• Embed Doc
  • Copy Link
  • Readcast
  • Collections
  • CommentGo Back
Download
 
Jean M. Auel - Vatreni kamen 2(812 stranice)Èim bi se vratili s prethodnog, ljudi Devete Špilje su zapoèinjali s pripremama za sljedeæiLjetni sabor Zelandonaca, a kako se vrijeme polaska bližilo tako su i njihove aktivnosti iišèekivanje bili sve intenzivniji. Donosile su se posljednje odluke o tome što ponijeti sasobom a što ostaviti, no i èin zatvaranja njihovog boravišta preko ljeta budio je u njima svijesto tome da odlaze i da se neæe vratiti sve dok ne zapušu hladni vjetrovi.Zbog ovog ili onog razloga, nekolicina ljudi je ostajala: oni koji su bili privremeno ili veædugo bolesni, oni koji su namjeravali dovršiti neki posao ili su nekoga èekali. Neki su pak  povremeno navraæali u svoj zimski dom, no veæina æe izbivati tijekom cijelog ljeta. Tijekomcijelog ljeta neki æe ljudi ostati u blizini mjesta održavanja Ljetnog sabora, no mnogi æe zbograznih razloga putovati na razna mjesta.Odlazit æe u lov, ubirati æe plodove, posjeæivati roðake, svratiti na sastanke grupa drugihZelandonaca i putovati do susjednih naroda. Neki mladi æe se otputiti i dalje, odlazeæi nasvoja putovanja. Džondalarov povratak s puta s kojeg je donio nova otkriæa, nove izume,doveo prekrasnu egzotiènu ženu koja posjeduje rijetku nadarenost i sve te uzbudljive prièe,sve æe to potaknuti i neke od onih koji su se veæ bavili mišlju da krenu na vlastito putovanje,a neke majke, koje su znale da je Džondalarov brat umro negdje u tuðini, požalit æe što seDžondalar vratio i donio toliko uzbuðenja. Noæ prije planiranog polaska, Deveta je Špilja bila nemirna i u išèekivanju. Kad je Ejlarazmišljala o Ljetnom saboru na kojem æe se ona i Džondalar združiti, jedva je moglavjerovati da je sve to istina. Ponekad bi se probudila i bilo ju je gotovo strah otvoriti oèi zbog bojazni kako bi sve to mogao biti samo prelijep san i da æe se sada opet zateæi u malenojšpilji u njezinoj osamljenoj dolini. Èesto je mislila na Izu i tada bi poželjela da ta žena koju jesmatrala majkom može nekako saznati da æe ona uskoro biti združena i da je konaèno pronašla437svoj narod, barem one koje je sama odabrala da budu njezin narod.Ejla se veæ davno pomirila s èinjenicom da nikada neæe upoznati narod u kojem se rodila i daèak neæe saznati ni tko su oni bili i shvatila je kako to i nije važno. Dok je živjela s Plemenomželjela im je pripadati, željela je biti žena Plemena i pritom joj nije bilo važno koje je to plemeunutar Plemena. No kad je konaèno shvatila da ne pripada Plemenu i da im nikada neæe pripadati, tada joj je jedina važna razlika bila ta da ona pripada Drugima i u svojim je mislima bila roðakinja svima Drugima. Bilo joj je drago što je postala Mamutovka, što je pripadalatom narodu koji ju je usvojio, no bilo bi joj drago i da je Šaramudonka, da pripada tom narodukoji je pozvao Džondalara i nju da ostanu živjeti s njima. Željela je postati Zelandonka samozato što je to bio Džondalarov narod, a ne zato što bi oni bili bolji ili drukèiji od bilo kojihDrugih.Tijekom duge zime, dok se veæina ljudi držala blizu Devete Špilje, mnogi su provodilivrijeme izraðujuæi darove koje æe davati ljudima kad se opet s njima susretnu na sljedeæemLjetnom saboru. Kad je Ejla èula kako neki ljudi razgovaraju o darovima, odluèila je i samaneke izraditi. Premda je imala na raspolaganju samo malo vremena, napravila je sitne darovekoje je namjeravala dati onim ljudima koji budu posebno ljubazni prema njoj i za koje jeznala da æe darivati nju i Džondalara prigodom Združivanja. A imala je iznenaðenje i zaDžondalara. Nosila je to sa sobom cijelim putem, još od Ljetnog sabora Mamutovaca. Bila jeto jedna od onih stvari koje je uporno nosila sa sobom kroz sve nevolje i teškoæe koje suimali na svojem putovanju.I Džondalar je sa svoje strane planirao iznenaðenje. Razgovarao je sa Džoharanom o tomegdje bi unutar zaklona Devete Špilje Zelandonaca bilo najbolje mjesto da podigne dom za
 
Ejlu i sebe i želio je da to veæ doèeka Ejlu kada se ujesen budu vratili. Veæ je sve biougovorio. Razgovarao je s proizvoðaèima vanjskih panela i s ljudima koji su bili najbolji ugradnji donjih, kamenih zidova, kao i s onima koji rade pa-nele za unutrašnje pregraðivanje;sa svim struènjacima u izradi svih komponenti potrebnih da bi se podiglo boravište.Planiranje njihovog buduæeg doma zahtijevalo je i poma-438lo kompliciranu trgovinu i pogodbe. Kao prvo, Džondalar se složio da æe zamijeniti neštodobrih kremenih noževa za sirove kože, veæinom kože bizona i megacerosa iz zadnjeg lova, ito s nekoliko ljudi. On æe izraditi oštrice tih noževa, no na njih æe biti stavljeni dršci koje proizvodi Solaban, èiji je rad Džondalar posebno cijenio. Zauzvrat, Džondalar se saSolabanom pogodio da æe mu izraditi nekoliko komada posebnog alata, nalik na dlijeta, i to prema Solabanovim posebnim zahtjevima. Do konaènog su sporazuma doveli dugi razgovorikoji su ukljuèili i crteže izraðene ugljenom na kori breze. Neke od koža koje je Džondalar nabavio bile su potrebne za izradu panela od sirove kože zanjegov buduæi dom, a neke æe biti kompenzacija Šivoli, proizvoðaèki panela, za njezinovrijeme i trud koji bude uložila. Takoðer je obeæao izraditi joj nekoliko posebnih noževa zarezanje kože, neka stru-gala za kožu i nešto alata za rezbarenje drveta.Slièan aranžman imao je i sa Zelandoninim pomoænikom Džonokolom za oslikavanje panela,što je ukljuèivalo Džono-kolove osobne zamisli i dizajn gdje æe se poslužiti simbolima ilikovima životinja uobièajenim za Zelandonce, zajedno s nekim posebnim Džondalarovimnarudžbama. I Džonokol je tražio poseban alat. Imao je neke zamisli za klesanje visokogreljefa u vapnencu, no nedostajala mu je vještina u kalanju kremena da bi mogao samrealizirati vlastite zamisli o izradi posebnih dlijeta s vrhom poput kljuna. Veæ je i sama izradadlijeta bila sama po sebi teška. Da bi se izradilo dobro dlijeto, èovjek je trebao biti vrlo vješt iiskusan u kalanju i obradi kremena.Kada jednom sav graðevni materijal i sve komponente budu spremne, za podizanje boravištaæe trebati vrlo malo vremena. Džondalaru je veæ uspjelo nagovoriti nekoliko roðaka i prijatelja da, zajedno s nekoliko vještih radnika ali bez Ejle, svrate s Ljetnog sabora nazadovamo i pomognu mu izgraditi boravište. Smiješio se u sebi svaki puta kada je pomislio kakoæe ona biti zadovoljna kada se ujesen vrati i vidi da ima svoj vlastiti dom.Mada mu je to oduzelo nekoliko dugih popodneva koja je utrošio na ugovaranje najrazlièitijihzamjena vještina i dobara, ta su cjenkanja èesto znala biti sasvim zgodna i zabavna.439To bi obièno poèinjalo s vrlo uglaðenim iznošenjem zahtjeva, pa duhovitim primjedbama idobronamjernim prepirkama, koje bi se ponekad zahuktale i zvuèale poput svaða ili uvreda,no sve je najèešæe završavalo sa smijehom uz šalicu èaja, bar-me, vina ili èak i jelom.Džondalar je uvijek pazio da Ejla ne bude u blizini dok on pregovara oko novog boravišta, alito nije znaèilo da i ona nije zapazila takve aktivnosti.Kad je prvi puta èula ljude kako se cjenkaju, pri takvim glasnim, vrlo osebujnim i uvredljivimrazgovorima, nije znala o èemu se radi. Bio je to razgovor izmeðu Proleve i Šalove,Rašemarove družice koja proizvodi košare. Izgledalo joj je da su žene zaista ljutite pa je požurila po Džondalara, nadajuæi se da æe on moæi uèiniti nešto što bi ih zaustavilo.- Kažeš da su se Proleva i Šalova strahovito posvaðale? O èemu su govorile?- Proleva je govorila kako su Salovine košare ružne i loše izraðene, ali to nije istina. Njezinesu košare prekrasne i sigurno i Proleva tako misli jer sam i u njezinom boravištu vidjelanekoliko tih košara. Zašto joj onda tako govori? - pitala je Ejla. - Zar ne možeš ništa uèiniti dase prestanu svaðati?Džondalar je razumio njezinu iskrenu zabrinutost, no jedva je bio suspregnuo smijeh.Konaèno više nije mogao izdržati pa se glasno nasmijao - Ejla, Ejla, one se ne svaðaju, one seizvrsno zabavljaju. Proleva želi nekoliko Salovinih košara i to ti se tako radi. Na kraju æe se
 
sporazumjeti i obje æe biti zadovoljne. To se zove cjenkanje i ja to ne mogu za? ustaviti. Kada bih se upleo, one bi mislile da im želim uskratiti njihovu zabavu. Vrati se k njima i samo promatraj. Vidjet æeš. Ubrzo æe se smješkati, obje uvjerene da su obavile dobar posao.- Džondalere, jesi li siguran? Obje izgledaju tako Ijutito -rekla je Ejla. Bilo joj je teško povjerovati da Proleva samo želi neke košare i da se to tako radi.Vratila se, pronašla mjesto u blizini pa je tamo sjela kako bi mogla gledati i slušati. Ako je tonaèin na koji Džondalarov narod obavlja svoje poslove, onda je i ona željela znati kako secjenka. Nakon nekoliko trenutaka zapazila je kako i neki drugi ljudi to promatraju pa seosmjehuju i kimaju jedan drugome. Uskoro je shvatila da te dvije žene nisu zaista ljute, noiskreno440 je sumnjala da æe ona sama ikada moæi izgovoriti nešto tako grozno ako zaista budevjerovala da su stvari vrlo lijepe. Vrtjela je glavom, èudeæi se. Kako èudan naèin ponašanja!Kad je cjenkanje završilo, otišla je potražiti Džondalara. - Zašto ljudi uživaju govoreæi takoružne stvari, a uopæe tako ne misle? Ne vjerujem da æu ikada nauèiti ovako se "cjenka-ti".- Ejla, i Proleva i Šalova znaju da ni jedna od njih uopæe ne misli to što govori. Obje igrajusvojevrsnu igru. Tako dugo dok obje znaju da je to samo igra u tome nema nièeg lošeg -rekao je Džondalar.Ejla je razmišljala o tome. Mora da u tome ima neèega, mislila je, ali nikako se nije mogladosjetiti èega. Noæ prije nego su namjeravali krenuti, kad su veæ zavežljaji bili spakirani, svi šatori provjereni i popravljeni i sva oprema za put spremna, u Martoninom su boravištu svi biliuzbuðeni i nitko nije želio poæi na spavanje. Svratila je Proleva s Džaradalom kako bi vidjelatreba li kome kakva pomoæ. Mar-tona ih je pozvala neka uðu i ostanu malo kod njih, a Ejla je ponudila da æe skuhati èaj. Kad se opet zaèulo kucanje na ulazu, Folara je pustila unutraDžoharana i Zelandonu. Stigli su ovamo zajedno, premda su pošli iz raznih smjerova, oboje s ponudama i molbama, ali zapravo želeæi ih posjetiti i malo porazgovarati. Ejla je dodala jošvode i trava u èaj.-Jeste li morali popravljati putni šator? - pitala je Proleva.- Samo malo - odgovorila je Martona. - Ejla je pomogla Folari to obaviti. Koristile su se onomEjlinom spravom koja vuèe konac.Putni šatori koje æe svake veèeri postavljati bili su dovoljno veliki da se u njima smjestinekoliko ljudi, a Martonin obiteljski šator dijelit æe svi oni: Martona, Vilamar, Folara, Džo-haran, Proleva, Džaradal, te Džondalar i Ejla. S njima æe putovati i Zelandona, a Ejli je bilodrago što to èuje. Zelandona im je bila poput èlana obitelji, kao neka teta koja nema svojegmuškarca. U šatoru æe biti još jedan stanar, èetveronožni lovac Vuk, a u blizini æe biti dvakonja.-Jeste li imali problema pri nabavljanju motki? - pitao je Džoharan.441-Pukla mi je sjekira dok sam ih radio - odgovorio je Vila-mar.- Možeš li je ponovo nabrusiti? - upita Džoharan. Jer za motke za šator obarala su se visoka,ravna stabla, a putem æe im još trebati drva za vatru; i to ne samo putem, nego i kada stignuna mjesto održavanja Ljetnog sabora, pa je svaka sjekira, èak i ona od neobraðenog kamena bila korisna.- Raspala se je. Nisam je mogao naoštriti, nisam èak mogao spasiti ni sjeèivo - rekao jeVilamar.- To je bio loš komad kremena - rekao je Džondalar. - Bio je pun primjesa.- Džondalar je napravio novu sjekiru i naoštrio stare - rekao je Vilamar. - Dobro da se jevratio.- Osim što æemo sada opet morati stalno paziti na otpatke
of 00

Leave a Comment

You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...
You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...