Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more ➡
Download
Standard view
Full view
of .
Add note
Save to My Library
Sync to mobile
Look up keyword
Like this
8Activity
×
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
rimski_bogovi[1]

rimski_bogovi[1]

Ratings: (0)|Views: 5,045|Likes:
Published by janja

More info:

Published by: janja on Apr 24, 2009
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, DOC, TXT or read online from Scribd
See More
See less

04/22/2013

pdf

text

original

 
Kad se ljudi okreću bogovimaU početku stari Latini i drugi italski narodi poštovali su prirodne sile kao božanstva,apstraktne personifikacije bez imena i spola. Kasnije, pod utjecajem Etruraca i Grka, rimskareligija dobija odlike antropomorfizma.Od svog osnutka u VIII. st. pr. Kr. Rim je bio obično mjesto. Moćan grad postao jekad je, od II. do I. st. pr. Kr., osvojio Grčku, Malu Aziju, Judeju, Španjolsku i Galiju. Rim jetada postao nepregledno carstvo. Rimska se religija širila među osvojenim narodima, ali je iod religije osvojenih naroda preuzimala određene karakteristike. Tako su se tijekom osvajanjavjerovanja mijenjala i obogaćivala novim utjecajima.Religija Rimljana ponajprije je usredotočena na obitelj i štovanje predaka. Prvi bogovi koji suRimljani štovali bili su oni koji štite obitelj. Svaka je obitelj štovala kućne bogove, a otacobitelji je obavljao mnoge obrede pred kućnim oltarom, lararijem. Svakodnevno su se nalararij stavljali žrtveni darovi (vino, kruh, voće) Laru, bogu zaštitniku kućnog ognjišta. Štovalisu se i Penati koji bdiju nad pokućstvom i ostavom za hranu, a štovale su se i sjene mrtvih,koje predstavljaju duhove predaka.Rimljani su vrlo rano prihvatili grčke bogove, pridajući im ponekad drugačije ovlasti iatribute. U isto vrijeme nastavili su štovati neke vrlo stare rimske bogove. Tako su štovaliJanusa, koji je bio stari rimski bog svih početaka i završetaka te zaštitnik vrata i ulaza.Postepeno se rimska božanstva izjednačavaju s grčkim, pa im se pripisuju ista svojstva. Odtog vremena, u Rimu se počinju graditi hramovi i kipovi bogova. U najstarije doba, Rimljanisu najvise štovali Jupitera, Marsa i Kvirina. Pod utjecajem etrušćanske religije (
Vrhunac svojekulture i vlasti dosegli su Etruščani u 6.st.pr.Kr. kada su zavladali tada još nerazvijenim Rimom. No sredinom 5.st.pr.Kr. Rimljani su ih podjarmili, ali je rimska kultura bila duboko prožeta etruščanskom. Jasno je prepoznatljiv i jak utjecaj grčke umjetnosti na etruščansku, akasnije i na rimsku.
), u Rimu poseban značaj dobija kult tzv. trojstva – Jupitera, Junone iMinerve. Njina su bili posvećeni hramovi na Kapitolu, koji su, prema tradiciji, izgrađeni jos udoba etrurske dominacije. Rimljani su razlikovali svoja stara božanstva (di Indigetes) odstranih, u novije vrijeme prihvaćenih bogova (di Novensiles). Najznacajniji domaci bogovi bili su: Jupiter, Mars, Kvirin, Junona, Minerva, Janus, Vesta, Neptun i Saturn.Podjela rimskih bogova:
 Dii consentes
 – 12 viših božanstava, prema Eniju to su:
 Iuno, Vesta, Minerva, Ceres, Diana, Venus, Mars,Mercurius, Iovis, Neptunus, Volcanus, Apollo.
Vrhovnu trijadu božanstava čine Jupiter, Junona i Minerva kojima je Tarkvinije Oholisagradio hram na Kapitoliju, posvećen 509.g.pr.Kr. (poč. republike)Uz spomenute bogove, postoji još mnoštvo manjih (ili neolimpskih) božanstava, demona i sl.
 Neki od važnijih bogova:
Jupiter (
 Iuppiter 
)
 Odgovarao je Zeusu u grčkoj religiji te je preuzeo sve njegove uloge, a uz to je bio i zaštitnik grada Rima.Rimski Jupiter u osnovi je bio staro italsko božanstvo neba i munja (u skladu s tim su injegovi epiteti
 Fulgur 
, odnosno
 Fulgurator 
), a osobito vremena, poglavito kiše (
 Pluvialis
);smatran je, međutim, i vrhovnim božanstvom i zaštitnikom rimske države (Kapitolinski
 
Jupiter, s epitetima Najbolji i Najveći -
Optimus
, odnosno
Maximus:
kao primjer takvogdoživljavanja Jupitera vrlo dobro može poslužiti poprsje koje je poznato pod nazivom "Jupiter Verospi"). Najstariji hram rimskog državnog kulta na kapitoliju posvećen je Jupiteru, Junoni i Minervi; unjemu je senat donosio odluke o objavljivanju rata, tu su se potpisivali međunarodni ugovori ivojskovođe prinosili žrtve, a pobjednički su imperatori na povratku u Rim u trijumfalnoj povorci najprije polazili u Jupiterov hram. Po Rimskom Carstvu podizani su mnogi hramovi učast Jupitera (najčešće na brežuljcima) koji su predstavljali simbol rimske moći. U častJupiteru priređivale su se svake godine u rujnu ludi Romani.Jupiter je u cijelosti poistovjećivan sa Zeusom pa je stoga razumljivo što su njegovi prikazi pod potpunim utjecajem grčke ikonografije. U rimskoj interpretaciji vrlo često se pojavljujekao predvodnik Kapitolinske trijade, u trolistu božanstava koji osim njega tvore još i Junona iMinerva.Od sačuvanih prikaza tog božanstva među najpoznatijim je svakako znamenito Jupiterovo poprsje iz mjesta Otricoli u talijanskoj pokrajini Umbriji, danas pohranjeno u Vatikanskimmuzejima, nastalo prema helenističkom izvorniku, bisti koju je, pretpostavlja se, izradio kipar Brijaksid u 4. st. pr. Kr.
Junona (
 Iuno
)
Rimska Junona, poistovjećivana s grčkom Herom, bila je zaštitnicom zakonita braka, a s tim uvezi i udatih žena, vjenčanja, plodnosti i porođaja, jednom riječju obitelji i svih obiteljskihvrijednosti, ali je također bila i zaštitnicom čitavog rimskoga naroda i rimske države. Nastanovit način Hera je bila zaštitnicom i pokroviteljicom Rima. Osim što su se, iz razumljivihrazloga, s njom često identificirale pojedine rimske carice, u lokalnim varijantama Junona se pojavljuje i u posve specifičnim ulogama;
 Iuno Lucina
smatrana je, primjerice, zaštitnicomsvjetlosti i porođaja pa je prikazivana okružena djecom, odnosno s bakljom u jednoj tenovorođenčem u drugoj ruci;
 Iuno Regina
("Kraljica"), prikazivana je s velom na glavi težezlom, paterom i munjom u rukama;
 Iuno Sospita
("Spasiteljica") pojavljuje se s kozjimkrznom te rogovima oko glave i na ramenima, ponekad i na upregnutom dvopregu, svojničkim atributima, štitom i kopljem;
 Iuno Caelestis
("Nebeska") prikazivana je kao jahačica na lavu, a pored nje se pojavljuje i karakteristična Solova zvijezda. Naposljetku, unjezinu hramu na rimskom Kapitoliju, oko kojega su se nalazile guske koje su joj bile posvećene, Hera je štovana kao
 Iuno Moneta
("Opominjuća"): njezin kult poglavito je bio ufunkciji zaštitnice rimske države, poglavito od različitih opasnosti što su joj prijetile; prikazina novcu njezina hrama te gusaka u letu u osnovi su interpretacija poznate legende o guskamakao spasiteljicama grada Rima.Junonu su često nazivali "volooka", jer je imala krupne, tamne oči. Međutim, to nije bio pogrdan naziv, već vrlo sofisticiran kompliment.Obiteljsko stablo Junone je slično onom Herinom u grčkoj mitologiji. Kćer je Saturna, sinaCela i Terre, koji je progutao svako svoje dijete. Majka joj je Ops, Saturnova sestra. Junoninesestre su Vesta i Cerera, Jupiterova ljubavnica, a braća su joj Neptun, Pluton i Jupiter - on joj je i muž. Jupiteru je rodila Vulkana i Marsa.Junonu simbolizira ptica paun, upravo zbog "očiju" na svome repu. Junona, međutim, nijesmatrana tako ljubomornom suprugom, kao što je to Hera bila od strane Grka.
 Svetkovine Junone
Svet joj je mjesec
 juni
(najpogodniji za vjenčanja).U Regiji na
Kalende,
kao žrtvu dobivažensko prase i janje, a na Kapitoliju junicuGlavna su svetkovina
 Matronalia
 
(1. ožujak) – prvi dan u godini, žene dobivaju poklone odmuževa, u sjećanje na mir između Rimljana i Sabinjana; posvećene Junoni Lucini.
 
U srpnju slavila se
 Nonae Caprotinae,
svetkovina plodnosti. Odvijala se u Lanuviju poddivljom smokvom čija se grana trga i sok se prinosi. Pod zaštitom je jarca – konzuli tadažrtvuju, vjerojatno kozu (
 Iuno Caprotina
ili
Lanuvina
).Jedna djevojka u Lanuviju svake je godine nosila hranu za zmiju u njenoj pećini (ženski podzemni kult).U lipnju odvija se
 
 Matralia
– 11. lipnja, u čast Zore (
Mater Matuta
).Žrtvuje se lepinja, a žene mole za sestrinu djecu. Ropkinje ne smiju u svetište, osim jedne(simbolična pljuska).
 Pravila štovanja
Junonina svećenica,
 flaminica
, žena je Jupiterovog svećenika. Nosi obojenu haljinu, ne smijedotjerivati kosu, ne smije se penjati po otvorenim stepenicama, ne može se razvesti i sl.Junonin oltar nije smjela dotaknuti prostitutka
 , “Priležnica ne smije dotaknuti Junonin oltar. Ako bi ga dotaknula, mora izvršiti okajanje žrtvujući janje Junoni, raspustivši kosu.”
Minerva (
 Minerva
)
Božica (mudrosti), znanosti, umijeća i vještina (korisnih i umjetničkih; pjesništvo, muzika,škola) i za muškarce (poljoprivreda, plovidba, rat preko Atene) i za žene (tkanje, vez)Postoji priča da ju je u Rim iz Etrurije doveo Numa Pompilije (8/7.st.pr.Kr.).Ime možda vezano s
mens
= um.Minerva je bila dio svetetrijadesTinijomiUni, istoznačnicama rimskog trojstva Jupiter- Junona-Minerva. Minerva je bila kćiJupitera.Kao
Minerva Medica
, bila je božica medicine i liječnika. Kao
Minerva Achaea
, štovala se uLucerijiuApulijigdje su u njenom hramu ostali sačuvani darovi i rukeDiomede. Ovidije naziva Minervu
"božicom tisuću radova." 
Minerva je štovana diljem Italije, iako je samo uRimu poprimila ratna obilježja. Njeno se štovanje proširilo diljem carstva – u Britaniji, primjerice, uspoređivala se s božicom mudrostiSulis.
 Svetkovine Minerve
Rimljani su slavili njen festival,
 Kvinkvatre (Quinquatrus),
od19. ožujkado23. ožujka tijekom dana, petog nakon martovskih ida, devetnaesti nakon praznikaobrtnika.
 
Zapravo je to svetkovina očišćenja oružja (štitova =
ancilia
) prije početka ratova. Saliji(Marsovi svećenici) odjeveni kao latinski ratnici plešu naoružani i udaraju kopljima o štitove,zazivaju Marsa i Saturna. Možda i obrtnici tada slave svoju božicu.Prvi dan nema krvi, u ostale su gladijatorske igre. Žene tada idu prorocima.Manju inačicu,
 Minusculae Quinquatria
, održavali su na lipanjske ili junske ide,13. lipnja. Te svetkovine traju 3 dana, a održavaju se tako da frulači vode procesiju do Minervinoghrama.
Tubilustrium
se održavao 23. ožujka i 23. svibnja, sastojao se od prinosa žrtve
deae forti
(jakoj božici); očišćenja vojnih truba u atriju Sutorija. Kao i na Kvinkvatre, poskakivanjem suse istjerivali zli duhovi skupljeni tijekom zime što pospješuje rast sjemena. Opet sudjelujuSaliji (Marsovi svećenici), i svirači truba. Minervu se, preko zaštite umijeća, smatralo božicom trubača (jer izumila je vrstu frule).Godine207. p. n. e.osnovan jecehpjesnika i glumaca radimolitvenih darovau Minervinom hramu na brežuljkuAventinu. Među ostalim članovima u cehu je djelovaoLivije Andronik . Aventinsko svetište Minerve nastavilo je biti važan centar umjetnosti tijekom velikog dijelasrednjeg razdobljaRimske Republike.Minerva se štovala na brežuljkuKapitolijukao jedna odKapitolijske trijadeuz Jupitera i Junonu, uHramu
, i u "
 Delubrum Minervae
", hramu kojeg jePompej 

Activity (8)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
ajla1 liked this
fidansekiz liked this
fidansekiz liked this
zlatko5 liked this
SIGMUND1987 liked this
teatime55 liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->