Prof. dr. sc.

Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak* Ekonomski fakultet u Osijeku

UDK 330.82 Pregledni lanak

KOMPENDIJ O (NEO)LIBERALIZMU
Saetak: Kapitalizam bez izvjesnog liberalizma ne moe. Ali, sudei po kritikama, neoliberalizam je pretjerao i uvelike premaio okvire kapitalizmu primjerenih sloboda. Neoliberalizam oivljava klasinu liberalnu sumnju u sposobnost drave da upravlja ekonomijom. Averzija je prema velikoj vladi i dravnoj intervenciji, u neoliberalnoj eri, zadobila razliite teorijske oblike. Monetarizam, teorija javnog izbora, racionalna oekivanja i ekonomika ponude svoje su sumnje u dravnu intervenciju i njezinu uinkovitost izraavali na razliite naine i zbog razliitih razloga. Oito, vlada (drava) jest nesavrena. Ali i trite, priznaju to i liberali i neoliberali, jest nesavreno. Tako e ovaj nesavreni kapitalistiki svijet i dalje nastojati popraviti kako pristalice tzv. slobodnog trita, tako i zagovornici dravne intervencije. Kljune rijei: klasini liberalizam, socijalni liberalizam, inkluzivni liberalizam, egalitarni liberalizam, neoliberalizam, monetarizam, teorija javnog izbora, racionalna oekivanja, ekonomika ponude,

1. Uvod
Vrijeme krize je vrijeme preispitivanja. Vladajua je ekonomska paradigma neoliberalizam-zasuta brojnim kritikama. Naravno, kapitalizam bez izvjesnog liberalizma ne moe. Ali, ini se, sudei prema kritikama, neoliberalizam je pretjerao i uvelike premaio okvire kapitalizmu primjerenih sloboda. Bitka izmeu trita i drave dobiva novo poglavlje, a kapitalizam, mogue, novi odnos snaga izmeu trita i drave. Ovo odmjeravanje snaga prati kapitalizam od njegovih (merkantilistikih) poetaka. Merkantilistiko je uenje ali i praksa etablirala sveobuhvatnu kontrolu vladara nad ekonomskim ivotom. Fiziokratski e laissez-faire i klasina kola klasini liberali ustati protiv gotovo neograniene ekonomske dominacije drave.
* Gajev trg 7, 31000 Osijek E-mail: ivan@efos.hr

2. Klasini liberalizam
Klasini liberalizam e merkantilistiki amalgam drave i trita pretvoriti u (teorijski i praktino) dominantno trite i supsidijarnu dravu. Ali, drimo, ta je Smithova drava ipak bila vie od nonog uvara. Naime Smithova politika ekonomija jest istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda. Ali tek u rukama dravnika ili zakonodavca ona jest u stanju realizirati dva razliita cilja, prvo, pribaviti uzdravanje ili obilan dohodak narodu, ili bolje: omoguiti narodu da sebi pribavi obilan dohodak ili uzdravanje: i drugo, opskrbiti dravu ili zajednicu dohotkom dovoljnim za javne slube. (Smith, 2005:419) Smithovom je dominantnom tritu potrebna drava privrena idejama individualizma i liberalizma. Ovaj e ambijent, sukladno Smithovu uenju, poput nevidljive ruke izvui najbolje iz naih nagona za stjecanjem i isticanjem, naih
337

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

sebinih i toliko ljudskih interesa. Vjeruje se dakle da nita nije u stanju u tolikoj mjeri motivirati (posredstvom trita) ovjeka kao njegova vlastita dobrobit i dobrobit njegovih najbliih. Rijeju, gospodarski se ivot ne moe oblikovati po volji drave jer je to protivno iskonskim porivima i prirodi ovjeka. Prema tome, Smith nije dokazivao da drava loe upravlja gospodarstvom, ve da njime uope ne moe upravljati. Kako Drucker duhovito veli, Smith se nije slagao s time da slonovi loije lete od lastavica. Drava, budui da je slon, uope ne moe letjeti. (Drucker, 1992:53) Nabrajajui funkcije drave vladara (obrana, pravosue) Smith e ustvrditi, budui da trite (konkurencija) ipak nije nepomueno dobro, da je dunost drave podizati i uzdravati one javne ustanove i one javne radove koji, iako mogu biti u najveoj mjeri korisni za neko veliko drutvo, ipak su takve prirode da profit nikada ne bi mogao nadoknaditi izdatke pojedincu ili malom broju pojedinaca, i zbog ega se ne moe oekivati da e ih podii ili uzdravati bilo koji pojedinac ili manji broj pojedinaca. (Smith, 2005:696) Klasina liberalna agenda zahtijeva slobodnu unutarnju ali i vanjsku trgovinu. Smithova teorija apsolutnih prednosti e naelo ... svakog mudrog oca obitelji da nikada ne pokua nainiti kod kue ono to e ga vie stajati da naini nego da kupi (Smith, 2005:446) protegnuti na funkcioniranje nacionalne ekonomije. Dakle ako nas jedna strana zemlja moe opskrbiti nekom robom jeftinije nego to je mi sami moemo nainiti, bolje je kupiti je izvjesnim dijelom proizvoda nae vlastite radinosti koja se upotrebljava na nain kojim postiemo izvjesnu prednost. (Smith, 2005:447) Meutim tek e Ricardova teorija komparativnih prednosti merkantilistiku zero-sum game pretvoriti u win-win poziciju svih sudionika vanjskotrgovinske igre. Ricardo e ustvrditi da e koristi od specijalizacije i trgovine biti ak i u sluaju da pojedina zemlja ima apsolutnu prednost u proizvodnji svih dobara kojima se trguje. Ovo bijae moan argument protiv dravne intervencije u vanjskoj trgovini. Spomenut emo i krute Ricardove stavove kada je u pitanju poloaj radnika, a znane kao eljezni zakon nadnice: ... rad je skup kad je rijedak, a jeftin kad ga ima obilno .... Upravo kad trina cijena rada prelazi njegovu prirodnu cijenu, onda je stanje radnika povoljno i sretno ... (Ricardo, 1983:118) Ovo meutim sretno stanje ne moe potrajati. Nesretna je, ali i zakonita posljedica ovoga
338

radnika.1 I stoga, kao sve ostale ugovore, tako treba i najamnice prepustiti potenoj i slobodnoj konkurenciji trita i ne treba ih nikada ograniavati zahvatom zakonodavstva. (Ricardo, 1983:124) Klasini se liberalizam, evidentno, sve do pojave Johna Stuarta Milla, nije optereivao pitanjima raspodjele moi odnosno socijalnim pitanjima. Ipak, Smith e upozoriti na nejednaki poloaj poslodavaca i radnika. Kada poslodavci sklope dogovor o smanjivanju nadnica, zakon tolerira ovakvu vrst sporazuma. Meutim kad bi radnici sklopili suprotan sporazum iste vrste ... zakon bi ih veoma strogo kaznio. Kad bi zakon postupao nepristrano, on bi i s poslodavcima postupao na isti nain. (Smith, 2005:168) Neki e uenje posljednjega klasika, ali i socijalnog reformatora, Johna Stuarta Milla drati toliko znaajnim da e uz njegovo ime vezati nastanak novog ili socijalnog liberalizma. (Mahon i Macdonald, 2009:186) Isti e autori ustvrditi da Millov novi ili socijalni liberalizam (koji nastaje krajem 19. stoljea) svoju stvarnu, praktinu realizaciju doivljava u Keynesovo doba. Slavna je Millova dihotomija podjela na ekonomske zakone proizvodnje i drutvene zakone raspodjele. Zakoni proizvodnje su nepromjenljivi, ali su zakoni raspodjele podloni promjeni. Zakoni su raspodjele gotovo u potpunosti stvar ljudske volje i institucija. (Ekelund i Hebert, 1997:174) Ukratko, Mill, a zbog toga to osobna sloboda zahtijeva da svi krenu pravedno, zagovara progresivne poreze na nasljedstvo. Kada je u pitanju oporezivanje dohotka primjereniji su proporcionalni porezi budui da oni nee demotivirati one radinije i tedljivije. Raspodjela dohotka ima voditi ka jednakosti prilika. U Millovu svijetu pomo je siromanima neupitna ba kao i dravno financiranje kolovanja djece siromanih, itd. Millovo teorijsko popravljanje kapitalizma relaksira strogi (Ricardov, prije svega) klasini
1 Oigledan je ovdje utjecaj jo jednoga poznatoga klasika Thomasa Roberta Malthusa. Uostalom, piui o Zakonu o siromasima Ricardo govori o vjetoj Malthusovoj ruci koja je razotkrila svu naopakost pomoi siromanima jer oni (zakoni nap. autora) ne idu za tim da se popravi stanje sirotinje, nego da se pogora stanje i bogataa i sirotinje. (Ricardo, 1983:12)

povoljnog stanja radnika poveanje njihova broja. Nadnice ponovo padaju na svoju prirodnu cijenu, a zaista zbog protudjelovanja katkad padaju i ispod te cijene. (Ricardo, 1983:118) Neumorni nagon za razmnoavanjem razlog je siromatva i bijede

liberalizam, a da pritom ne dovodi u pitanje bit klasine tradicije i uenja. Drimo da posljednja klasina jabuka nije pala daleko od klasinog stabla. Stoga se slaemo s miljenjem da je Mill jasno stajao unutar klasine tradicije reafirmiranjem maksime da bi laissez faire trebao biti pravilo te da svako odstupanje od njega, ako ga ne trai neko veliko dobro, jest zasigurno zlo. (Ekelund i Hebert, 1997:188) Mill e navesti i nekoliko iznimaka od laissez faire pravila. Dravna intervencija glede zatite potroaa, kolovanja, zatite okolia, reguliranja javnih usluga te javnog dobroinstva, neki su od primjera. I jo neto, Mill e preuzevi Ricardovo uenje o opadajuim profitnim stopama i buduem stacionarnom stanju, doi do slinih zakljuaka. Meutim Millovo stacionarno stanje (za razliku od Ricardove tmurne budunosti bez napretka) moe biti ak i poeljno. Naime usporavanje ekonomskih aktivnosti omoguuje da se, u veoj mjeri, pozornost posveti individualnom neekonomskom i ekonomskom blagostanju i zadovoljstvu. Millov kriterij dobroga drutva jest individualna srea, zadovoljstvo i napredovanje. Mogue su stoga u pravu oni koji razliku izmeu klasinog i novog, socijalnog liberalizma vide u tome to novi liberalizam shvaa slobodu kao neto vie od negativne slobode klasinog liberalizma:2 on (novi liberalizam nap. autora) takoer ukljuuje pozitivne slobode prilike i osobnog razvitka. (OConnor, Orloff i Shaver, 1999:50) Najnovija je teorijska reinkarnacija Millova, novog liberalizma znana kao inkluzivni liberalizam.3 Poznato je i Millovo odricanje od klasinog fonda nadnica kako bi mogao pokazati svoju naklonost radnikim sindikatima ili, bolje, naklonost prema radnikom organiziranju i drutvenim reformama ga je nagnala promijeniti svoj stav prema doktrini o fondu nadnica. Namjera nam bijae pokazati da klasini sustav nije konzistentan u onoj mjeri u kojoj se to esto misli. Meutim klasina je liberalna drava podlona tritu, supsidijarna i komplementarna, ali i dovoljno snana provoditi protrinu politiku. Ova je politika, politika privrena nevidljivoj ruci,
2 Klasinom se dakle liberalizmu pripisuje shvaanje individualne slobode kao mogunost da svatko ide za svojim privatnim interesom slobodan od, bez uplitanja, ometanja ostalih. 3 Inkluzivni je liberalizam posveen ispravljanju individualnih nesavrenosti, nedostataka (individual failures) stvaranjem uvjeta u kojima svi mogu razviti svoje potencijale (cjeloivotno obrazovanje, npr.), a sve kako bi se smanjila nezaposlenost.

privatnom vlasnitvu i osobnim slobodama, bila u funkciji ekonomskog rasta. Poslije Smitha ortodoksna se ekonomska teorija (klasina i neoklasina) nije optereivala makroekonomskom problematikom. Ekonomika je tako sve do Keynesa bila mikroekonomika. Razlog tome bijae jo jedan proizvod klasine kole Sayov zakon. Sayov zakon e ustvrditi da ponuda stvara vlastitu potranju. Ova jednostavna konstatacija znai da ukupni dohodak zaraen proizvodnjom nekog outputa mora biti jednak vrijednosti tog outputa te da u ekonomiji ne postoji gubitak kupovne moi ljudi tede samo u onoj mjeri u kojoj i investiraju. Ukoliko ljudi i tede vie no to investiraju cijene padaju kako bi se prilagodile manjem dohotku. Potronja je opet osigurana, a kupovna mo nepromijenjena. (Galbraith, 1995:57) Kapitalistika ekonomija, sukladno Sayovom tumaenju, automatski osigurava punu zaposlenost i visoke stope rasta. Loa ekonomska vremena posljedica su previe drave, ija intervencija i uplitanje kvari funkcioniranje trita. Unato nekim sumnjama izraenim unutar klasinih redova (Malthus, npr.) Jean Baptiste Say i njegov su zakon vladali sve do velike depresije. Tada Sayov zakon i klasinu4 liberalnu paradigmu ukida Keynesova (mandarinska) revolucija.

3. Keynesov egalitarni liberalizam

Velika je depresija pokazala svu ranjivost kapitalistike ekonomije. Nezaposlenost, taj stari problem, jest problem koji Keynes pokuava rijeiti. Rjeenje je problema zahtijevalo drugaiju i znaajniju ulogu drave. Keynes smatra, a reeno u jednom pismu Rooseveltu, apsolutno najvanijim poveanje nacionalne kupovne moi, i to takvo poveanje koje bi proizilo iz drutvenog troenja financiranog zajmovima. (Harrod, 1951:121) Naime, ukoliko tednja premai postojee investicije smanjit e se potronja te se gomilaju zalihe, smanjuje se broj zaposlenih, smanjuje se proizvodnja. Ovo e trajati sve dotle dok se tednja i investicije ne uravnotee i to, naravno, na razini nepotpune zaposlenosti. Terapija se namee sama po sebi. Treba suzbiti tetno djelovanje tednje, i to na nain da drava investira. Tako se ravnotea moe postii na visokoj razini proizvodnje i pune zaposlenosti.

Pod prethodnom teorijom, a koju ima obuhvatiti njegova ira, opa teorija, Keynes podrazumijeva klasinu i neoklasinu ekonomiku od Smitha i Ricarda sve do Marshalla i Pigoua.

339

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

Drava dakle a to jest temeljna Keynesova poruka, mora biti odgovorna za stvaranje uvjeta pune zaposlenosti. Ukratko, Keynes preporua poveanje dravne potronje u kriznim vremenima. Fiskalna ali i monetarna politika postaju snano orue stabiliziranja poslovnog ciklusa. Keynes bitno mijenja, a u korist drave, klasini odnos snaga trita i drave. Mnogi e razdoblje kapitalizma inspirirano i pod utjecajem Keynesovog uenja nazvati zlatnim dobom kontroliranog kapitalizma. Keynesijanska doktrina snane i aktivne drave, politika pune zaposlenosti, regulacija trita, progresivni porezi, ekstenzivni socijalni programi dadoe, kroz gotovo tri desetljea (od otprilike 1945. do 1975. godine), doista dobre ekonomske rezultate ali i liberalizmu suvremeno ekonomsko znaenje. (Steger i Roy, 2010) Keynes u biti bijae liberal u najboljem smislu te rijei. Dugogodinji lan Britanske liberalne stranke prezirao je konzervativce i u isto vrijeme nije bio blizak Radnikoj stranci budui da je vjerovao kako je njihova klasna baza preuska. (Newman, 1952:392) Sam se Keynes i njegova nova vrsta egalitarnih liberala (Steger i Roy, 2010:5) nije, dakako, slagala s marksistikim uenjem. Kako mogu prihvatiti doktrinu koja se postavlja kao Biblija, iznad i izvan svake kritike, zastarjeli ekonomski tekst za koji znam da je ne samo znanstveno pogrean ve i nezanimljiv i potpuno neprimjenljiv za suvremeni svijet? Kako mogu pristati uz vjerovanje koje je sklonije mulju negoli ribi, koje uzdie neuki proletarijat iznad graanstva i inteligencije koja, unato svojim manama, nosi sjeme svih ljudskih dostignua? (Keynes, 1932:300) Doista nije udno to ljevica Keynesa doivljava i kritizira kao apologeta kapitalizma i klase kojoj je pripadao. Kritika je meutim bilo i s desnice. irenje funkcija drave moe se shvatiti kao podrivanje individualizma, ali Keynes to jaanje drave i funkcija vlade shvaa kao jedino praktino sredstvo ouvanja kapitalizma i osobne inicijative. Ekonomske prednosti individualizma, a koje su posljedica upotrebe osobnog interesa i njegova nastojanja na ekonomskoj uinkovitosti i inovaciji, dadu se sauvati bez unitenja kapitalizma. Stoga zamiljam da e se podrutvljeno investiranje u prilinoj mjeri pokazati jedinim nainom kako osigurati priblino punu zaposlenost, no to uope ne iskljuuje niz kompromisa i putova
340

kojima javne vlasti surauju s privatnim poduzetnicima. Ali izvan toga je teko izvui oite prednosti za sustav dravnog socijalizma koji bi obuhvatio veinu vidova gospodarskog ivota zajednice. Nije preuzimanje vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju kljuna stvar koju drava mora uiniti. (Keynes, 1987:213) Totalitarna drava ubija ono najbolje u kapitalizmu, ona eutanazira individualizam i njegove ekonomske i politike prednosti. Ako kapitalistika ekonomija zahtijeva proirenu ulogu drave, oigledno se ne moe dovesti u pitanje cjelokupni sustav kapitalistikog individualizma. Stoga u Keynesovom uenju ostaje vrlo iroko polje djelovanja za oitovanje privatnog poduzetnitva i odgovornosti pojedinca. U tim e podrujima jo uvijek vrijediti uobiajene prednosti individualizma. (Keynes, 1987:214) Danas je ovaj keynesijanski paket trita i drave poznat kao ugraeni liberalizam (Harvey, 2005:10) odnosno egalitarni liberalizam. (Steger i Roy, 2010:9) Bez obzira na to kako ga nazivali, ugraeni ili egalitarni liberalizam znai postojanje drave posveene popravljanju dvaju najveih grijeha kapitalizma nezaposlenosti i nejednake raspodjele dohotka i bogatstva. Fiskalna i monetarna politika, obino znane kao keynesijanske politike, upotrebljavane su kako bi priguile poslovni ciklus i osigurale priblino punu zaposlenost. Klasni kompromis izmeu kapitala i rada je openito smatran kljunim jamstvom domaeg mira. Drave su aktivno intervenirale u industrijskoj politici i postavljale standarde socijalne plae, konstruirajui razliite sustave blagostanja (zdravstvena skrb, obrazovanje, itd.) (Harvey, 2005:11) Sedamdesete godine prologa stoljea dovode do prekretnice. Ekonomska kriza sedamdesetih ukljuivala je veliku nezaposlenost, inflaciju te pad korporacijskih profita. Stagflacija je razgradila ugraeni liberalizam, detronizirala egalitarni libe-

ralizam (keynesijanizam)5 i priliku pruila novoj vrsti liberala i liberalizma. Rije je, dakako, o neoliberalima i neoliberalizmu oivljavanju doktrine klasinog liberalizma u uvjetima globalizacije. U situaciji kada je keynesijanska drava iscrpila svoje mogunosti glede visokih stopa rasta u najrazvijenijim kapitalistikim drutvima, alternativa tipa jo vie drave, drimo, i nije bila sasvim konkurentna. Stoga se kao jedini odgovor na posustalu keynesijansku doktrinu javio neoliberalizam koji oivljava klasinu sumnju u sposobnost drave da upravlja ekonomijom. Neoliberalizam je, dakako, opcija koja znai jo manje drave. Naprosto stoga to neoliberalizam i ekonomske ideje inspirirane neoliberalizmom dravnu intervenciju smatraju prije problemom negoli rjeenjem problema.6

4. Neoliberalizam
Nastanak se neoliberalizma vee uz Drutvo Mont Pelerin, koje je 1947. godine osnovao Friedrich August von Hayek. Jedan od vienijih lanova Drutva bijae jo jedan predstavnik mlae austrijske kole Ludwig von Mises i, naravno,
5 Neki e (Palley, 2005) ustvrditi da su ustolienju neoliberalizma kao vladajue ekonomske ortodoksije definitivno pridonijele i neke slabosti i podjele unutar keynesijanizma. Naime, sam je Keynes vjerovao da teorija granine proizvodnosti determinira raspodjelu dohodaka. Prema tome radnici bivaju plaeni sukladno njihovu doprinosu poduzeu. Na ovome se pitanju keynesijanci podijelie. Europski keynesijanci (postkeynesijanci) smatrahu da raspodjela dohodaka ne ovisi samo o relativnoj oskudnosti imbenika i njihovoj proizvodnosti ve, u znaajnoj mjeri, i o institucionalnim aranmanima. Ameriki su keynesijanci (neokeynesijanci) meutim prihvatili miljenje prema kojemu su radnici plaeni onoliko koliko vrijede. Ovakvo stanje stvari doista nije uporite postojanja sindikata i ne opravdava dravnu intervenciju na tritu rada. Sljedea je slabost keynesijanizma vjerovanje da su cijene, a posebice plae, rigidne te su kao takve, uzrok nezaposlenosti. Naime radnici su zarobljenici novane iluzije i ne pristaju na pad nominalnih plaa. Stvar je jasna. Nie nominalne plae trebale bi znaiti nie cijene. Ovo ima znaiti poveanje realnog novca ili kupovne moi, a to ima dovesti do poveanja potronje i rasta agregatne potranje. Dakle pad cijena i pad nominalnih plaa moe rijeiti problem nezaposlenosti. Neokeynesijanci su podupirali keynesijansku monetarnu i fiskalnu politiku pune zaposlenosti budui da su vjerovali da su cijene i nominalne plae u praksi rigidne. Sve navedeno otvara put neoliberalnim zahtjevima da se ekonomska politika fokusira, umjesto na pitanje pune zaposlenosti, na stvaranje fleksibilnijeg trita rada i fleksibilnih plaa. 6 Monetarizam (Milton Friedman), teorija javnog izbora (James Buchanan), racionalna oekivanja (Robert Lucas) i, uz navedene nobelovce, manje respektabilna, ali i svojevremeno vrlo utjecajna, ekonomika ponude (Arthur Laffer) svoje su sumnje u dravnu intervenciju i njezinu uinkovitost izraavali na razliite naine i zbog razliitih razloga.

Milton Friedman. Cilj ove male skupine ekonomista, filozofa, povjesniara bijae zauzdati plimu kolektivizma u Europi nakon II. svjetskog rata. Intelektualni voa Drutva, pa dakle i teorijski otac neoliberalizma bijae Hayek. Hayek e, sukladno klasinoj tradiciji, komplimentirati (uz poneku ogradu) tritu i njegovoj izvrsnosti. Sustav cijena omoguuje poduzetnicima da, vodei rauna o relativno malom broju cijena, onako kako strojovoa nadgleda kazaljke malog broja brojanika, svoje aktivnosti prilagode aktivnostima drugih poduzetnika. (Hayek, 2001:82) Trite konkurencija jest ponajbolji koordinator individualnih napora ali i uvar individualnih sloboda.7 Mogue e zvuati banalno, no Hayek sljedee slobode dri nedodirljivima: nuno je, prije svega, da stranke na tritu mogu slobodno prodavati i kupovati, po bilo kojoj cijeni za koju mogu nai partnera u transakciji te da svatko moe slobodno proizvoditi, prodavati i kupovati bilo to se moe proizvoditi ili prodavati. Isto je tako vano da stupanje u razliite poslove svima bude otvoreno pod jednakim uvjetima.... (Hayek, 2001:71) Dravu, odreeni tip drave, Hayek doivljava kao prijetnju slobodi. Koplja se dakle lome oko ekonomskog planiranja, ne o pitanju njegove nunosti, ve o pitanju njegova nositelja. Centralizirano planiranje pretpostavlja da probleme rjeava zajednica umjesto pojedinca, to dalje pretpostavlja da o relativnoj vanosti razliitih potreba odluuje zajednica, zapravo njezini predstavnici... Gospodarska kontrola nije samo kontrola nad jednim podrujem ljudskoga ivota, odvojivim od ostalih; to je kontrola nad sredstvima potrebnim za sve nae ciljeve. Onaj tko nadgleda ta sredstva mora odluivati i kojim se ciljevima mora sluiti, koje vrednote treba vrednovati vie, a koje manje, to ljudi trebaju vjerovati i emu teiti. (Hayek, 2001:116) Iako dakle drava moe ugroziti individualne slobode, sofisticirani (Hayekov) neoliberalizam ne tvrdi da trite odnosno individualna sloboda moe opstati bez drave. Trite ne moe brinuti o svemu. Ni u jednom sustavu koji se moe racionalno braniti drava ne moe raditi ba nita. (Hayek, 2001:73) Prva je, dakako, pretpostavka funkcioniranja trinog sustava pametno organiziran i stalno
7 ....konkurentno je trite jedini sustav dizajniran tako da kroz decentralizaciju minimizira mo ovjeka nad ovjekom. (Mises i Hayek, 1997:168)

341

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

prilagodljiv pravni okvir...spreavanje prijevare i podvale (ukljuujui i zlorabljenje neznanja), velik je i ni u kojem sluaju jo u potpunosti ostvaren cilj zakonodavne djelatnosti. (Hayek 2001:73) Liberalnoj tradiciji nije strano (pozvasmo se u tom smislu na Smithov autoritet) angairanje drave u zadovoljavanju kolektivnih potreba (javne ustanove i javni radovi) budui da te potrebe moe zadovoljiti samo agencija koja posjeduje mo oporezivanja. Hayek e ustvrditi da je on posljednja osoba koja bi porekla kako je poveanje blagostanja i poveanje gustoe naseljenosti stanovnitva povealo broj kolektivnih potreba koje drava moe i treba zadovoljiti. (Mises i Hayek, 1997:181) Ali, zamjenu trita (konkurencije) dravnom intervencijom iznudit e i pojava eksternalija. Neoliberalizam se ni u ovom sluaju (ba kao ni u sluaju proizvodnje javnih dobara) nee pozvati na autoritet trita. Tako npr. postavljanje oznaka na cestama ili u najveem broju sluajeva opskrbljivanje samih cesta ne moe platiti svaki pojedinani korisnik. Isto tako, pojedini tetni uinci deforestacije, nekih metoda poljodjelstva ili dima i buke iz tvornice, mogu ii na teret vlasnika ili onih koji su spremni prihvatiti tetu uz odreenu naknadu. U takvim sluajevima moramo iznai zamjenu za reguliranje pomou mehanizma cijena. No injenica da se ondje gdje se uvjeti za valjano funkcioniranje konkurencije ne mogu stvoriti (nego se moramo utei izravnom reguliranju vlasti) nije razlog za otklanjanje konkurencije i tamo gdje ona moe funkcionirati. (Hayek, 2001:72) Slino e ustvrditi i Fukuyama. Naime trite preteito dobro radi, ali koji put i zataji pa se drava jednostavno mora umijeati. Negativne eksternalije nee nestati same od sebe. (Fukuyama, 2003:129) Neoliberalizam se dakle ne dri slijepo trita i individualnog izbora. Takoer, neoliberalizmu nije mogue pripisati ekoloku neosjetljivost te nespremnost i nesposobnost internalizacije (prije svega, negativnih) eksternalija.8 Market failure nuno zahtijeva dravnu intervenciju. A to sa socijalnom neosjetljivou neoliberalizma? Generira li neoliberalizam tolike socijalne trokove tenzije da je slobodno trite nuno kratkog vijeka i ak nespojivo s demokracijom?9
8 Dodue, jo jedan nobelovac i profesor u Chicagu, Ronald Coase, e ustvrdit da trite jest u stanju, u naroitim okolnostima, samostalno, bez pomoi dravne intervencije, internalizirati eksternaliju. 9 Demokracija i slobodna trita su protivnici, ne saveznici. (Gray, 2002:37)

Doista je grubo i nepopularno rei da u trinoj privredi u kojoj niti jedna osoba ili skupina ne odreuje to tko dobiva, a udio pojedinaca uvijek zavisi od mnogo okolnosti koje nitko ne moe predvidjeti, cijelo shvaanje socijalne ili distributivne pravde prazno je i besmisleno, i stoga nikad nee postojati suglasnost to je pravedno u tom smislu. (Mises i Hayek, 1997:181) Ipak, u slobodnom drutvu moemo, naravno, postaviti razinu ispod koje nitko ne treba pasti, tako da izvan trita pruimo osiguranje protiv nesrea za svakoga. (Mises i Hayek, 1997:184) Nadalje, nema razloga zbog kojega u drutvu koje je doseglo opu razinu blagostanja (kakvu je doseglo nae) prva vrsta sigurnosti10 ne bi bila zajamena svima bez ugroavanja ope slobode... Nesumnjivo je da se svakome moe osigurati stanovit minimum hrane, boravita i odjee, dostatan za odravanje zdravlja i radne sposobnosti... Tamo gdje kao u sluaju bolesti i nesree ne pomau elja da se nevolje izbjegnu ni napori da se prebrode njihove posljedice,..., razlozi za pomo drave u organiziranju obuhvatnih sustava socijalne skrbi vrlo su jaki...Izmeu drave koja tako osigurava veu sigurnost i ouvanja osobne slobode nema naelne nepomirljivosti... Istoj kategoriji pripada i poveanje sigurnosti posredstvom dravne pomoi rtvama Bojih ina kao to su potresi i poplave. (Hayek, 2001:140) Ovdje, doista, nije u pitanju drava blagostanja ali nije rije ni o socijalnoj neosjetljivosti. Prioritetne vrijednosti kojima neoliberalna drava ima definitivno sluiti jesu trite i pojedinac. Drava stvara uvjete u kojima pojedinci mogu iskusiti slobodu, izmeu ostaloga i slobodu sudjelovanja u trinoj razmjeni. Dakako, i Hayek masovnu nezaposlenost prepoznaje kao jedan od najteih problema naega vremena. Naravno, keynesijanska politika realizacije priblino pune zaposlenosti nije Hayeku po volji stoga to svekolika ekonomska aktivnost u sve veoj mjeri ima ovisiti o usmjerenosti i obujmu vladinih trokova. (Hayek, 2001:141) Mnogi ekonomisti lijek za nezaposlenost trae na polju monetarne politike, a to, po Hayeku, nije nespojivo ak ni s liberalizmom devetnaestog stoljea. (Hayek, 2001:141) Ovime Hayek najavljuje pojavu svoga slavnog sljedbenika Miltona Friedmana i monetarizma. Friedman, karizmatini profesor iz Chicaga i prvi meu monetaristima, preuzet e neoliberalno vodstvo te neoliberalizam pretvoriti u
10 Prva vrsta sigurnosti, prema Hayeku, jest sigurnost dostupna svima i koja ne predstavlja nikakvu povlasticu.

vladajuu ekonomsku ortodoksiju. Monetaristi svoju pozornost fokusiraju na problem inflacije. Deficitarno troenje velike i vrlo aktivne keynesijanske drave dobro je dolo u kriznim vremenima, ali se proraunski vikovi ili uravnoteeni prorauni rijetko ostvaruju u dobrim vremenima. Keynesijanska naela, smatraju monetaristi, ekonomiju ine izrazito ranjivom glede inflacije. Friedman vjeruje, dakako, u uinkovitost ekonomije slobodnog trita. Ali toj stabilnoj, samoregulirajuoj, tritem upravljanoj ekonomiji valja pruiti stabilni monetarni okvir. Naime, Friedman e ustvrditi, a na osnovi prouavanja monetarne povijesti, da su depresije vezane uz smanjenja koliine novca u optjecaju (i obrnuto) te da su snane inflacije uvijek praene znaajnim poveanjem koliine novca (i obrnuto). Velika depresija koja je zahvatila Sjedinjene Drave nije bila znak inherentne nestabilnosti sustava privatnog poduzetnitva, ve svjedoanstvo o teti koju moe priiniti nekolicina pojedinaca kada u rukama ima golemu mo nad monetarnim sistemom jedne zemlje. (Friedman, 1992:59) Diskrecijska monetarna politika predstavlja prijetnju individualnoj slobodi budui da neovisna monetarna mo u najveoj mjeri utjee na cijene i zaposlenost u ekonomiji. Valja obuzdati monetarnu mo, valja nevjeto voenu diskrecijsku monetarnu politiku11 podvrgnuti pravilima kako bi prestala nanositi tetu pojedincima. Friedmanovo monetarno pravilo nalae rast novane mase usklaen sa dostinim gospodarskim rastom. Neoliberalna se monetarisika koarica sastoji od, na friedmanovski nain, priguene drave (monetarna politika je obuzdana monetarnim pravilom, a slino vrijedi i za fiskalnu politiku ona ima biti voena naelom uravnoteenog prorauna) te standardne, (neo)liberalne vjere u trite kao ponajboljeg branitelja ekonomskih, a onda i politikih sloboda. Ali, i prema Friedmanovom dictumu trite ne moe postojati bez drave i budui da nije savreno, potrebna mu je drava koja provodi pravo i poredak, utvruje vlasnika prava, slui kao sredstvo za preinaku vlasnikih prava i
11 U Friedmanovu je vienju funkcioniranje Odbora federalnih rezervi bilo nalik onome nervoznoga tinejdera koji ui voziti. Kad pritiska ubrziva (tj. poveava koliinu novca), na plahi poetnik esto daje automobilu previe goriva; kad ugazi na konice (smanjuje koliinu novca), ini to pretvrdo...Umjesto glatkoga kretanja putanjom gospodarskoga rasta, privreda se izvrgava uzastopnim zastojima i kretanjima, te pri tome dolazi do inflacije i/ili depresije... (Ekelund i Hebert, 1997:550)

drugih pravila ekonomske igre, koja presuuje u sporovima oko interpretacije pravila, osigurava vanost ugovora, promie konkurenciju, osigurava monetarni okvir, angaira se u aktivnostima protiv tehnikih monopola i nastoji prevladati susjedske efekte koji se openito smatraju dovoljno vanim da opravdavaju intervenciju drave, drava koja nadopunjuje milosre i obitelj u zatiti neodgovornih, bilo umobolnih ili djece... Dosljedan liberal nije anarhist. (Friedman, 1992:44) I dok Smith (2005:446) ludou i opasnom umiljenou dri pokuaj upravljanja ekonomijom pokuaj dravnika da privatnim ljudima odreuje kako trebaju upotrebljavati svoje kapitale, Friedman e diskrecijsko makroekonomsko petljanje drave smatrati nevjetim i tetnim te e ga ograniiti pravilima. Uvjerenje, injenica da je drava, vlada, nesavrena bit e produbljena i osnaena uenjem teorije javnog izbora. Klasino neoklasinu presumpciju o racionalnosti (ali i sebinosti) ovjeka u ekonomskoj sferi njegova ivota, Buchanan i Tullock e proiriti i na druge aspekte (politiki, javni) ovjekova ivota. Od tada (pedesete godine prologa stoljea) poinje ivjeti jo jedna (Nobelom nagraena)12 neoliberalna teorija teorija javnog izbora. Teorija javnog izbora jest teorija neoliberalne provenijencije budui da i ona predstavlja svojevrsnu reakciju na keynesijansko zagovaranje dravne intervencije. Dravna intervencija ne mora uvijek i nuno biti drutveno korisna. Drava (vlada) nije apriori dobronamjerni agent kojemu su na umu iskljuivo interesi javnosti. Goverment failure jest posljedica jednostavne injenice da vladu ine racionalni ljudi koji, naravno, vode rauna o svojim interesima (vlada nastoji poveati svoj utjecaj, mo, ponovni izbor, itd.). Poput Friedmana, predstavnici teorije javnog izbora zagovaraju uravnoteeni proraun. Ide se toliko daleko da se predlae zakonska zabrana proraunskog deficita.13 Nesposobnost dravne politike da ostvari drutveno dobro (goverment failure), predstavnike e teorije javnog izbora uiniti sklonima privatizaciji, a mogue su najpoznatiji po analizi rent seeking aktivnosti. U tom smislu Landreth i Colander (2002:83) e korijene teorije javnog izbora nai, dakako, u klasinom, Smithovom uenju. Smith e analizirajui merkantilistike argumente u korist dravne intervencije (reguliranje domae i vanjske trgovine) zakljuiti,
12 Buchanan je Nobelovu nagradu primio 1986. godine. 13 Nekorektno je da jedna generacija, biljeei proraunske deficite, zaduujui se, poboljava svoje blagostanje i standard na raun buduih generacija.

342

343

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

a taj zakljuak ne bijae tek teorijske naravi ve se temeljio na Smithovom opaanju funkcioniranja drave svoga doba, kako dravna intervencija ne bijae u funkciji proklamiranoga drutvenog dobra ve bogaenja trgovaca. Drava, takva kakva jest, ini vie loega nego dobroga. Isto, klasino, smithovsko ishodite ima i kola racionalnih oekivanja. Znana je i kao nova klasina ekonomika. Smith e naime ustvrditi kako drava nije u stanju manipulirati pojedincima na tritu. Ekonomski planer izgleda zamilja da moe rasporeivati razliite pripadnike drutva jednako lako kao to ruka rasporeuje razliite figure po ahovskoj ploi. On ne uzima u obzir da figure na ahovskoj ploi nemaju nikakvo drugo naelo kretanja nego ono to im ga ruka utisne, ali da na velikoj ahovskoj ploi ljudskoga drutva svaka pojedina figura ima vlastito naelo kretanja, posve razliito od onoga koje bi joj zakonodavac poelio utisnuti. (Smith, 1976:325) U interpretaciji nove klasine ekonomike figure na velikoj ahovskoj ploi ljudskoga drutva ekonomski agenti ne samo da imaju vlastito naelo kretanja ve su obdareni racionalnim oekivanjima sposobnou anticipiranja uinaka diskrecijskih politika drave (vlade). Naime keynesijanska je kola razvila ekonometrijske modele (Tinbergen, Klein) koji htjedoe predviati dogaanja u ekonomiji. Posustajanju vjere u prognostiku mo ovih makroekonomskih modela pridonio je i nobelovac Robert Lucas, prvi meu novim klasicima. Lucas e ustvrditi14, jednostavno reeno, da ekonomisti grijee kada pretpostavljaju da e odnosi ije postojanje utvrdie postojati i onda kada se okolnosti promijene. Rijeju, ako se ekonomski agenti ponaaju na odreeni nain, pogreno je oekivati da e se ono ponaati na isti nain kada se uvjeti odnosno ekonomska politika promijene. Brzo uei potroai i proizvoai prilagoavaju se promjenama diskrecijske fiskalne i monetarne politike te na taj nain, djelomino ili u potpunosti, amortiziraju uinke politike. Prema tome, drava (vlada) moe utjecati na dogaanja u ekonomiji tek kada je njezina ekonomska politika sasvim neoekivana, tek kada uspije iznenaditi ekonomske agente. Ali, drava to ne moe initi neprekidno budui da ljudi ubrzo otkrivaju to ekonomska politika smjera. Monetaristi su doputali
14 Ova e Lucasova argumentacija postati poznata kao Lucasova kritika ekonometrijskih modela. Rije je o najpoznatijem i opem mjestu kole racionalnih oekivanja odnosno nove klasine ekonomike.

mogunost da diskrecijska ekspanzivna politika kratkorono moe poluiti odreene rezultate glede poveanja zaposlenosti i realnoga agregatnog outputa. Dugorono, blagotvorni uinci po zaposlenost i realni bruto nacionalni proizvod nestaju, a posljedica svega jest rast inflacije. Uenje je meutim nove klasine ekonomike znatno radikalnije, kritinije glede keynesijanskog uenja. Iako je pretpostavka o racionalnim oekivanjima u mikroekonomiku uvedena jo poetkom ezdesetih godina prologa stoljea,15 vanu e ulogu u ekonomskoj teoriji dobiti tek kada, zahvaljujui Lucasu, racionalna oekivanja postanu dijelom makroekonomike. Naime uinkovitost keynesijanske diskrecijske politike rauna sa netonim, neracionalnim ili barem s oekivanjima koja se sporo prilagoavaju. Utoliko je teorija racionalnih oekivanja devastirajua po Keynesovo uenje. (Landreth i Colander, 2002:429) Racionalna nas oekivanja navode zakljuiti kako keynesijanska politika nije neuinkovita samo u dugom vremenskom razdoblju ve i u kratkom razdoblju. Umjetno poveanje agregatne potranje (karakteristino za keynesijansku makroekonomsku politiku) bijae pucanj u prazno. Stoga, pozornost valja posvetiti agregatnoj ponudi i onim politikama koje mogu poboljati performancije ekonomije. Ukratko, ekonomika ponude (komplementarna s monetarizmom i osnaena Lucasovim odobravanjem16) e inzistirati na smanjenju poreza, restriktivnoj ponudi novca kako bi se kontrolirala inflacija, utvrdila ekonomska stabilnost i ohrabrilo investiranje. Nadalje valja poveati mobilnost radne snage, umanjiti snagu sindikata te smanjiti pomo nezaposlenima kako bi se poveala njihova motivacija da se ponovo zaposle. Meutim uz ove mjere, sasvim razumljive kada je u pitanju uenje neoliberalne orijentacije, Bannock, Baxter i Davis (2003:374) e uz ekonomiku ponude vezati i ona dravna uplitanja koja znae poveanje potronje radi obrazovanja radnika, promicanje profit sharing-a radi uklanjanja konflikata i osnivanje dravne banke zbog subvencioniranja poduzea koja uvode nove tehnologije. Mi jo dodajemo uravnoteeni proraun i Lafferovu krivulju (osnovu
15 Uinio je to John Muth u svom lanku Rational Expectations and the Theory of Price Movements, objavljenom 1961. godine. 16 Lucas je i sam bio u potrazi za optimalnim poreznim sustavom. Smatrao je da e ameriko drutvo postati bolje ukoliko se budu sluali savjeti i napuci ekonomike ponude. (Lucas, 1990:314)

naroite fiskalne politike karakteristine za ovo uenje) koja obeava da e smanjenje poreza dovesti do poveanja proraunskih prihoda.17

5. Umjesto zakljuka
Bitka (teorijske naravi) izmeu trita i drave ne prestaje biti aktualna, ne gubi na svojoj estini i ne nazire joj se kraj.18 I doista, to se stvari vie mijenjaju (to teorije pro et contra trita bivaju brojnije i raznolikije), bit ostaje ista. Mogue je ustvrditi (metaforiki, dakako) da na jednoj strani jest merkantilizam ili dravna intervencija, a na drugoj strani laissez faire ili slobodno trite. Prikazasmo (ukratko) teorije poglavito onih koji su skloni tritu. Druga je strana, strana koja najavljuje demisiju trita, takoer brojna, a njezina teorijska osnova zasluuje pozornost. Ali, niti jedna od sukobljenih strana - trite i drava - nije savrena. Stvarna su trita, manje ili vie, udaljena od svog uzora, trita savrene konkurencije. Meutim, drimo, pretjerano je tvrditi da nevidljiva ruka jest nevidljiva stoga to ne postoji. I doista joj je, i u liberalnoj i u neoliberalnoj retorici, potrebna pomo vidljive, dravne ruke. Naravno, liberalizam i neoliberalizam hoe malu vladu (dravu), ije ambicije ne ukljuuju upravljanje ekonomijom.

Stoji meutim injenica da, unato teorijskoj dominaciji neoliberalne paradigme, keynesijanska makroekonomska praksa nije bila naputena. Evidentna je otpornost i ustrajnost makroekonomske intervencije, koja koristei Keynesovu recepturu, upravlja ekonomskim ivotom. Meutim i vlade su nesavrene (krive su po gotovo svim tokama optunice, ne samo,teorije javnog izbora) i tek rijetko, bile male ili velike, uinkovite. Tako e ovaj nesavreni, kapitalistiki svijet i dalje nastojati popraviti kako pobornici slobodnog trita, tako i zagovornici dravne intervencije. to e iz toga proizii, moemo tek nagaati. Hoe li to biti neki novi, umjereniji, u veoj mjeri, na teorijskoj i praktinoj razini, socijalno osjetljiviji neoliberalizam? Hoe li to biti neoliberalizam koji e raspolagati opreznijim pravilima glede funkcioniranja financijskog sustava i koji e smanjiti ukloniti implicitna jamstva kada je u pitanju spaavanje onih koji su preveliki da propadnu? Hoe li to biti neoliberalizam koji je, s tim u svezi, u stanju eliminirati pohlepu povezanu s neodgovornou? Ili e to biti, na keynesijanskim naelima obnovljeni, kontrolirani kapitalizam, ali briljiviji glede proraunskih deficita i zaduivanja? Opciju, koja ne rauna s tritem, neemo niti spomenuti.

17 Arthur Laffer jest najpoznatije ime ekonomike ponude. 18 Fukuyamin entuzijazam i optimizam glede kraja povijesti i njezinog sretnoga kraja (savrenog miksa drave i trita) bijae pretjeran i preuranjen.

344

345

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

Literatura 1. Bannock, G., Baxter, R. E., Davis, E. (2003.) Dictionary of Economics, London, Penguin Books Ltd. 2. Drucker, P. (1992.) Nova zbilja, Zagreb, Novi liber 3. Ekelund, R. B., Hebert, R. F. (1997.) Povijest ekonomske teorije i metode, Zagreb, Mate 4. Ferguson, N. (2009.) Uspon novca Financijska povijest svijeta, Zagreb, Naklada Ljevak d.o.o. 5. Friedman, M. (1992.) Kapitalizam i sloboda, Zagreb, Globus Nakladni zavod, kolska knjiga 6. Fukuyama, F. (1994.) Kraj povijesti i posljednji ovjek, Zagreb, Hrvatska sveuilina naklada 7. Fukuyama, F. (2003.) Kraj ovjeka? Naa poslijeljudska budunost, Zagreb, Izvori 8. Gray, J. (2002.) Lana zora iluzije globalnog kapitalizma, Zagreb, Masmedia 9. Harrod, R. F. (1951.) The Life of John Maynard Keynes, London, Macmillan and Co. 10. Harvey, D. (2005.) A Brief History of Neoliberalism, New York, Oxford University Press Inc. 11. Hayek, F. A. (2001.) Put u ropstvo, Zagreb, KruZak 12. Keynes, J. M. (1932.) A Short View of Russia, u knjizi Essays in Persuasion, New York, Harcourt Brace Jovanovich 13. Keynes, J. M. (1987.) Opa teorija zaposlenosti, kamate i novca, Zagreb, Centar za kulturnu djelatnost 14. Landreth, H., Colander, D.C. (2002.) History of Economic Thought, Boston, Houghton Mifflin Company 15. Lucas, R. (1990.) Supply Side Economics: An Analytical Review, Oxford, Economic Papers 42 16. Mahon, R., Macdonald, L. (2009.) Poverty Policy and Politics in Canada and Mexico: Inclusive Liberalism, u knjizi Post Neoliberalism in the Americas, New York, Palgrave Macmillan 17. Mises, L., Hayek, F.A. (1997.) O slobodnom tritu Klasini eseji, Zagreb, Mate 18. Newman, P. C. (1952.) The Development of Economic Thought, New York, Prentice Hall Inc. 19. OConnor, J., Orloff, A. S., Shaver, S. (1999.) States, Markets, Families:Gender, Liberalism and Social Policy in Australia, Canada, Great Britain and the United States, Cambridge, Cambridge University Press 20. Palley, I. T. (2005.) From Keynesianism to Neoliberalism: Shifting Paradigms in Economics, u knjizi Neoliberalism: A Critical Reader, London, Pluto Press 21. Ricardo, D. (1983.) Naela politike ekonomije, Zagreb, Centar za kulturnu djelatnost 22. Smith,A. (1976.) The Theory of Moral Sentiments, Indianapolis, Liberty Classics 23. Smith, A. (2005.) Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda, Poslovni dnevnik, Masmedia 24. Steger, M. B., Roy, R. K. (2010.) Neoliberalism A Very Short Introduction, New York, Oxford University Press Inc.

Dr. sc. Ivan Ferenak* Faculty of Economics in Osijek

Compendium on (neo)liberalism
Abstract Capitalism cannot exist without a certain degree of liberalism. However, according to critics, neoliberalism has gone too far and has exceeded the framework of adequate freedom of capitalism. Neoliberalism brings to life the classic liberal doubt about the ability of the state to manage the economy. Aversion to great government and state intervention has acquired different theoretical forms. Monetarism, public choice theory, rational expectations and supply economics have expressed their doubts about state intervention and its efficiency in different ways and for different reasons. Obviously, the government (state) is not perfect. However, the market is also not perfect, which is admitted by both liberals and neoliberals. Thus, there will be continued attempts by both supporters of so-called free market and supporters of state intervention to fix this imperfect, capitalist world. Key words: Classic neoliberalism, social liberalism, inclusive liberalism, egalitarian liberalism, neoliberalism, monetarism, public choice theory, rational expectations, supply economics.

* Gajev trg 7, 31000 Osijek E-mail: ivan@efos.hr

346

347