Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Filozofija.org - Aurelije Augustin

Filozofija.org - Aurelije Augustin

Ratings: (0)|Views: 125 |Likes:
Published by Neo_Thomist
Tekst o životu i nauku sv. Aurelija Augustina.
Tekst o životu i nauku sv. Aurelija Augustina.

More info:

Published by: Neo_Thomist on Jun 20, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/31/2013

pdf

text

original

 
Aurelije Augustin
Ivana Klaneček 22.06.2007ŽIVOTAurelije Augustin rođen je 13. studenog 354.g. u Tagasti u sjevernoafričkoj rimskoj provinciji Numidiji, od oca poganina Patricija i majke kršćanke sv. Monike.Početnu naobrazbu dobio je u svom rodnom mjestu, a najvišu pouku u gramatici, književnostii retorici u obližnjem gradiću Madauri i Kartagi.
 Primio je kršćanski odgoj ali ne i krštenje, po običaju onoga doba.
 U Crkvi je u to vrijeme bio samo pripravljen kao katekumen.Augustin kaže sam za sebe da je bio nemaran u nauku. Učio je iz nužde ili iz straha predkaznom, ali je zato volio igre i kazališta. U njegovoj 18. g. rodio mu se sin Adeodat. Ta seveza prekida 384.g.na poticaj njegove majke koja se pobrinula da nađe sinu odgovarajućeg partnera za zakoniti brak, do kojeg uslijed obraćenja nije ni došlo. Adeodat je umro već 390.
Augustinova izobrazba je bila retorička a ne filozofska. Govorništvo ga je navelo nazanimanje za filozofiju: Ciceronov dijalog «Hortensius» izvršio je na njega veliki utjecaj , pobuđuje u njemu ljubav prema filozofiji kao traganju za mudrošću. No Ciceron ga nijezadovoljio pa je počeo čitati Sveto pismo od kojeg ga je odbila spoznaja da neke istine nisurazumski dokazane. Nakon završetka studija Augustin se posvetio učiteljskom pozivu. Najprije u Tagasti otvararetorsku školu, zatim predaje u Kartagi i u Rimu, a 384. dobiva posredstvom rimskoggradskog prefekta Simaha, mjesto učitelja retorike u Milanu.U mladosti je bio agnostik 
, tražeći spoznaju pristaje uz dualistički maniheizam
; čak nina nagovor majke Monike ne prihvaća nauk Crkve. Do svoje 28.g. pripadao je tzv.slušateljima (auditores) koji su bili vanjski članovi sljedbe bez posebne inicijacije. Kroz devetgodina bio je sljedbenik manihejske sekte i činilo mu se da maniheizam uspijeva datiuvjerljiva tumačenja problematike zla u svijetu a da za to nije svaljivao odgovornost na Boga ukojeg je Augustin iako još nekršten, stalno vjerovao. Lako je prihvaćao sve što su manihejcilijepo govorili o Isusu, kao i njihova odbacivanja Starozavjetnog Boga Jahve kao zlog boga.Ipak su ostale mnoge sumnje koje su samo rasle, a ni najučeniji maniheistički učitelji nisu muznali dati odgovor .
Njegova majka Monika oplakivala je zablude sina. Domaći biskuptješio ju je riječima: «Dijete tolikih suza ne može propasti».
U međuvremenu je Augustin
 
usvojio držanje tzv. srednje Akademije: o svemu valja sumnjati. U Milanu se susreće sneoplatonističkim
učenjima koja će kasnije naći mjesto u njegovoj kršćansko-filozofskojsintezi. U njegovom obraćenju, uz neoplatonizam sa svojom naukom o Logosu, veliku uloguimaju i poslanice sv. Pavla. Neoplatonski spisi Porfirija i Plotina dovode ga do uvida da jeBog duhovan princip, te se ne sastoji od čestica dobra posijanim među česticama zla. Drugastvar koju je shvatio je da zlo nije biće, ono postoji samo kao manjak bića, a ne kao nekanegacija bića, lišenost bivstva te ovisi o čovjekovom slobodnom odlučivanju. Pomalo je prelazio na kršćanstvo, osobito pod utjecajem propovjedi sv. Ambrozija u Milanu, koji je u propovijedima tumačio Heksameron, tako da je razlikovao antropomorfizme, kao oblike propovijedanja, od sadržaja, što se Augustinu sviđalo, te je on kasnije nastavio alegorijskitumačiti Sveto pismo, osobito Stari zavjet.
S vremenom se njegova dvojba « ili-ili », ilivjera ili razum pretvara u rješenje « i-i », i vjera i razum.
  Na vrhuncu muka, osjećajući da ne može izdržati u čistoći, u vrtu je zaplakao te čuo djetinjiglas kako mu kaže: « Tolle, lege; tolle lege!» (Uzmi, čitaj! ). Otvorivši poslanice sv. Pavla i pročitavši Rim 13,13s, nadošla je odluka, a s njom nutarnji mir i sigurnost.Godine 386., u 32. godini života napustio je učiteljsku službu i povukao se u vilu nekog prijatelja na seosko imanje u Cassiciacum da bi se tamo pripravio na krštenje koje je primio naVeliku subotu 387. g., zajedno sa sinom Adeodatom i prijateljem Alipijem: « Primio samkrštenje i pobježe daleko od mene nemir zbog mog prijašnjeg života,» (Ispovijesti IX., 6, 14). Nakon nekoliko mjeseci kad se vraćao u Afriku, u Ostiji, kraj Rima, umrla je majka Monika,koja je tako dočekala sinovo obraćenje. Nakon majčine smrti ostao je u Rimu oko godinu danai bavio se pisanjem, a u jesen 388.g. vratio se u rodni grad Tagastu gdje rasprodaje imanje i počinje živjeti monaškim životom.
 391. zaređen je za svećenika gotovo mimo svoje volje. Bila je to želja puka i Hispanskog biskupa Valerija koji mu je povjerio propovjedničku službu. To je bila za ono vrijeme novost uafričkom kršćanstvu jer je u Africi isključivo propovijedao biskup. 395. redi ga Valerije za biskupa. Ispočetka je njegov pomoćnik u vođenju biskupije, a kasnije nasljeđuje njegovustolicu. Dotada biskup po kanonu nije mogao za pomoćnika imati drugog biskupa. Ulazak uaktivnu crkvenu službu predstavlja preokret u Augustinovoj djelatnosti. Posvećuje se posebno brizi za siromašne i propovjedničkoj službi. Veliki dio vremena zauzima pisanje koje se pretežno bavi spornim pitanjima Crkve i vremena. Usporedno s talentom išla je njegova
 
svetost, njegova duša, nekoć regio egestatis, našla je u Bogu svoj mir i svoju hranu- frui Deocaritate. Isticao se među afričkim biskupima; pobijedio je donatiste
, manihejce, pelagijance
. Zaslužno nosi naziv «doktora milosti». Nije bio autoritativnog ponašanja, već je u svijesti svoje ljudske pogrešivosti tražio otvorenukritiku svojih tvrdnja i zahtijevao da se ne prihvaćaju zbog njegova autoriteta.Umro je 28. kolovoza 430. u 76. godini, dok su arijevski vandali opsjedali Hipon, nedočekavši tako Efeški sabor, na koji je bio pozvan. Tijelo mu počiva u Paviji u crkvi sv. Petra.
  NAUK Duša i tijeloAugustin nikad nije razmišljao o Bogu a da istodobno nije razmišljao o čovjeku, a rijetko jekoju riječ izgovorio o čovjeku a da nije bila usko povezana s govorom o Bogu. Isto takorijetko govori o Bogu i čovjeku a da ne govori o vremenu i vremenitosti.
U Augustinovufilozofskom razmišljanju i istraživanju Bog i duša zauzimaju prvotno mjesto.Poznavanje Boga i poznavanje samoga sebe međusobno su čvrsto povezani zbog toga što sedolazi Bogu polazeći od duše, a i zato što se čovjeka može razumjeti samo kad se u njemu prepozna slika Božja. Već od vremena svoga obraćenja, Augustinova je velika želja upoznatišto više Boga i dušu. Među prvim njegovim spisima, poznatom razgovoru sa samim sobom-«Soliloquia» 1,2,7. čitamo:« Razum: Što dakle želiš znati?Augustin: Želim imati znanje o Bogu i duši.Razum: Ništa više?

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->