ukoliko je u zbiljnosti a ne ukoliko se nalazi u mogućnosti: npr. kip
jest
kad je figura već izrezbarena, ane dok je samo komad bezobličnog drveta, kamena, metala...
actus in se subsistens est simpliciter infinitus
- (
lat. subzistentna zbiljnost je po sebi neograničena
).Izrazom se želi kazati: ako zbiljnost opstoji bez ikakve mogućnosti (ograničenja, nesavršenosti) nužnoje beskonačna. Takva se zbiljnost poistovjećuje s Apsolutnim bićem - Bogom.
actus non limitatur nisi per potentiam
- (
lat. = zbiljnost nije ograničena osim po mogućnosti
). To značida zbiljnost ne može samu sebe ograničiti, nego to čini mogućnost, od nje različit princip.
actus hominis
- (
lat. = čin čovjeka
), čovjekovo djelovanje izvršeno po zakonima ljudske naravi (npr.kihanje), i nije uvijek isključiva oznaka ljudskog djelovanja. Actus hominis je moralno indiferentan.
actus humanus
- (
lat. = ljudski čin
), čovjekovo djelovanje izvršeno slobodnim samoodređenjem,uporabom slobodne volje. Pripada čovjeku, kao čovjeku, ukoliko proizlazi od razuma i slobodne voljetipično ljudskih sposobnosti, koje ga razlikuju od drugih bića. Kao slobodan čin a.h. podliježe moralnojprosudbi i može biti moralno dobar ili loš.
actus purus
- (
lat. = čisti čin
), čista zbiljnost, savršena egzistencija, bez ikakve pasivne potencijalnosti.U skolastičkoj filozofiji actus purus je bitna oznaka za Boga (
ipsum esse subsistens
), obilježje najvišeontološke savršenosti Božjeg bića. Nauk se temelji na Aristotelovoj filozofiji.
adaequatio
- (
lat. = izjednačenje, poklapanje
), ovaj pojam koristi osobito skolastička filozofija u teorijispoznaje da označi prilagođenost (usklađenost) zamjedbe sa zamijećenim predmetom.
adaequatio intellectus ad rem
- (
lat. = izjednačenje razuma prema predmetu
), definicija istine(nastala u IX. stoljeću), izriče mišljenje da istina u prvom redu pripada izrazima, sudovima ilitvrdnjama, ako sud izriče objektivno stanje stvari. U skolastičkoj terminologiji ta se istina naziva
logička istina
(
veritas logica
), tj. ako potvrđuje da postoji ono što postoji, i da ne postoji ono što nepostoji. Logička se istina ravna prema ontičkoj, koja je kriterij istinitosti, ne i obratno jer zbiljnost neovisi o tome je li spoznata od nekog stvorenog uma.
adaequatio rei et intellectus
- (lat. =
izjednačenje predmeta prema razumu
), definicija istine T.Akvinskog (
De veritate
, q. 1, a. 1). U skolastičkoj terminologiji upotrebljava se pojam
ontološke istine
(
veritas ontologica
), koja pripada svakom biću i samom bitku. Ona se sastoji u transcendentalnomsvojstvu svakog bića da je otvoreno za spoznaju, tj. svako biće može postati predmetom spoznaje i