kolski esej: Henrik Ibsen, Nora Pred vama je ulomak iz djela Nora (Lutkina kua) Henrika Ibsena.

Pozorno ga proitajte, a zatim i smjernice za pisanje kolskog eseja ispod teksta. Redoslijed ponuenih smjernica ne obvezuje vas u oblikovanju eseja. Svoj esej oblikujte kao zaokruenu cjelinu (uvod, razrada zakljuak). Najprije piite na listu za koncept, a kasnije uredno prepiite na list za istopis. Pazite na pravopisnu i gramatiku tonost. Esej treba imati 350 do 450 rijei (+/- 10 %).

NORA: Mi smo ve osam godina u braku. Ne pada ti na pamet da mi, ti i ja, mu i ena, danas po NORA: Evo, doli smo na stvar. Ti mene nikad nisi razumio. Vi ste prema meni mnogo zgrijeili, Torvalde. Prvo tata, a onda ti. HELMER: to? Nas dvojica...? Nas dvojica koji smo te voljeli vie od svega na svijetu? NORA (klima glavom): Niste vi mene nikad voljeli. Vama se samo svialo da budete zaljubljeni u mene. HELMER: Ali, Noro, kakve su to rijei? NORA: Da, tako je to, Torvalde. Kad sam bila kod kue uz tatu, on mi je govorio sve svoje nazore, pa sam tako i ja imala iste nazore. Ako sam nekad bila drugog miljenja, onda sam to krila jer njemu to ne bi bilo pravo. On me je zvao svojom lutkom i igrao se sa mnom, kao to sam se ja igrala sa svojim lutkama. Onda sam dola u tvoju kuu. HELMER: Kako se ti to izraava o naem braku? NORA (bez zabune): Mislim, onda sam prela iz oevih ruku u tvoje. Ti si sve uredio prema svom ukusu i tako je to postao i moj ukus, ili sam se samo tako pravila. Ne znam vie tono ... moda je bilo oboje, malo jedno, malo drugo. Kad pogledam unazad, ini mi se da sam ivjela kao prosjak, samo od milostinje. ivjela sam od toga to sam tebi pravila predstave, Torvalde. Pa ti si htio da bude tako. Ti i tata, vi ste teko grijeili prema meni. Vi ste krivi to od mene nije nita postalo. HELMER: Kako je to smijeno i nezahvalno, Noro! Zar ti ovdje nisi bila sretna? NORA: Ne, to nikad nisam bila. Ja sam mislila da jesam, ali nisam bila nikada. HELMER: Nisi... nisi sretna? NORA: Ne, samo vesela. I ti si uvijek bio tako drag prema meni. Ali naa kua nije bila nita drugo nego neka soba za igranje. Ovdje sam ja bila tvoja ena -lutka, kao to sam u tatinoj kui bila ker-lutka. A naa djeca, ona su bila moje lutke. Kad bi me ti uzeo da se igra sa mnom, meni je bilo upravo takvo zadovoljstvo kakvo je bilo djeci kad bih ja njih uzela i igrala se s njima. To je bio na brak, Torvalde. HELMER: Neke istine ima u tvojim rijeima, koliko god su pretjerane i luckaste. Ali od sada neka bude drugaije. Dani igranja su sada proli, sad dolazi vrijeme odgoja. NORA: ijeg odgoja? Mog i djejeg odgoja?

kolski esej: Henrik Ibsen, Nora

HELMER: I tvog i djejeg, draga ga Noro. NORA: Ah, Torvalde, ti nisi ovjek koji bi mene odgojio, da budem prava ena za tebe. HELMER: I ti to tako kae? NORA: A ja, jesam li ja osposobljena za takav zadatak kao to je odgoj djece? HELMER: Noro! NORA: Zar mi i sam nisi maloas rekao da mi ne bi smio povjeriti taj zadatak? HELMER: U trenutku uzbuenja! Kako to moe shvatiti ozbiljno? NORA: Ipak, imao si sasvim pravo. Ja nisam dorasla tom zadatku. Ali tu je i jedan drugi zadatak koga se moram prihvatiti. Moram pokuati odgojiti samu sebe. A ti nisi ovjek koji bi mi u tome mogao pomoi. To moram sama uraditi. I zato te sada naputam. HELMER (skoi): to ti to govori? NORA: Moram biti sasvim sama, ako elim se snai sa samom sobom i vanjskim svijetom. Zato vie ne mogu ostati kod tebe. HELMER: Noro! Noro!

Smjernice za pisanje eseja:

Smjestite autora i djelo u kontekst razdoblja u kojemu je nastalo. Odredite knjievnu vrstu i pripadajui knjievni rod. Smjestite ulomak u kontekst radnje djela. Tko su glavna lica u djelu? U kakvu su odnosu? Prikaite ih saeto. Prikaite na temelju ulomka i djela u cijelosti temeljni sukob. Kako se on razvija? Kako e se razrijeiti? Potkrijepite primjerima i situacijama iz djela. Osuujete li koje od lica djela? Zbog ega? Obrazloite. Obrazloite znaenje naslova Lutkina kua u kontekstu radnje i problematike koju ono obrauje. Navedite nekoliko obiljeja po kojima ovo djelo pripada modernoj knjievnosti. Potkrijepite ih i obrazloite. Iznesite svoje osobno miljenje o temeljnom problemu djela.