Ispravci pravnog propisa 27.11.2012. Pravni propisi podlijeu ispravci.

Ispravljanjem se postie usklaivanje izvornog teksta pravnog propisa i teksta pravnog propisa kakav je objevljen. esto se dogaa da tekst objavljenog pravnog propisa ne odgovara njegovom izvornom tekstu. Razlike mogu biti pisanje teksta u kojem dolazi do gramatikih greaka ili slovnih greaka, pa je dunost donosioca da izvri ispravku pogrenog teksta pravnog propisa. Najjednostavnije se ispravljaju slovne greke zato to one ne mijenjaju smisao teksta pravnog propisa. Takoe, tehnike greke koje se ispoljavaju kao nesaglasnost izmeu teksta pravnog propisa kakav je usvojen i teksta koji je objavljen. Tehnike greke se utvruju uporeivanjem tekstova. Greke semantike prirode predstavljaju greke koje dovode u pitanje pravila efektivne komunikacije izmeu donosioca pravnog propisa i subjekata na koje se pravni propis odnosi. Prilikom ispravljanja greke prvo se konstatira uoenost greke i naziv pravnog propisa sa naznakom slubenog glasila u kojem je pravni propis objavljen. U tekstu ispravke navodi se pogrean tekst, a zatim se njegov ispravak. S tim to se navodi mjesto u tekstu propisa na kojem se ispravak greke vri. Ispravak greke objavljuje se u istoj vrsti slubenog glasila u kojoj je objavljen i tekst koji se ispravlja. Kvalitet i kvantitet stila pravnog propisa 4.12.2012. Radi se o sadraju naela pravog propisa kojim se osigurava njegov kvalitet, zatim obim po irini i dubini i nain pisanja pravnog propisa. Da bi se to postiglo neophodno je da se pri izradi pravnog propisa pridravamo gramatikih pravila. Pri tome moramo imati u vidu da je gramatika dio nauke o jeziku, koji govori o glasovima, vrstama rijei i njihovim promjenama. Veoma je vano poznavati ta pravila i koristiti ih pri izradi pravnih propisa, kako bi se postigao kvalitet stila pravnog propisa i da bi, od samog poetka pa do kraja, istoj misli odgovarao uvijek isti jeziki izraz. Upotreba odreenih rijei i jezikih izraza dovodi do nejasnoe i time niskog kvaliteta pravnog propisa. Upotreba pravnih izraza, koliko god bila nuna, mora biti strogo kontrolirana u smislu njihovog pravog znaenja. sve ovo moraju poznavati ljudi koji rade na izradi pravnih propisa, a posebno redaktori. Stil izrade pravnog propisa treba razlikovati od gramatike. Razliitost dovodi do teeg razumijevanja, a time i do vee pravne nesigurnosti graana prilikom primjene pravnih propisa. Uzrok tome su nejasnoe, dvosmislenost i tekoe u primjeni, nastanak velikog broja raznih upravnih i sudskih sporova, opa nesigurnost i nepovjerenje u pravni poredak. Odavno je naputen poetski nain pisanja pravnih propisa i danas se koristi stilistika proze. Sadrina stila pravnog propisa sastoji se od reenica, reenoce od rijei, rijei od glasova, ali poseban zadatak u izradi pravnih propisa je da se postigne jedinstvo u stilistikom smislu. Ono podrazumijeva da svi dijelovi budu povezani u jednu cjenlinu i da ta cjelina neto izraava. Npr. odredba: Na promet nekretnina plaa se porez na promet. Visinu poreza utvruje nadleni organ poreske uprave. Ova misao se mogla izraziti i jednom reenicom, ali je i ovako misao jedinstveno izraena. U pogledu pisanja pravnih akata, pogotovo onih koji su obimni, stil mora odgovarati shvatanjima prosjenog ovjeka, sa prosjenim pamenjem i mentalnim sklopom. S tim u vezi, redoslijed rijei treba odgovarati pravilima jezika i percepciji ovjekove svijesti. Pri tome intonacija ili naglaavanje ima veliki znaaj. Za razliku od govornog, u pisanom jeziku naglaavanje se

postie tako da se najvaniji izrazi, obino imenice, stavljaju na prvo i posljednje mjesto. Npr. Udruenje graana stie svojstvo upisom u registar. esto se za kvantitet stila pravnog propisa vee broj grafikih znakova koji su u propisu upotrijebljeni. Tim grafiim jedinicama izraavaju se odreene misli. Najbolje bi bilo da propisi sadre optimalan broj grafikih znakova. To je onaj broj koji je potreban da se odreena misao jasno i precizno izrazi. Ukoliko se upotrijebi manji broj grafikih jedinica tada govorimo o sabijenosti stila pravnog propisa, a ako ih je vie nego to je potrrebno to je razvueni stil. I u jednom i u drugom sluaju je lo kvalitet pravnog propisa jer sabijenost stila dovodi do nerazumljivosti, pa ak i do nesuvislog izraavanja misli. Nap. Otac je Petru umro ve u estoj godini. Razvueni stil dovodi do nepotrebnog ponavljanja i opirnosti. Slino na kvalitet pravnog propisa utie upotreba pleonazama, a oni predstavljaju dva sinonima za isti pojam. Npr. Nastupila je teta i kvar. Kvalitet pravnog propisa se mjeri odreenim odnosom izmeu izmeu jezikog izraza i logikog smisla pravnog propisa jer je zapravo logika korektura jezika. Zbog toga kvalitet stila moe biti ostvaren potpuno, djelimino ili nepotpuno. Potpuni kvalitet stila je ka jedan izraz uvijek izraava istu misao. S toga se kao pravilo u pisnju pravnog propisa naglaava upotreba odreenog izraza za odreeni pojam. Pojednostavljeno reeno: Pii kao da te ne samo m ogu nego i moraju razumjeti. Zato treba izbjegavati lokalizme i provincijalizme pri izradi pravnih propisa za ire podruje, dok propisi u okviru lokalnih zajednica mogu, radi jasnoe, u sebi sadravati izraze uobiajene za to podruje. Osnovni nedostaci u pravnom propisu koji se smatraju tipinim jesu upotreba homonima, antonima, paronima, difuznih rijei, metafora, formula, slika, dijagrama itd. Homonimi su rijei koje imaju vie znaenja i ako su u samostalnoj upotrebi bez dodanih rijei onda dovode do nejsnoa - npr. kos, oruje, isprava, red, prevoz. Homonime u izradi pravnih propisa treba izbjegavati, a u upotrebi precizirati. Sinonimi su rijei po znaenju identine ili sline drugim rijeima, ali se razlikuju po svom obliku. Ukoliko proizilaze iz jezika konstitutivnih naroda onda ih treba jeziki situirati u kontekstu tih jezika npr. inspekcija, nadzor. Treba ih izbjegavati u cilju pogreki. Antonimi su rijei sa uporednim znaenjem, suprotnog znaenja (visok, nizak). Paronimi su rijei izvedene iz istog korjena, sline su drugim rijeima (raspravljanje, rasprava, razvod, razovenje). Difuzne rijei su rijei kojima se ne moe odrediti taka znaenja zbog irine, dubine, duine (malo, mnogo, hitno, teko, znatno, odgovarajue, vano). Metaforino izraavanje pravnog propissa vri se slikama, uporedbama, slinostima i prenesenim znaenjima, pa nisu pogodni npr. nema krova nad glavom. Eufemizam je stilska figura kojom se odreeni izraz zamjenjuje odgovarajuim izrazom, esto iz pristojnosti, nisu pogodni za upotrebu. Disfemizam suprotno od eufemizma.

Ljepota stila pravnog propisa spada u estetsko izraavanje i predstavlja vii stepen drutvene kulture i njom se bavi knjievna stilistika, zbog ega je potrebno konsultovati lingvistike strunjake. Vanu uogu imaju interpunkcijski znaci: taka, zarez, upitnik, uzvinik, crta, zagrada. Slue da se jasnije prenese odreena misao. Taka se stavlja na kraju izjavne (obavjetajne) reenice kojom se zavrava misao. Pri itanju pravnog propisa taka signalizira odreenu pauzu zbog ega ima psiholoki znaaj. Zarez predstavlja znak koji se stavlja izmeu rijei u reenicama koji nisu tijesno povezane, nabrajanja, naknadnog dodavanja, suprotstavljanja. Taka zarez se stavlja izmeu reenica koje su u meusobnoj vezi, ali se ne mogu odvajati takom jer je veza neto slabija nego u reenici gdje ________________________________. Dvije take Navodnici na poetku i na kraju reenice Upitnik, Uzvinik, Zagrada Crta moe zamijeniti navodnik, izmeu brojeva od do i kao jae naglaena pauza. Nivo drutvene kulture zahtijeva govorni, pisani i vizuelni jezik, ali i novine u izraavanju, pa se susreu slike, nacrti, tablice npr. u propisima o grbu, zastavi, novanicama. 11.12.2012. Za izradu pravnih propisa od izuzetne vanosti je postojanje sklada izmeu jezikog izraza i logikog smisla pravnog propisa. Najbolje je takvo izraavanje koje ima svoj logiki sud iz kojeg prosjean ovjek moe izvui zakljuak o onome to je adresant kao donosilac pravnog propisa htio izraziti svoj stav. Logika predstavlja korektiv jezika i logiki smisao uvijek treba da izrazi ono o emu se donosilac pravnog propisa nije uspio jeziki izraziti. Izuzetan znaaj u izradi pravnih propisa imaju redaktori i zapravo redaktor predstavlja subjektivnu pretpostavku za nastanak dobrog pravnog propisa. Dobar redaktor bi trebao da kumulativno ispunjava osobine koje predstavljaju kvalitet njegove linosti, a tom su pravna svijest, znanje, sposobnost izrade materijala. Smatra se da je znanje najznaajniji faktor na strani redaktora i da ono podrazumijeva iroku opu naobrazbu i visok nivo ope kulture. Uz to od izuzetne vamnosti je da redaktor poznaje drutveno-politiko ureenje to podrazumijeva poznavanje ustavne materije, zatim uslovno poznavanje svih grana materijalnog prava, kao i poznavanje meusobnih odnosa u strukturi prava. Uz to od velikog znaaja je i poznavanje principa i naela za izradu pravnih propisa, kao i posjedovanje sposobnosti za jeziko izraavanje. Oigledno je da se u linosti redaktora zahtijeva osoba posebnih sposobnosti. Poto ni sve ovo nije dovoljno da bi se postigao

najvii kvalitet pravnih propisa, potrebno je da konani tekst pregledaju lingvistiki strunjaci kako bi se postigla jezika korektnost. U tom dijelu potrebna je saradnja lingvista i redaktora kako korigirani jeziki izrazi ne bi promijenili smisao pojedine odredbe pravnog propisa. Presudan znaaj redaktora oigledno je vezan za nomotehniku primjenu gramatikih pravila u izradi pravnih propisa. S toga ih svaki redaktor mora pozanvati zbog njihove vanosti za uspjeno stvaranje pravnih propisa. Znamo da je gramatika dio nauke o jeziku, o vrstama rijei i njihovim promjenama, a da rijei predstavljaju nain izraavanja misli o nekoj stvari, pojavi ili situaciji. Rijei su glavno sredstvo za nastanak i primjenu pravnih akata, preko kojih se ostvaruje komuniciranje izmeu ljudi, a istovremeno su znak i simbol za razumijevanje pojmova, kao i sredstvo za sastavljanje jednog ili vie glasova bez kojih bi pravni akti bili nezamislivi. Polazei od toga da se propisi piu na narodnom jeziku neophodno je da se jedna rije upotrebljava u sitom znaenju u okviru itavog propisa. injenica je da rijei tokom vremena esto mijenjaju svoje znaenje ili ak i oblik. Tako nastaju nove rijei, a neke postaju zastarjele i prestaju se upotrebljavati. Takve rijei nazivamo arhaizmima (grki arhaios drevni) npr. parobrod brod, aeroplan avion, eglenisati razgovarati. Na drugoj strani nove rijei nastale su drutvenim razvojem i predstavljaju pravne konstrukcije npr. televizor, telefon, raunovodstvo, radio aparat itd. Postoje i one rijei koje nazivamo generalne ili ope poznate koje se upotrebljavaju na cijelom podruju gdje se upotrebljava jedan jezik. Nije dobra upotreba stranih rijei u propisim, kao i upotreba regionalnih i lokalnih rijei koje su poznate na uim teritorijalnim podrujima. Strane rijei treba upotrebljavati samo u odreenoj mjeri kada nemamo adekvatnih domaih rijei npr. fond, bilans, investicije, komisije, kredit, mara, procenat itd. Vidimo da je za pravne propise izuzetno vano znaenje rijei, pa moramo imati u vidu da znaenje rijei nije uvijek isto i da ono zavisi od toga da li rije stoji sama za sebe ili je u sastavu sa drugim rijeima. Npr. nejasno je znaenje rijei tajna jer ona moe biti dravna, vojna, poslovna, lina. Isto tako rije izdavanje moe se odnositi na izdavanje dozvole, tajne, drave, knjige ili rije lan porodice, komisije, suda. Oigledno je potrebno da uz ove rijei postoji i druga rije koja odreuje njeno znaenje. U pravnim aktima dolazi do upotrebe rijei koje predstavljaju sloenice ili kratice. Sloenice su rijei nastale spajanjem dvije ili vie rijei u jednu: poljoprivreda, nomotehnika, automobil, djlokrug. Kratice su one rijei koje nastaju skraivanjem i ima ih raznih t. taka, g. godina, M. P. mjesto peata, str., itd, sl., dr., npr. Za izradu pravnih propisa potrebno je poznavati vrste rijei i to: imenice, zamjenice, glagoli, prijedlozi, uzvici, pridjevi, brojevi, prilozi, veznici i rjece. Imenice su rijei kojima obiluju pravni propisi. Postoje vlastite, zejdnike, zbirne, gradivne itd. Imenice se upotrebljavaju u jednini, a odnose se na sva lica. U pravnim propisima zabranjena je upotreba alternativnih formulacija kao to su kandidat ili kandidatkinja ili kandidat/kandidatkinja. Imenice i pridjevi u izradi pravnih propisa se koriste u mukom ili enskom rodu. Na to upuuje odredba lana 2. taka 4. Ustava BiH o zabrani diskriminacije po osnovu polne ppripadnosti. Bez upotrebe imenica ne bi se mogli odrediti pravni subjekti, objekti, definijcije, pa je izraavanje najpreciznije kada se upotrijebi imenica.

Pridjevi izraavaju svojstvo i stanje npr. poslovna sposobnost, zatezne kamate, nabavna cijena itd. Osim u pozitivu upotrebljavaju se i u komparativu i superlativu. Upotreba zamjenica u izradi pravnih propisa je veoma znaajna jer su to rijei koje zamjenjuju imenice, pridjeve i brojeve u svrshu naglaavanja, isticanja ili skraivanja teksta pravnoh propisa. Zamjenice mogu biti line, povratne, prisvojne, povratno prosvojne, pokazne, upitne, odnosne, odreene i neodreene. Upitne se ne koriste u pravnim propisima zato to propisi pitanje zatvarju, a ne otvaraju. Upotreba brojeva u pravnim propisima podrazumijeva rijei kojima se izraavaju odreene veliine ili koliine u prostoru to se tie rednih brojeva, odnosno veliine u vremenu to se odnosi na glavne brojeve, kao redoslijed stvari. Brojevi u pravnom propisu piu se arapskim znakovima, dok je upotreba rimskih gotovo naputena. U vanim sluajevima brojevi se piu slovima (do deset). U propisinma se datum izraava u genitivu, a ne u nominativu npr. Prvog januara, a ne na Prvi januar. Veliki znaaj u pravnim propisima imaju glagoli jer se njima izraavaju aktivna, pasivna i uzajamna stanja. injenje, neinjenje, ovlaenje, zabrane piu se u aktivu, a u pasivu su zabranjene. 18.12.2012. Prilozi su rijei koje upuuju na mjesto,vrijeme,nain i razlog vrenja glagolske radnje, npr:prilozi su:od,iz,ispod,ovdje,ondje,gdje,tamo,ovamo,samo,kada.Obino se prilozi veu uz glagole i uz pridjeve. Prijedlozi su nepromjenjive rijei koje u rpavnim propisima izraavaju neki uzrok,zatim odnos,sredstvo,mjesto,vrijeme,neki cilj,djelokrug itd...Pa se u propisima navode npr.kod banke,na podruju,u tekstu itd... Veznici u pravnim propisima su takoe nepromjenjive rijei kojima se vri spajanje ili razdvajanje rijei ili reenice.Postoji vie vrsta veznika,kao npr:sastavni (i,po,te),rastavni (ili)suprotni (a,ali,nego,ve), odnosni (koji,iji,kakav), nainski (kao,kako,to,odakle), poredbeni (nego,to,kao), vremenski (im,dok,kada,kako,poto), uzroni (jer,da,kako), posljedini (da,tako,poto). Veoma bitno je za pravni propis poznavati deklinaciju,tj.mijenjanje rijei po padeima. Po padeima se mijenjaju:imenice,zamjenice,pridjevi i brojevi. Takoe u pravnim propisima mijenjaju se i glagoli,njihovo mijenjanje naziva se konjugacija. I njom je obuhvaeno mijenjanje nesavrenih glagola u aktivu.Dok se glagoli u pasivu pravnih propisa ne mijenjaju, zato to bi njihova konjugacija izazvala zbunjenost i pravnu nesigurnost. Glagoli se mijenjaju po licima i vremenima ime se izraava razlika izmeu prolog,sadanjeg i budueg vremena.Prilokom izrade pravnih propisa koristi se sadanje i budue vrijeme,a prolo samo izuzetno kada neto treba konstatirati s obzirom da propisi vae od sada za ubudue. Ukoliko se radi o pravnim aktima u ije odredbe se ugrauju nareujue,odnosno zabranjujue

norme kao i norme koje neto doputaju ili objanjavaju uvijek koristimo glagol u sadanjem vremenu. (npr: poreska stopa se poveava). Karakteristino je za izradu pravnih propisa iz oblasti krivinog zakonodavstva da se ove norme,u kojima se vri konjugacija glagola koristi u buduem vremenu, npr: za prekraj e se kaznit.Stavljanje van snage pravnog porpisa uvijek se izraava sadanjem vremenu. (npr: 8 dana od dana objavljivanja, stupa na snagu odmah, prestaje donoenje ovog propisa). Za kvalitet pravnog propisa veoma je vano poznavati sintaksu kao nauku o reenici; zatim njenim dijelovima i redsoljedu rijei u reenici.Sintaksa je dio gramatike koja izuava principe, na osnovu kojih se formira i kombinovanjem odgovarajuih jezikih jedinica od rijei formuliu reenice. Smisao pravilno napisane reenice kao osnovne sintaksike jedinice u pravnom propisu jeste da se izrazi ona misao koju je donosilac pravnog propisa ispoljio kao izraz vlastite volje.Potpuna smisao moe se izraziti reenicom koju predstavlja samo jedna rije ili vie rijei.Pri tome je najvanije da je adresant kojem je upuena potpuno razumije.Prema strukturi reenica se satoji od subjekta,predikata i objekta.S obzirom da se u pojedinim odredbama pravnog propisa moe nalaziti vie reenica i da one ne budu gramatiki povezane,vano je ostvariti njihovu pravnu povezanost. Veoma esto prilikom izrade pravnih porpisa upotebljavaju se sintagme koje predstavljaju udruivanje dvije ili vie rijei,koje ine odreeni iskaz ali nemaju znaenje reenice.Sintagma nema bitne elemente reenice tj.subjekat i predikat ve oznaava jedan pojam ili cjelinu bez obzira na broj rijei koje se u sintagmi nalaze.Upotrebom sintagme u pravnim propisima doprinosimo ekonominosti,racionalnosti i kvalitetu pravnog propisa iz razloga to skraivanjem teksta pravnog propisa izbjegavamo nepotrebna ponavljanja i uvoenje nekih novih rijei,kojima se pravni porpis optereuje.