You are on page 1of 44

SKRIPTA EKONOMIJA SPOLJNE TRGOVINE

0.

MEUNARODNI EKONOMSKI ODNOSI

Meunarodni ekonomski odnosi su deo sveukupnih meunarodnih odnosa tj. podsistem sistema meunarodne politike. Meunarodni ekonomski odnosi predstavljaju skup svih ekonomskih odnosa izmeu nacionalnih privreda u svetu i ukljuuju spoljnotrgovinsku saradnju, transfer i razmenu kapitala, transfer tehnologija, povezivanja i direktne investicije. Glavni subjekti DRAVE / institucije Meunarodni ekonomski odnosi imaju dve osnovne oblasti odnosno dva toka, i to: 1. Meunarodni trgovinski odnosi robni tokovi i 2. Meunarodni finansijski odnosi finansijski tokovi Meunarodni finansijski odnosi, predstavljaju sve odnose koji se tiu finansijske saradnje drava meusobno (bilateralni) ili sa meunarodnim finansijskim institucijama (multilateralni) Bilateralni fin.odnosi: saradnja ministarstava, centralnih banaka... Multilateralni fin.odnosi: saradnja vlada drava preko ministarstava i CB sa me.fin.institucijama (globalnim i regionalnim) MMF, Svetska banka, ECB, Fondovi EU za razvoj..... Primer: SEKTOR ZA MEUNARODNE FINANSIJSKE ODNOSE MINISTARSTVA FINANSIJA RS SEKTOR ZA MEUNARODNE FINANSIJSKE ODNOSE 1. Odsek za saradnju sa multilateralnim finansijskim organizacijama 2. Odeljenje za evropske integracije 3. Odsek za bilateralne finansijske odnose Postojei povezanost spoljne politike i meunarodne trgovine kroz tri TEORIJE: Teorija EKONOMSKOG RATOVANJA (1936) Vilijam Rapar (William Rappard), koja podrazumeva da svi pravni i administrativni akti vlada drava, kojima se politiki utie na uvoz/izvoz, transfer dobara i resursa, cena u okviru jedne drave i u ostalim delovima sveta Teorija EKONOMSKOG DRAVNITVA (1985) - Dejvid Boldvin (David Baldwin), podrazumeva sva ekonomska sredstva i mere kojima strani kreatori spoljne politike pokuavaju da utiu na druge meunarodne subjekte, pozitivni i negativni oblici koji utiu na robne tokove i kretanje kapitala. Negativni oblici trgovine: Embargo, Bojkot, Poveanje carina, Damping, Gubljenje statusa najpovlaenije nacije, Carinska diskriminacija nepovoljna, Stavljanje na crnu listu, Kvote, Ukidanje trgovinskih dozvola Negativni oblici kapitala: Blokada sredstava na ino-raunima, Kontrola trgovine, Suspenzija finansijske pomoi, Nacionalizacija, Oporezivanje nepovoljno Pozitivni oblici trgovine: Carinska diskriminacija povoljna, Dobijanje statusa najpovlaenije nacije, Umanjenje carinskih stopa, Direktne nabavke, Subvencionisanje trgovine, Odobrenje i lake dobijanje trgovinskih dozvola. Pozitivni oblici trgovine: Davanje finansijske pomoi, Investicione garancije, Oporezivanje povoljno Teorija EKONOMSKE ZAVISNOTI gde se znaajnim partnerom naziva ona drava (metropola) koja ostvaruje odreeno uee u pojedinim oblastima ekonomske razmene druge drava (sateliti).

1.

POJAM, ULOGA I ZNAAJ SPOLJNE TRGOVINE

Pojam spoljne trgovine: Spoljna trgovina predstavlja promet roba, usluga i prava u kome se razmena obavlja izmeu subjekata raznih zemalja tako to predmet kupoprodaje prelazi carinsku liniju i teritoriju zemlje prodavca (izvoz) ili zemlje kupca (uvoz), a na osnovu zakljuenih spoljnotrgovinskih ugovora. Spoljna trgovina predstavlja trgovinu koja se odvija izmeu rezidenata jedne zemlje i rezidenata svih drugih zemalja iz ega se zakljuuje da je ona podsistem velikog sistema meunarodnog poslovanja. Spoljna trgovina sa aspekta meunarodne ekonomske aktivnosti jedne drave, predstavlja ukupan promet roba i usluga sa inostranstvom UVOZ i IZVOZ. Kada ralanimo definiciju spoljne trgovine, dobijamo osnovne inioce spoljnotrgovinskog posla: Spoljnotrgovinsko poslovanje predstavlja radni proces koji obuhvata sledee delatnosti : 1. priprema posla marketing istraivanje trita, reklama i ekonomska propaganda 2. uspostavljanje poslovnih veza sa stranim partnerima ocena boniteta stranog partnera i pregovori 3. zakljuivanje posla 4. realizacija spoljnotrgovinskog posla i postprodajne aktivnosti Uloga i znaaj spoljne trgovine: Spoljna trgovina omoguava da se na spoljna trita plasiraju vikovi i kupe tj. popune manjkovi u robi, uslugama, novcu, kapitalu, tehnologiji i sl. Spoljna trgovina omoguava postizanje povoljnijih uslova razmene (cena), nego ako se prodaje samo na domaem tritu. Spoljna trgovina dopunjuje asortiman proizvoda i usluga i omoguuje kvalitetnije zadovoljenje ljudskih potreba proizvodnih i potroakih. Spoljna trgovina usmerava proizvoae na primenu svetskih standarda i kriterijuma u proizvodnji i na primenu savremenih tehnologija. Osnovni parametri spoljne trgovine drave: 1. Spoljnotrgovinski bilans 2. Spoljnotrgovinski deficit 3. Spoljnotrgovinski suficit 4. Spoljnotrgovinski koeficijent (Sk) mera zavisnosti drave od meunarodne trgovine, predstavlja zbir vrednosti uvoza i izvoza podeljenih sa vrednou drutvenog proizvoda T=UVOZ+IZVOZ; Y=drutveni proizvod Sk= 2. = OSNOVNI ZADACI SPOLJNOTRGOVINSKIH PREDUZEA

Spoljnotrgovinske kompanije su firme i preduzea: 1. Uvozno-izvozna preduzea 2. (Direktni i indirektni izvoznici,uvoznici) 3. Posrednika preduzea 4. Usluna preduzea Priprema kvalitetne robe za izvoz po meunarodnim standardima i plasiranje po najpovoljnijim uslovima, u pravo vreme i na pravom mestu. Nabavka robe iz uvoza (oprema, repromaterijal, roba iroke potronje) po najpovoljnijim uslovima u granicama svojih deviznih mogunosti. Obavljanje i drugih spoljnotrgovinskih poslova na najekonominiji, najproduktivniji i najrentabilniji nain (poslovi reeksporta, lon poslovi, lizinga, franizinga, kooperacije, graevinarstva, saobraaja, turizma, ulaganja kapitala i sl.) Da bi spoljnotrgovinsko preduzee sa uspehom ispunilo ovako teke i ozbiljne zadatke, potrebno je da poseduje sledee: 1. Dobro razgranatu i efikasno organizovanu spoljnotrgovinsku mreu kanale prodaje u zemlji i inostranstvu 2. Dobru organizacionu strukturu preduzea

3. Savremen menadment i marketing 4. Savremenu tehnologiju i opremu u poslovnim procesima 5. Sposobne i kolovane kadrove Uesnici u spoljnotrgovinskom poslu i sistemi komunikacije bez obzira da li se radi o uvozu ili izvozu: 1. carinska sluba 2. pediter uvoznika ili izvoznika 3. prevoznik 4. skladitenje 5. osiguravajua drutva 6. institucije kvaliteta i kvantiteta 7. administracija 3. OBLICI POVEZIVANJA PREDUZEA U SPOLJNOJ TRGOVINI

Pod uticajem razliitih faktora, a u cilju obezbeenja stabilnosti profita, kapital nastoji da se na razne naine proiri i stvori iroku bazu uticaja i vlasti. Ovi procesi naroito su intenzivni u periodu ekonomske krize i nezadovoljavajueg poslovanja preduzea (loi poslovni rezultati), u uslovima slabog odziva trita. U takvim uslovima javljaju se monopolske organizacije i monopolski kapital. Monopolisti diktiraju uslove privreivanja ostalih preduzea i odreuju uslove na tritu. U ovom procesu ekspanzije monopolista, preduzea koja nisu obuhvaena monopolom (autsajderi), imaju velike tekoe u poslovanju sve dok se ne prikljue monopolistima (pod uslovom da su oni za to zainteresovani) Monopolska preduzea javljaju se u vie oblika i imaju razliite forme organizovanosti. Najpoznatije forme su: koncerni, karteli, trustovi, konzorcijumi, holding kompanije, pulovi Znaajna forma povezivanja INDUSTRIJSKI KLASTERI 4. INDRUSTRIJSKI KLASTERI Klaster eng. Cluster grupa, skup stvari. Vodee izvozne kompanije ne funkcioniu i ne posluju izolovano, ve su deo iroke grupe meusobno zavisnih kompanija, iji su oni predstavnici na meunarodnom tritu. Ovakve grupe meusobno zavisnih i povezanih kompanija, Porter naziva klasteri i u njima vidi izvore konkurentske prednosti kao npr. korienje zajednikih resursa koje vodi poveanju produktivnosti, brza razmena ideja, tehnologija, know-how dovodi do rasta inovativnosti itd. Definisanje klastera: (1) Grupa industrija i kompanija koje su povezane u odnosima kupovine i prodaje, ili koji dele istu infrastrukturu, klijente i znanje, ije veze poboljavaju konkurentsku prednost kako na nacionalnom tako i meunarodnom tritu. (2) Geografski koncentrisani skupovi meusobno povezanih kompanija, specijalizovanih snabdevaa, davalaca usluga i institucija povezanih unutar odreene oblasti, prisutni unutar nacionalnog trita ili regiona. Sutina klastera nalazi se u industriji ili grupi kompanija koje snabdevaju trite istim proizvodom. Povezivanje unutar industrije odnosi se na lance nabavke, transfer tehnologija, know-how,proizvodnih i ljudskih resursa, poslovne prakse i vetina, imida itd. Kljune koristi klastera su: 1. rast produktivnosti 2. poveani kapaciteti firme i razvoj inovacija 3. stimulisanje porasta stope novoformiranih kompanija 4. vea fleksibilnost u reagovanju na promene 5. zajedniki marketing, promocija i trening 6. za klasterisana mala i srednja preduzea vea fleksibilnost, specijalizacija i sigurnost Razlozi za nastanak klastera:

2. Da se razviju i ojaaju regioni u dravi 3. Da se obezbedi razvoj kompanija i povea konkurentnost putem razvoja novih proizvoda 4. Da se povea stepen inovativnosti i kvalitet proizvoda 5. Da se rei tekua i projektovana nestaica radne snage 6. Da se kreira efikasniji i uspeniji menadment 7. Da se pobolja mareketing i olaka pristup novim tritim Koristi koje klasteri donose mogu biti: 1. Pristup specijalizovanoj radnoj snazi koja se formira u klasterima 2. Pristup specijalizovanim snabdevaima 3. Pristup mrei informacija i podataka Koristi lokalne zajednice (jaanje lokalne industrije i ukljuivanje u globalne tokove), Inicijatori formiranja klastera su: velike kompanije, nauno-istraivake institucije, regionalna i lokalna infrastruktura i drava. Najvei je broj sluajeva da klasteri nastaju u okruenjima velikih industrijskih giganata (npr. Fiat i General Motors u auto industriji, Microsoft u raunarskoj i Warner Bros. u filmskoj industriji) Nastanak klastera i uloge Inicijatori formiranja klastera su: velike kompanije, nauno-istraivake institucije, regionalna i lokalna infrastruktura i drava. Najvei je broj sluajeva da klasteri nastaju u okruenjima velikih industrijskih giganata (npr. Fiat i General Motors u auto industriji, Microsoft u raunarskoj i Warner Bros. u filmskoj industriji) 5. POJAM, ZNAAJ I OSNOVNE FUNKCIJE MEUNARODNOG MENADMENTA

1. Da se razvije infrastruktura potrebna da se nacionalna ekonomija pogura unapred

Meunarodni menadment se moe definisati kao proces planiranja, organizovanja, rukovoenja i kontrole poslovanja na meunarodnom (svetskom) tritu. Dobro poznavanje principa i pravila meunarodnog menadmenta predstavlja osnovu uspeha multinacionalnih kompanija. Postoji verovanje da na praksu meunarodnog menadmenta utie vie elemenata, kao to su: kultura, jezik, religija, poslovni obiaji, oblici upravljanja i vrednovanje zaposlenih i sl. Primera radi, zemlje EU i SAD imaju relativno slinu praksu menadmenta, dok npr. Japan, Korea i Egipat imaju sasvim drugaije vrednovanje u okviru menadment prakse. Osnovne oblasti delovanja meunarodnog menadmenta su: 1. meunarodno trite, 2. meunarodna konkurencija, 3. meunarodni rizici, 4. kulturni i etiki razvoj Funkcije meunarodnog menadmenta. Savremeni meunarodni menadment ima est osnovnih funkcija: 1.Strategijsko planiranje razvoja meunarodnog poslovanja kompanije 2.Internacionalno organizovanje 3.Meunarodna politika ljudskih resursa (kadrova) 4.Internacionalno komuniciranje 5.Pregovaranje i zakljuivanje internacionalnih operacija (poslova) 6.Kontrola internacionalnog poslovanja i poslova 6. JAPANSKI MENADMENT

Osnovne karakteristike japanskog menadmenta: specifini stil menadmenta koji se zasniva na grupnoj dinamici i donoenju odluka na bazi koncenzusa i obrnutog odluivanja, veza postulat ovog stila menadmenta je jaka domaa konkurencija: samo onaj ko izdri domau konkurenciju, moe oekivati uspeh u meunarodnoj. japanski stil odlikuje radna disciplina i efikasnost po kojoj su najjai na svetu. Ovome se dodaje specifina kultura proistekla iz japanskog etnosa. Red i istoa u firmama su na najzavidnijem nivou. Proizvodni japanski menadment je najrazvijeniji i najefikasniji na svetu. Zasniva se na: 1. Justi-in-time proizvodnji (u pravo vreme) 2. Zalihe na nuli (proizvodnja bez zaliha) 3. Zero defect (proizvodnja sa nula greaka kart na nuli)

4. Ekonomska proizvodnja u malim serijama 5. Kanban sistem (sistem elementarnog praenja i izvrne proizvodnje) 6. Sistem kontrole kvaliteta (Poka-Yoka) krugovi kvaliteta u koji ulaze: proces proizvodnje, potroa i korisnik proizvoda Znaajna karakteristika japanskog stila je princip doivotnog zaposlenja. Poklanja se mnogo panje zaposlenima i investira se u znanje i nastoji se da se to efikasnije iskoriste raspoloive radne sposobnosti zaposlenih. U japanskom menadmentu kompanija maksimalno je u upotrebi i koristi se domaa oprema. Vie od polovine opreme japanskih kompanija je domae proizvodnje. U korienju inostranih tehnologija i tehnikih reenja, vri se maksimalno prilagoavanje i modifikacija prema japanskim prilikama. Znaajno obeleje japanskog menadmenta je preduzetnika orijentacija menadmenta i razvoj novih ideja. Menaderi na viim nivoima primaju ideje od niih menadera i zaposlenih, i onda se ostvaruje povratno komuniciranje, to za rezultat ima nove ideje i sugestije. Sistem komuniciranja u japanskim kompanijama je tzv. multilateralan stil komuniciranja (komuniciranje na svim nivoima). Japanski menaderi nastoje da ostanu u jednoj kompaniji do kraja radnog veka (pokretljivost je veoma slaba). Njihova iskustva su veoma ograniena jer poznaju samo poslovanje svoje firme i njene internacionalne operacije. Japanski menaderi su lojalni svojoj firmi i smatraju da je tetno prihvatiti odlazak u drugu firmu (vrsta povezanost sa svojom kompanijom) 7. AMERIKI MENADMENT

Osnovne karakteristike amerikog menadmenta: U Americi se koristi specifian stil menadmenta, poznatiji kao hibridni menadment. Ovaj stil se zasniva na bihejvioristikim i strukturalnim konceptima razvoja organizacije. Usmeren je ka poveanju produktivnosti i zadovoljstva radnika. Menadment u SAD ima akcenat na kratkoronom planiranju, individualnom odluivanju i velikoj lojalnosti profesiji menadera. Multinacionalnost SAD ukljuuje u velikom broju sluajeva transfer osoblja u druge zemlje. Veliki uticaj ima prethodno radno iskustvo menadera i drutvena sredina iz koje dolaze. Ameriki menaderi nastoje da koriste svoje internacionalno iskustvo, kao osnovu za jaanje internacionalnih pozicija i jaanje pozicije firme na meunarodnom tritu. Lojalnost amerikih menadera svodi se na lojalnost prema samom sebi, u smislu da ako nau boljii posao, oni ga prihvataju Ameriki menaderi se, u pogledu sigurnosti posla, oslanjaju na sopstvene sposobnosti i znanje. 8. ZAPADNOEVROPSKI MENADMENT

Osnovne karakteristike zapadnoevropskog stila menadmenta: Zapadnoevropski stil menadmenta se zasniva na naglaavanju ekonomskih i socijalnih prava zaposlenih, to se ogleda u pravima zaposlenih u ukljuivanju u sve nivoe menadmenta. Zapadnoevropski menadment sastoji se od vie pristupa i stilova, od kojih su najkarakteristiniji nemaki i francuski pristup menadmentu. Najkarakteristiniji evropski pristupi menadmentu: Nemaki, Francuski menadment. 9. OSNOVNI KONCEPT MEUNARODNOG MARKETINGA

Na bazi sveobuhvatnosti pristupa i ciljeva koje se u meunarodnom poslovnju ele postii, razlikuju se tri osnovna koncepta meunarodnog marketinga: 1. Uninacionalni koncept meunarodnog marketinga (koncept spoljnotrgovinskog marketinga) 2. Multinacionalni koncept meunarodnog marketinga 3. Globalni marketing koncept Na bazi aspekata meunarodnog poslovanja i meunarodne menadment i marketing orijentacije, kompanije koje su danas prisutne na svetskom tritu se generalno dele na: 1. domae kompanije (posluju samo na domaem tritu) 2. internacionalne kompanije (domae trite je primarno, meunarodno je sekundarno) 3. multinacionalne kompanije (posluju na vie inostranih trita) 4. transnacionalne ili globalne kompanije (celo svetsko trite posmatraju kao jedno) 10. GLOBALIZACIJA U MEUNARODNOM POSLOVANJU

Osnovne karakteristike globalizacije: 1. Globalno trite (trite se posmatra kao jedno, ne pravi se razlika meu nacionalnim i regionalnim tritima) 2. Globalni proizvod (jedinstveni proizvod koji se prodaje sa istovetnim karakteristikama na svim tritima pr. Coca-Cola, Marlboro,Pampers) 3. Globalni resursi (jeftinije sirovine, repromaterijali, jeftina radna snaga i sl.) Ekspanzija multinacionalnih i transnacionalnih kompanija (sve je vei broj velikih svetskih kompanija prisutnih u svim delovima sveta, putem otvaranja novih kompanija, investiranjem, preuzimanjem, stvaranjem alijansi). Prebacivanje proizvodnje velikih kompanija sa zapada na istok (jeftinija radna snaga, jeftiniji resursi pr. Nike je svoju proizvodnju prebacila na daleki istok, u Tajvan, Tajland, Singapur). Globalna konkurencija (kompanije koje nisu ili imaju slabu internacionalnu aktivnost jednostavno nestaju pred naletom velikih multinacionalnih kompanija). Strategijske alijanse (jedna od formi partnerstva kompanija radi lakeg osvajanja trita i poveanja dobiti). Inostrane investicije (dve forme: inostrane direktne investicije i inostrane portfolio investicije) 11. STRATEGIJSKE ALIJANSE

Strategijske alijanse (strategijsko partnerstvo, ugovorena saradnja) predstavljaju sve oblike saradnje meu preduzeima u meunarodnoj ekonomiji koji su neto vie od uobiajenih trinih transakcija, a manje od spajanja i pripajanja preduzea. Cilj ulaska u strategijske alijanse (u daljem tekstu (SA) je jaanje konkurentske prednosti na celini globalnog trita ili na segmentima tog trita. U velikom broju sluajeva se pokazalo da su glavni razlozi za ulazak nekog preduzea u SA sledei: 1. Smanjivanje trokova razvoja novih proizvoda 2. Pribavljanje kapitala za investicije 3. Pribavljanje tehnologije 4. Laki ulazak na nova trita 5. Pribavljanje menadment/marketing know-how Prednosti strategijske alijanse: 1. Manje potrebe za kapitalom i drugim resursima 2. Podela rizika 3. Pristup strunim znanjima i laki kontakt sa lokalnim tritima Ogranienja strategijske alijanse: 1. Potencijalni problemi i konflikti meu partnerima 2. Problemi vezani za komunikacije i menadment 3. Delimina kontrola PRIMER - Strategijska alijansa (partnerstvo) INTERBREW (IN BEV)sa Apatinskom i Nikikom pivarom 12. INOSTRANE INVESTICIJE

Inostrane investicije predstavljaju ulaganja kapitala u strane zemlje u oekivanju prinosa. Javljaju se u vie formi, kao to su javne investicije od strane drave, investicije preduzea i investicije pojedinaca i grupe. Pri tome, inostrane investicije se dele u dve grupe: 1. inostrane portfolio investicije (IPI) 2. inostrane direktne investicije (IDI) Prednosti inostrane direktne investicije: 1. Poveanje prodaje 2. Pribavljanje vrednih izvora 3. Smanjenje rizika i poveanje konkurentnosti

Ogranienja inostrane direktne investicije: 1. Kupovina postojeeg ili izgradnja novog preduzea 2. Zakonski propisi i regulative 3. Finansiranje Primeri IDI u SRBIJI: Amerika kompanija US Steel kupila je eliane u Koicama, Slovaka, i Sartid iz Smedereva u naoj zemlji. Ameriki duvanski gigant, Philip Morris preuzeo je DIN Ni, dok je njegov glavni konkurent na evropskom tritu British American Tobacco preuzeo DIV Vranje. 13. POSREDNIKA TRGOVINSKA PREDUZEA

Posrednika trgovinska preduzea su preduzea koja obavljaju poslove posredovanja pod odreenim uslovima koji su predmet trgovinskog sporazuma izmeu njih i principala (nalogodavca - prodavca ili kupca). Cilj posrednikog preduzea je da se u to kraem vremenu i to irem obimu dovedu u vezu plateno sposobna tranja i odgovarajua ponuda, odnosno kupac i prodavac. Svrha je u pomoi proizvoaima i trgovcima u proirenju njihovih delatnosti i na najudaljenija i nepoznata trita. Sa marketinkog aspekta posrednika preduzea omoguavaju bre kretanje roba i usluga i zadovoljenje potreba potroaa najrazliitijih trita. U zavisnosti od odnosa posrednika prema komintentu (kupcu ili prodavcu) razlikujemo vie vrsta posrednika, i to: 1. Komisionar 2. Inostrani zastupnik 3. Distributer samostalni zastupnik 4. Broker 5. Tehniki projektantsko-konsultativni inenjering biro 6. Komprador 7. Faktor 8. Dober 9. Filijala u inostranstvu 10. Delegat u inostranstvu stalni i povremeni Komisionar - Komision naknada, provizija. Komisonar posluje u svoje ime a za raun nalogodavca. Komisioni posao predstavlja sporazum komitenta nalogodavca i komosionara o trajnijoj saradnji u nabavci ili prodaju robe, gde komisionar po obavljenom poslu stie pravo naknade na naplatu provizije-komisiona. Zasniva se na ugovoru o komisionu. Ugovor regulie proviziju, prava i obaveze stranaka Komisionar se ne ograniava na poslovanje sa jednim komintentom ili jednu kategoriju robe ili delatnost. Komitent snosi sve trokove, rizike i posledice Nalog koji komitent izdaje komisionaru-dvojak: 1.Trini nalog da posao obavi prema trinim okolnostima, po svojoj savesti i strunom znanju 2.Uslovljeni nalog propisuje minimalne uslove po kojima komisionar treba da obavi posao Inostrani zastupnik - Obavlja sve poslove u ime i za raun svog komitenta (izvoznika, proizvoaa) uz obavezu da ga stalno i javno zastupa u svim prilikama na odreenoj teritoriji (tritu). Ugovor o zastupanju (zastupstvu) Zastupnik mora biti samostalna firma ili lice, Zastupnik ne moe raditi za konkurentsku firmu svog principala, ali moe zastupati vie firmi koje meusobno nisu konkurenti. Zakluenjem ugovora stupa na snagu zastupniki odnos, koji obino poinje PROBNIM ROKOM. Po isteku probnog roka, zastupnik i principal se konano izjanjavaju o daljoj saradnji ili ne i reguliu: 1.predmet zastupanja 2.cenu 3.podruje zastupanja 4.prava i obaveze zastupnika i principala 5.rok trajanja ugovora 6. visinu provizije za zastupnika i 7.pitanje podzastupnika Podela zastupnika (po veliini podruja): Generalni zastupnik (jedna ili vie zemalja) Pokrajinski zastupnik (region, pokrajina, republika)

Lokalni zastupnik (grad, industrijski region) Provizija zastupnika odreivanje visine (4 naina) 1. Procenat od vrednosti isporuene i plaene robe 2. Provizija u zavisnosti od visine postignutih cena 3. Provizija u zavisnosti od ostvare dobiti prometa (NAJEE) 4. Provizija u fiksnom iznosu Distributer (samostalni zastupnik), raspolae iskljuivim pravom prodaje robe komitenta (PROIZVOAA) na odreenom podruju (ceo program ili deo programa). Distributer kupuje robu od proizvoaa uz dobijanje rabata na veliko i na osnovu njega i razlike u ceni na tritu ostvaruje zaradu (primarni interes). Mogunost prodaje robe: 1. po trinim cenama, 2. po katalokim cenama i uslovima principala 3. po specijalnim uslovima principala Distributer radi u svoje ime i u svoj raun, najee robu prodaje velikoprodaji ili posredstvom trgovakih putnika, distributeri obino rade sa robom iroke potronje iz masovne proizvodnje Sve trokove snosi distributer. Reguliu se mere zatite podruja distributera principal se obavezuje da robu nee nuditi i prodavati preko treih lica Broker - Najznaajniji vid posrednika u SAD i V.Britaniji. Broker je samostalni trgovac koji posreduje u zakljuenju kupoprodajnog ugovora izmeu kupca i prodavca, za odreenu brokersku proviziju kurtau. Uloga brokera je da dovede u vezu ponuaa i interesenta. Radi od sluaja do sluaja, bez trajnog ugovornog odnosa. Najznaajniji brokeri na berzama i aukcijama (brokeri kupca i brokeri prodavca), MARKET MEJKERI na berzama. Nalog brokeru moe biti: uslovljen (ogranien) i trini (neogranien). Broker je duan da u svemu sledi uputstva iz naloga. Brokeri-podela: 1.zvanini (imenuje ih drava, priv.komora i berza) 2.privatni (strunjaci koji rade u ime i za raun svog principala) 3. specijalizovani (specijalisti za trgovinu odreenim robama i za odreene trgovinske poslove) Komprador - Trgovaki posrednik u Azijskim zemljama (Kini, Japanu, Koreji). Radi sa komintentima izvan Azijskog kontinenta i obavlja sve poslove kupoprodaje roba i usluga sa domaim trgovcima, na bazi poznavanja njihovih obiaja. Kompradori su specijalizovani za odreene vrste roba i podruja Uloge kompradora: 1. Koncentriu ponudu i potranju za inosranih i domaih roba 2. Daju poslovne informacije o tritima i posl.partnerima 3. Garantuju kreditnu sposobnost domaih kupaca 4. Slue kao tumai stranim poslovnim ljudima KOMPRADOR se moe nazvati AZIJSKIM BROKEROM Faktor - Faktor je posrednik u spoljnoj trgovini koji se ukljuuje u izvozne poslove radi njihovog finansiranja FAKTORING. Radi se o prenosu prava potraivanja sa prodavca na faktora (banka ili faktoring agencija), gde on isplauje odmah prodavca (80%vrednosti) i sada on potrauje od kupca; faktor u ovom poslu zarauje u razlici u vrednosti (20%) provizija faktora. Prednost za izvoznika prodavca je velika, jer odmah dolazi do obrtnih sredstava koja moe iskoristiti za dalju proizvodnju. Najee se koristi u Junoj Americi u trgovini sa koom, drvetom, kauukom i sl. Veliki potencijal za faktore i razvoj faktoring poslova prua se i u Srbiji pomo domaim izvoznicima. U Srbiji faktoringom se bave poslovne banke i specijalizovane faktoring institucije /agencije, kue. Dober posrednik u ulozi trgovca na veliko, koji od uvoznika ili komisionara kupuje kompletne partije robe i preprodaje ih maloprodavcima; Iskusni poslovni ljudi, sa velikim kapitalom, rade od sluaja do sluaja, kada se prui prilika za unosan posao 14. USLUNE DELATNOSTI I PREDUZEA U SPOLJNOJ TRGOVINI

Spoljnotrgovinski promet se ostvaruje u saradnji sa nizom uslunih delatnosti, koji u stvari predstavljaju njegovu podrku i logistiku. Bez uslunih delatnosti i preduzea, spoljnotrgovinski posao se nebi mogao ostvariti u celosti i sa uspehom. Usluge u spoljnoj trgovini se javljaju u veoma razgranatim vidovima, a najzastupljenije su:

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Javni skladitar Slobodne zone luke Slobodna carinska skladita Meunarodna pedicija Meunarodni transport Kontrola kvaliteta i koliina robe Osiguravajue organizacije Poslovne banke 9. Organizacije za istraivanje trita (marketing istraivanja) 1. Javni skladitar - Gotovo u svim sluajevima, na putu robe od mesta proizvodnje do mesta potronje, nastaje potreba da se roba izvesno vreme zadri u oekivanju daljeg transporta. Ovakvo zbrinjavanje robe zahteva strunu i tehniku organizovanost kako nebi dolo do neeljenih efekata na robi kao na pr. kalo, rastur, lom i sl. Zbrinjavanje robe na ovaj nain naziva se uskladitenje, koje se praktikuje i u zemlji i u inostranstvu. Skladitenje se moe vriti na sopstveni raun (sopstveno ili zakupljeno skladite) i za tui raun (javno skladite). Javni skladitar po nalogu i za raun nalogodavca prihvata robu i odgovarajue je skladiti na odreeno vreme, uz naplatu tzv. skladinine. Roba koja se skladiti je obino prispela iz uvoza ili je namenjena izvozu. Usluge javnog skladitara: 1. uzorkovanje uskladitene robe 2. sortiranje 3. utvrivanje kvaliteta 4. pakovanje 5. meanje 6. istovar i utovar 7. kondicioniranje robe (odravanje robe u stanju upotrebljivosti bilo da se radi o artiklima proizvodne potronje, kao to su sirovine i polufabrikati, ili line potronje ivotne namirnice, primenom odreenih tehnolokih postupaka temperatura, vlaga, pritisak, osvetljenje i sl.) Podela javnih skladita po osnovnim karakteristikama tehnike opremljenosti, javna skladita se dele na: 1. meovita skladita (osposobljena za uvanje i manipulaciju velikim brojem vrsta roba) 2. specijalizovana skladita (osposobljena za uvanje i manipulaciju odreenim vrstama robe guma, koa, kafa, zaini, voe, povre, vuna, aj, alkoholna pia i sl.) 2. Slobodne zone luke - Slobodne zone predstavljaju prostor gde se smeta roba koja eka dalju otpremu (roba u tranzitu). Roba koja se smeta u slobodne zone nije namenjena stavljanju u slobodan promet na tritu zemlje gde se nalazi. Slobodne zone se organizuju u cilju unapreenja tranzitnog prometa sa uproenom ili eliminisanom carinskom procedurom. Slobodna zona luka ima svoju sopstvenu upravu i organizovana je na osnovu zakona zemlje kojoj pripada. Slobodne zone postoje u svim velikim svetskim trgovinskim centrima, kao to su Njujork, Hamburg, London, Solun, Trst, Rijeka. Slobodne zone postoje i u SCG i najpoznatije su Slobodna zona Beograd (na Dunavu), Slobodna zona Novi Sad, Slobodna zona Pirot. 3. Slobodna carinska skladita - U slobodnim carinskim skladitima se smeta jo neocarinjena roba iz uvoza pre stavljanja u slobodni promet. Tu se isto tako uva i roba koja je ocarinjena, a namenjena izvozu, sve do dana njene otpreme. Sva roba u ovim skladitima se nalazi pod carinskim nadzorom. Slobodna carinska skladita se osnivaju samo u mestima gde postoje carinarnice i ispostave carinske slube. 15. MEUNARODNA PEDICIJA

Meunarodan pedicija predstavlja spoljnotrgovinski posao gde pediter, po primljenom nalogu izvoznika ili uvoznika, preuzima obavezu otpremanja i dopremanja robe uz sve ostale obaveze koje prate put robe od mesta proizvodnje do mesta potronje. Svrha i uloga pedicije je u potrebi boljeg organizovanja i izvravanja brojnih faza rada oko premetanja robe od mesta proizvodnje ili skladita prodavca do mesta potronje ili skladita kupca. Otkrie novih

10

kontinenata, parne maine, parobroda i eleznice (XIX vek) ubrzava razvoj meunarodne robne razmene, a time i ulogu i znaaj pedicije Aktivnosti pedicije 1. pedicija radi u svoje ime, a po nalogu i za raun nalogodavca i organizuje sledee radnje: 2. priprema robe za isporuku 3. primopredaja robe (uz kontrolu kvaliteta i koliine) 4. pakovanje 5. obeleavanje 6. obezbeivanje robnih i drugih dokumenata 7. pribavljanje prevoznih kapaciteta i sredstava 8. utovar i optremu sa praenjem robe na putu 9. izvozno-uvozno carinjenje (carinski agent) 10. rukovanje robom na putu (utovar, pretovar, istovar, skladitenje, uvanje, nadzor) Podela (vrste) pedicije 1. Lokopedicija (poslovi unutranjeg prometa, slui kao saradnik u meunarodnoj pediciji) 2. Kontinentalna pedicija (poslovi sa izvrenjem kontinentalnih vidova transporta, bez prekomorskog, tj. eleznica, drumski, avionski, reni i jezerski saobraaj) 3. Sajamska pedicija (specijalnost priprema i organizovanje sajamskih priredbi. Preuzimaju odgovornost za dopremanje robe na priredbu i njeno vraanje) 4. Pogranina pedicija (carinski posrednici obavljaju sve usluge prilikom carinskog postupka na robi namenjenoj uvozu/izvozu, robi koja je u tranzitu, itd.) 5. Luka pedicija (specijalozovani za pruanje kompletnih usluga u organizovanju prekomorskog tranzita, rukovanje robom, prihvat i otpremu) Zadaci meunarodne pedicije: 1. Zakljuivanje ugovora o prevozu robe podrazumeva sledee: angaovanje odgovarajue prevozne firme i transportnih sredstava; vri kontrolu utovara, pretovara, istovara sve do mesta odredita; stara se da na osnovu ugovora o prevozu (konosman, teretni list) ne doe do neeljenih gubitaka, kvarova na robi i sl. 2. Osiguranje robe u prevozu podrazumeva: pediter osigurava robu za tano odreenu relaciju, za odreeno vreme i protiv odreenih rizika pediter uplauje za raun nalogodavca premiju osiguranja, i kao dokaz o zakljuenom ugovoru o osiguranju, dobija polisu osiguranja od osiguravajue kompanije 3. Kontrola svih transportnih dokumenata pediter kontrolie ispravnost, blagovremenost i odgovarajuu primenu svih transportnih dokumenata 4. Uskladitenje robe podrazumeva: Po ugovoru o uskladitenju robe, pediter preuzima obavezu da robu uskladiti u sopstvena skladita (ako ih poseduje), ili iznajmi odgovarajui skladini prostor kod javnog skladitara. pediter se mora striktno pridravati odredaba u ugovoru u pogledu skladinog prostora, vremena zadravanja robe na skladitu i ostalih uslova skladitenja, i pri tome mora postupati krajnje briljivo i sa saveu dobrog privrednika. 5. Pruanje poslovnih informacija i saveta o pediciji i transportu Meunarodni pediter prua dragocene strune savete svojim komitentima jo od same ideje za zakljuivanje odreenog kupoprodajnog posla, kao to su: podaci i najracionalnija reenja o putu robe, pomo pri uspostavljanju ponude i zakljuenja kupoprodajnog ugovora, izbor najrealnijeg puta za transport INSTRADACIJA (od ital. Strada put) 16. MEUNARODNI TRANSPORT

Meunarodni transport ostvaruje funkciju fizikog premetanja robe i putnika sa jedne lokacije na drugu u meunarodnom prometu. U zavisnosti od okolnosti, pravca kretanja robe ili putnika, razlikuju se vie vrsti prevoza: pomorski, reni i jezerski, drumski, elezniki, avionski i cevovodni transport.

11

17.

MEUNARODNI TRANSPORT OPASNIH MATERIJA

Prevozom opasnih materija mogu da se bave preduzea i preduzetnici kojima je to delatnost uz posedovanje posebnih dozvola i sertifikata za transport (posebno za klase 1, 6 i 7). Prevoz opasnih materija od 1957. godine regulisan je Evropskim sporazumom o transportu opasnih materija u drumskom saobraaju ADR. Transportna sredstva koja prevoze opasne materije moraju biti tano i vidljivo obeleena po propisima ADR. Obeleavanje transportnih sredstava: Listice opasnosti Table za obeleavanje vozila U eleznikom saobraaju Meunarodni pravilnik o prevozu opasne robe RID Rena i jezerska (unutranja) plovidba Evropski sporazum o meunarodnom transportu opasnih dobara unutranjom plovidbom ADN Prekomorski transport Meunarodna pravila o transportu opasnih roba IMDG Vazduni transport Tehnike instrukcije za bezbedan transport opasnih dobara u vazdunom transportu Meunarodna konvencija o prevozu opasnih materija klasifikacija opasnih materija po preporukama UN (DEVET KLASA): 1.Eksplozivi (6 grupa) 2.Gasovi (zapaljivi, nezapaljivi, otrovni) 3.Zapaljive tenosti 4.Zapaljive vrste materije (3 grupe): 4.1. zapaljive vrste materije 4.2.materije sklone samozapaljenju 4.3.materije koje u dodiru sa vodom oslobaaju zapaljive gasove 5.Oksidirajue materije i organski peroksidi (2 grupe): 5.1. oksidirajue materije 5.2.organski peroksidi 6. Otrovne (toksine) i infektivne materije (2 grupe): 6.1. otrovi (toksine materije) 6.2.infektivne materije 7. Radioaktivne materije 8. Korozivne materije 9.Ostale opasne materije (koje nisu obuhvaene klasama) 18. MEUNARODNA KONTROLA KVALITETA ROBE (standardizacija i certifikacija)

Razmatrajui pojam kvaliteta uoavamo da na jednoj strani postoje tehniko-tehnoloko shvatanje kvaliteta kao skup svojstava proizvoda, meu koje spadaju: performanse, tehnike karakteristike, sigurnost, bezbednost, trajnost, ekonominost i dr. Dok na drugoj strani nalazimo menadment i marketing pimanje kvaliteta, kao integralne proizvodne forme zadovoljavanja potrebe potroaa. Kada govorimo o medjunarodnim dimenzijama kvaliteta proizvoda, isticu se tri komponente: 1.tehnicki kvalitet proizvoda 2.socijalni kvalitet proizvoda 3.kulturni kvalitet proizvoda. Tehnicki kvalitet proizvoda podrazumeva tehnicke karakteristike proizvoda gde spadaju kvalitet materijala preciznost izrade, postojanost trajnost, bezbednost upotrebe itd. Pri ovome treba imati u vidu da svako trziste ima drugacije zahteve i zakonska pravila koja prethodno treba upoznati. Socijalni kvalitet izvoznog proizvoda odnosi se na elemente koja isticu specificna obelezja potrosaca, odnosno elementi koji promovisu status potrosaca- statusni simboli. Kulturni kvalitet izvoznog proizvoda obuhvata elemente proizvoda koji zadovoljavaju duhovne i etstetske zahteve potrosaca- stil , moda, verovanje itd.

12

Kupac u meunarodnoj kupoprodaji, to se tie kontrole kvaliteta i koliine robe, ima dve opcije: 1. Kupac raspolae potrebnim strunim osobljem za obavljanje ove vrste poslova, koji do tanina poznaju robu koju kontroliu i specijalizovani su po kategorijama proizvoda. Kontrolno osoblje kupac alje na lice mesta radi preuzimanja robe pre njenog utovara na skladitu prodavca ili drugom mestu koje je ugovorom naznaeno 2. Kupac angauje specijalizovane organizacije za kontrolu kvaliteta robe. To je sluaj kada robu treba preuzeti na udaljenim lokacijama i kada su ugovorene detaljne laboratorijske analize robe. Kupac daje nalog i detaljne instrukcije domaoj ili stranoj angaovanoj organizaciji, koja treba da postupi po istim. Za eventualne propuste i greke u kontroli kvaliteta i koliine robe odgovara struna organizacija. O snimljenom i zateenom stanju za kontrolisanu robu, struna organizacija daje sertifikat (potvrdu o preuzimanju robe) prodavcu i kupcu. Struna organizacija za izvrene usluge naplauje proviziju koju plaa kupac Meunarodni standardi ISO i HACCP: Usklaenost proizvoda sa zahtevima trita i zakonskim propisima KLJUNO: bezbednost i zatita iv.okoline. Zakonski propisi EU DIREKTIVE: Oblast novog pristupa, koja pokriva tehnike industrijske proizvode Oblast starog pristupa , koja pokriva motorna vozila, prehrambene proizvode, hemikalije, lekove za ljudsku i veterinarsku upotrebu. Meunarodno orijentisana kompanija dobija, u okviru menadmenta kvaliteta, SERTIFIKAT, koji predstavlja materijalni dokaz da je uspostavljen sistem kvaliteta po ISO 9000, to kompanije koriste u svojim trgovinskim pregovorima u cilju postizanja boljih uslova i konkurentske prednosti. Idui u susret Evropskoj Uniji, Srbija treba da prilagodi privredni sistem uslovima poslovanja na tritu Evropske Unije i da u tom okviru izgradi jedinstveni ekoloku politiku i adekvatnu zakonodavnu regulativu u oblasti zatite ivotne sredine. To je neophodno za nastup srpskih kompanija na tritu Evropske Unije, koji podrazumeva usklaivanje ekonomskih i ekolokih interesa i ciljeva. U novim trinim uslovima, kvalitet proizvoda i kvalitet ivotne sredine iz koje potiu proizvodi imaju odluujuu ulogu. HACCP standard bezbednosti u prehrambenoj industriji HACCP (Analiza opasnosti i kritine kontrolne take) predstavlja sistem kontrole procesa proizvodnje i distribucije prehrambenih proizvoda, koji se sastoji iz dve osnovne komponente: HA analiza rizika, odnosno identifikacija opasnosti u svakoj fazi proizvodnje hrane i procena moguih implikacija na zdravlje ljudi CCP - kritine kontrolne take predstavljaju faze u proizvodnji hrane u kojima se moe spreiti ili eliminisati rizik po sigurnost hrane Cilj je proizvodnja to je mogue bezbednijeg proizvoda primenom to bezbednijeg proizvodnog postupka. Znak HACCP na proizvodu ne osigurava 100% bezbednosti za korisnike, ali znai da je proizvoa proizveo taj prehrambeni proizvod po najboljem i najbezbednijem moguem postupku Prednosti primene HACCP: Prednosti za potroae Prednosti za izvozne kompanije-proizvoae Izvozno orijentisana kompanija dobija, u okviru menadmenta kvaliteta, SERTIFIKAT, koji predstavlja materijalni dokaz da je uspostavljen sistem kvaliteta po ISO 9000, to kompanije koriste u svojim trgovinskim pregovorima u cilju postizanja boljih uslova i konkurentske prednosti CE znak vodi poreklo od francuske fraze"Conformit Europene", odnosno engleski "European Conformity". Svaki potroa, kada ugleda znak CE na proizvodu, mora znati da je proizvod usklaen sa svim zahtevima direktiva EU, tj. sa zahtevima koji se primenjuju za taj tip proizvoda u smislu bezbednosti, ivotne sredine i zdravlja potroaa, korisnika. CE oznaka predstavlja jedini dozvoljeni znak za sigurnost proizvoda. CE znak predstavlja PASO za proizvod

13

Keymark oznaka. Kompanije koje posluju na meunarodnim tritima mogu koristiti novi evropski znak Keymark, koji se koristi kao dokaz da je proizvod usklaen sa standardima EU u pogledu bezbednosti, kvaliteta i ekologije. TV (TIF) oznaka. U evropskoj standardizaciji pojavio se jo jedan znak, koji se izdvaja od ostalih po svojim strogim kriterijumima, ovaj znak je, pored ostalih evropskih znakova sertifikacije proizvoda najuticajniji na teritoriji EU. TIF znak svoje primarno svojstvo ima u zatiti korisnika proizvoda od nekvalitetne robe, odnosno proizvoda koji mogu da dovedu do oteenja zdravlja ljudi i do materijalne tete. e simbol, takozvani "e" simbol oznaava da proizvoa, distributer ili uvoznik garantuje da se u oznaenom pakovanju, u proseku nalazi koliina koja je nominalno naznaena na pakovanju. Ovaj simbol je prvenstveno ustanovljen za nesmetan protok roba izmeu zemalja lanica EU, a kasnije se rairio i po celom svetu. ECO-label Evropski eco-label program omoguava evropskim potroaima, javnim i privatnim kupcima, da lako identifikuju priznate zelene proizvode u okviru Evropske Unije, Norveke, Lihtentajna i Islanda. On doputa proizvoaima da pokau svojim potroaima da njihovi proizvodi respektuju ivotnu okolinu. ENERGY STAR oznaka na proizvodima ukazuje da ti proizvodi zadovoljavaju specifikacije programa za tednju energije i da se time, bez obzira na njihovu cenu, potroaima ukae na prednosti takvih proizvoda u odnosu na ouvanje ivotne sredine sa stanovita tednje energije. Oznaka se moe nalaziti na proizvodu, ambalai ili pripadajuoj dokumentaciji. 19. VRSTE SPOLJNOTRGOVINSKIH PREDUZEA

Spoljnotrgovinski promet jedne zemlje (drave) se realizuje razmenom roba/usluga sa inostranstvom u vidu spoljnotrgovinskih poslova. Predmet kupoprodaje je roba raznih robnih struka, stepena obrade i konane namene ili vrenja usluga proizvodnog ili neproizvodnog karaktera. Najznaajniji spoljnotrgovinski poslovi su: 1. uvoz i izvoz robe 2. zastupanje inostranih firmi 3. posredovanje u spoljnotrgovinskom prometu 4. meunarodna pedicija 5. meunarodni transport robe i putnika 6. malogranini i susedni prekomorski promet 7. izvoenje investicionih radova u inostranstvu 8. kontrola robe u spoljnotrgovinskom prometu 9. meunarodni saobraajno-agencijski poslovi 10. turistiki poslovi sa inostranstvom 11. pomorsko-tehnike i istraivake usluge na moru i pod morem 12. organizovanje meunarodnih sajmova 13. usluge istraivanja 20. TRGOVAKI DOKUMENTI

Za uspeno obavljanje uvozno-izvoznih poslova, potrebno je dobro poznavanje robnih dokumenata, gde uvoznik/izvoznik kontakt sa robom iskljuivo ostvaruju posredstvom robnih dokumenata. Iz dokumenatacije uesnici u poslu mogu videti kada je roba otpremljena, kada je ocarinjena, kako i kada je osigurana, da li je isporuena na ugovoreni nain, koji je kvalitet robe itd. Dokumenta koja izdaje, ili ima obavezu da pribavi uvoznik ili izvoznik su sledea: 1. Faktura 2. Izvozna lista pakovanja 3. Zapisnik o kvantitativnom i kvalitativnom prijemu 4. Potvrda o krajnjem korisniku (end-use certificate) 5. Uverenje o kvalitetu i ispravnosti robe 6. Atest proizvoaa Najvaniji dokument -Faktura 1. Trgovaka (konana) faktura 2. Proforma faktura 3. Privremena (prethodna) faktura 4. Gratis (carinska) faktura 5. Konzularna faktura

14

21.

PEDITERSKI DOKUMENTI

U jednom spoljnotrgovinskom poslu, po pravilu se angauju dva peditera, jedan izvoznikov, drugi uvoznikov. Zadatak izvoznikovog peditera je da obezbedi otpremu do mesta isporuke, a uvoznikovog peditera da prihvati poiljku i organizuje njenu dopremu i prijem na odreditu. Na meunarodnom novou, standardizaciju pediterskih dokumenata izvrio je Meunarodni savez udruenja peditera (FIATA). Pravo nadzora nad tampanjem i distribucijom pediterskih dokumenata imaju lanice FIATE. Po pravilu su to Privredne komore, koje na zahtev peditera izdaju odreeni obrazac odgovarajueg FIATA dokumenta i vode evidenciju o firmama kojima su izdati dokumenti. Vrste pediterskih dokumenata je ugovor o pediciji. 22. TRANSPORTNI DOKUMENTI

Transport robe praen je izdavanjem mnogobrojnih dokumenata, u koje spadaju: 1. Meunarodni drumski tovarni list (kamionski tovarni list CMR) 2. Meunarodni elezniki tovarni list (CIM) 3. Meunarodni vazduhoplovni tovarni list (avionski tovarni list AWB) 4. Pomorski konosman ili teretnica (Bill of Lading B/L) 5. Pomorski tovarni list (Sea Waybill) 6. Reni konosman ili tertnica 7. Reni tovarni list Prilikom preuzimanja robe na transportno prevozno sredstvo, vozar (prevoznik) izdaje, u zavisnosti od prevoznog sredstva, odgovarajui dokument o prevozu. Dokument se izdaje u veem broju primeraka, od kojih odreeni broj primeraka ide pediteru, odreeni broj prati robu, dok odgovarajui broj primeraka ostaje u vozarevoj evidenciji. Transportna dokumenta predstavljaju: 1. Dokaz o otpremi robe 2. Dokaz da je zakljuen ugovor o prevozu 3. Dokument za naplatu 4. Dokument za obraun carinske osnovice

23.

CARINSKI DOKUMENTI

U najvanija carinska dokumenta spadaju carinske dekleracije (CD): 1. Saeta dekleracija 2. Periodina dekleracija 3. Prethodna dekleracija 4. Redovna dekleracija 5. Pojednostavljena dekleracija 6. Dopunska dekleracija Podela carinske dekleracije Carinska: 1. dekleracija za prijavljivanje robe 2. Karnet TIR Karnet TIR (transport international routier meunarodni drumski prevoz) je meunarodni dokument koji se koristi u prevozu robe u tranzitu (roba se iz jedne zemlje isporuuje u drugu preko teritorije tree ili vie zemalja). Primenom TIR karneta ubrzava se doprema robe poto se carinska kontrola vri po ubrzanom, pojednostavljenom postupku bez otvaranja poiljke

15

TIR karnet se pokazao vrlo primenljivim kada je roba u tranzitu kroz vie zemalja. Pod TIR karnetom roba mora biti transportovana u zatvorenim i plombiranim kontejnerima i kamionima sa uoljivim tablom TIR. Carinski pregled robe vri se na carinarnici polaska i carinarnici dolaska. Po pravilu, roba pod TIR karnetom se ne pregleda u tranzitnim carinarnicama, poto bi otvaranje kontejnera izazvalo oteenja plombi TIR karnet predstavlja: 1. Dokument za carinski nadzor, tokom prolaska robe preko carinske teritorije 2. Dokument za carinjenje robe (zaduuje se kod ulaska i razduuje kod izlaska sa carinske teritorije). Pri prijavi robe carinarnici se predaje TIR karnet umesto carinske dekleracije. Svaki TIR karnet ima jedinstveni broj pod kojim je izdat, i sastoji se od nejednakog broja listova (4,6,14,20). Broj listova zavisi od broja tranzitnih zemalja, ukljuujui zemlju polaska (otpreme) i zemlju odredita. Za svaku zemlju potreban je jedan par listova. Svaki TIR karnet se moe koristiti za samo jedan TIR transport Karnet ATA izdavanje ATA karnet dokumenta koji predstavlja neku vrstu robnog pasoa. Pod ATA karnetom mogu meunarodno cirkulisati sledee robe i dobra: 1. Roba i dobra za upotrebu na sajmovima, izlobama, prezentacijama 2. Uzorci 3. Profesionalna oprema Primenom ATA karneta skrauje se i ubrzava carinska procedura, ubrzava se realizacija spoljnotrgovinskog posla i sniavaju se trokovi. Karnet ATA predstavlja: 1. Dokument za carinski nadzor nad robom 2. Dokument carinskog zaduenja kod uvoznog carinjenja i razduenja kod naputanja carinske teritorije odreene zemlje 3. ATA karnet je zamena za carinsku dekleraciju Uverenje o poreklu robe (EUR 1) Izdaje se na zahtev kupca koji eli da se uveri da je roba nova, proizvedena u pogonima proizvoaa i da nije reeksportovana. Uverenje predstavlja izjavu da je roba domaeg porekla koje popunjava izvoznik sa svim relevantnim podacima o robi i dostavlja ga na overu carini. Radi unificiranja dokumenta, uvedena je forma obrasca EUR 1, koji izdaje carinska sluba pri izvoznom carinjenju robe. 24. DOKUMENTI ZA OSIGURANJE ROBE

Tokom meunarodnog transporta robe moe doi do oteenja i gubitaka na robi. tete koje se javljaju mogu nastati nepanjom uesnika u transportu ili nepredvienim dogaajima (saobraajni udesi, poari, poplave, elementarne nepogode). Da bi se zatitili od rizika, kupac ili prodavac, tetu prevaljuju na tree lice tj. osiguravajuu kompaniju. Osnovna uloga osiguravajuih drutava je ekonomska zatita imovine i lica od razliitih rizika. U spoljnotrgovinskim poslovima se javlja meunarodno transportno osiguranje (meunarodno kargo osiguranje), koje podrazumeva: 1. osiguranje robe koja se prevozi 2. osiguranje brodova i drugih plovila 3. osiguranje aviona i drugih vazduhoplova 4. osiguranje odgovornosti prevozioca Meunarodno transportno osiguranje se ugovara na dva naina: Ugovaranjem odgovarajue INCOTERMS klauzule, koja predvia obavezno osiguranje robe Ukoliko je ugovorena INCOTERMS klauzula koja ne predvia osiguranje robe, obaveza ugovaraa je da se jasno naznai koja strana ima obavezu osiguranja robe i u kom obimu. Meunarodno transportno osiguranje zasniva se na ugovoru o osiguranju, koji sadri sledee osnovne elemente: 1. Predmet osiguranja (roba ija se vrednost moe izraziti u novcu, odreene vrste prava) 2. Transportni rizik - vrste:

16

Osnovni rizici (udesi, nepogode, poar, eksplozija, razbojnitvo) Dopunski rizici (kraa robe, neisporuka, rizici izazvani spoljnim uticajima vlaga, toplota itd.) U meunarodnom osiguranju javlja se osiguranje robe protiv svih rizika (AAR), koje predstavlja osiguranje robe od transportnih i dopunskih rizika. Rizici prirodnih osobina i mana osiguranog predmeta (lomljivost, isparljivost, eksplozivnost). Primera radi, u praksi se ovo osiguranje radi kao AAR + lomljivost. Rizici nastanka tete iz bilo kog razloga (odbijanje prijema robe, kvarljivost, rasipanje) Ratni i politiki rizici (izbijanje rata, nemiri, trajk) 3. Trajanje osiguranja - od utovara do istovara - od predaje robe vozaru do isporuke primaocu - od skladita do skladita 4. Prevozno sredstvo (obavezno se definie u ugovoru) 5. Osigurana suma najvei iznos koji osigurava ima obavezu da isplati i ona predstavlja osnov za utvrivanje premije o osiguranju (to je vea osigurana suma, to je vea premija osiguranja) 6. Premija osiguranja (predstavlja cenu rizika i visina zavisi od osigurane sume i procene objektivnih rizika od strane osiguravaa) Osnovna dokumenta koja se javljaju u meunarodnom transportnom osiguranju su: 1. Polisa za osiguranje robe u kopnenom transportu 2. Polisa za osiguranje robe u pomorskom transportu Polisa osiguranja sadri sledee elemente: 1. naziv osiguravaa i ugovaraa osiguranja 2. predmet osiguranja 3. definisani rizici 4. rok vaenja osiguranja 5. osiguravajua suma 6. premija osiguranja 7. datum zakljuenja ugovora 25. ULOGA POSLOVNIH BANAKA U SPOLJNOJ TRGOVINI

Usluge poslovnih banaka su neophodne u svim fazama spoljnotrgovinskog posla od poetka pa do njegovog potpunog okonanja. Uloga poslovnih banaka sastoji se u sledeem: 1. Davanje potrebnih poslovnih informacija i podataka o bonitetu partnera 2. Kreditiranje spoljnotrgovinskog posla, po pribavljenoj saglasnosti poslovne banke i u okviru utvrenih uslova 3. Izdavanje razliitih bankarskih garancija za raun i po nalogu izvoznika/uvoznika 4. Realizacija platnog prometa sa inostranstvom po nalogu inostranih ili domaih komitenata (doznake, akreditivi, inkaso) 5. Realizacija platnog prometa i obraun sa domaim uesnicima u poslu i kooperantima 6. Obraun i likvidacija razlika nastalih pod dejstvom spoljnotrgovinskog reima (carine, premije, porezi i sl.) na osnovu priloene dokumentacije 26. INCOTERMS 2000 Meunarodni trgovinski termini (INCOTERMS 2000) predstavljaju skup jedinstvenih pravila, sistematizovanih i oznaenih skraenicama koje predstavljaju uobiajene uslove po kojima se odvija meunarodna trgovina. Cilj nastanka jedinstvenih INCOTERMS termina je u ostvarivanju standarda, tj. istovetnog tumaenja trgovinskih termina od strane svih uesnika u spoljnotrgovinskom poslu. Uvoenjem standardizovanih tumaenja, postie se sledee: 1. eliminiu se nesporazumi u tumaenju meunarodnih prava i obaveza uesnika u isporuci robe 2. eliminiu se skupi sporovi koji bi proistekli iz ovih nesporazuma 3. smanjuje se rizik nesporazuma tokom realizacije isporuke 4. ubrzava se odvijanje meunarodne trgovine i smanjuje zastoj

17

Struktura Incoterms 2000 Podela INCOTERMS klauzula se moe izvriti i na: Opte, koje se mogu primeniti na sve vrste transporta, i tu spadaju: EXW FCA CPT CIP DAF DDU DDP Posebne, koje se primenjuju za pomorski i reni transport: FAS FOB CFR CIF DES DEQ 28. MEUNARODNI SAJMOVI

Meunarodni sajmovi predstavljaju priredbe trinog karaktera na kojima se izlae i prezentuje roba (novi proizvodi) i nude usluge potencijalnim kupcima. Meunarodni sajmovi se organizuju u unapred pripremljenim prostorijama sajamskim halama i to u odreeno vreme svake godine, sa tano odreenim trajanjem. Osnovne funkcije sajma: 1. Ostvaruju kontakt izmeu kupca i prodavca 2. Promocija proizvoda i usluga 3. Unapreenje poslovanja kroz proces posmatranja konkurenata i kupaca (sajamski benmarking) 4. Prodaja robe i distribucija (nalaze se kupci, posrednici, distributeri itd.) 5. Politika cena (proverava se cenovna konkurentnost, javljaju se sajamski popusti) 6. Postprodajne aktivnosti (provera kvaliteta proizvoda, servis, garancije) veoma vana aktivnost koja moe imati velikog uticaja na odluku o kupovini Podela sajmova (1) prema predmetu izlaganja: 1. Opti sajmovi izlae se veliki broj asortimana proizvoda i usluga 2. Specijalizovani sajmovi izlau se proizvodi iz jednog proizvodnog sektora ili vrste proizvoda ili usluge PRIMER: sajam tehnike, sajam automobila, sajam prehrambenih proizvoda, sajam piva, sajam vina, sajam nametaja itd.) Podela sajmova (2) prema nainu organizovanja: 1. Klasini sajmovi (prisutnost izlagaa i kupca na sajamskom prostoru) 2. Virtuelni sajmovi (INTERNET) nedostatak je to potencijalni kupci ne mogu na licu mesta proveriti karakteristike proizvoda Meunarodne izlobe - Cilj organizovanja meunarodnih izlobi je predstavljanje proizvodnih mogunosti i proizvoda i usluga zemalja, kako bi se sklopili spoljnotrgovinski aranmani. Za razliku od sajmova, gde postoji precizno odreeno mesto i vreme trajanja, izlobe se odravaju povremeno i ne na istim mestima. 29. MEUNARODNE AUKCIJE

Meunarodne aukcije predstavljaju trita gde se javnim nadmetanjem (licitiranjem) prodaje i kupuje nestandardizovana roba, aukcijaska roba. Podela aukcija: 1. Aukcije na malo prodaja unikatnih umetnikih i istorijskih predmeta, ija cena dostie astronomske vrednosti. Najpoznatije aukcijske kue ovog tipa u svetu su Kristi i Sodebi, dok su najpoznatiji aukcijski centri London, Pariz, Njujork, Amsterdam i Be 2. Aukcije na veliko nudi se roba u sirovom stanju, nestardizovana roba (sirova koa, sirova vuna, neobraeni dijamanti, krzno, aj, cvee itd.) Najpoznatiji aukcijski centri su:Aukcije aja: Kolombo, Mambasa, Kalkuta; Aukcije sirove vune: Sidnej, Melburn, Novi Zeland; Aukcije krzna: London, Njujork, Stokholm, Kopenhagen. Aukcijske prodaje organizuju aukcijske kue, na bazi ponude i potranje aukcijskih brokera koji zastupaju prodavce i kupce. Na aukcijama se pojavljuju dve vrste posrednika brokera: 1. Aukcijski broker prodavca 2. Aukcijski broker kupca Aukcijski broker prodavca karakteristike: 1. prodaje aukcijsku robu u svoje ime, a za raun komitenta (proizvoaa robe)

18

2. poslovni odnos izmeu brokera i proizvoaa (prodavca) je komisioni, gde je broker komisionar, proizvoa komitent 3. broker prodavca se stara o preuzimanju robe od komitenta i dopremi u aukcijsko skladite 4. titi interese svojih komitenata koji brokeru daju uslovljeni nalog tj. daju donji limit cene robe ispod koje broker ne sme prodati robu 5. broker prodavca zakljuuje kupoprodajni ugovor sa brokerom kupca i stara se o naplati 6. za svoj angaman naplauje brokersku proviziju (procenat od vrednosti robe) Aukcijski broker kupca karakteristike: 1. kupuje aukcijsku robu u svoje ime, a za raun nalogodavca (komitenta) 2. poslovni odnos izmeu brokera i nalogodavca (kupca) je komisioni, gde je broker komisionar, kupac komitent 3. Broker kupca, pre poetka aukcije, pregleda robu u aukcijskom skladitu i proverava njen kvalitet 4. Broker kupca titi interse nalogodavca u tom smislu to od njega dobija gornji limit cene, iznad koje broker kupca ne pristaje na kupovinu 5. Broker kupca se stara o otpremi kupljene robe do odredita tj. do kupca 6. Naplauje brokersku proviziju u procentu vrednosti kupljene robe 30. MEUNARODNE BERZE I BERZANSKI POSLOVI

Meunarodne berze predstavljaju specifina organizovana trita na kojima se vri trgovina robom i uslugama, ije su cene nestabilne. Za razliku od aukcija, na robnim berzama se uglavnom trguje standardizovanom robom po unapred odreenim pravilima Podela berzi: I (prema vrsti robe) 1. Meovite berze (berza proizvoda baltikih zemalja u Londonu) 2. Specijalizovane berze (berza zlata London, berza kakaoa Njujork) II (prema karakteru berzanskih aktera i valuta) 1. Regionalne berze 2. Nacionalne berze 3. Meunarodne berze III 1. 2. 3. IV 1. 2. 3. (prema tipu vlasnitva) Dravne berze Privatne berze Meovite berze (prema vrsti berzanskih poslova) Promptne berze Terminske berze Promptno/terminske (meovite) berze

Prodaja robe na berzama se vri javnim nadmetanjem (velika slinost sa aukcijama, razlika je u proceduri rukovodioca berzanskog sastanka, koji posle objavljivanja poetne cene, objavljuje nove vee cene u celim brojevima). Na berzama uestvuju samo ovlaeni trgovci brokeri. Svaka berza ovlauje odreeni broj berzanskih brokera. Do mesta na berzi se dolazi licitacijom ili uplatom osnivakog uloga. Roba koja je predmet kupoprodaje se kupuje u lotovima, odnosno ugovorom preciziranim minimalnim koliinama robe. Lot predstavlja standardnu koliinu robe koja se moe kupiti jednim ugovorom. Na primer, lot za bakar na Londonskoj berzi iznosi 25 tona, to znai da trgovac na Londonskoj berzi moe kupiti najmanje 25 tona bakra. Berze predstavlju trita gde se trguje robom bez njenog prisustva. Berze organizuju skladita uz berzansku zgradu (to odreuje priroda robe), ili ovlauju skladita irom sveta da posluju za njih. Najznaajniji berzanski poslovi su: 1. Promptni berzanski poslovi 2. Terminski berzanski poslovi 3. Klirinki poslovi 4. Heding transakcije 5. Arbitrani poslovi

19

6. On - kol poslovi PROMPTNI BERZANSKI POSLOVI predstavljaju poslove koje karakterie kratak rok isporuke i namera uesnika da se isporuka realizuje u datom roku (prompt day poslednji dan do koga se mora izvriti plaanje robe po ugovoru). Po zakljuenju promptnog posla, kupac u to kraem roku ima obavezu da dostavi dispoziciju za otpremu robe. Promptni poslovi vode fizikoj isporuci robe i nemaju pekulativni karakter. TERMINSKI BERZANSKI POSLOVI predstavljaju poslove kupoprodaje fiksne koliine odreene standardizovane robe po fiksnoj ceni na dan ugovaranja, ija se isporuka i plaanje izvravaju na fiksirani dan u budunosti. Rokovi isporuke kod ovih poslova traju i vie meseci. Varijante terminskih poslova mogu biti: HEDING TRANSAKSIJE predstavljaju poslove u kojima uesnik ili heder, eli zatititi i osigurati svoju poslovnu delatnost od potencijalnih buduih promena cena proizvoda koje koristi u svojoj proizvodnji. Heder se pri tome zatiuje, kako od rasta cena, tako i od pada cena proizvoda ili sirovina koje predstavljaju osnovne sirovine u procesu njegove proizvodnje. Heding posao predstavlja kombinaciju promptnih i terminskih poslova. 31. SPOLJNOTRGOVNISKA POLITIKA (INSTRUMENTI)

Spoljnotrgovinska politika jedne drave podrazumeva skup mera i pravila kojih se moraju pridravati i koje moraju potovati uesnici u spoljnotrgovinskim poslovima. Spoljnotrgovinska politika uglavnom se odnosi na broj uesnika u spoljnotrgovinskim poslovima, stepen slobode trgovine, veliinu uesnika u spoljnotrgovinskoj mrei i na niz pitanja koja se odnose na strukturu i organizovanost spoljnotrgovinskih mrea. Javljaju se dva pristupa u voenju spoljnotrgovinske politike: 1. Dravni monopol spoljne trgovine 2. Liberalni pristup spoljne trgovine Mere spoljnotrgovinske politike donose nadlene dravne institucije i ministarstva, ali i meunarodne trgovinske i finansijske institucije (Svetska trgovinska organizacija WTO, Meunarodni monetarni fond IMF) 32. ROBNI REIM

Robni reimi predstavljaju takav instrument spoljnotrgovinske politike koji se donosi od strane Savezne vlade drave, kojima se precizira sama realizacija uvozno/izvoznih poslova, u smislu roba koje se nalaze u prometu (slobodan ili ogranien izvoz/uvoz, koliina i vrednost roba koje se mogu uvesti/izvesti). U tom smislu, donose se sledei robni reimi: 1. Slobodan (liberalan) izvoz/uvoz robe (LB) 2. Reim dozvole (D) 3. Kontigentni reimi (Kk, Kv) 4. Kvote (izvozne i uvozne kvote)

1. Slobodan (liberalan) uvoz/izvoz robe (LB) za robu koja se nalazi pod

slobodnim reimom, uvozno/izvozni poslovi se odvijaju slobodno i ne zahteva se posedovanje odobrenja i posebnih dozvola da bi se realizovao spoljnotrgovinski posao 2. Reim dozvole (D) za uvoz/izvoz roba koje se nalaze u reimu dozvola potrebno je posebno odobrenje, odnosno dozvola koju izdaju nadleni dravni organi. Neke od roba koje se nalaze u reimu dozvola su: naoruanje, opasne materije, plemeniti metali, el.energija i sl.). Primera radi, za izvoz/uvoz naoruanja potrebna je posebna dozvola Ministarstva odbrane

3. Kontigentni reimi predstavljaju instrumente spoljnotrgovinske politike kojima se


ograniava uvoz/izvoz robe u smislu obima i vrednosti. Koliinski kontigent (Kk) Vrednosni kontigent (Kv)

20

Koliinski i vrednosni kontigenti se donose na kraju godine, za sledeu, i dele se zainteresovanim korisnicima (spoljnotrgovinskim firmama). Nije redak sluaj da administrativni organ koji raspodeljuje kontigentne dozvole, favorizuje neke od firmi, zloupotrebi slubeni poloaj, i time pribavi korist za sebe vrei diskriminaciju meu firmama korisnicima. 4. Kvote odreuju kojim obim robe, u toku jedne godine moe biti uvezen, odnosno izvezen (uvozne i izvozne kvote). Kvote donose nadleni savezni organi, za uvoz i izvoz pojedinih roba za sledeu godinu, i objavljuju ih u Slubenom listu (glasniku). Svakoj spoljnotrgovinskoj firmi se ograniava uvoz/izvoz maksimalno 10% vrednosti od ukupno predviene kvote za robu u predvienom periodu. Kvote se ne dele unapred, ve se uvoz i izvoz obavlja dok se ne iscrpe odreene kvote u odreenom periodu. Kvote se crpe na taj nain to se prilikom uvozno/izvoznog carinjenja, evidentiraju u carinskoj bazi podataka. Prekoraenje uvoza/izvoza spoljnotrgovinske firme (vie od 10% od kvote za odreenu robu), sankcionie se carinjenjem prekoraene vrednosti po duplo veim carinskim stopama od regularnih. 33. IZVOZNE SUBVENCIJE

Forme podsticaja izvoza su sledee: 1. Povraaj carinskih i drugih uvoznih dabina 2. Povraaj vozarine 3. Izvozni podsticaji 4. Posebni podsticaji 1) Povraaj carinskih i drugih uvoznih dabina Pravo na povraaj carina ostvaruje preduzee po izvrenom izvozu robe domae proizvodnje i izvrenju njene naplate (u konvertibilnoj valuti ili kompenzacijom). Povraaj carina se obraunava na ugovorenu vrednost izvezene robe (u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu meunarodnog deviznog trita). Povraaj carina se vezuje za udeo uvoznog sadraja u izvoznim proizvodima, pa tako imamo veu stopu povraaja u sektorima vee uvozne zavisnosti. Stopa povraaja kod nas, u periodu 1990-2000. godine, u proseku je bila 0,65% vrednosti izvezene robe, gde je, primera radi, stopa povraaja kod izvoza elektrinih maina i aparata, 1,56% ostvarenog izvoza. 2) Povraaj vozarine Izvoznik stie pravo na povraaj dela trokova plaene vozarine, za prevoz robe od nae granice do odredita kupca. Raspon stopa povraaja vozarine kree se od 1,5 2,5%. Na stopu povraaja vozarine od 1,5%, imaju pravo izvoznici koji su ostvarili prevoz robe u zemlje EU i zemlje Sredozemlja, dok za ostele vai stopa od 2%. Pravo na stopu povraaja od 2,5%, imaju izvoznici tampe, asopisa, knjiga i filmova. 3) Izvozni podsticaji Ostvaruju se formiranjem posebnih fondova u svrhu podsticanja izvoza robe iz prioritetnih sektora. U sluaju nae zemlje prioritetni sektor je poljoprivreda Fond za podsticaj poljoprivrede i prehrambene industrije. U zavisnosti od vrste izvezenih proizvoda, iz fondova se mogu naplatiti iznosi u rasponu 1-3% vrednosti izvezene robe. Primera radi, najvee podsticaje kod nas su ostvarili izvoznici ive junadi i juneeg mesa, ive jagnjadi i jagnjeeg mesa. 4) Posebni podsticaji Najkarakteristiniji posebni podsticaji su podsticaji banaka izvoznicima koji su njima prodavali devize, i to u smislu isplate dodatnog iznosa izvoznicima (tokom 2000. godine, iznos isplaen izvozniku kretao se oko 33% od ostvarene prodaje deviza banci)

34.

CARINE (POJAM, ULOGA I ZNAAJ)

21

Najznaajniji instrument spoljnotrgovinske politike jedne zemlje predstavljaju carine. Re carina potie od dve rei careve dabine, poto su prve ubirane carine bile carski prihod. Carina je iznos koji se nplauje prilikom uvoza i izvoza robe. U savremenim uslovima izvozna carina je gotovo iezla, tako da se danas govori o uvoznim carinama. Funkcija uvoznih carina je dvojaka: 1. prihodna (obezbeuje dravi prihod) 2. zatitina (obezbeuje zatitu odreenih proizvodnih sektora) Vrsta i visina carinskog optereenja za robu koja se nalazi u spoljnotrgovinskom prometu, propisana je u carinskoj tarifi zemlje uvoza. 35. CARINSKA TARIFA

Carinska tarifa je sistematizovan pregeled robe po tarifnim oznakama, tarifnim brojevima, nazivu (naimenovanju) robe, i carinskim stopama. Materija carinske tarife regulisana je zakonom o carinskoj tarifi koji donosi savezna vlada na bazi zahteva svetske trgovinske organizacije (WTO) po kojoj instrumenti zatite domae privrede mogu biti samo carine. Prema ovoj konvenciji, robe su podeljene u 21 odeljak, sa 96 glava, preko 1200 tarifnih brojeva, tj. 5000 vrsta proizvoda podeljenih na tri nivoa: 1. Nivo tarifnih brojeva 2. Tarifni podbrojevi prvi nivo ralanjivanja 3. Tarifni podbrojevi drugi nivo ralanjivanja Po carinskoj tarifi, roba se svrstava u odreeni tarifni stav koji sadri: 1. Tarifnu oznaku 2. Naimenovanje robe (tarifnog podbroja) 3. Stopu carine propisanu za robu iz tog tarifnog podbroja 4. Tarifni broj naimenovanje robe odreeno sa dva dvocifrena broja odvojena takom. Prvi dvocifreni broj oznaava broj glave kojoj tarifni broj pirpada, druge dva cifre su redni broj tarifnog broja u toj glavi (primer 85.35) 5. Tarifni podbroj naimenovanje robe oznaeno najmanje sa est cifara. 6. Tarifna oznaka numerike oznake kojima su oznaeni tarifni brojevi i podbrojevi (primer 85.35.10 00). Po prispeu robe na carinu od najvee je vanosti adekvatno svrstavanje robe po carinskoj tarifi. Naa carinska tarifa sadri 21 odeljak gde su robe klasifikovane po svojstvima (prvi deo: ive ivotinje, proizvodi ivotinjskog porekla, drugi deo biljni proizvodi,itd.). Svaki odeljak se deli na glave, a glave na pozicije (prvi odeljak ima 349 pozicija, drugi 325, itd.). Ukupan broj pozicija svrstanih u 21 odeljak je 8374. Uz svaku poziciju preciziran je iznos carinske stope kojom je data roba optereena. 37. NACIONALNE INSTITUCIJE OD ZNAAJA ZA SPOLJNOTRGOVINSKO POSLOVANE

Nacionalne institucije koje imaju bitnu ulogu u realizaciji spoljne trgovine jedne zemlje mogu biti dvojakog karaktera: 1) dravne institucije i 2) nedravne institucije U dravne institucije spadaju: Nacionalna skuptina, Vlada, Ministarstva, Centralna banka,Carina i Izvozne kreditne agencije. U nedravne institucije spadaju Privredne komore i Agencije za promociju izvoza. Dravne institucije: Nacionalna skuptina uloga: Donosi najvanije zakone koji reguliu spolljnotrgovinsku politiku zemlje i ekonomske odnose sa inostranstvom (karakter uesnika i obim spoljnotrgovinske mree, platne transakcije sa inostranstvom). Tri najvanija zakona: Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju preduzea Zakon o stranim ulaganjima Carinski zakon

22

Vlada - Ima zadatak detaljne razrade i primene usvojenih zakona, kroz svoja nadlena ministarstva i organizuje politiko-privredne delegacije za posete stranim zemljma (spoljnotrgovinskim partnerima) Nadlena ministarstva - Nadlena ministarstva za oblast spoljne trgovine su: Ministarstvo za ekonomske odnose sa inostranstvom Vlade Republike Srbije Ministarstvo za meunarodne ekonomske odnose sa inostranstvom Srbije Delatnost ovih ministarstava ogleda se kroz: donoenje predloga spoljnotrgovinske politike koji ide skuptini na usvajanje, izdavanje uvozno/izvoznih dozvola i uverenja, detaljno definisanje instrumenata i akata koji slue realizaciji spoljnotrgovinske politike, kontrolna funkcija za spoljnotrgovinska preduzea Centralna banka uloga: Utvruje devizni kurs i raspolae deviznim rezervama zemlje. Prati finansijsku stranu realizacije spoljnotrgovinskih poslova. Vrednost deviznog priliva, po osnovu naplate izvrenog izvoza i vrednost izvoznog posla moraju biti uravnoteeni. Odstupanja se toleriu u rasponu +/- 2%. Ukoliko je odstupanje vee od navedenog, izvozni posao se dovodi u sumnju i angauje se Devizna kontrola. Isto vai i za uvozni posao. Carina - Carinska sluba je najvaniji segment carinskog sistema. Carinski sistem predstavlja podsistem pravnog sistema zasnovanog na carinskom suverenitetu koji podrazumeva autonomno pravo drave da regulie carinsku zatitu svog ekonomskog prostora. Carinsko podruje predstavlja prostor na kome se primenjuju instrumenti, mere i instituti carinskog sistema. Carinsko podruje se poklapa sa dravnom teritorijom, ogranieno je carinskom linijom koja se poklapa sa graninom linijom drave. Carinska sluba je u nadlenosti Uprave carina odreene zemlje, koja osniva carinarnice i carinske ispostave. Zadatak carinske slube je u primeni carinskih propisa koji se odnose na promet roba, usluga i putnika u spoljnotrgovinskim poslovima. Carinska sluba, u carinarnicama i ispostavama ima sledee zadatke: Carinski nadzor nad robom Postupak carinjenja robe Praenje, obrada i distribucija statistikih podataka o izvozu i uvozu robe 38. SVETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA

WTO centar za svetsku trgovinu predstavlja instituciju multilateralnog karaktera koja kontrolie meunarodnu trgovinu robom, uslugama i intelektualnom svojinom i donosi detaljna pravila kao i pravila za sankcionisanje neposlunih. Osnovana je sa ciljem da eliminie sve barijere u meunarodnoj trgovini i stvori uslove za njeno slobodno odvijanje (liberalizacija). Osnovana je na bazi Urugvajske runde, propisivanjem Finalnog akta, u Maroku, 1994. godine. WTO poinje sa robom 1995. godine, sa seditem u enevi. WTO propisuje i regulie globalna pravila meunarodne trgovine koja moraju potovati sve zemlje lanice. Sistem WTO ine sporazum i pravila koja reguliu meunarodnu trgovinu. Organi WTO: Ministarska konferencija (sastaje se jednom u dve godine) Generalni savet savet za trgovinu robom savet za trgovinu uslugama savet za trgovinske aspekte prava na intelektualnu svojinu Komiteti: komitet za trgovinu i razvoj komitet za platno-bilansne restrikcije komitet za finansijska pitanja komitet za E-trgovinu Generalni direktor (bira ga Ministarska konferencija). Sekretarijat (lanice imenuje generalni direktor) Sporazumi WTO: Sporazum pristupa tritima

23

Sporazumi harmonizacije pravnih normi Sporazumi regulisanja spoljnotrgovinskih procedura

39.

CENTAR ZA SVETSKU TRGOVINU (WTC)

Centar za svetsku trgovinu predstavlja poslovni kompleks u okviru koga su koncentrisane sve aktivnosti za efikasnu realizaciju meunarodnog poslovanja (promet robe i usluga, i svih oblika spoljnotrgovinskog poslovanja). U svetu postoji oko 300 centara za svetsku trgovinu u 80 zemalja, koji su smeteni u glavnim i najveim gradovima. Zajedniki zadatak svih centara je unapreenje meunarodne trgovine i liberalizacija iste. Dozvolu za rad centrima (licenca), izdaje Asocijacija cetra za svetsku trgovinu u Njujorku (WTCA). Prvi centar osnovan je u Nju Orleansu, 1993- godine, sa 2500 subjekata koji su plaali lanarinu. Najpoznatiji centri za svetsku trgovinu su u Njujorku (sruen 2001. god. ), Nju Orleansu, Hjustonu, Tokiju (osnovali WTCA). Organi WTCA : generalna skuptina i bord direktora (25 lanova). lanice WTC su firme iz svih sektora privrede koje plaaju lanarinu i dobijaju lansku karticu. Najvei interes za ulanjenje imaju male i srednje firme. lanarina se odreuje na bazi veliine firme i broja zaposlenih. 40. MEUNARODNI TRGOVINSKI CENTAR (ITC)

Osnovni cilj delovanja meunarodnog trgovinskog centra je unapreenje izvoza zemalja u razvoju i zemalja u tranziciji. Meunarodni trgovinski centar se finansira jedankim udelima WTO i UN. Finansiranje aktivnosti ITC u zemljama u razvoju vri se iz fondova UN organa za razvoj. Meunarodni trgovinski centar, u odnosu na WTO ima izvrnu ulogu i operativnog je karaktera. U okviru sistema UN, obezbeuje tehniku podrku u zemljama u razvoju radi promocije njihovog izvoza i ima znaajnu ulogu u izgradnji efikasnog spoljnotrgovinskog sistema. Aktivnosti ITC: 1. unapreenje spoljnotrgovinskih transakcija zemalja u razvoju i tranziciji 2. efikasna realizacija svih faza spoljnotrgovinskih poslova 3. izrauje projekte unapreenja izvoza u dravnom i poslovnom sektoru 4. podstie razvoj spoljnotrgovinskih operacija na nacionalnom i regionalnom nivou 5. operativne aktivnosti ogledaju se i u obuci spoljnotrgovinskog kadra u izvozno orijentisanim preduzeima 6. daje informacije o svim pitanjima za odreena trita zemlje nacionalni informacioni servisi 7. unapreenje uea malih i srednjih preduzea (SME) u meunarodnoj trgovini, na bazi Programa trgovinskih taaka su namenjene prvenstveno unapreenju spoljnotrgovinskih aktivnosti malih i srednjih preduzea. One su udruene u svojevrsnu organizaciju neprofitnog tipa Federaciju trgovinskih taaka sveta (WTPF) 41. IZVOZ PO DAMPING CENAMA METOD UTVRIVANJA DAMPINKE CENE

Izvoz robe/usluga po dampinkim cenama podrazumeva izvoz po vrlo niskim cenama. Dampinka cena predstavlja cenu koja je nia od nominalne (trine cene), i predstavlja cenu koja je nia od cena konkurencije. Dampinka cena je nefer cena i za njih je predviena odreena kazna. Zemlje lanice mogu primeniti antidamping mere protiv uvoza proizvoda po uvoznoj ceni nioj od normalne cene. Normalna cena je cena po kojoj se proizvod prodaje na tritu zemlje iz koje se izvozi. 1. mogunost odreivanja nivoa cene. 2. mogunost poreenje damping cene sa cenom po kojoj se ista roba od istog proizvoaa prodaje na treem tritu 3. mogunost metoda zidanja cene - ukljuuju se trokovi proizvodnje, razuman profit u zemlji porekla i razumni trokovi izvoza (prodaje). Ako se konstatuje da je normalna cena vea od dampinke, radi se o uvozu po dampinkoj ceni koji treba sankcionisati, dok razliku koja postoji izmeu ove dve cene (antidampinka mara)

24

carina, se isplauje oteenoj stran. Damping postoji kada je dampinka cena nia od normalne preko 2%. U izuzetnim sluajevima, vea razlika od 2% nee biti damping , ukoliko je uee uvoza ovog proizvoda u ukupnom uvozu ove vrste proizvoda u zemlji uvoza do 3% Ako se utvrdi da je razlika izmeu realne i damping cene vea od 2% i da je uee uvoza ove vrste proizvoda vee od 3% u ukupnom uvozu ovih proizvoda u zemlji uvoza, postoji damping i treba ga sakcionisati. Sankcije se svode na antidampinku maru (carinu) kojom je optereena svaka naredna jedinica uvoza i plaa se prilikom carinjenja i prevaljuje se na izvoznika.Sporazum ograniava i vreme naplaivanja antidampinke carine (5 godina od momenta uvoenja) Podela dampinga: 1. ekoloki damping (izvoz po dampinkim cenama omoguen je niim ekolokim standardima) 2. socijalni damping (izvoz iz zemalja gde su niski trokovi radne snage) 3. prikriveni damping (izvoz proizvoda po damping cenama, kada su svi elementi komponenti nabavljeni po damping cenama 42. SPOLJNOTRGOVINSKA MREA

Spoljnotrgovinska mrea predstavlja i obuhvata mreu povezanih preduzea u zemlji i inostranstvu, koji mogu biti posredni i neposredni uesnici u spoljnotrgovinskim poslovima, kao i mreu zastupnika, posrednika i filijala u inostranstvu. Determinante koje odreuju karakteristike spoljnotrgovinske mree, su: 1. Spoljnotrgovinska politika drave stepen liberalizacije ili dravnog monopola, odreuje broj firmi ukljuenih u ove poslove. Broj spoljnotrgovinskih firmi je direktno proporcionalan stepenu liberalizacije spoljne trgovine 2. Kontrola drave i stepen uticaja na spoljnotrgovinske firme to je vea kontrola i uticaj drave, to je manji broj firmi i vea je administracija u realizaciji poslova 3. Oblik svojine preduzea u spoljnoj trgovini u dravama gde je dominantna privatna svojina, nosioci spoljnotrgovinskih poslova su privatne firme, dok su u zemljama sa dominantnom dravnom svojinom nosioci posla dravne spoljnotrgovinske firme 4. Pravna regulativa predstavlja okvir i podlogu za obavljanje razliitih spoljnotrgovinskih poslova, i odnosi se na: Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju Zakon o meunarodnom platnom prometu Zakon o stranim ulaganjima, koncesijama, slobodnim zonama 43. FINANSIRANJE SPOLJNOTRGOVINSKIH POSLOVA

Finansiranje spoljnotrgovinskih poslova svodi se na klasino kreditiranje i neke sloenije forme finansiranja, od kojih su najzastupljeniji meunarodni faktoring i meunarodni forfeting. U kreditiranju izvoza uestvuju: 1. Direktni uesnici (drava, banke, izvozne kreditne agencije) 2. Indirektni uesnici (konsalting agencije, revizorske kue, osiguravajue kue, pediteri) Kreditiranjem izvoza postie se: 1. Poveanje izvoza i rast izvoznog sektora 2. Poveanje konkurentnosti izvoza 3. Olakan pristup meunarodnim tritima 4. Poveanje stepena uspene realizacije posla Direktni uesnici u kreditiranju izvoza Drava U poetku je drava stajala iza svih izvoznih poslova, ali vremenom njena uloga slabi jaanjem trinih odnosa i stvaranjem tenje ka zdravoj konkurenciji. Osnovna uloga drave je podsticanje izvoznog sektora odreenih proizvodnih grana i proboj na strano trite. Danas,

25

drava se ukljuuje u finansiranje izvoza samo kada su u pitanju kapitalni proizvodi ili preduzea koja nemaju smelosti i snage da se suoe sa snanom meunarodnom konkurencijom. Bankarski sektor. ini okosnicu u finansiranju izvoza i njega ine: Centralna banka veoma retko se nalazi u ulozi direktnog finansijera, uglavnom se bavi osiguranjem izvoznih poslova od razliitih rizika i usmeravanjem finansijskih sredstava meunarodnih institucija Poslovne banke kreditiraju privredu i pojedince na krai rok (u spoljnoj trgovini glavna uloga je realizacija platnog prometa sa inostranstvom) Razvojne banke odobravaju srednjorone i dugorone kredite za spoljnotrgovinske poslove veeg obima u odreenim sektorima privrede. Osnivai ovih banaka su veinom meunarodne finansijske institucije (Svetska banka) Investicione i trgovinske banke osnovna uloga je u pruanju finansijske pomoi u spoljnotrgovinskim poslovima manjih i srednjih preduzea, u vidu planiranja finansijske konstrukcije posla i toka same realizavije posla Izvozno/uvozne banke (EXIM banke) specijalizovane su za srednjerono i dugorono kreditiranje izvoza roba od kapitalnog znaaja. Izvoz kapitalnih dobara zahteva velike iznose fondova, duge rokove otplate i dravu kao garanta. Najveu saradnju imaju sa Izvoznim kreditnim i osiguravajuim agencijama. 44. KREDITIRANJE

Kreditiranje izvoznika obuhvata sve pozajmice koje finansijske institucije daju izvoznicima uz kamatu, kako bi bio prevazien jaz izmeu trenutka otpreme i trenutka naplate izvezene robe. Izvozni poslovi se kreditiraju: 1) pre izvrene isporuke 2) po izvrenoj isporuci Krediti se odobravaju na krai rok (do 180 dana), srednji rok (do 3 god.) i dui rok (preko 3 godine). U kreditiranju izvoza uestvuju: Direktni uesnici (drava, banke, izvozne kreditne agencije) Indirektni uesnici (konsalting agencije, revizorske kue, osiguravajue kue, pediteri) Kreditiranjem izvoza postie se: Poveanje izvoza i rast izvoznog sektora. Poveanje konkurentnosti izvoza. Olakan pristup meunarodnim tritima Poveanje stepena uspene realizacije posla. 45. MEUNARODNI FAKTORING

Meunarodni faktoring predstavlja kupoprodaju prava potraivanja jednog lica (faktor) od drugog ugovaraa (komitenta). Smisao faktoring posla sastoji se u ostvarivanju prava potraivanja na osnovu izvoza komitenta od treih lica (kupac, uvoznik), koja on nije u stanju da uspeno naplati iz odreenih razloga. Problemi u naplati potraivanja javljaju se iz vie razloga: 1. Lice izbegava ili odbija da plati dug koji ima 2. Potraivanja komitenta jo nisu dospela za naplatu Za to vreme komitent moe imati problema sa likvidnou ili jednostavno ne elo da mu sredstva budu toliko zarobljena kod treeg lica. Faktoring razreava takav problem komitenta, tako to faktor preuzima naplatu potraivanja i isplauje komitentu ugovoreni iznos. U svojstvu faktora najee se pojavljuje poslovna banka. Vrste faktoring posla: PODELA I 1. Faktoring sa pravom regresa - omoguava faktoru da u sluaju nemogunosti naplate potraivanja od dunika, ima pravo naplate potraivanja od prodavca potraivanja. 2. Faktoring bez prava regresa PODELA II 1. Otvoreni faktoring - je takav oblik faktoringa, gde je dunik izvoznika upoznat sa prodajom potraivanja izvoznika treem licu (faktoru).

26

prodajom prava potraivanja. Kompletna realizacija naplate potraivanja preputena je izvozniku koji prati uputstva faktora koji je otkupio potraivanja. Realizaciju posla naplate vri izvoznik u svoje ime a za raun faktora. Kupac e platiti izvozniku koji e plaena potraivanja preneti na raun faktora. PODELA III 1. Faktoring sa uslugom - podrazumeva da faktor isplauje iznos potraivanja komitentu (izvozniku koji mu je prodao potraivanja), tek po naplati od dunika (uvoznika, kupca) 2. Faktoring sa kreditiranjem - podrazumeva da faktor isplati iznos potraivanja komitentu pre naplate od dunika, gde je isplaeni iznos umanjen za proviziju faktora. Faktoring posao poveava likvidnost izvoznika i ubrzava spoljnotrgovinske transakcije. Faktoring otklanja uska grla koja mogu nastati u realizaciji naplate izvoznog posla. Faktoring posao je veoma znaajan kod proizvoakih firmi, kojima se isplati da svoja potraivanja prodaju faktoru, koji e im isplatiti iznos potraivanja sa umanjenjem za proviziju i ostale trokove, tako da proizvoai odmah dolaze do obrtnih sredstava za nastavak proizvodnje. Faktor ima interes da to bre i u veem iznosu naplati potraivanja od dunika, kako bi ostvario odreenu zaradu na ovom poslu. 46. MEUNARODNI FORFETING

2. Neotvoreni (skriveni) faktoring - predstavlja posao gde dunik nije upoznat sa

Meunarodni forfeting predstavlja kupoprodaju dugoronih prava potraivanja nastalih u spoljnotrgovinskim poslovima. U poslovima forfetinga, izvoznik na bazi zakljuenog ugovora o forfetingu, prodaje svoje potraivanje banci ferfetaru. Primenjuje se kod dugoronih izvoznih poslova, kod kojih je period kreditiranja 2-5 godina i gde vrednost potraivanja prelazi 25.000 USD. Kao forfetari se najee javljaju banke, kada izostane podrka izvozniku od strane Agencije za podrku izvoza i osiguranja. Banka forfetar se upoznaje sa poslom izvoza u celini (od faze ponude do faze realizacije izvoznog posla). Forfetar tj.banka, vri ulogu finansijera izvoznog posla. Banka forfetar nema pravo regresa u odnosu na izvoznika od koga je otkupila potraivanja, to znai da rizik naplate potraivanja izvoza snosi forfetar. Meunarodni forfeting obetbeuje likvidnost izvoznika koji je ugovorio izvoz robe na bazi dugoronog kreditnog aranmana. Ovim putem se dugorona potraivanja pretvaraju u likvidna sredstva za izvoznika proizvoaa, koja su umanjena za odreeni iznos, ali zato odmah upotrebljiva i dovoljna za nastavak procesa proizvodnje. Smisao posla forfetinga i njegova pogodnost za izvoznika ili proizvoaa lei u tome to se izvoznik oslobaa rizika naplate dugoronih potraivanja i to dolazi do trenutnih obrtnih sredstava potrebnih za poslovanje. 47. INSTRUMENTI PLAANJA U SPOLJNOTRGOVINSKIM POSLOVIMA

Spoljnotrgovinska plaanja: Dva naina naplate izvoznog posla: 1. Trenutno plaanje 2. Plaanje na kredit 1. Trenutno plaanje realizuje se na tri naina: naplata ugovorenog izvoza robe u toku isporuke naplata ugovorenog izvoza robe pre isporuke naplata ugovorenog izvoza robe posle isporuke Vano je napomenuti da se u spoljnotrgovinskim transakcijama definie period za trenutna plaanja, odnosno izvezena roba naplaena i uvezena roba plaena. Po naim propisima ovaj period iznosi 90 dana. U tom periodu, kupac i prodavac moraju dati instrukcije plaanja svojim bankama i pribaviti i prezentirati svu potrebnu dokumentaciju. Sva plaanja koja preu period od 90 dana, tretiraju se kao DOCNJA (kanjenje) i nosioci uvozno/izvoznog posla podleu sankcijama.

27

2. Plaanje na kredit realizuje se kada je posao ugovoren kao uvoz/izvoz na kredit, tj. kada izvoznik ugovori naplatu izvezene robe u periodu duem od zakonskog (90 dana) za trenutnu naplatu. Instrumenti plaanja spoljnotrgovinskih poslova: 1. Naplata spoljnotrgovinsklih poslova vri se preko poslovnih banaka (korespodenata) putem transakcija u meunarodnom platnom prometu. Tansakcije u meunarodnom platnom prometu mogu biti gotovinske i bezgotovinske (najee u upotrebi). 2. Bezgotovinski platni promet podrazumeva prebacivanje deviznih sredstava sa rauna na raun pomou instrumenata meunarodnih plaanja, od kojih se izdvajaju: Doznaka Menica ek Dokumentarni akreditiv Inkaso (dokumentarna naplata otkup dokumenata) Doznaka - Doznaka predstavlja nalog poslovne banke uvoznika, njenoj korespondentskoj banci (banci izvoznika), da isplati sumu naznaenu u doznaci,izvozniku. U veini sluajeva, doznaka predstavlja bezuslovni instrument plaanja, i u tom smislu imamo: 1) bezuslovne doznake 2) uslovljene doznake Bezuslovna doznaka predstavlja rizian instrument plaanja, poto se prodavac niim ne obavezuje da izvri isporuku robe. Ova vrsta doznake koristi se samo kod poslovnih partnera koji se dobro poznaju, dugo sarauju i imaju visok stepen meusobnog poverenja. Koristi se u velikoj meri u uplati avansa i nerobnoj meunarodnoj trgovini. Uslovljena doznaka koristi se u sluajevima kada uvoznik isplatu uslovljava prezentacijom spoljnotrgovinske dokumentacije posla (faktura, garancija, tovarni list itd.) Doznaka se koristi kao instrument plaanja kod izvoza robe na kredit (kreditnog plaanja). Menica - Menica predstavlja strogo formalnu hartiju od vrednosti, kojom se jedno lice, njen izdavalac (trasant), obavezuje da e po njegovom nalogu, drugo lice (trasat), izvriti uplatu menine sume treem licu (remitentu), u roku dospea menice. ek - Bankarski ek predstavlja strogo formalnu hartiju od vrednosti, kojom trasant (kupac) daje nalog svojoj poslovnoj banci (trasatu) da sa rauna trasanta, prebaci odreeni novani iznos na raun remitenta (prodavca) ili donosiocu eka. Bankarski ek moe biti: 1. ek na ime (korisnik eka je naglaen na eku) 2. ek na donosioca (u eku je naznaeno da se plaa donosiocu) 3. ek se podnosi na naplatu u odreenom roku (8-70 dana). Najkrai rok naplate je za ekove koji su izdati u zemlji, dok je najdui rok naplate za ekove izdate van EU. 4. ek se koristi kod svih vrsta trenutnog plaanja 48. DOKUMENTARNI AKREDITIV

Predstavlja nalog kojim nalogodavac (uvoznik) robe stavlja na raspolaganje posredstvom banke, korisniku (izvozniku, prodavcu), odreeni iznos deviza uz ispunjenje odreenih uslova, koji prethode korienju akreditivne sume. Dokumentarni akreditiv predstavlja instrument naplate izvoznog posla i najsigurniji instrument naplate, pa se zato najee koristi. Isplata akreditivne sume (iznos deviza na nalogu), uslovljena je prezentacijom (dostavljanjem) dokumentacije definisane ugovorom, to predstavlja dokaz da je izvoznik uredno izvrio isporuku robe. Kupac (uvoznik) daje nalog poslovnoj banci za otvaranje akreditiva uz dokaz o pokriu na svom deviznom raunu Akreditivna banka poslovna banka kupca koja otvara akreditiv na nalog kupca i ima obavezu plaanja Avizirajua banka obavetava izvoznika da je u njegovu korist otvoren dokumentarni akreditiv, ali ne preuzima obavezu isplate akreditivne sume Korisnik akreditiva prodavac, izvoznik robe Isplatna banka po dobijanju obavetenja i instrukcija od akreditivne banke, da je otvoren dokumentarni akreditiv u korist izvoznika i po prezentaciji potrebnih dokumenata, vri isplatu

28

akreditivne sume izvozniku (najee se u ulozi isplatne banke nalazi korespondentska banka poslovne banke kupca) Konfirmirajua banka preuzima obavezu isplate akreditivne sume, u sluaju da nalogodavac to ne moe da uini iz bilo kog razloga Dokumentarni akreditivi vrste: Podela 1 po opozivosti: 1. Opozivi akreditiv 2. Neopozivi akreditiv potvren (konfirmiran) i nepotvren (nekonfirmiran) 3. Potvren neopozivi akreditiv podrazumeva da pored akreditivne banke postoji i potvrda (konfirmacija) neke druge banke (konfirmirajua banka), da e u sluaju da akreditivna banka ne izvri isplatu, to uiniti konfirmirajua banka. Potvreni neopozivi akreditiv titi interese izvoznika od rizika neplaanja, putem konfirmacije. Podela 2 po prenosivosti: 1. Prenosiv 2. Neprenosiv 3. Prenosivost dokumentarnog akreditiva se definie akrditivnim uslovima i mora biti tano naznaena (ukoliko nije naznaeno, akrditiv je prenosiv samo jedanput). Korisnik prenosivog akreditiva je izvoznik koji moe dat nalog avizirajuoj banci da akreditiv stavi na raspolaganje drugom korisniku. Prenosivost akreditiva obezbeuje izvozniku da svoje obaveze plati prenosom akreditiva na svog poverioca. Podela 3 prema deljivosti: 1. Deljivi akreditivi (omoguavaju naplatu dela akreditivne sume koja odgovara vrednosti isporuene robe) 2. Nedeljivi akreditivi Podela 4 prema dospeu: 1. Akreditivi po vienju (naplativi po prezentovanju dokumenata banci) 2. Roni akreditivi (odlau vreme naplate 1) Akceptni akreditiv 2) Akreditiv sa odloenim plaanjem Izvoznik e ugovarati: neopozivi, potvreni, prenosivi i deljivi akreditiv Otvaranje i naplata dokumentarnog akreditiva: Ugovor o kupoprodaji u lanu o nainu plaanja, detaljno regulie naplatu dokumentarnim akreditivom. Potrebno je tano definisati vrstu akreditiva, trenutak otvaranja, rokove vanosti i dokumenta koja izvoznik mora prezentovati banci radi naplate akreditivne sume. Nalog za otvaranje akreditiva (nostro), uvoznik dostavlja svojoj poslovnoj banci.Akreditiv mora da sadri precizno navedene podatke definisane ugovorom sa preteom dokumentacijom (rok za prezentovanje 21 dan, od dana isporuke), koji se moe produiti. Dokumenta koja se moraju prezentovati banci i kojima je uslovljena naplata po osnovu akreditiva su: 1. Fakture i liste pakovanja 2. Tovarni list (naveden datum otpreme robe) 3. Polisa osiguranja 4. Atesti proizvoaa 5. Certifikat o kvalitetu 6. Zapisnik o kvalitativnom prijemu robe 7. Uverenje o poreklu robe (EUR Form) 8. Razna druga dokumenta precizirana ugovorom o kupoprodaji 9. Uvozniku odgovara da naloi otvaranje akreditiva neposredno pred isporuku robe, poto je vreme angaovanja sredstava svedeno na minimum 10. Izvozniku odgovara da kupac otvori neopozivi potvreni akreditiv u njegovu korist to pre, neposredno po stupanju ugovora o kupoprodaji na snagu 49. RIZICI U SPOLJNOTRGOVINSKIM POSLOVIMA I OSIGURANJE

Rizici u spoljnotrgovinskim poslovima dele se na: I PODELA 1. Rizici kojima je izloen izvoznik 2. Rizici kojima je izloen uvoznik 3. Rizici kojima je izloena finansijska institucija

29

Izvoznik i uvoznik su izloeni riziku neizvrenja ugovorenih obaveza, dok je finansijska institucija izloena riziku naplate datog kredita. II PODELA 1. Prenosivi rizici 2. Neprenosivi rizici Prenosivi rizici su rizici koje akteri spoljnotrgovinskog posla (izvoznik-prodavac, uvoznikkupac) mogu preneti na treu stranu (osiguravajuu kompaniju, banke) i ovi rizici nastaju delovanjem objektivnih okolnosti (na koje ni jedna strana nije mogla da utie, via sila). U prenosive rizike spadaju: Transportni rizik, ratni, politiki i rizik trajka (rizik se prenosi na osiguravajuu kuu) Rizici neizvrenja ugovorenih obaveza (rizik se prenosi na banku, koja garantuje ispunjenje obaveza putem bankarske garancije) Rizici naplate spoljnotrgovinskog posla (javlja se kod kreditnog posla, rizik se prenosi na faktora ili forfetera) Neprenosivi rizici su rizici koji se ne mogu preneti na treu stranu, snosi ih strana pogoena njima i rezultat su delovanja subjektivnih faktora. U neprenosive rizike spadaju: 1. Rizik zahteva trita (izvezena roba ne odgovara) 2. Rizik oteenja robe u toku transporta 3. Rizik promene carinskih, deviznih i pravnih propisa 4. Rizik promene instrumenata me. platnog prometa Uesnici u poslu rizik smanjuju aktivnim delovanjem samoosiguranja od neprenosivih rizika.

iznalaenjem

instrumenata

Osiguranje od rizika neizvrenja ugovorenih obaveza 1. Najei rizici kojima je izloen izvoznik jesu vezani za neizvrenje obaveze plaanja isporuene robe (isporuka unapred ili isporuka na kredit) 2. Uvoznik rizikuje ako plati deo robe unapred (avans), a da ne dobije robu ili da ta roba nije ugovorenog kvaliteta ili koliine 3. Da bi se osigurali, i izvoznik i uvoznik u ugovor unose obavezu pribavljanja garancije, kako bi od treeg lica (garanta) naplatile nastalu tetu. U ulozi garanta se javljaju najee banke i one izdaju garancije Bankarska gatancija 4. Kao najee koriena sredstva obezbeenja od finansijskih rizika javljaju se: Bankarska garancija Stand by akreditiv 50. BANKARSKE GARANCIJE

Bankarska garancija je pismeni dokument kojim se banka garant obavezuje prema primaocu garancije (korisniku) da mu u sluaju da nalogodavac garancije ne ispuni obaveze, izmiri obavezu, ako budu ispunjeni uslovi naznaeni u garanciji. U bankarskim garancijama uestvuju tri strane: nalogodavac (nosilac obaveza po spoljnotrgovinskom poslu), banka garant i primalac (korisnik garancije). Po zakljuenju ugovora izmeu banke i nalogodavca izdaje se bankarska garancija. Po ugovoru, banka garant preuzima obavezu da u korist treeg lica korisnika garancije, izda bankarsku garanciju, dok se nalogodavac obavezuje da obezbedi pokrie na svom raunu i plati proviziju banci. Bankarska garancija se izdaje kao osiguranje za neizvrenje naplate. Ako do toga doe, banka isplauje ugovoreni iznos. Ako nalogodavac poseduje sredstva na svom raunu, banka e raun zaduiti po istom iznosu, doku sluaju da nalogodavac ne poseduje sredstva na raunu, banka takoe zaduuje raun, ali se ovo tretira kao kredit koji dospeva istog dana sa uraunavanjem redovnih i zateznih kamata. Banka u ugovoru sa nalogodavcem predvia instrumente obezbeenja naplate kao to su: pokrie, menica, akceptni nalog, cesija potraivanja nalogodavca Bankarska garancija definie: 1. Ko pribavlja garanciju 2. Ko izdaje garanciju

30

3. Po kom osnovu se izdaje garancija Bankarska garancija ima svoju obaveznu pisanu formu na osnovu Jednobraznih pravila za garancije na prvi poziv (MTK Pariz), sa osnovnim elementima: 1. Nalogodavac (komitent banke) je ugovorna strana u poslu 2. Korisnik garancije je ugovorna strana koja zahteva pribavljanje garancije. Nalogodavac po pribavljanju garancije od svoje poslovne banke istu dostavlja korisniku ili moe biti obaveten da je garancija otvorena Garant je po pravilu banka, ali mogu biti i osiguravajue kue i druga pravna i fizika lica Osnovna obaveza koja zahteva garanciju Maksimalan iznos naplate(garantovan iznos) i valuta bitno je naglasiti da banka izdavanjem garancije ne preuzima kompletnu isplatu obaveze, ve samo tete koja je nastala kod korisnika garancije Rok vanosti rok dospea garancije se vezuje za odreeni datum ili odreeni dogaaj Uslovi za poziv na plaanje korisnik banci garantu mora podneti pismeni poziv i izjavu iz koje se vidi da je nalogodavac prekrio svoju obavezu po ugovoru, da bi naplatio garantovanu sumu Uredba o smanjenju iznosa garancije Opozivost garancije bankarske garancije su NEOPOZIVE. Garanciju moe opozvati samo korisnik njenim vraanjem ili pismenom izjavom da se garant oslobaa obaveza po osnovu garancije Vrste bankarskih garancija dve grupe: 1. Bankarske garancije kod kojih je nalogodavac izvoznik (pribavlja izvoznik) 2. Bankarske garancije kod kojih je nalogodavac uvoznik (pribavlja uvoznik) 1. Bankarske garancije gde je nalogodavac izvoznik Garancije za povraaj avansa banka garant se obavezuje da e kupcu koji vri avansno plaanje, isplatiti odreeni iznos (koji se poklapa sa avansom) ako izvoznik ne izvri svoje obaveze isporuke i ne vrati avans Garancije za dobro izvrenje posla banka garant se obavezuje da e kupcu proizvoda isplatiti odgovarajuu sumu ako izvoznik ne ispuni svoju obavezu isporuke, ako ne otkloni kvarove u garantnom roku ili roba ne funkcionie u garantnom roku. Garantovani iznos za isplatu kree se od 5%-25% vrednosti ugovora. Garancija za uee na licitaciji (licitaciona garancija) - javlja se kod investicionih poslova, gde se pojavljuje investitor i potencijalni izvoa radova uesnik na licitaciji. Licitacionu garanciju izdaje banka uesnika na licitaciji koja se obavezuje da e investitoru korisniku garancije,isplatiti odreeni iznos ukoliko uesnik na licitaciji izmeni svoju ponudu, opozove je ili ne prihvatri da zakljui ugovor po prihvatu ponude. Garantovana suma za isplatu iznosi 1%-5% ukupne vrednosti ponude. Garancije za kontrakupovinu banka garant se obavezuje da isplati odreenu sumu u korist kupca, ukoliko u predvienom roku izvoznik ne izvri svoju obavezu i ne zakljui sa kupcen ugovor o kontrakupovini. 2. Bankarske garancije gde je nalogodavac uvoznik Garancija za plaanje robe po njenoj isporuci zahteva prodavac od uvoznika, ime se titi od rizika neplaanja robe od strane uvoznika, po njenoj isporuci uvozniku, kupcu. Garantovana suma je u odreenom procentu od vrednosti posla Garancija za plaanje robe po kreditnom poslu za izvoznika je neophodno da obezbedi zatitu od rizika neplaanja dospelih kreditnih rata. To se ostvaruje prijemom garancije i uslovljavanjem isporuke svoje robe Depozitna garancija (garancija o poloenom depozitu) javljaju se dva tipa ovih garancija: 1) obaveza kupca da poloi novani depozit kod banke garanta, gde je novac na depozitnom raunu blokiran 2) blokiranje dela novanih sredstava na tekuem raunu kupca kod njegove poslovne banke, koja je najee i banka garant Stand by akreditiv

31

- Koristi se kod amerikih banaka i u poslovanju sa amerikim kompanijama, kao zamena za bankarske garancije. Ovaj specifini akreditiv ima osobine i akreditiva i bankarske garancije. - Stand by akreditiv e akreditivna banka otvoriti na dogovorenu vrednost, po nalogu jedne strane a za korist druge strane u meunarodnim poslovima. Strana u iju korist je akreditiv otvoren, stie pravo naplate akreditivne sume ukoliko nalogodavac akreditiva propusti da izvri svoje obaveze po ugovoru. Akreditivni iznos za isplatu se kree 10-15% vrednosti posla. Kod stand by akreditiva, uslov isplate nije prezentovanje dokumentacije iz posla, ve pismena izjava korisnika akreditiva iz koje se vidi da je nalogodavac propustio da izmiri svoje obaveze. 51. POSAO IZVOZA PODELA I FAZE

U spoljnotrgovinskim poslovima javljaju se dva tipa izvoznog posla: Direktan izvoz (proizvoa samostalno nastupa na meunarodnom tritu i sprovodi kompletnu realizaciju izvoznog posla) Indirektan (posredan) izvoz ( posao izvoza se vri putem posrednika koji moe biti komisionar, inostrani zastupnik, distributer, gde posrednik preuzima ulogu izvoznika i na njemu je kompletno sprovoenje realizacije izvoznog posla, dok proizvoa oekuje da bude obavetavan o toku realizacije posla) Osnovne faze izvoznog posla: 1. Pripreme koje prethode izvozu robe 2. Uspostavljanje poslovnog kontakta i pregovaranje 3. Provera boniteta poslovnog partnera 4. Pretkalkulacija i kalkulacija izvoznog posla 5. Ponuda izvoznog posla 6. Prihvat ponude izvoznog posla 7. Realizacija izvoznog posla 8. Naplata posla izvoza 9. Obraun trokova i likvidacija izvoznog posla 10. Postprodajne aktivnosti po izvrenom izvozu I Pripreme koje prethode izvoznom poslu Ispitivanje karakteristika inostranog trita (geografske, demografske, politike, ekonomske, zakonska regulativa) Prezentacija izvoznog proizvoda potencijalnim kupcima u inostranstvu (prezentacije, sajmovi, izlobe, slanje uzorka, prezentovanje putem interneta, tv, tampe itd.) Praenje zakonskih propisa relevantnih za realizaciju posla Informisanje o konkurentima i potencijalnim kupcima Izbor ciljnog trita II Provera boniteta poslovnog partnera Provera boniteta poslovnog partnera ukljuuje proveru kreditne sposobnosti, imovinsko stanje firme, investicije, stanje dugova i potraivanja, izvozno iskustvo u sektoru u kome posluje, poslovnost, tanost i ispunjenje obaveza. Informacije o bonitetu poslovnog partnera se mogu dobiti od privrednih komora zemlje uvoznika i izvoznika, poslovnih banaka, i poslovnih agencija za tu namenu. U poslednje vreme se sve vie koriste svetski informacioni sistemi specijalizovane informacione mree NETWORK, GLOBAL, INTERNET Centra za svetsku trgovinu (WTC). 52. KALKULACIJA CENE U IZVOZNOM POSLU PREDKALKULACIJA I REVIZIJA CENE

Cilj predkalkulacije cene izvozne ponude je utvrivanje cene na bazi relevantnih trokova, koja e biti konano utvrena u kalkulaciji, da bi izvoznik ostvario pozitivni poslovni rezultat. Predkalkulacija predstavlja polaznu osnovu za utvrivanje konane cene. U predkalkulacijama se koriste dve metode: Metod dodavanja trokova (daje odgovor koja je to cena po kojoj se moe prodati roba na inostranom tritu i ostvariti zarada minimalna izvozna cena. Dobija se kada se na proizvoaku ili nabavnu cenu dodaju svi ostali realni trokovi u realizaciji izvoza i provizija izvoznika. Jedinina cena se dobija deljenjem ukupne cene sa koliinom robe). Metod oduzimanja trokova (daje odgovor na pitanje koja je gornja vrednost nabavne cene iznad koje se ne sme kupovati roba na domaem tritu da bi se kasnije

32

prodala po ceni na svetskom tritu. Dobija se kada se od cene na svetskom tritu oduzmu svi realni trokovi u realizaciji izvoza i provizija izvoznika. Tako se dobija proizvoaka cena robe). Primer: Predkalkulacija izvoznog posla po metodi dodavanja trokova Proizvoaka cena robe: Zavisni trokovi izvoza (trokovi pakovanja, pribavljanja robnih dokumenata, trokovi prevoza, trokovi izvoznog carinjenja, trokovi osiguranja, skladitenja, pedicije, provizija posrednika) Opti trokovi (reijski trokovi) Komisiona provizija (dobitak koji se eli ostvariti izvozom) Trokovi koji nastaju primenom instrumenata spoljnotrgovinske politike zemlje uvoza Trokovi primene instrumenata spoljnotrgovinske politike zemlje izvoza (povraaj trokova poreza, taksi carinjenja, itd.) Trokovi vezani za specifine zahteve kupca (trokovi se dodaju ako kupac poveava svoje zahteve u odnosu na ponuene ili se oduzimaju ako kupac smanji svoje zahteve u odnosu na ponuene) C (cena robe) = 1+2+3+4+56(+/-)7 Kalkulacija cene izvoznog posla Predkalkulacija je samo osnov za konanu kalkulaciju cene izvozne ponude. U zavisnosti od trita na koje se izvozi, mora se ostaviti izvesna rezerva u sluaju da doe do nekih nepredvienih zahteva kupca (koliinski i vrednosni rabati i sl.) Cena u odnosu na predkalkulaciju moe biti uveana ako je cena dobijena u predkalkulaciji nia od trine cene izvoznik ima prostor za poveanje cene u izvoznoj ponudi. U obrnutom sluaju kada se u predkalkulaciji dobije vea cena od trine, izvoznik mora nai naine da dobijenu cenu uskladi sa trinom. Naini odreivanja izvoznih cena su: Cena se precizno definie numeriki, valutno i INCOTERMS klauzulom Cena se odreuje u odreenom, preciziranom, buduem roku (precizira se nain utvrivanja visine cene i trenutak utvrivanja) Vrste izvoznih cena Fiksne cene jednom ugovorena i ne menja se Klizne cene cena robe se utvruje za svaku narednu isporuku na bazi prve fiksne cene, po unapred utvrenoj formuli (revizija cene za svaku narednu isporuku. Kod kliznih cena primenjuje se metoda klizne skale Po metodi klizne skale u ugovoru se odreuje fiksna cena za prvu isporuku (bazna cena). Vrednost svake naredne isporuke bie odreena na osnovu klauzule o reviziji cena, definisane ugovorom METOD KLIZNE SKALE

Pn =

Pn 1 Mn S ( a +b +c n ) 100 M n 1 S n 1

= bazna cena (prva ugovorena cena po paritetu EXW, ako je ugovoren CIF paritet, oduzimaju se trokovi osiguranja i transporta) Pn = cena za novu sledeu isporuku Pn-1 = cena iz prethodne isporuke n = redni broj isporuke a = udeo optih trokova proizvodnje u ukupnim trokovima b = udeo trokova repromaterijala u ukupnim trokovima proizvodnje c = udeo trokova radne snage u ukupnim trokovima a+b+c=100%

Mn M n 1 Sn S n 1

= indeks rasta cena repromaterijala koji se ugrauje u proizvodnju

33

= indeks rasta zarada radnika za odreeni period

53.

CENOVNA I NECENVNA KONKURENTNOST IZVOZNE PONUDE

Vrste izvoznih cena: 1. Fiksne cene jednom ugovorena i ne menja se 2. Klizne cene cena robe se utvruje za svaku narednu isporuku na bazi prve fiksne cene, po unapred utvrenoj formuli (revizija cene za svaku narednu isporuku. Kod kliznih cena primenjuje se metoda klizne skale. Ponuda izvoznog posla predstavlja odgovor na Upit. Primljeni Upit predstavlja polaznu osnovu za izvoznika, prilikom izrade izvoznike ponude. Iz Upita izvoznik saznaje ta je to to kupac eli da dobije pri kupovini proizvoda. Vaan elemenat koji izvoznika ponuda treba da zadovolji jeste konkurentnost. Ponuda izvoznog posla mora biti konkurentna, ukoliko izvoznik eli da osvoji inostrano trite. Faktori koji odreuju konkurentnost izvozne ponude mogu biti:

1. Cenovni faktori konkurentnosti - spadaju svi oni faktori koji utiu na smanjenje
ukupnih trokova proizvodnje (trokovi proizvodnje, repromaterijala, carinjenja, osiguranja, transporta, itd.) trokovi radne snage,

2. Necenovni faktori konkurentnosti a) tehnoloki faktori konkurentnosti (zasnivaju se na upotrebi novih tehnologija b) kvalitet proizvoda ili usluge (potvrdu kvaliteta svojih proizvoda proizvoai
i tehnolokim performansama proizvoda), stiu na sajmovima medalje kvaliteta, i kroz uvoenje svetskih standarda za svoje proizvode serija ISO 9000, ISO 14 000. c) dizajn proizvoda (predstavlja oblik proizvoda koji zadovoljava funkcione i estetske zahteve potroaa. Najznaajniji je u proizvodima za kunu upotrebu, nametaj, tehnika, automobili, odea, obua. Prodajom uspeno dizajniranih proizvoda, firme ostvaruju korist po dva osnova: potvruju i jaaju svoju marku na tritu i ostvaruju velike zarade postojanje BRENDA)

55.

KALKULACIJA CENE U UVOZNOM POSLU ANALIZA PRISPELIH PONUDA

Nosioci uvoznih poslova su preduzea koja sa inostranim partnerima prodavcima, zakljuuju ugovor o meunarodnoj kupoprodaji (uvozu robe). Firma uvoznik moe uvoziti robu u svoje ime i za svoj raun i u svoje ime i za tu raun komisionar. U tom sluaju radi se o komisionom uvozu. U komisionim poslovima uvoza javljaju se tri uesnika, i to: 1. komitent - kupac 2. firma uvoznik komisionar 3. inostrani prodavac Komisionar uvoznik za svoje usluge uvoza naplauje komisionu proviziju, koja se odreuje u procentima od uvoza na bazi ugovorene vrednosti uvoznog posla iz zakljuenog ugovora sa inostranim prodavcem. Faze realizacije komisionog uvoza robe: 1. Pripremne radnje i komisioni nalog za uvoz robe 2. Priprema ugovora o komisionom uvozu 3. Kalkulacija uvoza 4. Poslovni kontakt i upit za ponudu 5. Izbor ponude i ocena boniteta poslovnog partnera 6. Zakljuenje ugovora o konanom uvozu

34

7. Realizacija posla uvoza 8. Obraun trokova i likvidacija uvoznog posla 9. Postprodajne aktivnosti I Pripremne radnje i komisioni nalog za uvoz robe U pripremne radnje spadaju odreene aktivnosti istraivanja i pronalaenja konkretnih proizvoaa i dobavljaa robe koja je potrebna, na inostranom tritu i aktivnosti upoznavanja i praenja odreenih propisa i zakonskih regulativa koje se tiu posla uvoza odreene robe. Komitent kupac obraa se firmi uvozniku komisionaru sa molbom da u svoje ime, a za raun komitenta pribavi najpovoljniju ponudu robe za koju je zainteresovan, zakljui ugovor i realizuje posao uvoza. Komisioni nalog za uvoz moe imati dve varijante: 1. konkretan zahtev da se pribavi ponuda i izvri kupovina od naznaene inostrane firme 2. ovlaenje komisionara uvoznika da pronae najpovoljnijeg prodavca i pribavi ponudu Komisioni nalog za uvoz robe sadri: 1. precizno navedenu vrstu i koliinu robe 2. gornji nivo cene koji se moe prihvatiti 3. paritet (Incoterms 2000) 4. rokovi isporuke II Priprema ugovora o komisionom uvozu Komisionar uvoznik priprema ugovor o komisionom uvozu koji e zakljuiti sa svojim nalogodavcem komitentom. Osnovni elementi ugovora o uvoznom komisionu su: 1. vrsta i koliina robe 2. vrednost robe 3. pariteti 4. obraun zavisnih trokova (pedicija, trokovi osiguranja, bankarski trokovi, carinjenje, izdavanje dokumenata) 5. provizija komisionara U cilju tanog odreivanja iznosa provizije komisionara, ugovor o komisionom uvozu se potpisuje im doe do zakljuenja ugovora uvoznog posla sa inostranim prodavcem III Kalkulacija uvoza Na bazi uvozne kalkulacije, uvoznik donosi odluku da li e otpoeti sa uvoznim poslom ili ne. Kakva e biti kalkulacija zavisi od same prirode posla (uvoz radi prodaje na domaem tritu, reeksport). Kalkulacija komisionog uvoznog posla, odnosno utvrivanje vrednosti uvozne cene (UC) i prodajne trine cene (PTC), dobija se na osnovu sledeih elemenata: A vrednost robe (po paritetu EXW, Incoterms 2000) B zavisni trokovi uvoza (trokovi u inostranstvu trokovi transporta, trokovi osiguranja, trokovi manipulacije, bankarski trokovi, ostali trokovi; trokovi uvoza u zemlju - trokovi uvoznog carinjenja, trokovi carinskog evidentiranja, pediterski trokovi, bankarski trokovi, akcize, porez) C iznos provizije uvoznika (komisionara) UVOZNA CENA (UC) = A+B+C Uvoznu cenu plaa nalogodavac. U cene sadri sve elemente sem provizije uvoznika (komisionara) U sluaju da nalogodavac eli da uvezenu robu proda na domaem ili izveze na strano trite, na ovaj iznos se dodaje zarada nalogodavca (D), gde se dobija prodajna trina cena (PTC): PTC = UC + D Ako uvoznik uvozi robu u svoje ime i svoj raun (direktan uvoz) za svoje potrebe u proizvodnji ili dalje prodaje, kalkulacija uvozne cene sadri sve elemente sem provizije uvoznika (komisionara). IV Poslovni kontakt i upit za ponudu Poslovni kontakt ostvaruje se na posredan i neposredan nain. Cilj uvoznika je da dobije vei broj informacija, na bazi kojih e napraviti ui izbor firmi za ije je proizvode zainteresovan. Uvoznik bira prodavce kojima e uputiti upit za dostavljanje ponude. Upit se alje proizvoaima konkretnog proizvoda, ali u poslednje vreme sve ee zastupnicima inostranih proizvoaa na domaem tritu. Upit za dostavljanje ponude mora da sadri: memorandum firme, opis robe, koliinu, paritete, rokove isporuke, zahteve na kojima se insistira, rok do koga se oekuje odgovor (ponuda). Upit treba da odraava imid firme, stabilnost, poslovnost i da ostavi utisak ozbiljnog i solidnog

35

poslovnog partnera. Kao odgovor na upit, uvozniku bi trebalo da u odreenom roku stigne odgovarajui broj ponuda. V Izbor ponude - 4 faze I faza poreenje ponuenih cena (cene je potrebno svesti na jedininu cenu, isti paritet, jednu valutu, pribaviti trokove prevoza, osiguranja, carinjenja ako se radi o EXW, Incoterms 2000) II faza odreivanje uporedivo nominalne cene uvozne robe (dobija se kada uvoznik, po paritetu EXW, doda realne trokove prevoza, osiguranja i carinjenja) III faza poreenje necenovnih faktora konkurentnosti (vrednuju se ponuda postprodajnih aktivnosti prodavca) Svaki od prisutnih necenovnih faktora dobija odreeni ponder po uvoznikovom sistemu vrednovanja. Na bazi pondera, uvoznik e dodavati odreeni iznos na cenu iz ponude (+), to predstavlja dodatni troak za uvoznika, i oduzimae iznose (-) koji predstavljaju ist dobitak. Uz faktore koji poveavaju trokove uvoza stoji (+), dok uz faktore koji smanjuju trokove stoji (-). Vee pondere sa znakom (-) imae roba proizvoaa koji nudi: 1. Duu garanciju za proizvode 2. Kvalitetan servis 3. Raspoloive rezervne delove 4. Besplatnu tehniku pomo i obuku 5. Nie trokove odravanja 6. Prodaju na kredit uz povoljne uslove 7. Isporuku robe unapred IV faza odreivanje najprihvatljivije ponude (realna konkurentska cena ponude se dobija korigovanjem nominalne cene uvozne robe sa iznosima u poreenju necenovnih faktora). Uporedo sa fazama u analizi ponude, vri se i provera boniteta potencijalnog poslovnog partnera (ponuaa). Proverava se poslovnost u ispunjavanju ugovorenih obaveza i realizacija ugovorenih postprodajnih aktivnosti. VI Zakljuivanje ugovora o uvozu Po izvrenoj analizi ponuda, uvoznik donosi konanu odluku o izboru ponuaa robe. Putem poslovne korespodencije i direktnog kontakta (faza neformalnih pregovora), mogue je dogovoriti uslove kupoprodaje ako se obe strane saglase sa svim bitnim pitanjima. Po izboru najpovoljnije ponude, uvoznik ima obavezu da obavesti komitenta koji mu daje saglasnost za slanje porudbine u skladu sa uslovima iz ponude. Istovremeno se stiu uslovi da uvoznik-komisionar i komitent-nalogodavac, zakljue ugovor o komisionom uvozu, poto je poznata vrednost uvoznog posla iz koje e se regulisati iznos komisiona provizije za uvoznika. U sluaju da u fazi neformalnih pregovora ne doe do zakljuenja uvoznog posla, pristupa se formalnim pregovorima do zakljuenja ugovora o uvoznom poslu. Osnovni elementi koje treba da sadri ugovor o uvoznom poslu su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Ugovorne strane Predmet ugovora (vrsta robe, koliina, jedinina cena, paritet, ukupna cena) Rokovi isporuke Kvalitet robe Plaanje (definisanje dokumentarnog akreditiva i seta dokumenata koje treba prezentovati) Penali (u sluaju zakanjenja u isporuci, prodavac plaa penale kupcu koji su odreeni u procentima od vrednosti robe u zakanjenju) 7. Kvantitativni i kvalitativni prijem robe 8. Pakovanje i otprema 9. Arbitraa VII Realizacija uvoznog posla 1. Aktivnosti u poslovnoj korespondenciji i administraciji uvoznika a) otvaranje kontrolnika uvoza (poslovne knjige u kojoj se prati zakljuivanje i realizacija posla uvoza) b) uvozni posao tj. predmet dobija svoj broj uvozni zakljuak c) otvaranje rokovnika predmeta upisuju se sve izvrene radnje uvoznog posla, tako da uvoznik u svakom momentu ima uvid u stanje realizacije posla uvoza

36

d) rokovnik uvoznog referata unose se svi brojevi uvoznih zakljuaka, podaci o komitentima i uvoznoj robi 2. Doprema robe Uvoznik izdaje nalog za dopremu robe svom pediteru transportnu dispoziciju uvoza, koja mora da sadri tano popunjene sledee elemente: Broj uvoznog zakljuka Vrednost uvoza Vrsta i koliina robe Inostrani prodavac Mesto dopreme Nain dopreme Paritet isporuke Rokovi dopreme Osiguranje Uz jasno popunjenu dispoziciju uvoza, uvoznik prilae i fakturu na kojoj su navedeni vrednost isporuke i varijanta isporuke. Varijante isporuke mogu biti 1) isporuka odjednom i 2) parcijalne isporuke (vie isporuka, gde je za svaku isporuku potrebna posebna dispozicija sa posebnom fakturom). pediter uvoznika, po prijemu dispozicije uvoza i fakture, bira najpovoljniju varijantu putne trase prevoza, najpovoljniji transport i dopremu. pediter uvoznika moe biti angaovan u veoj ili manjoj meri, to zavisi od ugovorene transportne klauzule (pariteta). PRIMER 1. Ako je ugovorena EXW mesto otpreme klauzula, obaveza uvoznika je da osigura robu i insistira kod peditera izvoznika da odabere najekonominiji transport i putnu trasu. PRIMER 2. Ako je ugovoren CIF mesto opredeljenja paritet, pediter uvoznika se ne mora angaovati oko osnovnog osiguranja robe i angaovanja prevoznika, ve samo oko uvoznog carinjenja, pregleda robe i prihvata. 3.Uvozno carinjenje robe pediter prijavljuje robu carinskim organima, predajui redovnu carinsku deklaraciju, ime se roba stavlja pod carinski nadzor. Pored deklaracije, pediter stavlja na uvid i tovarni list, liste pakovanja, fakture, uverenje o poreklu robe, dozvolu uvoza i ostale potrebne dokumente. Na bazi prezentovanih dokumenata, carinski organi stavljaju uvoznu robu pod carinski postupak i odreuju carinsku osnovicu za carinjenje. Po izvrenom uvoznom carinjenju, pediter je u obavezi da uvozniku dostavi overena dokumenta od strane carine. Uvoznik moe podii ocarinjenu robu po plaanju trokova carine, ali i pre uplate carine ako dostavi carinskim organima bankarsku garanciju za obaveze carinjenja. 4. Plaanje uvezene robe Kao osnovni naini plaanja uvezene robe navode se: 1. Avansno plaanje plaanje jednog dela unapred 2. Plaanje neopozivim dokumentarnim akreditivom 3. Plaanje na rate kredit (uz bankarsku garanciju ili menino obezbeenje kredita) Avansno plaanje podrazumeva plaanje pre isporuke robe. Za uvoznika to znai angaovanje likvidnih sredstava koje bi mogao iskoristiti u druge svrhe, tako da se tei izbegavanju ove vrste plaanja. Ipak, u praksi se najee javlja plaanje jednog dela ugovorene sume unapred (avans), dok se ostatak plaa akreditivom. Obino avansni deo iznosi 10-30% ugovorene sume. Avans se moe platiti 1) doznakom 2) akreditivom. Zajedniko za sve vrste plaanja jeste da se ona vre posredstvom korespondentskih banaka uvoznika i izvoznika 56. MEUNARODNI ININJERING Meunarodni inenjering se moe definisati kao proces konsaltinga, projektovanja i izgradnje maina, objekata i proizvodnih procesa za raun stranog investitora. Danas u svetu deluje veliki broj samostalnih inenjering firmi koje pruaju svoje usluge razliitih nivoa sloenosti. Prema sloenosti inenjering usluga koje pruaju, inenjering firme se dele na: Konsalting firme angauje ih investitor u I fazi projekta u cilju izrade studije opravdanosti i izvodljivosti (Fizibiliti studije)

37

Inenjering firme angauje ih investitor u II fazi projekta u cilju nadgledanja izvoenja radova Kompleksne inenjering firme angauje ih investitor za celokupni projekat (od inicijalne faze do zavretka radova i predaje objekta investitoru).

Zadatak ovih firmi je: kompletna izrada studije opravdanosti i izvodljivosti projekta izbor izvoaa radova opremanje investicionog objekta izgradnja objekta predaja objekta investitoru i putanje u pogon obuka kadrova investitora, odravanje i servisiranje Prednosti izvoza inenjering usluga su: Za zemlju iz koje potie inenjering firma, znai porast izvoza usluga Poveava se meunarodna prodaja domae robe i transfer tehnologija Poveava se zaposlenost domaih preduzea i radne snage Zemlje investitori dolaze do savremenih postrojenja angaovanjem stranog izvoaa uz eliminaciju suvinih trokova putem inenjering pristupa Meunarodni inenjering, odnosno izvoenje investicionih radova u inostranstvu, predstavlja izvoz usluge. Realizacija ovakvog oblika izvoza, veoma je sloena i kompleksna, poev od slanja ponude pa sve do predaje izgraenog objekta investitoru. Izvoenje investicionih radova u inostranstvu vezano je za velike vrednosti investicionog poduhvata, duge rokove realizacije, obezbeenje kredita i bankarskih garancija, angaovanje velikog broja izvrilaca posla. Investitor zato veoma paljivo bira izvoaa, na bazi javnog nadmetanja i prikupljanja ponuda odreenog najmanjeg broja ponuaa, koji nudi najprihvatljivije uslove. Izabrani izvoa radova (inenjering firma) treba da: Izvri izvoz domaih dobara koja e ugraditi u objekat i koja e koristiti u toku izgradnje Kupi i uveze potrebna dobra iz inostranstva koja e biti ugraena u objekat Obezbedi preduzea i radnu snagu za izvoenje radova Obezbedi uslove za ivot i rad ljudi angaovanih na izgradnji objekta Potuje zahteve investitora u pogledu definisanih rokova Obezbedi kreditnu podrku investicionog poduhvata Po zavretku radova preda investitoru objekat i vrati u zemlju osnovna sredstva koja je koristio u izgradnji 57. USLUGE KONTROLE KVALITETA I KVANTITETA ROBE

Ove poslove obavljaju preduzea, institucije i druga pravna lica koja su registrovana za ovu delatnost. Kupoprodajnim ugovorom se odreuje koja je institucija nadlena za obavljanje kontrole kvaliteta i kvantiteta robe. Nadlena institucija proverava: 1. Kontrolu pakovanja i otpremanja robe 2. Kontrolu utovara, istovara i pretovara 3. Kontrolu skladinog prostora 4. Kontrolu transporta 5. Kontrolu tehnikih i tehnolokih karakteristika 6. Druge potrebne ekspertize Po izvrenoj kontroli, institucija izdaje certifikat o izvrenoj kontroli kvaliteta i kvantiteta robe, i stie pravo na naplatu svojih usluga. Certifikat predstavlja garanciju za kupca da je dobio robu traenog kvaliteta i u traenoj koliini, dok za prodavca certifikat predstavlja dokumenat kojim moe biti uslovljena naplata izvoznog posla. Firma koja vri kontrolu za inostranog naruioca, vri izvoz ove usluge ijom naplatom ostvaruje devizni priliv. Kada domai izvoznik ili uvoznik angauje inostranu firmu za kontrolu kvaliteta i kvantiteta robe, vri se uvoz usluge to predstavlja odliv deviznih sredstava iz zemlje.

38

58.

USLUGE OPLEMENJIVANJA, DORADE I PROIZVODNJE FINALNIH PROIZVODA

Lon-poslovi (lohn) predstavljaju specifine vrste usluga, koje domaa pravna lica i preduzetnici vre u vidu dorade, obrade i sl. proizvoda (odee, obue i dr.) od materijala (tekstila, koe, plastike i sl.) za inostranog poruioca, a koji se privremeno uvoze, a na osnovu posebnog ugovora o lon-poslovima. Odlukom o poslovima posredovanja u spoljnotrgovinskom prometu, propisano je da preduzee koje je pruilo usluge prerade, dorade ili obrade, ima prava i obaveze kao da je uslugu pruilo u inostranstvu. 59. MEUNARODNI TRANSFER TEHNOLOGIJA KNOW-HOW

Savremena tehnologija i znanje predstavljaju danas najmoniji faktor konkurentnosti na meunarodnom tritu. Razvijene zemlje, kao to su SAD, Japan i zemlje EU, predstavljaju najznaajnije prodavce novih tehnologija. Zemljama koje nisu u mogunosti da same razviju nove tehnologije reenje je kupovina tehnologije na meunarodnom tritu. Meunarodni transfer tehnologije ostvaruje se kroz dve forme: 1. Transfer opreme (opredmeena tehnologija) 2. Transfer neopredmeene tehnologije (patenti, licence, know-how) Mehanizmi putem kojih se obavlja proces transfera tehnologije mogu biti: Trite, gde se tehnologija razmenjuje izmeu nezavisnih kupaca i prodavaca Preduzee, gde se vri prenos znanja i tehnologije internim kanalima u okviru sistema bez promene vlasnitva Meudravni sporazumi, gde se na bilateralnoj ili multilateralnoj osnovi omoguavaju odgovarajui transferi izmeu zainteresovanih zemalja Modaliteti transfera tehnologije mogu biti razliiti, zavisno od toga ta se eli time postii. U praksi se susreu sledei modaliteti: Pravo na tvorevine: Pravo na patent Pravo na industrijski uzorak Pravo na industrijskoi model Pravo na zatieni znak (ig) Pravo na zatieni fabriki znak Pravo na zatieni trgovaki znak Pravo na zatieni usluni znak Pravo na proizvodno tehnoloku dokumentaciju Pravo na know-how (znanje i iskustvo) 60. MEUNARODNA KUPOPRODAJA LICENCI

Meunarodna kupoprodaja licenci podrazumeva ustupanje i pribavljanje materijalnog prava na tehnologiju, za ta prodavac ostvaruje nadoknadu. Kupovinom licence stvara se mogunost osvajanja proizvodnje potpuno novog proizvoda primenom novog tehnolokog postupka ili unapreenje postojeih proizvoda i tehnolokih postupaka. Kupoprodaja licenci moe biti celishodno reenje za obe strane pod odreenim uslovima, u konkretnom poslu. Prodavac licence dobija materijalno obeteenje za uloena sredstva i rad, dok kupac, dolazi u posed tehnike dokumentacije i proizvodnih iskustava, gde za kratko vreme moe da otpone proizvodnju eljenog proizvoda i primeni savremeniji tehnoloki postupak u svojoj proizvodnji. Poslovi kupoprodaje licenci predstavljaju poslove dugoronog karaktera, gde se kupac i prodavac vezuju poslovnom saradnjom na dui niz godina. Kupoprodaju licence, prati i obaveza prodavca da kupcu prui i know-how usluge (know-how znati kako neto treba uraditi). Know-how usluge odnose se na tehnoloko-tehnika znanja i iskustva, to omoguuje intervenciju u proizvodnji u najkrae mogue vreme uz korienje raspoloive tehnike

39

dokumentacije. Uz to, podrazumevaju se i steena iskustva u organizaciji radnih procesa u proizvodnji i prateim slubama preduzea (marketing, IR, logistika itd.) Karakteristika licenci je da kupovina licencnih prava dominira u zemljama sa dominantnom restriktivnom politikom po pitanju stranih ulaganja (tipino za nekadanje socijalistike zemlje do kraja sedamdesetih godina prolog veka). Interesantno je da zemlja kao to je Japan, sedamdesetih godina nije bila otvorena za strane direktne investicije, tako da je jedini nain pribavljanja novih tehnologija bila kupovina stranih licenci. Japan je adaptirao i primenio kupljene licence u svojoj proizvodnji i time postigao konkurentnost svojih proizvoda i izvoza na meunarodna trita. Po pitanju licenci, nacionalna politika jedne zemlje moe biti aktivna i pasivna. Aktivna licencna politika znai da zemlja vie izvozi licence nego to uvozi, dok pasivna licencna politika vlada u zemlji u kojoj je dominantan uvoz licencnih prava u odnosu na izvoz istih na meunarodna trita. U meunarodnom poslovanju, prisutno je vie oblika licenci, ito: 1. Iskljuive licence (iskljuivo pravo proizvodnje po kupljenoj licenci jednom kupcu) 2. Neiskljuive licence (pravo prodavca licence da licencu proda neogranienom broju kupaca) 3. Ograniene licence (licencni ugovor je ogranien restriktivnom klauzulom kojih ima oko ezdeset; npr. kupac licence moe proizvoditi robu po kupljenoj licenci u ogranienom obimu i sl.) 4. Neograniene licence (bez restriktivnih ograniavajuih klauzula) 61. VEZANI POSLOVI

Vezana trgovina predstavlja formu pri kome kupac namee obavezu prodavcu da prihvati delimino ili u celosti poravnjanje svojih isporuka kroz kupovinu robe u istoj vrednosti. Vezani poslovi podela: 1. Kompenzacioni (barter) poslovi 2. Kontrakupovine 3. Of-set (off-set) poslovi 4. Plaanje proizvodnjom (Buy Back poslovi) Kompenzacioni (barter) poslovi predstavljaju poslove gde je prodaja i isporuka robe u jednom smeru, praena plaanjem kroz isporuku robe iste vrednosti u suprotnom smeru. Kod kompenzacionih poslova nema meunarodnog platnog prometa, tj. nema novanih plaanja, radi se o razmeni roba za robu jednakih vrednosti. Vrste kompenzacionih poslova: 1. Prosti (direktan) barter posao 2. Proireni (meoviti) barter javlja se posrednik izvoznika i uvoznika 3. Trijangularni barter javlja se trei uesnik u poslu (trea zemlja) Objanjenje trijangularnog barter posla: Prodavac iz zemlje A ima robu koja je potrebna zemlji B, ali kupac u zemlji B nema ta da ponudi zemlji A u zamenu. Zato kupac iz zemlje B pronalazi odreenu robu u zemlji C koja je potrebna zemlji A, isporui je zemlji A i zatim iz zemlje A dobija odgovarajuu robu.

62.

REEKSPORT

Posao reeksporta podrazumeva uvoz odreene robe koja e dalje biti izvezena (uvoz iz zemlje A u zemlju B, izvoz iz zemlje B u zemlju C). Reeksport se svodi na kupovinu robe na jednom tritu po jednoj ceni i prodaju te iste robe na drugom tritu po drugoj ceni. Razlika u ceni po kojoj je roba prodata u odnosu na cenu po kojoj je kupljena jeste zarada reeksportera. Reeksport se odvija na osnovu dva ugovora: prvi je ugovor o uvozu, dok je drugi ugovor o

40

izvozu robe. Uvoznik, tj. izvoznik je jedna ista osoba ili firma koja se naziva reeksporter. Vrste reeksporta: 1. ist reeksport 2. Reeksportna dorada 3. Direktni reeksport 4. Ramplasman ist reeksport uvoz robe odreene vrste, koliine i vrednosti, koja e u predvienom periodu biti izvezena u nepromenjenom stanju, u istoj koliini i iste vrednosti. Reeksportna dorada podrazumeva uvoz odreene koliine robe, njenu doradu, preradu ili obradu u zemlji uvoza i izvoz tako obraenih proizvoda. Reeksportna dorada zasniva se na tri ugovora: ugovor o uvozu robe iz inostanstva, ugovor o izvrenju usluga obrade i dorade sa domaom firmom i ugovor o izvozu obraene robe. Direktni reeksport predstavlja posao gde se roba kupljena u inostranstvu ne uvozi na teritoriju zemlje kupca, ve se direktno prodaje kupcu u treoj zemlji (nema uvoza i izvoza robe u i iz zemlje reeksportera). Direktni reeksport podrazumeva sledee transakcije: 1. Kupovinu robe od inoprodavca i plaanje ugovorene cene 2. Prodaju iste robe inokupcu u treoj zemlji i naplatu ugovorene cene 3. Izdavanje naloga pediteru za otpremu robe iz zemlje prodavca u treu zemlju kupca Ramplasman predstavlja uvoz odreene vrste robe, odreene vrednosti i koliine i istovremeni izvoz druge iste robe iste koliine i vrednosti. Razlozi pojave ramplasmana: 1. Pojava nestaice neke robe na domaem tritu, a iji je izvoz ugovoren i da se ne bi izgubile pozicije na inotritu i ispunili ugovoreni izvozni rokovi, roba se izvozi, a istovremeno se uvozi sa treeg trita ista kategorija robe da bi se zadovoljila domaa tranja. 2. Pojava nestaica usled sezonskih varijacija (poljoprivredni proizvodi), gde se u vreme nestaica uvozi a u vreme izobilja izvozi ista koliina robe. 3. U cilju smanjenja trokova esto se vie isplati da se roba uvozi iz susedne zemlje, nego da se kupi od domaeg proizvoaa. 64. MEUNARODNI FRANIZING

Meunarodni franizing predstavlja sistem saradnje i meunarodnih poslovnih odnosa, prema kome jedan od njih (franizer) ustupa drugom (franizant) pravo na korienje znaka ili komercijalne formule pod tano odreenim uslovima, za ta dobija nagradu ili franizu.Renomirana kompanija (franizer) svoj ve razraen nain poslovanja prenosi franizantu (daje franizu), koji nije samo puki izvrilac, ve sam moe kreirati nove ideje i usavriti postojei sistem. Franizing je dugoroni poslovni odnos i ugovora se na vie godina. Najzastupljeniji je u oblasti trgovinskog prometa i u uslunom sektoru. Vrste franizinga: 1. Franizing proizvoda ustupa se pravo u vezi proizvoda, trgovakog imena ili komercijalne formule 2. Franizing ukupnog poslovanja posle ispunjenja franize za proizvod, franizer i franizant stupaju u dublji poslovni odnos gde franizant prihvata nain poslovanja franizera, strategije, standarde, organizaciju, itd. Najpoznatiji primeri franize u naoj zemlji su McDonalds Genex i Pepsi Cola

65.

MEUNARODNI LIZING

Meunarodni lizing predstavlja specifian oblik spoljnotrgovinskog prometa, kojim lizing kompanija ili proizvoa, iznajmljuje na odreeni rok robu korisniku lizinga, koji se obavezuje

41

da plaa lizing zakupninu, a po isteku dogovorenog roka, otkupi ovu robu po nioj ceni. Lizing (leasing zakup, najam) vodi poreklo iz SAD, gde su i nastale prve lizing kompanije. Predmet ugovora o lizingu moe biti: 1. Razna oprema (graevinska, elektronska) 2. Trajna potrona dobra (nametaj, kuni aparati) 3. Transportna sredstva (automobili, kamioni, jahte) Vrste lizinga: Podela 1: 1. Direktni lizing (proizvoa robe izdaje robu na lizing) 2. Indirektni lizing (specijalizovane lizing firme kupuju robu od proizvoaa i izdaju je na lizing korisnicima) Podela 2: 1. Finansijski lizing (davalac lizinga finansira korisnika lizinga) 2. Operativni lizing (Rent) - kratkoroni Razlike izmeu finansijskog i operativnog lizinga sastoje se pre svega u tome to finansijski lizing predstavlja finansiranje kupovine, a operativni finansiranje korienja predmeta lizinga i to kod finansijskog lizinga postoji imovinski rizik, odnosno rizik propasti ili oteenja predmeta lizinga, koji snosi korisnik lizinga, dok je kod operativnog taj rizik na davaocu lizinga. Podela 3: 1. Terminski lizing (precizira se rok na koji se roba izdaje na lizing i rok kada korisnik treba da vrati robu) 2. Revolving lizing (podrazumeva zamenu robe uzete na lizing, po isteku prvog lizing ugovora, savremenijom robom) 3. Lizing sa opcijom kupovine (po isteku lizing perioda, korisnik ima obavezu otkupa robe) najee korien Podela 4: 1. Nacionalni lizing 2. Meunarodni lizing 66. MEUNARODNA DUGORONA PROIZVODNA KOOPERACIJA

Meunarodna dugorona proizvodna kooperacija predstavlja oblik poslovne saradnje u kome dva poslovna partnera iz razliitih zemalja preuzimaju obavezu meusobne isporuke ekvivalentnih vrednosti komponenti iste familije proizvoda, koji se mogu finalizovati u pogonima jednog partnera ili u pogonima oba partnera. Ako se finalizacija vri u pogonima oba kooperanta, posao se deli, gde svaki od njih proizvodi odreene komponente. U cilju vee i bre proizvodnje kooperanti mogu u posao ukljuiti i podkooperante, to se precizira u ugovoru. Kod meunarodne dugorone kooperacije nema novanih plaanja u meunarodnom platnom prometu, ve se roba plaa robom. Poslovi meunarodne dugorone proizvodne kooperacije prisutni su najvie u elektronskoj, mainskoj i autoindustriji. Primera radi, General Electric. 67. MEUNARODNE KONCESIJE

Meunarodne koncesije predstavljaju poslove gde davalac koncesije (koncendent) ustupa prava korienja prirodnih bogatstava i dobara koja su u dravnoj svojini u optoj upotrebi korisniku koncesije (koncesionaru). U svojstvu koncendenta nalazi se drava, dok koncesionar moe biti strano fiziko ili pravno lice. Predmet ugovora o koncesiji je odstupanje prava eksploatacije nekog prirodnog bogatstva zemlje, inostranom koncesionaru, na odreen vremenski period (deset i vie godina). Najei sluajevi davanja koncesija su na:

42

1. geoloka istraivanja i eksploatacija rude 2. izgradnju i odravanje energetskih, saobraajnih i infrastrukturnih objekata 3. izgradnju i korienje objekata telekomunikacije Posebna vrsta koncesija su BOT koncesije podrazumevaju da davalac koncesije na kraju ugovorenog perioda koncesije stie pravo vlasnitva nad nekretninama i infrastukturom objekata koje je koncesionar podigao radi korienja koncesionog prava. 68. ZAJEDNIKA ULAGANJA

Zajednika ulaganja predstavljaju poslovnu saradnju gde inostrani partner udruuje svoja sredstva, rad, znanje, tehnologiju sa partnerom iz zemlje domaina radi ostvarenja zajednikog cilja. U poslovima zajednikog ulaganja, partneri snose zajedniki rizik i ostvaruju zajedniki dobitak (dobitak se regulie procentom koji je regulisan ugovorom). Karakteristike zajednikih ulaganja jesu specifine forme udruivanja, kao to su strategijske alijanse, inostrane direktne i portfolio investicije. Zajednika ulaganja su najprihvaenija i najee se koriste kod transnacionalnih kompanija. Koristi 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 69. od stranih ulaganja za dravu domaina su: poveanje likvidnosti sredstava (budeta) dolazi se do novih tehnologija obezbeuje se smanjenje uvoza i porast izvoza (smanjuje se spoljnotrgovinski deficit drave) poveava se zaposlenost domae lokalne privrede dolazi se do veeg zapoljavanja i novih radnih mesta poveava se kvalitet proizvoda i usluga lake se osvajaju nova trita stie se konkurentnost OF-OR (off-shore) POSLOVI

Ofor kompanije se osnivaju u zemljama koje su proglaene za ofor centre. Ofor centri su obino male i preteno ostrvrske zemlje sa stabilnim ekonomskim i politikim sistemima i velikim poreskim i carinskim olakicama za strane ulagae. Of-or kompanije koje se osnivaju u ovim centrima plaaju niu stopu poreza i osloboene su carina na uvoz opreme i robe za potrebe svog poslovanja. Takoe, veoma je pojednostavljena i procedura osnivanja ofor kompanija (taksa za osnivanje se kree do 500 US$) Najei investitori u ofor poslove i osnivai ofor kompanija su strana pravna i fizika lica koja prebacuju svoj kapital iz politiki i ekonomski nestabilnih regiona u ofor centar. Prihodi koji ostvaruje ofor kompanija potiu iz poslovanja van zemlje domaina ofor kompanije. Zemlja domaina, tj. ofor centar ne poteu pitanje porekla kapitala i osnivaima ofor kompanija garantuju tajnost identiteta. Sama priroda ofor poslovanja zahteva da zemlja domain ima dobro razvijen i stabilan bankarski i finansijski sistem. Neophodnost lei u tome to se poslovanje ofor kompanije u celini ostvaruje sa inostranstvom i transakcije se vre preko poslovnih banaka zemlje domaina. U svetu danas ima oko 50 ofor centara od kojih su najpoznatiji: Kipar, Kajmanska ostrva, Devianska ostrva, Holandski Antili, Hong Kong, Panama, itd. Ofor centri se jo nazivaju i fiskalni raj. Smatra se da ofor centri predstavljaju centre za pranje novca na meunarodnom nivou.

70.

SLOBODNE EKSPORTNE PROIZVODNE ZONE (slobodne zone)

43

Slobodne eksportne proizvodne zone (SEPZ) formiraju se na teritoriji zemlje domaina i pod njenom su direktnom politikom vlau. Zone se podiu u svim zemljama, kako razvijenim tako i nerazvijenim, i mogu biti osnovane privatnim i dravnim kapitalom. Sve vie proizvodne izvozne zone osnivaju privatne firme. Prostor izvoznih zona je ograen i u njoj delatnost obavljaju preduzea koja su izvozno orijentisana. Poslovi koji se obavljaju u zonama su sve vrste proizvodnje, dorade, oplemenjivanja i pruanje usluga. Poslovanje u zoni regulisano je posebnim propisima i zakonima zemlje domaina zone. U zoni postoji znatno vei stepen liberalizacije spoljne trgovine u odnosu na ostatak teritorije zemlje domaina. Slobodne eksportne proizvodne zone su izvozno orijentisane i uslov poslovanja preduzea u zoni je obaveza izvoza odreenog procenta ostvarene godinje proizvodnje (procenat se ureuje zakonom o poslovanju u slobodnoj zoni). Metode privlaenja firmi za poslovanje u zonu, razlikuju se od zemlje do zemlje. Po pravilu, uvoz robe i komponenata za potrebe proizvodnje u zoni je na LB reimu (slobodan uvoz). Ovaj uvoz je osloboen carinskih, poreskih i drugih dabina. Slobodne eksportne proizvodne zone predstavljaju faktor privlaenja stranih ulaganja i to izvozno orijentisanih stranih direktnih investicija. U zemljama u kojima su osnovane, ove zone su postale nosilac izvoza, razvoja, zaposlenosti i integracije u meunarodne trgovinske tokove. Lokacija slobodnih zona je na mestima sa kojih je lako izvriti otpremu robe na razliita trita. Slobodne zone su locirane u velikim lukama, na raskrsnicama puteva, u blizini aerodrma i sl. Najpoznatije slobodne eksportne proizvodne zone kod nas su Slobodna zona Novi Sad i Slobodna zona Pirot. 71. E-POSLOVANJE U SPOLJNOJ TRGOVINI

Primena elektronskog poslovanja (e-poslovanje) u spoljnotrgovinskim poslovnim operacijama predstavlja primenu elektronske informacione tehnologije u svim fazama realizacije poslova sa inostranim partnerima. Ubrzani razvoj elektronskih tehnologija i nastanak globalne komunikacione elektronske mree, kao to je Internet, doprineo je ubrzanom razvoju primene u spoljnotrgovinskom poslovanju. Time su eliminisane mnoge interne poslovne mree koje su se do tada koristile. Iz razloga sve vee primene e-poslovanja, danas je nezamislivo obavljati meunarodno poslovanje bez razvijene elektronske infrastrukture. U tom smislu, u cilju efikasne realizacije spoljnotrgovinskih poslova, neizostavan je tehnoloki razvoj svih spoljnotrgovinskih preduzea u ovom domenu. 74. SPOLJNOTRGOVINSKA ARBITRAA

Meunarodni trgovinski sporovi ARBITRAA. Svaki spoljnotrgovinski ugovor sadri klauzulu o nadlenosti za reavanje potncijalnih sporova. Evropska konvencija o spoljnotrgovinskoj arbitrai. Naini reavanja sporova 1. Reenje na prijateljski nain 2. Reenje pred redovnim sudovima zemlje nadlenim po seditu firme 3. Reenje pred meunarodnim sudovima Ugovorene strane redovno ugovaraju nadlenost sudova (po njihovom izboru) Vrste arbitranih sudova 1. Povremene (ad-hoc) arbitrae 2. Stalne arbitrae pri institucijama (npr. Spoljnotrgovinska arbitraa pri MTK Pariz, Spoljnotrgovinska arbitraa pri Privrednoj komori Srbije, American Arbitation Association New York itd.) Arbitrae rade na bazi formiranja arbitranog vea i imaju liste svojih arbitara, vetaka i eksperata.

44

You might also like