You are on page 1of 1

Antun Gustav Mato Jesenje vee Olovne i teke snove snivaju Oblaci nad tamnim gorskim stranama; Monotone

sjene rijekom plivaju, utom rijekom meu golim granama. Iza mokrih njiva magle skrivaju Kuice i toranj; sunce u ranama Mre i motri kako mrke bivaju Vrbe, crnei se crnim vranama. Sve je mrano, hladno; u prvom sutonu Tek se slute ceste, dok ne utonu U daljine slijepe ljudskih nemira. Samo gordi jablan lisjem suhijem ape o ivotu mrakom gluhijem, Kao da je samac usred svemira.

You might also like