Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
40Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Filozofski recnik

Filozofski recnik

Ratings:

5.0

(1)
|Views: 9,838|Likes:
Published by shorinkarate

More info:

Published by: shorinkarate on Apr 10, 2009
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/01/2013

pdf

text

original

 
A
a
- slovom A - (
 prvi vokal lat. glagola affirmo 1. = potvrđivati
), u formalnoj se logici označujeuniverzalno afirmativna rečenica (npr. svi su ljudi smrtni). (SaP)
A = A
- najuniverzalniji simbolični izričaj principa identiteta.
ab alio - a se
- (
lat. = od drugoga - od sebe
), skolastički izrazi:
ab alio
označuje da biće nema uzrokvlastitog postojanja niti od sebe niti u sebi, - to su kontingentna, nenužna bića;
a se
označuje biće kojeod sebe i u sebi ima počelo i razlog vlastitog postojanja, - to je nužno biće, Bog.
abdukcija
- (
od lat. abducere = odvesti
), je silogističko zaključivanje u kojem je
major 
siguran no izkojeg se ne izvodi siguran zaključak radi nesigurnosti
minora
. A. naznačuje općenite hipoteze ili idejekoje dedukcija razvija, a indukcija dokazuje ili opovrgava. Abdukcija, za razliku od indukcije idedukcije, ne dovodi do sigurnog zaključka. Aristotelov primjer a. je: znanje se može poučavati(siguran major); pravda je neko znanje (vjerojatan minor); dakle pravda se može poučavati. A. je vrstahipotetičkog zaključivanja koji se temelji na prijašnjem iskustvu. Korištenje takvog zaključivanjaopravdava se time što je često to jedini mogući način određivanja racionalnog ponašanja u budućnosti itumačenja novih fenomena. Odgovara grčkom izrazu άπαγωγή.
ab esse ad posse valet illatio, a posse ad esse non valet
- (
lat.
), skolastičko načelo o odnosu izmeđumogućnosti opstojanja i stvarnog opstojanja. Naime, ako nešto stvarno opstoji onda se mora zaključitida je njegovo postojanje moguće, ali ne vrijedi i obratno tj. da će ono što je moguće sigurno iopstojati.
ab intrinseco - ab extrinseco
- (
lat. = iznutra - izvana
), tim izrazima skolastički filozofi označuju gdjese nalazi razlog zbiljnosti neke odrednice (determinacije) bića, u njegovoj vlastitoj biti (esenciji) iliizvan biti dotičnog bića.
abnormalno
- (
od lat. abnormis = nepravilan
), ono što nije u skladu s nekim pravilom, normom.
accidens
- (
lat. = pripadak, što se pridodaje; grč. συμβεβηκός 
). Akcident (prigodak, pripadak) je takovobiće koje pretpostavlja drugo biće što već ima svoj vlastiti osnovni bitak i kojem je ono daljnjeodređenje. (
 Accidens est ens quod supponit aliud ens quod iam habet suum esse primum et cuius estulterior determinatio
- Šanc). Druge su definicije: "
 Accidens est ens cui competit esse in alio
";
 
"
 Accidens est ens in alio
"; "
 Accidens est ens talis essentiae, cui competit esse in alio
". Prva Aristotelovakategorija supstancija i akcidenti su korelativni pojmovi i ne mogu se razumjeti bez međusobnogodnosa. Premda su dvije različite stvarnosti, akcident se ne može ni shvatiti bez svoje naravnesposobnosti pripadanja supstanciji. Akcident je sve ono što prati supstanciju određujući je ilinaznačujući promjenu. Prema Aristotelu su materijalne supstancije određene s devet primarnihakcidenata: kvalitet, kvantitet, akcija, relacija, pasija, mjesto, vrijeme, situacija i habitus.
accidens non superat perfectionem substantiae suae
- (
lat. = akcident ne nadilazi savršenost svojesupstancije
), načelom se želi kazati da akcidenti ovise ili pripadaju supstanciji, koju određuju a kojojprvotno pripada zbiljnost, dok opstojanje akcidenata i stupanj njihove perfekcije ovisi o supstanciji.
acervus
- (
lat. = hrpa
), način pogrešnog dokazivanja u kome se iz djelovanja jedinke zaključuje odjelovanju skupine: npr. budući da pojedino zrno pri padu ne stvara buku, pa ni hrpa zrna, kao zbrojjedinki, ne proizvodi buku.
actus
- (
lat. = zbiljnost, zbilja, čin; grč.
νέργεια,
ντελέχεια, Aristotelov pojam
), u ontologiji
actus
posvom općem značenju jest ono što se nalazi u kojem ontičkom subjektu koji jest, i što je u tom bićunjegov unutarnji ontički razlog da to biće jest. (
 Actus generatim est id, quod subiectum aliquod habetquodque ratio est, cur illud aliquod esse habeat sive aliquid sit
). Actus je, dakle, pojam koji označujebitak, ukoliko je suprotan svakom obliku privacije ili nebitku pa je kao takav neograničen. Daje sestvarima u mjeri njihove mogućnosti da ga prime. Tako je actus skupa s mogućnošću (potentia) temeljnipojam u metafizici. Actus i potentia nisu bića nego su aktivno i pasivno počelo bića. Actus značiostvarenje stvari, predstavlja ispunjenost; a potencija označuje mogućnost ostvarenja stvari,nepotpunost i nesavršenost. Actus označuje sve što je perfekcija, potpunost, ostvarenje; dok mogućnost(potentia) označuje ono što je nesavršeno, nepotpuno, još neostvareno. U materijalnim stvarima actusse ne identificira sa samim bitkom (esse) stvari, nego samo s formom, dok se mogućnost identificira smaterijom, (v. mogućnost). Kako se ta dva počela bića među sobom razlikuju, razne škole različitomisle.
actus de se est illimitatus
- (
lat. = zbiljnost je po sebi neograničena
), tim se izrazom potvrđuje dazbiljnost ne može istovremeno biti i mogućnost. Ograničavajući princip zbiljnosti na određeni načinbivovanja jest bit (esentia) bića.
actus essendi
- (
lat. = čin bivovanja
), izraz T. Akvinskog za označavanje metafizičke osnove zbiljnostibića, odnosno bitka shvaćenog kao zbiljnost. Prema T. Akvinskom biće jest snagom čina bitka iograničenja vlastite biti. Samo je Bog apsolutni čin bitka a sva su ostala bića sastavljena od biti i činabitka, koji su međusobno realno različiti.
actus et potentia realiter distinguuntur
- (
lat. = zbiljnost i mogućnost se stvarno razlikuju
). To značida zbiljnost
 jest
u prvotnom i vlastitom smislu, dok mogućnost
 jest
samo ovisno o zbiljnosti. Nešto
 jest
 
ukoliko je u zbiljnosti a ne ukoliko se nalazi u mogućnosti: npr. kip
 jest
kad je figura već izrezbarena, ane dok je samo komad bezobličnog drveta, kamena, metala...
actus in se subsistens est simpliciter infinitus
- (
lat. subzistentna zbiljnost je po sebi neograničena
).Izrazom se želi kazati: ako zbiljnost opstoji bez ikakve mogućnosti (ograničenja, nesavršenosti) nužnoje beskonačna. Takva se zbiljnost poistovjećuje s Apsolutnim bićem - Bogom.
actus non limitatur nisi per potentiam
- (
lat. = zbiljnost nije ograničena osim po mogućnosti
). To značida zbiljnost ne može samu sebe ograničiti, nego to čini mogućnost, od nje različit princip.
actus hominis
- (
lat. = čin čovjeka
), čovjekovo djelovanje izvršeno po zakonima ljudske naravi (npr.kihanje), i nije uvijek isključiva oznaka ljudskog djelovanja. Actus hominis je moralno indiferentan.
actus humanus
- (
lat. = ljudski čin
), čovjekovo djelovanje izvršeno slobodnim samoodređenjem,uporabom slobodne volje. Pripada čovjeku, kao čovjeku, ukoliko proizlazi od razuma i slobodne voljetipično ljudskih sposobnosti, koje ga razlikuju od drugih bića. Kao slobodan čin a.h. podliježe moralnojprosudbi i može biti moralno dobar ili loš.
actus purus
- (
lat. = čisti čin
), čista zbiljnost, savršena egzistencija, bez ikakve pasivne potencijalnosti.U skolastičkoj filozofiji actus purus je bitna oznaka za Boga (
ipsum esse subsistens
), obilježje najvišeontološke savršenosti Božjeg bića. Nauk se temelji na Aristotelovoj filozofiji.
adaequatio
- (
lat. = izjednačenje, poklapanje
), ovaj pojam koristi osobito skolastička filozofija u teorijispoznaje da označi prilagođenost (usklađenost) zamjedbe sa zamijećenim predmetom.
adaequatio intellectus ad rem
- (
lat. = izjednačenje razuma prema predmetu
), definicija istine(nastala u IX. stoljeću), izriče mišljenje da istina u prvom redu pripada izrazima, sudovima ilitvrdnjama, ako sud izriče objektivno stanje stvari. U skolastičkoj terminologiji ta se istina naziva
logička istina
(
veritas logica
), tj. ako potvrđuje da postoji ono što postoji, i da ne postoji ono što nepostoji. Logička se istina ravna prema ontičkoj, koja je kriterij istinitosti, ne i obratno jer zbiljnost neovisi o tome je li spoznata od nekog stvorenog uma.
adaequatio rei et intellectus
- (lat. =
izjednačenje predmeta prema razumu
), definicija istine T.Akvinskog (
De veritate
, q. 1, a. 1). U skolastičkoj terminologiji upotrebljava se pojam
ontološke istine
(
veritas ontologica
), koja pripada svakom biću i samom bitku. Ona se sastoji u transcendentalnomsvojstvu svakog bića da je otvoreno za spoznaju, tj. svako biće može postati predmetom spoznaje i

Activity (40)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
Sasa Vasiljevi' liked this
O' Brian liked this
Bubu Panda liked this
User26652 liked this
Jelena Cvetić liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->