Enes Karid

BONJAKO RAZUMIJEVANJE ISLAMA U XX STOLJEDU TRADICIJSKI IZVORI I ODGOVORI

SKICA - NAELAN PREGLED

 I u drugim naim tekstovima istakli smo da je dvadeseto stoljede u Bosnu i Hercegovinu, pa time i na Balkan, dolo ili ''umariralo'' unekoliko prije svoga normalnog kalendara, naime ono je dolo u BiH 1878. godine. Ved od 1882. godine sa osnivanjem samostalne Islamske zajednice u BiH, to je bila jedna od glavnih reformskih ili reformatorskih injenica na institucionalnom planu vjerskog ivota muslimana BiH, u rjeniku sarajevske uleme sve vie se koriste rijei ''napredak'', ''prosvjeta'', ''progres'', ''preporod'', i slino.

 Tekstovi protiv iseljavanja Bonjaka u tadanju Osmansku imperiju (koja se kod nas sve vie naziva Turskom), meu kojima se iz 1884. godine posebno izdvaja Risala o hidri Mehmeda Teufika Azapagida, ispunjeni su odgovorima koji na hidru preovlaujude gledaju kao na ovosvjetsko pitanje: ''da li de hidra donijeti boljitak narodu''. Azapagid za tadanje iseljavanje Bonjaka ili hidru u Tursku tvrdi ''da je to pokret ka slabosti, koji proizvodi slabost na slabost''.

 Sa Mehmed-begom Kapetanovidem Ljubuakom progres ili napredak kao odgovor na prezreno stanje bosansko-hercegovakih muslimana definitivno ulazi u rjenik bosanskog jezika. Mehmed-beg Kapetanovid Ljubuak pie knjigu Bududnost ili napredak Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini (izila na latinici 1893. godine u Sarajevu).

 Napredak je protumaen islamski, napredak naroda u privrednom i ekonomskom smislu je, sa stanovita islama, poeljno i bogougodno djelo. Na ovaj nain Ljubuak doprinosi razvoju interpretativne tradicije kod nas koja na islam gleda napredno.

Sa Mehmedom Demaludinom auevidem tzv. napredno ili progresivno tumaenje islama, i davanje takvih odgovora, definitivno ulazi u same ulemanske krugove.

Sam auevid, potom ulemanski krug oko auevida, a jednako tako i ''svjetovni'' intelektualci koji su mu bili bliski, osnivaju i ire mnotvo tzv. ''naprednih'' asopisa. Behar, Mekteb, Muallim, Tarik, Novi Behar, Biser, itd. sve su to redom tzv. ''napredni'' listovi kod nas.

Kao reisu l-ulema, auevid je vie puta protumaio da rije islam znai ''vjera znanja i rada'', kao i vjera ''istinske istode i najsavrenijeg morala''. To je uinio u jednoj okrunici u ''Novom Beharu'' od 1. decembra 1928.

 Veliko, rekli bismo novije tradicijsko pokride za takvu vrstu odgovora i za takvu vrstu tumaenja islama kod nas auevid je naao na stranicama tefsira ''Al-Manar''. Rodoelnik antimitolokog i antilegendarnog tumaenja Kur'ana, Muhamed Abduhu, svoj je komentar Kur'ana Al-Manar koncipirao prosvjetiteljski i reformatorski. Ima mnogo stranica toga komentara na kojima Abduhu odbacuje ophoenje sa Kur'anom na nain itanja ''magijskog'' tiva ili ''talismana''.

Evo jednog takvog mjesta iz Al-Manara: ''Dijete o Kur'anu slua od onih s kojima ivi tvrdnju da je to Boiji govor... ali to dijete saznaje na pogrean nain, bilo tako to mu se usauje uvjerenje da, ukoliko se taj i taj ajet (stavak Kur'ana) tako zapie i vodom sapere, te tu vodu potom popije bolesnik, izlijeit de se...! Ili pak, onaj koji nosi Kur'an nede mu se pribliiti ni din ni ejtan, i Kur'an mu blagosilja to i to (u ivotu).''

Komentar Kur'ana Al-Manar je muslimanima na Balkanu tokom XX stoljea bio iznimno vano prosvjetiteljsko i reformatorsko vrelo. U nas je Al-Manar postao iva tradicija koja je sadravala gotovo sve potrebne odgovore na vana pitanja: KAKO TUMAITI KUR'AN? KAKO TUMAITI ISLAM? KAKO TUMAITI NAU ULOGU OVDJE I U VREMENIMA XX STOLJEA? Al-Manar su itali i prevodili brojni alimi, vjerouitelji i profesori. Bio im je izvor u razvijanju vlastite modernistike terminologije i metodologije kojima su se ''razraunavali'' sa domaim bosanskim i balkanskim muslimanskim ''praznovjerjem i sinkretikim amalgamima'' meu Albancima, Bonjacima, Pomacima, Torbeima, itd.

ak su i tradicionalni listovi poput tuzlanskog Hikjmeta (1928 1936.) te sarajevske el-Hidaje (1936 1945.) bili za progres, iako su progres i napredak definirali kao vradanje provjerenoj i izvornoj islamskoj tradiciji. Sarajevski krug alima, napose onih u krilu Islamske zajednice obraunavali su se sa tzv. ''neislamskim'' narodnim vjerovanjima i narodnim obiajima, i precizno ih pobrajali. Sve to su inili sa pozicija modernistikog i reformistikog usmjerenja. Razumljivo je da ova objavljena djela podvrgavaju otroj kritici ''neislamska'' vjerovanja i ''neislamske'' narodne obiaje u bosansko-hercegovakih muslimana.

U cilju prosvjedivanja naroda, odgovori na izazove sredinom XX stoljeda i u prvim decenijama druge polovine XX tog stoljeda kretali su se oko ovakvih tipova literature. A) Islamski modernizam u Bosni i Hercegovini i prosvjetiteljska kritika narodnih vjerovanja i obiaja B) Antropoloka i kulturoloka objanjenja fenomena narodnog i sufijskog islama naspram slubenog ili oficijelnog islama Islamske zajednice u BiH. (Usporediti djelo Tone Bringe) C) Narodni obiaji i vjerovanja u kontekstu studija etnogeneze bosansko-hercegovakih muslimana (npr. djela Hadijahida, Purivatre, u manjoj mjeri Traljida, itd).

 Opdi trend u zvaninom islamskom miljenju bosansko hercegovakih muslimana u XX stoljedu bio je modernistiki, prosvjetiteljski i reformatorski. Takoer, brojni muslimanski alimi i intelektualci koji su djelovali unutar ili izvan Islamske zajednice u velikoj su vedini podravali reformski i modernistiki put u objanjavanju islama, davanju odgovora i time nudili svoje zasebne i osobne prinose opdem prosvjetiteljskom i evropeizirajudem duhu vremena.

 I nacionalna bonjaka drutva, kao to su GAJRET i NARODNA UZDANICA bila su bez rezerve usmjerena prema napretku i progresu.

Bosanski muslimanski teolozi i alimi izali su s pokliem A) ''odbacujmo tetne obiaje i sujevjerja'': - ukrija Bakalovid, Odbacujmo tetne obiaje i sujevjerja, Glasnik VIS-a, br. 3, Sarajevo 1952. godine traili su B) ''islam bez mistike i sujevjerja'': - Muhamed Salihspahid, Islam bez mistike i sujevjerja, objav. U Glasnik VIS-a, br. 1-4, Sarajevo, 1953. promovirali su C) ''intelektualno'' tumaenje islama, a bili protiv ''primitivnog shvatanja vjere i vjerskih propisa'': - Ibrahim Hodid, O intelektualnom i primitivnom shvatanju vjere i vjerskih propisa, izdava Odbor islamske zajednice Visoko, Sarajevo, 1971. godine.

Muslimanski alimi i intelektualci sredinom XX stoljea pisali su: D) da je islam protiv ''vraanja i praznovjerja'': - aban Hodi, Islam strogo zabranjuje vraanje i praznovjerje, Glasnik VVS-a IVZ-ce, br. 4., Beograd, 1934. za sujevjerje su tvrdili da: E) predstavlja ''ostatke mnogobotva (irka)'': Vehbija Hodi, Sujevjerje ostaci mnogobotva (irka), Glasnik VIS-a, br. 7 8, Sarajevo 1967. godine. upozoravali su da: F) islamsko uenje odbacuje ''predskazivanje budunosti'': - Abdurahman Huki, Predskazivanje budunosti i islamsko uenje, Glasnik VIS-a, br. 11, Sarajevo 1963. mnoge narodne ceremonije u vezi sa enidbom nazivali su: G) ''runim obiajima'': - Mehmed Handi, Runi obiaji u vezi sa enidbom, objav. u svesku: Teme iz ope i kulturne historije, Izabrana djela Mehmeda Handia, knjiga V, izd. Ogledalo, 1999. godine. nekim narodnim obiajima govorili su da su: H) ''protuvjerski'': - Mustafa Busuladi, Nekoliko protuvjerskih obiaja kod nas, objav. u Novi Behar, br. 3., Sarajevo 1945. godine.

Osuivali su sedmine i eteresnice mrtvima, na kojima se ''recitirao Kur'an i dijelio hljeb'', i u tim ceremonijama gledali ''sa strane primljeni obiaj''. Ima primjera da su bosanskohercegovaki alimi napisali cijele broure i knjige, upozoravajudi na mnotvo narodnih i ''neislamskih'' obiaja: Hafiz Sinanudin Sokolovid, Islamski propisi o uvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana....

U ovoj vrsti reformatorske islamske literature u Bosni i Hercegovini posebnu kritiku su doivjela muslimanska praznovanja krdanskih blagdana: urevdana, Ilindana, Gospojine, Spasovdana, Mitrovdana. Muslimani su upozoreni da njihova narodna muslimanska praznovanja spadaju u ''rune poslove'' koje treba ''sprijeiti''. O odbacivanju muslimanskog participiranja u ''urevskom uranku'' posebno je pisao Husejn Jahid: Husejn Jahid, urevski uranak, El-Hidaje, br. 7 8, Sarajevo, juni juli 1936. godine.

 Islamska zajednica je u svojim listovima slijedila ovaj trend NAPRETKA I PROGRESA. I GLASNIK koji je poeo s izlaenjem 1933. godine, kao i kalendar TAKVIM te novine PREPOROD svi su redom svoje odgovore na izazove Bonjacima i bosansko-hercegovakim muslimanima davali iz pozicije islamskog reformizma i obnove.

 Akademik prof. dr Hamdija Demerlid (1905-1990.) dao je veliki doprinos moderniziranju nastavnih planova u Gazi Husrevbegovoj medresi. Imao sa Huseinom ozom jednu od vodedih uloga u osnivanju ITEF-a (odnosno FIN-a).

Husein ozo (1912 1982.) bio je najznaajniji bosansko-hercegovaki islamski autor i alim koji je bezrezervno podravao progresivne, modernistike i reformistike interpretacije islama.

Prof. dr Ahmed Smajlovid (1938 1988.).

 Prof. dr Ahmed Smajlovid je u svome relativno kratkom djelovanju nastavlja interpretativnih kola reforme i islamske moderne.

 Hijerarhija Islamske zajednice, na primjer reisu l-uleme, slijedili su opdi trend modernizacije Islamske zajednice i njenih obrazovnih zavoda, listova, asopisa, itd. Islamska zajednica je, takoer, uvijek podravala dobre odnose izmeu svoje hijerarhije i postojedih dravnih aranmana...

REIS AUEVID I PRINC FERDINAND , fotografija je snimljena 27. juna 1914. godine

Reisu l-ulema Fehim Spaho sa jednim od srskih velikodostojnika....

 OPDE KARAKTERISTIKE ISLAMSKOG MILJENJA U BiH U XX STOLJEDU - Koncipiranje i afirmiranje novog ali na naelan nain - Vedina tekstova pisana je o OPDENITOM ISLAMU - Vedina autora podrava LIBERALIZACIJU ERIJATSKOG PRAVA

- VEDINA AUTORA ZAGOVARA RACIONALIZACIJU ILI RACIONALIZIRANJE ISLAMSKOG VJEROVANJA - U VEDINI TEKSTOVA ISLAM SE AFIRMIRA KAO VJERA, KAO KULTURA, KAO CIVILIZACIJA - RIJETKI SU TEKSTOVI O POLITIKOM ISLAMU