You are on page 1of 11

Do nogu Uiteljevih

Alcyone - J. Krinamurti

ONIMA, KOJI KUCAJU. Iz nebitnosti vodi me u Bitnost, Iz tame vodi me u Svjetlost, Iz smrti vodi me u Besmrtnost.

POPRATNE RIJEI Kao starijoj dana mi je prednost, da s nekoliko rijei popratim ovu knjiicu, koja je prva, to ju je napisao jedan mladji brat, ... mladji samo tijelom, ali ne duhom. Nauanja, koja se nalaze u njoj, primio je on od svojeg Uitelja, dok ga je spremao za posveenje, a on ih je biljeio onako, kako ih je upamtio, - polagano i muno, - jer u ono vrijeme jo nije bio engleskomu tako vjet, kao danas. Veim dijelom su to vlastite rijei Uiteljeve; ostalo pak su misli Uiteljeve, izraene rijeima Njegova uenika. Dvije reenice, koje su bile izostavljene, umetnuo je sam Uitelj, a isto tako je On u druga dva sluaja primetnuo rijei, koje su manjkale. Inae je to posvema djelo ovog mladjeg brata, njegov prvi dar svijetu. Neka ovo nauanje pomogne drugima, kao to je pomoglo njemu; - s tom nadom ga on daje svijetu. No, da ono uzmogne donijeti plodove, potrebno je, da se po njemu ivi, kao to je i on ivio, od kako ga je primio iz ustiju Uiteljevih. Bude li itatelj nasljedovao taj primjer i ivio po ovom nauanju, pred njim e se irom otvoriti Velika Vrata, kao to su se otvorila i pred piscem ove knjiice i njegova e noga stupiti na PUT. Annie Besant.

UVOD. To nisu moje rijei, nego su rijei Uitelja, koji me je uio. Bez Njega ne bih bio mogao nita uiniti. Jedino Njegovom pomoi stupio sam nogom svojom na PUT. I vi elite poi istim PUTEM, zato e rijei, to ih je On meni kazivao, pomoi i vama, budete li ih nasljedovali. Nije dosta rei, da su te rijei lijepe i istinite; onaj, koji ih eli slijediti, mora tano da vri, to je reeno. Pogledati na hranu i rei, da je dobra, ne e gladna zasititi; on mora da prui ruku i da jede. Stoga sluati samo rijei Uiteljeve nije dosta; treba initi sve, to On kae, pazei na svaku rije, slijedei svaki mig. Ne zamijetimo li koji mig, preujemo li koju rije, izgubili smo ih za uvijek, jer On ne govori dva puta. ekaj na rijei Majstora svoga, Skrivenom svjetlu duh otvori svoj, Sluaj Mu nalog, pae i onda, Ljuti kad bjesni oko tebe boj. Iznad svih ljudskih gomila glava Pazi na Njegov i najmanji znak, Usred svih zemskih pjesama bunih uj Njegov apat tol' njean i lak. etiri su osobine potrebne za taj PUT: RASUDJIVANJE, BEZELJNOST, DOBRO VLADANJE, LJUBAV. to mi je Uitelj rekao o svakoj od tih osobina, pokuat u, da vam kaem.

I. Prva od tih osobina je RASUDJIVANJE. Obino se pod tim misli rasudjivanje izmedju bitnog i nebitnog, koje ljude dovodi, da stupe na PUT; no to nije dosta, nego je potrebno jo mnogo vie, a osim toga treba, da se to rasudjivanje provodi ne samo na poetku PUTA, ve na svakom koraku, svaki dan, sve do kraja. Ti stupa na taj PUT, jer si spoznao, da samo po njemu moe nai ono, to je vrijedno da se postigne. Ljudi, koji za to ne znaju, tee, da postignu bogatstvo i mo; no te stvari traju najvie jedan ivot i zato su nebitne. Ima medjutim jo neta vee od toga, neta, to je bitno i trajno, a kad to jednom upozna, ne e vie teiti ni za im drugim. Na ovom svijetu ima samo dvije vrste ljudi, - takvih, koji posjeduju Znanje i takvih, koji ga ne posjeduju, a upravo to Znanje je od vanosti. Koju religiju tko ispovijeda, kojoj rasi pripada, to nije vano; Znanje je jedino vano, Znanje naime o onom, to je Bog namijenio ljudima. Bog naime ima osnovu, a ta osnova je EVOLUCIJA. Kad nju ovjek jednom uvidi i pravo spozna, ne moe, nego da za nju radi i da bude jedno s njom, jer je tako divna i velianstvena. Pa jer zna, da je na Bojoj strani, radit e ono, to je dobro, a boriti se protiv onoga, to je zlo; djelovat e za Evoluciju, a ne za sebinost. Ako je na Bojoj strani, jedan je od naih i posve je sporedno, da li se naziva Hindujcem ili Buddhistom, Kraninom ili Muhamendancem, da li je Indijac ili Englez, Kinez ili Rus. Oni, koji su s Njim, znaju, zato su ovdje i to treba da ine i nastoje, da postignu svrhu svojeg ivota. Svi ostali ljudi ne znaju jo, to treba da rade i zato esto poinjaju ludorije. Oni idu svojim vlastitim putevima, mislei, da e po njima doi do sree, a ne znaju, da je Sve Jedno i da samo ono, to to Jedno hoe, moe da usrei svakoga. Ovakvi ljudi tee za nebitnim, mjesto za bitnim. Dok god oni ne naue razlikovati izmedju bitnog i nebitnoga, nisu jo na Bojoj strani i zato je to rasudjivanje prvi korak na PUTU. Medjutim jo i onda, kad smo se ve odluili za ono, to je bitno, ne smijemo zaboraviti, da ima raznih vrsti bitnog i nebitnoga. Valja naime razlikovati pravo od nepravoga, vano od nevanoga, korisno od beskorisnoga, istinito od lanoga, sebino od nesebinoga. Ne e po svoj prilici biti teko birati izmedju pravog i nepravoga, jer oni, koji ele slijediti Uitelja, odluili su, da e pod svaku cijenu initi samo ono, to je pravo. No tijelo i ovjek dvoje su, a volja ovjekova nije uvijek i volja njegova tijela. Kad ti tijelo neto zaeli, stani i razmisli, dali je to u istinu tvoja elja, jer ti si tvoj vii JA, koji pripada Bogu i koji eli samo ono, to Bog hoe, ali mora duboko segnuti u se, da nadje Boga u sebi i mora dobro sluati, da uje glas Njegov, koji je i tvoj glas. Ne zamijeni tjelesa svoja s onim, to si ti sam, - ni tijelo fiziko, ni astralno ni mentalno. Svako e od njih nastojati, da bude tvoj JA zato, da postigne to eli; ti ih ali mora sve upoznati i znati, da si im gospodar. Kadkad se mora neto vanoga uiniti, no fiziko tijelo treba poinka, ili eli, da se proeta ili da jede i pije. ovjek, koji ne zna, veli sam sebi: "To sam ja, koji to elim i ja to moram da uinim". No ovjek, koji zna, veli: Onaj, koji to eli, nisam ja i zato mora malo da eka. esto opet, kad je potrebno, da se kome pomogne, osjea tijelo: "Koliko li e me to muke stajati; neka to radje tko drugi uini". No pravi ovjek odgovara svome tijelu: "Ti me ne e prijeiti da inim dobro djelo!" Tijelo je tvoja ivotinja, konj, na kojem jai. Zato mora s njime dobro da postupa i da se dobro brine za nj. Nemoj da ga pretereti; hrani ga jedino istom hranom i poji ga istim napitkom; dri ga uvijek potpuno istim i uvaj od najmanjeg trunka neistoe, jer bez potpuno ista i zdrava tijela ne moe izvriti mukotrpno djelo pripremanja, niti izdrati neprekinuto naprezanje. Uvijek ali mora ti da vlada tijelom, a ne da ono vlada tobom. Astralno tijelo ima svojih elja, - nebrojeno njih. Ono eli, da se ti ljuti, da govori otre rijei, da osjea ljubomor, da si pohlepan za novcem, da zavidja drugim ljudima na njihovu posjedu, da sebe samoga preputa potitenosti. Sve to je potrebno astralnom tijelu i jo mnogo vie, ne zato, jer ono eli, da tebi nakodi, nego zato, jer ono voli estoka uzbudjenja i eli, da se ona neprestano mijenjaju. Tebi medjutim tih podraaja ne treba i zato mora, da svoje elje razlikuje od elja svojega tijela.

Tvoje mentalno tijelo u oholosti svojoj eli, da bude odijeljeno, da samo o sebi misli mnogo, a o drugima malo. Pae i onda, kad si se odvrnuo od svjetskih stvari, pokuava ono, da se brine samo za sebe i eli, da se brine samo za svoj vlastiti napredak, namjesto da misli na djelo Uiteljevo i da pomae drugima. Kad si zadubljen u meditaciju pokuava ono, da ti svrati misli na razne stvari, koje ono eli, mjesto na jednu stvar, koju ti eli. Ti nisi taj razum, nego ima samo da se njime slui i zato je i ovdje potrebno rasudjivanje. Ti mora neprestano budno paziti, inae e posrnuti. lzmedju pravog i nepravog okultizam ne pozna kompromisa. Stajalo, to mu drago, mora vriti ono, to je pravo, a ne smije initi ono, to nije pravo, bez obzira na to, to bi neznalica mislio ili rekao. Mora pomno prouiti skrivene zakone prirode, a kad ih upozna, mora mudro i razumno prama njima urediti svoj ivot. Mora razlikovati vano od nevanoga. Stoj vrsto poput stijene, kad se radi o pravu i nepravu, popusti pak drugima u stvarima, koje nisu vane, jer ti mora biti uvijek njean i prijazan, razuman i popustljiv, dajui drugima istu slobodu, koju za sebe trai. Nastoj, da dobro spozna, to je vrijedno da se uini i znaj, da ne smije suditi stvari po njihovu opsegu. Neznatna stvar, koja neposredno koristi djelu Uiteljevu je daleko vrjednija, nego koja druga zamanija stvar, koju svijet moda dri dobrom. Mora razlikovati ne samo korisno od beskorisnoga, nego i korisnije od manje korisnoga. Hraniti siromahe je dobro, plemenito i korisno djelo, ali njihove due hraniti je plemenitije i korisnije, nego hraniti njihova tijela. Svaki bogata moe da nahrani tijelo, ali samo oni, koji imaju Znanje, mogu nahraniti duu. Ako ti dakle ima Znanje, to je tvoja dunost da pomogne drugima, da ga i oni steknu. Bio ti ma kako mudar ima na tvom putu jo mnogo da ui, - tako mnogo, da je i tu potrebno rasudjivanje, jer mora pomno da promisli, to je vrijedno da naui. Svako je znanje dodue korisno i jednog e dana imati sve znanje, no dok ima samo dio tog znanja, pobrini se, da to bude najvrijedniji dio. Bog je i Znanje i Ljubav i to vie ima znanja, to vie moe On da se kroz tebe objavljuje. Ui dakle, ali najprije ui ono, to e ti najvie pomoi, da pomogne drugima. U svom uenju budi neumoran, ali ne zato, da te ljudi dre mudrim, niti zato, da se osjea srenim, jer misli, da se smije smatrati mudrim, nego jedino zato, jer samo mudar ovjek moe mudro da pomogne. Ma koliko ti elio da pomogne, dok si neznalica vie e nanijeti tete, nego koristi. Mora razlikovati istinito od lanoga. Mora nauiti da bude potpuno istinit i u mislima i u rijeima i u djelima. Prije svega u mislima, a to nije lako, jer u svijetu ima mnogo neistinitih misli, mnogo varavog praznovjerja, a tko je tomu rob, ne moe da napreduje. Radi toga ne smije drati neku misao ispravnom zato, jer je drugi ljudi dre takovom, niti zato, jer se tako kroz stoljea vjerovalo, a niti zato, jer je ona napisana u kojoj knjizi, koju ljudi dre svetom. Ti mora o njoj sam razmiljati i sam prosuditi, dali je ona razumna. Pamti, makar se tisuu ljudi saglasilo o nekom predmetu, o kojem od njih nitko nita ne zna, njihovo miljenje nema vrijednosti. Tko hoe da ide ovim Putem, mora da naui da sam svojom glavom misli, jer je praznovjerje jedno od najveih zala ovoga svijeta, jedno od okova, iz kojih se mora osloboditi. Misli tvoje o drugima moraju biti istinite; ti ne smije o njima misliti ono, to ne zna sigurno. Nemoj misliti, da oni uvijek na tebe misle. Uini li tkogod neto, to misli da e ti koditi i rekne li togod, to misli, da se odnosi na te, nemoj odmah pomiljati: "On me je htio uvrijediti". Najvjerojatnije je, da on na tebe uope ni mislio nije, jer svatko ima svojih vlastitih briga i njegove se misli kreu u glavnom oko njega samoga. Kae li ti tkogod to u srdbi, nemoj odmah misliti: "On me mrzi i eli, da mi zada bol". Vjerojatno ga je netko ili neto drugo rasrdilo, a jer se sluajno ba na tebe namjerio, iskalio je svoju srdbu na tebe. On ini ludo, jer je svaka srdba ludost, no ti radi toga ne smije zlo o njemu misliti. Kad postane uenikom Uiteljevim, moi e uvijek provjeriti istinitost svojih misli, poredjujui ih s Njegovima, jer uenik je jedno s Uiteljem i on treba samo da svoje misli poredi s mislima Uiteljevim, pa e odmah vidjeti, dali se slau. Ne slau li se, onda su neispravne i on e ih smjesta ispraviti, jer Uiteljeve su misli savrene, budui, da On zna sve. Oni, koje On jo nije primio, ne mogu tako da ine, no oni si mogu u velike pomoi time, da se pitaju: "to bi Uitelj o tomu mislio? to bi Uitelj rekao i inio u takvoj prilici?" Ti naime ne smije nikada ni initi, ni govoriti, ni misliti neto, za to

nisi siguran, da bi i Uitelj mogao tako raditi, govoriti i misliti. I u govoru treba da si istinit, uvijek taan i bez pretjerivanja. Ne pripisuj nikad drugima zle namjere, jer samo Uitelj njegov pozna njegove misli, a on je moda radio s razloga, na koje ti u ope nisi ni pomislio. Ako uje neto nelijepa o komu, ne govori o tom drugima, jer to ne mora biti istinito, a ba da i jest, bolje je, da se o tom uti. Razmisli dobro, prije nego neto ree, da ne ree neto netana. Budi istinit u djelu. Ne prikazuj se drugaijim, nego to jesi, jer bi time pomutio isto svjetlo istine, koje ima da svijetli kroz tebe, kao to sunano svjetlo svijetli kroz isto staklo. Mora takodjer razlikovati izmedju sebinosti i nesebinosti. Sebinost se pojavljuje u raznim oblicima, pa kad ve misli, da si je u jednom obliku unitio, pojavljuje se ona u drugom jo jae nego prije. Pomalo e te elja da drugima pomogne tako obuzeti, da ne e imati ni mjesta, ni vremena, da misli na samoga sebe. Ima jo jedan nain rasudjivanja. Nastoj nauiti, da spozna Boga u svakom i svaemu, pa ma kako loa ti se njegova vanjtina inila. Ti moe pomoi svomu bratu onim, to ima zajedniko s njim, a to je Boanski ivot. Nastoj da to u njemu nadje, nastoj, da to u njemu probudi, jer e time svog brata spasiti od zla.

II. Za mnoge je ova druga osobina, naime da budu bez elja, osobito teka, jer oni svoje elje smatraju i osjeaju svojim vlastitim biem i misle, kad bi im te elje, kao i sve ono, to oni vole ili ne vole, bilo oduzeto, da od njihova bia ne bi nita preostalo. Na to su samo oni, koji jo nisu vidjeli i upoznali Uitelja. U svjetlu Njegove svete prisutnosti umiru sve elje, osim jedne: - postati Njemu slian. Medjutim jo i prije, nego li ima sreu, da se sastane s Njim licem u lice, moe se, - ako samo hoe, - rijeiti sviju elja. Podobnost rasudjivanja pokazala ti je ve, da stvari, za kojima ljudi najvie tee, kao bogatstvo i mo, nisu vrijedne da ih ima. Kad to jednom u istinu spozna, a ne samo da tako govori; onda za tebe prestaje svaka elja. U toliko je sve jednostavno; potrebno je samo da razumije. Ima medjutim ljudi, koji se odriu svojih zemaljskih tenja samo zato, da postignu nebo ili da se oslobode potrebe ponovnog rodjenja na ovom svijetu. Ti ne smije ni u ove zablude zapasti, jer ako si posvema zaboravio na svoj JA, onda se ne smije brinuti, kada e se tvoj JA osloboditi, niti kakvo e nebo postii. Pamti, da te svaka sebina elja vee, ma kaka visok bio njezin cilj i dok god nisi napustio svoje tenje, nisi potpuno slobodan da se posveti djelu Uiteljevu. Kad konano svih sebinih elja nestane, jedna moe ipak da zaostane i to ta, da vidi uspjeh svojeg rada. Ako komu pomae, elio bi da vidi, koliko si mu pomogao; moda pae eli, da i on to uvidi i da ti bude zahvalan. No to je takodjer elja i nedostatak povjerenja. Kad ti svoju snagu daje u svrhu da nekomu pomogne, uspjeh je siguran, bez obzira na to dali ga ti vidi ili ne vidi. Ako pozna zakon, zna, da tako uvijek mora biti i zato mora dobro initi samo radi dobra samog, a ne zato, jer oekuje nagradu. Raditi mora radi rada samoga, a ne zato, da vidi uspjeh. Ako eli da slui svijetu, slui mu zato, jer ga ljubi i jer ne moe, nego da mu se posvema preda. Ne tei za psihikim moima; one e same doi, im Uitelj uvidi, da je potrebno, da ih ima. Ako ih prije toga silom eli probuditi, imat e da snosi neugodne posljedice. esto se dogadja, da takvog ovjeka zavedu varavi prirodni dusi ili da si on umilja, da se vie ne moe prevariti, no svakako bi bilo bolje, da se trud i vrijeme, koje je zato utroio, upotrebilo za pomo drugima. Te sile dolaze vremenom same od sebe; one moraju doi. im Uitelj vidi, da je potrebno za tebe, da ih postigne, On e te pouiti, kako da ih bez pogibelji razvije, no dotle je za tebe bolje, da na njih i ne misli. Mora se takodjer uvati i izvjesnih malih elja, koje svakdanji ivot sa sobom donosi. Ne eli nikad, da blijeti, niti da izgleda mudrim, niti da govori. Dobro je malo govoriti, no jo je bolje utjeti, ako nisi potpuno siguran, da je ono, to eli rei, istinito, prijateljski i na pomo. Prije nego govori, dobro promisli, dali ono, to eli rei ima ta tri svojstva; ako ih nema, uti!

Dobro je, da se ve sada privikne na to, da treba pomno promisliti, prije nego progovori, jer kad jednom postigne posveenje, morat e paziti na svaku rije, da ne kae ono, to se ne smije rei. Velik dio dnevnog naklapanja je nepotreban i besmislen, a ogovaranje je i nedostojno. Zato radije nastoj, da vie slua, nego govori. Ne iznosi svoje miljenje, dok te nisu ozbiljno za nj upitali. Za posveenje je potrebno: znati, osmjeliti se, htjeti i utjeti, no ovo posljednje je najtee. Ima jo jedna openita elja, koju mora ozbiljno svladati, a to je elja, da se mijea u tudje poslove. to drugi ini, govori ili vjeruje, tebe se ne tie i ti mora priviknuti, da svakoga pusti na miru. Svatko ima pravo, da slobodno misli, govori i radi, dok god drugima ne smeta. Ti takodjer za sebe trai slobodu, da smije raditi ono, to dri ispravnim i zato mora tu slobodu i drugima priznati, pa ako se tko tom slobodom slui, ne smije ga u tom prijeiti. Ako misli, da tko ini krivo i nadje priliku, da mu na samu i na uljudni nain saopi, zato ti tako misli, moda e ti uspjeti, da i on to uvidi, no ima sluajeva, gdje bi i takvo uplitanje bilo nezgodno. Nipoto ali ne smije o tom nekom treem nedolino govoriti, jer to bi u istinu bilo runo i opako. Vidi li, da je tko okrutan prama djetetu ili ivotinji, tvoja je dunost, da se zauzme. Vidi li, da tko kri zakone drave, treba da obavijesti oblasti. Ako ti je povjereno, da koga pouava, dunost ti je, da ga blago upozoruje na njegove pogrjeke. Izuzevi ove sluajeve, brini se samo za svoj vlastiti posao i vjebaj se u tom, da uti.

III. Uitelj mi je saopio est taaka o dobrom vladanju, koje se naroito trae. To su: 1. VLADANJE SVOJIM MISLIMA, 2. VLADANJE SVOJIM DJELIMA, 3. SNOLJIVOST, 4. VESELOST, 5. SABRANOST, 6. POVJERENJE. (Znam, da se ova imena razliito prevode, kao i imena osobina, koje sam na poetku spomenuo, no ja uvijek upotrebljavam one oznake, koje je upotrebljavao Uitelj, kad mi je o njima govorio). 1. VLADANJE SVOJIM MISLIMA. Zahtjev, da bude bez elja, pokazuje, da treba upravljati svojim astralnim tijelom. Isto to vrijedi i za mentalno tijelo. To znai, da ovjek treba svojom udi tako vladati, da ne e osjeati ni srdbe, ni nestrpljivosti; da treba svojim duhom tako vladati, da misli budu uvijek mirne i nesmetane i konano, da spomou duha treba i svojim ivcima tako vladati, da oni budu to manje razdraljivi. Ovo posljednje je teko, jer time, to samoga sebe pripravlja za PUT, postaje ti tijelo osjetljivije i njegovi se ivci lako uzbude od svakog zvuka ili udarca, a ti to onda osjea kao bol. No proti tomu se mora boriti, kako najbolje zna i moe. Pored ovakove smirenosti misli i duha, potrebna je i odvanost, da uzmogne neustraivo gledati u oi svim kunjama i tekoama, koje te ekaju na PUTU. Osim toga potrebna je i postojanost i ravnodunost, da uzmogne lako podnositi brige svakidanjeg ivota i da se ne mui s bezbroj sitnica, na koje mnogi ljudi potroe najvie svojeg vremena. Uitelj ui, da nije nimalo vano, to ovjeka stizava iz vana. Sve brige, muke, boli, kao i svi gubici ne smiju za tebe nita znaiti i ne smiju poremetiti mir duha tvojega, jer sve su to samo posljedice tvojih nekadanjih djela, pa kad nastupe, treba ih s veseljem podnositi, drei na umu, da je sve zlo prolazno i da je tvoja dunost, da bude vedar i spokojan. Sve to pripada tvojim prolim ivotima, a ne ovom sadanjem; ti to ne moe promijeniti i

zato bi bilo beskorisno, da se radi toga uznemiruje. Bolje e biti, da misli na ono, to sada radi, jer to su uzroci, koji odredjuju sudbinu tvojih buduih ivota i te moe po volji da mijenja. Pazi, da nikada ne izgubi toliko vlast nad sobom, da bi se prepustio tunim i potitenim mislima. Potitenost je nepravda, jer ona prelazi na druge ljude i oteava im ivot, a to ti ne smije initi. Zato, kad god te zaokupi takvo raspoloenje, gledaj, da se ga to prije otrese. Jo i na drugi nain mora vladati svojim mislima. Ne smije naime dopustiti, da one lutaju kojekuda. to god ini, upravi svoje misli na to tako, da to bude uinjeno savreno. Ne dopusti, da ti se duh zalijeni, ve dri uvijek dobre misli u pripremi, da ih moe upotrebiti, im ti duh postane slobodan. Upotrebljavaj snagu svojih misli uvijek samo za dobre stvari. Misli uvijek na nekoga, za koga zna, da trpi i strada i da treba tvoje pomoi, te ga obaspi mislima ljubavi. uvaj svoju duu od oholosti, jer oholost dolazi samo od neznanja. Samo neznalica smatra sebe velikim zato, jer je uinio ovo ili ono veliko djelo. Mudar ovjek zna, da je samo Bog velik i da je svako dobro djelo uinjeno samo Njegovom pomou. 2. VLADANJE SVOJIM DJELIMA. Ako je tvoje miljenje onakovo, kakvo treba da bude, onda ne e imati mnogo potekoa u svojem radu, no pamti, eli li koristiti ovjeanstvu, to se tvoje dobre misli moraju pretvoriti u dobra djela. Ne smije biti lijen, nego mora neprestano raditi za dobro, ali dunost, koju vri ima biti tvoja vlastita, a ne dunost koga drugoga, osim ako ti on to dopusti i ako mu ti moe pomoi. Pusti neka svaki svoj posao vri na svoj nain. Uvijek budi spreman, da prui pomo, ako je potrebno, ali gledaj, da pri tom nikomu ne smeta. Za mnoge je ljude najtea stvar priuiti se, da se brinu samo za svoj vlastiti posao, no ti se tomu mora u prvom redu priuiti. Kada e pokuati, da preuzme uzvienije zadatke, to pri tom ne smije zanemariti svoje svakdanje dunosti, jer dok god ove nisi izvrio, nisi sposoban za druge. Ne uzimaj na sebe nikakvih novih svjetskih dunosti, ali one, koje si ve preuzeo, mora potpuno izvriti. Mislim pod tim samo one prirodne i razborite dunosti, koje ti sam moe da prizna, a ne one umiljene, koje bi ti drugi htjeli nametnuti. Ako ivi za Uitelja, to treba da i obine poslove obavlja bolje, nego drugi, nipoto gore, jer i to mora Njega radi da ini. 3. SNOLJIVOST. Sa svim ljudima mora biti savreno snoljiv, te se za njihovo vjerovanje mora isto tako srdano zanimati, kao i za svoje, jer njima je njihova religija isto tako put do Najviega, kao i tebi tvoja. eli li da pomogne svim ljudima, to ih prije toga mora razumjeti. No da uzmogne biti tako savreno snoljiv, mora se najprije osloboditi jednostavnosti i praznovjerja. Treba da spozna, da nijedan obred nije bezuvjetno potreban, jer e inae misliti, da si bolji, nego oni, koji takve obrede ne vre. S druge pak strane ne smije osudjivati one, koji se jo dre obreda. Pusti svakoga da radi, kako ga je volja, dok god ne smeta tebi - tebi, koji si upoznao Istinu, - i dok ne pokua, da ti nametne ono, nad to si se ve uzdignuo. Budi obziran i prijazan prama svakomu. Sada, kad si progledao, moda e ti se gdje koja stvar, u koju si prije vjerovao, kao i mnogi obred, koji si prije obavljao, initi glupim, a moda je i u istinu tako, no ipak potuj sve te stvari, ve radi onih dobrih dua, za koje one imaju jo veliko znaenje, premda ga za te vie nemaju. One ispunjavaju svoju svrhu i korisne su na svoj nain. One nalie onim dvjema crtama u krasnopisnici, koje su ti, dok si jo bio dijete, pomagale da pie ravno, dok nisi nauio pisati daleko bolje i slobodnije bez njih. Bilo je vrijeme, kad si ih trebao, no sad je to vrijeme prolo. Neki je veliki uitelj jednom napisao: "Dok sam bio dijete, govorio sam, mislio sam i radio sam kao dijete, ali kad sam postao ovjekom, odbacio sam ono, to je bilo djeje". No ipak onaj, koji potpuno zaboravi na svoje djetinjstvo i ne zna vie da suustvuje s djecom, ne moe biti pravi ovjek i ne moe

da djecu pouava i da im pomae. Gledaj dakle na svakoga s prijaznou, ljubavlju i snoljivou, bez obzira na to, dali je on Buddhista ili Hindu, Jainin ili idov, Kranin ili Muhamedanac. 4. VESELOST. Svoju Karmu, ma kakova ona bila, snosi veselo, smatrajui se poaenim, ako ti je mnogo boli namijenjeno, jer to ti pokazuje, da te Gospodari Karme smatraju vrijednim, da ti pomognu. Ma kako teka bila tvoja sudbina, budi srean i zahvalan, da nije jo tea. Znaj, da si malo koristan Uitelju, dok god nisi zadovoljio za sva svoja zla djela i postao slobodan. Time, to si odluio, da se preda Uitelju, zahtjevao si, da se tvoja Karma pospjei, tako, da u jednom ili dva ivota uzmogne otplatiti ono, za to bi inae trebao moda i stotinu ivota; a da pri tom to bolje prodje, potrebno je, da posljedice svojih djela snosi mirno i veselo. Jo neto! Treba da odbaci svaki osjeaj posjeda. Ako ti Karma oduzme ono, to ti je najmilije, - pa i osobe, koje najvie ljubi, - i to mora veselo podnijeti i biti pripravan, da i to i jo vie pregori. Uitelj mora esto aa svoju snagu prelije na druge spomou onoga, koji Mu slui, a to Mu nije mogue, ako se ovaj preputa potitenosti i zato je potrebno, da ti je srce uvijek puno veselosti. 5. SABRANOST. Jedna je stvar, koju mora uvijek imati pred oima, naime da mora raditi na djelu Uiteljevu. Ma kakav te inae posao ekao, na to ne smije nikada zaboraviti. Medjutim nije vjerojatno, da bi te mogao ekati kakav drugi posao, jer svako nesebino i korisno djelo jest djelo Uiteljevo i ti ga mora Njega radi da izvede. Svakoj pojedinoj zadai mora posvetiti svu svoju panju, ba tako, kao da to ima biti tvoje najbolje djelo. Onaj isti uitelj, koga sam malo prije spomenuo, napisao je jo i ovo: "togod ini, ini od srca, kao da ini za Gospoda, a ne za ovjeka". Svaki posao mora initi onako, kako bi ga inio, kad bi znao, da e Uitelj doi, da ga ispita. Oni, koji najvie znaju, znaju najbolje, to ta reenica znai. A evo jedne druge jo starije takve reenice: "togod imala tvoja ruka da izvede, neka to bude izvedeno svom tvojom moi". Sabranost znai i to, da te nikad nita, ni za kratak as ne moe odvratiti od PUTA, na koji si stupio, nikakva napast, nikakva svjetska naslada, jer ti sam mora postati jedno s tim PUTEM i on mora postati sastavnim dijelom tvoje prirode tako, da e ga slijediti, a da i ne treba o tom razmiljati i da ne moe s njega zastraniti. Ti, kao Monada, ti si to odluio, pa ako se tog PUTA odree, odrekao si se samoga sebe. 6. POVJERENJE. Mora vjerovati svojem Uitelju, a i samomu sebi. Kad jednom ugleda Uitelja, vjerovat e Mu bezuvjetno sve do najvieg stepena, kroz mnoge ivote i smrti. Ako Ga pak jo nisi vidio, mora ipak nastojati, da si Ga predoi i da Mu vjeruje, jer, ako nema povjerenja, ne moe ti ni On sam pomoi. Gdje nema potpunog povjerenja, ne moe da struji ljubav i mo. Mora vjerovati samom sebi. Zar e moda rei, da se i predobro pozna? Ako tako misli, to je najbolji dokaz, da se ne pozna, nego da pozna samo vanjsku slabu ljusku, koja je esto zapala u blato. Ti ali, - tvoje pravo bie, - ti si iskra Boanskog plama i Bog je u tebi i zato nema stvari, koju ti ne bi mogao uiniti samo, ako hoe. Reci sam sebi: to god su ljudi do sada uinili, to mogu i sada da ine. Ja sam ovjek, no u isto doba i Bog u ovjeku, zato i ja mogu sve to da inim, a i hou da inim! Tvoja volja mora biti vrsta kao elik, eli li na tom PUTU napredovati.

IV. Od sviju ovih osobina LJUBAV je najvanija, jer, ako je ljubav u ovjeku dovoljno jaka, to ga ona sili, da postigne i sve ostale osobine, dok bez ljubavi sve one zajedno ne dostaju. esto se ona prikazuje kao vrua enja ovjekova, da se oslobodi iz beskonanog kruga umiranja i rodjenja i da se sjedini s Bogom. Takav prikaz zvui sebino, a osim toga otkriva tek dio pravog znaenja, jer to zapravo i nije samo eznutljiva elja, nego vo1ja i vrsta odluka. Da pak ta volja, ta odluka uzmogne postignuti svoj cilj, potrebno je, da ona ispuni sav tvoj ivot tako, da ni za jednu drugu tenju ne e preostati mjesta. To je dodue volja, da postanemo jedno s Bogom, ali ne zato, da time izbjegnemo mukama i patnjama, nego zato, da iz te duboke ljubavi prama Njemu, uzmognemo raditi s Njim zajedno i onako, kako On radi. A jer je On Ljubav, to je potrebno, ako eli postati jedno s Njim, - da ti postane potpuna nesebinost i ljubav. U svakdanjem ivotu znai to dvoje: Prvo, da pomno pazi, da nikada ne povrijedi nijedno ivo bie, i drugo, da iskoristi svaku priliku, gdje moe pomoi. Dakle prije svega ne smije nikoga povrijediti ili raaliti! Ima tri grijeha, koji vie zla ine, nego sve ostalo na svijetu; a to su: ogovaranje, okrutnost i praznovjerje. To su tri grijeha protiv Ljubavi. Protiv njih se mora boriti onaj, koji eli, da mu se srce napuni Ljubavlju Bojom. Gledaj, to ini ogovaranje: Ono poima zlom misli, a ve to je zloin, jer u svakom ovjeku postoji dobro kao i zlo, a jedno i drugo moemo pojaati na taj nain, ako na to mislimo. Time pak moemo, da razvitak pospjeimo ili zaprijeimo i da izvrujemo Boju Volju ili da joj se opiremo. Kad dakle misli zlo o nekom ovjeku, to time poinja trostruko zlo: 1. svoju okolinu puni zlim mislima, namjesto dobrim i time poveava stradanje svijeta. 2. ako je u onom ovjeku u istinu ono zlo, na koje ti misli, onda to zlo pojaava i hrani i time tog ovjeka ini gorim, namjesto boljim. Obino medjutim to zlo i ne postoji, nego si ga ti samo umilja. Time ali ti svog brata navodi na zlo, jer, ako on jo nije savren, to mu namee ono zlo, na koje si mislio. 3. time sam sebe napunja zlim mislima, namjesto dobrima, te na taj nain sprjeava svoj vlastiti napredak i postaje za one, koji te vide, ruan i odvratan, namjesto lijep i ugodan, kakav bi morao biti. No ne samo to, da takav ovjek nanosi zlo sebi i svojoj rtvi, nego on nastoji, da i druge ljude uini dionicima svoje krivnje, time to im s velikim arom pria svoje opake stvari u nadi, da e mu oni vjerovati. Ako mu to uspije, to e oni onda zajedno sipati svoje zle misli na siromanu rtvu. To se dogadja svuda, dan na dan, a to ne ini samo jedan, nego tisue i tisue njih. Uvidja li sada, kako nisko i podlo je takvo ponaanje? Zato se toga mora bezuvjetno kloniti! Ne govori nikad zlo o drugomu i ne sluaj, kad drugi zlo govore o kom. U takvoj prilici reci prijazno: "To moda i nije istina, no da i jest, bolje je, da se o tom ne govori". Nadalje, ne smije biti okrutan. Ima dvije vrsti okrutnosti: namjerna i nenamjerna. Namjerno nanijeti bol kojem ivomu biu, to je najvei zloin, to postoji, to je djelo avolsko, a ne ovjeje. Rei e moda, da nijedan ovjek ne bi mogao takova ta uiniti, no ipak mnogi su to ve uinili, a mnogi to ine jo i danas. Inkvizitori su to inili u ime svoje religije. Vivisektori ine to u ime znanosti. Mnogi uitelji ine to iz navike. Svi ti ljudi nastoje tu svoju surovost opravdati izgovorom, da je to obiaj, ali zloin ne prestaje biti zloinom, ako ga mnogi poinjaju, a osim toga takav izgovor slabo vrijedi, jer svima nama je dana zapovijed, da budemo blagi. Karma ne pita za obiaj, a karmike posljedice okrutnosti su od sviju najstranije. Te posljedice stii e i sve one, koji namjerice ubijaju stvorove Boje, nazivajui to "Sportom". Ja znam, da ti takva ta ne e nikada uiniti i da e iz ljubavi prama Bogu otvoreno protiv toga ustati, kad kod ti se prui prilika. No ima okrutnosti u govoru, kao i u djelu i ovjek, koji rekne rije s namjerom, da drugoga povrijedi, krivac je toga zloina. Ni to ti ne e initi, no ipak kadkad i

10

nepromiljena koja rije moe da nanese toliko zla, kao i zlonamjerna. Zato se mora uvati i ovakovih nenamjernih okrutnosti! One obino nastaju odatle, to ovjek ne misli na ono, to radi. Mnogi je ovjek tako obuzet poudom i lakomou, da i ne misli na to, koliko on drugima zadaje boli time, to im plaa premalo ili time, to puta svoju enu i djecu da gladuju. Drugi opet trai samo svoju vlastitu nasladu i ne brine se za one due i tijela, koje pri tom unitava. Trei opet samo zato, da sebi utedi nekoliko neugodnih minuta, ne isplauje svoje radnike na odredjeni dan, ne mislei na one tekoe, koje im time nanosi. Toliko se patnja uzrokuje upravo tom nebrigom, kao i time, to ne mislimo na to, kako e nae djelo utjecati na druge! Ali Karma ne zaboravlja nikada i ona ne vodi rauna o zaboravljivosti ovjekovoj. Ako eli stupiti na PUT, to mora misliti na posljedice svojih djela, jer e inae morati da odgovara radi nepromiljene okrutnosti. Praznovjerje je takodjer veliko zlo, koje je do sada uzrokovalo mnogo stranih okrutnosti. ovjek, koji je praznovjeran, prezire druge koji su mudriji od njega i pokuava, da ih prisili, da i oni ine onako kao on. Sjetite se samo na ono strano klanje ivotinja, koje je posljedica praznovjerja, da ivotinje treba prinositi za rtvu ili jo okrutnijeg praznovjerja, da je ovjeku meso potrebno za hranu. Sjetite se, kako se uslijed praznovjerja postupa s ugnjetavanim slojevima u Indiji i pogledajte, kako to opako svojstvo radja okrutnost i kod onih, kojima je poznata dunost bratstva. Mnogo su zloina poinili ljudi u ime Boga Ljubavi pod utjecajem te nemani praznovjerja. Zato pazi, da ni najmanji trun praznovjerja ne ostane u tvojem srcu! Ta tri velika zloina mora bezuvjetno da izbjegava, jer oni su sudbonosni za sav napredak i jer njima grijei protiv Ljubavi. Ali nije dosta, da se samo zlu uklanja, nego mora raditi za dobro, mora biti proet vruom eljom da slui, da e uvijek traiti oko sebe priliku i to ne samo da slui ovjeku, nego i ivotinjama i biljkama. To mora provoditi svaki dan i u najneznatnijim stvarima, da ti postane navikom tako, te ne e zatajiti onda, kad se prui rijetka prilika, da izvri kakovu veliku stvar. Ako ezne da postane s Bogom jedno, nije to samo radi tebe, nego zato, da bude provodnicom, kojom e se Ljubav Njegova izlijevati na sve tvoje blinje. Onaj, koji ide PUTEM, ne ivi za se, nego za druge, on je na sebe zaboravio, da moe drugima sluiti. On je kao pero u ruci Bojoj, kojim e da prolaze Boje misli, da izraze ono, to se bez pera ne bi moglo izraziti. Ali ne samo to, u isto vrijeme on je i iva vatra, to zraa u svijet Boansku Ljubav, koja mu ispunja srce. Mudrost, koja te ini podobnim da pomae, Volja, koja upravlja Mudrou, Ljubav, koja nadahnjuje Volju, - to su tvoje osobine. Volja, Mudrost i Ljubav tri su aspekta Logosa, a ako ti eli, da Njemu slui, to se ta tri aspekta moraju i kroz tebe pokazati svijetu.

11

You might also like