali u ime
Njegovo, i tako je ludim i slabim stvarima posramio ono sto je mudro i jako (1 Kor 1, 27).
A ako vidimo da je Svemoguci ostavio Mojsiju mucav jezik cak i nakon sto ga je
postavio za posrednika izmedju Sebe i Svog naroda Izrailja, treba pojmiti da i tom
ikonomijom postedjuje Mojsija, da kadgod u zivotu ne zaboravi da Bog dela toliko sila i
znakova kroz nemocnog i nesavrsenog u onome sto je prirodno. I putujuci dalje zivotom,
da se on, Mojsije, jos vise smiri pred Gospodom.
Kao sto je velikom Pavlu, sasudu izabranom, koji je poslat da iznese ime Njegovo
pred neznaboscima i carevima i sinovima Izrailjevim (Dap 9, 15), pored bogatstva dara
Bozijeg i pored uzvisenosti vidjenja i otkrovenja kojima je ukrasen, bio poslat i jedan
satanin andjeo kao zalac telu, koji ga bije po obrazu, kako ne bi zaboravio da sila Bozija
delotvori tamo gde je nemoc (2. Kor 12, 7), tako i Mojsiju ostaje nadalje nemoc jezika,
da bi ga drzala u pravoj meri samopoznanja, i da bi se dostojni hvale smirio.
A sto mu je zbog ove nemoci jezika poslat u pomoc brat, i kaze mu se da ce Aron
biti njegova usta, to pokazuje da su darovi podeljeni. I ako je Mojsije krotkiji od svih
ljudi, kako za njega svedoci Sveto Pismo, ako je krepak sto nosi u ruci stap Boziji
(Izlazak 4, 20), neka ipak ne zaboravi da i njemu nedostaje recitost Arona, brata
njegova. I takav neka ostane i nadalje, sluzeci Bogu u poznanju i smirenju, slaveci Onoga
Koji ukrepljuje sto je nemocno i upotpunjuje ono sto ima nedostatak.
A da ne bismo zaboravili ono o cemu je rec, i da bi se jasnije pokazala krotost,
smirenje i dugotrpljenje ovog velikog proroka Bozijeg, dolikuje nam da pratimo krotkog
Mojsija ne samo u Egiptu, nego - prosavsi s njim Crveno More - da vidimo krotkog
proroka koliko nezlobivosti i koliko dugotrpljenja pokazuje prema svom narodu Izrailju
tokom 40 godina koliko je lutao s njim po pustinji. Koliko gorcine, koliko nevolja i koliko
gadosti su mu nanosili, kada su, nakon toliko preslavnih cudesa koja su videli, skretali u
roptanje i neposlusanje prema Bogu. Jer samo tri dana bese od kako ih je Bog proveo po
Crvenom Moru kao po suhu; samo tri dana bese od kako videse ruku Svevisnjega kojom
je utopio u more Faraona sa svom silom njegovom; samo tri dana bese od kako ih je Bog
oslobodio iz gorkog i dugotrajnog, cetiri stotine tridesetogodisnjeg ropstva, i posto sada
behu malo ozedneli u pustinji, oni zaboravise sve, i roptajuci vikahu na Mojsija: Sta cemo
piti? (Izlazak 15, 24). Stigose tada u Meru, i ne mogose piti vode odande, jer bese gorka;
zbog toga su prozvali ono mesto Gorcinom (Izlazak 15, 23).
Ali krotki Mojsije, videci njihovu uznemirenost i roptanje, zavapio je ka Bogu, i Bog
hitri pomocnik svome rabu, pokazao mu je neko drvo, koje je kada ga je Mojsije stavio u
vodu, osladilo vodu. I tako je Bog, rukom raba Svog Mojsija, utolio zedj roptacima.
Ovde sam se setio jednog razmisljanja Svetog Grigorija Nisijkog o Mojsijevom
zivotu, koje kazuje kako sinovi Izrailjevi, koji skoro behu izasli iz Faraonovog ropstva,
nisu mogli podneti malo zedji, niti gorcinu vode iz Mere, dok je Mojsije nije osladio
drvetom; tako se i deci Hristovoj, koja idu ka zemlji obecanoj i koja su od skoro izasla iz
ropstva nevidljivog faraona i spasla se egipatskih strasti i putuju daleko od njih, cini
gorak ovaj put, ali kada se sete Onog Koji je bio razapet na drvetu i u zedji Svojoj bio
napojen octom i zuci, usladjuje im se donekle ova gorcina koja ih susrece na putu
Njegovih zapovesti.
Sada da se ponovo vratimo na slovo o Mojsiju.
Nakon sto su otisli iz Mere, sinovi Izrailjevi su se spustili u pustinju Sin. I tamo su
se opet vratili roptanju protiv Mojsija i Arona, i govorahu: Sto ne pomresmo od ruke
Gospodnje kad sedjasmo kod lonaca s mesom i jedjasmo hleba do sitosti? Zbog cega nas
izvedoste u ovu pustinju da pomorite sav ovaj zbor gladju ? (Izlazak 16, 2-3).
Ali eto, krotki Mojsije, videci da opet ropcu, rekao im je s krotoscu: Sta smo mi, te
ropcete na nas? (Izlazak 16,7), kao da im govori: Zbog cega ustajete i ropcete protiv
nas?
Zar ste zaboravili ko je Onaj Koji je nama zapovedio da vas izvedemo u ovu
pustinju? Zbog cega nemate vere i zbog cega se ne molite Onome Koji je ucinio toliko
cudesa i sila s vama i izveo vas iz Faraonovog ropstva i doveo vas dovde?
Zatim, kao krotki roditelj, i ne obaziruci se na nevolje koje mu cinjahu, poceo ih je
tesiti i kazivati im: Nemojte se uzrujavati i nemojte gubiti trpljenje svoje. Evo danas ce
vam dati Gospod mesa, i ujutru cete se nasititi hleba (Izlazak 16, 8). Nakon sto ih time
tesi, opet hita krotki otac radi njih na molitvu Bogu, i Bog, saslusavsi molitvu Svog raba,
salje im hleba s neba i prepelice (Izlazak 16, 13-14). Ali eto, nevolje i ozaloscenja
Mojsijeva ne okoncavaju se, jer narod, nakon sto je bio hranjen manom s neba i jeo
mesa, iduci dalje, stigao je u Rafidinsku pustinju, i tamo, ne nasavsi vode, ponovo
pocinje da ropce i zalosti snishodljivog Mojsija, koji s krotoscu govori: Zasto trazite to od
mene? Sto kusate Gospoda? (Izlazak 17,1-2).
I videci da oni gube trpljenje, opet hita na molitvu, i buduci u nedoumici, pita
Boga: Sta da cinim, Gospode, s ovim narodom? Jos malo, pa ce me zasuti kamenjem
(Izlazak 17,4). I po zapovesti i savetu Gospodnjem udara stenu stapom i izvodi vodu radi
utoljavanja zedji onih koji ga ogorcavahu i ozaloscavahu.
Zatim, jos vise no do sada, videce se krotost i dugotrpljenje Mojsijevo iz sledeceg:
kada su stigli na Goru Sinajsku i on je postio 40 dana da bi primio Tablice Zakona iz ruke
Gospodnje, narod je na podnozju gore prisilio Arona da im nacini kakvog boga od zlata; i
napravili su zlatno tele, i poklonili su mu se.
Tada je Bog rekao Mojsiju: Vidim da je ovaj narod tvrdovrat narod. Pusti me sada,
gnev moj ce se raspaliti na njih i istrebicu ih. A tebe cu uciniti praocem velikog naroda
(Izlazak 32,2-10). Cujete li, braco, dobrotu i milost Presamilosnog Boga nad rabom
Njegovim Mojsijem? Vidi da je narod napravio sebi zlatnog boga i zamenio svoju slavu
podobijem teleta koje jede travu (Ps 105, 19-20). Njegova pravda Ga primorava da ih
pogubi, ali ipak ne zeli da predje preko volje sveugodnika Svog Mojsija, nego mu kazuje:
Pusti me! Kada li je jos Bog trazio dopustenje od kojeg coveka, kada je imao stogod Da
uradi, kao sto cujemo da kaze Mojsiju: Pusti me sada!
O dobroto i milosti Nebeskog Oca!
O ljubavi i samilosti Premilostivog naseg Sazdatelja!
O bezgranicno dugotrpljenje i krotosti Bozija, pokazana nad Njegovim ljubljenim
slugom!
Jer ne zeli da pogubi toliko stotina hiljada vinovnika, zarad jednog koji posti i moli
se za njih, zarad jednog koji Ga se boji i cuva Njegove zapovesti. Vaistinu ovde odgovara
napisano: Kao sto otac miluje sinove, pomilova Gospod one koji ga se boje. Jer milost je
Njegova od veka i do veka na onima koji Ga se boje, i pravda Njegova na onome koji
cuva Njegov zavet (Ps 102,13,17-18).
Sada da vidimo sta cini krotki Prorok, kada vidi da se pravedni gnev Boziji raspalio
na njih i da mu kazuje: Pusti me da ih istrebim! Da vidimo: da li pusta da ih pogubi kao
sto behu zasluzili? Ne, nego videci opasnost, odlazi narodu, i nakon sto ih ukorava zbog
ovog tako velikog odstupanja, i nakon sto su, zarad revnosti prema slavi Bozijoj, pogubili
skoro tri hiljade odstupnika macem Levijevih sinova, prineli ih Bogu kao zrtvu pomirenja,
sledeceg dana je rekao narodu: Ucinili ste veliki greh. Popecu se sada ka Gospodu,
mozda cu primiti oprostaj za vas greh. Zatim, otisavsi ka Gospodu, sa srcem skrusenim
od bola, ispoveda i moli se za njih, govoreci: O Gospode, narod ovaj ucini velik greh;
napravio je sebi boga od zlata. Oprosti im sada greh; ako li ne, izbrisi me iz svoje knjige,
koju si napisao! (Izlazak 32,28-32).
Ko li nece pojmiti odavde koliko ljubavi i nezlobivosti bese u dusi krotkog Proroka!
Ovaj ga je narod toliko puta ogorcio, roptao je i podizao se protiv njega i Boga; toliko
puta ga je zalostio svojim zalima. A sada, kada je ucinio najveci greh pred Bogom,
videvsi da su dostojni pogubljenja i da im preti pravedni Boziji gnev, on u nezlobivosti
svoga srca kao krotki roditelj zaboravlja sva zla kojima su ga zalostili i sa velikom
skrusenoscu srca moli se za njih i polaze dusu svoju za njih i kaze: Oprosti im greh; a
ako li ne, izbrisi i mene iz knjige svoje, koju si napisao!
Eto, dakle, istinskog oca sinova Izrailjevih! Eto proroka koji je pre toliko vekova
ispunjavao izrecenu rec Spasitelja naseg Isusa Hrista da se molimo za neprijatelje. Eto,
na kraju, izabranika Bozijeg, koji je bio spreman da polozi dusu svoju za bracu svoju. Bog
mu je rekao: Pusti me da ih pogubim, i tebe cu naciniti praocem velikog naroda; to jest,
ako me pustis da ih pogubim, tebe cu uzdici na veliku cast. Ali krotkome ocu sinova
Izrailjevih nije potrebna nikakva cast, kada je rec da decu njegovu pogubi pravedni gnev
Gospodnji. On se moli sa mnogo skrusenosti i s velikom poniznoscu Premilosnom Bogu
da im odmah oprosti, a ako ne, onda zajedno s njima neka pogubi i njega i neka ga
izbrise iz Svoje knjige, u koju ga je zapisao.
Videvsi Bog da se on moli i govori ove reci, potvrdjuje mu da nece pogubiti njega,
nego njih, i kazuje mu: Ko je zgresio protiv mene onoga cu izbrisati iz knjige Svoje
(Izlazak 32,33).
Svesamilosni Sazdatelj i Nebesni Otac mu potvrdjuje da mu je njega zao, jer ga
vidi da posti i skrusava srce za njih, i potvrdjuje mu da nece pogubiti njega, nego one
koji su zgresili. Ali krotki otac sinova Izrailjevih kazuje Ocu Tvorcu: "Sta hoces da cinis,
Gospode milosti i sila, hoces mene da postedis, da me uzdignes na veliku cast i da me
ucinis praocem velikog naroda, i decu moju i Svoju da pogubis zbog toga sto su ucinili
greh dostojan pogubljenja? Ne, Oce i Gospode, Boze moj. Ti si me postavio za posrednika
izmedju sebe i svog naroda. Ti si me sazdao u materici majke moje i dao si mi srce
krotko, puno samilosti i milosti, i sada ja ne mogu to uciniti: da vidim njih pogubljene a
sebe proslavljenog. Ne, Oce i Gospode, ne mogu to ciniti: da te pustim da ih pogubis,
nego sa velikom silom i skrusenoscu srca, sa mnogo poniznosti i sa suzama molim se
Tvojoj milostivosti: oprosti im greh. Opomeni se, o Oce i Gospode, svojih ljubljenih:
Avraama, Isaaka i Jakova, kojima si obecao pod zakletvom da ces im umnoziti seme kao
zvezde nebeske i da ces njihovim naslednicima dati zemlju iz koje tece med i mleko, i da
ce vladati njom do veka".
Cuvsi to Svemilostivi Bog iz usta smirenog i poniznog raba svog Mojsija, bi
savladan Svojom samiloscu, i obrati Svoj pravedni gnev i pravednu ljutnju, i odusta od
zla za koje rece da hoce da nanese Svom narodu (Izlazak 32,12-14).
Drugi put kaze Sveto Pismo da je Marija prorocica, sestra Mojsijeva, zajedno sa
svojim bratom Aronom ogovarala Mojsija, i rekli su: Zar samo kroz Mojsija govori
Gospod? Ne govori li i kroz nas? I Gospod ju je cuo i kaznio, te se ispunila gube i bese
bela kao sneg. Ali krotki i nezlobivi Mojsije, ne uzimajuci u obzir to zlo, namah je pohitao
na molitvu Gospodu za nju i rekao je: Boze, molim te, isceli je! Bog, uslisavsi molitvu
raba Svog, dao joj je zbog ovog greha malu kaznu: da bude odlucena izvan tabora sedam
dana; i iscelio ju je (Brojevi 12, 14).
A kada su Korej i Datan ustali protiv Mojsija i zajedno s njima dve stotine pedeset
ljudi izmedju sinova Izrailjevih, pa je cak i ceo zbor presao na njihovu stranu, tada se
slava Gospodnja pokazala celom zboru, i rekao je Mojsiju i Aronu: Odvojte se iz toga
zbora, i satrcu ih za tren. A krotki i nezlobivi Mojsije, videci da se gnev Gospodnji raspalio
i hoce da ih pogubi sve zbog njihove pobune i nepokornosti, bacio se nicice zajedno sa
svojim bratom Aronom, i sa mnogo skrusenosti srca moljase se govoreci: Boze, Boze
Duhova i svakoga tela, jedan jedini covek je zgresio, i na sav li ces se zbor gneviti? I
tada se pravedni gnev Gospodnji usmerio samo na Koreja i Datana i Avirona, koji behu
celnici pometnje, i prozdre ih zemlja sa kucama njihovim i sa svim imetkom njihovim. A
na onih dve stotine pedeset koji nosahu kadionice i kadjahu izasao je oganj od Gospoda i
sazegao ih je (Brojevi 16,1-35).
Ali eto posle ove velike nevolje i ogorcenja koje se nadvilo nad krotkim Prorokom
zbog Koreja i onih sto se udruzise s njim, cekalo ga je drugo, jos teze iskusenje. Jer je
sledeceg dana jedan sam iz celog zbora ustao protiv njega i Arona brata njegova, i
otpocese svi skupa vikati: Vi ste pobili narod Gospodnji! (Brojevi 16,41). I eto, pokazala
se slava Gospodnja, i oblak je pokrio Mojsija, i ponovo se gnev Gospodnji raspalio na sav
narod, i htede ih sve pogubiti, i opet kaza Mojsiju i Aronu: Odvojte se iz toga zbora, i
satrcu ih za tren! Tada je Mojsije, videci da je pogibelj celog naroda blizu, ponovo pao
nicice, moleci se sa velikom skrusenoscu srca da ublazi pravedni gnev Boziji. I posto je
pomor delom vec bio otpoceo u narodu, rekao je Aronu: Uzmi kadionicu, i metni u nju
ognja s oltara, metni tamjana, i idi brzo u zbor i pomoli se za njih; jer je dosao gnev
Gospodnji, i pomor je otpoceo. Aron je brzo uzeo kadionicu i otisao je i stao izmedju zivih
i mrtvih, i presta pomor Gospodnji. Onih sto pomrese bese cetrnaest hiljada sedamsto
ljudi, sem onih sto pomrese zbog Koreja (Brojevi 16, 42-50).
Eto, dakle, i ovoga puta, da nije krotki posrednik Mojsije pao nicice da se moli Bogu
sa mnogo poniznosti i skrusenosti srca i da nije pohitao da prinese zrtvu iskupljenja za
njihove grehe, Gospod bi ih sve bio pogubio, kao sto behu zasluzili.
O ovoj istini jasno govori Sveto Pismo kada kaze: I rece da ih istrebi, da nije
Mojsije, izabrani Njegov, stao moleci se pred Njega, da odvrati gnev Cvoj u da ih ne
istrebi (Ps 105,23). Znaci, iz onoga sto se dovde govorilo o Mojsiju moze se pojmiti koliko
je nevolja i ogorcenja pretrpeo ovaj veliki prorok Boziji zbog pobunjenog i roptavog
naroda i sa koliko krotosti, smirenja i dugotrpljenja bese on posrednik izmedju njih i
Boga, Koga su ogorcavali i pokretali na gnev svojim bezakonjima, roptanjima i
nepokornoscu svojom prema Njegovim Svetim zapovestima. A krotki i snishodljivi Mojsije
cetrdeset godina je trpeo sva njihova zla, ne uzimajuci u obzir nevolje koje mu nanosahu
toliko godina. Kada bi ih video u bilo kakvoj opasnosti, moljase se sa mnogo poniznosti i
skrusenosti srca za njih Presvetom i Milostivom Bogu, koji mnogo puta htede da ih
pogubi zbog njihovih bezakonja.
I tako Mojsije, tokom svih ovih cetrdeset godina bese krotki, smireni i sa mnogo
dugotrpljenja posrednik izmedju Boga i sinova Izrailjevih. Vidi se da je Bog poznavao
raba svog Mojsija i izabrao ga sa ovim vrlinama, da bude na sveopstu korist Njegovom
narodu Izrailju. Ove vrline su ga proslavile pred Bogom i ljudima. Zbog toga je stigao da
o njemu sam Bog posvedoci da je veci od ostalih proroka i veran u svemu domu
Njegovom, kao sto kaze Bog Aronu i prorocici Mariji, sestri Mojsijevoj: Slusajte, veli,
dobro sta vam kazujem: kada bude medju vama prorok, Ja, Gospod, otkricu mu se u
vidjenju ili cu mu govoriti u snu. Ali nije tako sa mojim rabom Mojsijem. Ja mu govorim
usta k ustima, otkrivam mu se lako pojmljivim stvarima, i on vidi lik Gospodnji i veran je
u svemu domu Mojem (Brojevi 12,7-8).
Vidi se, dakle, da je veliki izabranik Boziji bio prorok Mojsije, o kome sam Bog
svedoci da je bio veran u svemu domu Njegovom. Mojsije je bio simvol vernosti, preteca
Spasitelja naseg Isusa Hrista, jer se pokazao veran u svemu domu Bozijem kao sluga. A
Hristos, kao sto pokazuje veliki Apostol, veran je nad domom Bozijim ne kao sluga, vec
kao Sin (Jevr. 3, 2-6). Jos i Sveto Pismo kazuje da bese najkrotkiji covek na zemlji
(Brojevi 12, 3).
Blazeni ce, dakle, biti oni koji ce se u svom zivotu secati Mojsijeve krotosti i
dugotrpljenja i po svojoj ce moci revnovati da steknu ovu veliku vrlinu krotosti, na koju i
Spasitelj nas poziva kazujuci: Uzmite jaram moj na sebe i naucite se od mene, jer sam ja
krotak i smiren, i naci cete pokoj dusama svojim (Mt 11, 29).
Vaistinu, braco, istinska krotost mnogo odmara dusu, jer je ona kcer ljubavi i
majka nezlobivosti.
Krotkog i smirenog svi ljube i on sve odmara likom svoje krotosti. Krotki i smireni
ne gnevi se brzo i gnevne krotoscu svojih reci smiruje i blazi, kao sto je napisano: Krotki
odgovor odvraca gnev, a zestoka rec ga raspiruje (Price Solomonove 15,1).
Krotkom je strano lukavstvo, i on obitava daleko od zlopamcenja, pun je milosti i
uvek se zalosti i pati, kada vidi brata u nevolji.
Krotki i smireni postaju dostojni velikih tajni i od Gospoda se uce Njegovim
putevima, po reci koja je napisana: Naucice krotke putevima Svojim (Ps 24,9).
Krotke i smirene srcem u ovom svetu, zbog njihove krotosti i nezlobivosti, ljube i
pomazu svi ljudi. I ne primaju milost samo od ljudi, nego tim vise od Boga; velike ce se
slave i dara udostojiti u dan kada ce se svemu suditi ognjem i mukom. Kao sto sam
pokazao, o ovom govori Sveto Pismo: Kada ustane na sud Bog, da spase sve krotke na
zemlji (Ps 75, 9). I opet veli: Uputice krotke na sudu (Ps 24,9). Krotki su po podobiju
Gospodnjem i pomilovace ih u onaj dan Krotki i Smireni srcem, i oni ce se spasti osude
pakla i neiskazanih muka, jer srce skruseno i smerno Bog nece odbaciti (Ps 50,17).
Krotki i smireni srcem u beskrajnosti vekova ce se tesiti duhovnom sladoscu Raja
Bozijeg i nasledice ona dobra koja oko ne vide i uho ne cu i u srce coveku ne dodje. I
bice tamo u mnogom odmoru i miru. Ovo pokazuje Bozansko Pismo kada veli: A krotki ce
naslediti zemlju i uzivace u mnostvu mira (Ps 36,11).
I Spasitelj pokazuje da je ova duhovna i netrulezna zemlja njihova otadzbina, kada
veli: Blazeni krotki, jer ce naslediti zemlju (Mt 5,4). Znaci, tamo, u toj nebeskoj zemlji
bice staniste krotkih, i nasladjivace se tamo u mnostvu mira u vekove vekova.
Ali ti, ljubljeni, cuvsi o sladosti, nemoj misliti ni na kakve sladosti slicne ovdasnjim.
Jer Carstvo Bozije nije jelo ni pice, nego pravednost i mir i radost u Duhu Svetome (Rim
14,17).
Nemoj umovati o nasladjivanju hranom, nego se nasladjuj u Gospodu, danonocnim
razmisljanjem o zakonu Njegovom (Ps 1, 2). Njegovim recima hrani svoju dusu, jer su
one u tvojim ustima sladje od meda i saca (Ps 118,103).
Nemoj umovati o sladosti prolaznih dobara, nego se moli Bogu da te napoji vinom
poniznosti (Ps 59, 3), i budes li se ovim vinom pojio svakoga dana i noci, dostici ces da
pojmis koji je ukus duhovnih pica, i jos u ovom veku pojice te vodom zivom, koja uzdize,
Onaj koji je rekao: Ko je zedan neka dodje meni i pije (Jn 4,10; 7, 37).
A ako blagodacu Hristovom budes dostigao to blazenstvo da budes napojen ovom
vodom zivota, onda ces pojmiti sta znaci nasladjivati se u Gospodu i sta bese Raj
zasadjen u Edemu, jer se rec Edem, po Velikom Vasiliju, tumaci kao nasladjivanje
(Sestodnev, Slovo o Raju, str. 60-63).
Cuvsi i o zemlji o kojoj Sveto Pismo kaze da ce je naslediti krotki, nemoj smatrati o
njoj sto god slicno zemaljskom, cak ako kad god i u ovom ovdasnjem budes video kakav
ukras ili lepotu. Ne zaboravljaj, brate, da je druga slava nebeskih, a druga zemaljskih (1.
Kor 15, 40).
Seti se, brate, da tamo recni tokovi vesele grad Boziji (Ps 45,4). I duhovno pojmi s
Velikim Vasilijem da tamo nisu cuvstvene (culne) vode, nego izlivi reka Duha Utesitelja,
sto neizrecivom utehom vesele duse koje su se, blagodacu Bozijom, udostojile uci u taj
grad Boziji, koji je nebeski Jerusalim i Nevesta Jagnjetova (Otk 21, 9-10; 27).
Seti se, ljubljeni brate, da u bastama tog grada i u zemlji krotkih nece biti ovog
cuvstvenog (culima dostupnog, nap.izd) drveca, jer ce se tamo duhovno drvece veseliti i
nasladjivati.
Tamo ce njih vode zive Duha Utesitelja napajati.
Tamo ce pravednici kao palme procvetati i kao kedri na Livanu umnozice se (Ps
91,13).
Tamo su gore nebeskog Siona, tamo su padine severne, grad Cara velikoga (Ps 47,
2).
Tamo ce Bog sve krotke i smirene srcem i sve koji su cuvali Njegove zapovesti
nasladjivati svojim duhovnim dobrima do sitosti njihovog srca, kao sto pise: Nasiticu se
kada ugledam slavu Tvoju (Ps 16,15).
Tamo ce ih hladiti voda zivota, i u opojnosti Duha Svetog nasladjivace se.
To opet Psalmopevac pokazuje Duhom kazujuci: Opice se od obilja doma Tvoga, i
izvorom sladosti napojices ih (Ps 35,8).
Blazeni, dakle, i treblazeni (trostruko blazeni, nap.izd) ce biti oni koji ce revnovati
da postanu krotki i smireni u ovom veku, jer ce se u vekove vekova nasladjivati tamo gde
je mir i svetlost nevecernja.
To, ali i vise bilo bi da se kaze o krotosti Mojsijevoj i o blazenstvu koje ocekuje
krotke i smirene.
Rekla je mati Sinklitikija: "Sledi carinikovo smirenje, da se ne bi osudio zajedno sa
farisejem. Izaberi krotost Mojsijevu, da bi svoje srce, koje je grubo, preobrazio u izvore
voda" (Otacnik, Mati Sinklitikija 11).
NAPOMENE:
Starac Kleopa
PUT NEBA
O SMIRENjU
A mi cemo sada usmeriti tok besede ka drugom izabraniku Bozijem, koji je kroz ceo
zivot imao za saputnike smirenje, krotost i dugotrpljenje. Onaj o kome hocemo da
otpocnemo jeste Sv. i veliki prorok i car David.
Krotost i smirenje bili su ovom Proroku i Caru dva krila duse, kojima je leteo na
toliku visinu slave i dara pred Bogom i ljudima. A dugotrpljenje mu je bilo sjajni pokrov
duse u svim iskusenjima kroz koja je prolazio.
Ukrasivsi svoje srce ovim velikim vrlinama, dostigao je da bude po srcu Bozijem,
kao sto pise: Nadjoh Davida - veli - sina Jesejeva, coveka po srcu Mojemu, koji ce
ispuniti svaku volju Moju (1. Carevi 13, 14; 15, 26; 15, 28; 16,1; Dap 13, 22; 2. Carevi
2, 4; 5, 3; Ps 88, 20).
Ovog velikog proroka Bozijeg i cara Izrailjevog Bog je prizvao na carovanje od
pastirstvovanja ovaca, isto kao i Bogovidca Mojsija, kao sto pokazuje psalam govoreci: I
izabra Davida slugu Svoga, i uze ga od stada ovcijih, od jagnjilista uze njega, da on
napasa Jakova slugu Svoga, i Izrailja nasledje Svoje (Ps 77,70-71). I kako je mesto
pogodno da pokazemo kako i na koji nacin je izabrao i prizvao Bog raba svog Davida i
postavio ga carem nad Izrailjem, evo sta o tome kazuje Sveto Pismo: Nakon sto je Bog
uklonio Saula s prestola, zato sto bese odstupio od poslusanja Njegovim zapovestima,
Gospod je rekao Samuilu: Kada ces prestati da oplakujes Saula, sto sam ga odbacio da
vise ne vlada nad Izrailjem? Napuni rog svoj uljem i idi k Jeseju Vitlejemcu, jer jednog
od njegovih sinova izabrao sam za cara nad Izrailjem (1. Carevi 16,1).
Samuilo je poslusao zapovest Gospodnju i otisao je, i kada je usao u dom Jesejev,
video je najpre Elijava, starijeg brata Davidova i prvenca Jesejeva, i videvsi ga visokog
stasa i lepog izgleda, rekao je u svom srcu da je tu pred Njim nesumnjivo pomazanik
Gospodnji. A Gospod rece Samuilu: Ne gledaj na izgled njegov ni na visinu rasta
njegova, jer sam ga odbacio. Zatim je rekao: Gospod ne gleda na sto covek gleda, jer
covek gleda na ono sto mu vide oci, a Gospod gleda na srce. Jesej je zatim pozvao
Avinadava, zatim Samu, i tako je pred Samuilom proslo sedam sinova Jesejevih, i
Samuilo je rekao Jeseju: Gospod nije izabrao nijednoga od njih. Zatim je Samuilo upitao
Jeseja: Jesu li ti to svi sinovi? Jesej je odgovorio: Ostao je jos najmladji, ali on napasa
ovce. I Samuilo je rekao: Posalji da ga dovedu, jer necemo sedati ni za sto, dok ne dodje
ovamo. Jesej je poslao i dovedose ga i - veli Sveto Pismo - mlado dete bese plavokoso i
lepih ociju i lepog lica. A kada je stigao, Gospod je rekao Samuilu: Ustani, pomazi ga, jer
on je!
Samuilo uze rog sa uljem i pomaza ga usred brace njegove. Duh Gospodnji dodje
na Davida od toga dana i potom (1. Carevi 16,1-13).
U ovim navodima iz Svetog Pisma jasno se vidi kako je bio izabran i pomazan za
carovanje David, sin Jesejev.
Sada valja da zastanemo i da se zapitamo zasto Bog nije pogledao ni na jednog od
sedmoro starije brace Davidove, kao sto pokazuje psalam koji kazuje: Braca su moja
dobra i velika, i ne blagovole njima Gospod (Ps 151, 5), i zbog cega je Bog pogledao na
Davida, koji bese neugledan i najmladji sin Jesejev? Znam da cete mi odgovoriti
predjasnjom recju: da Bog ne gleda na spoljasnji izgled, nego, kako je Sam rekao
Samuilu, On gleda na srce.
Ali zar nam Sveto Pismo ne pokazuje na kakvu vrstu srca gleda Bog? Ako se
budemo malo potrudili i budemo malo ispitali, isto cemo uz pomoc Svetog Pisma pojmiti
na kakvu vrstu ljudi i na kakvu vrstu srca gleda Bog. I evo nekih od mnogih svedocenja
Svetog Pisma koja o tome kazuju. U psalmima, Prorok veli: Pogleda na molitvu smirenih
i ne ponizi moljenje njihovo (Ps 101, 8). Na drugom mestu veli: On ne gleda na lice
velikih i ne odvraca pogled od neporocnih (Jov 34,19; 35, 7). Precista Bogorodica i
svagda Djeva Marija, u svojoj prorockoj pesmi koju je izgovorila kada bese u kuci
Jelisavetinoj, kaze: Pogleda na smernost sluskinje svoje (Luka 1.48). Na inom mestu
Svetog Pisma Sam Bog svedoci na koga gleda, kazujuci: Na koga cu pogledati, do samo
na krotkoga i na smirenoga srcem i na onoga koji strepi od moje reci (Isaija 66,2).
Iz ovih svedocenja Svetog Pisma moze se pojmiti da Bog, vise no na bilo kog
drugog, gleda na smirene i krotke koji ispunjavaju Njegove zapovesti. Vidi se, dakle, da
je poznavalac srca, Bog, predznajuci smirenje i nezlobivost srca ovog sina Jesejevog,
izabrao ga i ovencao slavom i blagodacu. O ovom isprobavanju i izabiranju od Boga sam
David ispoveda Duhom Svetim govoreci: Gospode, isprobao si me, i poznao si me; Ti si
poznao sedanje moje i ustajanje moje; Ti si razumeo pomisli moje izdaleka; stazu moju i
moju zivotnu nit ispitao si, i sve puteve moje predvideo si, jer nema lukavstva u srcu
mome (Ps 138, 1-4). Pojmimo jos i to da je David, posvedoceni da je po srcu Bozijem, u
ovom zivotu imao za saputnike smirenje i nezlobivost.
Ako budemo uzeli na um mnoga kazivanja iz njegovih psalama, seticemo se da
usta govore od suviska srca (Luka 6. 45), kao sto se moze videti i kod ovog Proroka
Bozijeg, koji iz riznice svog smirenog srca, svojim ustima, u svakom zivotnom
dogadjanju, pominje smirenje; i kao sto je veliki Pavle, u cijem je srcu ziveo Hristos, kao
sto on sam svedoci govoreci: A zivim - ne vise ja, nego zivi u meni Hristos (Gal. 2,20), a
posto zivljase Hristos u njegovom srcu, njegova usta nisu prestajala da mnogo puta
pominju Njegovo Preslavno ime, kao sto se moze to spoznati, jer samo u njegovim
pisanim delima i poslanicima pominje se Isusovo ime dve stotine trideset i osam puta a
ime Hristos tri stotine sedamdeset i tri puta; isto tako i u psalmima blazeni David neretko
spominje smirenje. I ponekad, kada ustajahu na njega neprijatelji, i kada prorokovase o
smirenju Spasiteljevom u vreme Njegovih strasnih stradanja, kazivase: Pomiluj me,
Gospode; vidi ponizenje moje od neprijatelja mojih (Ps 9, 14); i opet: Sudi siroti i
ponizenome, da se ne hvali vise covek na zemlji (Ps 9,38).
Drugi put kazuje: Jer je uzvisen Gospod, i na smirene pogleda (Ps 137, 6). Kada
bezase od Saulovog lica i bejase u pecini moleci se, govorio je: Slusaj molitvu moju, jer
se ponizih veoma (Ps 141,6). Kada je bezao u Nov, i Saul ga pratio, opet se sa smirenjem
tesio kazujuci: Blizu je Gospod skrusenih srcem, i smirene duhom spasice (Ps 33,17). U
dan kada ga je Bog izbavio od ruke Saulove i svih njegovih neprijatelja, pominje smirenje
govoreci: Jer ces Ti spasti narod ponizeni, i oci gordih ponizices (Ps 17,30). Kada ga
okruzuju druge nevolje i ogorcenja, opet pobedjuje smirenjem i cutanjem kazujuci:
Zlostavljan bih i ponizen veoma, rikah od uzdaha srca mojega (Ps 37,9). I opet veli:
Zanemeh i smirih se u nesreci svojoj (Ps 38,3). A kada je k njemu usao prorok Natan i
prekoreo ga zbog zene Urija Hetejina, priznavsi svoju gresku, opet smirenju hita i recima
punim poniznosti vapi ka Gospodu govoreci: Pomiluj me, Boze, po velikoj milosti Svojoj
(Ps 50,1). I opet: Daces mi da slusam radost i veselje, obradovace se kosti potrvene (Ps
50, 9). Zatim pokazuje da srce smerno i skruseno Bog nece odbaciti (Ps 50,18). Jos
pokazuje da je mnogo smirenja i veliki trud imao sve vreme svog zivota zbog svog greha
i da je strogim postom i mnogim suzama sprao svoj greh. Jer kaze: Bise mi suze moje
hleb moj dan i noc (Ps 41,3). I opet: Umorih se u uzdisanju mojem, svaku noc kvasicu
odar svoj, suzama svojim postelju svoju oblivacu (Ps 6, 6). I opet: Jer iscile u muci zivot
moj, i godine moje u uzdasima (Ps 30, 11); Kolena moja iznemogose od posta (Ps
108,23). Jer prasinu kao hleb jedoh, i pice svoje sa placem mesah (Ps 101,10). Kao onaj
koji place i tuguje, tako se smirivah (Ps 34,13). I opet o postu i smirenju kazuje: A ja,
kada mi oni (neprijatelji djavoli, strastima i iskusenjima) dosadjivahu, odevah se u vrecu
(zalosti) i postom smiravah dusu moju (Ps 34,12).
Zatim, posle ovog truda velikog i kajanja, vapijase ka Presamilosnom Bogu
kazujuci: Vidi smirenje moje i trud moj, i oprosti sve grehe moje (Ps 24,19). I teseci nas
nadom spasenja svoje duse kroz smirenje i trud, pridodaje govoreci: Radovacu se i
veselicu se milosti Tvojoj. Jer si pogledao na ponizenje moje (Ps 30, 7).
Ovo neka bude receno o smirenju Davidovom.
A o njegovoj krotosti i nezlobivosti, evo sta se kazuje: Opomeni se, Gospode,
Davida i sve krotosti njegove (Ps 131,1). Nije rekao jedne ili dveju, nego svekolike
krotosti njegove; time Duh Sveti pokazuje da je David u celom svom zivotu bio krotak i
nezlobiv, jer nezlobivost je plod krotosti, kao sto je i krotost plod duha i kci ljubavi.
Ovu svoju nezlobivost posvedocuje David sam Duhom Svetim, kada kazuje: Sudi
mi, Gospode, jer u nezlobivosti mojoj hodih (Ps 25,1). I opet: Sudi mi po nezlobivosti
mojoj (Ps 7,8), i opet: A ja u bezazlenosti svojoj hodih; izbavi me, Gospode, i pomiluj me
(Ps 25,11). I na inom mestu kaze: Prohodjah u nezlobivosti srca moga (Ps 100, 3).
Sveto Pismo jos pokazuje da je nezlobivo napasao slovesne ovce doma Izrailjevog, nad
kojim ga je Bog postavio za cara. I napasase ih u bezazlenosti srca svog (Ps 77,76-78).
Sva ova svedocenja Duha Svetog kojima se pokazuje smirenje, krotost i
nezlobivost Davidova, jasnije ce se pojmiti iz onoga sto sledi. Sveto Pismo kazuje da
nakon sto je Saul skrenuo od zapovesti Gospodnjih, Duh Boziji se udaljio od njega, i
mucio ga je duh koji je dolazio od Gospoda, po dopustenju Njegovom. Sluzitelji Izrailjevi
su rekli: Gle, zli duh od Boga te muci. Samo zapovedi, gospodaru nas. Sluge tvoje su
pred tobom i one ce potraziti coveka koji ume da svira na harfi. I kada duh od Boga
poslati bude nad tobom, on ce svirati rukom svojom, i bice ti lakse. I po savetu njegovih
sluzitelja bio je doveden David, sin Jesejev, k njima, i svirase Saulu u psaltir. I kada mu
svirase David, duh kojeg Bog bese poslao udaljavase se od Saula, i on je osecao
olaksanje (1. Carevi 16, 14-23).
Ali upravo u ovo vreme kada je Saula mucio taj duh, zaratili su Filistejci na Izrailj.
Oni su doveli sa sobom coveka gorostasa, naime Golijata, koji je veliki strah uneo u srce
Saulovo i celog Izrailja, jer se niko nije usudjivao da se bori sa njim. Toga Golijata, koji se
bese hvalisao svojom snagom i hulio na Boga i na Njegov narod Izrailj, mladi David, koga
je Bog pokrenuo revnoscu, ubio je jednim jedinim kamenom bacenim iz pracke, jer Bog
bese u pomoci rabu Svom Davidu. A kada se vracahu Izrailjci iz rata sa Filistejcima, zene
iz svih Izrailjskih gradova pocese svirati u bubnjeve i gusle od radosti pobede i kazivahu:
Saul zgubi hiljade, ali David desetine hiljada. To cuvsi Saul - da je vise hvaljen David
nego on, razgnevi se vrlo, i od toga dana gledase popreko Davida (1. Carevi 18, 6-9).
Navedenim recima Svetog Pisma pokazuje se kako je David dospeo na Saulov dvor,
kako je izgonio zlog duha od njega udarajuci u psaltir, kako je David pomocu
Gospodnjom ubio Golijata, smrtnog neprijatelja Saulovog i celoga Izrailja, i zbog cega je
Saul poceo da mrzi Davida, svoga dobrocinitelja.
Ali gle, Sveto Pismo kazuje da je dan nakon sto se Saul vratio iz rata, zli duh poceo
opet da ga muci. A nevini David, ne obaziruci se na jucerasnju zlobu carevu, koju bese
spoznao, i videci da car strada od zlog duha koji ga muci, bese mu zao i uzevsi psaltir,
opet je svirao i izagnao zlog duha od njega. I Saul se osecao dobro, i odahnuo je s
olaksanjem, ali videci Davida blizu sebe, i posto mu se um pomracio od zavisti koju
imadjase u srcu, uzeo je koplje i hteo je da prikuje Davida kopljem za zid i da ga ubije. I
David se izmakao dva puta (1. Carevi 18,10-11).
Ovde sam se setio reci Svetog Jovana Zlatousta, koji kaze: "Zavist je gora od
djavola". Velika je to istina, i jasnije no bilo gde moze se ovde videti. Jer Sveto Pismo
pokazuje da je David, svirajuci u psaltir, odgonio zlog duha od Saula, ali zavist nije
mogao izbaciti iz njegovog srca. Zli duh bi odlazio od njega, ali zloba zavisti i nakon
njegovog odlaska su ostajale sa Saulom; i kada bi osetio olaksanje od muka zlog duha,
jos vise ga je mucila njegova zavist, i trazio je da ubije Davida, svog dobrocinitelja.
Ali Bog, Cije oci gledaju na pravednoga i nevinoga (Ps 33,4), cuvao je slugu Svog
od besa Saulovog, i zbog svoje nezlobivosti David je dostigao da ga ljubi sav narod. To
pojmivsi Saul, jos vise je poceo da mu zavidi i da ga se boji i drugu zamku je hteo da mu
postavi zarad njegove pogibije. Sracunao je, dakle, da ucini Davida svojim zetom, ali da
mu postavi teske uslove, da David vodi sve ratove sa Filistejcima, jer tako, misljase on,
David, nesumnjivo nece uteci ziv od ruke Filistejaca. I po ovom lukavom planu rekao je
Davidu: Evo, kcer svoju stariju Meravu dacu ti za zenu, samo mi sluzi hrabro i vodi
ratove Gospodnje (1. Carevi 18, 17). A smireni i nevini David, cuvsi ovu vest iz Saulovih
usta, sa smirenjem i blagodarnoscu je odgovorio Saulu i rekao: Ko sam ja i sta je dom
oca mojega u Izrailju, da budem zet carev? (1. Carevi 18).
A nakon sto je David postao zet Saulov i u svim ratovima izvojevao velike pobede, i
nakon sto je Davidovo ime postalo veoma cuveno pred inoplemenicima i celim Izrailjem
zbog njegovog vitestva i pobeda, Saul, videci da ni ovom vrstom zamki nije mogao da ga
pogubi, i ne moguci vise da ga gleda u tolikoj casti, pokazao je svoju zlobu zavisti i
otpoceo je otvoreno gonjenje Davida. I rekao je svojim sluziteljima i svome sinu
Jonatanu da uhvate i ubiju Davida. Ali je Jonatan mnogo ljubio Davida zbog vitestva i
cistote njegovog srca i javio mu je tu zapovest svoga oca. A David, saznavsi na vreme,
cuvao se Saulovog besa. Saul je poslao svoje ljude kuci k Davidu, da ga ubiju, ali Bog ga
je izbavio preko Mihale, cerke Saulove, koja je spustila Davida kroz prozor. David je zatim
pobegao k inoplemenicima, u Gat, da bi se spasao, ali videci da mu i tamo doticni
pripremaju zamku, otisao je i sakrio se u pecinu Odalamsku, odakle je otisao u Mispu u
zemlju Moavsku i odatle, po savetu proroka Gada, otisao je i sakrio se u sumi Aret.
U to je vreme Doik Idumejac, jedan od Saulovih pastira, oklevetao svestenika
Avimeleha Saulu da je primao Davida i pomagao mu. I Saul je pogubio svestenika
Avimeleha s celim domom njegovim i sa osamdeset i pet svestenika; jos je posekao
ostricom maca ceo svestenicki grad Nov i trazio je na svaki nacin da uhvati i ubije
Davida.
David, pojmivsi sa koliko ga besa Saul trazi da bi ga pogubio, otisao je u pustinju
Zif, u sumu. Ti Zifljani, buduci zli ljudi, dosli su i rekli Saulu da je David po tim krajevima,
a Saul je posao sa svojim ljudima u poteru za Davidom. Ali upravo kada se Saul
priblizavao mestu gde je bio David, dosla mu je vest da su Filistejci upali u zemlju. I
Saul, mimo svoje volje, vratio se tada iz potere za Davidom. Zbog toga se nazvalo to
mesto Kamen razdeljenja. Ali gle, Saulov bes i zloba ne prestaju nastojati da ubiju
nevinog Davida, jer vrativsi se iz rata s Filistejcima i razumevsi da je David sa svojim
ljudima skriven u Engadskoj pustinji, uzeo je sa sobom tri hiljade ljudi iz Izrailja i otisao
je da trazi Davida, do vrleti gde su divokoze (1. Carevi 24, 3).
Iz ovog do sada vidi se sa koliko besa i zlobe trazi Saul da pogubi Davida. A u
onome sto sledi ce se pokazati sa koliko nezlobivosti i krotosti se ophodio David prema
Saulu, svome smrtnom neprijatelju.
Proganjajuci Davida, Saul sa svojim ljudima stigao je kod nekih bacija ovcarskih
koje behu pored puta, i tamo bese neka pecina, u koju je Saul usao da spava. A David sa
svojim ljudima bese u dnu pecine. I ljudi Davidovi, videci Saula kako spava u pecini, rekli
su Davidu: Evo dana u koji ti Gospod veli: Predajem ti neprijatelja tvojega u ruke! Dok je
Saul spavao u pecini, David je otisao polako i odsekao skut Saulove haljine. Zatim je
rekao svojim ljudima: Ne dao mi Bog da ucinim sto protiv pomazanika Gospodnjeg! I tim
recima je sprecio svoje ljude da navale na Saula. Zatim se David povlacio sa svojim
ljudima ka sve udaljenijim mestima. A Saul nije prestajao da ga prati i cuvsi da je David
sakriven sa svojim ljudima na Brdu Eheli, pred pustinjom, otisao je da ga uhvati. I posto
behu umorni od puta, legao je sa svojim taborom i spavao. U to vreme David je rekao
svojim ljudima: Ko hoce da ide sa mnom u Saulov tabor? I Avisaj sin Serujin je rekao: Ja
cu sici s tobom. I buduci noc i mrak, David i Avisaj su sisli u Saulov tabor. I gle Saul
spavase u svome satoru usred svoga tabora, i koplje mu bese pobodeno u zemlju kraj
njegove glave. Avenir, vojskovodja Saulov spavase sa narodom oko njega. Tada je Avisaj,
vojskovodja Davidov, rekao Davidu: Bog ti sada dade neprijatelja tvojega u ruke. Pusti
me, molim te, da ga udarim svojim kopljem i da ga pribodem jednim udarcem, da ne
bude vise potrebe za drugi! Ali David je rekao Avisaju: Nemoj ga ubiti, jer ko bi mogao
podici ruku na pomazanika Gospodnjeg i ostati nekaznjen? Zatim je rekao: Ne dao mi
Bog da dignem ruku na pomazanika Gospodnjeg! Uzmi samo koplje i krcag s vodom sto
su mu celo glave. Zatim, ponevsi samo koplje i krcag, izasli su iz Saulovog tabora, i niko
ih ne vide, jer ih Bog sve uroni u dubok san. I nakon sto su se mnogo udaljili od tabora i
presli na suprotnu stranu brda, David je dozvao po imenu Saula i Avenira vojskovodju
njegovog, i ovi, probudivsi se iz sna, culi su Davidov glas i prestravili su se. I Saul je
rekao: Je li to tvoj glas, sine Davide? A David je odgovorio: Moj je glas, care gospodaru!
I rekao je: Zasto, care, gonis slugu svojega? Sta sam ucinio i cime sam kriv?
Zatim je rekao: Blagoizvoli, care, gospodaru moj, i poslusaj reci sluge svojega. Ako
te Gospod drazi protiv mene, neka primi od nas miris zrtve; ali ako te ljudi draze,
prokleti neka budu pred Gospodom, jer me oni izgone danas da ne pripadam nasledstvu
Gospodnjem.
Zatim je rekao: Evo koplja tvog, care, neka dodje koji od ljudi da ga uzme. Gospod
ce platiti svakome po pravdi i veri njegovoj. Jer te Gospod dade danas u ruke moje, ali
ne htedoh dignuti ruku svoju na Pomazanika Gospodnjeg (1. Carevi 26, 23). Nakon toga,
videci David da bes Saulov ne prestaje, rekao je u sebi: Poginucu kad god od ruke
Saulove; nema bolje za mene nego da pobegnem u zemlju Filistejsku, te ce me se Saul
okaniti i nece me vise traziti po krajevima Izrailjskim. I David je uzeo svojih sest stotina
ljudi i odveo ih Ahisu, sinu Maohovu, caru gatskom, gde su ostali godinu i cetiri meseca,
dok Saul nije poginuo u ratu sa Filistejcima.
Iz ovog sto je dovde receno moze se pojmiti sa koliko je mrznje Saul trazio da
uhvati i pogubi Davida, i sa koliko se krotosti ophodio David prema Saulu.
Dvaput je Bog dao Saula u ruke njegove, i njegovi ljudi su ga podsticali da ga ubije,
a krotki i smireni David, imajuci strah Boziji i prepustajuci sve osveti Gospodnjoj, nije
hteo da digne ruke svoje na Saula.
Radije je hteo da ode u tudju zemlju i da prepusti mesto Saulovoj mrznji i gnevu,
nego li da ga ubije i naljuti Boga. Jer on je znao da je Saula pomazao Samuilo na
carevanje, po zapovesti Gospodnjoj, i po savetu Gospodnjem nije hteo da mu nanese
nikakvo zlo.
Ali se Davidova nezlobivost jos vise pokazala kada je pravedni gnev i sud Boziji
sustigao Saula, te je pao pogubljen od svoga maca pred Filistejcima. Buduci obavesten
David o njegovoj smrti, bilo mu je veoma zao, i razdrao je svoje haljine zajedno sa svim
svojim ljudima, placuci zbog smrti svog neprijatelja; postili su do veceri i zalili su sa
bolom (2. Carevi 1,11-12).
Nakon ovoga placa i zaloscenja sastavio je i tuzbalicu za carem Saulom, za koju je
dao zapovest da je nauce sva deca Judina i da je pevaju u znak secanja na Saulovu smrt
(2. Carevi 1, 27-27).
Eto dakle, braco moja, nezlobivosti Davidovog srca, pokazane u svoje vreme
delom. Eto zapovesti Jevandjelja Hristovog koju je odelotvorio onaj sto je imao da bude
Njegov predak po telu. Eto zapovesti savrsenstva iz zakona Gospodnjeg, koja nas uci da
ljubimo neprijatelje, kako ju je ispunio onaj koji je rekao: Ukloni se od zla, i cini dobro;
trazi mira i idi za njim (Ps 33,14). Kako se jasno vidi ispunjena ovde rec Spasiteljeva
Koji kaze: Ljubite neprijatelje, cinite dobro onima koji vas gone (Lk 6, 35; Mt 5,39-
44). Zatim, ko ne zna koliko je milosti i dobrote pokazao David prema potomcima svoga
progonitelja, Saula. Jer kada je dosao da bude car nad celim domom Judinim i
Izrailjevim, i pobedio, pomocu Gospodnjom, sve svoje neprijatelje, rekao je svojim
sluziteljima: Osta li joste ko od doma Saulova da mu ucinim dobro i da se ophodim
prema njemu s dobrotom koja je kao dobrota Bozija? A Siva, jedan od bivsih slugu
Saulovih rece: Jos ima sin Jonatanov, hrom nogama. I cuvsi car David, zapovedio je da
ga dovedu preda nj. A doticni, znajuci koliko je propatio David od Saula, cuvsi da je
pozvan da dodje pred cara, veoma se uplasio, smatrajuci da ce ga gorkom smrcu
pogubiti. I kada je bio doveden pred nj, videci ga krotki car u velikom strahu, rekao mu
je sa krotoscu: Ne boj se, jer hocu da ti ucinim dobro! Dacu ti natrag svo zemljiste Saula
oca tvojega, i ti ces svagda jesti za mojim stolom. I od tog dana, po carevoj zapovesti,
Mefivostej, jer mu to bese ime, posta gospodar nad svim imanjima koja ostadose od
Saula i svakog dana sedjase sa carem za trpezom (2. Carevi 9,13).
A koliko je nezlobivosti pokazao David prema Avesalomu, sinu svome, koji gledase
da mu oduzme zivot i carstvo i bese se ratom pobunio protiv njega, poslusavsi savet
Ahitofela, neprijatelja Davidovog. Cuvsi o ovoj pobuni svog sina, bio je primoran da
napusti Jerusalim i da bezi s narodom po pustinji i planinama od besa i zlobe svog sina.
Jos mu ne mali bese stid i ogorcenje koje na njega dodje, cuvsi da je Avesalom,
poslusavsi savet Ahitofelov, usao k njegovim suprugama bez ikakvog srama ili straha
Bozijeg, cineci ovo bezakonje pred celim Izrailjem.
A kada je pravedni gnev sustigao Avesaloma, i on je pao u ratu pogubljen od ruke
Joava, njegovog vojskovodje, cuvsi o sinovljevoj smrti, koji mu bese smrtni neprijatelj,
umesto da se raduje sto ga Bog izbavi da ne bude pogubljen upravo od ruke svog sina,
on je otpoceo naricati i gorko plakati i sa velikim bolom srca vapio je na sav glas: Sine
moj Avesalome, Avesalome sine moj, zasto nisam umro ja umesto tebe! (2. Carevi 18,
31-33).
Eto dakle, braco moja, i ovde pokazane nezlobivosti Davidovog srca. Eto srca
istinskog roditelja koji zaboravlja sva bezakonja svog zlog sina i s bolom place zbog
njegove pogibije. Ko li ce moci recima iskazati koliko neslicnosti bese izmedju njegovog
srca i srca njegovog sina. Sin pun mrznje prema onome koji ga je rodio, svim bicem je
trazio da mu oduzme zivot i carstvo. David muzastvene duse podnosi da ga progoni
njegov sin, i zeli i da umre umesto njega, samo da bi on ostao u zivotu i bio postedjen.
Sin zeli da prolije krv svog oca i da carstvuje umesto njega. Istinskog roditelja,
medjutim, ne raduje pobeda nad sinom, ne zeli da carstvuje bez svog sina, mada ga ovaj
progoni i postaje mu smrtni neprijatelj. On zaboravlja sva zla koja je pretrpeo od svog
sina, svo bescasce, i vapi na sav glas sa mnogo bola: Sine moj Avesalome, zasto nisam
umro ja umesto tebe?
Ali kakvo cemo jos poredjenje naci izmedju srca Davidova i Saulova? Ko ce izmeriti
udaljenost, ko ce moci pojmiti razlicitost izmedju ovih srca? Saul progoni i trazi da po
svaku cenu ubije svog dobrocinitelja Davida. David oprasta svome progonitelju, place
gorko i narice zbog smrti svog neprijatelja i zao mu je zbog toga sto nije umro umesto
njega. Vaistinu, velika razlicitost srca! Velika je i nedostizna razdaljina izmedju ljubavi
koja dugo trpi i milostiva je (1. Kor 13, 4) i izmedju srca koje mrzi svoga brata i zavidi
mu.
Jos mislim da nije bas dobro da prenebregnemo nezlobivost i krotost koju je David
pokazao prema drugom svom neprijatelju, naime prema Simeju, koji bese iz Saulovog
doma i roda i koji je, kada je car David bezao od lica svog sina Avesaloma, izasavsi pred
njega, poceo ga kleti i pred celim narodom bacati se na njega kamenjem i vikati: Odlazi,
odlazi, krvnice, zlikovce (2. Carevi 16,7). A kada se Car David pobedonosno vracao iz
rata u Jerusalim, ovaj Simej, setivsi se koliko je bescasca i gorcine naneo caru u
prisustvu njegovih ljudi, i ne nalazeci drugog nacina da se spase ove teske, dostojne
smrti, krivice, namislio je da padne nicice i da trazi oprostaj od cara. I upravo u trenu
kada se caru postavljase camac da predje Jordan, dosao je Simej i, bacivsi se pred cara,
molio ga je govoreci: Neka ne uzima u obzir gospodar moj car bezakonje moje. Neka
zaboravi da ga je rab njegov vredjao u dan kada car bese izisao iz Jerusalima i neka car
ne uzima to u obzir, jer rab tvoj ispoveda da je zgresio (2. Carevi 19, 18-19). Cuvsi ove
Simejeve reci, Avisaj, jedan od Davidovih vojskovodja, rekao je caru: Eda li toga radi ne
treba da pogine Simej sto je kleo pomazanika Gospodnjeg? A car nezlopamtivi rekao je
Avisaju: Zar ce danas poginuti ko u Izrailju? Zar ne znam da sam danas postao car nad
Izrailjem? Eto dobrote krotkog cara pokazane delom u dan kada mu Bog bese dao
njegovog neprijatelja u ruke, kao i nekada Saula.
Eto cime se pokazuje Davidova blagodarnost i odavanje priznanja Bogu! Jer sta
veli: "Ako si Ti Gospode, ucinio milost sa mnom i izbavio me od opasnosti i smrti, i danas
se vracam zdrav i pobedonosan da opet carujem nad Izrailjem, zar da ja ne ucinim milost
onome koji mi je sagresio? Ti si me samilosno prekoreo za ono sto sam Ti zgresio i zatim
si mi opet obrnuo tugu u veselje, a zar ja da upravo u dan moje radosti cinim zalost i da
ubijem onog koji je hulio na mene? Necu to ciniti. Ne, da ne bi moju danasnju radost
osetio sa tugom i sa gorcinom i sa strahom smrti. Tvoje sam se milosti udostojio i zelim
milosti da udostojim onoga koji mi je sagresio. Za ono sto sam Tebi zgresio Ti mi se nisi
osvetio do kraja. I zbog toga moja osveta nad Simejom, koji me je kleo i bescastio, ovo
je - da mu kazem: Neces umreti, i zakletvom te uveravam da te necu ubiti (2. Carevi
19,23).
Da li, braco moja, koji poznajete vise svetsku istoriju i koji ste procitali vise o
proslosti careva ovog veka, recite mi, molim vas, da li svetska istorija pamti jos koji
slican slucaj o bilo kojem zemaljskom caru, koji je u krotosti i nezlobivosti dostigao Cara
Davida i da je toliko ljubio svoje neprijatelje, kao on. Pokazite, molim vas, meni glupom i
neukom, da li ste procitali ili culi gde god o kojem caru koji je plakao i sa tolikim bolom
srca zalio zbog smrti svojih neprijatelja, kao sto je David oplakao smrt svojih progonitelja
i smrtnih neprijatelja, Saula i Avesaloma? Da li je, opet cu zapitati, jos koji od careva
ucinio toliko milosti i dobrote potomcima svojih neprijatelja - da im da imanja i sluge i da
im odredi da budu za trpezom s njim u sve dane, kao sto je Car David ucinio sa
Mefivostejom, unukom Saulovim?
Koji bi od careva, imajuci kakvog neprijatelja sto mu se rugao pred dvorjanima
njegovim i bacao se kamenjem na njega pred celim narodom, tome zatim oprostio i
uverio ga zakletvom da ga nece pogubiti, kao sto je ucinio Car David sa Simejom iz doma
Saulovog, o kojem sam predje govorio?
Znaci, iz ovog do sada, mislim da ce se dosta jasno pojmiti smirenje, krotost i
nezlobivost Cara Davida.
Dolicno je pokazati da se ovaj veliki prorok i car pokazao krotkim i smirenim ne
samo kada je bio proganjan i u opasnosti od svojih neprijatelja, nego, tim je vise
pokazao svoje smirenje i nezlobivost kada je pobedjivao neprijatelje, i cak kada ga je
Sam Bog izvestio da ce ga uzdici do velike slave i blagodati. Kada je Bog poslao k njemu
proroka Natana i rekao mu: Ovako veli Gospod nad vojskama: Ja te uzeh od napasanja
ovaca, da budes car nad Izrailjem. Bih s tobom kuda si god hodio. Istrebih sve
neprijatelje tvoje ispred tebe. Stekoh ti ime kao sto je ime najvecih ljudi koji su na
zemlji. I zatim mu kazuje: Dom tvoj i carstvo tvoje ostace vecno preda Mnom, utvrdicu
presto carstva tvoga doveka (2. Carevi 7, 8-16)! Kada je cuo ove reci koje mu govori Bog
preko proroka Natana, smireni David nije se nadmeo srcem zbog ove velike slave i dara
za koji mu se objavljuje da ce ga primiti od Gospoda, nego je, s velikim smirenjem stavsi
pred Gospoda, rekao: Ko sam ja, Gospode Boze, i sta je moj dom, te si ucinio da dospem
gde sam (2. Carevi 7, 8-19)?
Eto reci koje su potekle iz smirenja Davidovog srca. Eto smirene blagodarnosti i
odavanja priznanja koje je blazeni car pokazao pred Bogom. Bog je nekada govorio iz
ognja smirenom pastiru ovaca sa Horivske gore i poverio mu veliku sluzbu da ga postavi
kao posrednika za Svoj narod Izrailj. I kazivase mu da ce njegovim rukama uciniti velike
znake i cudesa nad celom egipatskom zemljom i da ce njime izvuci Svoj narod iz
faraonovog ropstva, a smireni Mojsije, smatrajuci se suvise malim za tako veliku sluzbu,
kazivase: Ko sam ja, Gospode, da idem k Faraonu i da izvedem sinove Izrailjeve iz
Egipta? (Izlazak 3,11). Zatim je sa mnogo smirenja i samopoznanja ispovedao za sebe
da je nedostojan i neumesan za tako veliko delo i, pokazavsi svoju nemoc pred
Gospodom, kazivase: O Gospode, ja sam mutav i zaplicem jezikom (Izlazak 4,10)!
Iste reci smirenja i samopoznanja vidimo sada i kod Davida, krotkog pastira
slovesnih ovaca doma Izrailjevog, jer kazuje: Ko sam ja, Gospode Boze, i sta je moj
dom, te si me doveo dovde? Pita se zatim po pravdi i divi se tolikoj milosti i daru Bozijem
izlivenom na njega. Ne zaboravlja Bozije staranje o njemu, staranje Boga, Koji je bio s
njim, te ga je izabrao iz siromasne i neugledne porodice, i kako ga je uzeo od stada
ovaca i postavio za cara nad Izrailjem. Zatim, pojmivsi i ono najvece sto mu se obecava,
kazuje Bogu: Pa i to ti se jos cini malo, Gospode Boze. Ti govoris o domu raba svojega i
za buduce. To jest: Nije li dovoljno koliko si sa mnom ucinio do sada, sto si me od pastira
ovaca ucinio Svojim prorokom i Carem nad Izrailjem? I ovo Ti se cini da je malo prema
rabu Tvome; hoces da doneses jos vecu blagodat i slavu na moj dom i porodicu? Vidite,
braco moja, sa kolikim smirenjem i blagodarnoscu se projavljuje pred Gospodom veliki i
hvale dostojni car? Zbog toga sam rekao da je smirenje i nezlobivost srca ono sto ga je
uzvisilo do tolikog dara i slave.
Vidi se da koliko Bog zeli da ga uzvisi, toliko se on vise smiruje srcem i recima pred
Gospodom i Njegovom blagodacu. I kao sto vocka krcata plodovima, kako joj plodovi
rastu, tako sve vise spusta grane ka zemlji, tako se i ova duhovna vocka, izrasla iz
korena Jesejeva, po meri rasta darova Svetog Duha, sve vise, sa smirenjem srca,
preklanjala pred Blagodacu.
A ako je istina da se sve sto je sazidano visoko i lepo oslanja na ono sto je ispod,
tako i ovde, uzvisenost slave i lepota svetosti na koje je bio uzvisen veliki Prorok i Car
bile su postavljene na duboki temelj njegovog srca, kao sto je napisano da ce se u
dubokom srcu uzvisiti Bog (Ps 63,7); trebalo je jos da se obistini i receno: Rog njegov
uzdici ce se u slavi (Ps 111, 9). I opet: Tamo cu uzdignuti rog Davidu, pripremih svetilnik
Pomazaniku mome. Neprijatelje njegove obuci cu u sramotu, a na njemu ce procvetati
svetinja moja (Ps 131,17-18). I to vidimo da je na delu ispunio Bog na rabu Svome. Jer
je Golijata, koji bese uterao strah u sav Izrailj i hvalio se i svojom silom i svojim stasom,
smireni David ubio jednim jedinim kamenom bacenim iz pracke, i njihove neprijatelje
Filistejce posramila je gordost. Jos je i Moavce i Edomce Gospod potro. A trojicu velikih
neprijatelja Izrailjevih uzasnom je smrcu pokosio, jer su se Avesalom i Ahitofel sami
obesili, a Saul se svojim macem probo. I tako, po predje kazanoj reci, Bog je sve
neprijatelje Svog smirenog raba velikim sramom odenuo i rog Svog smirenog raba silom
desnice Svoje uzvisio je, da ne bi ostala (neposvedocena) izrecena istina da: Imenom
Mojim uzvisice se rog moci njegove (Ps 88,24).
Svi ovi darovi i dobrocinstva Bozija dosla su na Davida samo zbog smirenja i
nezlobivosti njegovoga srca, kao sto sam, Duhom Svetim ispoveda kazujuci: A mene si
zbog bezazlenosti (moje) prihvatio, i utvrdio si me pred Tobom do veka (Ps 40,12). I ako
je negde zapisano da Bog smirenima daje blagodat (1. Petrova 5, 5), onda kakav veci dar
moze biti dat coveku, nego li da od pastira ovaca dostigne da bude prorok Boziji i car nad
Izrailjem?
Ako opet pise da: Koji sebe ponizuje uzvisice se (Mt 13, 12; Lk 14,11; 1. Pt 5,6;
Jov 22,29; Jak 4,10), onda se moze pojmiti da ce malom broju smrtnih ljudi ova istina
Bozija vise pristajati no Davidu, koji je od pastira ovaca postao ne samo prorok i car,
nego je dostigao da bude praotac Onoga Koji je sazdao praoce. Znaci, vidi se da je
Gospod umnozio Svoju slavu na smirenom rabu Svom, kao sto Duhom ispoveda kazujuci:
Umnozio si na meni velicanstvo Tvoje (Ps 70,24). I ovu vecnu slavu na koju je Bog
uzdigao Svog smirenog raba sa zakletvom, utvrdio je kao sto pise: Zakle se Gospod
istinom, i nece se odpecu nje: Od ploda utrobe tvoje posadicu na prestolu tvome (Ps
131,11). Koji li dar moze biti dragoceniji i koja slava veca od ove koju je sa zakletvom
dao Bog smirenome rabu Svom Davidu, da carstvo njegovo ostane vecno, i njegov
vladarski presto duhovno da sija i svetli kao sunce pred Gospodom? Na koju li je visinu
slave bilo moguce da Bog uzdigne smirenog raba Svog Davida, do li na ovu na koju ga je
uzvisio, da bude otac po telu Onome Koji se pre svih vekova rodio od Oca i Cijem Carstvu
nece biti kraja, kao sto je blagovesnik Arhandjeo, kada je dosla punota vremena,
potvrdjujuci Precistoj unuci Davidovoj, kazao: I dace mu Gospod Bog presto Davida oca
njegova; i carovace nad domom Jakovljevim vavek, i carstvu njegovu nece biti kraja
(Luka 1,30-33). Vaistinu se ovde ispunila ona rec da koji sebe ponizuje uzvisice se, i
druga koja kaze da Gospod ponizuje, i uzvisuje; podize sa zemlje siromaha, i sa djubrista
uzdize smirenoga, da bi ga posadio sa vodjama naroda, i dao mu u nasledstvo presto
slave (1. Carevi 2,7; Ps 112,6-8).
A da li je, braco moja, David, kada je primio vest preko proroka Natana o tom
vecnom zavetu i velikoj slavi, bio svestan ovog velikog blazenstva? Da li je on tada
poimao kroz koga ce se blagosloviti i ostati vecno carstvo njegovo? Da li se njemu
Duhom Svetim otkrilo o duhovnom carstvu koje nece imati kraja kroz Onoga koji ce se
roditi od njega po telu? Da li je on predje spoznao na koji ce se nacin ispuniti ova tajna i
zavet? Ja mislim da jeste, i dolikuje da i svedocenjima iz Svetog Pisma pokazem da jeste.
Najpre smatram da je dobro da cujemo velikog apostola Petra koji kaze: David je
bio prorok, i znao je da mu je Bog obecao sa zakletvom da ce jednog od Njegovih
potomaka podici na Njegov presto (Dap 2, 30). Iz ovog svedocenja velikog Apostola
jasno se vidi da je znao. Ali mozda ce kogod reci da je samo toliko znao: da ce Bog uzdici
nekog iz njegovog roda na njegov vladarski presto, ali da vise od toga nije znao. Treba,
medjutim, pokazati da je David, preblazeni prorok i praotac Hristov po telu, znao Duhom
Svetim mnogo, i ono najuzvisenije o ovoj velikoj tajni silaska Boga k nama. Jer Sveto
Pismo pokazuje da je David pre no drugi proroci i pre no Isaija, mnogo o Hristu
prorokovao. Zato sto je on taj koji je pokazao duhovno i bezvremeno imadjase Oca
govoreci: Iz utrobe pre zornjace (Ps 109, 3), pokazujuci time da pre andjela i celoga
mislenog sveta, bezvremeno imadjase Oca. David je taj koji je pokazao Spasiteljevo
svestenstvo po cinu Melhisedekovu rekavsi: Ti si Svestenik do veka, po cinu
Melhisedekovu (Ps 109,4); to jest beskrvno, hlebom i vinom, bez roda, kao sto je i Isaija
rekao: A rod Njegov ko ce iskazati (Isaija 53, 8)?
Jos je i o nacinu pricescivanja ovom Presvetom Zrtvom, koja je po materiji slicna
Melhisedekovoj, u nagovestaju govorio kazujuci: Casu spasenja primicu i Ime Gospodnje
prizvacu (Ps 115,4). I opet: Okusite i vidite da je dobar Gospod (Ps 33, 8).
David je pokazao Preobrazenje Gospodnje na Tavorskoj gori govoreci: Tavor i
Ermon Imenu Tvome obradovace se (Ps 88, 13).
David, je pokazao prodavanje Spasitelja od strane jednog ucenika rekavsi: Koji
jede Moj hleb kovao je lukavstvo protiv Mene (up. sa Ps 40, 10), i opet: I zavole
prokletstvo, u docu ce mu; u ne htede blagoslov, u udaljice se od njega (Ps 108, 7-16). I
opet: Neka dani njegovi budu malobrojni, i episkopstvo (dostojanstvo) njegovo da uzme
drugi (up. sa Ps 108,8).
David je pokazao pometnju Judeja i pagana u vreme strasnih Hristovih stradanja
rekavsi: Zasto se uzbunise narodi i plemena smislise zaludne stvari? Sabrase se carevi
zemaljski, i knezovi se okupise zajedno na Gospoda i na Pomazanika[1] Njegovog (Ps
2,1-2).
David je prorekao o strasnim stradanjima i Raspecu Gospodnjem rekavsi: Vezase
Moje ruke i noge (Ps 21,18-20). Jos je i o zalosnom prizoru u kojem je imao da bude na
Krstu Vladika nas, kada je izlivao svu Svoju precistu krv, i kada ce Mu ostati kosti gole,
tako da ce moci kogod da Mu ih izbroji, pokazavsi rekao: Izbrojase kosti Moje, a oni Me
posmatrahu i gledahu Me (Ps 21,19).
David je prorekao o razdeljivanju odece od strane vojnika: Razdelise odecu moju
medju sobom, i za haljinu moju bacahu kocku (Ps 21,20).
David je prorekao o pojenju octom u vreme Svetih stradanja, kazujuci: Dadose mi
za hranu zuc, i u zedji mojoj napojise me octom (Ps 68, 22).
David je prorekao Silazak Spasitelja naseg u ad i razbijanje vrata adovih rekavsi:
Podignite knezovi, vrata vasa, i uzdignite se, vrata vecna, i uci ce Car slave (Ps 23,9).
David je jasno prorekao o Vaskrsenju Gospodnjem govoreci: Dusa ce Njegova sici u
ad, u telo Njegovo nece videti truljenja (Ps 15,10).
O Vaznesenju je pokazao govoreci: Uznesi se na nebesa, Boze, i po svoj zemlji
slava Tvoja (Ps 56, 6; 56,12).
David je prorokovao o sedenju s desne strane Oca govoreci: Rece Gospod Gospodu
mome: Sedi Meni s desne strane, dok polozim neprijatelje Tvoje za podnozje nogama
Tvojim (Ps 109,1).
David je prorokovao o Silasku Svetog Duha na Svete apostole i o propovedanju
Jevandjelja Hristovog po celom svetu rekavsi: Poslaces Duha Tvoga (Ps 103,30). I opet:
Po svoj ce zemlji izici glas njihov, i do krajeva vaseljene reci njihove (Ps 18,5).
David je mnogim svedocenjima pokazao Strasni Sud i Drugi dolazak Gospodnji,
govoreci: Bog ce javno doci, Bog nas, i nece precutati. Oganj ce pred Njim razgoreti se, i
oko Njega bura jaka. Prizvace nebo svise i zemlju, da izabere narod Svoj (Ps 49, 2-5). I
opet: Oblaci i primrak su oko Njega (Ps 96, 2); Pravda i sud priprema su prestola Tvoga
(Ps 88,15); Milost i istina prethode pred licem Tvojim (Ps 88,15); Oganj ce pred Njim
prethoditi i plameni oko neprijatelja Njegovih; osvetlise munje Njegove vaseljenu, vide u
potrese se zemlja. Gore kao vosak istopise se od lica Gospodnjeg, od lica Gospoda sve
zemlje. Objavise nebesa pravdu Njegovu, i videse svi narodi slavu Njegovu (Ps 96, 3-6);
Sudice vaseljeni u pravdu u narodima u pravosti (Ps 97, 9).
Jos je o Hristu prorekao da ce On biti kamen koji odbacise zidari, to jest judejski
knjizevnici i arhijereji, i rekao je da ce On postati krajeugaonik (Ps 117, 22; Ef 2, 20).
O spasenju sveta kroz Isusa Hrista, Koji je Sin i Logos Boziji, prorekao je govoreci:
Posla Rec Svoju i isceli ih, i izbavi ih iz trulezi njihovih (Ps 106,20).
O slavi Preciste Djeve i Bogorodice Marije jasno je pokazao da ce stajati s desne
strane Svete Trojice, jer je prorokovao govoreci: Predsta carica s desne strane Tebi (Ps
44,
Hrista, Koga je ona rodila po telu, Sina Bozijeg, pokazao je rekavsi Duhom Svetim:
Sin moj jesi Ti, Ja Te danas rodih (Ps 2, 7).
Ko li ce, dakle, posle tolikih svedocenja jos osporavati da je prorok David kroz Duha
Svetog, podrobno znao veliku tajnu vaplocenja Boga Logosa? A ako je David tako jasno
pojmio da ce Onaj Koji ce se roditi od njega po telu biti Sin Boziji i Car slave, ko li ce
kadgod moci recima iskazati sta se zbilo u prorockom umu i u dusi smirenog Proroka? Ko
li ce moci da zamisli duhovnu utehu i uzlete njegovog duha? Ko li ce opisati poniznost i
ljubav Preblazenog cara prema Bogu?
O, krotki i smireni oce Davide!
O, blazeni sine Jesejev!
O, lastare Judin!
Velike te je slave i blagodati udostojio Gospod Bog, koji uznosi smirene i ne
ponizava moljenje njihovo. Vaistinu, setio se Bog tvojih krotosti, kao sto si se molio
govoreci: Seti se, Gospode, Davida i svih krotosti njegovih. Jer Bog koji tesi ponizene (2.
Kor 7, 6) udostojio te je velike i neiskazane utehe. Mnoga su bila tvoja ogorcenja u ovom
svetu, zivot se tvoj ugasio u bolovima, i godine tvoje u uzdisanjima. Kada su se umnozili
tvoji bolovi u tvom srcu, utehe Bozije veselile su tvoju dusu. Kada si plakao i tugovao,
tako si se smirivao. I celog si dana setan hodio. Uzveselio si se, medjutim, sada, za dane
u kojima si bio unizen i za godine u kojima si video zla. Zlostavljan si bio i unizen veoma,
vapio si od uzdaha srca svoga. I, gle, uzdah se nije skrio od Gospoda. Gospod te je utesio
i uslisao, i On je bio tvoj pomocnik. Obratio je tvoj plac u radost, odagnao tvoju zalost i
ispunio te veseloscu (Ps 20, 10-11). Trpeci potrpe Gospoda, i obrati na te pogled (Ps 39,
2). Jer oci su Gospodnje na pravednima, i usi Njegove na molitvu njihovu (Ps 33,15;
Price 15, 8-29). U vecni pomen bice tvoj rod kroz Onoga Koji ce se roditi po telu iz tvoje
porodice. Zato sto ce Ga i Isaija u svoje vreme pomenuti, rekavsi: Iz Jeseja ce izaci
koren, koji ce ustati da vlada nad narodima, i narodi ce se uzdati u Njega (Isaija 11, 1-
10). Ni pisanje knjige Zakona blagodati nece otpoceti a da ne bude pomenuto tvoje ime,
kazivanjem: Rodoslov Isusa Hrista, sina Davidova, Avraamova sina (Mt 1,1).
I ovde ratari Jevandjelja blagodati nece otpoceti setvu semena Logosa, dok ne
budu pokazali tvoje ime kazujuci: Od semena Davidovog, po obecanju, podize Bog
Izrailju Spasitelja Isusa (Dap 13, 23).
Jos ce i sasud izabrani kliknuti: Objavljujem vam Jevandjelje Isusa Hrista koji je po
telu rodjen od semena Davidova (Rim 1,1-3). I opet Timoteju veli: Pamti Gospoda Isusa
Hrista vaskrsloga iz mrtvih, od semena Davidova, po jevandjelju mojemu (2. Tim 2, 8;
Dap 2, 30; 13, 23; 1. Kor 15,14).
Znajuci ovo o tebi, o treblazeni oce Davide, i poimajuci da su te smirenje i krotosti
tvoje ucinili dostojnim tolikih darova Bozijih, i da te je On nazvao covekom po Svom srcu,
molimo te ponizno da posredujes kod Premilosnog Boga i Spasitelja naseg Isusa Hrista,
rodjenog po telu od tvoga roda, da bude milostiv onome koji pokusava da po svome
razumevanju napismeno pokaze slavu i blagodat Boziju kojih si se udostojio zarad
smirenja srca svoga, i zbog cega su bili s tobom blagodat i pomoc Njegova, kao sto su i
neki od Svetitelja svedocili kazujuci: "David je bio smiren, i Bog bese s njim" (Otacnik,
164, Ava Nisteros 2); i opet drugi veli: "Smirenoumnik kao David postadoh" (Ava Jovan
Persijanac, Otacnik, 123).
***
Jedan brat je pitao nekoga starca: "Reci mi, oce, sta da neko cini sebi da bi stekao
smirenje"? Odgovorio mu je starac: "Smirenje je, sine, venac od monahovog dragog
kamenja. I ko hoce da stekne smirenje neka se svagda trudi da navikne svoju prirodu da
vidi samo svoje teskoce i grehe i da ih spozna, da se zalosti i da se prekoreva i da se
postara za njih. A grehe drugih da ne ispituje, niti da osudjuje koga od brace" (Otacnik,
Gl. 10, str. 342).
***
Jedan brat je pitao nekog starca: "Sta je covekovo napredovanje ka Bogu?" I starac
je odgovorio: "Napredovanje covekovo ka Bogu jeste smirenje, jer koliko se neko spusta
u smirenju, toliko se uzvisuje u napredovanju".
***
Rekao je neki starac: "Ako smiravajuci sebe budes kome rekao: Oprosti mi! -
sazecices djavole" (Otacnik, str. 358).
O DUGOTRPLjENjU
I sada, nakon sto sam u malo reci pokazao slavu i dar Boziji na koji se uzdigao
David smirenjem i dugotrpljenjem, dolikuje da pokazemo da kao sto su David i Mojsije u
Starom zakonu vise no drugi ovim velikim vrlinama blistali, tako i u zakonu jevandjelske
blagodati oni koji su sledili naseg krotkog Spasitelja revnovali su, po svojoj moci, da
postanu krotki i smireni srcem, po ucenju Gospoda, koji veli: Uzmite jaram moj na sebe i
naucite se od mene; jer sam ja krotak i smiren srcem, i naci cete pokoj dusama svojim
(Mt 11, 29). Radi potvrde onoga sto velim, otpocecu u nastavku slovo o sledbeniku
Hristovom apostolu Pavlu.
Posto je on nosio u svom srcu majku vrlina, to jest - velim - blazenu ljubav, ona ga
je podsticala da na citavom zivotnom putovanju po ovdasnjem zivotu ima za saputnike
smirenje, krotost i dugotrpljenje. Jer to su njene istinske kceri, posto se smirenje radja iz
ljubavi, po reci: "Ljubavlju prema nama smirio je Bog sebe", pokazujuci najpre ljubav,
roditeljku svih vrlina, i zatim smirenje, iz kojeg se radja krotost i dugotrpljenje, kojima je
Preblazeni Apostol vise no drugim vrlinama hitao putem zapovesti Bozijih i nasladjivao se
njima kao svekolikim bogatstvom.
Ovaj veliki ucitelj sveta i neumorni sledbenik Hristov, koga Bog izabra od utrobe
matere njegove (Gal 1,15), nazvan je sasudom izabranim i poverena mu je apostolska
vlast (Dap 9, 4-15). A on, Preblazeni, pred blagodacu i uzvisenim prizvanjem, s velikim
smirenjem u celom se zivotu pokazao, okrivljujuci sebe i smatrajuci se nedostojnim ovog
izabranja i preblazenog poziva. Sebe je nazivao najmanjim, govoreci: Meni, najmanjemu
od svih Svetih, dade se ova blagodat da blagovestim medju neznaboscima neistrazivo
bogatstvo Hristovo (Ef 3, 8). I moze se videti i pojmiti iz njegovih reci da koliko ga je Bog
vise svojim darom obdarivao, toliko je on smatrao sebe za siromasnijega duhom i jos je
vise smirivao sebe umom i srcem pred riznicom blagodati. Jer mada do trecega neba bi
uzet (2. Kor 12, 2-4), opet je i ovu veliku tajnu i otkrovenje pokazao ne kao o sebi, nego
kao o drugom, govoreci: Znam coveka u Hristu, koji pre cetrnaest godina bi odnesen do
trecega neba (2. Kor 12,2). Mi ludi Hrista radi, a vi mudri u Hristu; mi slabi, a vi jaki (1.
Kor 4,10).
Pavle je onaj sto se vise od svih apostola potrudio i delao zarad Jevandjelja
Hristovog (1. Kor 15, 10). A on, zbog mnogog smirenja okrivljujuci se, naziva sebe
nedonoscetom, goniteljem Crkve i najmanjim od svih Apostola, govoreci: Ja sam
najmanji od apostola, kao nedonosce, i nisam dostojan nazvati se apostol, zato sto gonih
Crkvu Boziju (1. Kor 15, 8-9)
Pavle je onaj sto se zajedno sa Hristom razapeo, i u kome je ziveo Hristos, i koji je
na svom telu nosio rane Hristove (Gal 2, 20; Ef 6,17) i dostigavsi ovo blazeno stanje
Hristovih stradanja, vecma se smiruje zarad Njegove ljubavi, kazujuci: Hristos Isus dodje
u svet da spase gresnike od kojih sam prvi ja(1. Tim1,15).
Pavle je onaj koji, mada zivljase u telu, ne bese potcinjen telesnome, buduci
razapet svetu (Gal 6,14). Zatim isto je on taj koji se, iz ljubavi da podigne pale i okrepi
slabe, smiruje okrivljujuci se i kaze: Ko oslabi, a da i ja ne oslabim? Ko se sablaznjava, a
ja da ne gorim? (2. Kor 11,29).
Pavle je onaj koji je izobilno sirio Jevandjelje Hristovo od Jerusalima kroz sve
okolne zemlje i do Ilirika, i koji je svojim recima i delima pracenim silom znakova i
cudesa priveo neznabosce na poslusnost veri u Hrista (Rim 15,18-19). I zatim, nakon
tolikih poduhvata vrednih hvale, smirujuci se pred Bogom i ljudima, kaze: Znam da
dobro ne zivi u meni, i okrivljujuci sebe veli: Dobro sto hocu ne cinim, nego zlo, sto necu,
ono cinim (Rim 7,18).
Pavle je onaj koji je postao svima sve ljubavlju da ih spase, i takodje on je taj koji
ne ume da se hvali, do samo Krstom Hristovim (Gal 6,14).
Pavle je onaj sto se svagda radovase kada bese porugan, kada bese u nevoljama i
u gonjenjima i u teskobama, mrzeci slavu od ljudi i trazeci da u svemu bude ugodan
Bogu, kao sto istinom svedoci kazujuci: Jer kad bih jos ljudima ugadjao, ne bih bio sluga
Hristov (2. Kor 12,10; Gal 1,10). Da bi naucio smirenju one koji se gorde mudroscu
ovoga veka, jos kaze: Ako ima koga medju vama da se smatra mudrim po mudrosti
ovoga veka, neka postane lud, da bi dostigao da bude mudar, pokazujuci da je mudrost
ovoga sveta ludost pred Bogom (1. Kor 1, 20).
Pavle uci svoje ucenike da budu smireni, i ma koje delo tvorili, da ga ne tvore s
ciljem da ih ljudi hvale, nego samo zarad slave Bozije, i kaze im: Ako jedete, ako li
pijete, ako li sto drugo cinite, sve na slavu Boziju cinite (1. Kor 10, 31). Kada on bese u
Militu, posla u Efes i dozva svestenike Crkve i kaza im: Vi znate da prvoga dana kada
dodjoh u Aziju, da bejah sa vama sve vreme, sluzeci Gospodu sa svakim smirenjem i
mnogim suzama i napastima koje me snadjose od zavera Judeja (Dap 20,17-19).
Preblazeni Pavle nije zaboravljao da podseca i ucenike iz Rima na Hristovo
smirenje, pozvavsi ih da ne idu za visokim stvarima, nego da ostanu pri onom sto je
smireno, i da sebe sami ne smatraju mudrim (Rim 12,16), a onima iz Korinta, pokazujuci
da Bog izabira i dela kroz smirene, kazuje: Nego sto je ludo pred svetom ono izabra Bog
da posrami mudre; i sto je slabo pred svetom ono izabra Bog da posrami jake (1. Kor 1,
27). Jos i Filipljanima, podsecajuci ih na smirenje, kaze: Nista ne cinite iz prkosa, niti za
praznu slavu, nego smirenjem smatrajte jedan drugoga vecim od sebe (Fil 2, 3). I kao
zivu ikonu najuzvisenijeg i najsavrsenijeg smirenja postavlja pred njih smirenje Hrista
Spasitelja naseg, Koji je spustio nebesa i sisao do nase nemocne prirode, i sve sto
pripada nasoj prirodi uzeo je, sem greha, i u svemu se pokazao smiren, u ovom zivotu
ovde, u delu i u reci. Jer zbog Svog neizrecivog smirenja i ljubavi da spase sve, nije mu
bilo odvratno da ulazi u kuce gresnih i neuglednih i da seda za trpezu s njima, da besedi
s njima. Jos se pokazuje smiren i pokoran prema ljudskim vlastima i priklanjao se da
daje porez cesaru kao svaki zeman covek; idjase bos i gologlav kao svaki siromah, nije
imao gde da spusti svoju glavu, iduci iz mesta u mesto kao stranac i uceci putu Istine,
tvoreci poslusanje Ocu Nebeskom, koji ga je poslao u svet da isceli nase davnasnje rane i
da izvuce Bozije stvorenje iz truleznosti i senke smrti, i da ga ponovo dovede u otacastvo
iz kojeg je pao neposlusanjem. I to smireno poslusanje Premilosnog Spasitelja bilo je do
smrti, do smrti na Krstu (Fil 2, 7-8). Zatim, pokazujuci im da ce Spasitelj nas pri Svom
drugom dolasku preobraziti u slavu smirenje nase ljudske prirode i da je istinski grad i
otacastvo hriscana na nebesima, kaze im: Nasa tvrdjava je na nebesima, otkuda
ocekujemo i Spasitelja Gospoda Isusa Hrista, koji ce preobraziti nase ponizeno telo, tako
da bude saobrazno telu slave Njegove (Fil 3,20-21).
Ovde sam izneo samo malo od mnogih svedocenja koja pokazuju smirenje velikog
Apostola neznabozaca, kao i neke savete koje je dao svojim ucenicima i hriscanima prve
Crkve.
Ali Pavle koji vapijase: Ugledajte se na mene, kao i ja na Hrista (1. Kor 11,1),
pokazuje svojim ucenicima da pored smirenja, dolikuje da sa mnogo krotosti i
dugotrpljenja idemo putem Hristovih zapovesti. Jer ga cujemo kako veli: Braco, ako i
upadne covek u kakvo sagresenje, vi duhovni ispravljajte takvoga duhom krotosti (Gal
6,1). I Timoteju kaze: Sluga pak Gospodnji ne treba da se svadja, nego da bude tih
prema svima, poucan, nezlobiv, koji sa krotoscu kara one koji se protive (2. Tim 2,24-
25). Pokazujuci svoje ophodjenje prema Solunjanima, kaze im: Bejasmo blagi medju
vama kao dojilja kada neguje svoju decu (1. Sol 2,7). I Titu veli: Napominji im da se ne
svadjaju, da budu blagi, da pokazuju svoju krotost prema svim ljudima (Tit 3,2).
U Drugoj poslanici Timoteju pise: Propovedaj rec Gospodnju, nastoj u vreme i
nevreme, pokaraj, zapreti, pouci. Ali mu pokazuje na koji nacin da pokara i pouci, jer
kaze: sa svakom strpljivoscu i krotoscu (2, Tim 4,2). Jos mu napominje i dobra dela u
kojima on boravljase: A ti si sledovao mojoj nauci, zivljenju, nastrojenju, veri,
dugotrpljenju, ljubavi, istrajnosti (2.Tim 3,10).
Inoga puta, savetujuci mu da se cuva gordih, onih sto boluju od besmislenog
prepiranja, od srebroljublja i bogatstvoljublja, kazuje mu: A ti, o covece Boziji, bezi od
toga, a idi za pravdom, poboznoscu, verom, ljubavlju, trpljenjem i krotoscu (1. Tim
6,11). A kada mu pokazuje kakav treba da bude episkop, kaze mu: Ne pijanica, ne
ubojica, ne lihvar, nego krotak (1. Tim 3,3).
Kolosane uci da se, kao vazljubljeni izabranici Boziji, obuku u srce ispunjeno
samilosti, u dobrotu, u smirenje, u krotost i u dugotrpljenje (Kol 3,12). Isto o ovim
velikim vrlinama pise i Efescima, kazujuci: Molim vas, dakle, ja suzanj u Gospodu, da se
vladate dostojno zvanja na koje ste pozvani, sa svakom smirenoscu i krotoscu, sa
dugotrpljenjem (Ef 4,1-2). Ni Filipljanima ne zaboravlja da kaze: neka krotost njihova
bude poznata svima ljudima (Fil 4, 5).
Sa ovo malo svedocanstava hteo sam da pokazem da je sledbenik Hristov Veliki
Pavle, smirenjem, krotoscu i dugotrpljenjem, vise no drugim sredstvima i delima,
revnovao da privede Hristu svoju decu, koju je radjao propovedanjem slova Jevandjelja.
Ovom sasudu izabranja, koji je bio ispunjen ljubavlju Hristovom, nisu mogli nedostajati
njeni lastari, a to su: smirenje, krotost i dugotrpljenje. Ove vrline, vise no druge, krasile
su i cinile revnosnog Apostola neumornim u hitanju na propovedanje Jevandjelja
Hristovog dugo vremena (trideset i pet godina), dok nije zavrsio borbu i okoncao
putovanje (2. Tim 4, 7).
Jos je potrebno da pojmimo da se taj veliki Apostol, pokazao u svom zivotu kao
ikona svekolikog mudroljublja, i smirenju, krotosti i dugotrpljenju vise nas je delom nego
li recju ucio. Zato sto je to Apostol Hristov koji je premnogim trudovima i dugotrpljivim
podnosenjem nevolja vise no svi drugi od Svetih apostola sledio put Krsta Hristovog i
pokazao Dela pre no sto je o njima ucio. On je u gradu Filipu svucene odece i nakon
mnogo udaraca sibama, lezao u tamnici s nogama u kladama (Dap 16,22-23). On je u
Korintu, uz svo gonjenje i protivljenje Jelina i Judejaca, godinu i sest meseci ucio tamo
reci Jevandjelja (Dap 18,11). On je u azijskom Efesu pretrpeo mnogo nevolja i opasnosti
od zlatara Dimitrija i od neverujucih i okamenjenih srcem. A on je sa mnogim i dugim
trpljenjem, s krotoscu i sa smirenjem i sa mnogim suzama tri godine propovedao
Jevandjelje i nije prestajao savetovati svakoga (Dap 19, 8; 19, 24-41; 20,17-31). On je u
Jerusalimu i u Kesariji pretrpeo od Judejaca i Rimljana progonstva, optuzivanja,
klevetanja, grdnje, podsmehe, bijenja, i smrtne opasnosti je pretrpeo i dugo vremena,
dve godine, bio je tamo u tamnici (Dap 24,17; 23,2-13). On je na moru s velikom
muzevnoscu duse trpeo opasnost bure i zajedno sa onima iz ladje buduci u iscekivanju
smrti, cetrdeset dana je proveo ne jeduci (Dap 27,33-34). On je, stigavsi u Rim kraj
svekolikog protivljenja Rimljana i pretnji Judejaca, dve godine s velikom smeloscu ucio
slovu Jevandjelja Hristovog (Dap 28, 30-31). Njega nijedno od teskih iskusenja nije
udaljilo od ljubavi Hristove. On je s velikom ljubavlju i radoscu nosio Krst Hristov i s
velikom smeloscu klicao: Ko ce nas rastaviti od ljubavi Hristove? Zalost ili teskoba, ili
gonjenje, ili glad, ili golotinja, ili opasnost, ili ropstvo? (Rim 8, 35).
Posvedocavajuci zatim da nista od toga nece biti u stanju da ga rastavi od ljubavi
Hristove, kaze: Jer sam uveren da nas ni smrt, ni zivot, ni andjeli, ni poglavarstva, ni
sile, ni sadasnjost, ni buducnost, ni visina, ni dubina, niti ikakva druga tvar nece moci
odvojiti od ljubavi Bozije, koja je u Hristu Isusu Gospodu nasem (Rim 8, 35-39). Ono sto
ovde kaze: ni visina, ni dubina - mislim da se moze pojmiti i ovako: visina - kada nas
djavo uznosi umom da bismo se gordili zbog svojih poduhvata ili prirodnih osobina. Tada
koji ljubi Boga vise od svega smiruje se iz ljubavi prema Njemu, da Ga ne bi naljutio, i
tako dolazi do mere samopoznanja i svako svoje dobro delo pripisuje Njegovoj blagodati,
opominjuci se da nista ne moze delati bez Njega, i tako ostaje i nadalje nerazdvojan od
ljubavi Njegove. A ako je rekao: ni dubina - mislim da je ova dubina mera ocaja, u koji
djavo baca dusu vise puta, ali osobito posle kakvog teskog pada, da bi je rastavio od
ljubavi Hristove. A dusa, buduci u toj dubini, opominjuci se ljubavi Onoga Koji nas je
ljubio, Koji se predao smrti za nas i Cijom smo se ranom svi mi iscelili, podize se iz
ponora ocaja istinskim pokajanjem i ostaje nadalje nerazdvojna od ljubavi Onoga Koji ju
je pomilovao i podigao.
Ali podjimo dalje tragom povesti o delima preblazenog Pavla i cujmo opet o
njegovom zivljenju. Evo sta kaze: Do ovoga casa podnosimo i glad i zedj i golotinju i
udarce, i potucamo se, i trudimo se radeci svojim rukama. Kad nas grde, blagosiljamo;
kad nas gone, trpimo; kad hule na nas, molimo; postasmo kao smetliste sveta, svima
smece do danas (1. Kor 4, 11-14).
I opet kaze: Vise sam se trudio, odvise boja podneo, vise puta bio u tamnici, cesto
u smrtnoj opasnosti; od Judejaca sam primio pet puta po cetrdeset manje jedan udarac,
tri puta sam bio siban, jednom kamenovan, tri brodoloma pretrpeo, noc i dan proveo na
morskoj pucini; cesto sam putovao, bio u opasnosti na rekama, u opasnosti od
razbojnika, u opasnosti od svoga roda, u opasnosti od neznabozaca, u opasnosti u gradu,
u opasnosti u pustinji, u opasnosti na moru, u opasnosti medju laznom bracom; u trudu i
naporu, cesto u nespavanju, u gladovanju i zedji, cesto u postovima, u zimi i golotinji;
pored svega ostaloga, briga za sve crkve (2. Kor 11, 23-28).
Dakle, braco moja, koja bi nam svedocenja mogla vise no ova pokazati
dugotrpeljiva stradanja i patnje preblazenog Pavla?! Ko li ce jos poricati da je ovaj
svetlosni stub i svetionik Crkve Hristove svetleo u zivotu vise delima nego li recju? Ko li
ce jos kadgod dostici meru njegovog delanja? I zatim, posle toliko truda i dugotrpljenja,
da smatra da je malo delao u nadi buducih dobara i, da kao Pavle, sa smirenjem uzvikne:
Stradanja sadasnjeg vremena nisu nista prema slavi koja ce nam se otkriti (Rim 8,18)?
***
Napisao sam dovde malo reci o ovom trojstvu vrlina, to jest o smirenju, krotosti i
dugotrpljenju, koje sam u ovom slovu pokazao delotvorene u zivotu i u delima tri velika
izabranika Bozija: Bogovidca Mojsija, Davida proroka i cara po sudu Bozijem, i sasuda
izabranog, preblazenog Pavla.
I ako o Mojsiju mozemo reci da je bio neprevazidjen u krotosti, kao i David u
smirenju, onda cemo o Pavlu, svetlozarniku neznabozaca, pokazati da je sve nadmasio
dugotrpljenjem. I ko zeli to da pojmi neka cesce cita o delima i trudu njegovom, kroz
koje je ne malo vremena prolazio i kako je neumoran u svemu ostao zarad Hristove
ljubavi. A posto me misao podstice da ponizno kazem jos nesto, necu okoncati tok slova
o sasudu izabranja, dok ne uskliknem:
O, preblazeni Apostole!
O, delatelju svekolike dobrote!
O, sasude pun ljubavi Bozanstva i punoto svih darova Duha!
Ti si ljubavlju sav trud s dugotrpljenjem propatio. Ti si ljubavlju sve duhovno
nazidao i prema svima si imao milost. Ti si se ljubavlju smirio i njom si se svemu nadao.
Ti si ljubavlju sve trpeo i ljubav si pokazao kao visu od svega (1. Kor 13, 13). Tebi je
smirenje preteklo, i duhom krotosti sve si savetovao (1. Sol 2, 5-7; Gal 6,1). Ti si
dugotrpljenjem sve odmorio. Ti si se kao sveizabrani sasud svekolike mudrosti i
devicanstva pokazao i savete za devicanstvo svima si dao (1. Kor 7, 38). Ti si
devicanstvo pokazao kao uzvisenije od braka i sve na devicanstvo podsticao (1. Kor 7,7).
Tebi dar prorokovanja nije nedostajao i dar govorenja jezicima ti je preticao (1. Kor
14,39). Ti si Jevandjelje Hristovo bez plate blagovestio i svojim se pravom nisi koristio (1.
Kor 9,15-18). Ti si se na visinu vidjenja i otkrovenja uzdigao, i do trecega neba bio si otet
(2. Kor 12,1-3). Ti si jedinstvo Svetog Duha pokazao i o carstvu Darova Duha jasno ucio
(1. Kor 12,18-31). Ko li ce, dakle, moci da opise raznovrsnost tvoje mudrosti? Ko ce
ikada moci da spozna i proceni riznicu Dara kojom te je Bog obdario? Ko ce dostici da
oseti tvoju ceznju za Hristom? Cije li ce se jos srce kupati sa toliko ljubavi u utehama
Njegove blagodati, da bi razumeo zasto si klicao: Jer je meni zivot Hristos i smrt dobitak
(up. sa Fil 1,21). Ciji li ce um ma i izdaleka u zanosu ugledati dubinu tajni i visinu
otkrovenja, kao sto se tvoj preblazeni um tome priblizio (2. Kor 12,7)? U kome li ce jos
ziveti Hristos, kao sto zivljase u tebi (Gal 2,20), i kroz to preblazeno sjedinjenje da se
sladi Njegovom ljubavlju, bezgranicnim mnostvom Njegovoga poimanja?
O, Preblazeni Pavle, sasude blagodati i svetlosti Hristove, zasto si sebe smirivao,
kazujuci da sad vidimo kao u ogledalu, nejasno (1. Kor 13,12), jer to nedostizanje
vidjenja uma pristoji malima, a ne tebi.
Tebi su se sozercanja Duhom rasvetlila. Ti si Suncu Pravde pristupio, u Njegovoj si
se svetlosti kupao. Ti si zarad Njegove ljubavi pravde ogladneo (Mt 5, 6), i On te je na
mestu ispase i na vodi odmora othranio (Ps 22, 2). Tvoja je dusa za Bogom krepkim i
zivim zedjala (Ps 41, 2) i On te je istocnikom sladosti napojio (Ps 35,8; Otk 21,6). Ti si
najvisu ceznju dostigao i sinom Visnjega Jerusalima si se pokazao (Otk 21, 2)
Ti ces na Strasnom sudu na jednom od prestola sedeti i zajedno sa ostalim
Apostolima, saborno i po svojoj volji, blagodacu Hristovom, od pravog suda Bozijeg
uzimajuci, andjelima, djavolima i ljudima suditi (1. Kor 6, 2-3; Lk 11, 31).
Opominjuci se ovoga ja gresni i tromi, sledjen u grehovima, s poniznoscu srca i sa
uzdisajima usmeravajuci uzdanje prema tebi, o Preblazeni Apostole, dolazim da te molim
da svojim silnim molitvama Premilostivom Bogu i Spasitelju nasem Isusu Hristu
posredujes da Svojom miloscu poseti one sto se secaju tvoga truda, koji si zarad Njegove
ljubavi pretrpeo, i da i nama nedostojnima posalje Svoju blagodat, da bismo kroz Njega i
mi uznapredovali u smirenju, krotosti i dugotrpljenju.
Amin!
***
Neki brat je upitao starca, govoreci: - Avo, sta je smirenje?
Odgovori starac: - Ovo je smirenje, sine: da u svome misljenju nikada nemas svest
da si ucinio sto dobro i Bogougodno; nego da svagda sebe sto vise smatras bez ijednoga
dobrog i Bogougodnog dela, i buduci medju ljudima da sebe smatras i vidis kao gresnijeg
i nedostojnijeg od svih ljudi. I onome koji ti cini zlo da se trudis ciniti mu dobro po svojoj
moci. Eto, sine, rekao sam ti sta je smirenje; idi, dakle, i tvori tako, i spasces se (Otacnik
Gl. X, str. 342).
***
Kazivase Ava Zenon da mu je pricao Blazeni Sergije, iguman pedikatski, ovakvu
pricu:
Jednom - veli - dok smo putovali sa nekim svetim starcem, a bila su i druga braca
zajedno s nama, zalutali smo putem, i ne znajuci kuda idemo, obreli smo se u usevima. A
ratar, osetivsi da se tamo nesto zbilo, poceo je da nas grdi i da nam govori gnevno:
- Zar se vi bojite Boga? Da imate strah Boziji pred ocima, ne biste to ucinili!
Tada nam kaza onaj Sveti starac: - Gospoda radi, niko da ne govori.
I moljase se rataru s krotoscu, govoreci: - Dobro kazes, sine, da smo imali strah
Boziji, ne bismo to ucinili, nego, Gospoda radi, oprosti nam, jer smo zgresili!
A onaj, uplasivsi se zbog starceve nezlobivosti i smirenja, pohitavsi k nama, pao je
k starcevim nogama, govoreci: - Oprosti mi, Gospoda radi, i povedi me s vama!
I dodavase blazeni Sergije: - Evo sta su Svetiteljeva krotost i dobrota mogle da
ucine s pomocu Bozijom!
I spasao je dusu stvorenu po liku i podobiju Bozijem, koju Bog zeli vise no bezbroj
radosti (Otacnik, Ava Zenon 10, str. 81).
***
Kazivase Ava Danilo o Avi Duli da je najpre bio u opstezicu cetrdeset godina i zatim
je u podviznickoj pustinji bezmolvovao (tihovao) i medju najvece oce ga ubrajase. Dakle,
ovo kazivase: da je, na mnogo nacina ispitujuci, saznao da koji prebivaju u opstezicu vise
i brze napreduju u tvorenju dobrih dela od onih sto bezmolstvuju (tihuju), ako budu imali
i upotrebljavali pokornost iz cistoga srca. Jer neki brat bese u nekom opstezicu
prostodusan i nipodastavan vise no svi koji behu tamo, a umom bese velik i posten. Ovaj,
buduci od svih ukoravan i nipodastavan, a mnogo puta i nepravedno bijen, trpeo je
hrabro, ne kazujuci nikom nista; a ini od brace sto behu tamo, buduci podstaknut od
djavola, ukrao je svete sasude iz crkve, skrivajuci ih od svih. Zatim, posto se obavila
istraga za ukradenim, svi su pripisali krivicu onom bratu koji sebe nipodastavase, i njega
su osudili po pretpostavci da je ukrao Svetinje. A posto on kazivase da o tome ni
najmanje ne zna, na podsticaj igumanov uzeli su mu andjeoski lik, i okovavsi ga u
gvozdje, predali ga ekonomu lavre radi istrage.
Ovaj, nakon sto ga je i volujskim zilama dosta bio i drugim ga kaznama podvrgao,
posto ovaj nije imao nista da prizna, nego naprotiv, pokazujuci da ne zna to delo, poslao
ga je zapovedniku toga mesta, da bi ga jos vise kaznio. A ovaj, pokazavsi mu vrste
mucenja i vatrom mu pekuci telo i kaznivsi ga i nejedenjem mnogo dana i tamnim
zagusljivim zatvorom, nakon sto je isto tako saznao da porice kradju Svetinja, uz dozvolu
igumana i bratstva, osudio ga je na smrt, kako pravilo odredjuje, jer smrt je kazna za
kradju Svetinja; i dakle isao je da mu odrube glavu.
A brat koji bese ukrao Svetinje, videci i pateci dusom, dosavsi k avi, rekao je:
Doznao sam da su se nasli Sveti sasudi; zbog toga pohitaj da se ne odrubi bratu glavu.
A on javi zapovedniku, i brat, nakon sto je oslobodjen, vratio se u opstezice. I
pozivevsi jos tri dana, otisao je Gospodu, predavsi dusu svoju za vreme dok se moljase i
bese kolenima.
Dakle, dosavsi svi iz manastira i nasavsi njegovo teLo u takvom pokajnom polozaju
(to jest na kolenima), uzeli su ga i odneli u crkvu, dok sve ne pospreme. I posto udarise
u klepala, sabrala se cela lavra, i svi hitahu tom telu, svaki hoteci da za blagoslov uzme
deo odece ili vlasi. A posto se ava bojao da se kako ne rastrgne i telo, uneli su ga u oltar i
zakljucali katancem, ocekujuci da dodje i ava lavre. A nakon malo vremena, dosavsi i on,
i posto su svi upalili svece, i stavili tamjana, trazili su da se telo iznese iz oltara i nastojali
su da manastirski kljucar hitno otvori. A kada je on otvorio, i mnogi usli unutra, haljine i
obucu su nasli, a tela ne bese nigde. Dakle, poceli su da slave Boga i klicali su jedni
drugima sa suzama i kazivali:
- Vidite, braco, kakve nam darove donosi dugotrpljenje i smirenje!
Dakle, da se i mi podvizavamo, da trpimo iskusenje i ponizenje Gospoda radi, i
bicemo slavljeni i cestvovani, i zajedno s Njim bicemo carevi (Otacnik, Ava Danilo 15).
***
Ovo je slovo bilo napisano u nekoj stali za telad kod Jona Moldovana u mestu
Manastira Humor[2], kada je (autor, otac Kleopa) bio progonjen zbog propovedi, i kada je
imao i iskusenje od neprijatelja djavola, koji je, kada je (otac Kleopa) poceo da ispisuje
prve reci, u ponoc, zatresao stalu, prosuo mastilo i lampu, ostavivsi ga u mraku. Cak je
imao i utisak da je ogromna zmija prosla vrlo blizu njega, prouzrokujuci mu veliki strah.
Moleci se sa mnogo suza Bogu, s velikom je teskocom uspeo da nadje sibice i upali
svecu, ali nije mogao da nastavi ili da se odmori do sutrasnjeg dana (Napomena
rumunskog priredjivaca).
Braco, dolazi poslednji cas, kada ce svako od nas imati Da predje prag ovoga
zivota. Doci ce smrt danas, sutra, preksutra; ne znamo kada ce doci taj dan. Tesko nama
u vreme smrti!
Uzas ce biti veliki, jer se satana, kao sto se pokazuje u Nevidljivoj borbi, celoga
zivota bori da nas kroz greh odvede u pakao, u muku vecnu, ali nikada ne napada tako,
kao u vreme smrti.
Neka se zna da postoje cetiri najopasnija iskusenja kojima nas djavo napada u
vreme smrti:
a) najpre je borba protiv vere;
b) drugo, protiv nade;
v) trece, protiv smirenja, tastom slavom i gordoscu;
g) i cetvrto, mnogovrsnim utvarama /utvarama/ i pretvaranjem sluzitelja
nepravde u andjele svetlosti.
Sveti Nikodim Svetogorac nas uci kako treba kogod da se bori protiv ovih velikih
napada i teskih iskusenja u vreme smrti. I evo kako:
a) Kada neprijatelj bude otpoceo da nas napada svojim laznim spopadanjima,
mislima bezverja u nasem umu, tada treba da se hitro povucemo od uma ka volji,
govoreci: "Vrati se, satano, oce lazi, jer tebe ne zelim cak ni da cujem, posto mi je
dovoljno da verujem u ono u sto veruje Sveta Crkva Hristova".
I da ne ustupimo u svom srcu mesta mislima bezverja, kao sto je napisao premudri
Solomon: Bude li nadolazio na tebe duh mocnoga - tj. (duh) neprijatelja - nemoj ustupati
svoje mesto. I ako ti neprijatelj, zmija, bude priveo sumnju u ono sto veruje Crkva,
nemoj ga uzimati u obzir i nemoj mu odgovarati, nego, videvsi njegovu laz i lukavstvo,
cuvaj ga se veoma.
A ako si jak verom i mislju i hoces da posramis neprijatelja, odgovori mu: "Crkva
veruje u istinu". I ako ti bude rekao: "Sta je istina?", reci mu: "U koju veruje Crkva". - "I
u sta veruje Crkva?" - "U istinu". - "Koju istinu?" - "Koju ispoveda Crkva"; i svagda budi u
mislima sa molitvom Spasitelju nasem Isusu Hristu.
b) A kada nas neprijatelj napada ocajem, setimo se milosti i dobrote Boga, Koji je
dosao u svet da umre za nas, gresnike.
v) Kada nas bude napao tastom slavom i gordoscu, smatrajmo da smo prah i
pepeo, i sva svoja postignuca pripisimo Bogu. Spoznajmo vaistinu tezinu svojih grehova i
zala, ali ne gubimo nadu u milost Boziju, jer cuj sta kaze Sveti Duh kroz usta proroka
Davida: Spasce Gospod duse svojih raba, i nece pogresiti niko ko se uzda u njega (up. sa
Ps. 33, 22).
g) A ako nas djavoli budu napali svojim utvarama i pretvaranjima u lik svetlosnih
andjela, budimo cvrsto utvrdjeni u smirenju svog uma i recimo: "Gubite se, podlaci, u
svoju tamu, jer meni nisu potrebna vidjenja. U ovom casu mi je potrebna samo milost
Bozija i Njegovo milosrdje".
I cak ako bi spoznao da bi mnogi od pokazanih znakova bili od Boga, okreni se od
njih i odagnaj ih od sebe koliko mozes daleko. I nemoj se bojati da Bogu nije ugodno to
sto cinis, ako to budes cinio smatrajuci sebe nedostojnim vidjenja.
Znaci, pamtite, braco moja, da su ovo opsta oruzja koja nasi neprijatelji djavoli
uobicavaju da koriste protiv nas u poslednjem casu smrti. I svakoga napadaju shodno
uzivanjima i strastima za koje znaju da im je vise podvlascen.
I nemoj zaboraviti da u tom casu svim srcem trazis pomoc molitava Presvete i
Preciste Majke Bozije, i njena hitra pomoc ce te izbaviti i zakrilice tvoju dusu njenom
miloscu i samiloscu Svesilnoga Boga.
Amin.
Kako se mogu ljudi vaznositi na nebo? Blagodacu Svetog Duha, blagodacu i miloscu
Bozijom. Kada je covek u smrtnom grehu i mlak, nalazi se dusom u paklu. Nize je od svih
poljskih zivotinja, od svih ptica nebeskih, od svekolike tvorevine. On se tada nalazi
dusom u paklu.
Ali istinskim pokajanjem i darom /blagodacu/ Svetog Duha, koji razdresuje grehe
rukom duhovnikovom, uzdize se iz pakla u raj, uzdize se iz smrti u zivot i od gresnoga
coveka, koji bese podoban djavolima, postaje podoban andjelima. I ne samo andjelima,
nego podoban Bogu, koliko je moguce. Jer cuj sta veli prorok: Ja rekoh: bogovi ste i svi
ste sinovi Svevisnjega. Ali vi kao ljudi umirete (to jest kroz greh) i kao koji od velmoza
(to jest kao djavoli) padate.
Svaki greh se naziva padom, jer se veli: "Pao je neko u greh bluda, ili pao je neko u
gordost, ili u lakomstvo, ili u pijanstvo, ili u srebroljublje, ili u mrznju". Zbog cega se greh
naziva padom? Zato sto nas gresi vuku nadole od Boga i spustaju nas sa stepenice ljudi i
cine nas zivotinjama. Dakle, od ljudi postajemo zivotinje i gori od zivotinja. Postajemo
djavoli, cak i gori od njih. Jer ni djavoli ne hule na Boga u lice, a covek svojim umom huli
na Njega!
Dakle, eto kako nas greh obara. Gresi nas stalno vuku nadole, a dar Isusa Hrista i
dar Svetog Duha stalno nas uznose i stalno uzdizu. Jer prorok veli: Ako li sedam puta
padne pravednik, sedam puta ce se podici. Sedam znaci broj bez broja, znaci vecnost,
broj u beskraj. To jest stalno se ponavlja covekovo padanje i podizanje. Dakle, ako bude
covek padao celog svog zivota, neka ne gubi nadu na podizanje, nego neka se opet
vaznese darom Svetog Duha, istinskim pokajanjem.
Ali kako li se tvori to vaznosenje coveka iz pakla i iz zivotinjskog poretka i iz
poretka pagana i onih sto ne poznaju Boga? Odjednom? Nikako!
Tako nas uce Bozanski Oci. Kada se covek uzdize, uzdize se po stepenicama. Ne
moze odjednom postati svetitelj, kao sto ne moze odjednom postati djavo, nego se
uzdize po stepenicama. Koji se trude na putu spasenja idu iz jedne mere u drugu, kao sto
je rekao prorok. Oni najpre dobijaju u svom srcu silu od dara Duha Svetog, deo kreposti
da prebivaju u zapovestima Hristovim, meru vrline, i zatim stupaju na druge stepenice.
A koje su te stepenice pokazuju nam Bozanski Oci. Tri su stepenice duhovnog
uspona. Koje?
Culi ste u Svetom Pismu u knjizi Levitskoj, glava 23,1, 32 (u starim izdanjima
Biblije), gde se govori o suboti, o subotama i o subotama nad subotama; i opet o zetvi, o
zetvama i o zetvi slovesne duse; i opet o obrezanju, o obrezanju nad obrezanjem i o
obrezanju srca u duhu, kao sto veli veliki apostol Pavle[5].
To u Starom i u Novom zakonu tajinstveno pokazuje uspon duse ka Bogu. Svi ti
simvoli, sva Pisma, po Bozanskom ocu Maksimu Ispovedniku, pokazuju uspon, ili kako se
vaznosi dusa dok ne postane bog po daru /blagodati/. Sve je to simvolizovano, po
Svetom Pismu, sestim, sedmim i osmim danom. Sve tri stepenice vode ka obozenju po
blagodati. One su moralno delanje, prirodno sozercanje u duhu i misticno bogoslovlje, to
jest tajinsko poznavanje Boga.[6]
I. Ali sta je subota slovesne duse? Subota u Starom zakonu znaci odmor. Kada nasa
dusa, uznemirena gresima, padom, imajuci savest umrljanu svojim gresima, blagodacu
Isusa Hrista postavi dobar pocetak i podigne se iz greha i vaznese se malo na stepenicu
dobrih dela, dostize odredjeni odmor, ali ne savrsenstvo. Dakle, kada u Svetom Pismu
budes cuo o suboti, znaj sta to znaci. Evo sta kaze bozanski otac Maksim: Subota je
bestrasce slovesne duse, koja je delanjem odbacila projave greha.
Da vam dam primer. Neki covek je bio pijanac, bio razvratnik, bio ubica, bio
razbojnik, bio srebroljubac. Ko zna sta je siromah ucinio u zivotu, jer svi smo gresni. Ali
se on svim srcem ispovedio duhovniku, ocistio se i odlucio da svom silom odbaci grehe.
Na mesto pijanstva postavlja uzdrzanje; na mesto stomakougadjanja - post; na mesto
srebroljublja i tvrdicluka - milostinju; na mesto razvrata - cistotu; na mesto mnogoga sna
- bdenje. I delanjem je zasadio dobra dela na mesto starih grehova, koje ranije bese
pocinio. On se sada nalazi na prvoj stepenici duhovnog uspona, ali tek dobrim delima, ne
umom. Jer cuj sta veli: "Subota slovesne duse je bestrasce slovesne duse, koja je
delanjem odbacila projave greha".
Nije rekao korene, nego projave greha. Taj covek, koji se trudi da cini dobra dela
na mesto zlih i postavlja dobar pocetak dela samo spoljnim delanjem, dostigao je tek prvi
odmor svoje slovesne duse. On nalazi odredjenu utehu, ali ga jos muce misli, jos gresi
umom, jos je umom u grehu. I njegova borba umom je uzasna, jer borba sa telesnim
strastima, koje se tvore, traje do nekog vremena, a borba umom, za napustanje greha
umom, traje do smrti.
II. I o subotama, to jest o udvojenim subotama, evo sta veli Bozanski Otac
Maksim: "Udvojene subote znace drugu stepenicu duhovnog uspona. I tumaci se ovako:
Oslobadjanje slovesne duse, koja povlaci svoj um iz osecaja, napustajuci delanje po
prirodi cula prirodnim sozercanjem u duhu, to jest Bozijim umovanjem kroz sazdanja,
kroz slovesnost stvari".
Kako se to dogadja? Mi gresnici uglavnom smo napustili greh delom. Ali mislju se
jos borimo, umom jos gresimo, umom jos sluzimo grehu: bilo razvratu, bilo lukavstvu,
bilo mrznji, zavisti, gnevu, licemerstvu, gordosti, slavoljublju, zelji da se dopadnemo
ljudima, neosetljivosti, okamenjenosti, zlobi i ne znam jos kojoj od dusevnih strasti.
Neke su koje se vide, druge koje se ne vide. Koje se ne vide gore su i pogubnije od
onih koje se vide. Jer Hristos Spasitelj, kada je dosao u svet, nije ukoreo bludnice, niti
carinike ili bludnike, one koji behu tvorili telesne grehe. Zar ste u Jevandjelju culi: Tesko
tebi, bludnice? Ili: Tesko tebi, razbojnice? Tesko tebi, carinice, jer si gresan i cinis
nepravdu? Ne! Nego je rekao: Tesko vama, licemeri; tesko vama, fariseji; tesko vama,
knjizevnici ludi i slepi. I ko je to rekao? Hristos, Logos Boziji, Koji gleda u nasu dusu.
Milionima puta - kao sto kaze Solomon - Njegove su oci svetlije od sunca. On bese
Bog i narod Ga je ljubio, jer je osecao silu Njegovog Bozanstva. Ljubili su Ga, ali i On,
videci njihovu iskrenu veru, ljubio ih je od srca, kada su isli za Njim, po planinama i
pesice, gladni, kada je umnozio hlebove u pustinji. Jer je rekao: Zao me je naroda, jer se
kao ovce koje nemaju pastira, razagnase (up. sa Mt 9,36).
Ali one iz redova velikih knjizevnika, fariseje i sadukeje, koreo je, jer je video u
njima sva njihova lukavstva i licemerstva. Kod razbojnika, kod carinika i bludnica, cak i
da je video teske grehe, video je kod njih i kajanje i poniznost i odluku za ispravljanjem.
A knjizevnike i fariseje, kod kojih je video teske dusevne strasti, kao: mrznju, zavist,
licemerstvo, zlobu, lukavstvo i drugo, koje su teze no telesne strasti, svagda je koreo i
kazivao im: Tesko vama!, kao Bog, koji poznaje srca.
Dakle, eto ima grehova mislju, koji se ne vide, ali su mnogo tezi nego gresi telom.
Stigli smo, dakle, na drugu stepenicu duhovnog uspona. Evo u cemu se sastoji ta
stepenica: Subote znace oslobadjanje slovesne duse, koja je prirodnim sozercanjem u
duhu, napustila cak i delanje cula po prirodi. To je druga stepenica za dusu.
Ali kako se uspinje na nju? Kroz borbu umom. Umom se dostize prirodno
sozercanje u duhu. Ranije ga je lepa zena sablaznjavala, sada ga vise ne sablaznjava.
Kada vidi lepo bice, pomera se umom i veli: Ako je to bice tako lepo, koliko li je tek lepsi
andjeo? A Heruvimi? A Serafimi? A Koji ih je sazdao? Pomera svoj um sa ovdasnje lepote
na nebesku lepotu i umesto da se sablaznjava, koristi mu.
Ranije, kada bi cuo muziku za igru, uznemiravala mu je um i dusu. A na drugoj
stepenici duhovnog uspona vise ga ne uznemirava, nego mu cak koristi. Jer veli: " Ako
ljudi mogu tako lepo na instrumentima da sviraju i organima pevaju, sta li treba da bude
na nebesima? Kako pevaju Andjeli? Kakva li je tamo radost?". Jer u Psaltiru se veli:
Vaznese se Bog u klicanju, Gospod u glasu truba.
Dakle, tako umuje ko je stigao na drugu stepenicu duhovnog uspona, kada cuje
svetovnu pesmu, ili coveka ili zenu da peva, ili bilo koji drugi instrument. A kada vidi
sunce, umuje ovako: Ako ovde sunce tako obasjava, sta li treba da bude tamo, gde
obasjava Hristos, Sunce pravde?
Tako se covek, na drugoj stepenici duhovnog uspona, prirodnim sozercanjem u
duhu, to jest cistim posmatranjem Bozijeg sazdanja, namah uzdize umom od vidljivog ka
mislenom i nevidljivom, i dobija oslobodjenje od iskusenja, kao sto kaze Sv. Maksim.
On se pomera umom sa onoga sto se cuje ovde na zemlji na pesme s neba, i
svojim umom veli: Ako ovi ljudi od praha zemljanog umeju tako da pevaju, kakvih li
pesama treba da bude tamo na nebu?
Isto tako, bude li sto lepo omirisao, misli na miomiris rajskoga cveca, i tako se
umom i ostalim osecajima pomera, pretvarajuci sozercanjem sve sto se cuje ili vidi ili
okusi ili omirise i dodirne, u duhovna umovanja.
III. A treca stepenica uspona, to jest vaznosenje duse na najvisu stepenicu, naziva
se u Svetom Pismu - subotama nad subotama. Ko je koraknuo na trecu stepenicu
duhovnog uspona nema vise potrebe za stepenicama. Nema vise potrebe da vidi
ovdasnju lepotu, da bi se mislju uzdigao na visnju lepotu, ili da cuje ovdasnju pesmu, da
bi otisao na visnju pesmu, ili da ovde sto lepo omirise, da bi mislio na miomiris Raja.
Ko je, darom Isusa Hrista, stigao na trecu stepenicu duhovnog uspona, postao je
bog po daru. On ima obozenje po daru ili misticko bogoslovlje, to jest ima neposrednu
zajednicu s Bogom, nije mu vise potrebna stepenica sazdanja. U njemu zivi Hristos, kao
sto veli apostol Pavle: Vise ne zivim ja, nego Hristos zivi u meni (up. sa Gal 2,19-20).
Kada je Pavle rekao da ima Hristov um, ziveo je u Hristu, i Hristos je ziveo u njemu i,
dakle, nije vise govorio njegov um, nego Hristov um.
Takav je covek na najvisoj stepenici, na trecoj stepenici duhovnog uspona, koje se
u nase dane vrlo malo hriscana i veoma retko jos udostojavaju - sin je Boziji po daru.
*Oni su dostigli osmi dan, kao sto veli Sv. Maksim Ispovednik: Osmi dan po Svetom
Pismu jednak je trecoj stepenici duhovnog uspona". On se jos naziva i subotama nad
subotama. Subote nad subotama jesu duhovni odmor slovesne duse, koja napusta cak i
delanje cula po prirodi i okrece svoj um cak i od najduhovnijih umovanja iz sazdanja.
Cime? Zanosom ljubavi, koji sasvim vezuje um samo za Boga u obilju ljubavi". Taj ne zna
vise nista, do da ljubi Boga. Takav dostize da bude kao Sv. Antonije Veliki, koji je
govorio: "Ne bojim se vise Boga!" I upitao ga je neko: " A zbog cega?" - "Zato sto ga
ljubim!"
Osecajuci Hristovu ljubav u svom srcu, nije se vise bojao ni smrti, ni gladi, ni zedji,
ni truda, ni prekora, ni podsmeha. Ali zbog cega? Zato sto je ziveo u Hristu, i Hristos je
ziveo u njemu, i bio je veoma ubedjen da mu se bez volje Bozije nece nista dogoditi.
Takav je covek koji se dusom vazneo na trecu stepenicu duhovnog uspona.
***
Dakle, svaki je covek duzan da se uspne na te tri stepenice i da se preobrazi. Ali
kako se moze preobraziti? Ako je juce bio razvratnik i ispovedio se, vise da ne bude! Ako
je bio lopov, da ostavi lopovluk! Ako je bio psovac ili pijanac, da ostavi pijanstvo i
psovanje ili pusenje; da ostavi zlobe, da ih ispovedi, da ih oplakuje celog zivota, da izvrsi
svoju epitimiju. I tako se covek preobrazava, ne spoljnim, nego unutrasnjim obrazom
duse.
I tada, stanje coveka od pre oslobodjenja ne lici vise na stanje kada udje u
blazenstvo i na duhovne stepenice savrsenstva.
Juce je bio kao djavo, sluzeci grehu, a danas, ako se pokajao, ispravio zivot i
osvestao se, postaje svetlost i ima duhovnu svetlost u sebi i ide iz sile u silu, iz jednog
savrsenstva u drugo, na trima stepenicama duhovnog uspona, koje su:
• Razumno bestrasce duse ili moralno delanje (subota);
• Duhovno oslobadjanje slovesne duse, koja povlaci svoj um iz osecaja i vezuje ga
za Boga prirodnim sozercanjem u duhu (subote) i
• Duhovni odmor slovesne duse (subote nad subotama), koja povlaci svoj um cak
sa svih prirodnih sozercanja u duhu, sa najvisih umovanja iz sazdanja, i sasvim ga vezuje
za Boga u zanosu ljubavi.
Amin.
NAPOMENE:
Starac Kleopa
PUT NEBA
Razgovor sesti
Bog nas uci kako dolikuje provoditi Njegove praznike, govoreci: Nemoj raditi
nikakvoga telesnog dela u njima (Zakoni ponovljeni 5,14; Levitska 23,3).
Zelite li da znate i pojmite koja su dela tela i delanja njegova? Pitajte velikog
apostola Pavla, i on ce vam kazati, govoreci: A poznata su dela tela, koja su: preljuba,
blud, necistota, besramnost, idolopoklonstvo, caranje, neprijateljstvo, svadje, pakosti,
gnjev, prkosi, razdori, jeresi, zavisti, ubistva, pijanstva, raskalasnosti i slicno ovima (Gal
5,19-21).
Zelis li da znas i sta je slicno prethodno nabrojanom? Cuj, dakle, dela bezboznog
coveka, koja tvori protiv Svedrziteljevog Zakona: ludacki plesovi, obracanje gatarama,
nedopustene setnje, tasto gubljenje vremena po kafanama i restoranima, na mobama,
svadbama; slusanje i gledanje svega sto ti objavljuje ono sto rusi moral i svetost tvoga
zivota, a ne duhovnu korist za spasenje duse.
Znaci, ova i slicna ovima jesu zla koja Bog objavljuje i kaznjava vecnom mukom,
ako ih budemo cinili u sve dane svoga zivota. Jer ako budemo slavili tvoreci ova
bezakonja, cucemo Boga kako kazuje: Praznike vase mrzi dusa moja. I na drugom mestu
veli: Omrznuo sam, odbaidzo sam vase praznike i necu mirisati vase zrtve (Isaija 1,14).
Vidis li da ih ne naziva Svojim praznicima, nego vasim? To jest, vasi su, jer ih vi
praznujete paganski, ne hriscanski. Moji praznici, Moji blagdani nisu kao vasi oskvrnjeni
praznici i kao vasa bezakonja. Moji su praznici Sveti i duhovni; treba, dakle, da budu
praznovani duhovno i sa Svetoscu.
Ali ces reci: Kako se duhovno praznuje? Ako zelis da to pojmis, slusaj:
• Ko u dan praznika i velikog blagdana ostavlja posao iz ruku i odlazi u crkvu, miri
se sa svima s kojima je u svadji, iz porodice ili susedstva, i u crkvi slusa bozansku sluzbu
s poboznoscu i strahom Bozijim - taj duhovno praznuje.
• Ko provodi postove i praznicne dane u cistoti sa svojom suprugom - duhovno
praznuje.
• Ko uci drugoga da ne tvori zla i da oprasta onome ko je zgresio - taj duhovno
praznuje.
• Ko u praznicni dan cita bozansko Pismo i cini milost siromasima - taj duhovno
praznuje.
• Ko neupucenog uci dobrom putu Bozijem i tesi ozaloscene, one sto su pali u
kakve opasnosti i nevolje, i pomaze im svim sto se moze - taj duhovno praznuje.
• Ko u praznicni dan odlazi da posecuje bolesne i stare i nemocne i pomaze im u
njihovoj nevolji - taj duhovno praznuje.
• Oni koji u praznicni dan uce svoju decu ili druge da budu valjani, da uce molitve
Preblagom Bogu, da ne kradu i ne cine drugo zlo - svi ti duhovno praznuju i s radoscu
Bozijom provode Njegove Svete praznike.
Eto, braco moja, kroz ovo malo reci sam vam obznanio cega treba da se cuvamo o
nasim praznicima i svetkovinama i kako treba duhovno da praznujemo kao istinski
hriscani i sinovi Crkve Hristove.
A ako kogod, i nakon sto je cuo ova ucenja, bude delao protivno, taj nece imati rec
odgovora u dan svoje smrti i na strasnom Hristovom sudu.
NAPOMENE:
Starac Kleopa
PUT NEBA
PUT KA COVEKU
O VREDNOSTI COVECIJE DUSE[1]
Ljubljeni verni,
U propovedi sa tumacenjem danasnjeg Svetog Jevandjelja bice reci, koliko nas
Preblagi Bog bude ozario, o covecijoj cesti i o vrednosti covecije duse. Culi ste u
danasnjem Svetom Jevandjelju reci Spasitelja naseg Isusa Hrista, koji je rekao: Kakav ce
otkup dati covek za dusu svoju? (Mk 8,37).
Ali zar da tako veliku vrednost ima nasa dusa, da ne moze biti otkupljena celim
ovim svetom? Jer cujemo sta kaze Spasitelj dalje: Ako covek zadobije sav svet, a dusi
svojoj naudi, kakva mu je korist? (Mk 8,36).
Cujete li, braco moja, koliko veliku i neizmernu vrednost ima nasa dusa i na koliku
ju je cast i vrednost uzdigao sam Gospod Bog i Spasitelj nas Isus Hristos? I ako je to
istina, ko li ce ikada moci da se suprostavi toj velikoj istini, da moze reci da je nasa dusa
jeftinija i ne vredi koliko celi svet?
Upravo zato Sveto i bozansko Pismo vise puta uobicajava da naziva coveka "
dusom". Cuj sta kaze u Postanju: A svega dusa sto dodjose s Jakovom u Misir, a izadjose
od bedara njegovih, osim zena sinova Jakovljevih, svega dusa bese sezdeset i sest
(Postanje 46,26-27). Eto - Sveto Pismo ovde naziva coveka "dusom", ne veli da je toliko
ljudi izaslo od Jakova, nego toliko dusa. I zbog cega Sveto Pismo naziva mnogo puta
coveka "dusom"?... Evo zbog cega: zbog velike vrednosti koju dusa ima u odnosu na
telo. A moze li kogod da dusi kaze covek?... Ne. Covek se moze nazvati dusom, ali dusa
se ne moze nazvati covekom. Zasto? Zato sto dusa ima nevidljivu prirodu, a telo ima
prirodu koja je vidljiva i podleze culima, i kada se dusa i telo sjedine u jedinu ipostas,
tada se naziva covek. Ali ni dusa se ne naziva covekom, bez tela, ni telo se ne naziva
covekom, bez duse. Jer covek je ipostas sjedinjena od dveju priroda: i dusa, i telo. A ako
se ipak na nekoliko mesta u Svetom Pismu covek naziva dusom, to je, kao sto sam
pokazao, zbog velike cesti /pocasti/ duse u odnosu na telo. Ali sta je covek? Covek je
jezgro i celina svekolikog sveta koji je Blagi Bog sazdao na nebu i na zemlji. Covek je
bice koje je u vezi sa cetiri vrste sveta koje je Bog sazdao u vaseljeni. On opsti sa svim
postojecim sto ima dusu i sto nema dusu: a) s mineralnim carstvom; b) s biljnim
svetom; v) sa zivotinjskim svetom i zatim sa nevidljivim andjeoskim svetom, to jest sa
mislenim /duhovnim/ svetom.
Dakle, covek je celina vidljivog i nevidljivog sveta, i zato Sveto i bozansko Pismo
naziva coveka Velikim (Isus Sirah 3, 18) i na drugom mestu veli: Velik je covek i cenjen
milostivi muz (Price 20, 6). Ali zasto ga naziva velikim? Zato sto se u coveku sjedinjuju
svi Bogom stvoreni svetovi, i zato sto nad svima njima on je lik i podobije Bozije
(Postanje 1, 27). Ali da vidimo kako covek odrzava vezu sa dve vrste sveta: duhovnim i
onim koji podleze culima, koji sacinjavaju svet u njegovoj sveukupnosti. Sv. Grigorije
Nazijanski veli: "...Covek u svojoj ipostasi ima od mineralnog carstva (to jest od sveta
koji nema dusu) gvozdje, so, fosfor, kamen, vodu, zemlju i ukratko skoro sve materije
koje pominje hemija. Takodje, covek u svom sastavu ima mnogo vrsta od biljnoga
carstva, od onoga sto raste i opada, radja se i gine. Zatim covek odrzava vezu i sa
zivotinjskim svetom, i to preko cetiri tecnosti, kao: crna zuc, zuta zuc, krv i voda (videti
Sv. Jovan Damaskin, Dogmatika, gl. 12).
Imajuci te cetiri vrste tecnosti od kojih je pretezno sazdano telo zivotinja, on
odrzava vezu sa neslovesnima, to jest sa zivotinjama. Dakle, eto kako covek delotvori
vezu sa tri sveta: mineralnim, biljnim i zivotinjskim. Ali zar se samo na tome zaustavlja
covek?... Nikako! Covek, kao sto sam vam vec rekao, odrzava vezu i sa nevidljivim i
razumnim i slovesnim svetom nebesa; covek je iznad sveta koji je vidljiv i podleze
culima, buduci u vezi sa nevidljivim i mislenim /duhovnim/ svetom andjela (Sv. Jovan
Damaskin, Dogmatika, knjiga I, gl. 12). Dakle, posto objedinjuje u sebi cetiri sveta u
malom, covek se naziva "mikrokosmosom", to jest malim svetom. Ali zar se covek naziva
samo malim svetom? Ne. Po velikom bogoslovu Grigoriju i po drugim Svetim Ocima i
velikim filosofima Crkve Hristove, covek se jos naziva i makrokosmosom, jer je veci od
svih svetova, to jest on je veliki svet u malom svetu, jer objedinjuje u sebi ne samo svet
koji podleze culima i vidi se, nego i nevidljivi, i iznad svega on je po liku Bozijem i po
podobiju Njegovom (Postanje 1, 26-27).
Ali ostavimo to sto se odnosi na vidljivi elemenat covekovog bica, to jest na njegov
sastav od onoga sto je vidljivo i podleze culima, i krenimo dalje svoje slovo o najvisim
sposobnostima nase duse, koje se napajaju duhovnim svojstvima nevidljivoga sveta.
Poznato je da se nevidljivi i duhovni svet andjela sastoji od devet ceta hijerarhizovanim u
tri trijade, i to: 1) Trijada I - Andjela, Arhandjela i Nacela; 2) Trijada II, srednja - Vlasti,
Sila i Gospodstva; a 3) Trijada III, najvisa -Preblazenih Prestola, Heruvima i Serafima
(Sv. Dionisije Areopagit, Nebeska jerarhija, gl. III, str. 15, Kisinjev, 1932).
Da vidimo sada kako covek prima od svojstava tih preblazenih andjeoskih ceta.
Andjeli
Arhandjeli
Ova je ceta druga iz najnize jerarhije, i arhandjeli imaju sledeci zadatak od Boga:
primaju naredjenja od Boga i otkrivaju prorostva od Boga i na vreme blagoveste tajne
Bozije ljudima i svim narodima na zemlji (Sv. Dionisije Svetogorac, tv. delo, gl. VII, str.
28; gl. 9, str. 37).
Znate kako su blagovestili Arhandjeo Gavril i drugi andjeli iz ove cete poslati od
Boga na rodjenje Svetog Jovana Krstitelja i na Rodjenje naseg Spasitelja, na Blagovesti
Bogomajke.
Dakle, Arhandjeli imaju taj zadatak od Boga, koji im se otkriva posredstvom visih
cinova, i oni cuvaju ta naredjenja do trena kada misleno /duhovno/ prime zapovest da ih
donesu na zemlju, svakoj dusi ponaosob. Nasa dusa nije ni sama tudja arhandjelskom
delanju. Ona ima pamcenje, koje joj je Bog dao, sve pamti, a njen um, ako je ozaren
Presvetim Duhom poverava i blagovesti ljudima Jevandjelje i Rec Boziju i sva za duse
spasonosna ucenja, da bi ih privela na put spasenja. Kao sto znamo da je veliki apostol
Petar propovedao u Jerusalimu, i za jedan jedini dan poverovalo je oko 3.000 ljudi, a
sledeceg dana broj ljudi prosvecenih recju Apostolovom narastao je do 5.000, tako su
Sveti apostoli blagovestili Rec Boziju do svih krajeva vaseljene, kao sto je napisano: Po
svoj zemlji izidje glas njihov, i do krajeva vaseljene reci njihove (Ps 18, 4). Eto da su
Sveti apostoli, blagovesnici Hristovog Jevandjelja, bili i arhandjeli u telu.
Eto, dakle, kao i Arhandjeli, ljudi imaju i blagodat blagovestenja i prorostva. Jer su
vrlo mnogi od Svetitelja Bozijih imali dar da unapred znaju sta ce se dogoditi njima i
drugima. Takvi su bili sveti patrijarsi, proroci, apostoli, jerarsi, mucenici i prepodobni oci
iz pustinja. Eto, dakle, da i covecija dusa silom Bozijom prima i dar Arhandjela.
Covek moze da blagovesti, da propoveda, da uci i da razjasnjava neupucenima i da
umnozava veru Boziju na zemlji na slavu Boziju.
Nacela
Vlast ove cete jeste da cuva sve granice svetskih carstava, sve zemlje, sve
gradove, sva sela i predele, sve oblasti sveta. Nacela imaju veliku vlast od Preblagog
Boga da ne bivaju ratovi medju ljudima. Ili, ako Bog dopusti da bivaju, onda oni cuvaju
svaki narod i svaki jezik pod nebom (Sv. Dionisije Areopagit, nav. delo, gl. 9, str. 41).
I ljudska dusa ima to svojstvo, kako pokazuju Sveti Oci. Coveku je Blagi Bog dao
da ima poimanje, da sastavlja zakone kojima moze da vlada velikim carstvima i snaznim
drzavama, da sastavlja vojne zakone, gradjanske zakone, upravne zakone, zakone o
poretku i disciplinske zakone. Eto mnostva sila koje (ljudska dusa) ima slicno Nacelima. I
covek vlada gradovima, zemljama i carstvima i predelima; te sile su date coveku od
pocetka, kada je Bog rekao: Rastite i mnozite se i vladajte zemljom i pticama nebeskim,
ribama morskim i ostalim (Postanje G, 28).
Dakle, ovu silu vladanja i carovanja ima i covecija dusa i uopste covek, uzet
zajedno sa dusom.
Vlasti
Ova presilna ceta, buduci iznad prve trijade, ima zadatak da vlada nad djavolima.
Veoma mnogo bi stete djavoli nanosili ljudima, kada ne bi bilo ovog cina, obdarene
velikom silom od Svemoguceg Boga da vlada nad njima. Milijarde djavola ima u
podnebesju, na zemlji, u vodi i pod zemljom i u vazduhu koji okruzuje zemlju i svekoliku
vaseljenu, kako je receno i u Knjizi o Jovu: Obidjoh zemlju i svekoliko podnebesje i evo
me tu (Jov 1, 7), ili kao sto kaze i veliki apostol Pavle, da ...ratujemo protiv
poglavarstva, i vlasti, i gospodara tame ovoga sveta, protiv duhova zlobe u podnebesju
(Ef 6,12); dakle, na svakom mestu se nalaze djavoli, i oni bi veoma nanosili stetu
sazdanju Bozijem, jer satana ima toliko sile, da - ako bi mu Bog dopustio - noktom bi
obrnuo zemlju na drugu stranu, kao sto kaze Sv. Serafim Sarovski. Ali je sila satane i
njegovih sluzitelja ogradjena i omedjena bezgranicnom silom Bozijom, i Bog ovom cetom,
cetom Vlasti, vlada njima, ne dozvoljavajuci im da tvore kakvo zlo ljudima ili drugim
Njegovim sazdanjima.
A voljom i dopustenjem Bozijim, mogu da tvore veliko zlo. Vidimo u svetom
Jevandjelju, da ni u svinje nisu smeli da udju, dok im Bog nije dopustio (Mt 8,12; Jov
1,12).
Dakle, cin Vlasti ima ovaj zadatak da vlada nad djavolima i da ih ne pusta da
povrede koje sazdanje Bozije (videti: Sv. Dionisije Areopagit, nav. delo, gl. 8, str. 32).
Dakle, neka se zna da i covecija dusa ima taj dar od Boga da vlada nad djavolima i da
vlada nad strastima tela i duse, jer Sv. Jefrem Sirijski veli: "Koliko strasti ima covek,
toliko djavola ima u sebi".
Dakle, dusa cista i ozarena darom Bozijim /blagodacu/ vlada nad ovim djavolima i
nece da tvori njihovu volju i osobito se ne daje da bude porazena od strasti tela i duse,
jer ima u sebi dar Boziji da se suprotstavi djavolima kada je napadaju (Mt 10,18; Mk
3,15; Lk 9,1).
Sile
Iznad cete Vlasti jeste ceta Sila, koja je druga ceta iz Druge trijade. Ta ceta ima
sledeci zadatak: veliku silu ima od Preblagog i Svemoguceg Boga da tvori velika cudesa
na svoj zemlji; ali tim darom od Boga su obdareni i ljudi koje je Bog izabrao i kojima On
zeli da da taj dar /blagodat/. Svi Svetitelji cudotvorci udostojavaju se da kroz ovu cetu
Sila prime od Boga dar cudotvorstva. Ceta Sila ima jos i drugi zadatak: ona upravlja i
pokrece nebeska tela, planete suncevog sistema i nebeske zvezde, tako precizno, veoma
zadivljujuce, i neiskazivo tacno.
Ova ista ceta Sila upravlja podnebesjem i menja duvanje vetrova, meri njihovu
jacinu i tezinu, da ne bi dosli s prevelikim naletom na koju zemlju i povredili ljude,
njihove gradove i sela. Ili ako dopusti Svemoguci Bog, salje na pojedina mesta uragane,
ciklone, tajfune sa svakovrsnim opasnostima, i tako posredstvom ove cete Bog kaznjava
ljude gresnike sa pojedinih delova zemlje.
I sam covek ima od Boga dar koji ima ova ceta Sila, jer covek, moleci se Bogu, sa
darom /blagodacu/ i silom koju prima od Njega, moze da tvori cudesa. Koliko li je Svetih
proroka tvorilo velika cudesa i vaskrsavalo i mrtve, kao Ilija i Jelisej! Koliko li je apostola
tvorilo velika cudesa i vaskrsavalo i mrtve, kao Petar, Pavle i Sveti Jovan Jevandjelist!
Koliko li je Svetih jeraraha i mucenika tvorilo velika cudesa i vaskrsavalo i mrtve, kao Sv.
Velikomucenik Georgije i drugi!
Znaci, covek ima od Boga dar da tvori velika cudesa, i umesto da upravlja
vetrovima i promenama vremena, on upravlja udovima svoga tela, upravlja vrlinama i
strastima svoga tela i sve stavlja u poredak na sluzbu i na slavu Boziju, po onome sto je
napisano: Neka tvoje oko pravo vidi i tvoje uho cuje sto je pravo (Price 4,27-27).
Gospodstva
Ova se ceta naziva Gospodstvima, jer ona gospodstvuje nad djavolima i takodje
nad svim zemaljskim carstvima i nad svim zemljama koje joj je Bog poverio. Takodje ova
ceta Gospodstava vlada nad svim cetama koje su nize od nje, i kojih je pet na broju. Oni
su Gospodstva i sluze Gospodu Bogu ne zbog straha, nego iz ljubavi i slobodne volje, ali
osobito su iz ljubavi sasvim odbacili iz sebe ropski strah. Druge cete sluze od straha,
imajuci neporocan strah, po onome sto je napisano: "Neporocni strah Gospodnji koji
prebiva u vekove vekova" i opet: "Strah Gospodnji koji ozaruje oci" (Rim 8, 15; Jn 4,18);
i Gospodstva imaju veliku silu da vladaju nad silama sataninim i nad silama zemaljskih
naroda i nad silama stihija, kao i nad ostalim silama koje su nize od njih.
Dakle, covek ima Bogomdanu silu da vlada ili carstvuje nad jednim gradom, nad
jednom drzavom ili nad vise drzava. Ko mislite da postavlja careve i vladare na zemlji,
vladaoce i sudije, ako li ne sam Bog.
Cujte sta kaze Bozansko Pismo: Cujte koji vladate mnostvima i koji se gordite
medju neznabozackim narodima da vam je sila data od Gospoda i vlast od Svevisnjega
(Premudrosti Solomonove 6,1-8).
Dakle, posredstvom cete Gospodstava Bog postavlja careve, kraljeve, vodje naroda
na svoj zemlji. O toj istini govori i veliki apostol Pavle kada veli: Svaka dusa da se
pokorava vlastima koje vladaju, jer nema vlasti da nije od Boga (Rim 13, 1-6). Dakle,
sve vlasti koje su na upravi naroda, svi drzavni vodji postavljeni su od Boga preko cina
Gospodstava; oni imaju, dakle, taj zadatak da vladaju nad djavolima i da postavljaju
vladare i careve na zemlji.
Ceti Gospodstava mnogo je podobna i covecija dusa, koja blagodacu Bozijom
dostize da vlada nad strastima svoga tela i duse. Culi ste za Svetog Simeona, Hrista radi
jurodivog, koji idjase nag ulicama grada Emese i nosase lovorov venac na glavi, a bese
blatnjav, pretvarajuci se da je lud, i vikase: "Praznik je cara pobedonosca i grada
njegovog"; i upitan od djakona, koji je znao tajnu njegovog zivota, zasto kazuje tako, on
je rekao: "Miloscu i darom Hrista moga moj um carstvuje nad strastima, i dusa je moja
postala grad Boziji" (Zitija Svetih, 21. jul), i tako Jurodivi Boga radi, kao sto veli veliki
apostol Pavle (1. Kor 1,19,25) bese mudriji od celoga sveta, jer carstvovase nad svim
ljudskim strastima. On idjase nag, sa ovestalom poderinom na sebi i nije mario za one
koji su mu se smejali, jer veli veliki apostol Pavle: Kad bi jos ljudima ugadjao ne bi bio
sluga Hristov (up. sa Gal 1,10). Eto, dakle, primera da covek sa darom Bozijim moze
postati vladar i carstvovati nad strastima, i vladajuci nad strastima, carstvuje i nad
djavolima i nad svim sto je svetsko, jer je on tada vaistinu postao po Bozijem liku i
podobiju (Postanje, 1, 26-27).
Prestoli
Naziva se tako, posto na ovoj ceti pociva Preblagi i Presamilosni Bog, ne Sustinom,
jer je Sustinom sasvim neobuhvatan, nego Blagodacu. Dakle, Blagi Bog pociva na
poseban nacin, Svojom Blagodacu, na tom cinu Prestola; zato se oni i nazivaju, po
Svetim bogoslovima, "Bogonosni" (Sv. Dionisije Areopagit, nav. delo, gl. 7, str. 31).
I covecija dusa ima taj dar od Boga, koji imaju Preblazeni Prestoli, te i ona moze u
vrlo velikoj meri da prima i nosi Boga, po onome sto je napisano: Ovo govori Svevisnji,
koji zivi na visini vavek, Sveti u Svetima, ime mu je Gospod Svevisnji, koji u Svetima
pociva (Isaija 57,15); i na drugom mestu veli: Kakav ce te mi dom sazidati, govori
Gospod, nebo mi je presto i zemlja podnozije, i koje je mesto moga odmora? Nije li ih
Moja ruka stvorila, i sve je to Moje, govori Gospod, i na koga cu pogledati, do samo na
smirenoga i krotkoga i koji strepi od mojih reci (Isaija 7, 1-2); i Sv. Jefrem veli: "Dva
prestola ima Blagi Bog: neobuhvatno nebo i drugi - srce smirenoga". Eto, Bog pociva i na
srcu smirenog coveka, kao na Svom Prestolu. Ali i veliki apostol Pavle nam kazuje: Vi ste
Crkva Boga zivoga i Duh Boziji pociva u vama (1. Kor 6, 15; 12, 27; Ef 5, 30). Cujes li
sta veli? Mi nosimo Duha Bozijeg, ako ocistimo svoje duse od grehova. Dakle, eto kako
covek moze da postane slovesni presto i da nosi Boga u sebi, imajuci delom onaj zadatak
koji imaju Preblazeni Prestoli s nebesa i noseci Boga u svojoj dusi delotvorenjem
svekolikog dobrog dela, ali osobito ljubavlju i smirenjem svog srca.
Heruvimi
Serafimi
Serafim se na jevrejskom jeziku tumaci kao "uzaren" ili inace receno "plameni" ili
"goruci", i to zato sto oni imaju veliku ljubav prema Bogu i udvostrucenim plamenom
ljubavi, vise no ostale cete /cinovi/, plamsaju ljubavlju prema Svemogucem Bogu (Sv.
Jovan Zlatoust, Beseda o Serafimima, Kladenac), buduci najblizi Prestolu Bozanstva. Oni
ne samo da gore nesamerljivom ljubavlju prema Blagom Bogu, nego imaju i silu da
zagrevaju i zare i ostale cete ljubavlju sluzenja Blagom Bogu sa mnogo revnosti. To je
zadatak koji ima ceta Serafima, koja se nalazi, kao sto sam rekao, najblize Presvetom i
Presvemogucem Bogu.
Ali su i pojedini od izabranih Bozijih ljudi postali serafimi, u odredjenoj meri, darom
Bozijim, goreci velikom ljubavlju da izvrse zapovesti Bozije i da Mu sluze plamenim
srcem, kao Luka i Kleopa, koji idjahu sa Spasiteljem prema Emausu, kada im je on
putem tumacio Pisma. A nakon sto su ga poznali, rekli su: Ne gorase li srce nase u nama
dok idjase s nama putem i objasnjavase nam pisma? (Lk 24,32). Vidite li, braco moja,
kako plamsahu darom /blagodacu/ Presvetog Duha, koji bese uz njih? Ne poznadose Ga,
dok On nije blagoizvoleo da im se otkrije pri lomljenju hleba. A Sv. Ignjatije Bogonosac,
koji nosase u svom srcu Hrista, i zbog Njegove goruce ljubavi, zeljase u svako vreme da
bude pojeden od zveri i da propati najvece muke, Njegove ljubavi radi. I kako se
plamenom ljubavlju Bozijom razgoreo Sveti veliki prvomucenik i arhidjakon Stefan, da
mu je u tom bozanskom razgorevanju lice sjajilo kao lice andjela\ Kako je vodjen
plamenom ljubavlju prema Bogu propatio muke do smrti, buduci ubijen kamenjem, i
moleci se Bogu da ne uracuna onima sto ga ubijahu taj greh (Dap 7, 60). A koliko je
uzaren ljubavlju Bozijom bio veliki apostol Pavle kada je rekao: Ko ce nas rastaviti od
ljubavi Hristove? Zalost ili teskoba, ili gonjenje, ili glad, ili golotinja, ili opasnost, ili mac?
Jer sam uveren da nas ni smrt, ni zivot, ni andjeli, ni poglavarstva, ni dubina, niti ikakva
druga tvar nece moci odvojiti od ljubavi Bozije, koja je u Hristu Isusu Gospodu nasem
(Rim 8, 35-39).
Toliko je zara bilo u apostolu Pavlu, da je goreo od ljubavi Isusa Hrista Boga naseg,
i nije uzimao u obzir ni djavole, ni andjele, niti bilo koje ino sazdanje Bozije, i bio je
uveren da ga niko nece rastaviti od ljubavi Isusa Hrista. Dakle, covecija dusa, kada stigne
u takvu bozansku toplinu i plamen, ima toliko plamene ljubavi prema Preblagom Bogu,
da je - pravo receno - "serafim" u telu, "zemaljski serafim". Zato i kanoni Svete Crkve
potvrdjuju to, kada pojedine Svetitelje nazivaju Serafimima, govoreci: "Sveti jerarse
Ignjatije, bio si slovesni Serafim" (Kanon Svetog Ignjatija, 20. decembra).
Ljubljeni verni,
Ako ste pazljivo slusali danasnju propoved, mogli ste pojmiti da covecija dusa,
buduci uporedjena sa svih devet andjeoskih ceta, i sama prima u odredjenoj meri,
blagodacu Bozijom, sve darove i svojstva svih andjeoskih ceta.
Ta slicnost koja postoji izmedju svojstava nase duse i (svojstava) devet andjeoskih
ceta, svakako je pojedinacna, jer, mada covecija dusa ima potencijalno ta svojstva i
darove, sve dok je obucena u nemoc tela svagda je promenljiva; dok nebeske Sile vise i
savrsenije primaju vec pomenute darove od Blagoga Boga, nego li nasa dusa dokle god
je u telu, jer su Svete Sile bestelesne i, blagodacu Bozijom, sasvim bezgresne.
Svakako, bice da one, sem vec pomenutih, imaju i druge duhovne darove i svojstva
koja samo sam Bog i Sazdatelj njihov i nas zna. Tu istinu jasno objasnjava bozanski otac
Maksim Ispovednik, koji, tumaceci rec Gospodnju iz Svetog Jevandjelja, veli: Medju
rodjenima od zena nije se pojavio veci od Jovana Krstitelja; a najmanji u Carstvu
Nebeskome veci je od njega (Mt 9,11; Lk 7,28); to veli, jer se verovalo da je Jovan
sozercanjem stekao svekoliko najuzvisenije i konacno znanje, ali buduci zivot je veci od
ovoga ovde. Ili: najvisi bogoslov manji je od poslednjeg medju andjelima (Dobrotoljublje,
tom II, pitanje 47, str. 231).
Najmanji u Carstvu nebeskom je andjeo koji se nalazi u najnizoj ceti nebeske
jerarhije. Taj je ipak veci bogoslov od Jovana Krstitelja, koji je najveci prorok rodjen od
zene i najveci bogoslov medju zemaljskim bicima, kao onaj sto je dodirnuo i video i cuo
Tri lica Svete Trojice prilikom javljanja Gospodnjeg na Jordanu. Ipak, dok je bio u telu,
znao je manje tajni no andjeo. Dakle, ako je andjeo koji je najmanji u poretku nebeske
jerarhije veci bogoslov od Svetog Jovana Krstitelja, koliko li ce veca biti razlicitost i
razlika darova i svojstava ostalih gornjih ceta i zemaljskih ljudi u odnosu na najvise
andjeoske cete nebeske jerarhije.
Veliki filosofi starog veka: Pitagora, Platon, Demokrit, Plotin, Metodije Olimpijski,
Aristotel, kao i drugi nebrojani filosofi starog veka, kazivali su da je covecija dusa samo
"mikrokosmos" (mali svet), i da je covek uklopljen u nju iz vidljivog i osetilnog /culnog/
sveta, ali nisu znali da mnogim svojstvima ima udeonicarstvo i sa slovesnim silama s
nebesa. Zato je bozanski otac Grigorije Bogoslov koreo Demokrita i njemu slicne,
govoreci: "Koji ogranicavaju coveka samo na svet sto podleze culima udaljili su se od
istine. Jer covek je centar i jezgro koje povezuje medje gornjega sveta - razumnoga, i
donjega sveta - koji podleze culima (vidi i Sv. Jovan Damaskin, Dogmatika, knjiga II, gl.
XII).
Dakle, sada, kada se nase slovo blizi kraju, treba da pokazemo da nasa dusa nije
samo posednik i sabirni centar svih vidljivih i nevidljivih svetova, nego je iznad mislenog
/duhovnog/ andjeoskog sveta, imajuci u sebi nesto Bogomdano sto je iznad duhovnog
sveta Svetih Nebeskih Sila, kao sto o tome uce Sveti i bozanski Oci. On ne samo da ima
od sveta koji podleze culima i od duhovnog sveta, nego je i lik i podobije Bozije, kao sto
je Bog rekao pri stvaranju, govoreci: Da stvorimo coveka po svome liku i podobiju
(Postanje 1, 26). Dakle, Sveta Trojica se savetovala da stvori coveka nad andjelima, jer
nigde u Svetom Pismu ne stoji napisano da su andjeli stvoreni po liku i podobiju Bozijem,
nego samo "covek". Ali cime je covek veci od andjela, da bi se upodobio svom
Sazdatelju? Covek je veci od andjeoske cete, i covecija dusa je nadmasuje trima
osobinama, i to, kao sto o tome uci Veliki Vasilije govoreci: "Covek se upodobljuje Svetoj
Trojici i jeste Njena ikona ovim trima svojstvima: umom se upodobljuje Ocu, jer Otac je u
Svetoj Trojici Um Koji je Rodjenjem od pre svih vekova Istocnik Sina i Ishodjenjem od pre
vekova, drugim cudesnim nacinom - Duha Svetoga". Dakle, covecija dusa se upodobljuje
Ocu umom, i kao sto Otac radja Sina rodjenjem pre svih vekova, isto tako i coveciji um
radja rec, i Sinu se upodobljuje rec koja izvire iz covecijeg uma; a podobna je Duhu
Svetom po samovlasnoj volji koja je u dusi koren svih dobrota sto ih je Blagi Bog
postavio u coveku. Na taj nacin covecija dusa je najvece delo saveta Bozijeg i ziva ikona
Presvete i zivotvorne Trojice, i tim trima svojstvima jeste iznad andjela i svekolikih
razumnih, slovesnih i samovlasnih ceta, imajuci lik i podobije Presvete Trojice.
Ljubljeni verni,
U zakljucku evo sta velim: Eto zbog cega je Spasitelj nas pokazao da nasa dusa
ima vecu vrednost no sav svet, kada je rekao: Kakav ce otkup dati covek za dusu ili
Kakva je korist coveku ako zadobije sav svet, a dusi svojoj naudi? (Mk 8,36-37). Kao sto
ste culi koliko je velika nasa dusa, i nicim je ne mozemo otkupiti, do samo istinskim
pokajanjem, ispovescu, molitvom i delotvorenjem svekolikih dobrih dela na slavu Boziju.
Dakle, nastojmo da dobro pazimo kako zivimo i kako se staramo za spasenje svojih dusa.
Jer nam nista nece biti na korist, pa ni sav svet, u dan kada cemo dati odgovor.
Amin.
STO HOCETE DA VAMA CINE LjUDI,
CINITE TAKO I VI NjIMA[2]
Iako je ovaj stih (iz naslova, prim.izd) tako kratak, tim vise sadrzi uzvisenije i
savrsenije ucenje za spasenje ljudskih dusa. U ovom se Jevandjelju sadrzi ukratko
svekoliko covekovo spasenje, jer nas ono uci ljubavi prema neprijateljima. Nijedan
predjasnji ucitelj zakona nije doneo u svet tako savrseno ucenje za spasenje ljudi, kao
ovo sadrzano u slovu Jevandjelja, koje kaze: Ljubite neprijatelje svoje (up. sa Mt 5, 44).
Ovu je zapovest dao Gospod Bog i Spasitelj nas Isus Hristos, sama mudrost i Logos
Boziji, radi nas gresnih i radi naseg spasenja.
Mi mislimo da je nemoguce ostvariti na delu ucenje ovog Jevandjelja. Ali nije tako.
Nije tako.
Blagi i Presveti Spasitelj nikada nije izrekao kakvo ucenje u svetu koje ljudi ne
mogu ispuniti. Jer On, buduci savrseni Bog, zna dubinu nemoci ljudske prirode.
I kako je On otpoceo uciti ovo ucenje o ljubavi prema neprijateljima? - Recima:
Kako hocete da vama cine ljudi, cinite tako i vi njima (up. sa Lk 6,31). Eto kako se velika
istina i kako velika pravda nalaze ovde.
Covece, hoces li da drugi ukrade tvoju stvar? Ili da te kori, ili da te bescesti, ili da
se sveti, ili da ti cini drugo zlo? Dakle, ako neces, nemoj ni ti ciniti drugom!
Necu da me drugi ogovara; dakle, ne treba ni ja da ga ogovaram! Necu da me
drugi mrzi; dakle, ne treba ni ja da ga mrzim! Necu da mi drugi krade iz moje baste ili iz
moga vinograda; dakle, ne kradem ni ja od drugoga! Ne bih hteo da neko javno ismeva
moje dete; ni ja necu da cinim tako. Ne bih nikada hteo, kada negde odem, da me neko
nipodastava, nego bih hteo da mi kaze "Dobar dan", da me postuje i ukaze mi paznju;
dakle, da i ja tvorim isto tako!
Eto pravedne mere, koju ne moze niko poreci; sto hocu da mi drugi cini da cinim i
ja njemu, i tada se cuva topla svekolika ljubav prema bliznjem i pravda Bozija.
Nakon sto je Spasitelj pokazao ovu pravdu i ovu meru Jevandjelja, presao je na jos
savrsenije ucenje. To jest da ljubimo ne samo prijatelje, nego i svakog coveka, cak i
neprijatelje. Jer cujte sta kaze: Ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? I
gresnici cine tako. I ako dajete u zajam onima od kojih se nadate da cete dobiti, kakva
vam je hvala? Jer i gresnici daju u zajam da dobiju opet onoliko (up. sa Lk 6, 32-34); to
jest oni daju zajam, ali u zajam, da bi primili natrag upravo koliko daju.
U nastavku doticnoga zacala Jevandjelja kazuje se: Ljubite neprijatelje svoje, i
cinite dobro, i dajte u zajam ne nadajuci se nicemu; i plata ce vam biti velika, i bicete
sinovi Svevisnjega, jer je on blag i prema nezahvalnima i zlima (up. sa Lk 6, 35).
Tamo nam je rekao da cinimo drugima sto zelimo da se nama cini. A ovde je rekao
nesto uzvisenije. Rekao je ne samo toliko, nego da cinis dobro onom koji te mrzi, da
ljubis onoga koji ti je neprijatelj. I Apostol nas uci slicno, savetujuci nam da se zlo ne
pobedjuje zlom, nego se zlo pobedjuje dobrim.
Ali mi gresnici kazemo: Kako da blagosiljam ili kako Da ljubim onoga koji me kori i
bije i ozledjuje i svagda me ocrnjuje? Kako da tome ja cinim dobro? Dakle, kazemo da je
to nemoguce. Jer ne mogu ja dalje da ljubim onoga ko mi je udario samar, ili me je
prekoreo, ili mi je stogod uzeo, ili me je ismevao, ili me je ogovarao pred drugim.
Da, tako je! Mi ne mozemo, zbog svoje nemoci. Ali nemojte misliti da je to sasvim
nemoguce. Moguce je, s Bogom, Koji nam je svagda u pomoci, ako se mi trudimo.
Svojom silom ne mozemo tvoriti nista dobro. Ali Bozijom silom sve se moze.
Jer Spasitelj kaze: Sve je moguce onima koji veruju (up. sa Mk 9, 23).
Da ovu uzvisenu zapovest nije ispunio niko u Zakonu Blagodati, niti pre njega,
mogli bismo smatrati da je ovo ucenje iznad moci. Pagani i drugi nehriscanski narodi
kazuju da je nemoguce da ljubimo onoga koji nam cini zlo. Ali mi nemamo pravo da to
kazemo!
Eto u Starom Zavetu David je ljubio Saula, i kada bi cuo da je ovaj pao na zemlju,
da ga muci necisti duh, David bi odlazio neprijatelju svom Saulu, Saulu koji ga je
proganjao i trazio da ga ubije, odlazio je i pevao mu psalme. I zli duh, cuvsi silu psalama,
odlazase od Saula, koji se smirivase.
Ali kada je ustajao, pitao je gde je David, i hvatao se koplja, da bi ga ubio. I triput
je udario kopljem u zid, nameravajuci da ubije Davida, svog lekara. David ga isceljivase,
izbavljajuci ga od djavola, koji ga mucase bez predaha, a on se borio protiv svog
dobrocinitelja, da bi ga ubio.
Ali je David pokazao svoju ljubav prema svom neprijatelju i sledeceg puta. Kada
Saul spavase u pustinji Zif, i njegova vojska spavase s njim, David je nasao Saula u
pecini gde spava. I Avisaj, vojskovodja u Davidovoj vojsci, savetovase mu: Sada ti dade
Bog neprijatelja tvojega u ruke; dopusti mi, dakle, da ga prikujem kopljem za zemlju
(up. sa 1. Samuilova 26,8).
Ali cuj sta kaze David: Nemoj ga ubiti; jer ko ce podignuti ruku na pomazanika
Gospodnjega i ostati nekaznjen? (up. sa 1. Samuilova 26, 9). Jer Saul bese miropomazan
kao car.
Prisao je David Saulovoj glavi i odrezao mu samo deo haljine, da bi znao da mu je
bio blizu. I postedeo mu je zivot, govoreci: Strah me je od Boga da ucinim zlo onom ko
hoce da mi oduzme zivot.
I tako je David, oko hiljadu godina pre Zakona Blagodati, ispunio ovo Jevandjelje,
to jest ljubio je svog neprijatelja. Saul je sa 4.000 vojnika trazio Davida u svim krajevima
Palestine, da bi ga ubio, da bi mu oduzeo zivot, a ovaj, kada ga je imao u svojoj ruci,
postedeo mu je zivot rekavsi: "Ne, Boze sacuvaj! Necu mu uciniti zlo, jer je pomazanik
Gospodnji". Vidis li ljubav prema neprijateljima ispunjenu pre Zakona Blagodati?
Zar Mojsije nije isto tako ucinio? Narod roptase protiv njega i bese se pobunio
protiv Boga, skrenuvsi u idolopoklonstvo. A kada mu je Bog rekao: Gledam ovaj narod i
vidim da je tvrdoglav narod. Pusti me, dakle, sada da se raspali gnev moj na njih, da ih
pogubim!, Mojsije je rekao: O Gospode, molim ti se sada, ako hoces da im oprostis ovaj
greh, oprosti im ga; ako li ne, izbrisi i mene iz svoje knjige, u koju si me zapisao. To jest,
pre bih ja da umrem, nego da izgine narod, iako su me oni ogorcili i roptali protiv mene i
malo je nedostajalo da me ubiju kamenjem u Rafidinu, zato sto sam ih izveo iz Egipta.
Eto kako su ovu jevandjelsku zapovest, koja se nama gresnicima cini nemogucom,
ispunili drugi izabranici Boziji, hiljadama godina pre Spasiteljevog dolaska u svet!
A arhidjakon Stefan, dver mucenika, prva ovca Hristova koja je isla za Njim, kako
je umro? Oni ga kamenovahu, a on, tvoreci molitve, kleknuo je, i kada ga udarahu
velikim kamenjem, videci da umire, uzviknuo je: Gospode Isuse, primi duh moj u ne
uracunaj im greh ovaj (up. sa Dap 7, 59-60). I to rekavsi, usnuo je. I tako je dobri sluga
otisao za Vladikom Hristom.
I u Starom i u Novom Zavetu vidimo mnogo primera koji dokazuju da su mnogi
izabranici Boziji jos od davnina savrseno ispunjavali ovo Jevandjelje.
Sta kazu Apostoli? Kada behu huljeni i proganjani, uzvracahu dobrim i utesnom
recju. I nijedan se nije svetio zlom, nego su pobedjivali zlo dobrim. Dakle, i oni
ispunjavahu ovu zapovest Jevandjelja.
A Spasitelj nas Isus Hristos ju je ispunio pre svih iz Zakona Blagodati. Jer kada
bese raspet na Svetom Krstu, moljase se za one koji mu ukucavahu klinove u ruke i noge
i govorase: Oce, oprosti im, jer ne znaju sta cine! (up. sa Lk 23,34) Dakle, Spasitelj nas
je i recju i delom ucio da mozemo ljubiti neprijatelje.
Da Bog to ne cini s ljudima i s narodima na zemlji, ne bi bilo vise nijednoga coveka
na celoj zemaljskoj kugli. Kako li On daje dazd svim narodima zemlje koji nisu spoznali
Boga? Kako li On daje dazd hriscanima koji su samo imenom hriscani i raspinju Ga
svakog trena svojim bezakonjima? Psujemo Ga, ismevamo Ga, hulimo na Njega,
skrecemo od vere u mrznju; kako li nam daje dazd?
Trebalo bi da kisa pada samo u basti onoga koji Njega cestvuje; trebalo bi da se
radja Sunce samo nad pravednicima, a ostalima, gresnicima, da bude mrak.
Ali nije tako! Bog, buduci po prirodi preblag i premilostiv, salje Svoje Sunce i
dobrima i zlima i pusta dazd i nad pravednicima i nad nepravednicima.
Kad bi se Bog sudio sa ljudima i kada bi pustao gnev u sve Dane zbog nasih
grehova, trebalo bi da stalno budemo bez Sunca i bez kapi vode na zemlji, zato sto smo
svi i u svako vreme neprijatelji Boziji, zato sto ne ispunjavamo zapovesti Njegove i
mrzimo Ga i protivimo se volji Njegovoj.
Ali Bog ne cini tako i ne uzima u obzir nase grehe. U svojoj neogranicenoj dobroti
pokriva svojom miloscu i ljubavlju sve nemoci, zla i bezakonja sveta.
Ali mozda ce kogod reci: "Bog moze to da cini zato sto je Svemoguci Bog, ali ja
sam covek, i po zakonu prirode ne mogu da ljubim onoga koji me mrzi".
Da, ne mozemo mi, ali moze Bog. I mi ako se Njemu molimo, i ako ostanemo u
Njemu, mozemo svagda to ciniti. Jer veli: Ostanite u meni, i ja u vama..., jer bez mene
ne mozete ciniti nista (up sa Jn 15, 5). Ako se molimo Presvetom i Preblagom Bogu, On
pomaze i nama da ljubimo one koji nas mrze, da cinimo dobro onima koji nam cine zlo,
da blagosiljamo one koji nas vredjaju.
Ako je Bog to cinio, buduci bez greha, zar mi gresnici ne treba da ljubimo jedan
drugoga i da nosimo teret jedan drugome?
Sveti Maksim Ispovednik veli: "Ali mozda ne mozes da ljubis svoga neprijatelja,
kada osecas da ti cini nepravdu; mozda to ne mozes da cinis zasad. Ali bar cuti, trpi i
moli se Bogu. Bar nemoj da se svetis i bar nosi sa razumevanjem u dusi nemoc onoga u
vreme njegove smutnje. Zatim ces se sa suzama moliti Bogu, i dace ti dar i silu da iz
sveg srca ljubis onoga koji ti je cinio zlo. Ali prvo i prvo - moli se!"
Ima pet vrsta ljubavi. U Jevandjelju se govori o ljubavi prema Bogu i o ljubavi
prema bliznjem. Sv. Maksim kaze da ima pet vrsta ljubavi, i od tih pet dve su dobre,
jedna srednja i dve za odbacivanje.
Dve dobre (ljubavi) jesu: Da ljubimo Boga svim srcem i svom dusom i svom
snagom, a bliznjega da ljubimo kao sami sebe (up. sa Mt 22, 37 i 39).
Druga ljubav jeste prirodna ljubav, to jest prirodnog porekla, koju roditelji imaju
prema deci i deca prema svojim roditeljima, i ljubav koju imaju braca i sestre i rodjaci po
telu medju sobom. Ova nije za osudu, to jest ne treba da je zaobilazimo, ali ni da od nje
sto veliko zadobijemo, jer je prirodna i Bogom usadjena u coveka.
Zatim postoje jos dve vrste ljubavi: telesna, kada neko sa strascu ljubi drugoga; i
ljubav propracena srebroljubljem, kada neko voli drugoga jer mu daje novac ili mu daje
kakav drugi imetak. To su strastvene, i za odbacivanje su.
Cak je i ona srednja za osudu, kada je preterana.
Sveti Oci nam kazuju: gledaj svoju prirodu, covece, i ako hoces da ti drugi tvori
dobro i da ima milosti prema tebi kada si smucen i kusan i u nevolji, imaj i ti milosti
prema drugom isto kao i prema sebi. I on je covek, i on je kusan, i on ima nevolja, i on
ima djavole koji ga tiranisu, i on ima strasti iznutra i spolja!" Dakle, nemoj ga mrzeti, jer
ces i ti sutra imati ista iskusenja! I tako cemo se nauciti ljubavi prema bliznjem, ako
budemo razmatrali sto pripada prirodi, da smo, dakle, iste prirode s njim.
Ali gledajmo ka sebi i ka zapovesti danasnjeg Jevandjelja. Ako mi ne samo da ne
ljubimo one sto nam cine zlo, ne samo da ne blagosiljamo one sto nas proklinju, ne samo
da ne dajemo u zajam onima od kojih ne treba da razmisljamo da uzmemo natrag, nego
bas trazimo da se odmah svetimo onome koji nam je cinio zlo, tada vise nismo sinovi
Boziji, nego sinovi srdzbe i gneva Bozijeg! Jer imamo u svom umu misao da se svetimo
onom koji nam je cinio zlo.
Tada vise nije Duh Boziji u nama, niti vise ima ljubavi Isusa Hrista u nasim srcima,
nego smo kao kakvi razbojnici, kao kakve dobrovoljne ubice, cak ako i nismo izvrsili
ubistvo, ako vrebamo da se sa zlobom svetimo bratu i trazimo da oborimo njegovu slavu
ili njegovu cast ili bilo sta njegovo sto je dao Bog. Ubice smo pre no sto izvrsimo ubistvo.
Zbog cega? Jer ubijamo njegovu slavu i cast, njegov imetak i drugo slicno tome.
Zbog toga je dobro rekao Sveti apostol i jevandjelist Jovan: Koji mrzi brata svojega
jeste covekoubica! (up sa 1. Jn 3, 15). Cak ako i nije ubio rukom ili stapom, ali ga mislju
mrzi i trazi da se sveti i vreba svog brata da mu ucini kakvo zlo.
On je ubica u svom srcu, i bude li ga tako zatekla smrt -jad i cemer! Jer ubica je, i
sa ubicama ce imati udela. Ako je kogod umro pomracen u srcu i nije oprostio svome
bratu, ne moze da primi oprostaj u dan suda i u casu smrti. Jer Gospod veli: Ako li pak
ne budemo od srca oprastali sagresenja brata svoga, ni Otac nas koji je na nebesima
nece oprostiti nama sagresenja nasa! (up. sa Mk 11,26).
Zbog toga imajmo milosti jedan prema drugom, nosimo teret jedan drugome, da
bismo ispunili Zakon Hristov, to jest Zakon ljubavi, koji nam zapoveda ljubav prema
neprijateljima.
Imajmo milosti prema svima, oprastajmo svima, Hristove ljubavi radi.
Ljubljeni vernici,
Sveto i bozansko danasnje Jevandjelje nam pokazuje duznost da oprastamo onima
koji nam grese. Gospod nas Isus Hristos, nas uci da se ceo Zakon i proroci temelje na
dvema zapovestima, to jest da ljubimo Boga i bliznjega svoga (Mt 22, 37-40). Milost je
jedno od dobrih dela koje izvire iz ljubavi, po svedocenju Svetog Apostola Pavla, koji veli:
Ljubav se umilostivljuje (1. Kor 13, 4). Ko nema milosti prema svom bratu znak je da taj
nema ljubavi i prebiva u mraku mrznje prema braci (1. Jn 2, 9-11; 4, 20).
Ljubav Bozija prema nama podobna je ljubavi roditelja prema svojoj deci
(Ponovljeni zakoni 1, 37-45; Isaija 49,15; 66, 13). Kao sto otac i dobra majka ljube svoje
sinove i, ma koliko puta bi oni pogresili, ako se obrate i traze oprostaj, oprastaju im i
pomiluju ih, takva je i ljubav Bozija prema nama, koji smo Njegovi sinovi (Jn 1,12) i tako
nam pristoji da budemo sa ljubavlju i sa miloscu prema onima koji nam zgrese. Spasitelj
nas Isus Hristos, buduci prikovan na Krstu, molio se za one koji su Ga razapeli, govoreci:
Oce, oprosti im, jer ne znaju sta cine (Lk 23,34).
Bude li kogod imao sva dobra dela, ako ljubavi nema, nista nema (1. Kor 13,1-2).
Sin Boziji dosavsi u svet, iz Svoje bezgranicne dobrote, sa ljubavlju i miloscu prema
nama (Ef 3,18-19), ukinuo je razliku izmedju neprijatelja i prijatelja i dao nam zapovest
da ljubimo svoje neprijatelje, da blagosiljamo one koji nas kunu, da se molimo za dobro
onih koji nas ozledjuju i progone i da tvorimo dobro onima koji nas mrze (Mt 5, 44). Po
svedocenju ovog ucenja nije nam dopusteno nikoga da mrzimo, nego treba da sve koji
nam zgrese ljubimo i da im oprastamo sagresenja, cak ako bi nam tvorili najvece zlo.
Secajmo se da Bog iz svoje bezgranicne dobrote: daje dazd i pravednima i
nepravednima, i On svojim suncem obasjava dobre i zle (Mt 5,45). Zato smo i mi duzni
ciniti svima dobro i oprastati sagresenja onima koji nam zgrese (Mt 6,12; 1. Sol 5,15),
noseci nemoci drugih (Gal 6, 2; Ef 4, 2). Tako nas podstice i Sveti apostol Pavle govoreci:
Budite medju sobom blagi, milostivi, prastajuci jedan drugome, kao sto je i Bog u Hristu
oprostio vama (Ef 4, 32). Na drugom mestu veli: Podnosite jedan drugoga, oprastajuci
jedan drugome; a ako ko ima tuzbu na koga, kao sto Hristos oprosti vama, tako i vi (Kol
3,13).
Dakle, braco moja, secajuci se ljubavi Bozije prema nama, koji stalno gresimo pred
Njim, trudimo se i mi po svojoj moci da svagda oprastamo onima koji nam zgrese (Jn 13,
34). Ljubav prema Bogu ne moze se pojaviti medju nama bez ljubavi medju nama i bez
oprostaja onima koji nama grese (1. Jn 3,17; 4, 20-21).
Ljubljeni vernici,
Slusajmo sada Svetog Jefrema Sirijskog, koji, govoreci o oprastanju onima koji
nama grese, od cega zavisi i oprastanje nasih grehova, veli ovako:" Dobro je rekao
Gospod: Moj teret je lak! Jer kakva je teskoca i kakav je trud da ostavimo bratu svome
sitne i nicega dostojne grehe, da bi se i nama oprostili nasi...". I dalje veli: "Nije rekao:
Donesite Mi novca ili jaraca ili post, ili bdenje, da bi rekao: Nemam ili ne mogu! Nego
nam je zapovedio ono sto je beznaporno i lako i kratko, rekavsi: Ti oprosti svome bratu
njegova sagresenja i Ja cu oprostiti tvoja! Ti medjutim ni sagresenja ne oprastas, mozda
malo novca - dva ili tri dinara - a Ja ti darujem bezbroj talanata. Ti vise nista ne
oprastas, darujuci mu; a Ja ti dajem iscelenje i Carstvo ti darujem. I tvoj dar primam
onda, kada se pomiris s onim koji ti neprijateljstvuje, kada nemas mrznju ni prema kome
u svom gnevu. Kad imas mir i ljubav prema svima, tada je tvoja molitva dobro primljena
i prinos tvoj blagougodan i dom je tvoj blagosloven, i ti si blazen. Ako se ti sa svojim
bratom ne pomiris, kako trazis oprostaj od Mene? Moje reci prestupas i trazis oprostaj od
Mene? Ja, Gospodar tvoj, zapovedam ti, i ti ne obracas paznju? Kako li se onda usudjujes
da Mi prinosis molitvu i zrtvu? Jer kao sto ti odvracas svoje lice od brata svoga, tako cu i
Ja odvratiti oci svoje od tvoje molitve i od tvog Dara" (Slovo o ljubavi, tom III, str. 31-33,
manastir Njamc, 1823).
Bozanski otac Isaak Sirijski, govoreci saglasno sa Svetim Jefremom, pokazuje da
Bog ne prima nasu molitvu, ako imamo mrznju i ne oprostimo onima koji nam zgrese, jer
evo sta veli: "Seme na kamenu jeste molitva onoga koji pominje po zlu brata svoga"
(Slovo 58, str. 297, manastir Njamc, 1818). Znaci, braco hriscani, pazimo sa svekolikim
strahom Bozijim na reci ovih Svetih Otaca, koje se temelje na reci Spasitelja naseg Isusa
Hrista, Koji je u svome Svetom Jevandjelju rekao: Ako oprostite ljudima sagresenja
njihova, oprostice i vama Otac, vas nebeski. Ako li ne oprostite ljudima sagresenja
njihova, ni Otac vas nebeski nece oprostiti vama sagresenja vasa (Mt 6,14).
Braco moja, ako verujemo da su ovo reci i zapovesti Spasitelja naseg Isusa Hrista, i
da nikada njegova usta ne mogu reci neistinu, buduci da je On bice Istine, onda uvidimo,
da nikada necemo primiti oprostaj od Boga, sve dok budemo u neprijateljstvu s ljudima, i
ne budemo oprostili iz sveg srca grehove i greske nase brace (Mk 11,25). Neka niko ne
veruje da ce moci svojim darovima ili sluzbama koje daje u Svetoj Crkvi, da se pomiri sa
Bogom i da ce primiti oprostaj svojih grehova, pre nego se pomiri i izmiri sa onima sa
kojima je bio zavadjen. Ovu istinu nam pokazuje sam Hristos Gospod kada veli u Svetom
Jevandjelju: Ako prineses dar svoj zrtveniku, i onde se setis da brat tvoj ima nesto protiv
tebe, ostavi onde dar svoj pred zrtvenikom, i idi te se najpre pomiri sa bratom svojim, pa
onda dodji i prinesi dar svoj (Mt 5,23-24).
Ne samo da Bog ne prima nas dar pre no sto se pomirimo sa svojim bliznjim, nego
ni molitvu nasu ne prima jer veli: Kad stojite na molitvi, prastajte sve sto imate protiv
koga; da i Otac vas koji je na nebesima oprosti vama sagresenja vasa (Mk 11, 25). Isto
nas uci Spasitelj i u Molitvi Gospodnjoj Oce nas, koju citamo svakodnevno, jutrom i
vecerom: I oppoctu nam dugove nase kao sto u mi oprastamo duznicima svojim (Mt
6,12). Ako li mi ne oprostimo najpre svojoj braci, ni Otac nas nebeski nece nam oprostiti
grehe nase. Oprastanje jeste obavezni uslov za spasenje coveka, celoga sveta.
Oprastanje stoji na temelju mira srca i savesti svakoga od nas. Oprastanje izbavlja
porodicu od razvoda i unistenja, izbavlja rodbinu od svadje i sudjenja, izbavlja svet od
ratova, mrznje i smrti.
Medjutim, za nas ljude nista nije teze, nego li da oprostimo onima koji su nas
uvredili, koji su nas klevetali ili su nas ostetili. Za jednu rec prekora, za nistavnu stvar, za
neku malu stetu, neki hriscani zive u zavadi i cak u mrznji, godinama. Stizu cak na sud i
na dela osvete, da im ni svestenik iz parohije, ni rodbina, ni seoski starci, ni bolest i strah
od smrti ne mogu omeksati srca da bi oprostili, da bi se pomirili jedni s drugima. Zbog
toga ne malo njih umiru zavadjeni medju sobom, na njihovu vecnu osudu. Jer posle smrti
niko vise ne moze uciniti nista za svoje spasenje.
Ovo tesko stanje mrznje i osvete izmedju ljudi, koje odvodi u smrt one koji ne
oprastaju, pokazuje Hristos veoma jasno u prici iz Jevandjelja koje je citano danas. Car
kome polazu racun sluge njegove jeste Car Hristos, koji ce nam suditi svima na kraju
vekova. Duznik koji duguje Caru nebeskom deset hiljada talanata jeste svako od nas, koji
dugujemo Hristu pokajanje, suze, milostinju i oprastanje za mnostvo grehova koje smo
ucinili.
Ali dok nam Bog, kao dobri Otac, oprasta ceo dug, to jest sve grehe, mi ljudi ne
oprastamo onima koji su nam malo zgresili, nego im trazimo dug sa kamatom. A ako
nam ne vrate dug, svetimo im se, tuzimo ih sudu, zelimo im zlo, ne oprastamo im do
smrti. Zato se i Bog ljuti na one koji ne oprastaju bliznjem, nego zive u mrznji i osveti, i
reci ce im na Sudu: Zli slugo, sav dug onaj oprostio sam ti - to jest sve grehe - jer si me
molio. Nije li trebalo da se i ti smilujes na svoga drugara, kao i ja na te sto se smilovah?
I razgnevi se gospodar njegov, i predade ga muciteljima dok ne vrati sve sto mu je
dugovao (Mt 18,27-34).
Cujete li sta govori Hristos, gospodar zivota i smrti? Onima koji ne oprastaju svome
bliznjem, ni Bog nece oprostiti na velikom poslednjem sudu, nego ce ih baciti u muke
pakla - za vekove vekova. Jer ako se u zivotu ne pokajemo, niti oprostimo, niti cinimo
milostinju i umremo tako, necemo nikada imati oprostaj i niko nas vise nece izbaviti
vecne osude.
Ljubljeni vernici,
Najveca hriscanska vrlina jeste ljubav. Ona je nas zivot i potrebna nam je kao
vazduh. Zato, veli Sv. Jevandjelist Jovan, Bog je ljubav. A oprostaj, pomirenje, milostinja,
posecivanje bolesnika, primanje stranaca i ostalo slicno jesu najvece kceri hriscanske
ljubavi.
Ljubav prema Bogu i ljubav prema bliznjem jesu najvece zapovesti iz Svetog
Jevandjelja, koje stoje na temelju nasega spasenja. Od toga kako cemo umeti da
prastamo, da pomazemo bliznjem, da svakoga trpimo, da mir tvorimo, da se ne svetimo,
od toga zavisi nas mir, radost nasega zivota, spasenje svakoga od nas.
Ali sta da cine oni hriscani, koji istu oprostaj od onih sa kojima su u zavadi, a oni
nece da im oproste? Neka cine sto nas uce Sveti Oci. Najpre neka se mole Bogu za
ublazenje njihovih neprijatelja. Neka traze savet svojih duhovnika i neka postuju njihovu
rec. Zatim neka licno traze oprostaj od onih sa kojima su zavadjeni, recima: "Oprosti mi,
brate, za sve sto sam ti zgresio i Bog neka ti oprosti!" Oprostaj neka se izvrsi najbolje u
crkvi, ili u kuci jednoga od njih, ili u kuci svestenikovoj. Ako je zavada stara i velika,
pomirenje neka se izvrsi u prisustvu svestenika, i neka se zavrsi molitvom blagodarnosti i
cak hriscanskom trpezom, ili medjusobnim darivanjem. Ako bliznji ne zeli da nam oprosti,
sledimo savet duhovnikov, trazimo oprostaj triput. I tako, ako nas ne grize savest,
mozemo se pricestiti Svetim Tajnama. A ako smo jos uznemireni i muce nas misli osvete,
odlozimo Sveto Pricesce, da nam ne bi bilo na osudu. Smirenje i cista molitva najvise
nam pomazu pri pomirenju. Ko sledi taj put nije daleko od spasenja!
Citamo u Otacniku da je neki mladi monah otisao kod starog podviznika i rekao mu
da ima neprijateljstvo prema nekom i ne moze nikako da mu oprosti. Uzalud ga je starac
podsticao na oprostaj, jer ucenik nije hteo da oprosti. Onda je duhovnik rekao uceniku:
"Da ocitamo zajedno Oce nas, sine!" Kada je ucenik izgovarao: I oprosti nam grehove
nase, kao sto i mi oprastamo duznicima svojim, starac mu je rekao: "Ne tako, sine! Nego
da kazemo: I nemoj nam oprostiti grehove nase, kao sto ni mi ne oprastamo duznicima
svojim!" Cuvsi to ucenik, pao je na kolena i rekao: "Oprosti mi, Oce, jer sam zgresio!
Ovoga trena sam oprostio svome bratu!"
Tako da cinimo i mi, braco hriscani. Da trazimo najpre oprostaj i da s ljubavlju
oprostimo svima, da bi i nama Bog oprostio na zemlji i na nebu. Jer bez oprastanja
nemamo oprostaja i spasenja, niti mozemo citati Oce nas.
Molimo Boga ljubavi i Sina Bozijeg, Koji se razapeo na Krstu iz ljubavi prema nama,
da nas sve pomiri u Svoje ime, znajuci da ljubav nikad ne prestaje! (Upor. sa 1. Kor 13,
8).
A m i n.
NAPOMENE:
Starac Kleopa
PUT NEBA
SAVETI, POUKE, BESEDE
SUMNjA U VERI[1]
Vera biva od propovedu u propoved - od reci Bozije (up. sa Rim 10,17), kaze Sveta
knjiga. Vera biva od reci. Nasa vera u Boga dolazi i jaca u nama od svestenikove
propovedi u crkvi, od pouka staraca, od citanja svetih knjiga i osobito od reci i ucenja
koja slusamo i citamo svakodnevno iz Svetog Jevandjelja.
Ali u Svetom Pismu slusamo da su neki Svetitelji iz Starog i Novog Zaveta
posumnjali u veri.
Tako je posumnjao Avraam. Jer kada mu je Gospod rekao: Ja sam Gospod, koji te
izvedoh iz Ura Haldejskog da ti dam zemlju ovu da je nasledis..., rekao je Avraam:
Vladiko, Gospode, po cemu cu poznati da cu je naslediti?... Tada je Gospod rekao
Avraamu: Znaj zacelo da ce seme tvoje biti dosljaci u zemlji tudjoj, gde ce te porobiti i
ponizavati cetiri stotine godina (Postanje, 15, 7, 13). I proveli su u ropstvu 430 godina.
Zato je upitao Mojsije: Zasto, Gospode? Proslo je 400 godina, ispunile su se godine. I
rekao je Gospod: Godine su se ispunile, ali kazna za grehe naroda nije. Dakle, umesto
400 godina dao im je epitimiju da budu u ropstvu 430 godina.
Zbog cega Mojsije nije umro u zemlji obecanoj, nego je umro na gori Navavu? Jer
Mojsije, koji je vodio taj narod, bese najkrotkiji covek na zemlji, kako se kaze u
Brojevima: A Mojsije bese covek vrlo krotak mimo sve ljude na zemlji (Brojevi 12,3).
Zbog jedne greske nije usao u zemlju obecanu. Zbog jedne greske kaznio ga je Bog da
ne predje Jordan: zato sto je posumnjao kod Rafidinske stene. Jer Bog mu je rekao:
Uzmi stap, i sazovi zbor, ti i Aron brat tvoj, i progovorite steni pred njima, te ce vam dati
vodu; i izvescete vodu iz stene i napojicete zbor i stoku njegovu.
Dakle, uzeo je Mojsije stap pred Gospodom, kako bese zapovedio Gospod. I sazvao
je Mojsije, i Aron, zbor kod stene i rekao je zboru: Slusajte odmetnici, hocemo li vam iz
ove stene izvesti vodu? Zatim je podigao Mojsije svoju ruku i udario o stenu svojim
stapom dvaput, i izidje voda mnoga, i pio je zbor i stoka njegova. Tada je Gospod rekao
Mojsiju i Aronu: Sto mi ne verovaste i ne proslaviste me pred sinovima Izrailjevim, zato
necete odvesti zbora toga u zemlju koju sam im dao (Brojevi 20,8-12). Zbog te sumnje
Mojsije nije video zemlju obecanu.
Zasto je patio Sveti starac Simeon 283 godine, koliko je proteklo od faraona
Ptolomeja Filadelfijskog do Hrista? Zato sto je posumnjao. Nije verovao da se Hristos
moze roditi od deve. I dao mu je Bog epitimiju da zivi jos 283 godine, da bi video
Rodjenoga od Djeve.
Tako je posumnjao i Toma pri Hristovom Vaskrsenju i trebalo je da ga Hristos
nekako prekori: Posto si me video, poverovao si; blazeni koji ne videse a verovase (up.
sa Jn 20,29). Hristos je tako postavio deseto blazenstvo po Vaskrsenju, da bi ukrepio
veru onih koji ne vide ali veruju, kao sto smo mi i kao sto treba da budu svi hriscani do
kraja. Sta kaze apostol Jakov? Dvojedusan covek nepostojan je u svima putevima svojim
(Jak 1,8). Dvojedusan covek koji veli: "Postoji li Bog ili ne? Postoji li pakao ili ne?" jeste
kao oblak koji satana voda kako zeli, jer on ne veruje odlucno, cvrsto, u postojanje
Bozije. Zbog toga ga satana odvodi bilo gde.
Da vam dam primer. Dosao je tu skoro neki starac i rekao:
- Oce, na dan Svetog Vasilija video sam u kafani mnogo sveta. Da li ce svi oni otici
u pakao? Ja verujem da nece otici svi.
Odgovorio sam mu:
- Ti ne verujes, ali Duh Sveti nam kazuje u psalmima ustima Svetoga proroka
Davida: Jer ti nisi Bog koji zeli bezakonje, ko je lukav nece se nastaniti kod tebe;
prestupnici zakona nece se odrzati pred tvojim ocima, omrznuo si sve koji cine bezakonje
(Ps 5,4-5). Zar ti ne verujes da Bog nije saradnik u nasim bezakonjima? Sta kaze Sveto
Pismo? - Sto primas moj zavet ustima svojim, a ti si omrznuo nauku i moje reci bacio iza
ledja? (Ps 49,17-18). I jos kaze u psalmima Postavicu tvoje bezakonje pred tebe i
ukorecu te.
Hristos je rekao: Udjite na uska vrata; jer su siroka vrata i sirok put sto vode u
propast, i mnogo ih ima koji njim idu. Jer su uska vrata i tesan put sto vode u zivot, i
malo ih je koji ga nalaze (Mt 7,13-14).
Dakle, ne cudi se sto mnogi odlaze na igranku ili sto je malo onih koji idu ka dobru
na tesnom putu. Svaka dobra stvar je retka. Dakle, ne dvoumite se u pogledu
Spasiteljevih reci. Ne budi u sumnji kada je rec o ispunjavanju zapovesti Hristove i
uklanjanju od grehova.
Ako Bog nije postedeo Avraama i Mojsija zbog sumnje, ako nije postedeo Tomu i
druge koji su sumnjali, nece postedeti ni nas. Oni su bili Sveti, i Bog ih je kaznio u ovom
zivotu, kako se ne bi mucili u vecnosti.
Koliko danasnjih hriscana sumnja u Boga? Koliko njih trazi dokaza i kaze: "Ne
verujem dok ne vidim!" Koliko njih ne trazi da opipa Spasiteljeve rane i rebro, trazeci
dokaze Bozijeg postojanja. Vera dolazi od slusanja, a ne od pipanja i gledanja.
Koliko krstenih hriscana ne kaze: "Ovde je raj i pakao! Ovde na zemlji je sve!" I,
cak i kada vide da su bolesni, pred opasnoscu, siromastvom, smrcu, pa cak i u starosti,
ne okrecu se ka Bogu da gorko kao Petar oplakuju svoj zivot iz mladosti, protracen u
razvratima, u zlocama i u neverovanju. Malo je onih koji okajavaju grehe u starosti.
Najvise njih umire kao sto je zivelo: u sumnji, neverovanju i nepokajanju, na svoju vecnu
osudu.
Vaistinu velika je vera u Boga pracena dobrim delima! A koji prebivaju u sumnji
otpadaju od prave apostolske vere u svakovrsne religijske sekte i grupacije. Mnogi od
sumnjicavih sablaznjavaju se o Crkvu koju je osnovao sam Hristos; sablaznjavaju se o
Bogomajku, o Sveti Krst, o Svete ikone i o svestenike; sablaznjavaju se o Svetitelje i o
postovanje koje se ovima ukazuje. Sablaznjavaju se o Tajne koje je ustanovio Hristos, o
ucenja Svetog Pisma, koje izvrcu po svome umu, na svoju osudu i obmanu mnogih.
Stojmo, dakle, nepokolebani u pravoj veri i radujmo se sto smo sinovi
dvehiljadugodisnje Crkve Hristove. Nevernici se odricu i istu da vide Boga telesnim
ocima; koji su u sumnji zele da opipaju rane Gospodnje; slabi u veri traze cudesa; sekte
napustaju Crkvu, izvrcu verske dogme i objavljuju drugo Jevandjelje; porobljeni
strastima odlazu pokajanje; a mi, sinovi Vaskrsenja i sinovi Boziji po blagodati, ostanimo
verni Njemu do kraja, znajuci da ce se ko bude pretrpeo do kraja spasti.
Amin.
Ljubljeni vernici,
Danas, kada nam Sveto Jevandjelje iznosi dva od cuda koja je ucinio Spasitelj nas
Isus Hristos, i to: iscelenje dvojice slepih i jednog besomucnog i nemog, namislio sam da
govorim o cudesima koje tvori Bog i njegovi Svetitelji. Ako budete pazljivo slusali,
pojmicete veliku razliku izmedju cudesa Bozijih i cudesa svetiteljskih.
Znajte da je Bog beskrajni istocnik svih cudesa, zato sto je sila Njegova beskrajna i
poimanje Njegovo nedostizno umu. Razlike Njegovih cudesa u poredjenju s onima koje
tvore Svetitelji, ove su: Bog postovan u Svetoj Trojici - Otac, Sin i Duh Sveti - tvorio je
velika cudesa neposredno nad svojim svetom, kao: uznosenje Enoha na nebo (Postanje
5,24; Jev 11,5); pometnja jezika (Postanje 11, 7); oslepljivanje stanovnika
Sodome(Postanje 9,11); pretvaranje Lotove zene u stub soli (Postanje 19,26); nebeski
glas u kupini (Izlazak 3,2-5); Mojsijev stap pretvoren u zmiju (Izlazak 4,2-4); Mojsijeva
ruka prekrivena gubom (Izlazak 4,6-7); prepelice (Izlazak 16,13); glas Gospoda na
Sinaju (Izlazak 20, 22).
Gospod je ucinio slavna i strasna cudesa, koja jos nisu bila tvorena nigde po svoj
zemlji i svetu (Izlazak 34,20); prolazak Izrailja kroz Crveno more (Izlazak 14,20-22);
unistenje Senaherima (4. Carevi 19,35); glas s neba Navuhodonosoru (Danilo 4, 28).
Evo i nekoliko cudesa ucinjenih u Zakonu Blagodati: Silazak Svetog Duha u vidu
goluba (Mt 3, 16); glas s neba pri Isusovom Krstenju (Mt 3,17; Mk 1,11; Lk 3, 22); glas
Ocev s neba na Preobrazenju Gospodnjem (Mt 17, 5; Mk 9, 7); mrak i znaci pri smrti
Isusa Hrista (Mt 27, 45, 51-53; Mk 15, 33; Lk 23,44-45); razdrta crkvena zavesa (Mk
15,38); ognjeni jezici na Pedesetnici i dar govorenja jezicima (Dap 2,2-3); oslobadjanje
apostola iz tamnice (Dap 9, 8-9) i mnogo drugih.
Sila Isusa Hrista podobna je Ocevoj, i delanje Njegovo jedno je s Ocevljevim (Jn
5,17). Cudesa Isusa Hrista u Zakonu Blagodati bila su razlicita od onih koja je Bog ucinio
u Starom zakonu. Ali i Svetitelji su tvorili cudesa silom koju im je dao Duh Sveti. Ali ta se
cudesa razlikuju od onih koja tvori Bog. Zato sto Svetitelji nisu tvorili neposredna cudesa
neposredno nad celim svetom, kako je Bog cinio i cini svagda. Zatim, Svetitelji su primili
dar cudotvorstva samo postom i mnogom molitvom Bogu (Izlazak 24,18; 34, 28;
Ponovljeni zakoni 9,18; Lk 2, 37; Dap 10, 30; 14,23).
Spasitelj je tvorio cudesa samom Svojom zapovescu i zahvaljujuci Svojoj sili (Jn
19,11; 5,17; 19, 21-26). On je tvorio cudesa koja niko od ljudi jos nije tvorio (Mt 9,33;
Mk 2,13; Jn 25,24), dok su Svetitelji tvorili cudesa samo darom /blagodacu/ i silom
primljenim od Boga (Dap 3,12). Zatim, Svetitelji su tvorili cudesa na zapovest Boziju
(Izlazak 4,3; 6,7; Brojevi 20, 8-9).
Bog medjutim ne prima ni od koga zapovest da tvori cudesa, nego sve sto hoce
tvori na nebu i na zemlji (Ps 76,13; 85,9; 113,11).
Cudesa Spasitelja naseg Isusa Hrista prorokovao je unapred Duh Sveti kroz usta
Svojih Svetih proroka. Tako na primer, veliki prorok Isaija Duhom Svetim je pokazao da
ce Spasitelj davati vid slepima, davati sluh gluvima, davati govorenje nemima i vid
slepima, govoreci: Tada ce hromi skakati kao jelen, i jasno ce govoriti jezik mucavih.
Opet kazuje o razdresenju onih koje su vezali necisti duhovi i o slepima, da ce otvoriti oci
slepima, (Isaija 35,5; 42,7). Cudesa Svetitelja su se tvorila s odredjenim ciljem, samo
kada je Bog blagoizvoleo i gde je On hteo (Izlazak 7,20-21; Dap 1,16; 2. Pt 1,21).
Vidimo opet da su Svetitelji tvorili malo cudesa, a Spasitelj, kao Bog, tvorio je
svakovrsna cudesa koja niko od ljudi nije mogao ciniti (Mt 9, 33; Mk 2, 13; Jn 15, 24).
Sva cudesa Svetitelja nisu bila tvorena njihovom silom, nego ih je Bog tvorio kroz njih,
da bi se ispunilo slovo Svetog Pisma koje veli: Svetima koji su na zemlji Njegovoj
cudesno ucini Gospod volje svoje u njima (Ps 15,3). Svetitelji su takodje tvorili cudesa,
da bi pokazali silu Boziju, kao sto pise: Divan je Bog u Svetima Svojim, Bog Izrailjev (Ps
67,36).
Znajmo da je Bog tvorio, tvori i tvorice svakovrsna cudesa u vekove vekova, kako
na nebu, tako i na zemlji. Svetitelji medjutim mogu tvoriti cudesa i mogu prorokovati
samo kada Bog hoce i gde On hoce. Vidimo da Sveti apostoli, koji behu primili od Boga
dar i silu cudotvorstva nisu mogli izbaciti zlog duha iz coveka mesecara kada su oni hteli
(Mt 17, 16; Mk 9, 20). Sveti prorok Jelisej, iako bese dobio od Boga dvostruki dar
tvorenja cudesa vecih nego sto bese tvorio prorok Ilija, nije spoznao veliku nevolju zene
Sunamke, kojoj bese umrlo dete, jer je Gospod sakrio to od njega (4. Carevi 4, 24).
Vidimo opet da Sv. Antonije Veliki, koji bese dobio od Boga dar cudotvorenja u raznim
okolnostima, nije mogao da izbaci zlog duha iz besomucne zene, iako se mnogo
podvizavao postom i molitvom. Ovog zlog duha izbacio je njegov ucenik, Sv. Pavle Prosti.
Sv. Antonije nije spoznao lukavog djavola koji se bese pretvarao da je gresan covek i da
dolazi da se pokaje[3].
Ljubljeni vernici,
Govorio sam vam ukratko o cudesima Bozijim i o cudesima Svetitelja i pokazao
sam da dar cudotvorstva Bog daje samo savrsenima, kome On hoce i koliko hoce.
Cudesima Bog pokazuje Svoju svemogucnost, dobrotu i ljubav prema ljudima i celoj
tvorevini. Cilj kojega radi Bog i Svetitelji Njegovi cine cudesa jeste sveproslavljenje
Njegovog imena na nebu i na zemlji, utvrdjivanje i odbrana prave vere u svetu,
putevodjenje i spasenje ljudi, i izgonjenje duhova zla od nas.
Cudesa pokazuju na najubedljiviji i najneposredniji nacin da je Bog Tvorac i
Gospodar celoga sveta, da On ima milost prema ljudima i ceka njihovo pokajanje i da
daje istu silu cudotvorenja onima koji ga se boje. A ako ljudi sumnjaju u Boga cak i kada
se nalaze pred kakvim istinskim cudesima, znaci da je njihovo spasenje u velikoj
opasnosti.
Bog nas je Bog cudesa, a cudesa jesu vidljivi znak Njegove sile i ljubavi. Jer vera u
Boga, ako ne tvori cudesa, nije istinska. O tome govori i prorok David: Ko je Bog velik
kao Bog nas? Ti si Bog Koji cinis cudesa (Ps 76,13). I u inom psalmu veli: Bog nas na
nebu i na zemlji sve sto zahtede ucini (Ps 113,11). Zato ko se protivi cudesima ili sumnja
u njihovu istinitost porice Sveto Pismo, porice bozansko Otkrovenje i Samoga Boga i ne
moze se spasti, zato sto ne odvodi nijednu Dusu u Carstvo Bozije. A hriscanska vera i
bozansko Otkrovenje zasnovani su i utvrdjeni cudesima, to jest nadljudskim Delima i
stvarima koje Bog tvori iznad naseg uma i poimanja.
Cudesima se slavi Svevisnji, a ljudi se utvrdjuju u veri i spasavaju se.
Znajte, braco moja, da su se cudesa tvorila vecno: i pre zasnivanja sveta, i pre
davanja Zakona, i pre dolaska Hristovog na zemlju, i nakon otelotvorenja Logosa, i danas
se tvore cudesa i vavek ce se tvoriti, i nikada nece prestati. Ali dva su najveca cuda
Bozija: stvaranje vidljivog i nevidljivog sveta ni iz cega, samo recju, i obnavljanje sveta
Otelotvorenjem, rodjenjem Gospoda od Djeve Marije i Njegovim Vaskrsenjem iz mrtvih,
cuda koje mi ljudi ne mozemo pojmiti.
Sta je vaseljena u svojoj neizrecivoj lepoti i poretku, ako ne veliko cudo Tvorca,
koje zadivljuje cak i andjele? Sta je covek, tako cudesno stvoren, ako ne nedostizno cudo
Tvorca? Sta je hriscanstvo koje je pobedilo paganstvo i djavola, ako ne najvece cudo iz
mrtvih vaskrsloga Hrista? Iz krvi Gospoda razapetog na Golgoti i iz svetlosti Svetog
Groba iznikao je novi svet, nova Crkva i novi Zakon, ispovedan i branjen dve hiljade
godina zrtvom nebrojanih miliona hriscana - apostola, jeraraha, mucenika, Svetitelja i
pravednika. Vaistinu, hriscanstvo je jedno od velikih cudesa Presvete Trojice na zemlji.
Jer Otac je poslao Svoga Sina u svet, a Sin se zrtvovao, i Sveti Duh je ucinio da se objavi
rec i da se delotvori spasenje ljudskog roda. Uzalud su se neprijatelji Hristovi trudili da
pobede Crkvu, da zamene Jevandjelje i da poraze hriscanstvo. Borba je bila i jeste
zestoka, protivnici sve brojniji, zrtve sve vece, ali i hriscanstvo sve jace i nepobedivo,
zato sto se na kormilu Crkve nalazi Gospod nas Isus Hristos, vaskrsli iz mrtvih.
Ljubljeni vernici,
Svako od nas je video u zivotu neka cudesa i dela koja su iznad naseg uma,
tvorena bilo na nama, bilo na onima oko nas. Svako, osobito kada smo bolesni, pred
smrcu ili pred kakvom velikom opasnoscu, nastojcivo molimo da Bog ucini s nama kakvo
cudo i da nas izbavi od smrti, opasnosti, bolesti, da nam pomogne na ispitima, pri
operaciji, u nevolji koja nas pritiska. Svi se klanjamo u Crkvi, dajemo u Sveti oltar da se
sluze sluzbe, celivamo Svete ikone, palimo svece i kazujemo Bogu, Bogomajci i Njegovim
Svetiteljima svoju nevolju, s nadom da ce nam se ispuniti molba. Ali skoro uvek
zaboravljamo da priznamo svoju nedostojnost i da se zapitamo sa smirenjem: "Gospode,
da li sam ja, gresnik, dostojan Tvoje milosti? Jesam li dostojan da ucinis tako veliko cudo
sa mnom, koji sam pun greha?"
Mnogi traze pomoc i iscekuju cudesa od Boga, ali malo je onih koje pomiluje i uslisi
im molitvu. I to zato sto ne traze ono sto je potrebno za polzu i spasenje ili zato sto su
nedostojni pomoci Bozije i Njegovih Svetitelja zbog grehova koji vladaju njima. Zbog toga
trazimo mnogo, ali primamo manje, jer Bog tvori cudesa samo na onima koji imaju
cvrstu veru i mnogo se mole sa smirenjem, sa suzama i postom. Gospod miluje i
Svetitelji pomazu svojim molitvama najpre onima koji su milostivi u ljubavi i podizu svoju
decu u strahu Bozijem. Njih miluje vise. Na njima cini istinska cudesa, zato sto imaju vise
vere, vise oprastaju, vise ljube i imaju smireno srce.
Da trazimo od Boga najpre oprostaj grehova i spasenje duse, zatim da trazimo sto
je zemaljsko. Neka se ucimo da se molimo s verom, imajuci za primer iscelene slepe iz
danasnjeg Jevandjelja. Jer oni idjahu za Spasiteljem i vikahu s verom: Pomiluj nas, Sine
Davidov! A ako nas Gospod bude pitao kao i njih: Verujete li da ja mogu to ciniti?,
odgovorimo iz sveg srca: Da, Gospode! Verujemo da si Ti stvorio nebo i zemlju! Verujemo
da si Ti stvorio andjele i ljude! Verujemo da si se Ti ovaplotio od Djeve i vaskrsao iz
mrtvih nasega spasenja radi! Verujemo u Jevandjelje i u silu Svetog Krsta! Verujemo u
Tvoju milost i cudesa! Izlij milost i blagodat Svojih cudesa na sve nas, da bismo Te slavili
i hvalili u vekove.
Amin!
DUHOVNICKI SAVETI[4]
DUHOVNICKI SAVETI[6]
DODATAK
Na pocetku razgovora, kada je zena koja je bila prevodilac rekla odakle dolazimo,
otac Kleopa je rekao: "Sveta Trojica i Presveta Bogorodica Vas vodi u raj. Draga braco i
sestre iz Srbije, pravoslavni... Ja sam bio u vasoj zemlji. Bio sam u Beogradu... u
mnogim mestima.
- Siromah Justin Popovic je umro. Bile su nam monahinje iz Celija i pevale nam na
rumunskom. Dobili smo od njih pismo na rumunskom. Dragi moji, iz kog kraja ste iz
Srbije? (Usledili su mnogi odgovori). Starac je poceo da nam pokazuje slike iz Celija sa
ocem Justinom koje je imao i zatim nastavio:
- Srbi nasi siroti, pravoslavni... Jako mi tesko pada sto ne znam vas jezik".
Starac nas je zatim pozvao da sednemo za sto da se pocastimo:
"Hocete li prenociti"? Dragi, trebalo bi da prenocite... Draga moja braco, ne idite ni
levo ni desno, samo se drzite pravo. Ako ne idete pravo nego skrecete, izgubicete dva
dana.
... Bogu se obracajte sa strahom i samo tako necete nikad pogresiti. Tako idite i
izaci cete u susret Gospodu. Gospod Isus Hristos ce da vam oprosti, ako neprestano
ponavljate molitvu: "Gospode, Isuse Hriste, Sine Bozji, pomiluj me gretnog"
Uvek da imate volju i uvek da idete u crkvu. Da ne zaboravite crkvu. Da postite
cetiri posta u toku godine, i sredu i petak.
I uvek jedan drugome, ako ste cinili greh, da oprostite, da ne bi bilo greha.
Sveti otac kaze: "O, hriscanine, da se molimo ujutru tri sata i uvece tri sata, a ako
ne mozes, onda bar po jedan sat. Makar jedan sat ujutru i uvece.
Draga moja braco, da imate veliku brigu prema vasoj porodici, za mamu, za tatu,
za bracu, za sestre. Vodite brigu o njihovom zivotu, njihov je zivot bitan za vas. Da se
slazete medjusobno.
... Ako si pao u iskusenje, ili si pogresio, bilo kad, u bilo kom casu, da se odmah
ispovedis. Zapitajte se koliko puta ste se ispovedili. Nemojte samo da postite. Da li je
neki svestenik sa vama?"
... Za nas Rumune Srbija je jako dragocena, jer je cista, pravoslavna. Pomoci ce
vam Bog iznenada - odjednom. Nazalost, desice se stvari iste kao u Rumuniji. Bog ce da
pomogne Srbima kao i Rumunima. Siroti, siroti moji Srbi. Zato u svako vreme i na
svakome mestu treba da se molimo Bogu. Samo da se stalno molimo Bogu. Kad se to
desi Psalam 33 i 102 na svakom mestu da citamo i srce da predamo Bogu. U svako
vreme i na svakom mestu da se molimo. Da vas vidim ovako, kao sto vas vidim sada,
opet u Raju. Siroti, siroti Srbi...
... I monasi i mirjani isto stizu u raj - otvoren je put u raj i jednima i drugima. Ja se
molim i za monahe i da poda Bog mir vama svima".
(Zatim je neko postavio pitanje da li se i u svetu moze ziveti kao monah, a starac
odgovara): "Ne trazi se da se bude monah u svetu nego u manastiru. I u manastiru se
trazi poslusnost i od Hriscanina koji zivi u svetu. Neka Hriscani iz sveta slusaju ljude iz
manastira i ljude iz Crkve. Monasi imaju jedan zadatak, a ljudi u svetu drugi.
... Boze pomozi, idite sretno... I Gospod, Gospod vas vodi u Raj, Gospod, Gospod
vas vidi u Raju".
NAPOMENE: