OPASAN SUSRET ZNANSTVENIKA I SAMOG SOTONE: Sotona nije mit, ve stvarnost

Nedavno je objavljeno da gotovo 70% Amerikanaca vjeruje da sotona stvarno postoji. Ali ti statistiki podaci ne pokazuju koliko malo ljudi poznaje njegovu narav i djelovanje. Mnogi lanovi naeg drutva imaju vrlo zbunjujue i proturjene predodbe o sotoni. Prije nekoliko godina psihijatar M. Scott Peck, autor izvrsne knjige The People Of The Lie (Ljudi lai), priznao je: ''Jednako kao 99% psihijatara i sveenika ni ja nisam mislio da avao postoji.'' Ali takav nain razmiljanja moe se i mijenjati. Mnogi ljudi koji se bave znanou nisu vie u to sigurni. Neki, kao Peck, su se priklonili kranskom svjetonazoru borei se sa istinskim zlom. Drugi pak, iako otvoreno govore o avlu, ine to s nekranskog motrita. Ludwig Staudenmaier, njemaki znanstvenik prihvatio je Freudovu ideju da je avao samo ''mit'', ''utjelovljenje potisnutih nesvjesnih poriva''. Nakon to je doktorirao iz kemije, zoologije i teologije bio je opsjednut eljom da ''istrai granice izmeu prirodnog i natprirodnog, dozvoljavajui prirodnoj znanosti da odredi, u najboljoj moguoj mjeri, razliku izmeu bolesnog stanja i istinskog djelovanja sotone.'' Na prijedlog prijatelja, Staudenmaier je poeo eksperimentirati tehnikom koja je u psihologiji poznata kao ''automatsko pisanje'', fenomenom kod kojeg ispitanik ui kako pasti u trans i dopustiti sili da pie poruku njegovom rukom. Postao je vjet u automatskom pisanju, premda je smatrao da ono to je napisao proizlazi iz njegove podsvijesti.

Jackson Pollock Uskoro su ga, meutim, poela uznemiravati privienja. Pojavljivala su se esto i postajala sve jaa. Jedne noi dok je leao u krevetu, jasno je osjetio lance oko vrata koji su ga sve vie stezali. Zrakom se irio miris sumpora i zauo se zloslutan glas koji je rekao: ''Sad si moj zatoenik. Nikad te neu osloboditi. Ja sam avao.'' Iako je jo uvijek zadrao znanstveni pristup, Staudenmaier je poeo dvoumiti u onome to je doivio. Napisao je: ''U mojem umu nema sumnje da sam, prema srednjovjekovnim shvaanjima, bio opsjednut. Ostale su samo dvije mogunosti: Ili sam na pragu odgonetavanja slagalice ljudskog postojanja s novog i potpuno neobinog gledita, ili sam budala koja je protratila mnoge godine, zdravlje, a vjerojatno i ivot.'' Privienja su ga muila sve dok, nakon nekoliko godina, nije umro u Rimu.

Staudenmaierovo iskustvo nije jedinstveno. Ljudi iz svih kultura su osjetili ili su se susreli sa stvarnim, nadnaravnim, zlim, duhovnim biem. Neki od najpoznatijih pisaca iz nedavno prolosti su uzimali avla vrlo ozbiljno. Fjodor Dostojevski, Charles Baudelaire, Thomas Mann, Flannery O'Connor i Georges Bernanos samo su neki od njih. Sotona se pojavljuje i u podrujima nedirunitm zapadnjakom civilizacijom i njezinim judeokranskim nasljeem. Vjerojatno su najupeatljiviji, ikada stvoreni sotonski likovi, ''vatrena boanstva'' opaka pogleda, koja su napravili Olmec Indijanci 1.000 godina prije Kolumba. Jeffrey Burton Russel tvrdi: ''Oita je slinost u prikazivanju avla u razliitim i vrlo odijeljenim kulturama.'' U analizi takvih dokaza uinjenice su dvije pogrjeke. Neki su nali naine da ih objasne kao psiholoke fenomene s ishoditem u ljudskoj psihi. Takvo tumaenje ostavlja neke vidove tih iskustava bez objanjenja. Drugi pak odlutaju u suprotnom pravcu. Oni posvuda vide demone i nude jednostavna rjeenja za vrlo sloene prilike. Nude svoju formulu istjerivanja demona kao lijek za gotovo svako zlo. Vano je izbjei obje krajnosti traenje logikog objanjenja i lakovjernost.

Prema poglavlju ''Je li sotona mit ili stvarnost'' iz djela ''to Sotona zapravo radi?'' (Duhovna stvarnost, 2008.)

IZVOR: http://www.samopismo.com/2012/12/opasan-susret-znanstvenika-i-samog.html