10. Igrački oblici umjetnosti for HUIZINGA, Johan (Homo Ludens)

JOHAN HUIZINGA

HOMO LUDENS

O PODRIJETLU KULTURE U IGRI

s njemačkoga preveli ANTE STAMAĆ

i

TRUDA STAMAC

Prevedeno po izdanju

HOMO LUDENS

Vom Ursprung der Kultur im Spiel

CIP — Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb130.2

HUIZINGA, Johan

Homo ludens : o podrijetlu kulture u

igri / Johan Huizinga ; s njemačkogapreveli Ante Stamać... [et al.]. —

Zagreb : Naprijed. 1992. - 198 str., 16

listova s tablama (djelomice u bojama) ;24 cm. — (Kultura i civilizacija)Prijevod djela: Homo

Bibliografija i bilješk

ISBN 86-349-0293-5

ludens. —

e

uz tekst.

Predgovor — uvod

Pošto se spoznalo da našoj vrsti naziv homo

sapiens

ipak ne pristajetako dobro kao što se nekoć mislilo, jer mi napokon ipak nismo takorazumni kao što je to u svom naivnom optimizmu bilo sklono vjerovati osamnaesto stoljeće, nadjenuše našoj vrsti, pored te oznake, naziv

homo faber,

čovjek koji radi. Ali taj je naziv još manje pogodan od ranije ga, jer je

faber

i pokoja životinja. Sto vrijedi za rad, vrijedi i za igru:mnoge se životinje igraju. Pa ipak, čini mi se da

homo ludens,

čovjek koji se igra, odaje funkciju isto tako bitnu kao što je i rad, i da pored imena

homo faber

zaslužuje svoje mjesto. Ako najdubljom spoznajnom moći ispitamo sadržaj našeg djelovanja, mogla bi nam se javiti misao da je zapravo svaki ljudski čin tek igra. Tko se god zadovolji tim metafizičkim zaključkom, neka ove knjigene čita. To staro uzdisanje nije razlog da odustanemo od isticanja igrekao faktora svega postojećega. Već se prilično dugo u meni sve više učvršćuje uvjerenje da je ljudska kultura izrasla i razvila se iz igre — i kaoigra. Tragovi takva shvaćanja nalaze se već u mojim spisima iz 1903. Godine 1933. bila je to i tema moga rektorskog govora u Leidenu pod na slovom

Over de grenzen van spel en ernst in de cultuur

(Haarlem, Tje-enk Willink & Zoon 1933). Pošto sam taj govor kasnije još dvaput preradio, najprije za predavanja u Zurichu i Beču (1934), a potom i za predavanje u Londonu (1937), naslovio sam ga:

»Element igre kulture«

(Das Spielelement der Kultur)

odnosno

The Play Element of Culture.

U

oba navrata htjeli su ondje gdje sam te govore držao promijeniti to u

»u kulturi« (in der Kultur) /

»in Culture«, ali u oba navrata odbacio samtaj prijedlog i ponovno stavio genitiv. Ja nisam polagao pažnje na to ko je mjesto zauzima igra medu ostalim pojavama kulture, već u kojoj mjeri sama kultura posjeduje karakter igre. Htio sam poraditi na tome— a to vrijedi i za ovu razrađenu studiju

—

da pojam igre, ako se tako smijem izraziti, uklopim u pojam kulture.Pojam igre valja ovdje shvatiti kao pojavu kulture, a ne

— ili

bar ne prije svega

—

kao biologijsku funkciju. Služit ćemo se ovdje sredstvima

kultumoznanstvenoga mišljenja. Netko će uočiti, ukoliko mu je do to ga, da ja igru ne razlazem psihologijski, koliko god to bilo važno, i da

pojmove i objašnjenja iz etnologije primjenjujem u vrlo ograničenomopsegu, pa čak i tamo gdje bih etnologijske činjenice zapravo morao na

voditi. Tako se npr. izraz »magičko« susreće tek jednom, a izraz

»mana«

/

tome slično ne susreće se uopće. Da sam svoje dokazivanje sažeo u te ze, jedna od

njih bi glasila:

Etnologija i njoj srodne znanosti pridaju pojmu igre premalu važnost.

Predajući svoju knjigu javnosti obuzima me strah da će je mnogi,usprkos svom radu uloženu u nju, smatrati za nedovoljno dokazanu im provizaciju. Ali, napokon, sudbina je pisca koji se želi baviti problemima kulture da se ponekad mora odvažiti i na područja koja dovoljno ne poznaje. Ispuniti sve praznine u znanju bilo mi je nemoguće, pa sam sebi olakšavao posao pozivajući se na citate pri svakom detalju. Preostalomi je: pisati sada ili ne pisati uopće. Pisati o onome što mi leži na srcu.Dakle, napisao sam.Leiden, 15. lipnja 1938.J. Huizinga

1. Bit i značenje igre kao pojave

kulture

Igra je starija od kulture; jer, koliko god pojam kulture bio nedo voljno omeđen, on u svakom slučaju pretpostavlja ljudsko društvo, aživotinje nisu čekale ljude da ih tek ovi nauče igranju. Može se sasvimsigurno reći da civilizacija općem pojmu igre nije pridodala ni jednu bitnu značajku. Životinje se igraju isto tako kao i ljudi. I sva glavna obilježja igre ostvaruju se već u igri životinja. Valja samo promatrati mlade pse za vrijeme igre, pa da se sva ta obilježja prepoznaju u njihovu vedrom hrvanju. Oni jedan drugoga vabe nekim gotovo ceremonijalnimdržanjem i kretnjama. Drže se pravila da svome bratu ne valja progristiuho. Pretvaraju se kao da su užasno ljuti. I što je najvažnije: u svemutome oni očito nalaze vrlo mnogo zadovoljstva i razonode. Međutim,takvo igranje mladih razigranih pasa tek je jedan od jednostavnijihoblika igre u životinja. Postoje mnogi viši i razvijeniji stupnjevi: praveutakmice i lijepe predst.ave pred gledaocima.Ovdje je vrlo važno napomenuti još nešto: već u svojim najjednostavnijim oblicima i već u životinjskom carstvu igra je više nego čistofiziologijska pojava ili fiziologijski uvjetovana psihička reakcija. Igrakao takva nadilazi granice čisto biologijskog, pa čak i čisto fizičkog djelovanja. Ona je smislena funkcija. U igri »suigra« nešto što nadilazi neposredan poriv za potvrđivanjem života i što u životno djelovanje unosismisao. Svaka igra nešto znači. Nazovemo li to djelatnim principom ko ji igri podaruju njenu bit, duh, rekli smo previše, a nazovemo li to instinktom, nismo rekli ništa. Kako mi god gledali na to, time što igraima neki smisao, u samoj biti igre odražava se uvijek jedan element nestvarnoga.

Nedostatnost dosadašnjih definicija igre

Psihologija i fiziologija trude se da promatraju, opišu i objasne igranje životinja, djece i odraslih ljudi. One nastoje utvrditi bit i značenje9

Category:	Books - Non-fiction
Rating:	(1 Rating)
Upload Date:	05/05/2009
Copyright:	Attribution Non-commercial
Tags:	This document has no tags.

Documents

People