PORTETI I SUDBINE: Mesud abanovi

BEHAR 89

RIJE UREDNIKA

TKO E OSLOBODITI BONJAKA OD KULTURNE NAPASTI U NJEGOVU DEMATU

U malobrojnoj zagrebakoj zajednici Bonjaka, primijeeno je da malo tko ita, a kada ve ita poesto nita ne razumije. To saznanje proizlazi iz jedinstvenog iskustva: da biste shvatili jednu sredinu morate ponekad ivjeti izvan nje, jer stalno sudjelovati u njoj moe vas oslijepiti za spoznaje skrovita znaenja. I kad nas je ve preplavila svakovrsna literatura, uglavnom ona koja se lako pojmi i koju napokon zasluujemo, predstave o budunosti postaju nam zamuene, a interes za prekoraenje konvencionalnih mea umjetnosti postaje nepoznata oblast, mahala na kraju svijeta, ludost i uzaludnost. Kako se to odraava u naem dematu, primjerice na solidno posjeenim dogaanjima u Islamskom centru uglavnom predstavljanjima knjiga i autorskih osobnosti. Uz nekolicinu zainteresiranih zanesenjaka zalutaju i nadrimenaderi koji bi odmah potom nametali kulturne standarde, koji bi ureivali nae asopise sa svojim umalim vizijama, iako su kulturni i ponad svega knjievni analfabete. Ali kad ste neuki, ono to vam daje snagu jest to ega se najvie bojite: lijepe umjetnike rijei koju iz straha elite satrati, a njenog autora i njegov knjiuljak spaliti. Umjetnik je ipak sauvao toliko ljepote u sebi, toliko ive i tople, da je ima dovoljno i za svog mrzitelja. Zaareni i poneseni autor i egzaltirani promotor nita pritom ne primjeuju, oni svijetu predstavljaju grandiozno djelo i za njih je glavno da je dvorana popunjena. Iako, mnogi poseu za mobitelima, primajui i aljui poruke, aci piu zadau iz arapskog jezika, neki su uznemireni jer se nikako ne mogu sjetiti jesu li uplatili kurbana, neki su zamiljeni jer pokuavaju razrijeiti moralno pitanje: Je li zaista grijeh ne uplatiti zekjat, je li lanarina u Islamskoj zajednici prevelika i napokon, pitaju se koliko oraha ide u baklavu, ne pitajui se i ne brinui se koliko praznih ljusaka ide u glavu. Neki drijemaju, a najmlai mukii stalno pogledavaju na desnu stranu dvorane gdje sjede edne i pokrivene lijepe djevojke. I to je dobro, neka se aikuje, neka se iri ummet Poslanikov. Meutim, gosti koji nam dou s raznih strana sve to primjeuju, to kako se glumi paljivi slua i misle da smo to istinski mi, da je to pravo stanje stvari. Meutim, nae su sposobnosti toliko jake da uskoro, na tim dogaanjima, uspavamo i najpaljivijeg musafira koji e trgnuti glavom tek kad zapjevaju Bulbuli ili kad Fudo zagudi na violini. Svi se upinju da razumiju genijalnog autora u kojeg zapravo ne vjeruju i on za njih poinje iezavati. Napokon, poinjemo vjerovati u kulturu i kulturna dogaanja snagom nunosti. Kako onda vjerovati u takvu kulturnu stvarnost koja je liena kulturnog sna i elje za njim, a znamo za duevne nerede koje izaziva svako liavanje od sna? Viak realnosti i nastup banalnosti postaje nepodnoljiv. to e ostati od naeg svijeta ako iz njega odagnamo imaginaciju. Uinit e nam se da transcendencija vie ne dolazi odozgo ve odozdo iz potroene stvarnosti, iz fizioloke patologije. Kako sterilizirati nae jeftine umjetnike standarde? Moda riskirati susret s vlastitom drugou, a rtvovati apsolutnu stvarnost koja pripada novcu. Kako uoiti, primjerice, ono to je u jeziku odsutno, a vrijedno je i nije samo puka doslovnost? Da je taj jezik koji nam je dan i kojim piemo uvijek neto vie nego to oznaava. Ako ga ispraznimo od vieg smisla i mi emo ostati prazni pa makar dnevno klanjali sto rekjata. Pred nama su stvarna djela, a ne njihova fantomska stvarnost i ini se da nam je ipak milije zavoenje od strane svijeta, i od njegove vitalne iluzije i njegovih rahatluka. Pa to e nam onda metafizika refleksija o svijetu posredstvom vlastita miljenja. Najlake se suprotstaviti onima koji imaju zrno duha u sebi jer vas prisiljavaju na kreativnu misao pa iz toga proizlazi da je ponekad kriva pretpostavka poeljnija od tone pretpostavke. Kako je mogue da netko od nas robuje neslobodi stvarnosti, rtvujui matu, skriven ivot, radoznalost, pravo na vlastiti odraz i sjenu, a ostaje mu samo munina vlastitog konvencionalnog lika? Tko se to usuuje ukinuti pravo na umjetnost, a ponuditi nam drutvo spektakla kojemu malo pomalo pripadaju i Bonjaci. Povjerovat u u njihovo izljeenje onog trenutka kada ponu vjerovati u lijepu metaforu o svijetu, a ne u stvarnost koju je ve odnijela no ili je ekranizirana u nekom reality showu gdje se stapa javno i privatno. Nebrojeno sam puta uo, iz naeg budaka, da umjetnost sadri svakojake brbljarije, ali eto, sevdalinku i njen lijepi barunasti glas, jo nitko nije srozao, a i zato bi kad mi uvamo samo vlastitu argiju i udaramo u samo svoje diple. Kako emo shvatiti umjetnika koji nijee stvarnost? Kako emo zavoljeti pjesnika koji izmilja ono ega nema? Jednostavno. Treba se upustiti u avanturu otkrivanja, jer, ne postoji vjena istina i vjena ljepota na ovome svijetu gdje kolijevka ubrzo postaje mezarje. Veliki umjetnici oko sebe grade vlastitu samou u kojoj se gue. Ostali, ne trpe samou pa odlaze u oping i na zajednike tribine na kojima zijevaju u oekivanju domjenka. Ovaj broj Behara pokuava pomoi buduim posjetiteljima takvih priredbi i lakem shvaanju njihovih sadraja,upoznavanje s autorima i njihovim promotorima. Sead Begovi

BEHAR 89

PORTRETI I SUDBINE: Mesud abanovi

PORTRETI I SUDBINE: Mesud abanovi

Intervju: Mesud abanovi

Ne dam se ja slomit fukarama

da se po svaku cijenu treba suprotstavljati svemu to je dolo iz prolosti, a plod je povijesti. A stara boljka nas Bonjaka je da vie znamo o povijesti drugih nego o svojoj, ali kao po nekom pravilu ad hock odbijamo sve to je tue, zaboravljajui valjda da je povijest temelj za nadgradnju. Mi Bonjaci moramo shvatiti jedno, a to je da svijet ne poinje s nama niti e ga nestati kada nestane nas, jer, sve to je nastalo, jednoga dana e nestati. Na alost, mnogi nai politiari, kako u Bosni tako i u Hrvatskoj, ne misle tako. Ponaaju se infantilno i osorno to kod obinog puka izaziva averziju en passant. To se ne odnosi samo na politiare, nego i na najvie vjerske velikodostojnike.

Mi Bonjaci moramo shvatiti jedno, a to je da svijet ne poinje s nama niti e ga nestati kada nestane nas, jer, sve to je nastalo jednoga dana e nestati. Na alost, mnogi nai politiari, kako u Bosni tako i u Hrvatskoj, ne misle tako. Ponaaju se infantilno i osorno to kod obinog puka izaziva averziju en passant. To se ne odnosi samo na politiare, nego i na najvie vjerske velikodostojnike.
Da se vratim flash backu. Neki karijerni sinekurci zatieni raznim akadamskim titulama, kojima su sva ovozemaljska vrata otvorena, posebice iz reda povjesniara, daju sebi za pravo da izvru povijest izmiljajui vladare, careve i kraljevine nastojei dokazati koliko je bio moan njihov etnos nimalo ne vodei rauna o povijesnoj istini koja na svu sreu nije privatna svojina. To to e se upueniji dio puka, koji zna gledati nazad, nasmijati njihovoj naunoj doktrini za njih ne znai ama ba nita. Kau npr. da neki profesori Beogradskog univeziteta Odsjeka za istoriju, na temu Srbi i Srpska istorija, otvoreno studentima govore to je stvarna povijest, a to proizvod insinuacija odreeni srpskih naunika. Preporuuje im se da realnu povijest preute u ime viih dravnih interesa, a da prezentiraju ovu drugu koja je mnogo arenija i

pristupanija sluateljima. Shodno tome srpski vojnik je najhrabriji, on je nepobjediv, a srpska vojska je u svakom ratu pobjednik. Evo jo jednog primjera. Prof dr. Jovan Dereti, koji je doktorirao u SAD, u svojoj knjizi Istorija Srba podastire slijedee neupitne dokaze: da je srpski narod star tri i pol tisue godina, da su Arijevci potomci Srba , da su Hazari bili srpska sekta, da su Srbi nekada bili najbrojniji svjetski narod, da je Aleksandar Veliki bio isti Srbin prezimenom Karanovi, da su Srbi jo u pradavnim vremenima osvojili Indiju i da je grka-helenska kultura zapravo srpska kultura ( iz knjige Srbi o Srbima). Ovaj diskurs je nesporno iracionalan isti mastodontizam, ali je neoprostiva i apatija bonjakog naroda koji o svojoj povijesti ne zna skoro nita, niti govori, niti romori. Zato su valjda o Bosni i Bonjacima vie pisali Hrvati, ali Srbi to smo naravno debelo platili. Otkrijte nam svrhu, odnosno taj Va famozni poriv da literarno arbitrirate u dalekoj povijesti? Mislim na va netom izali roman Sotonisti. Dijelom sam na ovo pitanje odgovor dao u prethodnom pitanju, ali, u pravu ste, pitanje je toliko aktualno da bi bio potreban okrugli stol za odgovor. To je, naravno, moje miljenje. Hotimino sam upotrijebio rije miljenje jer, kada se govori o nastanku Bosne nema tog znalca koji bi nam mogao podastrijeti vrste dokaze o svojim argumentima. Boli me ve dugo injenica da se o Bosni i Bonjacima govori samo u krugovima bonjakih interesnih skupina, internim okruglim stolovima zatvorenog tipa, po damijama. Ako se napie neki znanstveni lanak o povijesti Bosne ili bosanskom jeziku on e se objaviti u nekom niskonakladnom bonjakom asopisu. Neka nas onda ne udi floskula koja je dolazila od vrlo eminentnih osoba da je Bosna rezultat AVNOJ-a, da je izmiljena Titova tvorevina. Nadalje, da su Bonjaci ili Bosanci izmiljeni narod, da su svi bosanski banovi i kraljevi u stvari Srbi ili Hrvati, ali, eto, Bosna sluajno nije bila ni pod Srbijom ni pod Hrvatskom (osim u povremenim vojnim kratkotrajnim uletima kako bi rekla Nada Klai). Vidite sada jednog apsurda, Bonjaci stvore dravu, urede je, ali ne znaju nai dravi vou te su ekali da im Srbi ili Hrvati postave bana, vojvodu ili kralja, jer za to sami nisu bili kadri. Povijesna je istina da su Hrvati izgubili neovisnost 1102. i postali dijelom velikog Ugarskog carstva. Teko je rei koliku su autonomiju imali dok su bili pod Ugrima dok je Bosna bila slobodna u partnerskom savezu sa Ugarskom. Veina hrvatskih povjesniara tvrdi da je prvi bosanski ban Bori ( 1143.-1180.) bio Hrvat, iako je Hrvatska u to vrijeme stenjala pod jarmom, pazite sad, Hrvatsko-ugarskog carstva, kako znaju rei neki hrvatski povjesniari. To je vrijeme kada Bosna ulazi u drutveno pravne odnose s Ugarskom ne kao skup plemena, nego kao formirana drava s duboko ukorjenjenom tradicijom (Nada Klai Srednjovjekovna Bosna str.14.). Roman Sotonisti na jedan osebujan nain govori upravo

Razgovarao: Filip Mursel Begovi

Mesud abanovi roen je u Derventi 1946. godine gdje je zavrio osnovnu kolu. Srednju kolu i Fakultet za tjelesni odgoj pohaa u Sarajevu. Prve pisane uratke objavio je u studentskom listu Nai dani. Nakon zavrenog fakulteta kratko vrijeme radio je u gimnaziji u ivinicama kod Tuzle. Nakon odsluenja vojnog roka poinje raditi u srednjokolskom centru u Derventi. Osniva je HDZ-a za opinu Derventa, a na viestranakim izborima izabran je u Parlament Bosne i Hercegovine u Vijeu graana. Bio je jedini musliman od ukupno 44 zastupnika Hrvata u parlamentu i jedini lan Parlamenta koji je odluio pristupiti u ZNG-e. U lipnju 1991. godine rasporeen je u 3. samostalnu bojnu u Slavonskom Brodu na mjesto pomonika zapovjednika za IPD (informativno propagandna djelatnost). Nakon toga vrio je razne funkcije: od zapovjednika satnije, voe izviako-diverzantske grupe, zamjenika zapovjednika taktiko pjeadijsko-tenkovske grupe i na kraju, naredbom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tumana, rasporeen je u Taktiku grupu Istona Posavina koja je djelovala u Slavonskom Brodu, a na

mjestu operativnog organa. Nakon ranjavanja u Bogdanovcima kod Vukovara, u Bolnici za ortopedsku rehabilitaciju u Boidarevievoj u Zagrebu, pokree inicijativu za osnivanje HVIDRA-e RH. Rukovodio je radom osnivake skuptine HVIDRA-e zajedno s tadanjim ministrom odbrane Gojkom ukom. Nakon toga osniva Udrugu Bonjaka branitelja Hrvatske koja djeluje i danas. Umirovljen je sa inom brigadira Hrvatske vojske. Do sada je objavljivao u Bonjakoj pismohrani, listu Bonjaka Hrvatske Preporodov Journal, a 2004. izdao je zbirku pripovjedaka ejh i druge prie. lan je Kulturnog drutva Bonjaka Preporod, a politiki vie nije aktivan. Povod za intervju je netom objavljeni roman Sotonisti u izdanju KDBH Preporod. Vjerujete li da taj famozni piev flash back moe doista rasvijetliti tegobe dananjice, ukazati na nae uzastopne greke? Tko se ne osvre, moe mu se lako desiti da zaluta u konformizmu, a posljedica je gubljenje autentinosti kako pojedinca tako i cijelog naroda. S tim nipoto ne mislim

Roman Sotonisti na jedan osebujan nain govori upravo o vremenu bana Boria, (prema nekim povjesniarima ne o prvom banu Bosne) vie se bavei prilikama u Bosni kada su njezini susjedi bili pod tuinskom vlasti Ugarske odnosno Bizanta. Ni na kraj pameti mi nije bilo da roman predstavim kao nauno historijsko djelo, nego, koristei se knjievnom slobodom, htio sam doarati jedno vrijeme o kojem se malo zna i u kojem je itatelju lako odvojiti fikciju od zbilje.

BEHAR 89

BEHAR 89

PORTRETI I SUDBINE: Mesud abanovi

PORTRETI I SUDBINE: Mesud abanovi

Istina je da su bogumili bili dualisti i vjerovali su u dobroga Boga i Sotonu, ali bi bilo pogreno nazivati ih sotonistima samo zato to priznaju mo Sotone. Ne molimo li se i mi da nas Svevinji spasi od prokletog ejtana (Sotone).
o vremenu bana Boria, (prema nekim povjesniarima ne o prvom banu Bosne) vie se bavei prilikama u Bosni kada su njezini susjedi bili pod tuinskom vlasti Ugarske odnosno Bizanta. Ni na kraj pameti mi nije bilo da roman predstavim kao nauno historijsko djelo, nego, koristei se knjievnom slobodom, htio sam doarati jedno vrijeme o kojem se malo zna i u kojem je itatelju lako odvojiti fikciju od zbilje. A to se tie Sotone, po uenju dobrih starih bogumila, on je zarobio svako ljudsko tijelo i bit e u njemu sve do tjelesne smrti. U ljudskom tijelu, koje je djelo Sotone, neprestano traje borba dobra i zla, odnosno, Sotone i dobre due koja je kod svakog ovjeka ista poput planinskog izvora, kau bogumili. Ako Sotona nadvlada dobru duu, on upravlja ljudskim tijelom. Kako nazvati osobe koje za etiri dana u Srebrenici ubiju i zakolju 8000 ljudi ili sotoniste koji su iz vukovarske bolnice izvlaili ranjenike bez ruku, nogu, potpune slijepce likvidirajui ih nad pripremljenim jamama? Ne priznaje li i Crkva mo Sotone? emu slue scijentolozi? Kako je Bog pustio Sotonu da mimo njegove volje ue u ljudsko tijelo? Istina je da su bogumili bili dualisti i vjerovali su u dobroga Boga i Sotonu, ali bi bilo pogreno nazivati ih sotonistima samo zato to priznaju mo Sotone. Ne molimo li se i mi da nas Svevinji spasi od prokletog ejtana (Sotone). Iako je roman monolitne kompozicije, satkan u furioznom stilu, kao da je pisan u jednom dahu. Nesporno ste se koristili arhivskom knjikom graom. Kojom? Posebice se to odnosi na leksiko bogatstvo koji se jednim dijelom oslanja na njegovu arhajsku snagu jezika, iskazano ve u vaoj knjizi ejh i druge prie. Ne bih se uputao u knjievnu analizu monolitnosti stila s obzirom da ga svaki knjievnik doivljava na svoj nain. Za mene to je onaj unutranji svijeta pisca, pjesnika ili kompozitora i, htio ili ne, on e ga prenijeti na papir. Ta snaga izraaja ili pak razdrobljenosti dolazi iz dna pieve due i vrlo teko je dati definiciju monolitnosti kompozicije jer je, ponavljam, svaki knjievnik preivljava po tisuu puta piui obinu pripovijetku. I na kraju mislim da je monolitnost kompozicije vie psiholoka nego knjievna odrednica. Da je moj Roman satkan furioznim ritmom je pohvala za svakog pisca, a pogotovo kada dolazi iz struke. Moja najvea elja je da tako i ostali itatelji doive ovo moje djelo i ne odvoje se od njega dok ga ne proitaju. Ima li vee nagrade za pisca? Hvala Vam ako ste doista tako doivjeli moj roman.

Otkrijte nam to je fikcija, a to dokumentarno faktografsko sadrajna graa romana? Nastojao sam pisati tako da itatelj lako zakljui to je fikcija, a to realnost. Povijesna zbivanja u Bosni i oko Bosne su fakti onoliko koliko sam ih prenio iz vie izvora. Svi vladari, kao i germanski vojvoda Gottfried, su povijesne linosti. Za svakog od njih sam u fusnoti dao elementarne podatke. Naravno da je legenda o dubrovakoj kneginji fikcija i plod moje mate koji bi trebao odmoriti itatelja od silnih ratnih priprema i zavjera. O banu Boriu nisam naao nita osim da je bio hrabar i izuzetno dobar ratnik i to je razlog to sam ga prikazao lucidnim ili onakvim kakvu sam sliku o njemu stvorio u glavi. Imate fascinantnu ratnu biografiju. to je natjeralo jednog Bosanca da doe u Hrvatsku i aktivno se prikljui njenom zapovjednom kadru na najteim bojinicama? Da bih elaborirao ovo pitanje trebalo bi mi bar pedesetak kartica. Ali, evo, pokuat u u najkraim crtama opisati moju odluku prvo da osnujem HDZ u Derventi, a onda iz Parlamenta BiH u estom mjesecu 91. odem u ZNGSlavonski Brod. Nisam rekao da potjeem iz radnike porodice gdje se skromno ivjelo, ali nikada nas etvoro djece nije osjetilo glad jer smo imali dvije krave i neto ovaca. Otac moj Huso (rahmet mu dui) radio je na dravnom poljoprivrednom dobru u Jasencima kod Dervente, a najstarija sestra u Tekstilnoj tvornici Ukina Derventa. Poetak II. svjetskog rata otac je doekao u regularnoj vojsci NDH. U meuvremenu je obolio od tifusa to ga je spasilo da ga partizani ne strijeljaju kada su uli u Derventu. Stariji amida Fehim prikljuio se ustaama i u sastavu njemakih postrojbi, koje su regrutirale muslimane iz ustaa, biva upuen na ruski front gdje mu se gubi svaki trag. Drugi amida Jusuf 1944. prikljuio se partizanima gdje je izgubio nogu. Ne znam zato, ali zbog amide Fehima samo je ispatala naa familija, a ne i amide Jusufa, pa sam znao esto majku nai uplakanu pedeset i neke kada bi je skupa s ocem pozvali u OZNU. Godine su prolazile, a ja sam sve rijee majku zaticao neraspoloenu. Istina, nismo se druili s amidom jer sam jednom uo oca kada je rekao da mu on ne treba ni na denazu doi. Poslije zavrenog fakulteta oenio sam se i ubrzo rastao iskljuivo mojom krivicom. Puno sam izlazio i burno ivio. Nakon rastave nisam dugo ekao i ponovo sam se oenio, dobio ker Lejlu i poeo praviti kuu to mi je mnogo pomoglo da primirim nemirni duh.. Kuu sam zavrio, a dvije godine pred rat otvorio sam duan u kome su bile uposlene dvije radnice. Ja bih ujutro otiao po robu, a poslije podne u kolu i tako danima. U dvanaestom mjesecu 1990. dobio sam poziv za vojno predavanje u krugu Centra TO Derventa. Pored mene je sjeo kori Miroslav od koga sam esto uzimao robu. Dvorana je bila dupke puna. Kada je deurni komandovao mirno ustali smo i na vratima se pojavio Nikola Jelisi, roeni brat moga radnog kolege koji je predavao srpskohrvatski. Nikola je bio vjeito nekakav partijski funk-

cioner, ali se nije odmakao dalje od uiteljske kole. Tema je bila Viestranaki izbori u Hrvatskoj. Nisam mogao vjerovati svojim uima. Jelisi je odmah na poetku svog izlaganja osuo paljbu na dr. Franju Tumana koga sam ja cijenio jo iz vremena kada se odluio iznijeti pravu istinu o broju mrtvih u Jasenovcu. Tada sam itao Vjesnik u srijedu i jedva ekao da naem neki njegov lanak, ali bezuspjeno. Kada je rekao da hrvatski narod izaziva rat, okrenuo sam se koriu i rekao da idem jer ne elim sluati ovog etnika. Miro me je uhvatio za rukav vojne bluze i tiho mi apnuo: Ne budali. Posluao sam ga i do kraja odsluao Jelisievo

etnikovanje koje je sluao kompletan tab TO. Nisam mogao spavati cijelu no. Ujutro, im je svanulo, pokupio sam vojnu opremu, stavio je u auto i krenuo vratiti zaduenu opremu. Uao sam u prostoriju taba i rekao da sam doao vratiti uniformu i ne elim vie biti lan rezervnog sastava JNA. Svi su zanijemili. Momo Kuinar, naelnik taba (poginuo kod Banovia kao etniki oficir) obratio mi se povienim glasom: Jesi li svjestan svog postupka? Zna li ti da te eka zatvor, a pozdravi se i s radom u koli. Odgovorio sam hladno: Svega sam svjestan Kuinare, a da sam trebao savjete od tebe ih sigurno ne bih traio. Znao je da sam prijeke naravi pa se povu7

BEHAR 89

BEHAR 89

PORTRETI I SUDBINE: Mesud abanovi

PORTRETI I SUDBINE: Mesud abanovi

Pria o jednoj fotografiji

kao, ali onda iznenada ree: Istresi to ima u transportnoj vrei. Istresao sam, a on je otvorio ladicu i itao iako je to bio posao magacionera. Nedostajala je jedna ljetna koulja. to emo sad, abanoviu? upita sarkastino. Ostala je sigurno u ormaru, donijet u je sutra, iz topa odgovorih kao da mi je netko doapnuo. Sutra u 9 ili slijedi faktor 5, zaprijeti se tada Momo, a faktor 5 znaio je da platim koulju pet puta skuplje nego to je u trgovini zbog nemarnog odnosa prema vojnim stvarima. Vratio sam se kui, obiao trgovinu, odnio neke gajbe iza kue, istuirao se i krenuo u kolu. Kada sam se vratio kui, bilo je prolo sedam i ve se dobro smrailo. Ubrzo u dvorite uoe kola. Nisam znao tko je dok nije izaao. Bio je to sin rahmetli Salke Sipia koji je mirovinu zaradio u Vojnom odsjeku, a bio je strastveni lovac kao i ja. Sin mu se zove Majid, a tada je radio u TO i bio prisutan kada sam razgovarao s Kuinarom. Trgovina je jo radila pa je gorjelo vanjsko svjetlo. Maid mi je dao znak glavom da uem u hodnik i pruio najlonsku vreicu: Evo ti koulja, ali nikom ni rijei, izbacili bi me ko ep van. A kada je krenuo dobaci mi: Svaka ti ast stari! Nikada se ovom velikom ovjeku, koji mi je po godinama mogao biti sin, nisam uspio zahvaliti. esto sam ga nakon toga viao na ulici, ali samo bismo jedan drugom neprimjetno klimnuli glavom. U sijenju 91. upoznajem odvjetnike Petra Kljajia i Antu Klaria iz Sl. Broda i dobivam lansku kartu HDZ-a. S rednim brojem 1. osnivam HDZ u dvoritu dr. Vladimira Benca na kome biramo privremno rukovodstvo stranke. Za predsjednika je izabran Iko Stani, a za dopredsjednika ja, Drago Maji je izabran za blagajnika. U koli je nastala oigledna pometnja. Sa mnom su komunicirali samo Hrvati i Bonjaci i to ne svi. Pria se da se u Kalenderovcima, srpskom selu nadomak

Pravi branitelji Bosne i Hercegovine, pri tom mislim iskljuivo na pripadnika Armije Bosne i Hercegovine, opravdano su razoarani sa svojim statusom. Oni su prisiljeni prihvatiti oktroirani stav da su duni budet, namijenjen njima, dijeliti sa svojim neprijateljima - Armijom Republike Srpske. Ona je privremeno okupirala dio suverenog prostora BiH i HVO-a koji uope nije ratovao protiv Srpske vojske uz asne izuzetke Posavljaka.
Derventa, priprema skup koji e traiti moje iskljuenje iz kole. Ista rasprava vodi se na sastancima Opinskog Komiteta SKJ. Meutim, uskoro dolaze palamentarni izbori na kojima sam dobio najvie glasova za Republiki parlament u Vijeu graana. Svi napadi na mene prestaju jer me titio imunitet narodnog poslanika. To je ipak bilo jedno teko i po mene vrlo bremenito vrijeme. Moj daida Sulejman Kobajica, koji je bio lan Odbora Islamske vjerske zajednice, dolazio mi je nekoliko puta i uvjeravao da prijeem u SDA koji je bio u osnutku. Odbio sam ga sa motivom da sam ve lan jedne stranke i njen dopredsjednik i da bi bilo neozbiljno u tako kratkom roku mijenjati dres. Tono sam mu ovako rekao: Dajo, zaboravlja da je ovo vrlo vaan posao, a ja nisam nogometa da bih bio na prodaju, pa makar i glavu izgubio. Nisam dugo bio u parlamentu BiH u kojem su ponekad diskusije srpskih zastupnika dovodile do granice fizikog obrauna. Iako nije bilo zvanine koalicije izmeu SDA i HDZ-a, suradnja je bila oigledna. Tako je bilo sve do smjene predsjednika HDZ-a BiH gospodina Kljuia, od strane desne frakcije HDZ-a iz Hercegovine. Odmah nakon Kljuieve

Moja prva borbena akcija bila je napad na Mirkovce kod Vinkovaca, koji su bili jako etniko uporite, ali je u toku akcije stigla naredba da se napad prekine. Prema svjedoenju nekih politiara naredbu je izdao osobno predsjednik Tuman, a jedna postrojba, mislim iz Virovitice, upala je u tenkovsku zamku pri emu je poginulo 18 gardista. Slijedila su druga ratita na podruju Nove Gradike, a nakon tjedan dana dobijamo zapovijed da s ljudstvom i tehnikom hitno doemo u Sl. Brod. Zadatak je bio zauzeti vojarnu koja je bila skoro u centru

grada. Budui da je komadant vojarne na prijedlog predaje odgovorio otvaranjem vatre iz svog raspoloivog oruja i orua bilo je jasno da emo morati primijeniti silu da bismo komandanta prisilili na predaju. Pukaralo se cijelu no, a ujutro, mislim 15. rujna, jo jednom smo zapovjednik ipo i ja na megafon pozvali komandanta Janka na predaju. Meutim, on je ve bio smijenjen, valjda zbog neefikasnosti, to mi nismo tada znali. S obzirom da sam sa grupom ljudi bio iza Doma sindikata imali smo odlian pregled eonog dijela vojarne koji je bio okrenut

prema glavnoj cesti to vodi za Derventu. Iznenada se na nekoliko prozora u vojarni zavihorie bijele plahte. Nisam dugo ekao i sa lanom kriznog stoera Franom Piploviem krenuo sam prema glavnom ulazu u vojarnu. Ne idite! Jeste li ludi? Moda je varka!, ulo se iza nas, ali povratka nije bilo. Kada smo uli u vojarnu, Frane je otiao desno, a ja lijevo. Odmah iza prijemne zgrade naioh na grupu oficira koji su se bili postrojili uza zid dugake zgrade. Idui prema njima, sluajno sam pogledao u zemlju na kojoj je bila razglednica, mislim iz

Kraljeva, oigledno baena kroz prozor na kojoj je bio krst i etiri slova S. Zdravo drugovi Jugosloveni! Pa vi nama govorite da se borite za jedinstvenu Jugoslaviju, a ne Veliku Srbiju, rekoh ljutito pokazujui im sliku s razglednice. ija je ovo razglednica? upitao sam ljutito s obzirom da je primalac flomasterom izbrisan. Nitko nita nije odgovarao, samo su gledali u zemlju vidno uplaeni. Gdje vam je komandant?, opet bez odgovora. Pitao sam vas neto? ponovih,

ali prijeteim glasom. Ja sam! Jedva uh odgovor meni iza lea i ugledah oficira blijedog ko krpa. O, pa ti si ta mustra! to bolan razori pola grada kada si znao da si gubitnik? Nije odgovarao ni rijei. Udarih ga jednom u predjelu rebara, a on skoro zaplaka. Nemojte, molim vas, imam dvoje dece! skoro jecajui odgovori komandant. Jesi li ti pomislio koliko djece u Brodu si danas pobio i koliko ih nee od stresa moi spavati, junaino! ljutito sam odgovorio i udario ga jo jednom. Ve su i drugi

gardisti poeli ulaziti u krug vojarne, a iza mene se stvori Frane Piplovi koji uze za rukav komandanta. Ovaj nam treba u policiji! ree i odvede komandanta. Sutradan, u glavnom dnevniku HTV-a, glavna vijest je bila o padu vojarne u Sl. Brodu i skladita oruja i municije u Gromoniku, prigradskom naselju u Brodu. Tekst je bio popraen slikom na kojoj Frane Piplovi s uzijem u ruci na gotovs vodi komandanta vojarne s uzdignutim rukama. Bravo Frane, cinino sam tada pomislio!

BEHAR 89

BEHAR 89

PORTRETI I SUDBINE: Mesud abanovi

PORTRETI I SUDBINE: Mesud abanovi

Nisam dugo bio u parlamentu BiH u kojem su ponekada diskusije srpskih zastupnika dovodile do granice fizikog obrauna. Iako nije bilo zvanine koalicije izmeu SDA i HDZ-a, suradnja je bila oigledna. Tako je bilo sve do smjene predsjednika HDZ-a BiH gospodina Kljuia, od strane desne frakcije HDZ-a iz Hercegovine. Odmah nakon Kljuieve smjene poelo je razilaenje sa HDZ-om, koje je inicirala HDZ-ova desnica iz Zagreba na elu sa Gojkom ukom i Vicom Vukojeviem, a iju je politiku slijepo slijedio bivi Udbin agent Mato Boban. Antibonjaki stavovi HDZ-ovih zastupnika na sastancima kluba bili su posve otvoreni, a ja sam bio jedini musliman izmeu njih 44 koji je odluio napustiti Parlament i staviti se na raspolaganje ZNG-u. Pristupio sam Samostalnoj interventnoj bojni Sl. Brod kojom je zapovjedao mladi policijski asnik Kreimir ipo.
smjene poelo je razilaenje sa HDZ-om, koje je inicirala HDZ-ova desnica iz Zagreba na elu sa Gojkom ukom i Vicom Vukojeviem, a iju je politiku slijepo slijedio bivi Udbin agent Mato Boban. Antibonjaki stavovi HDZ-ovih zastupnika na sastancima kluba bili su posve otvoreni, a ja sam bio jedini musliman izmeu njih 44 koji je odluio napustiti Parlament i staviti se na raspolaganje ZNG-u. Pristupio sam Samostalnoj interventnoj bojni Sl. Brod kojom je zapovjedao mladi policijski asnik Kreimir ipo. Moete li nam opisati okolnosti Vaeg ranjavanja i gubitka obiju nogu ispod potkoljenice? Nakon zauzimanja vojarne u Brodu, drugi dan zvao me zapovjednik Specijalne policije Sl. Brod Stipa Vukovi: uj Baja, rukujui se sa mnom poeo je Stipa, Krizni tab je donio odluku da hitno krenem za Vukovar! A ta ja imam s tim Bajo? upitah Stipu poznatog pod nadimkom Bajo. Ima stari i te kako, dali su mi slobodu da po svom izboru biram zamjenika I izabrao si mene, nasmijah se Baji. Ujutro tenkovi zabrujae, a kada smo krenuli palila su se svjetla u zgradama kao na novogodinjim jelkama. Od pjeadije iao je jedan vod ZNG-a sa zapovjednikom voda i jedan vod specijalaca, ali ni jedan asnik iz zapovjednitva iako je ratna tehnika koju vozimo u vrijednosti oko 10 milijuna eura ( jedan tenk M-84 je na tritu oko 2000000 eura). Kada se sjetim te akcije i sada me uhvati neki strah, jer sam stalno bio optereen time ako izgubimo jedan tenk, krivicu u snositi ja. U naselju Ceri, gdje smo stigli u nonim satima, doekao nas je doktor Ivan Husar s vozaem. Nismo dugo priali i preli smo u kompanjolu dr. Husara i krenuli put Vukovara. Zaustavili smo se u selu Bogdanovci par kilometara pred Vukovarom, neposredno ispred tzv. inog puta, koji bio jo uvijek jedina donekle sigurna komunikacija sa Vukovarom. Bio sam svjestan da moram brzo raditi jer ako nas uoi izviaka etnika avijacija moglo bi biti belaja. Otiao sam u Krizni tab i tamo zatekao desetak ljudi. Rekli su mi da je zapovjednik Ivan Matkovi Lasta, inae predsjednik HDZ-a, odsutan, ali da je tu njegov zamjenik, krupan momak pitoma slavonskog lica. Nakon to sam se predstavio, rukovao se sa mnom to uinie i ostali. Gospodo, nemamo dovoljno vremena. Treba mi dvadeset ljudi koji e osigurat tenkove i ostalu tehniku, ree. Nastao je muk. Zamjenik Kriznog taba, kojem sam na licu vidio neugodu, rekao je da je veina ljudi odsutna jer hrane stoku, ili im se prase krmae. Izaao sam bez pozdrava i uputio se zapovjedniku tenkovskog voda. Dao sam zapovijed svim vozaima da tenkove smjeste ispod kronji, a neko e se ve pobrinuti da se nasjee granja i maskira druga stana tenka. To isto uinili su transporteri i kamiondije. Svanulo je jutro bez pucnjave nad Vukovarom, a oko podne doe i Stipa. Zapovijed je da ekamo ulazak u Vukovar, a sada idi i odspavaj malo. No je bila mirna, ali ujutro me probudi jaka topnika vatra. Pucalo se po Vukovaru, ali tako snano da se inilo da e cijeli Vukovar odletjeti u zrak Istog trena sam ustao i za stolom ugledao Stipu kako sjedi s dvojicom gardista. Spavaj, Bajo! Nije ti ovo prvi put! smijeei se ree Stipa. Ovu sam muziku sluao u Sarvau dva tjedna, odgovorih sanjivo. Bilo je to 19. 09. 1991., a topnika vatra nije prestajala. Negdje oko podneva kurir mi javi da me trebaju jer je gela nespretno pod prevelikim kutom ispalio minu iz minobacaa, koji se jednostavno prevrnuo unazad. Mina, koja je napustila usta cijevi pod kutom od devedeset stupnjeva, vratila se i pala izravno na njih. Uzeo sam samo puku i krenuo za kurirom. Topnika vatra je ve bila prestala. Iao sam asfaltnim putem Bogdanovci - Vukovar kada nas je preletio neprijateljski zrakoplov. Samo smo se sklonuli uz rub zgrade i im je proao vratili smo se na cestu. Ja ne znam kada se zrakoplov vratio, a kada sam ga uo, bilo je ve kasno. Skoio sam u kanal, a u jednom trenutku uinilo mi se da je nebo eksplodiralo. Po mome tijelu pucale su petarde, a koja god bi me pogodila, inilo mi se da mi kimu lomi. Nekako sam se okrenuo na bok nastojei opipati desnu nogu. Od potkoljenice na nie ostala je samo nogavica, polovica lijeve izme je nestala, a krv je topila i lijevu potkoljenicu. Bio sam potpuno svjestan i otkopah pitolj rijeen da si skratim muke, ali me je netko od gardista preduhitrio i oteo mi oruje iz ruke. U svoj toj nesrei bilo je i neke sree. Imali smo potpuno opremljeno sanitetsko vozilo, i bolniara Luku Krijana koji je desetak godina radio na kirurgiji u Sl Brodu. im su me stavili u sanitetsko vozilo zapoeo je novi topniki napad, ali, ovoga puta po Bog-

danovcima. Vatra je bila toliko jaka po cesti za Vukovar da su pokojni Leko, voza saniteta i Luka odluili voziti me do Vinkovaca, iako do vukovarske bolnice nije bilo vie od tri kilometra. Poeo sam gubiti svijest. Bio sam svjestan da umirem. Uio sam sve to sam znao, iako, istinu govorei, nisam se tada mogao pohvaliti nekim znanjem. Tonuo sam u neku mranu dubinu bez straha, prije bi se moglo rei s nekim blagim ugodnim osjeajem. Gubim ga, uspori, ne mogu mu nai venu, kao u snu sam uo kako Luka vie. Nita me nije boljelo, ali sam jo uvijek tonuo u tom imaginarnom liftu. Letjele su slike mojih kerki Lejle i Emine, vidio sam brata Esada koji je umro u petom mjesecu 91. u Njemakoj od karcinoma plua. Jednostavno, ne mogu ispriati koje su sve slike prole pred mojim oima. Onda je neka nevidljiva ruka zaustavila moje vozilo smrti i poela me vraati na povrinu. Dobro je stari - ree mi Luka stiskajui mi ruku. Vie nisam bio sposoban govoriti iako sam bio prikopan na infuziju. Samo sam imao toliko snage da klimnem glavom Luki i da mu zahvalim to mi je prolongirao put u nepoznato na odreeno vrijeme. etrdeset i dva dana nisam mogao popiti ni kap vode, samo su mi gazom kvasili usta. ivio sam iskljuivo od infuzije. A onda, Bojom voljom, oporavak i odlazak u Rehabilitacijski centar u Boidarevievoj. U dvanaestom mjesecu 91. grupa ranjenika i ja u jednom autobusu odlazimo u Maestricht u Nizozemsku gdje sam se pored Draena Budie, Alaina Finkielkrauta obratio na prepunom nogometnom stadionu. Svi smo traili samo jedno: meunarodno priznanje Republike Hrvatske. Kada sam nakon nekoliko godina proitao izjavu Alaina Finkielkrauta kako je lijepo u Srebrenici - puna ena, a nigdje mukaraca, traio sam njegovu adresu. Poelio sam tada tom idovu, iji je otac deportiran u Auschwitz, ljutito napisati kako bi se osjeao da se neto takvo dogodi Tel Avivu i da netko ushieno likuje nad neijom tragedijom. Mislite li da je Hrvatska dovoljno uinila za svoje branitelje? Da! I za branitelje i za lane branitelje, jer je ovih drugih u Hrvatskoj vie. Ope je miljenje da su dragovoljci u Bosni i Hercegovini u podjednakoj mjeri razoarani glede njihova udjela u obrani zemlje. U kojoj ste mjeri vi razoarani? Pravi branitelji Bosne i Hercegovine, pri tom mislim iskljuivo na pripadnika Armije Bosne i Hercegovine, opravdano su razoarani svojim statusom. Oni su prisiljeni prihvatiti oktroirani stav da su duni budet, namijenjen njima, dijeliti sa svojim neprijateljima - Armijom Republike Srpske. Ona je privremeno okupirala dio suverenog prostora BiH i HVO-a koji uope nije ratovao protiv Srpske vojske uz asne izuzetke Posavljaka. to se tie mog osobnog stava, u zadnjih par godina totalno sam izmijenio svoj optimizam u pogledu boljeg stanja

u Hrvatskoj. Za ovakvu Hrvatsku, u kojoj e umirovljeni profesori i uitelji kopati po kantama za smee i kupiti listove zelja i trule mrkve na trnicama, ja se nisam borio. U Hrvatskoj se toliko krade i lae da infantilna vlast koja ili ne vidi ili nee da vidi, svjesno vodi dravu u duniku krizu, a ve je sada svaki graanin Hrvatske duan 10.000 eura. Taj dug nee moi vratiti ni naa djeca. Korporativci u Hrvatskoj su i de iure i de fakto stvorili novu kastu bogataa i u sprezi s dravnom mafijom, vre nego ikada, dre sve konce u svojim rukama. Moemo li uskoro oekivati Vau memoristiku, krajnje iskrenu i bezkompromisnu, budui da Vi zaista imate to rei? Ja se nadam, a to se tie iskrenosti u to nemojte ni najmanje sumnjati, jer se protiv kriminala u HVIDRI borim od prvoga dana. Nisu me uplaili ni tada kada su upravljali Hrvatskom, a nee ni sada jer ja zaista doivljavam Hrvatsku kao svoju drugu domovinu. Meni ljubav prema Hrvatskoj nee nikada biti mjerilo debljine moje lisnice. A to se tie politike ratne biografije, ozbiljno se za nju pripremam. Otkako sam u politici i ratu bio hvaljen i napadan, pripisivali su mi svakakve gadosti i samo to me jo nisu jo usporedili sa Alfredom Drajfusom. Ne znam ime sam to zasluio? Ne dam se ja slomit tim fukarama.

Ja se nadam, a to se tie iskrenosti u to nemojte ni najmanje sumnjati, jer se protiv kriminala u HVIDRI borim od prvoga dana. Nisu me uplaili ni tada kada su upravljali Hrvatskom, a nee ni sada jer ja zaista doivljavam Hrvatsku kao svoju drugu domovinu. Meni ljubav prema Hrvatskoj nee nikada biti mjerilo debljine moje lisnice. A to se tie politike ratne biografije, ozbiljno se za nju pripremam. Otkako sam u politici i ratu bio hvaljen i napadan, pripisivali su mi svakakve gadosti i samo to me jo nisu jo usporedili sa Alfredom Drajfusom.
to mislite o udrugama Bonjaka branitelja sudionika Domovinskog rata? Da li je to samo neija farsa ili neto drugo? Petkom na dumi naao bih vie asnika HV-a nego to ih ima cijela zagrebaka Udruga Bonjaka, a nisam siguran da ne bih naao i vei broj branitelja, naravno istinskih. Dovoljno je da vam kaem da njihov visoki elnik nosi vojnu iskaznicu s pristupnim datumom u HV 31.12.1991., ukoliko nije u meuvremenu kupio drugu. Meni je ao to se za rad Udruge Bonjaka branitelja Domovinskog rata u Hrvatskoj ne uje. Kao da ne postoje. Kada im se ponudi javna rije na HTV-u, onda nau nekog anonimusa koji navodno nije lan ni Udruge i nema veze s ratom. ini mi se da se rad branitelja Bonjaka sveo na isti hedonizam jer se okupe samo dva puta godinje, od baklave do baklave. Sretno im bilo!

10

BEHAR 89

BEHAR 89

11

PORTRETI I SUDBINE: Mesud abanovi

PORTRETI I SUDBINE: Mesud abanovi

Neki nisu eljeli da u Hrvatskoj jedan balija nosi in generala

U zagrebakoj bolnici birali su me za predsjednika Inicijativnog odbora Saveza HVIDR-e. U dvanaestom mjesecu me poziva predsjednik Republike dr. Franjo Tuman. Za taj susret me vee jedna smijena anegdota. Naime, ja sam vam puio ko smuk, a s obzirom da je Predsjednik djelovao oputeno, ja sam mahinalno stavio ruku u dep da izvadim cigarete i upalja. Predsjednikov pobonik Gapar je poeo mrdati obrvama to ja nisam prokuio, nego sam jednostavno uzeo cigaretu i zapalio. Predsjednik se okrenu Gaparu i skoro pa zapovjedi: Donesite gospodinu abanoviu pepeljaru. Kasnije sam uo da sam jedini u toj prostoriji zapalio cigaretu u drutvu Predsjednika. Da vas vie ne davim tim druenjem koje je trajalo oko pola sata, a meni se inilo da Predsjednik uiva u razgovoru. uo sam da osnivate udruenje vojnih invalida? Vi ste mu na elu? Je li tako? upita me. Ja sam, gospodine predsjednie, na elu do Osnivake skuptine, a poslije ne znam tko e biti, odgovorih. Pretpostavljam da vi imate aspiracije na mjesto predsjednika. Nemam, gospodine predsjednie! Moe li se znati zato? Znam da ste bili lan Parlamenta u Bosni, a imate i visoku naobrazbu, upita me. To je tono, ali u ovom ratu u HV-u je sudjelovalo preko devedeset i pet posto Hrvata katolika i bilo bi neprimjereno da ja kao musliman budem predsjednik.utio je jedno vrijeme, a onda ree: Moram vam rei da je to vrlo razborito. Tako je otprilike tekao razgovor s dr. Franjom Tumanom kod koga sam bio jo tri puta, a onda smo se razili iako mislim da on nije bio glavni krivac za ono za to sam ga optuio. Ne zaboravite da je u Banskim Dvorima bio Gardijski Zdrug od nekoliko stotina mahom Hercegovaca koji su ga na mig Gojka uka bili spremni likvidirati. Nakon odrane skuptine HVIDR-e otiao sam u Posavinu i postavljen sam, ukazom Predsjednika Republike, za Operativnog organa pri Operativnoj grupi Istona Posavina. Kada sam se vratio na kratki odmor, doao mi je jedan od lanova predsjednitva Hvidre i rekao: Babo (tako su me u Zagrebu zvali), nemam nita sa ovim glupostima. Oko tvoga ina sve je zakuhao onaj luak Jurkovi (predsjednik HVIDR-e). Ne razumijem, reci o emu se radi? Pa, zna da si bio predloen za in generala? Neto znam, ali nita konkretno, iskreno odgovorih. Na prijedlog o tvom unapreenju prvi je reagirao Jurkovi, ovoga mi kria, (tu je bila prisutna i moja supruga) - i prekrii se. Rekao je da mi ne smijemo dopustiti da balija u Hrvatskoj ima in generala. Ostao sam bez teksta. U mome stanu popili smo on, Mile Zeki, Ivan Panda i mnogi drugi, na stotine litara vina. Pjevalo se do ujutro i ja sam bio uvjeren da me taj ovjek ne mrzi. Osim toga, ja sam ga upoznao s veinom hrvatskih generala. I sada, dok ovo piem, a ovo prvi put javno iznosim, ruke mi drhte, ne zbog izgubljenog ina nego zbog gubljenja vjere u ovjeka. Neka ivi Hrvatska!

SUGESTIVNI I POUNI ODLAZAK U PROLOST

Mesud abanovi: Sotonisti, KDBH Preporod, Zagreb, 2009., str 343
Pie: Sead Begovi Smjetajui svoju romanesknu priu u razdoblje srednjovjekovne Bosne (u prvu polovicu dvanaestog stoljea), abanovi se svrstava u red onih pisaca za koje je svojstvena vrsto strukturirana fabula realistikog tipa, to nimalo ne udi, barem kada je rije o ovom romanu o povijesti, s mnotvom sukobljenih karaktera i vremenske kauzalnosti. U Sotonistima se lomi sudbina Bosne i Bonjana u konfrontaciji, odnosno, u miru i u ratu sa susjedima: Ugrima, Dukljanima, Humljanima, Raanima, Dalmatima, dubrovakim plaenicima i sa Srbima. Centralni lik, ban Bori, sa svojim umjenim voenjem uspio je Bosni osigurati samostalnost banovine, a hrabrom obranom bosanskog stolnog grada kamengrada Motri, u kojemu stoluje, dokazat e da se Bosna ubiti ne da, a to je ujedno i snano poantirani kraj ovoga, posvema, intrigantnog i zanimljivog romana. Naime, autoru je stalo do toga da naglasi da je plodna bosanska zemlja uvijek davala nade u ivot. I zaista je optimizmom natopljen ovaj roman, pa i himninou i apoteozom ivota u Bosni gdje u ono doba ravnopravno supostoje tri vjere: kranstvo zapadnorimske provenijencije (na sceni je razdoblje ve podijeljenog kranstva), a zastupa ga motranski upnik Ivan, zatim bogumilstvo koje zastupa Did Radin i uitelj Didak i na kraju ista gotska arijanska vjera koju zastupa redovnik Miljen. Svojevrsni ekumenizam pokuava se ostvariti kroz vrlo instruktivne i polemike dijaloge meu zastupnicima triju vjera posebice je didaktian onaj izmeu Dida Radina, Didaka i oholog biskupa Milovana. Sklon pukom psihizmu i postupnom izlaganju, abanovi nam otkriva osnovne postulate vjerovanja bogumila, ali i okosnicu pojave i nestanka Ilira. To su vane svjetonazorske epizode u romanu koje uz pounost i autorovu sugestivnost izlaganja, kroz odlazak u prolost, donose proimanje vremena i izraza. U tom umjenom amalgamu povjesnica je gotovo do autentinosti predoena (naravno, uz fikcionalne umetke fiction i faction su simetrino rasporeeni), posebice kada je rije o jeziku koji je sinkopiran kao arheoloki artefakt te nam upravo ta jezino lingvistika razina, koja mjestimice bljesne u tekstu i djeluje gotovo egzotino, kao arhajski govor steaka, dodatno pojaava dojmljivost: Po dverima mojim mnogi hode, ee nikdar prije oko moje vidilo nije, ne poiska da im viru mire, ee ovaj ne bi haran bio. Ta e citatna poetika (jer, nesumnjivo je autor konzultirao postojeu povijesnu grau) pojaati ve naglaenu epinost s kojom se razotkriva sudbina bosanskog ivlja u predislamskom razdoblju. Ako ovaj roman u neemu korespondira s dananjicom, bit e to svakako u naporu da se kroz burnu priu opie drutveno i nacionalno konstituiranje bosanske drave. No, to preputamo imaginaciji svakog budueg itaa, kao to bujna imaginativnost nije nedostajala abanoviu pri majstorskoj instalaciji prie o dubrovakom trgovcu Maru i njegovu sinu Luku osvjedoenim prijateljima Bosne i dobrih Bonjana. Nadalje, zavodnika privlanost ovog pripovijedanja oituje se i u ponekim slavensko mitolokim motivima: kronja duba, Bog Dabog, boica Morana i tako dalje, ali i u dobro uoenim, izmatanim, malim izrazito slikovitim medaljonima: Oko podneva skrenue u uski klanac nalik na vuije eljusti, ili: da joj suza vazda na kapku visi ba kao rosa na listu Pojmovnu strukturu romana upotpunit e i bajkogeni elementi. Rije je bajci (koja to zaista jest po broju epizoda, strogoj artikulaciji udesnog i arobnog te romantinom pradoivljaju) u kojoj je dubrovaka kneginja, koja nije mogla imati djece, na prevaru zanijela s mukarcem kozje glave, nalik na satira i olienjem sotone. Bajku pria gospar Maro trgovcima na odmoritu karavanskog puta izmeu Dubrovnika i kamengrada Motri. Na trenutak, ivahnu e i ritmiku dijaloku formu, podatnu za dramsku postavu, dodatno pospjeiti gestualni i podrobni opisi borbi. Naslov romana, naoko jednoznaan, postupno razotkriva svoju vieznanost. S jedne strane sotonisti su neprijatelji Bosne, oni koji ele poruiti, osvojiti i orobiti Motri, ali i pogrdni naziv za bogu mile Bonjane. Naime bogumili se mole jednom Bogu, ne zanemarujui pritom snagu i mo Sotone. Vjeruju da svakog ovjeka za jednu ruku dri Dobri Bog, a za drugu Sotona, a kome e se ovjek prepustiti ne ovisi o Bogu, nego o ovjeku. I ne samo s takvim postavkama u romanu, abanovi rigorozno trai i istrauje zakone vjene pravde s nekim samo njemu znanim posredovanjem uvstva koja nadilaze ishitrene, intelektualne konstrukcije povijesnog romana i romana o povijesti, odnosno novopovijesnog romana. abanovi ustrajno emanira pripovijedni slijed u etiri odjelite cjeline, bez emocionalne afektacije i krivotvorenja, stoga uvjerljivo promilja logiku povijesti tematizirajui zajedniki povijesni diskurs, a on jest Bosna. To su ujedno predikati i predispozicije za unisono, prije svega hrvatsko-bosansko (bonjako) itanje ovoga romana.

12

BEHAR 89

BEHAR 89

13

PORTRETI I SUDBINE: Mesud abanovi

PORTRETI I SUDBINE: Mesud abanovi

VILINSKE STIJENE
Mesud abanovi (Ulomak iz romana Sotonisti u izdanju KDBH Preporod)

Prialo se da je u tom davno zaboravljenom vremenu neka naa kneginja silno patila jer nije mogla imati djecu. Molila se, kau, do ponoi i Bogu i Sotoni, a od ponoi ih proklinjala i ostatak noi u suzama provodila. Bila je zima, toga dana, vele, u Dubrovniku je puhala bura tako jako da je takvu ni najstariji pametari upamtili nisu. To ne zasmeta lijepoj kneginji da izae u etnju. Sama samcata. Riva je bila sablasno pusta. Nebesku tiinu samo bi naruavali ogromni valovi, to su se uz stranu buku razbijali o tvrde, prkosne stijene. Kneginja je stala na jednu od njih i nijemo promatrala pobjenjelo more. Ko zna koliko bi stajala da je ne prenu enski glas, koji je toliko iznenadi da joj cijelo tijelo od straha zadrhta. Ne bojte se, lijepa kneginjo! Neu vam nauditi. Zato mi se onda prikrada? Uplaila si me!, odgovori kneginja staroj, siromanoj idovki koju je esto sretala u Dubrovniku i milostinju joj davala. Primijetila sam da ste u zadnje vrijeme zabrinuti, kneginjo, ree idovka, pa sam mislila da vam mogu pomoi. Jesam, zabrinuta sam, odgovori kneginja, ali mi ti, naalost, ne moe pomoi. Jeste li sigurni? Na vaem mjestu ja bih se nekome povjerila, to vas bar nee nita kotati. Kneginja se osvrnu pa, kada se uvjeri da nema nikoga, ree eni: Dobro, rei u ti, ali mi obeaj da e moju tajnu uvati. ivotom se svojim kunem da e vaa tajna sa mnom u grobu zavriti, odgovori idovka. Danima i noima se molim da imam djecu, ali me Bog ne slua. Neu provesti ostatak ivota bez djece, ako ih ne budem imala, zavrit u u morskim valovima. Ne oajavajte, kneginjo!, ree idovka, mislim da vam mogu pomoi. Kako, dobra eno? upita kneginja. Dobro me sluajte! U mjesecu veljai poaljite koga put Bosne i recite mu neka eka pored bilo koje rijeke da vrba procvjeta pa neka vam ubere jednu granicu zajedno s cvijetom. Kada je dobijete, granicu stavite pod jastuk na kome spavate i drite je pod jastukom devedeset i devet dana. Nakon toga ekajte ono to e se desiti. Kneginja nagradi idovku i ode u dvor, a u veljai posla slugu s naredbom da joj iz Bosne donese procvalu vrbovu granicu. Nakon to sluga donese granicu, kneginja uini to joj je idovka kazala. De-

vedeset i deveti dan proe, a u pono joj u san doe mukarac kozije glave i snanog mukog stasa. Stajao je nasred sobe: Trebali ste me, lijepa kneginjo?, ree spodoba to prenu kneginju koja se od silnoga straha probudi i sjede. Mislila je da runo sanja, te pokri oi rukama da to prije zaboravi to nakazno stvorenje. utila je dugo s rukama na licu, a kada pomisli da je prikaza sa snom nestala, skloni ruke s oiju. Na mjeseini koja je dopirala u njezinu sobu, ponovo ugleda ono stvorenje kako stoji nasred sobe zurei u nju. Zvali ste me, lijepa kneginjo!, ponovi spodoba. Nosi mi se iz sna, nakazo! Nemojte tako! Zar ne vidite da ste budni, lijepa kneginjo. Ne pokuavajte me potjerati jer sam doao po vaoj elji, a ako me budete sluali, mogao bih vam i ivotnu elju ispuniti. Kneginja se malo sabra i doe k sebi: A koju bi to moju elju ti mogao ispuniti? E, vidite da me elite gledati, a sada me i ujte: elite li imati dijete? elim!, odgovori kneginja. Moete ih odjednom imati dvoje. to zauzvrat trai?, upita kneginja. Polako!, odgovori nakaza. Ne urite se, sve ete na vrijeme znati. Ako me budete sluali, nagradit u vas s dva lijepa sina. A ko e mi ih roditi?, upita kneginja. Naravno, rodit ete ih vi! Dobro ste me uli, rodit ete dva sina takve ljepote koju svijet jo vidio nije. Bit e vai sve dok ne stasaju za enidbu, a kada budu zreli za enidbu, otii e sa svojim enama, kao to svi mukarci ine. Kneginja razmisli i ne uini joj se u onome to nakaza trai nita loim. Jeste li, kneginjo, spremni za nagodbu? to trebam uiniti? Eto, vidite, postajem vam ak i blizak! Kneginja jo jednom pogleda prema udnom stvorenju. Gledala je neko vrijeme da bi onda planula. Nosi mi se s oiju! Ne elim tvoju pomo, ree i navue pokriva preko glave. Nije ni sklopila oi, a pred zoru joj se uini da nije sama u sobi pa svue pokriva. Bila je u pravu. Nakaza je stajala na istom mjestu. Reci mi to treba uiniti da bih rodila djecu. Ostavite mua i udajte se za mene, a prije nego to bi kneginja uspjela bilo ta rei, nakaza je preduhitri: Ne brinite, niko me nee vidjeti s vama, iako u vam biti vjeran mu i, ne zaboravite, podarit u vam lijepu djecu! Kneginja nakon dugog razmiljanja prihvati ponudu. Ostavi mua i prvu sljedeu no provede s nakazom.

Zatvorila je oi da ne vidi ono runo dlakavo lice jarca koje je pored nje lealo. Onda se odlui i progleda. Nakazi nije bilo ni traga, a pored nje je leao mukarac kakvog je kao mlada djevojka bezbroj puta poeljela u svojim besramnim djevojakim snovima. Bilo joj je toliko lijepo da je na trenutak poeljela da no nikada ne proe. im se zora ukaza, kneginja ostade sama u krevetu sa svojim eljama. Nakaza, koju je mnogo puta od tada poeljela, nikada joj vie ni na san ne doe. Nakon dva-tri mjeseca kneginja osjeti da je trudna. Zaboravi na sve brige koje je preivjela. Uskoro se Dubrovnikom pronese vijest da je kneginja rodila dva prelijepa sina. Ne bi u tome nita udnog bilo to se blizanci rodie, jer su i Dubrovanke visokoga roda esto po dvoje djece na svijet donosile. Djeca bijahu toliko lijepa da ih se enske oi nagledat nisu mogle. Ko god bi od ena djecu vidio, u njih bi se zaljubio. ene su traile razlog da dou i da ih vide, a kada bi ih jednom vidjele, samo bi o njihovoj ljepoti priale. Dubrovaka vlastela vazda je znala u ljepoti uivati. Kako su djeca rasla, majka ih je sve ee od radoznalih pogleda krila. Nakaza se nikada vie ne pojavi, a kneginja na nju skoro i zaboravi. Vrijeme je prolazilo, a djeca su rasla. Doe doba kada poee po Dubrovniku i mladenke za sebe traiti. S kojom god bi djevojkom stali, ona bi se u njih zaljubila. Pria kae da su braa bila toliko pohotna da us-

koro ne bi u Dubrovniku djevojke koju nisu obeastili. Majke su pod kljuem uvale keri, ali su one kroz prozore bjeale i nale naina da do brae dou. Kad su iskoristili sve mladenke dubrovake, pohotnoj brai ne bi dosta pa se jedno jutro obratie majci: Vrijeme nam je za enidbu, majko. Mi jo nismo sebi mladenke nali pa se dogovorismo da nam ih ti nae. Majka, nemajui kud, obea sinovima da e im mladenke pronai. Ali je svakoj od djevojaka ona neku falinku nala. Braa su strpljivo ekala dok im se jedne noi u snu ne ukaza muka spodoba kozije glave: Zalud se trudite, gospari mladi! Za vas ovdje nema djevojke. Nego, ako se mislite pravim mladenkama eniti, morat ete ovako napraviti. Nikome, ak ni majci ne smijete rei to ste sanjali, osim jedan drugome. Ako se prevarite, pa joj kaete, od naeg dogovora nee biti nita, a vi ete cijelog ivota ostati neenje. Moete i cijeli svijet proi, ali nikada sebi djevojke neete nai. Da biste nali ono to traite, morate imati dva potpuno ista konja blizanca. Na tim konjima krenite na put i traite malu, ali plahu zemlju, to na divljim vodama lei, u kojoj ivi narod poput jezerske magle tih. Kada tu zemlju naete, traite jezero kakvih u zemlji mnogo ima, a samo u jednom djevojke koje traite obituju. Pored svakog jezera i pod najviom stijenom zanoite. Ako vam se ne pojave djevojke pod jednom, idite pod drugu. Ako budete slijedili moje upute, nai ete to traite. Spodoba to ree i ode. Kad se braa sutradan probudie i jedan drugome rekoe ta su sanjali, sloie se da posluaju. Istog dana mladii rekoe majci da su odluili ene sami sebi potraiti. Ne inite to, preklinjem vas, govorila je majka. Ljudi izbjegavaju nou i Dubrovnikom hodati, a kamoli lutati po nepoznatom svijetu. Cijela obitelj je molila momke i uvjeravala ih da je ludost to to su naumili initi, ali braa ostadoe pri svojoj odluci. Kada je vidjela da sinove odgovoriti ne moe, majka teka srca prihvati njihovu odluku. Dugo je traila dva ista konja, a kad ih nae, u suzama se oprosti s djecom svojom, a oni krenue putovima nepoznatim. Lutali su svijetom i udnu zemlju i obeano jezero traili. Gdje god bi uli za kakvu zemlju, grad ili selo u blizini stijenja ili jezera, hitali bi tamo, ali ono to su traili nigdje ne naoe. Posjetili su svako jezero za koje su uli. Pored mnogih stijena su zanoili, ali djevojke im se nigdje ne javie. Lieni nade da e ih ikada nai, braa, shrvana umorom, odluie se vratiti kui. Jaui tako kroz kamenita bespua, na jednom proplanku ugledae starca to na kamenu sjedi. Kada mu prioe blie, primijetie da je slijep. Uljudno ga braa pozdrave i ponude jelom.

14

BEHAR 89

BEHAR 89

15

PORTRETI I SUDBINE: Mesud abanovi

PORTRETI I SUDBINE: Mesud abanovi

Priznajem vam, dobri ljudi, da sam zaboravio kad sam zadnji put jeo. Rado u prihvatiti ponueno i biti vam neizmjerno zahvalan. Starac u slast pojede hranu koju mu braa ponudie i umjesto vina napi se vode iz ploske koja mu je visila o pojasu. Kada se napi, obrisa rupcem usta, podie glavu nebu i ree: A sada, dobri ljudi, kada me ovako bogato ugostiste, moete li mi rei to vas natjera da ovim bespuima jaete? Jeste li sigurni da idete pravim putem, recite mi, ne tajite. Naalost, ne znamo koji je pravi put, ali znamo to traimo, odgovori jedan od brae. Onda mi recite to je to, moda vam mogu pomoi, ree starac. Braa se pogledae, slegnue ramenima i rekoe starcu ta trae. Starac se tre i ponovo visoko podie glavu gledajui u nebo. Dugo je utio uzdignute glave kao da je sluao glasove neba. Ne idite tamo, Bogom vas preklinjem. Tamo moete samo nesreu nai i zvuk demonske trube uti. Znai li to da vi znadete gdje je zemlja koja na divljim vodama lei, gdje je narod od magle tii? Znam, djeco moja, ali vas molim klonite se tog prokletog jezera! Jedan od brae odmahnu rukom bratu i ponovo se obrati starcu: Nita se vi ne brinite, samo nam recite gdje je to jezero. Dobro, djeco moja, zasluili ste da vam na dobro dobrim vratim tako to u vam elji udovoljiti. U zemlju dobrih Bonjana morate ii, a njihovu zemlju Bosnom zovu, u njoj je lijepo mjesto Bijela, kako ga Bonjani od pamtivijeka zovu. Lako ete ga nai, samo se drite gorskog bedema to se poput krtorovine du zemlje Bosne protee. Ne idite planini, to moru se sputa, ve pratite rijeku to njezinim podnojem tee i ona e vas dovesti ravno u krilo grada to ga Bijela zovu. U blizini toga lijepog grada je jezero, a pored jezera ima jedna stijena koju Bonjani Vilinskom stijenom zovu. Zanoite tu jednu-dvije ili tisuu noi, ali e se samo u jednoj od njih djevojke u jezeru ukazati. Jedino ime vam mogu jo pomoi je da vam darujem ova dva biljega to u na glave vaih konja staviti. Biljege s konja nipoto ne skidajte, niti ih ostavljajte same za ivu glavu, sve dok se svojoj kui ne vratite. Starac prie konjima i palcem pritisnu na elo jednog, onda drugog konja, a biljezi, kao da ih je neko zalijepio, ostadoe im na elima. Dug je put do Bosne, djeco. Iskoristite to vrijeme, moda naete i sebe u putu, dobri vam Bog pomogao. Poto se no ve bila spustila, braa zanoie, a kada se probudie, starca vie nije bilo. Kada se uvjerie da je zaista otiao, i oni krenue put zemlje Bosne.

Da skinemo ove rune biljege s glava konja?, upita jedan od brae. Skinimo ih, odgovori drugi. Pokuali su skinuti biljege, ali nije ilo, izgledalo je kao da su urasli u kou ivotinja. Samo nam je jo ovo trebalo! Da nas obian starac namagari, ree isti onaj brat koji je predloio da skinu biljege s konja. Putovali su danima i mjesecima dok ne stigoe u zemlju dobrih Bonjana. im su prvog namjernika upitali za grad Bijelu, on ih uputi. A kada u grad dooe, zaustavie konje pored prve kue i domaina za Vilinske stijene upitae. Ko vas Vilinskim stijenama, dobri ljudi, alje? Ako mislite glavu izgubiti, ree im ovjek, idite tamo, mi ni blago u blizini tih stijena ne uvamo. Znamo se mi uvati! Samo nam pokai put, odgovorie skoro u jedan glas braa. ovjek vidje da nee moi uplaiti mladie pa, nemajui kud, ree im. Neka to bude va izbor, dobri ljudi, jaite ovim putem prema onoj velikoj planini. A da biste pod Vilinsku stijenu doli, kada do jezera doete, jaite tako da vam jezero bude s vae lijeve strane. Na sredini jezera vidjet ete stijenu kojoj se vrh u oblacima gubi. To je ta stijena koju traite, pored nje je velika vrba, i da se niste alili te zanoali pod njezinom kronjom! Sada idite i neka vam je Bog na pomoi. Braa lako naoe jezero, a jo lake Vilinsku stijenu. Tu pod stijenom privezae konje i zanoie. Dugo su pod stijenom boravili, jeli su ono to u planini ulove a pili vodu iz hladnog jezera. Da zanoimo pod kronjom one vrbe?, upita jedan od brae. Zato ne, zar da neukog starca sluamo, odgovori mu drugi i prebaci stvari pod kronju vrbe. im su usnuli, probudi ih lijepa djevojaka pjesma. inilo se da cijela planina pjeva. Ustadoe opijeni milozvunom pjesmom. Sluali su najljepe zvuke u svome ivotu. Okretali su glave desno i lijevo nastojei to ljepe pjesmu u uho primiti, a kada im se uini da im pjesma prema jezeru bjei, hitro skoie i na gole konje se popee. Gonili su silno konje prema mjestu iz ijeg je pravca pjesma dolazila. Jahali su urno pored jezera, a neka svjetlost iz njegove dubine obasjavala je vodu na ijoj povrini se ukazae biserna zrnca pa je cijelo jezero bisernim sjajem sjalo. Braa zaustavie konje da bi uivali u onome to vide. Onda, kao da izronie iz sredine jezera, pojavie se dvije djevojke na bijelim konjima. Kosa im je dosezala do vode, a lagane, ko snijeg bijele svilene halje, kao na buri rublje, leprale su. Vidjelo se lijepo kao da je pola

dana, a ne pola noi. Mnotvo slavuja pratilo je djevojke koje nisu prestajale pjevati i ukrug goniti plahe konje. Braa jo silnije potjerae svoje, ne primijetivi da im konji po jezeru kao po kamenom drumu jezde. Opijeni ljepotom djevojakom, jahali su zaboravivi da jedan drugog makar pogleda. Kada stigoe pred djevojke, uvjerie se da takvu ljepotu jo njihove oi vidjele nisu. Djevojke su ih zavodljivo sve blie stijeni vodile i oni, sa svojim konjima, prihvatie igru. Kada su doli pred stijenu, jedna od djevojaka hitro skoi s konja. Prui ruke brai, a stijena se za tili as pretvori u snano vrelo to vodu u veliku visinu baca. U sredini tog udnog vodenog zdanja ukaza se, jezerskim svjetlom obasjan, svod koji je u utrobu stupa vodio. Ispred stupa bile su skaline. Na prvoj skali djevojke stadoe zaprijeivi brai ulaz. Stanite!, rekoe im. U nae dvore ete ui samo ako nam odgovorite u tri dana na tri pitanja. Jeste li na to spremni? Jesmo, uglas odgovorie braa. Onda nam odgovorite na prvo pitanje: Jeste li spremni s nama provesti prvu no onako kako mi naloimo. Uivati u jelu i piu i s nama spavati, a nita nas ne pitati? Jesmo, odgovorie braa uglas. A sada pustite te vae konje jer vam ovdje nee biti potrebni. Braa sjahae i pustie konje, ali se oni nisu micali. Dugo su braa na konje vikali, tukli ih i proklinjali, ali se nisu micali. Tada jedan od brae uze tap, to mu ga djevojaka prui, i snano udari konje. Oni vrisnue tako snano da se drvee zatreslo, onda preplaeni potrae i za as nestadoe u ogromnoj umi. Tek tada djevojke brau uvedoe u prekrasnu dvoranu, ureenu raskoem kakvoga u svome ivotu vidjeli nisu. Zlatni i srebreni lampioni su skoro na svakom koraku gorjeli, a zrcala, s istim takvim zlatnim okvirima, bilo je na sve strane. Dugaki srebreni stol je bio na sredini ogromne sobe, a na njemu svakojaka jela i pia. Djevojke im ponudie da sjednu, to rado prihvatie jer uveliko gladni bijahu. Na desetine lijepih djevojaka ih je sluilo. Jedan od brae se obrati djevojci koja mu ponudi vino u zlatnom vru, ali je izgledalo da je djevojka i nijema i gluha. Mladi slegnu ramenima i prihvati ponueno. Gozba se nastavila sve raskonije. Toilo se i pilo vino kakvo u ivotu nisu probali. Neka udna muzika dopirala je iz stijene, a djevojke su zanosno oko brae plesale i skupa s njima u dobrom vinu uivale. Ne bi ni znali da je prola jedna no, da ih djevojke ne upitae: Recite nam iskreno je li vam ao vaih konja? Vuci neka ih pojedu to se nas tie!, odgovorie braa uglas.

I druga se no burno provela. Pjevalo se, pilo i ljubakalo do svanua. im je svanulo, djevojke upitae: Hoete li i treu no provesti s nama i za sva se vremena majke vae odrei? Bit emo s vama! Majka bi nam u ovoj zabavi samo smetala! Provedoe braa i osam slijedeih dana sa svojim ljubavnicama, a devetog dana javi se elja za majkom i zaviajem. Kada to rekoe djevojkama, one se samo nasmijae. Kasno je za to, ljepotani nai! Ovo je va izbor, a morate nam priznati da vas na to nismo primorale! Optuivala su braa jedan drugoga za zlo koje ih je snalo, ali pomoi nije bilo. I tako, kako uoe pohotna braa u meku utrobu zemlje, tamo do dana dananjeg ostadoe. Majka njihova je dugo u Dubrovniku ekala da joj se sinovi vrate, a onda se i ona spremi i po svijetu ih ode traiti. I ona je naila na onog starca koji je nju, kao i njezine sinove, Bijeloj uputio. Cijelu je Bosnu kneginja na konju s pratnjom projahala dok nije do Bijele dola. Tu joj ljudi rekoe da su mladie vidjeli kako prema Vilinskim stijenama jau. I otila je majka pred Vilinske stijene i sjela ba pred onu stijenu u koju su njezina djeca nepovratno ula. Plakala je utuena kneginja pred stijenom nekoliko dana, i sinove dozivala, dok se pred njom ne pojavi ista ona nakaza koja ju je u kui posjetila. Pusti ih bogom te tvojim preklinjem! Ne molite uzalud, kneginjo! Ne prolijevajte suze. Zar se ne sjeate nae nagodbe? Osim toga, i o mojim se sinovima radi, ree i u stijeni nestade. Kneginja je sjela pod stijenu i plakala sve dok je suza imala. Njezini ljudi iz pratnje, kada vidjee da je nee moi privoljeti da se kui vrati, ostavie je pod stijenom i u Dubrovnik se vratie. Pria kae da su kneginju dobri Bonjani nali mrtvu pod stijenom i tu je i sahranili. Od tada narod ovu manju stijenu zove Suzna stijena jer je, kau, nije tu bilo prije nego to je pod stijenu kneginja dola. Vie nikada nitko mladie nije spominjao, ali su njihovi konji jo godinama oko jezera trali. Poinjali su trati u pono, a nestajalo bi ih tek u svanue. Dok bi konji gradom jurili, psi su cvilili, a vukovi su od straha po cijelu no zavijali. Zvjerinje je bezglavo pred konjima bjealo, a ptica ubrzo netragom nestade. U poetku su svi mislili da e to proi, ali se topot konja ponavljao iz noi u no, a ljudi su se od straha u kue zatvarali i noima sna nisu imali. Strah se vremenom uvukao u cijelo mjesto i toliko promijenio ivot ovoga kraja, da ljudi pooe polako naputati obale jezera i seliti se dalje. S vremenom se cijelo mjesto iseli.

16

BEHAR 89

BEHAR 89

17

ETIKA I DRUTVO: ivjeti za smrt, umrijeti za ivot

ETIKA I DRUTVO: ivjeti za smrt, umrijeti za ivot

Aleksandar Jevti i Sran Aleksi

istinski junaci naega doba
Pie: Fahrudin Novali Hrabri i plemeniti ljudi pripadaju sustavu univerzalne vrijednosne orijentacije i recepcije dijele sustav vrijednosti konkretne humanosti, odgovorne slobode, pravde, jednakosti, bez obzira na nacionalnu, vjersku, rasnu pripadnost. Takvi su bili Aleksandar i Sran i ostali Aleksandri i Srani, ne samo pripadnici srpske nacionalnosti. Svi su oni, slobodu, pravdu, dostojanstvo, pravo na ivot, pravo na nacionalnu, vjersku, rasnu i inu razliitost shvaali i kao vlastitu odgovornost i najvie univerzalne vrijednosti ovjeka i ovjeanstva. Unato zlim vremenima, osobnim su primjerom pokazali da je mogu humaniji, pravedniji i slobodniji ovjek i njegov svijet. Za njih su zla veremena bila izazov postati istinskim junacima naega doba ljudima iji (raz)um i subjekt nisu u opreci.
Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesi je, kako su izvijestili mediji, zbog osobitih zasluga u spaavanju ivota hrvatskih branitelja zatoenih u srpskim koncentracijskim logorima i promicanja univerzalnih vrijednosti, na prijedlog Udruge pravnika Vukovar 91., 19. oujka 2009., odlikovao Aleksandra Jevtia. Jevti je iz logora u Stajievu, prema istim izvorima, kao vukovarski Srbin, uz srpske civile izdvajao i spaavao hrvatske branitelje. Koliko je Jevti izdvojio i spasio ljudi nema pouzdanih podataka, iako su neki mediji navodili 150 do 200 ljudi. Da je, odluno, pokuao spasiti samo jednoga ovjeka, zasluio je iznimnu zahvalnost i potovanje. Usto, i su bili svjedoci hrabrog i plemenitog djela Aleksandra Jevtia. S Nenadom Gagiem i Predragom Matiem Fredom, u telefonskom razgovoru, o tome je razgovarao i autor ovoga teksta. Za razliku od onih koji su spaavali ljude, neovisno o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti, bilo je i onih koji su ubijali i pripadnike svoga naroda, ako su im bili prepreka u ostvarivanju njihova zloinakog (na)uma. rtva takva zloina bio je i Sran Aleksi dvadesetsedmogodinji Srbin iz Trebinja. Bio je juniorski prvak Bosne i Hercegovine u plivanju i amaterski se bavio glumom. Umro je obavljajui svoju ljudsku dunost Njega su u njegovom rodnom Trebinju, 21. sijenja 1993. godine, na smrt pretukla etvorica srpskih ekstremista u vojnim uniformama dok je iz njihovih ruku spaavao Alena Glavovia Bonjaka i Sranova poznanika iz Trebinja. Sran je od tekih povreda kundacima puaka pao u komu i nakon est dana umro. I prije traginoga dana, Sran je vie put obranio svoje susjede koji su bili objekt napada nasilnika, pljakaa i palikua. Sranov otac, Rade Aleksi je, u nekrologu za svoga sina, napisao: Umro je obavljajui svoju ljudsku dunost. titio je ovjeka i ja sam ponosan na njega, kazao je Rade u jednom intervjuu. Jednom je prigodom rekao i ovo: Sina sam izgubio u vremenima kada je i ovakvo umiranje bilo lijepo i potrebno, a smrt vrednija od ivota (www.nezavisne. com/kultura/vijesti/33282/Sjecanje-naSrdjana-Aleksica.html); poeljevi da se ta vremena nikome i nikada ne ponove. Alen Glavovi je prigodom napada nasilnika uspio izvui ivu glavu i zajedno s etiri tisue i pet stotina pripadnika nesrpske nacionalnosti napustiti Trebinje. Danas ivi u vedskoj sa svojom enom i dvoje djece. Svake godine posjeuje Sranov grob u Trebinju. lan Upravnog odbora Helsinkog komiteta Bosne i Hercegovine Sinan Ali, ovim je rijeima iskazao vlastito divljenje Sranovoj ljudskoj veliini: Stare civilizacije su za orijentir imale grupe zvijezda u sazvjeima Velikih i Malih kola. Orijentir graanima Bosne i Hercegovine dovoljna je jedna zvijezda na nebu, zvijezda Srana Aleksia (www.slobodnaevropa.org/Article.aspx?id=872181). Sranov sugraanin, Ljubia Gluevi, kazao je za agenciju Beta 2007. godine da je sramota to Trebinje 14 godina nakon ubojstva Srana jo uvijek uti o tome, te da je Sran zasluio spomenik vei od Njegoevog i Duievog, jer je odbranio ast i obraz Trebinja u zlim vremenima (www.cyber-mahala.com/forum/ thread.php?threadid=1461&page=3). Prema informacijama na Internetu, postoji inicijativa, ako ve nije ostvarena, da sportski centar u Trebinju nosi ime Srana Aleksia. Sranu ulica u Dubrovniku Vie od 120 nevladinih organizacija iz regiona zaloilo se kod gradskih vlasti da jednoj ulici u svojim gradovima daju ime Srana Aleksia. U nedavnoj emisiji TV Federacije Bosne i Hercegovine, iji je gost bio i Sranov otac, ulo se da e jedna ulica u Sarajevu nositi ime Srana Aleksia. S ponosom, ali s nedopustivim zakanjenjem; kao to je i u lipnju 2007. godine, Sranovu ocu sa zakanjenjem uruena Povelja Helsinkoga komite-

ta Bosne i Hercegovine koja je posthumno dodijeljena njegovome sinu. U Novom Sadu jedna ulica nosi ime Srana Aleksia, a u njoj e se postaviti i spomen ploa s njegovim imenom (www. nezavisne.com/kultura/vijesti/33282/ Sjecanje-na-Srdjana-Aleksica.html). I u Tuzli, Bihau, Sanskom Mostu..., pokrenute su inicijative da jedna ulica ili trg u tim gradovima nosi ime Srana Aleksia. Sran je za razliku od mnogih koji su razarali Dubrovnik ili zapovijedili njegovo razaranje, poput Boidara Vuurevia samozvanog graditelja jo starijeg i ljepeg Dubrovnika, s gnuanjem, ispred zgrade skuptine u Trebinju odbacio oruje protestirajui protiv odlaska na dubrovaku bojinicu (www.b92.net/eng/news/society-article.php?yyyy=2007&mm=03&...&nav_ id=40146). Njegovo je djelo tako, izravno, povezano s veliinom i slavom Dubrovnika, a posebice sa slobodom, kojoj pjesnik Ivan Gunduli posveuje poznate stihove:

je vjerniji palanci nego samom sebi, nije pojedinac na personalnom putu, ne priznaje sebe kao subjekt zatvorenog svijeta palanke, nego kao njegov objekt (Konstantinovi, 1981:9).1 Srpski nacizam nije import iz nemakog nacional-socijalizma, kome je sluio i podravao, istie Konstantinovi, ve je krajnji izraz duha palanke (Konstantinovi, 1981:366). Moramo priznati da nema drutva i naroda koji u svome kolektivnom biu nemaju, vie ili manje, vlastitih natruha duha palanke i vlastitih natruha nacizma. Njihovo izvorite i pokretaka mo je u svijetu predrasuda, mitova, fundamentalizama. Stuart Sim, autor knjige Svijet fundamentalizma : novo mrano doba dogme, primjeuje: Fundamentalistiki um ne trpi razliitosti, ne trpi suprotstavljanje (Sim, 2006:21). Saeto, Sranov etos odgovornosti je holistiko-etiki bioetiki, socijalnoekoloki, univerzalno-civilizacijski, kulturoloki. On ima i svoju prospektivnu dimenziju odgovornost za budunost. Sranov identitet se tako iskazuje i kao identitet otpora protiv totalitarnog aparata politike i ine moi. On je i projektni identitet, jer neljudsko ozraje i javno djelovanje nastoji zamijeniti ljudskijim.2 Ponajvie, to je znaajno za svijet sadanjih mladih narataja i narataja koji e doi. ovjekoljublje Aleksandra Jevtia i Srana Aleksia hrabro je i plemenito djelo, nadahnuto strau za spaavanjem ljudi i snaan otpor homicidomaniji strastvenom ludilu za ubijanjem ljudi. Ono je i djelo otpora govoru krvi i orgijama u slavu te krvi; otpora slijepom oboavanju radikalnoga zla, etnocentrizmu i religijskome fundamentalizmu; antipod sadizmu i nekrofiliji kao
1 Razmatrajui odnos razuma i subjekta, Alain Touraine u knjizi Critique of Modernity, pie: Bez razuma, subjekt je opsjednut identitetom (iskljuivosti, op. a.); bez subjekta, razum postaje instrument moi (Touraine, 1995:6). Naalost i ratna destrukcija na podruju bive Jugoslavije, u posljednjem desetljeu 20. stoljea, iskazala se kao diktatura razuma i kao totalitarno iskrivljavanje subjekta. Sran je bio slobodoljubivi subjekt-akter, iskljuiv prema zlu nije postao objekt masovne ideoloke manipulacije. Sebe je prepoznavao u drugom i drukijem, a drugog i drukijeg prepoznavao je u sebi. Zato je spaavao i spasio svoga sugraanina Alena. Zato je s gnuanjem odbacio puku i protestirao protiv odlaska na dubrovaku bojinicu. 2 Identiteti su izvori smisla za same aktere, i po njima, izgraene procesom individuacije (Castells, 2002:17).

malignim oblicima agresije. Aleksandar i Sran, ne samo da u zlo vrijeme nisu inili zlo, nego nisu podnosili ni da ga drugi ine. Ne smijemo zaboraviti da je Jevtia i Aleksia znanih i neznanih, bilo ne samo u Vukovaru

Sranov otac, Rade Aleksi je, u nekrologu za svoga sina, napisao: Umro je obavljajui svoju ljudsku dunost. titio je ovjeka i ja sam ponosan na njega, kazao je Rade u jednom intervjuu. Jednom je prigodom rekao i ovo: Sina sam izgubio u vremenima kada je i ovakvo umiranje bilo lijepo i potrebno, a smrt vrednija od ivota
i Trebinju, nego i u ostalim mjestima Hrvatske i Bosne i Hercegovine u kojima su srpski ekstremisti muili i ubijali ljude. Iako su bili pripadnici srpske nacionalnosti, ubijani su jer su bili protiv ratomanije i homicidomanije. Zakljuimo, svaki je ovjek, po svome identitetu, jedinstveno i neponovljivo bie. Stoga je nedopustivo svakomu pripadniku jednoga naroda, vjere, rase, politike stranke, obitelji, pripisivati zloine, kolektivna djela, kolektivna miljenja. Za Jevtia i Aleksia, i humanost i etinost, njihova su nacija i vjera. Istinu o njima, te ostalim Jevtiima i Aleksiima, neovisno o naciji i vjeri, treba saznati najira javnost, barem na prostorima bive Jugoslavije zahvaenim ratnom destrukcijom. Njihovi primjeri trebaju biti zabiljeeni u svim udbenicima i publikacijama koji informiraju i pouavaju o ratu na prostoru bive Jugoslavije; poput onih koji biljee istinu o ratnim zloinima, neovisno o tome tko ih je poinio.

Sva srebra, sva zlata, svi ljudski ivoti ne mogu biti plata tvoj istoj ljepoti.
Dubrovnik ima Sr brdo nad gradom u ast sveca. Ako, jo uvijek, nema ulicu Srana Aleksia, nadamo se da e odgovorni subjekti aktualne vlasti u Dubrovniku, nevladine organizacije, te ugledni i utjecajni pojedinci u cijeloj Hrvatskoj, prepoznati Sranovu humanost, mirotvorstvo i slobodoljubivost, te pridonijeti odluci da jedna ulica, barem u Dubrovniku, nosi Sranovo asno ime. Tako emo, najbolje, iskazati svoje potovanje prema Sranu Aleksiu metafori dobra i ljudskosti, kako je na tribini u Novom Sadu u sijenju 2008. godine, posveenoj obiljeavanju lika i djela Srana Aleksia, primijetio ugledni filozof Milenko A. Perovi. Humanost i etinost njihova su nacija i vjera Djelo Srana Aleksia je disidentska ideja identiteta otpora protiv duha palanke i srpskog nacizma termini Radomira Konstantinovia (Konstantinovi, 1981). Svet palanke, primjeuje Konstantinovi, nije ni selo, ni grad. Duh njegov, meutim, jest duh izmeu plemenskog, kao idealno-jedinstvenog, i svetskog duha, kao idealno-otvorenog (Konstantinovi, 1981:7). Palananin

Za razliku od onih koji su spaavali ljude, neovisno o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti, bilo je i onih koji su ubijali i pripadnike svoga naroda, ako su im bili prepreka u ostvarivanju njihova zloinakog (na)uma. rtva takva zloina bio je i Sran Aleksi dvadesetsedmogodinji Srbin iz Trebinja. Bio je juniorski prvak Bosne i Hercegovine u plivanju i amaterski se bavio glumom.
vlastiti je ivot izloio smrtnoj opasnosti. Neki su hrvatski branitelji prosvjedovali protiv dodjele odlikovanja Jevtiu. Bez sumnje, mnogi branitelji, meu njima ietvorica zatoenika srpskih koncentracijskih logora Nenad Gagi, Predrag Mati Fred, Zoran angut i Stanko Zadro, da navedemo samo neka imena branitelja i zatoenika logora, nisu prosvjedovali. Kako su izvijestili mediji, oni

Literatura Castells, Manuel (2002): Mo identiteta, knjiga 2., Zagreb, Golden marketing. Konstantinovi, Radomir (1981): Filosofija palanke, Beograd, Nolit. Sim, Stuart (2006): Svijet fundamentalizma : novo mrano doba dogme, Zagreb, Planetopija. Touraine, Alain (1995): Critique of Modernity, Oxford UK & Cambridge USA, Blackwell. www.cyber-mahala.com/forum/thread. php?threadid=1461&page=3 www.slobodnaevropa.org/Article.aspx?id=872181 www.nezavisne.com/kultura/vijesti/33282/Sjecanjena-Srdjana-Aleksica.html www.b92.net/eng/news/society-article. php?yyyy=2007&mm=03&...&nav_id=40146

18

BEHAR 89

BEHAR 89

19

Esej: tOKOVI MISLI

Esej: tOKOVI MISLI

O IDENTITETU
Pie: Borjana Proev - Oliver

padnika jedne grupe to je povijesno nastala i razvila se u ovisnosti o kriteriju koji je taj kolektiv uspostavio u odnosu prema drugim drutvenim grupama/kolektivima. Dean Duda smatra da se kulturalni identitet neke zajednice stvara na temelju zajednikog iskustva (naslijeenog ili steenog) koje neka grupa ili zajednica meusobno osjea i

Kriza identiteta nastupa kada se pojedinac suoava s injenicom da identitet internaliziran primarnom enkulturacijom nije jedini i jedino mogui. Ta kriza identiteta dogaala se i jo uvijek se dogaa na Balkanu gdje su se granice razgraniavale kroz burnu povijest i masovne migracije dajui peat brojnim egzilantskim sudbinama i viedomnim identitetima.
kroz koje artikulira svoj identitet prema drugim ljudima ije se zanimanje razlikuje (obino je suprotno) od njihovog. Takav kulturalni identitet ostvaruje se terminima kao to su tradicija, sustav vrijednosti, ideje, institucionalni oblici itd. Na taj nain shvaen kulturni identitet postao je temeljni dio nacionalnog identiteta o komu se poelo intenzivnije razmiljati u vrijeme oblikovanja modernih drutava, formiranja nacija i ranog kapitalizma. O kulturnom identitetu govorilo se na razne naine jo u robovlasnikom drutvu, (npr. u antici), dovodio se u vezu s pojmom etnikog identiteta jer je postao njegov sastavni dio, da bi se naglaeno govorilo o njemu u kontekstu procesa globalizacije. Kulturni identitet je jezgra kulture. Ne pojavljuje se samo u temeljnim kulturnim vrijednostima, kao to su jezik, kulturno naslijee, religija, obiaji, umjetnost, razlinih i osobitih u odnosu na druge kulture, ve u kulturi shvaenoj kao irokom polju najrazliitijih kulturalnih i znaenjskih praksi u postmodernom vremenu. Kulturni identitet ni u kom sluaju nije samo kolektivan fenomen. Sjeanje na ivotnu i dogaajnu povijest pojedinca, ljude koji su na njegov ivot bitno utjecali i emocionalnu energiju koju je uloio u njih i primio od njih, pojedine fenomene koji pripadaju razliitim kulturnim sustavima oblikuju indivdualnu samosvijest suprotstavljanjem kriterijima kolektiva ili kulturnoj samosvijesti nekoga drugog pojedinca. Individualni kulturni identitet ini nas neponovljivim i jedinstvenim pojedincima. Jezik je jedan od najbitnijih identifikatora kulturnog identiteta. Predstavlja najvaniji mehanizam interiorizacije posredujui od najranijeg djetinjstva u usvajanju osnovnih kulturnih vrijednosti drutva. On nije samo sredstvo interakcije s drugima, nego je nuan za oblikovanje vlastitog iskustva. Pojedinac razvija jezikom, kao sredstvom primarne enkulturacije, osjeaj pripadnosti, prvo u irem krugu obitelji, a kasnije u irim drutvenim grupama u koje je ukljuen na najrazliitije naine, ali i cjelinama kao to je nacija ili odreeni civilizacijski kompleks. Svladavanja jezika nerazluiv je dio procesa oblikovanja osobnog i istovremeno kolektivnog identiteta. Jezik je najjai identifikaci-

jski agens. Nemogunost sporazumijevanja izaziva osjeaj otuenosti koju ne moe prevladati nikakva privlanost, simpatija, pa ak ni ljubav. Weinrich smatra da je u mitu o Babilonskoj kuli rije i o psiholokoj funkciji nadilaenja tog dominirajueg osjeaja tueg i drugosti pred osobama koje ne govore na jezik. Ovaj mit ukazuje na injenicu da je cijeli ljudski rod govorio jednim te istim jezikom, a da su razliiti i nerazumljivi jezici predstavljali Boju kaznu graditeljima Babilonske kule koji su ga htjeli dosegnuti. Naime, jezik ne mora biti presudan identifikator kulturnog identiteta jer postoje situacije u kojima pojedinac, pa i itave grupe, pripadaju, istodobno dvjema kulturama koje su ponekad srodne (jezikom, povijeu, politiko-drutvenim okolnostima), a u nekim drugim sluajevima nespojive. Kriza identiteta nastupa kada se pojedinac suoava s injenicom da identitet internaliziran primarnom enkulturacijom nije jedini i jedino mogui. Ta kriza identiteta dogaala se i jo uvijek se dogaa na Balkanu gdje su se granice razgraniavale kroz burnu povijest i masovne migracije dajui peat brojnim egzilantskim sudbinama i viedomnim identitetima. Goran Stefanovski, makedonski dramatiar, trenutno u dobrovoljnom egzilu, smatra da je identitet pria o tome tko smo. Uvijek se isplati pitati tko nam nudi priu o identitetu i zato ba na taj nain. Identitet ne postoji izvan tih pria, metanaracija, koje znaju biti vrlo snane. Opasno je osjeaj identiteta ne izvoditi iz najirega mogueg kulturalnog konteksta, jer je kulturalni identitet uvijek kompozit i legura. Nema niega istog, proienog u kulturi. Nema genetski iste kulture. O nacionalnom identitetu Mogu li se analogno s navedenim definicijama o osobnom/ kolektivnom psiholokom, politikom, povijesnom, kulturnom drugom identitetu, nacionalni i etniki identitet odrediti kao samosvijest pripadnika jedne nacije, odnosno etnike grupe/naroda koja povijesno nastaje i razvija se u ovisnosti o kriteriju koji ta nacija/etnika grupa/narod uspostavlja u odnosima s drugim nacijama?

Identitet je termin kojemu se, kao i postmodernizmu, pridaje iroko znaenje - od slobode, progresa i demokracije u kojima ima auru pozitivne neodreenosti, do znanstvenog koji se odnosi na filozofski, socioloki, kulturni, povijesni, politiki, psiholoki i druge kontekste. Takav kiobranski termin vrlo je teko definirati. Pierreu Bourdie, koji je pokuao definiratinirati pojam kulturni identitet, smatra da treba najprije utvrditi drutvenopovijesni kontekst njegovog nastanka i primjene. Podrijetlo pojma moe se naslutiti iz latinskog idem (isto) i identidem (ponovljeno). Aristotel je upotrijebio imenicu tautotes koja etimoloki potjee od rijei autos (sebe i sam), a koja je kasnije prevedena sa starogrkog na latinski kao kalk identitas i koja se upotrebljavala u skolastikim raspravama o prirodi Svetoga Trojstva. Psihoanalitiar Eric Erikson uvodi ga u psihologiju linosti ezdesetih godina 20. st., nagovjetavajui u svojem konceptu krize identiteta sve veu upotrebu ovog termina. Po njemu je osjeanje osobnog/individualnog identiteta utemeljeno na zapaanju samoistovjetnosti i neprestanosti vlastitog postojanja u vremenu i prostoru te na opaanju injenice da i druge individue zapaaju i priznaju navedeno. Dakle, sam osobni identitet pretpostavlja odnos pojedinca prema drugim pojedincima, tj. odnos prema Drugom/Drugima. Na temelju toga osobni identitet, pored niza kategorija koje pojedinca razlikuju od Drugog, odreuje i pojedinevo mjesto u kolektivu, podrazumijevajui mnotvo pripadnosti razliitim ili istim drutvenim grupama i/ili mnotvo spomenutih kolektivnih identiteta: nacionalnih, vjerskih, politikih, rodnih, kulturnih, socijalnih, profesionalnih itd. Sve navede-

no sugerira povezivanje i proimanje razliitih razina identifikacije: od osobnih i mikrogrupnih, preko makrogrupnih, etnikih, nacionalnih i kulturnih do nadnacionalnih, regionalnih i civilizacijskih. Licien Puy, prouavajui politiku kulturu, poziva se na Eriksonovo koritenje pojma identitet dajui mu izrazitu kolektivnu konotaciju ime mu otvara put prema suvremenom znaenju po kojem je dio kolektivne svijesti. Takva kolektivna svijest temelji se na osjeaju pripadnosti nekom jeziku, rasi, teritoriji ili religiji, a u danoj situaciji predstavlja osnovu za identifikaciju. Zajednika ili slina povijesna struktura stvara tipove iden titeta koji se prepoznaju. Guy S. Metraux uvodi pojam povijesni identitet u ijim je okvirima, po njegovu miljenju, jedino mogue shvatiti odnose pripadanja i zajednitva unutar jedne grupe te njihove odnose s drugim susjednim grupama. Povijesni identitet pridonosi razumijevanju grupa (naroda i nacija) koje su rastrgane izmeu viestrukih i kulturnih pripadnosti. Ovo gledite moe se primijeniti na balkanski diskurs. Povijesni identitet utemeljen je na dogaajima vanima za zajednicu. Meutim, vlastiti identitet moe se definirati jedino pri razgraniavanju s neidentinim. To znai da granice bitno utjeu na odreivanje identiteta. Kada su u pitanju kulturne granice, radi se o tome da se vlastita kultura suprostavi, odnosno konfrontira nekoj drugoj , pri emu se nadilaenje granice iskazuje kao pozitivno ljudsko iskustvo. Relevantna je definicija kulturnog identiteta kao jednog tipa kolektivnog identiteta koji predstavalja samosvijest pri-

Opasno je osjeaj identiteta ne izvoditi iz najirega mogueg kulturalnog konteksta, jer je kulturalni identitet uvijek kompozit i legura. Nema niega istog, proienog u kulturi. Nema genetski iste kulture.
Anthony Smith, razmatrajui nacionalni identitet, uvodi sljedee osobine nacionalnog identiteta: 1) povijesni teritorij/domovinu: tj. shvaanje po kojem su nacije teritorijalno omeeni identiteti koji zahtijevaju vlastitu domovinu 2) iste mitove i povijesna sjeanja 3) istu masovnu i javnu kulturu, jer pripadnici nacije dijele masovnu kulturu i iste povijesne mitove i sjeanja 4) ista zakonska prava i dunosti svih pripadnika nacije u okviru istog pravnog sustava

20

BEHAR 89

BEHAR 89

21

Esej: tOKOVI MISLI

Esej: tOKOVI MISLI

U Smithovu poimanju identiteta nedostaje analiza povijesne prirode nacionalnog identiteta, tj. promjenjivost, ali i s njime povezanog promatranja relativnosti istog u odnosu na kontekst i/ili druge nacionalne identitete. Dakle, navedene komponente nacionalnog identiteta nisu entiteti sui generis, ve entiteti koji se konstituiraju u odnosu prema drugima u odreenomu povijesnom kontekstu.Teritorijalna dimenzija primjerice, kao i funkcija nacionalnog identiteta, pretpostavlja da nacija odreuje granice i drutveni prostor za odvijanje svakodnevnog ivota, a da se izvan toga

skoga Carstva. Psiholoke spoznaje tumae stjecanje osobnog, kolektivnog, odnosno nacionalnog, spolnog, kulturnog i drugog identiteta kao in separacije, odnosno odvajanja od neke prethodno vie ili manje idealne cjeline kako to tvrdi Jan Marie Domenac, filozof i teoretiar modernog drutva. Domenac smatra da je potraga za identitetom novijeg datuma i da je esto povezivana s nacionalistikim i rasistikim ideologijama u ime tla, krvi i stremljenjima nasilnoj asimilaciji svih i svega na koje polau pravo. Zato predlae suzdravanje od potrage za tzv. europskim kodom/iden-

posebno se odnose na drave u tranziciji, balkanske ili one u jugoistonoj Europi koje predstavljaju male kulture, odnosno zemlje s periferije, tj. Druge. Ulaskom u podruje kulturolokih studija i interkulturalnih prouavanja tako kompleksne pojave poput Balkana, aktualizira se podruje imagologije, koje je nekad pripadalo iskljuivo komparatistikom, dok se danas nalazi u irem u kulturolokom podruju tzv. - mentality research. U tom podruju rekonstruiraju se mitovi, ideologije i utopije koje

Sama injenica koja upuuje na neizbjenost dodira drutvenih prostora koje odreuju nacije, dakle i dodira nacija, pretpostavlja postojanje odnosa prema drugome u odreenom povijesnom kontekstu.
drutvenog prostora nalaze takvi drutveni prostori koji pripadaju drugim nacijama. Sama injenica koja upuuje na neizbjenost dodira drutvenih prostora koje odreuju nacije, dakle i dodira nacija, pretpostavlja postojanje odnosa prema drugome u odreenom povijesnom kontekstu. Smithov koncept etnikog identiteta i etnike grupe smatra etniku grupu vrstom kulturnog kolektiva koji istie ulogu mitova i povijesnog sjeanja, ije se odlike izraavaju u jednoj ili vie kulturnih razlika: vjerskih, obiajnih, jezinih ili institucijalnih. Anthony Smith pristupa pojmu etnikog identiteta isticanjem njegovih povijesnih i simboliko-kulturnih atributa. Etnike zajednice dijeli u est kategorija: 1) kolektivno vlastito ime, 2) mit o zajednikim pretcima, 3) zajednika povijesna sjeanja, 4) jedan ili vie razlikovnih elemenata zajednike kulture, 5) povezanost s odreenom domovinom i 6) osjeanje solidarnosti kod veeg djela populacije. Ove kategorije mogu korespondirati s odreenjem etnikog identiteta kao samosvijesti pripadnika jednog naroda/etnije koji povijesno nastaje i razvija se u ovisnosti o kriterijima (simboliko-kulturnim, povijesnim, subjektivnim ili objektivnim) koje taj narod uspostavlja u odnosima s drugim narodima/etnijama. Narod/etnija i nacija su zajednice mitova i sjeanja. No, dok veza etnije i odreenog teritorija moe biti samo simbolika i povijesna, veza nacije i teritorija je faktika, jer nacija posjeduje teritorij. Mitovi o zajednikim precima i zajednika povijesna sjeanja kao povijesni i simboliko-kulturni atributi/kategorije etnikog identiteta ne postoje izvan okvira tzv. kulture sjeanja. Ono predstavlja skup vjerovanja o zajednikom podrijetlu. Kulturu sjeanja ine mehanizmi drutvenog prenoenja znanja o prolosti koja se izmilja, obrauje, odrava, potiskuje, preinaava i zaboravlja. To su kolektivne konstrukcije uz iju se pomo tumai sadanjost, stvara vizija budunosti te se odreuje i uvruje vlastiti identitet u odnosu prema identitetu Drugog u odreenom povijesnom kontekstu. Promiljanje balkanskog identiteta Termin balkanizacija nastao je u drugoj polovici 19. st. i njime se oznaavalo formiranje niza dravica na ruevinama Tur-

Meu razliitim teorijskim modelima promiljanja nacije izdvajaju se dva osnovna tipa: tradicionalni primordijalistiki koji zagovara apriorno naturalizaciju nacije kao vjene i zadane bitnosti na temelju jednostavnog idioma Blot Boden. Rije je o korijenskom mentalitetu vezanom uz nesposobnost prevladavanja i nadilaenja vlastite prolosti kao i o identifikaciji s geografskom regijom, nacionalnom zajednicom i etnikumom kojem bez propitkivanja pripada. U njemu je prisutan epski nagon identifikacije s mitom i povijeu s namjerom dokazivanja vlastite superiornosti i autohtonosti. Takav model implicira enju za dalekim prostorima, duboku nostalgiju i gorku melankoliju. Drugi, suvremeni konstruktivistiki teorijski model promilja naciju kao dinaminu, povijesno konstruiranu tvorevinu koja se mora stalno nadograivati jer se identitet stjee, a ne nasljeuje. Vano je spomenuti jo kulturalistike koncepcije prema kojima u etabliranju neke nacije vodeu ulogu imaju predstavnici inteligencije i njihovo kulturno vodstvo, ak i u uvjetima kada nacionalna kultura postoji i bez samostalne nacionalne drave, dok politike aktivnosti imaju drugostupanjsko znaenje ili se ak ignoriraju. Sva aktualna osporavanja nacionalnog legitimiteta, u sklopu takvog razmiljanja argumentirana jedino injenicom kasne uspostave dravnosti, postaju bespredmetna. Uspostavljanje stjecanje i ponavljanje kulturnog identiteta nedominantnih balkanskih naroda, u okruju neoprosvjetiteljskih tijekova europskih integrativnih procesa koji podravaju kulturnu samoidentifikaciju kao univerzalno pravo i vrijednost, imaju jednu vanu implikaciju. Ona se sastoji u dijalogizmu i potrebi raspoznavanja pretpostavki

Ulaskom u podruje kulturolokih studija i interkulturalnih prouavanja tako kompleksne pojave poput Balkana, aktualizira se podruje imagologije, koje je nekad pripadalo iskljuivo komparatistikom, dok se danas nalazi u irem u kulturolokom podruju tzv. - mentality research. U tom podruju rekonstruiraju se mitovi, ideologije i utopije koje oblikuju kolektivnu svijest, ali i svijest pojedinog autora
titetom, koja je slina potrazi za nacionalnim identitetom jer identitet ne smije biti determinacija, ve vokacija. Iskustvo nacionalne inicijacije je traumatino jer znai stigmatizaciju jedinke u odnosu na Drugog. Identitet uvijek podrazumijeva Drugog, ne samo kao kontrastivno, ve i kao konstitutivno naelo subjektivacije, odnosno vlastite spoznaje i legitimacije i to ne samo kao razlike nego i prava na razliku. Osuenost na slobodu pokree i aktualizira niz pitanja: koji model identifikacije izabrati, koju kulturoloku paradigmu i do koje mjere? Potpuno ili djelomino? Kritiki ili podaniki? Takve i sline dileme u svezi s identitetom oblikuju kolektivnu svijest, ali i svijest pojedinog autora. Izraavaju se na razliite naine: anrovski, stilski ili odnosom kolektiva i pojedinca prema razliitim institucijama svakodnevnog ivota (braku, religiji, drutvu). Imagologija, odnosno mentality research nuno je interdisciplinarna po svom epistemolokom profilu, jer problematizira pojave razliitih kulturnih sfera. Misao Aleksandra Bloka da je ovjek proizvod mjesta i njegov predstavnik meu ljudima, odnosno da je svatko osjetio jaram takve odreenosti na svojoj sudbinimoda nije nigdje tako praktino potvrena kao u sluaju balkanske topografije prokletstva. i elemenata tuega kulturnog identiteta u kojem se ogleda jedinstvena mogunost postizanja vlastitog. Neemo shvatiti ni jedan balkanski narod, naciju ili etniku grupu i njihovu kulturu prouavamo li ih izolirano, nemajui u vidu cijeli balkanski milje jer Balkanski poluotok ne predstavlja samo posebnu geografsku, ve i povijesnu i kulturnu cjelinu, smatra eki komparatist, Ivan Dorovski. Mihail Bahtin o dijalogizmu kae: Tua se kultura samo u oima druge kulture otkriva u cijelosti. Mi postavljamo tuoj kulturi nova pitanja, koja ona samoj sebi ne postavlja.

22

BEHAR 89

BEHAR 89

23

Esej: tOKOVI MISLI

Esej: tOKOVI MISLI

Kod takvog dijaloginog susreta dviju kultura, one se ne slijevaju niti mijeaju, ve svaka uva svoje jedinstvo i otvorenu cijelost te uzajamno se obogauju.

Na Balkanu imamo previe prolosti, a premalo tradicije. Mi smo do gue zatrpani prolou. I u snovima. Prolou koja nije iivljena i koja samo eka da se rasplete, da se odmota u sadanjosti, a jo vie u budunosti kako bi zajedno s onim to nosi novo vrijeme, oivjela.
Otkako je psiholog Jacques Lacan, na Freudovim tragu, osporio kartezijansku koncepciju autonomnog i integralnog ljudskog bia koje autorefleksijom postaje svjesno sebe i svog postojanja te zasnovao identitet subjekta na sloenim relacijama koje on zauzima prema drugima oko sebe, ideja o drugima kao odrazu u kojem moemo vidjeti sebe, postala je bitna sastavnca postmoderne kritike svijesti. Na Balkanu je jo uvijek prisutna, usuprot ovakvim promiljanjima, opsjednutost dijakronijom (tj. opsesivno traganje za nacionalnim korijenima, etnokratiji) iji je rezultat zapostavljanje sinkronije i zaostajanje za njom, odnosno globalnim civilizacijskim tijekovima. Naime, ne moe se neprekidno raspravljati o uvjetima, a nikad o djelima! Ovakva gledita posljedica su okolnosti u kojim su velike sile, voene krilaticama Divide et impera i Obezvrijedi pa osvoji, uvijek sprjeavale teritorijalno konsolidiranje Balkana. Iako neodvojiv od Europe, definiran je kao kulturna drugost nieg reda. Balkan je zgodno posluio u apsorbiranju mnotva izvanbalkanskih politikih, ideolokih i kulturnih frustracija. Ideje nacionalne emancipacije na Balkanu potaknute su otporom protiv turske vlasti. Utemeljene su na afirmaciji etnike, jezine i, prije svega, religiozne pripadnosti, a ne kao u veini zemalja zapadne Europe na teritorijalizaciji ekonomskih djelatnosti i razvoju kapitalizma. Jaka religiozna identifikacija postaje nacionalno obiljeje, izmeu ostalog, i zbog razliitih tipova kranstva i kompleksnih odnosa izmeu Pravoslavne i Katolike crkve i Islamske zajednice. Najvaniji i najperzistentniji elementi turskoga naslijea oituju se u izrazitoj interregionalnoj raznolikosti balkanskog podruja te u jakoj kulturnoj, religioznoj i opedrutvenoj diverzifikaciji jugoistonoeuropskih drutava, kao i u multijezinosti i multikulturalnosti svih drutvenih zajednica. Svi ti elementi ostali su tipine karakteristike balkanskih drutava te se moraju uzimati u obzir u suvremenim analizama. Balkan se pojavljuje ak i u najsofisticiranijem diskursu (zapadne historiografije), kao Volksmuseum tj. etnografski muzej. Termin balkanizacija koristi se danas u meunarodnoj politici u izrazito pejorativnom znaenju koji je inicirala knjiga Imaginarni Balkan (1997.) Marije Todorove. Ljudskom drutvu potrebne su granice kao jedna od univezalnih kategorija kojom se obuhvaa primordijalni kaos i oblikuje

u ljudski svijet ispunjen smislom. No, na Balkanu je dovoljno uzeti bilo koju dimenziju ovog prostora - arheoloku, etnografsku, religijsku, lingvistiku - da bi se vidjelo kako se iza granica njezinih drava pojavljuje cjelina onog to balkanolozi nazivaju Balkanskom civilizacijom. U njoj se normativne granice u velikoj mjeri nadilaze, relativizirajui etnike i jezine. Meutim, nije zajedniko etniko podrijetlo temelj pripadnosti jednoj takvoj civilizaciji, ve zajednika povijest koja je oblikovala bitne zajednike socijalne institucije. Kae se da je balkanski problem i viak povijesti i nedostatak geografije. Na Balkanu imamo previe prolosti, a premalo tradicije. Mi smo do gue zatrpani prolou. I u snovima. Prolou koja nije iivljena i koja samo eka da se rasplete, da se odmota u sadanjosti, a jo vie u budunosti kako bi zajedno s onim to nosi novo vrijeme, oivjela. Na Balkanu se neumorno idealizira prolost, prenaglaavaju se nacionalni identiteti pa i elja za izdvajanjem iz irega zajednikog kulturnog konteksta. Na Balkanu se esto povijest tumaila jednoznano, politiki i bez duhovnoga znaenja te se svodila na ideologiju. Politika se pokazala kao teror koji optereuje povijest ideologizacijom. Meutim, povijest se samo u umjetnosti oituje kao egzistencijalni duhovni kontinuitet narataja, ija neumoljiva povijesna dogaajnost predstavlja trijumf slobode nad ropstvom i dobra nad zlom. Otkrivanje povijesti u knjievnosti, slikarstvu i filmu pokazalo se ispravnim putem prema samospoznaji balkanskih naroda. Estetsko oivljavanje povijesti proizlazi iz enje za izgubljenim, pa u umjetnosti ponovno pronaenim svijetom proetim epskim duhom. Povijest nije samo povezivanje s tradicijom, nego i modus dokazivanja izvornosti i samobitnosti vlastite istine.

Poznati McLuhan
Pie: Sead Ali

McLuhana su razliito imenovali: prorokom elektronikog doba, glasom doba Vodenjaka, dr. Spockom pop kulture. Njegovi slogani (medij je poruka, globalno selo, vrui i hladni mediji) postali su vrlo poznati.1 Meyrowitz, Joshua, No Sense of Place McLuhan je 1993. postavljen za patrona-sveca od strane asopisa VIRED Digitalni McLuhan str. 46. koji koordinira ljude oko trake na ijem kraju izlaze gotovi sklopljeni proizvodi, u osnovi moe proizvoditi bilo to, ali princip automatizacije kojega je unio, donio je ogromne promjene u organizaciji posla, razumijevanju ljudskih prava, nainima komunikacije u radnom procesu, psihologiji radnika koji radi na traci, etc. Iza svega stoji, kae McLuhan tehnika fragmentiranja koja je bit strojne tehnologije.4 Ljudska je rije koja je uspjela oznaiti predmet, osjeaj, doivljaj, bila dio prve baze podataka. Bila je medij koji je omoguio da se iz drugobivstva iznesu na svjetlo dana u svakom trenutku artefakti u njihovom verbalnom obliku. Bio je to nain izdvajanja neega iz jedne sredine i mogunost operiranja time uz pomo sredstva rijei. Svako pomagalo koje se ovjeku nalo pri ruci, pomoi e u ovjekovom ovladavanju svijetom. Istovremeno odredit e ovjeka biem koje se slui tim pomagalom.5 McLuhan je ukazivao na povezanost ljudskog iskustva s odabranim ekstenzijama, na utjecaj svake tehnologije na promjene svwjetonazora, a to znai kulture kao takve i civilizacije. Izum stremena omoguio je jednostavnost jahanja konja, a to je revolucioniralo i nain ratovanja i odnose izmeu posjednika moi. Jedan mali tehniki pronalazak, utjecao je, dakle, na stvaranja i ruenja feuda, na osvajanja i okrupnjavanja,
jetnici, koji su postali svjesni strukture medija, koriste kao stilistikim sredstvom. Formu novinske prie na koju obraamo tako malo pozornosti zato to je u naoj kulturi toliko uobiajena, izabrao je McLuhan zbog njene svakidanjosti, no ona u knjievnosti ( za sada ) nije uobiajena. Danto, Arthur, Coleman, Preobraaj svakodnevnog, (filozofija umjetnosti), Kruzak, Zagreb, 1997. Str. 208. 4 McLuhan, Marshall, Razumijevanje medija, Golden Marketing - Tehnika knjiga, Zagreb, 2008. str. 13 5 Svaki produetak, bilo koe, ruke ili noge, utjee na ukupan psihiki i drutveni sklop. McLuhan, Marshall, Razumijevanje medija, Golden Marketing Tehnika knjiga, Zagreb, 2008. str. 9

Medij je poruka2 Povijest filozofije nas je nauila da nema kraljevskog puta u filozofiju. Svaki pokuaj preaca u pravilu biva kanjen nerazumijevanjem. Kako drugdje, tako i s misli Marshalla McLuhana. Naime, gotovo u pravilu njegov e opus kod interpreta biti reduciran na nekoliko slogana, mudrih izreka, sintagmi. Ocjenjuju se zatim uglavnom ti slogani na koje je njegovo djelo reducirano. Posebno, kada je rije o predstavljanjima Marshalla McLuhana od strane ljudi koji rade u medijima. Jedna od takvih uzreica, nezaobilazna u svakom tekstu o McLuhanu, reenica je Medij je poruka.3 Koliko je nezaobilazna, toliko je takoer i kamen smutnje. Tu je reenicu, naime, nemogue razumjeti bez razumijevanja temeljnih intencija McLuhanova djela. Namjera McLuhanovog djela, naime, nije bila reducirati svijet na istinu jedne reenice. Dapae, i za McLuhana svaki oblik pretendiranja na Istinu, dio je svog vremena i odrednica koje su na to miljenje utjecale. Miljenju koje eli rei kako su mediji samo nepristrani posrednici koji prenose ono to ovjek eli, McLuhan suprotstavlja stav da je svaki novi dolazak neke tehnologije, zapravo promjena i ljudske komunikacije. Primjerice, stroj
1 Meyrowitz, Joshua, No Sense of Place, The Impact of Electronic Media on Social Behavior, Oxford University Press, Oxford, 1985. str. 21-22. 2 The Medium is the Message ima i svoju inaicu. Sklon reinterpretiranju vlastitih stavova, njihovoj dogradnji na razini igre rijeima i konotacijama, McLuhan jednu od svojih knjiga naslovljuje slinim imenom: The Medium is the Massage. itatelju koji preleti naslov pogledom lako se moe dogoditi da u naslovu prepozna poznatu McLuhanovu uzreicu. Otuda povremeno sretnemo nesretno pretran naslov ove knjige u interpretacijama. Istovremeno McLuhanova igra ila je ne samo u smijeru rijei masaa, nego i u suznaju do kojeg se dolazi razdvajanjem rijei Massage u dvije rijei Mass i Age. 3 Medij nije poruka, ve forma u kojoj se poruka prenosi, kojom se um-

24

BEHAR 89

BEHAR 89

25

Esej: tOKOVI MISLI

Esej: tOKOVI MISLI

Izum stremena omoguio je jednostavnost jahanja konja, a to je revolucioniralo i nain ratovanja i odnose izmeu posjednika moi. Jedan mali tehniki pronalazak, utjecao je, dakle, na stvaranja i ruenja feuda, na osvajanja i okrupnjavanja, nacionalne integracije i u dalekoj konanici na suvremena globalna previranja.
nacionalne integracije i u dalekoj konanici na suvremenglobalna previranja.6 Izum papirusa, rei e McLuhan, stvorio je mogunost jednostavnijeg upravljanja vojskama i to na velikim udaljenostima. To je odravalo Rimsko carstvo. Uskraivanjem poiljki s Istoka, poinje se ljuljati najvee carstvo svih vremena koje poznaje ljudska povijest. U tom kontekstu McLuhan uvijek, na bezbroj primjera, pokuava pojasniti znaenje onoga to nas posreduje. Nau misao. Nae ivote. Umjetnost. Zagledano u sadraj napisanoga, naslikanoga, vienoga ljudsko iskustvo teko se probija prema dubljim dimenzijama prijenosa sadraja. Ili tu dimenziju smatra trivijalnom. Ili zbog potekoe istovremenog promiljanja figure i pozadine, naprosto zastaje na onom to je jednostavnije. Jedan od najslikovitijih naina je McLuhanov primjer sa svjetlom. Autor Razumijevanja medija naprosto skree pozornost kako je nona rasvjeta stvorila i Las Vegas, i omoguila noni ivot u velegradovima sa svim njihovim sadrajima, omoguila none operacije u bolnicama i tisue drugih sadraja. Istovremeno, to svjetlo koje je svojevrstan medij, mi prihvaamo kao neto samorazumljivo.7 Dakle, ono to je bitno izmijenilo ljudsko iskustvo ovjeka i omoguilo proirenje dana praktiki do u beskraj ostaje neto to McLuhan usporeuje s vodom za ribu, neto o emu se, naprosto ne razmilja. Umjesto razmiljanja o konkretnim medijima, koji su revolucionirali ljudsko iskustvo i donijeli ovjeku na pladnju instrumente dobra ili zla, McLuhanovom shvaanju medija prigovara se u pravilu na temelju njegovih gnomskih izriaja. Kultura kao tamnica Kultura je pojam kojega McLuhan ne promilja bez povezanosti s tehnologijom. Kolumbo, moda i jest otkrio Ameriku, ali, za McLuhana, bitna je naprava, koja je otkrila Kolumba, a to je kompas McLuhan, dakle, i kulturu tumai
6 Prvo, ovjek je slian igrau koji, kada sjeda za stol, uzima karte koje nije izmislio, jer su karte danost povijesti i civilizacije. Drugo, svaki raspored karata rezultat je sluajne podjele izmeu igraa i on se provodi bez njihova znanja. Claude Levi-Strauss, Divlja misao, Golden marketing, Zagreb, 2001. Str. 107. 7 Ako se onaj tko prouava medije samo zamisli nad moi medija elektrine svjetlosti da preobrazi svaku strukturu vremena, prostora, rada i drutva koju proima ili dodiruje, nai e klju za oblik moi koju posjeduju svi mediji McLuhan, Marshall, Razumijevanje medija, Golden Marketing - Tehnika knjiga, Zagreb, 2008. str. 50. 8 Pjesnik Blake razvio je te zamisli u potpunu teoriju komunikacije i drutvene mijene. U dugakoj poemi Jeruzalem objanjava zato su ljudi postali ono to su promatrali. Oni su, kae Blake, suoeni s privienjem rasudbene moi u ovjeka koja se podijelila i odvojila od imaginacije, te se ograuje kao kakvim elinim oklopom . Jednom rijeju, Blake smatra da su ovjeka fragmentirale njegove tehnologije. Istodobno istie da su te tehnologije, samoamputacije naih organa. Amputiran na taj nain, svaki organ postaje zatvoren sustav velike nove siline

prvenstveno kao posljedicu odnosa, a tek onda, kao predmet analize u detaljima. Pritom, ne zaboravlja spomenuti koincidenciju, da se prva velika odbojnost prema neemu to bi se moglo nazvati kulturom tiska pojavljuje u XVIII stoljeu, u vrijeme kada se raaju ozbiljna promiljanja nesvjesnog aspekta ovjeka. Za svaku kulturu, prema McLuhanu, bitne su tehnologije koje svojim nametanjem mijenjaju naine ljudskog doivljavanja i percepcije. Onom brzinom kojom, smatra McLuhan dolazi do ugradnje nove tehnologije u drutvo, mijenja se i ljudski instrumentarij prihvaanja/proimanja/ doivljavanja svijeta.8 Marksovo utemeljenje kritike otuenosti na postvarenju ljudskih ula, ima u McLuhanu svoj operativni oblik. McLuhan, naime, ne razvija tezu u smislu kritike drutvenog ureenja koje sva ula reducira na ulo posjedovanja. McLuhan je manje metaforian. On doslovce smatra da pojedine tehnologije razvijaju pojedina ula i da promjene kultura i civilizacija9 umnogome ovise o napadima tih tehnologija.10 Na mnogo mjesta, McLuhan e povezati dominiranje jednog

suvremenih medija. U tom kontekstu, kultura kao rezultat svojevrsne hipnoze nekom novom tehnologijom postaje, za McLuhana tamnicom Narcizam opinjenost tehnolOgijom Meu idejama koje je McLuhan najavio, a koje se u suvremenosti polako, ali sigurno realiziraju, i ideja je tehnoloke simulacije svijesti. McLuhan je najavio nae pribliavanje takvom uoblienju tehnologije koje bi omoguilo novi oblik svijesti. Pretpostavka za to, bio je prijelaz iz mehanikog doba u ono elektrino i elektroniko; prijelaz iz eksplozivnog osvajanja prostora na proces kojega McLuhan oznaava implozijom, a pod kojim podrazumijeva pospoljanjenje ljudskog ivanog sustava. Pretpostavka su dakako i elektroniki mediji koji omoguuju do sada nezamislivu brzinu komuniciranja. McLuhan je najavio zavretak osvajanja prostora i poetak suivota ovjeka s njegovim tehnologijama u okoliu u kojemu i posljednja nada antropocentrizma izlazi iz ovjeka i uzima mjesto izvanljudske umreene kolektivne ljudske svijesti.

U djelu Marshalla McLuhana, vidimo prvo ozbiljno dubinsko promiljanje medijskih posredovanja, promiljanje poetaka medija i njihova znaenja u vremenima u kojim su nastajali. Otuda posebna vanost razumijevanja Marshalla McLuhana u sklopu utemeljenja discipline Filozofije medija.
isti nain, u djelu Marshalla McLuhana, vidimo prvo ozbiljno dubinsko promiljanje medijskih posredovanja, promiljanje poetaka medija i njihova znaenja u vremenima u kojim su nastajali. Otuda posebna vanost razumijevanja Marshalla McLuhana u sklopu utemeljenja discipline Filozofije medija. Jedna od najtee prihvatljivih, pa i najprovokativnijih McLuhanovih teza, ona je o djelovanju medija na kulturne matrice unutar kojega se pojavljuju i bitni uplivi medija na psihu njihovih korisnika. Na najnioj razini moglo bi se govoriti o

Za svaku kulturu, prema McLuhanu, bitne su tehnologije koje svojim nametanjem mijenjaju naine ljudskog doivljavanja i percepcije. Onom brzinom kojom, smatra McLuhan dolazi do ugradnje nove tehnologije u drutvo, mijenja se i ljudski instrumentarij prihvaanja/ proimanja/doivljavanja svijeta.
ula s hipnozom. Opet slino i razliito kad se usporeuje s Marxom. Dok e Marx u postvarenju ovjeka vidjeti nemogunost njegove realizacije kao ljudskog bia (to e se razvijati prema ideji posebne klase kojoj je nanesena nepravda opeg karaktera), McLuhan je blii konkretnoj analizi odnosa ovjeka spram njegove konkretne ekstenzije (novine ili televizora npr.) Kada se kultura zatvara u san izazvan nekom hipnotikom tehnologijom, a McLuhan u tom smislu tumai utjecaje pisma, tiska, slike, elektronike ljudi postaju spavai i ostaju u tom hipnotiziranom stanju do pojave neke druge tehnologije koja ih budi i izbacuje iz ravnotee. Misao je to koja je eksplicitno ili implicitno utjecala na suvremena promiljanja utjecaja masmedija na ljudsko iskustvo, manipuliranja uz pomo medija i razumijevanja mase u dobu
koji baca ovjeka u muenitva i ratove. Dapae, Blake najavljuje da su mu u Jeruzalemu tema organi percepcije: Ako se perceptivni organi mijenjaju, kao da se mijenjaju i predmeti opaanja: Ako se perceptivni organi zatvaraju, kao da se zatvaraju i predmeti opaanja. McLuhan, Marshall, Razumijevanje medija, Golden Marketing - Tehnika knjiga, Zagreb, 2008. str. Str. 45, 46. 9 Civilizacija je, u osnovi, pitanje informacija. To znai da svaki tehnoloki napredak koji znaajno mijenja preduvjete za djelovanje i nain irenja informacija takoer implicira i temeljito prevrednovanje starih i dobrano utemeljenih obrazaca misli. Posljedica takve tehnoloke revolucije odreuje se kao nova povijesna paradigma. Bard, Alexander & Soderqvist, Jan, Netokracija, (Nova elita moi i ivot poslije kapitalizma), Differo, Zagreb, 2003. Str. 19. 10 U elektrino doba, cijelo ovjeanstvo nosimo na sebi kao svoju kou. McLuhan, Marshall, Razumijevanje medija, Golden Marketing - Tehnika knjiga, Zagreb, 2007. Str. 46

Za medije se - pisao je McLuhan - moe rei isto to je Robert Theobald rekao za gospodarske krize: Jo je jedan imbenik pridonio obuzdavanju kriza, a to je bolje razumijevanje njihova nastanka. Ispitivanju postanka i razvoja pojedinanih ovjekovih produetaka treba predhoditi pogled na neke ope aspekte medija, ili ovjekovih produetaka, poevi od nikad objanjene obamrlosti koju svaki produetak izaziva u pojedincu i drutvu.11 Upravo na

djelovanju predmeta rada na oblikovanje ljudske svijesti i u tome nema niega novoga. Niti u stavu da je ovjek postao servomehanizam strojeva koje koristi nije sadrana posebno velika provokativnost, posebno danas trideset godina nakon McLuhanove smrti. Dio provokativnosti sadran je u tezi o
11 McLuhan, Marshall, Razumijevanje medija, Golden Marketing - Tehnika knjiga, Zagreb, 2008. str. 11

26

BEHAR 89

BEHAR 89

27

Esej: tOKOVI MISLI

Esej: tOKOVI MISLI

novim tehnologijama koje amputiraju jedan oblik ljudskih odnoenja prema realitetu i razvijaju drugi, odnosno, u tezi o hipnotikom djelovanju medija. No, najprovokativnije e biti McLuhanovo razumijevanje Globalnog sela, gdje e McLuhan uspostaviti prvu bioetiki zaokruenu utopiju. Ve svojom tezom o povezivanju ovjeanstva sredstvima brze komunikacije, odnosno, uspostavljanju izvanjskog

Dio provokativnosti sadran je u tezi o novim tehnologijama koje amputiraju jedan oblik ljudskih odnoenja prema realitetu i razvijaju drugi, odnosno, u tezi o hipnotikom djelovanju medija. No, najprovokativnije e biti McLuhanovo razumijevanje Globalnog sela, gdje e McLuhan uspostaviti prvu bioetiki zaokruenu utopiju.
ivanog sistema, McLuhan je otvorio put prema bioetikim pitanjima suvremenog utjecaja medija na ovjeka i civilizaciju uope. Zaljubljen u metaforiko spajanje nespojivoga, u pokuaj da se istovremeno prikae i figura i pozadina, McLuhan e ovaj put nadrasti vlastitu metaforu. Otvorit eprostor promiljanju ljudske psihe na temelju istraivanja tehnikih sredstava ljudske umreenosti. U tom kontekstu McLuhan razvija teze Wyndhama Lewisa, odnosno, teksta Nevina djeica, gdje se operira ubrzanom promjenom medija kao vrstom pokolja nevine djeice.12 Suvremeno istraivanje koje nastavlja tradiciju njegovog miljenja, na tome je tragu. Narcisovo ogledanje u vodi zavrilo je u narcisoidnom ogledanju ovjeka kao gledatelja u slikama koje se brzinom koja odgovara ljudskom oku kreu pred njim. Napredak je to koji je McLuhana nagnao na jo jednu interpretaciju Mita o Nar-

smatrane autorima. Kao moderna tvorevina, autorstvo je, zajedno s otkriem znaenja tehnikog aspekta svakog umjetnikog djela dovelo do realistinijeg, objektivnijeg, filozofsko-medijskog razumijevanja umjetnosti, koje ne zastaje niti na interpretaciji djela, niti na njegovoj kritici. McLuhan je razvijao nadestetiku metodu koja je ukljuivala i kritiku i interpretaciju i filozofijsko razumijevanje, ali i razumijevanje upliva tehnika i tehnologija kako na stvaranje tako i na recepciju umjetnikog djela, kako na prikaz pojedinih djela, tako isto i na usporedbe djela i umjetnosti.14 U tom kontekstu interesantne su njegove interpretacije kubizma i odnosa kubizma prema filmu, te posebno McLuhanove interpretacije knjievnosti u ozraju pojavljivanja nove elektrine tehnologije. Ako je Napoleon svojevremeno izjavio da se vie treba bojati triju novina nego tisuu bajuneta, onda prije ostalog, treba imati na umu da je rije o osobi koja se nesumnjivo razumjela u uinkovitost bajuneta. No, ono ega je svjestan vojskovoa i osvaja, niti danas nije shvaeno u svim konzekvencama. Ne

moe pripomoi razumijevanju nekih aspekata medijskih posredovanja nije sretno odabrana, a zasluila je preveliku medijsku pozornost. Zdravorazumska svijest McLuhanova vremena dobila je u toj podjeli sredstvo seciranja do granica besmislenosti. Sam McLuhan doveo se u situaciju odgovaranja na pitanja koja su analize medija odvodile u krivom smjeru. U svakom sluaju ovaj aspekt McLuhanovih analiza smatramo meu najneuspjenijim, ishitrenim i teorijski neodrivim. No, u smislu pojanjenja nekih aspekata medija i ova je podjela dobrodola.15 Linearnost pisma kao prototip tehnologije radne trake Radnu traku kao oblik organiziranja ljudskog rada i njene utjecaje na ljudsko iskustvo McLuhan je analizirao ve u svom prvom djelu Mechanical Bride. Koliko je ideja fordizma utjecala na McLuhanovo odmotavanje medijskog klupka, teko je rei, posebno kada znamo da je rije o teoretiaru koji pokuava misliti u memovima, malim misaonim monadama, misliti cikliki i u svakom sluaju ne linearno. No, linearnost koju McLuhan pronalazi i u pismu (i u kojoj iznalazi temelje buduoj tehnologijom optereenoj civilizaciji), McLuhan provlai kroz sva svoja djela. Kritika linearnosti, jednodimenzionalnosti, utilitarnosti, jednosmjerja u temeljima je McLuhanovog filozofsko-medijskog promiljanja. Pitanje kojemu e se trebati posvetiti posebna panja pitanje je odnosa mitskog (predlinearnog), dakle, audijskog, simultanog svijeta i svijeta pisma koji Istinu, Zajednitvo, Dobro i Sreu treba pronai u suglasju s pravilima slaganja rijei u redove reenica, tekstova, knjiga i knjinica. Bilo je i opravdanih kritika na McLuhanovo kreiranje vlastite povijesti. Tako primjerice Sidney Finkelstein u knjizi Sense & Nonsense of McLuhan podsjea na injenicu da su utemeljitelji linearnog fonetskog pisma bili Feniani i da su ivjeli oko 1000 godina prije Krista, a da je Euklid ivio oko 700 godina poslije dolaska pisma na svijet. U tom kontekstu autor se pita o znaenju McLuhanovog povezivanja linearnosti pisma i Euklidove geometrije rijeima izravno povezani.16 Jedno od pitanja koja se nameu kada se promilja McLuhanovo razumijevanje permanentnog graanskog rata, do kojega dolazi uslijed stalnih mijena tehnologija i sueljavanja njihovih uinaka, sljedee je: Koliko je McLuhan ispravno razumio utjecaje i snagu pojedinih medija i njihovih konkretnih sadraja. Temeljna, naime, McLuhanova orijentacija da promilja promjene koje donose sami mediji svojom pojavom, same tehnologije ulazei u nae ivote, mora se, smatramo, dopuniti injenicama sadraja medija koji ne ulaze u nae ivote bez ve pripremljene kazne za nae ivce, psihu, organizam17
15 U knjizi Hot & Cool, urednik Gerald Emanuel Stearn navodi u uvodu pitanje Erica Goldmana o tome kako McLuhan moda i treba imati problema s medijima jer je dijete baptistike obitelji koje je prelo na katolianstvo, jer je kanaanin koji se bavi engleskom knjievnou, odnosno osoba koja je zamalo zavrila kao inenjer McLuhan je odstranio takvu vrstu povezivanja. McLuhan: Hot & Cool, (Stearn, Gerald, editor), The New American Library, USA, 1969. Uvod str. 14. 16 Finkelstein, Sidney, Sense & Nonsense of McLuhan, International Publishers, New York, 1960. str. 15, 16 17 Medij, prema kojem je teorija prozirnosti zauzela do te mjere usiljen stav da se pretvarala da ne postoji, nadajui se iluziji koja e ga uiniti nevidljivim,

McLuhan je i te kako svjestan povezanosti medija i tehnologije rata. U tom kontekstu se interpretira i iskustvo koje je Amerika imala s Vijetnamom. McLuhan je ve u Mechanical Bride bio spreman na cinino i ironino povezivanje rata i Hollywooda. No, slino kako je Marx tvrdio da proletarijatu nije uinjena nikakva posebna nepravda nego nepravda uope McLuhan je zagledan u dubinske utjecaje novih tehnologija i ne naglaava dovoljno konkretne utjecaje

Kada bi pisao o odjei kao produetku ljudske koe, svojevrsnom, dakle, mediju kojim se odnosimo spram svijeta, McLuhan je problem komunikacije i medijskih posredovanja proirio i na pitanje komuniciranja odabirom produetka vlastite koe. Danas je, za razliku od vremena ezdesetih godina prolog stoljea, jednostavnije o modi razmiljati na takav nain.
konkretnih sadraja na psihologiju graanina kao gledatelja. Tiskarski stroj, da tako pojednostavimo, nije samo vapio za nacionalizmom kako pie McLuhan, nego je otvorio i pandorinu kutiju utoga tiska18 Govorei o umjetnosti, McLuhan u Razumijevanju medija pie: Zanima me to bi se dogodilo kad bismo iznenada sagledali bit umjetnosti to jest, kad bismo uoili da ona tono obavjetava o tome kako valja preurediti vlastitu psihu da bismo predvidjeli sljedei udarac koji e nam zadati nae produene moi. Bismo li tada prestali gledati umjetnika djela onako kako bi neki istraiva mogao promatrati zlato i dragulje koje priprosti nepismeni ljudi rabe kao ukrase?18 Mjesto je to koje dobro oslikava McLuhanov odnos prema umjetnosti. Zaljubljenik u knjievnu rije, ali i znanstvenik, pokuava se osloboditi svog usko estetikog pogleda na umjetniko djelo i, povijesno ga promatrajui, eli ga razaznati u svim njegovim drutvenim ulogama.19 Dalekosene su konzekvence McLuhanova stava koji kae da je tehnologija dio ljudskog tijela. Onako kako ne moemo birati glasove u gradu u kojemu ivimo, gradu kao produetku nae koe, jednako tako, smatra McLuhan, imamo problema s korporacijama kojima smo podredili naa tijela: im smo pie McLuhan - svoja osjetila i ivani sustav predali na privatno upravljanje onima koji bi htjeli imati koristi od zakupljivanja naih oiju, uiju i ivaca, nisu nam, zapravo, pre-ostala nikakva prava. Iznajmiti oi, ui i ivce u komercijalne svrhe, jednako je kao i predati zajedniki govor privatnaravno, stvarno nije nikad mogue ukloniti. Uvijek e postojati ostatak materije koji ne moe ispariti u isti sadraj. Danto, Arthur, Coleman, Preobraaj svakodnevnog, (filozofija umjetnosti), Kruzak, Zagreb, 1997. Str. 226. 18 McLuhan, Marshall, Razumijevanje medija, Golden Marketing - Tehnika knjiga, Zagreb, 2008. str. 64. 19 Ko se bavi estetikom i dospe u situaciju da opie umetniki doivljaj i doivljaj lepog, pomou konceptualnog, pomalo emfatinog jezika, nasleenog iz prolosti, osea neku vrstu neugodnosti ako uporedi ovu emfatinost sa doivljajem umetnosti do kog on sam dolazi i koji pronalazi kod svojih savremenika. Gianni Vattimo, Kraj moderne, Bratstvo-Jedinstvo, Novi Sad, 1991. Str. 61.

Govorei o umjetnosti, McLuhan u Razumijevanju medija pie: Zanima me to bi se dogodilo kad bismo iznenada sagledali bit umjetnosti to jest, kad bismo uoili da ona tono obavjetava o tome kako valja preurediti vlastitu psihu da bismo predvidjeli sljedei udarac koji e nam zadati nae produene moi. Bismo li tada prestali gledati umjetnika djela onako kako bi neki istraiva mogao promatrati zlato i dragulje koje priprosti nepismeni ljudi rabe kao ukrase?
samo u tom smislu da su bajuneti danas prije svega ostalog u rijeima i slikama, nego jo vie i snanije, da se hemisfere naeg organa mozga strukturiraju prema tehnologijama koje koristimo. Njemaki idealizam i McLuhan s dva potpuno suprotna kraja, dolaze do slinog razumijevanja ljudskog razuma. Naime, dok e njemaki idealizam vidjeti razumno na razini subjekt-objekt relacije (gdje je objekt u osnovi milju subjekta posredovani pred-metnuti artefakt) McLuhan e ustvrditi kako je razum, zapravo pismenost, a racionalizam svojevrsna tehnologija koja proizlazi iz tehnologije pisma. Podsvjesno i posluno prihvaanje medija, odvelo je ovjeka u, kako McLuhan kae zatvor bez zidova. Rijetko je to navoena McLuhanova teza, a potpuno zaboravljena od interpreta koji McLuhana optuuju za nekritiki optimizam prema novim medijima ili tehnoloki determinizam. McLuhanova podjela medija na vrue i hladne, koliko god
14 Njegova neposredna predvianja znaajna su za na ogled zato to na prvom mestu nastoje da pokau da se estetski proizvodi uvek nalaze u odreenom miljeu - u miljeu-radaru, koji organizuje, oblikuje i upuuje percepciju i sud. Primeri koje McLuhan koristi uglavnom potiu iz sveta umetnosti, kako ga iskazuju pesnici i svi pisci, ije slike esto imaju mo anticipiranja ili prednjaenja nad drutvenim ili kulturnim pojavama. Caune, Jean, Estetika komunikacije, Clio, Beograd, 2001. Str. 43.

Podsvjesno i posluno prihvaanje medija, odvelo je ovjeka u, kako McLuhan kae zatvor bez zidova. Rijetko je to navoena McLuhanova teza, a potpuno zaboravljena od interpreta koji McLuhana optuuju za nekritiki optimizam prema novim medijima ili tehnoloki determinizam.
cisu. Ta zaljubljenost o kojoj je stoljeima bilo govora u interpretacijama zapravo je opinjenost tehnologijom.13 Iako veliki ljubitelj, pa i interpret umjetnosti, posebno knjievnosti, McLuhan kao filozof uvia utjecaje koje tehnologija ima na stvaralake oblike prakse koji se nisu uvijek smatrali umjetnou, odnosno koje nisu uvijek radile osobe koje su
12 McLuhan, Marshall, Razumijevanje medija, Golden Marketing - Tehnika knjiga, Zagreb, 2008. str. 20. 13 Budui da smo svoj sredinji ivani sustav produili ili pretvorili u elektromagnetsku tehnologiju, prijenos i same nae svijesti u svijet raunala samo je sljedea faza. Tada emo, barem, biti u stanju programirati svijest tako da je ne mogu otupiti ni poremetiti narcisovske iluzije svijeta razonode koje zaokupljaju ljudski rod kada se ovjek susretne sa samim sobom produenim u vlastitim dosjetkama. McLuhan, Marshall, Razumijevanje medija, Golden Marketing - Tehnika knjiga, Zagreb, 2008. str. 59.

28

BEHAR 89

BEHAR 89

29

Esej: tOKOVI MISLI

Esej: tOKOVI MISLI

noj korporaciji, ili dati Zemljinu atmosferu nekoj kompaniji u monopol.20 Arhimed danas, smatra McLuhan, ne bi traio polugu da pokrene svijet. Zadovoljio bi se sustavom kojim predajemo svoje oi, ui, ivce i mozak korporacijama. Ne bi mu tada bilo teko pokretati svijet i upravljati njime. Ova apokaliptina slika koliko je zastraujua toliko je i bliska suvremenim kritiarima masmedija i njihovim naporima koji idu u smjeru osvjetavanja snage i uloge masmedija u suvremenim drutvima. McLuhan je, dakle, svojevremeno otvorio i temeljna pitanja ljudske neslobode, odnosno, ovisnosti o korporacijama koje upravljajui medijima upravljaju ljudskim ivotima. Medij je neto vie od posrednika i prenositelja21 Ljudski je glas za McLuhana svojevrsni odailja jer pretvara zvuk u elektromagnetske valove (koje uho drugoga deifrira).22 Pisana je rije, djelo tehnologije fonetskog pisma i izvrila je civilizacijske prevrate u svim drutvima u kojima se pojavila. Civilizirani ovjek za McLuhana je isto to i ovjek pisma odnosno pismeni ovjek. To pismo razvija vizualni aspekt ljudskog bia reducirajui ostale.23 Usporeujui zapadnoeuropsku s kineskom pismenou, pokazujui odnose vjere i moi, jedne i druge kulture McLuhan koncentrira svoje napore u smjeru dokazivanja snage i presudnosti uporabe tehnologije fonetskog pisma na Zapadu, odnosno, promjena koje e uslijediti nakon prijelaza Kineza na istu tehnologiju. McLuhan pie: Civilizacija se temelji na pismenosti, zato to pismenost predstavlja ujednaenu obradu neke kulture s pomou osjetila vida, koje je pismom proireno u vremenu i prostoru. U plemenskim kulturama iskustvo je ureeno prema prevladavajuem slunom ivotu osjeta, koji potiskuje vizualne vrijednosti. Za razliku od hladnog i neutralnog oka, osjetilo sluha je hiperestetino, istanano i sveobuhvatno. Usmene kulture istodobno provode akciju i reakciju. Fonetska kultura daruje ljudima sredstva da pri sudjelovanju u akciji potisnu osjeaje i emocije. Prednost svojstvena pismenom ovjeku Zapada sastoji se u akciji bez reakcije, bez sudjelovanja.24 Putovi su mediji komuniciranja prije nego se sama obavijest
21 U knjizi The second God, posveenoj Marshallu McLuhanu, svjetski poznati strunjak za komunikacije Tony Schwartz poigrao se paralelama sveprisutnosti Boga koji ovjeka nikada nee ostaviti samim i sveprisutnosti medija koji, kako on kae, ovjeka takoer nikada ne ostavljaju samim. Jednako tako mediji odgovaraju na pozive sveenika da sljedbenici Boga otvore svoja srca. Ovarajui oi i ui, dodaje Schwartz, sljedbenici nailaze na - medije. Ova se igra interpretiranja i povezivanja kasnije produbljuje, no i ovaj poetak pokazuje mogue dimenzije interpretiranja sveprisutnosti medija. Vidjeti: Schwartz, Tony, Media - The Second God, Anchor Books, New York, 1983. str. 1-5 22 Glasovnoj moi oblikovanja zraka i prostora u verbalne uzorke lako je mogao prethoditi manje specijaliziran izraz krikova, roktaja, gesta i naredbi, izraz pjesme i plesa McLuhan, Marshall, Razumijevanje medija, Golden Marketing - Tehnika knjiga, Zagreb, 2008. str. 75. 23 Vizuelni svet razdvaja misao od delovanja, odvaja pojedinca od plemena i vodi ga ka autonomiji ponaanja. Vizualna percepcija, koja se regulie u levoj modanoj hemisferi - to je percepcija drutva pisma - proistee iz linearne i sekvencijalne logike i prednost daje analizi i konceptualizaciji. Na primer, McLuhan u Shakespirovom Kralju Liru , vidi prvu poetsku ilustraciju promene tradicionalne oralne, participativne i emotivne u modernu, individualnu i fragmentarnu kult-

odvojila od svojih materijalnih nositelja (kamena ili papirusa). Putovi su, smatra McLuhan, svojevrsne metafore, koje prenose i u prijenosu mijenjaju, dodaju i oduzimaju. U stalnoj smo mijeni, ponajvie i ponajprije zbog medija koji nas posreduju.25 Carstva padaju kada ponestane papira. Onako kako su se pisana i tiskana rije suprotstavile tradicionalnom svijetu uha ruralnih mitskih sredina, jednako tako, samo u suprotnom smijeru, smatra McLuhan, elektricitet je ponovno oslobodio svijet uha. Zarobljenost slijedom rijei u reenice tiskanog teksta koja je rezultirala civilizacijom uinkovitosti i radnih vrpci, ponovno je otvorena rijei i uhu. Pitanje revitalizacije mitova ponovno je aktualizirano.

Sve to ovjek koristi da bi umnoio svoju snagu, osnaio sposobnosti svoga tijela, proirio se u podruja u koja ne bi stigao bez pomagala sve su to ljudske ekstenzije, produeci, pomagala, proteze... ovjek je njima bitno odreen. Sredstvo rada, odnosno, vrsta ekstenzije odreuje i vrstu civilizacijskog nivoa u ovjeku. U tom e se kontekstu pokazati i jedna nova mogunost kritike politike ekonomije, ali ne znaka, nego ekstenzije.
Kada bi pisao o odjei kao produetku ljudske koe, svojevrsnom, dakle, mediju kojim se odnosimo spram svijeta, McLuhan je problem komunikacije i medijskih posredovanja proirio i na pitanje komuniciranja odabirom produetka vlastite koe. Danas je, za razliku od vremena ezdesetih godina prolog stoljea, jednostavnije o modi razmiljati na takav nain. Dapae, povremeno se sva komunikacija meu ljudima i zavri na razini odjee koju nose, a koja je postala bremenita znakovljem.26 Kada u Kapitalu Karl Marx govori o odnosu Roba Novac Roba, o zamjenjivosti svake robe za novac, ili kada u Ranim spisima detektira ulogu novca u porobljavanju ljudske osjetilnosti, on zapravo govori o novcu kao mediju odnosa ljudskoga rada, onako kako e i McLuhan puno kasnije prepoznavati tu medijsku ulogu novca u graanskom drutvu: Novac govori zato to je novac metafora, prijelazna karuru. Prema McLuhanu, Shekspirova poetska i senzibilna misao navodi na pomisao da senzorna percepcija ne samo to organizuje nau interpretaciju sveta, ve ona izgrauje i razmenjivanje i odnose u drutvima i kulturama. Caune, Jean, Estetika komunikacije, Clio, Beograd, 2001. Str. 43. 24 McLuhan, Marshall, Razumijevanje medija, Golden Marketing - Tehnika knjiga, Zagreb, 2008. str. 80,81. 25 Svaki oblik transporta, osim to nosi, on takoer mijenja i preobraava poiljatelja, primatelja i poruku. Sluenje medijima ili ovjekovim produecima bilo koje vrste, mijenja naine meuovisnosti ljudi, jednako kao to mijenja odnose meu naim osjetilima. McLuhan, Marshall, Razumijevanje medija, Golden Marketing Tehnika knjiga, Zagreb, 2008. str. 83. 26 Odjea i stambeni prostor, kao produeci koe i mehanizma za kontrolu topline, predstavljaju sredstva komuniciranja prije svega u tome smislu to oblikuju i preustrojavaju naine ljudskog udruivanja i zajednice. ini se da razliite tehnike rasvjete i zagrijavanja daju jedino novu savitljivost i slobodu, onomu to je osnovno naelo tih medija, koje nazivamo odjeom i stambenim prostorom; naime, njihovu produivanju naih tjelesnih mehanizama za kontrolu topline na nain koji nam omoguuje da dostignemo odreenu ravnoteu u promjenljivoj sredini McLuhan, Marshall, Razumijevanje medija, Golden Marketing - Tehnika knjiga, Zagreb, 2008. str. 114, 115.

ta, most. Poput rijei i jezika, novac je riznica zajedniki ostvarenog rada, vjetina i iskustva. Meutim, novac je, poput pisma, i specijalistika tehnologija; i kao to pismo istie vizualnu razinu govora i poretka, i kao to sat vizualno razdvaja vrijeme i prostor tako i novac razdvaja rad i ostale drutvene funkcije. I danas je, novac jezik za prevoenje rada zemljoradnika na rad brijaa, lijenika, inenjera ili vodoinstalatera. 27 Ekstenzije produeci ljudskog tijela i ljudskog uma Imajui na umu McLuhanovo naglaavanje vanosti kotaa, putova, sata, tehnologije tiska, bicikla, aviona i drugih tehnikih izuma, a s druge strane, njegovo naglaavanje znaenja pisane rijei, fotografije, knjige, filma, radijske rijei i televizijske slike namee se i logino uvodno pitanje o odnosu ekstenzija i medija. Sve to ovjek koristi da bi umnoio svoju snagu, osnaio sposobnosti svoga tijela, proirio se u podruja u koja ne bi stigao bez pomagala sve su to ljudske ekstenzije, produeci, pomagala, proteze... ovjek je njima bitno odreen. Sredstvo rada, odnosno, vrsta ekstenzije odreuje i vrstu civilizacijskog nivoa u ovjeku. U tom e se kontekstu pokazati i jedna nova mogunost kritike politike ekonomije, ali ne znaka, nego ekstenzije. Ekstenzija ulazi u ljudski svijet bitno ga mijenjajui. Svaki produetak koliko god pomae, istovreme27 McLuhan, Marshall, Razumijevanje medija, Golden Marketing - Tehnika knjiga, Zagreb, 2008. str. 122.

no sa sobom donosi i svoje utjecaje. Svaka odluka o novom produetku istovremeno je odluka i o novim oblicima ljudske svijesti. Sve to moe posredovati ljudsko iskustvo medijem je ljudskih snaga jednako kao to je ekstenzija svaka tehnika naprava koja osnauje i produava neku od ljudskih mogunosti, snaga, odnosno neki od dijelova tijela ili ula. U tom kontekstu McLuhan je proirio promiljanje o bitno ljudskom svijetu i na tehnoloke utjecaje i tehnologiju samu. Teorijski je na ovom mjestu otvoren prostor kasnijim teorijama cyberspacea. S druge strane, McLuhanu bi se moglo prigovoriti da, ako je sve medij, onda nita nije medij, te da je pitanje medijskog posredovanja nebitno. Tom prigovoru koji je manje-vie ablonskog karaktera, odmah u startu treba rei da sve to jesmo, doista jesmo u sustavu posredovanja. Proirivanjem medija kojim se naa nutrina obogauje, McLuhan omoguuje izlaz iz linearno-gutenbergovskog razumijevanja napredovanja spoznaje (posljedica kojeg je filozofski sistem). Elektrina svjetlost koja omoguuje da se vidimo, jest medij, ali ni iz daleka u obliku u kojemu je to tiskana rije. Zrak kroz kojeg se prostiru vibracije naega glasa, je medij koji omoguuje nau komunikaciju. No, ne na nain na koji to omoguuje televizijska slika. McLuhanova poruka meu ostalim i ide u tom smjeru: onako kako odredimo medij, tako emo u konanici razumjeti i poruke za na vlastiti organizam. w

30

BEHAR 89

BEHAR 89

31

ARHIVA - Fotodokumentacija

ARHIVA - Fotodokumentacija

Mekteb i namaz u sjeni rata

iz zaboravljene prolosti zagrebakih muslimana

Prvi zagrebaki mesdid u Tomaievoj 12, oko 1944. godine

32

BEHAR 89

BEHAR 89

33

ARHIVA - Fotodokumentacija

ARHIVA - Fotodokumentacija

34

BEHAR 89

BEHAR 89

35

Knjievni portreti: Nasko Frndi

Knjievni portreti: Nasko Frndi

Sretni spojevi bonjake i hrvatske knjievnosti

Razgovarao: Sead Begovi Dragi ahbabu Nasko Frndiu, ti si davno, ujesen 1947. godine doao u Zagreb, radi studija knjievnosti na Filozofskom fakultetu. Nakon diplomiranja ovdje ti se otvorila nafaka posla, knjievne afimacije i obiteljskog ivota. Oenio si se sa Zagrepankom, profesoricom Blankom Posavec, s kojom ima sina Dina, inenjera informatike. Koji su bili bitni poticaji da se pone baviti bonjakim temama? Autor si opsenih knjiga o bosanskoj batini, dviju drama, knjige pjesama i sad je pred izlaskom tvoja knjiga eseja? Jo esdesetih godina kada se naziralo da bi i muslimani u Bosni i Hercegovini mogli dobiti status autohtone nacije, vidio sam dobru priliku za samostalnu knjigu o muslimanskim junakim pjesmama, koje su do tada trpane ili u srpsku ili u hrvatsku narodnu knjievnost, pa je tako nastala i objavljena u Zagrebu moja antologija najboljih bonjakih junakih pjesama s uvodnim esejom i rjenikom na 650 stranica, u nakladi Stvarnosti godine 1969. Na izdavakom tritu u Hrvatskoj i Bosni prvo izdanje od deset tisua rasprodano je na duak. Priali su mi o naramcima tih knjiga koje su Sarajlije nosile kroz Sarae, kao otkrie da su se i muslimanske junake pjesme pojavile u samostalnoj knjizi. Pjesnik Sait Orahovac, koji je tih godina objavio Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine, rekao mi je da ta moja knjiga muslimanskih junakih pjesama ne bi mogla izai u Bosni i Hercegovini. u slobodno vrijeme kao redoviti kazalini kritiar, u roku od dvije godine pripremio sam opsean rukopis za antologiju iz bonjake batine (Humor i mudrost Muslimana), koja je opet u izdanju Stvarnosti izala 1972. na 424 stranice s ilustracijama, uvodnim esejom i komentarima, i doivjela velik prijem na tritu, posebno u Bosni i Hercegovini. Prije etiri godine objavio si knjigu Dvije drame iz prolosti Bosne s naslovima Krvava sablja Omer-pae Latasa i Alibegovo pismo Europi i Americiu izdanju Preporoda iz Zagreba. Jedan od mladih znanstvenika, na poticaj sveuilinog profesora dr. Krune Pranjia, priprema u Zagrebu doktorsku radnju na temu Omer-paina vakta u Bosni, a u literaturi mu je i tvoja drama. Bilo bi zanimljivo saznati kako si poeo suradnju s Beharom, u kojem si objavio brojne tekstove o bonjakoj batini? Negdje 1993. nazvao me telefonom moj stari znanac Ibrahim Kajan, sa eljom da uvrsti koji moj tekst u Behar, to sam ja svesrdno prihvatio. Dok se krvavi genocidni pir dogaao nad muslimanima u Bosni, mi smo odavde iz Zagreba, osim direktne materijalne pomoi, mogli i svojom pisanom rijeju iskazati bolno suosjeanje sa stradanjem naih sunarodnjaka. Neprijatelji Bonjaka su ubijanjem i progonom naroda, i ruenjem damija i turbeta, kao i ostalih spomenika povijesne muslimanske kulture u Bosni, odjei kao da su tu u nekom ivom muzeju, ibarasti izgledom i slikoviti kazivanjem o starom vaktu i zemanu. U takvo osjeanje moje stare Bosne dobro se uklopio i stari Sarajlija, pjesnik i zapisiva Baeskija, koji je iza sebe ostavio djelo vrijedno istraivanja i oivljavanja. Mene je inspirirao na samostalne pjesme u kojima sam nastojao reanimirati njegovo vrijeme i nadasve zanimljive likove iz svih slojeva Sarajlija, koje je Baeskija svojim kronikama ispraao na ahiret. A Srebrenica je u meni stalno otvorena knjiga koja se ne da zatvoriti. Mislim da u o tome jo pisati. Ima u udovitoj Bosni i osobnih emocija pripadnosti porodici iz koje sam potekao, i malo pjesama iz pristigle starosti, koja mi jo nije izbrisala pamenje niti iscrpila matu. Ti si jedan od najstarijih Bonjaka u Zagrebu, i proao si sve faze zajednikog rada i ivota s domainima Hrvatima i ostalim sunarodnicima. Kako si ostvario prilagoavanje i suivot, koji u novije doba sa sobom nosi i brojne osjetljive probleme, jer je za vrijeme traginih ratnih godina bilo i neugodnih situacija? Sreom nesporazumi su uglavnom prevladani. Veina Bonjaka u Hrvatskoj dobila je dravljanstvo. Uzajamna tolerancija jedini je pravi put kojim Hrvatska, a iza nje i Bosna, idu u Europsku zajednicu. Prisjeam se kako sam i ja 1993. ekao u dugom repu u prekosavskoj velesajamskoj hali s molbom za hrvatsko dravljanstvo, i nije mi bilo ugodno. Ali izdrao sam i Hrvatsku doivljavam svojom drugom domovinom, u kojoj sam ostvario svoje kreativne godine, napisao knjige i stekao dragocjena poznanstva i prijateljstva. Kako vidi dananje dosta sloeno meunacionalno stanje u Bosni? Nema drugoga izlaza nego nai zajedniki jezik suradnje i opstanka, kao to su to i dosad u povijesti trovjerski Bosanci inili, dodue i s krvavim meusobnim obraunima. Ali uskoro Bosna s Hercegovinom u Europskoj zajednici drava i naroda bit e posebno zanimljiva kao osebujna batina povijesti Istoka i Zapada, orijentalnim ljepotama sarajevske Baarije, velikim djelima Ive Andria i Mee Selimovia, te originalnim bonjakim rjeenjima kako urediti i dalje razvijati i poslovne i kulturne veze ljudi razliitih vjera i narodnosti na svojim pradjedovskim prostorima.

Intervju: Nasko Frndi

Pjesnik Sait Orahovac, koji je tih godina objavio Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine, rekao mi je da ta moja knjiga muslimanskih junakih pjesama ne bi mogla izai u Bosni i Hercegovini. U to sam se sam uvjerio kada me je u Banjaluku pozvao glavni urednik izdavake kue, koja je htjela odmah pretampati moju knjigu u svojoj nakladi, ali je na taj sastanak doletio neki vani ovjek iz komiteta saveza komunista i rekao da u Banjaluci moe izai slina knjiga samo ako su u njoj i srpske i hrvatske pjesme.
U to sam se sam uvjerio kada me je u Banja luku pozvao glavni urednik izdavake kue, koja je htjela odmah pretampati moju knjigu u svojoj nakladi, ali je na taj sastanak doletio neki vani ovjek iz komiteta saveza komunista i rekao da u Banja luci moe izai slina knjiga samo ako su u njoj i srpske i hrvatske pjesme. Moje uvjeravanje da su do tada muslimani u Bosni bili zakinuti nije imalo efekta. U takvim okolnostima bio sam stimuliran za novu malo drukiju knjigu iz bonjake muslimanske batine. Uz svoj redovni posao u Izdavakom poduzeu Zora kao urednik, i htjeli i kulturocidom zatrti sve to je bonjako. To je za mene bio motiv da u Beharu objavim opirne tekstove o Hasanaginici, o slavnom bonjakom junaku erzelezu Aliji, o Mustajbegu Likom i smijenom Budalini Tali, o junakinji Zlatiji onlagievoj, koja je preodjevena u muko pola iz ropstva spaavati svoga dragoga. Moram dodati da su u istom emotivnom osjeanju nastale i moje dvije drame, u kojima, s osvrtom na dramatinuprolost Bosne, pokuavam podsjetiti na tragino ponavljanje jo veeg stradanja u sadanjosti.

Tvoja zbirka pjesama udovita Bosna koja je prole godine izala u KDBH Preporod, ima nekoliko ciklusa u kojima se osjea neto lake raspoloenje, i neke pjesme zrae optimizmom sjeanja i podsjeanja na stare bonjake rahatluke i ljepote ivljenja u skladnim porodicama, i u poetinim ambijentima avlija i baa kroz koje tee iva voda. Dodue i u toj zbirci ima poseban ciklus pjesama o bonjakoj najteoj rani Srebrenici. Kai, kako si pisao te pjesme, u kojima ima i dokumentarni ciklus posveen velikom bonjakom kroniaru Mula Mustafi evki Baeskiji? Ta je zbirka sukus mog poetskog doivljaja nae stare Bosne, kakva je u mome djetinjstvu postojala u bosanskim mahalama i arijama. Unutra su doivljaji starog Sarajeva s Bjelavama na brijegu, gdje je stanovala moja zenika rodbina. Bilo mi je lijepo proetati mahalom Kovai iznad Baarije gdje su bila pitoma greblja uz kue, avlije i bae, tako da je poneki rahmetlija pod bijelim nianima leao na pet koraka od svoga kunog praga. A kad spomenem vezirski grad Travnik koji je svega 20 kilometara od rodne mi Zenice, sjetim se njegove romantike na Babunaru, i starih Bonjaka na epencima u ariji, u starinskoj bonjakoj

36

BEHAR 89

BEHAR 89

37

Knjievni portreti: Nasko Frndi

Knjievni portreti: Nasko Frndi

A sad da prijeemo na tvoju knjigu eseja Proimanja koja izlazi u nakladi Bonjake nacionalne zajednice. Prije toga evo jo nekih podataka iz tvoje knjievne biografije. Prvo si poeo s poezijom. Od 1947.-1953. objavljivao si pjesme u asopisima, posebno u Izvoru, u kojem si bio jedan od urednika (1949.-1951.) s Josipom Barkoviem, Vlatkom Pavletiem, Slobodanom Novakom. U to si vrijeme napiso Sonetni vijenac za koji si dobio nagradu Studentskog lista. Nakon diplomiranja na Filozofskom fakultetu 1953. postao si urednik kulturne rubrike u zagrebakoj redakciji lista Borba, koju si 1960. napustio prelaskom u poznato Izdavako poduzee Zora, u kojem si proveo najveio dio radnog staa. U toj su kui u svoje vrijeme bili urednici Tadijanovi, Cesari, Novak Simi, ime Vueti. Od 1964. lan si Drutva hrvatkih knjievnika. Tvoja zbirka pjesama Mostoviizala je 1975. u Izdavakom poduzeu August Cesarec. Paralelno s poezijom pisao si i kazalinu kritiku, i u tijeku etiri, pet desetljea bio si ugledni kritiar koji redovito u zagrebakom tisku i na radiju ocjenjuje dramske premijere u Hrvatskom narodnog kazalitu, Gavelli, Komediji itd. Bio si i marljiv pratilac Dubrovakih ljetnih igara, pa bogatog dramskog amaterizma na festivalima. Radni vijek zavrio si 1983. u Grafikom zavodu Hrvatske kao jedan od urednika. Zbog ega nisi objavio ni jedan izbor iz svojih gotovo 1500 kazalinih kritika? Priznajem, bio sam nemaran da svoje kritike uradke izabarem u dvije, tri knjige. Veina tih mojih radova nalazi se u novinskim izrescima u arhivu Instituta za knjievnost i teatrologiju HAZU. Reci mi, kako si s kazaline kritike, koja je kratkog daha, preao na esejistiku, na pisanje iscrpnih, opsenih ogleda iz hrvatske i bosanske knjievnosti od starih Dubrovana do suvremenih autora i tema? U tijeku desetljea pisanja kazalinih kritika javljao sam se i s ponekim esejistikim tekstom u asopisima i u nonim terminima Treeg programa Radio-Zagreba. Sustavnije sam pisao esejistiku od 1970. do 1995. kada sam bio jedan od stalnih sudionika simpozija Dani hvarskog kazalita, koji se svakog proljea odravao u Hvaru. U tome je poticajnu ulogu imao akademik Rafo Bogii, moj bliski kolega za vrijeme studija na Filozofskom fakultetu. On je bio predsjednik odbora tog simpozija. Kada sam postao umirovljenik, jednogodinja obveza pisanja referata za taj simpozij davala mi je lijep sadraj esejistikog posla. Tako je nastalo dvadesetak duih tekstova od kojih sam u knjizi eseja Proimanja uvrstio preteno one to ilustriraju povijesno

proimanje hrvatske i bonjake kulture i umjetnosti, kao to su prilozi o stvaranju Ahmeda Muradbegovia i Rasima Filipovia, i franjevakih knjievnika i prosvjetitelja u Bosni Ivana Franje Jukia i fra Grge Martia. Tako je nastalo dvadesetak tekstova od kojih sam za knjigu odabrao najzanimljivije.

U tijeku desetljea pisanja kazalinih kritika javljao sam se i s ponekim esejistikim tekstom u asopisima i u nonim terminima Treeg programa Radio-Zagreba. Sustavnije sam pisao esejistiku od 1970. do 1995. kada sam bio jedan od stalnih sudionika simpozija Dani hvarskog kazalita, koji se svakog proljea odravao u Hvaru.
U tebi, ahbabu Nasko Frndiu, ima jedna podvojenost. S jedne strane si dio hrvatskog knjievnog korpusa, a s druge nagnuima i tematikom, posebno u knjizi Dvije drame iz prolosti Bosne, pripada bosanskoj kulturi. Kako prevladava te razliite kulturne silnice u sebi? To mi je najvei emotivni problem. S njim ivim od svog dolaska u Zagreb ve 62 godine. Kroz ta duga desetljea sebe sam smirivao time da je knjievnost ope dobro svih naroda. Meutim, u svakom ovjeku postoji duboka ukorijenjenost u zaviajnu, u domovinsku sudbinu zemlje i ljudi koji su mu pretci. Govorna pa i obiajna prepoznatljivost vee sve Bonjake pripadnou istim batinskim korijenima. I mene je ovdje u Hrvatskoj esto zatekla u subjektivnoj naklonosti bonjakim temama i autorima. Iako sam lirskim izrazom hrvatski pjesnik, po senzibilitetu sam Bonjak. Takva suzvuja sam traio i nalazio i u priloenim tekstovima. Bilo bi dobro navesti jo koji primjer. Pa evo, tumaenje starog dubrovakog pjesnika Stiepe Gimana Gjorgjia (urevia). Njegov spjev Dervi iz sedamnaestoga stoljea tumaim kao sretan spoj starog hrvatskog i starog bonjakog pjesnikoga govora. To je lijep i bogat dokaz suivota stare dubrovake trubadurske poezije i bonjake alhamiado ljubavne versifikacije. U tom eseju iznosim tezu da je ovaj stari dubrovaki pjesnik s dvostrukim prezimenom u Dubrovniku sigurno upoznao nekog bonjakog lutalakog pjesnika, koji je uz tamburu pjevao vesele bosanske ljubavne pjesme i tom se prigodom zaljubio se u mladu i lijepu Dubrovanku. Iz nekog susreta i poznanstva urevi je smislio fabulu svog spjeva Dervi. Sjeam se da je moje izlaganje na simpoziju u Hvaru pobudilo dobru pozornost sudionika, i uskoro, taj moj esej, emitiran je na Treem programu hrvatskoga radija. Zanimljiv je tvoj esej o Ivanu esmikom, hrvatskom pjesniku latinistu iz petnaestoga stoljea. to te je privuklo da se ba tog razdoblja prihvati? Ivan esmiki je na latinskom jeziku ispjevao jedan antiratni spjev pod naslovom De se aegrotante in castris to jest Bolovanje u taboru u prijevodu bosanskog pjesnika

Nikole opa, roenog 1904. u Jajcu. Jo jedan podatak u ovoj pjesmi vezan je za Bosnu: radnja spjeva dogaa se u bosanskom podneblju. Tu se pjesnik bavi kranskom vojskom koja se nala u ratnom sukobu s turskim askerima na bosanskom teritoriju. To je vrijeme oko polovine petnaestoga stoljea, kada isturene vojne formacije kranskoga Zapada pokuavaju ustaviti tursku invaziju. esmiki u spjevu jadikuje u prvome licu kako se na bosanskom bojitu razbolio, i zapao u neeljene nevolje, a mogao je sve izbjei i uivati u lirskim ljepotama slavonske arkadije, u miru. Ne samo sadrajem, ovaj spjev Ivana esmikog vrijedan je i visokopoetskim izrazom prevoditelja Nikole opa. Ima ovdje jedan tvoj esej koji se bavi tropima i figurama u hrvatskom pukom stvaralatvu pod naslovom Metafore i dvosmislice u narodnoj drami. to te je potaklo na tu temu? Takva je bila zajednika tematika simpozija Dana hvarskog kazalita 1984. godine. Tu se govorilo o raznim oblicima stila i sadraja hrvatskih narodnih drama, te pjesama i pria s dramskim nabojem. Na tom simpoziju u svoj referat uvrstio sam i poneki primjer iz muslimanske dramske batine, proze i poezije. Citirao sam fragmente iz pjesme Svaa zbog jagluka koja je temom podudarna sa Shakespeareovom tragedijom Otelo. U bonjakoj pjesmi nema umorstva, jer se krivnja mua, u ijem se depu naao enski miriljavi rubac-jagluk, rjeava tako da mu ga je ko bajagi sestra, a ne ljubavnica dala. U Shakespearea je optuena Otelova ena Desdemona, jer se njen rubac, koji je bio poklon od mua naao u depu lijepog kapetana Cassija. Zbog ega si tako opirno pisao o hrvatskom dramatiaru s poetka dvadesetog stoljea Josipu Kosoru? Povjesniar knjievnosti Dubravko Jeli je sedamdesetih godina prolog stoljea svojom doktorskom radnjom, u opsenoj knjizi, dokazao da je Kosor bio dramatiar svjetskoga glasa, i da je nepravedno zapostavljen u svojoj domovini i to iz istog kolegijalnog jala, jer je prvo stekao popularnost i slavu u Austriji i Njemakoj gdje su 1911. jedna za drugom izvedene dvije zapaene premijere njegove drame Poar strasti, pa je tako rei preko noi postao europski dramatiar. Tih godina Kosora su europski knjievnici predloili za Nobelovu nagradu. Jedan od predlagaa bio je Romain Rolland. Kad se Kosor iza tih uspjeha vratio u Zagreb, primljen je hladno, i takav odnos prema snanom i prodornom Kosoru dramatiaru ekspresionistikog izraza, ostao je trajno, o emu je dr. Jeli opirno pisao. Koji je bitni razlog takvog stava prema Kosoru bio u Zagrebu? Odbojnost prema Kosorovu estokom ekspresionizmu (desetak godina prije Krlee), a taj knjievni izraz snanih karaktera i dramskih sukoba, potekao iz Njemake nije odgovarao veini dramskih pisaca i kritiara u Hrvatskoj, koji su i Krleu primali s velikim otporom.

Vidim da si posvetio panju Kosorovoj drami Hadi Ibrahim aga. Kako se dogodilo da je Kosora zainteresirala jedna bosanska tema? On je u svojoj mladosti prije odlaska u Njemaku, radio pet godina kao sudski pisar u Tuzli. Tako je upoznao galeriju zanimljivih bosanskih likova, o kojima je napisao vie proznih tekstova, ali je drama Hadi Ibrahim aga glavno to je ostalo iza tog Kosorova boravka u Bosni. Tko je bio taj Kosorov Hadi Ibrahim Aga? Za vrijeme austro-ugarske vlasti u Bosni (1878.-1918.) u Tuzli je postojala vrlo jaka ciganska zajednica islamske vjere, i njihov najugledniji ovjek bio je trgovac Hadi Ibrahim aga. Imao je velik duan i najveu kuu u Ciganskoj mahali. Tako je bio bogat da je mogao rasipno izdravati deset ena u svome haremu. Ali oko mu je zapelo za etrnaestogodinju tek propupalu cigansku ljepoticu Aiu, i da bi je za svoj harem osigurao kad za koju godinu sasvim dozrije, Hadi Ibrahim Aga je Aiine roditelje obasipao poeljnim darovima. Ali na Ajiu u to vrijeme baci oko i mlad salepdija i sladoledar Omer. I eto ti sadraja za dramu snanih strasti i sukoba pohotne starosti i jarosne momake krvi.

U svakom ovjeku postoji duboka ukorijenjenost u zaviajnu, u domovinsku sudbinu zemlje i ljudi koji su mu pretci. Govorna pa i obiajna prepoznatljivost vee sve Bonjake pripadnou istim batinskim korijenima. I mene je ovdje u Hrvatskoj esto zatekla u subjektivnoj naklonosti bonjakim temama i autorima. Iako sam lirskim izrazom hrvatski pjesnik, po senzibilitetu sam Bonjak. Takva suzvuja sam traio i nalazio i u priloenim tekstovima.
I na kraju, kakav bi sintetian rezime dao svojoj knjizi eseja? U tim tekstovima teio sam izrei neka opa, a i neka osobna miljenja o biranim kulturnim dogaajima, temama i autorima hrvatske i bosanske kulturne prolosti. U knjizi ima i prouavanja batine narodnoga stvaralatva i Hrvata i Bonjaka. Bez dobrog poznavanja tog blaga ne moe se meritorno ocjenjivati ni suvremena knjievnost, poezija i proza, dananjih, sve atraktivnijih pisaca i Bosne i Hrvatske. Posvetio si panju i bosanskim poslovicama ? Bosanskim poslovicama bavio sam se i u svojoj knjizi Narodni humor i mudrost Muslimana (Zagreb, 1972.). To blago lei zatureno u starim bonjakim knjigama i Beharima od vremena glavnog urednika Savfet-bega Baagia. Svojoj knjizi Bosanske poslovice, (naklada Genezis, Zagreb, 2004.) dodao sam i saete komentare koji su, ini mi se, potrebni dananjem itatelju. I to je vano, vratio sam u ovaj zbir iste bonjake izreke to ih je u svoje vrijeme Vuk Stefanovi Karadi objavio kao srpsko narodno blago. Bolje ikad nego nikad.

Prisjeam se kako sam i ja 1993. ekao u dugom repu u prekosavskoj velesajamskoj hali s molbom za hrvatsko dravljanstvo, i nije mi bilo ugodno. Ali izdrao sam i Hrvatsku doivljavam svojom drugom domovinom, u kojoj sam ostvario svoje kreativne godine, napisao knjige i stekao dragocjena poznanstva i prijateljstva.

38

BEHAR 89

BEHAR 89

39

Knjievni portreti: Nasko Frndi

Knjievni portreti: Nasko Frndi

Spjev Dervi Stiepe urevia

Pie: Nasko Frndi

zatvora. Eto, ve sama ova legenda nosi izraajnu dramsku sliku, koja bi se mogla autentino doarati, ako bi nekom kazalinom redatelju bilo ponueno scenski oivotvoriti urevieva Dervia. Meutim, nisu dramske vrijednosti primarne u ovom spjevu, nego su to njegove pjesnike posebnosti. U Derviu je sadrana stvaralaka dvojnost Naime, pjesnik je oito bio iskreno zaljubljen u svoju odabranicu, i to je u spjevu iskazao svom puninom ljubavnog zanosa. Pa ipak je njegov pjesniki govor dvoznaan, jer u isto vrijeme uzdie privlanu ljepoticu, sve njene fizike pa i duhovne ari, ali se na usta dervia i ruga njenoj krutoj naravi, koja utnjom prima ljubavno udvaranje, a ponaanjem odbija da se ljubavna igra zavri fizikim kontaktom i ljubavnim uitkom. To je svakako i bio razlog zbog kojeg je urevi svoj ljubavni pjesniki zanos posudio jednom dolutalom bonjakom derviu. Ve svojom prvom strofom u est osmeraca autor iskazuje baroknu razvedenost svog pjesnikog govora: Ja sam Dedo aik dervi / ki ti izranjen padam prid dvor; / izid, danum, da me vidi / i da uje moj razgovor / je li sladak, a, to veli? / ja sam Dedo smamljen dervi! Evo, prvim stihom je predstavio neobinog momka svog dvojnika u ijem se liku skriva pjesnik, koji ve u drugom stihu priznaje osobnu zaljubljenost ki ti izranjen padam prid dvor, a onda opet bjei u posueni lik i govor dervia: izid, danum (duo), da me vidi. U treem i etvrtom stihu javlja se parodija, ismijavanje petrarkizma: i da uje moj razgovor / je li sladak, a, to veli?. esti stih je barokno variranje prvog stiha: Ja sam Dedo smamljen dervi! Prvom je strofom autor saeo sutinu itava spjeva, koji se odlikuje prije svega originalnom kombinacijom dvaju govora pjesnikog dubrovakoga i aljamiado-bonjakomuslimanskog, to je ilustrativno za prvu polovicu XVII. stoljea, kada je Dubrovnik odravao bogate trgovake i respektabilne diplomatske odnose s turskim carstvom na konavoskim

Legenda o nastanku Dervia vezana je za jedan autorov boravak u zatvoru. Na izlasku iz tamnice, u dubrovakom Kneevu dvoru, bradatog zatvorenika ugledala je kneeva kerka pa iznenaena neobinim susretom, uskliknula: Gle kakav je, kao neki dervi! Stijepo urevi uo je taj enski usklik, okrenuo se, ugledao prekrasnu djevojku i na prvi pogled se zaljubio. Odluio je svoje osjeaje prenijeti u srce i misao pravog dervia.
U hrvatskoj baroknoj poeziji XVII. stoljea lirsko-dramski spjev Dervi Stiepe urevia jezinom osebujnou i sadrajnim izazovima usamljeno je knjievno ostvarenje. Ovaj dubrovaki pjesnik nadahnuto je posegnuo u susjedni bonjaki jezini idiom, a s nakanom izraziti sasvim dubrovaki lirski i dramski sadraj, ak, tavie, odabranoj temi dati jaku parodijsku intonaciju, s mjerom kolebajui izmeu uivljavanja u ljubavne zanose svoga junaka i distanciranja od njegovih pretjeranih, namjerno kienih ljubavnih epiteta, na taj nain iskazujui pripadnost i kritiki odnos prema lirskom petrarkistikom naslijeu dubrovakih pjesnika XV. i XVI. stoljea. Da je u XVII. stoljeu i kasnije bio Dervi poznat i prihvaen meu italakom elitom, dokaz je i legenda koja je zapisana o nastanku ovog spjeva. Ta je legenda vezana za burnu biografiju Stijepa urevia. Mihovil Kombol kae, da je urevi ...bio u mladosti jedan od onih vlasteliia kojima ma nije sluio samo za ukras, kako se vidi iz zapisnika dubrovakih sudova. Dva puta u kratko vrijeme dopada tamnice zbog izgreda, a jednom je ak osumnjien i radi ubojstva... Doskora je upleten u akciju vojvode od Savoje iz Mantove oko podizanja ustanka protiv Turaka na Balkanu, i dubrovaka ga vlada, znajui opasnost takva pothvata, kanjava etirigodinjim progonstvom, navodi Kombol u svojoj Povijesti hrvatske knjievnosti do preporoda (Matica Hrvatska, Zagreb, 1945.). A legenda o nastanku Dervia vezana je za jedan autorov boravak u zatvoru. Na izlasku iz tamnice, u dubrovakom Kneevu dvoru, bradatog zatvorenika ugledala je kneeva kerka pa iznenaena neobinim susretom, uskliknula: Gle kakav je, kao neki dervi! Stijepo urevi uo je taj enski usklik, okrenuo se, ugledao prekrasnu djevojku i na prvi pogled se zaljubio. Odluio je svoje osjeaje prenijeti u srce i misao pravog dervia. Tako ovu legendu navodi dr. Rafo Bogii u svom Zborniku stihova XVII. stoljea (Pet stoljea hrvatske knjievnosti, Matica Hrvatska i ZORA, Zagreb, 1967.). Taj susret izmeu zatvorenika urevia i kneeve kerke zaista se mogao dogoditi u Kneevu dvoru, u ijem sjeveroistonom kutu prostranog atrija i danas se nalaze vrata od nekadanje tamnice. A kneeva ljepotica mogla je silaziti niz kamene skaline iz gornjih kneevih soba, i pogled s tih skalina usmjeren je ravno prema vratima nekadanjeg

granicama. ureviev Dervi plod je tolerantnog onodobnog proimanja dviju kultura, koje su i na planu religije imale u samom Dubrovniku jedan spomenik suivota, a to je bila u starom gradu muslimanska bogomolja damija, koja je postojala sve do potresa 1667., namijenjena musafirima-putnicima muslimanima koji su dolazili u Dubrovnik trgovakim poslovima, a ti su dodiri imali i svoje kulturoloke reflekse. Tako se Stijepo urdevi u samom Dubrovniku mogao upoznati i odueviti bonjakim muslimanskim oblikom aik-poezije, a koju je tako skladno stopio s dubrovakom lirikom u jedinstvo pjesnikog govora u svome Derviu. Upravo u tom XVII. stoljeu na tlu Bosne i Hercegovine bila je u punom cvatu muslimanska aljamiado-poezija, iji sedmerci i osmerci nose iste pjesnike naboje barokne kienosti, pjesnikih ukrasa, meu ostalim i ponavljanjem udarnih stihova, koji su nosili poruku i vjersko-moralistiku pouku. Ne moemo zbog Dervia ureviu pripisati sklonost Turcima, zbog kojih je 1612. kanjen etvorogodinjim progonstvom, ...jer je pomogao bratu Jakovu i prijatelju Jakovu Ristiu, protuturskim zavjerenicima, a talijanskim pouzdanicima, da pobjegnu iz zatvora (R. Bogii, Zbornik stihova XVII. stoljea, str. 83). Iako je autor odabrao jedan bizaran bosanski lik, bradatog pripadnika islamskog dervikog reda, za svog pjesnikog udvarakog portparola, nije mu oduzeo nita od njegove autentinosti, a dodao mu je svoj meditativan i kritiki nain miljenja i tumaenja osjeaja, doivljaja, duhovnog i fizikog shvaanja svijeta i odnosa meu pojavnostima. Tako je ve u drugoj strofi ureviev dervi kieno ironian i pjesniki elokventan: Od repate ljepa s zvizde (bosanska ikavica, pr. N. F.) / i od sunca i od zore, / punija si dike / gizde / negli iak posred gore, / a sva u licu ruom capti / ja sam Dedo smamljen dervi! Pjesnik apozicijama zvijezda, sunce i zora patetino uzdie ljepoticu u

nebesa, a onda je ironijom sputa na priprostu ikovitu zemlju usporedbom, da je punija dike i gizde / negli iak posred gore. U finalu iste strofe pjesnik odaje ipak svoju zaljubljenost: a sva u licu ruom capti / ja sam Dedo smamljen dervi! Tom jezinom i sadrajnom akrobatikom proet je itav spjev, kao dopadljiva barokna igrarija, kojom je prekrivena bol zaljubljenog neutjeenog udvaraa. Autor jasno kae, da ga njegova privlana odabranica ne prihvaa: moje od mene srce baka / bez milosti svakas dri / uvrijeen sam Dedo dervi. Zbog odbijanja zaljubljeni stradava: nu uzeluk (ljepota) tvoj me kolje / i veoma jadno prli, /.../ zlovoljan sam Dedo dervi! Neki su knjievni povjesniari urevieva Dervia svrstali u anr specifinog ljubavnog romana (Bogii), a neki tom spjevu pripisuju dramske osebujnosti. Svakako, ima romaneskne poetinosti u Derviu, a ima i dramskog nijansiranja i suprotstavljanja, pa i obrtanja raspoloenja vie samog dervia nego njegove drage, koja ostaje ni-

izazivajui dramu i stradajui u njoj. Ljubavni solilokvij naslovnog junaka prti emocijama i pjesnikom smjelou racionalnih usporedaba. Autor je Dervia dobro natopio eterom produhovljene parodije, da bi se distancirao od petrarkistike jednoline opijenosti ljubavnim uznesenjem. Ironija kojom ureviev dervi svoju dragu usporeuje s nakienim ikom, prizemljuje ovaj spjev, dajui mu vrijednost vieznanog pjesnikog ostvarenja. Uivljujui se u psihologiju odbijenog smijenog udvaraa, urevi budi u svom dvojniku spoznaju da je to sve ala: to se tunim Dedom ali, / slatka moja haramzado. U kaljievom rjeniku turcizama znaenje rijei haramzada pod jedan je kopile, vanbrano dijete, a pod dva harambaa, gorska haramija. I jedno i drugo znaenje je diskreditantno za arobnu vilu, kojoj se autor obraa u liku dervia, iako bi se to mjesto moglo shvatiti kako pjesnik iz milja atribuira svoju dragu zloestim epitetima. U slijedeoj strofi autor svoje usporedbe drai ljepotice sputa na

Ne moemo zbog Dervia ureviu pripisati sklonost Turcima, zbog kojih je 1612. kanjen etvorogodinjim progonstvom, ...jer je pomogao bratu Jakovu i prijatelju Jakovu Ristiu, protuturskim zavjerenicima, a talijanskim pouzdanicima, da pobjegnu iz zatvora (R. Bogii, Zbornik stihova XVII. stoljea, str. 83). Iako je autor odabrao jedan bizaran bosanski lik, bradatog pripadnika islamskog dervikog reda, za svog pjesnikog udvarakog portparola, nije mu oduzeo nita od njegove autentinosti, a dodao mu je svoj meditativan i kritiki nain miljenja i tumaenja osjeaja, doivljaja, duhovnog i fizikog shvaanja svijeta i odnosa meu pojavnostima.
jema i hladna, ali nije odsutna, nego naprotiv, njena je utnja znakovita, vrlo prisutna i upravo dramatina, jer je u njoj sadrano iekivanje da li e onaj koji se u ljepoticu zagledao, pruiti joj rijeima i djelima ono to ona smatra dovoljnim, da bi uzvratila na njegovo udvaranje. ureviev Dervi je zapravo beckettovska monodrama s dva lica, od kojih jedno uti, a drugo govori cijepajui svoje bie na dva antagonistika dijela, nuajui ljubav i ponitavajui je, razinu kulinarskih pukih uitaka: Od pilava draa s meni / i od masla i od meda. A zatim artistikim uznesenjem iz prizemnih asocijacija urevi die odabranicu u nebeske visine: Ti si rajski melek (aneo) lijepi / koji sletje zgara s nebi, / ki me opoji i zaslijepi / da ve ne znam nita o sebi. Takvim oscilacijama izmeu zemlje i neba, uzdizanjem i prizemljenjem svoje vile, urevi stvara dinamiku
41

40

BEHAR 89

BEHAR 89

Knjievni portreti: Nasko Frndi

Knjievni portreti: Nasko Frndi

pjesnikog jezika i sadraja u spjevu Dervi. Ako se ljepotica ne oglaava rijeima, ona ipak daje znake svoga prisustva oima: tvojijem slatkijem kad pogledom / peaona (alosna) me oporavi / ja sam Dedo trudan dervi! Zatim u nekoliko osmerakih sekstina urevi otkriva neutaenu enju svog junaka za djevojkom, koja udvaraa pomiluje pogledom, ali nita dalje ne doputa, iako vidi kako on pati nastrijeljen ljubavlju: zlatnom strijelom... diger sve moj rani. Dervi upravo vapi za dodirom: Pomiluj me radi Boga, / o gizdava, o pridraga / haramijo srca moga. Kad drugog izlaza nema, dervi posee za svojim arolijama: Hamajliju (amulet, talisman) ve u nosit, / kom u tebe mo usilit, / kad ti ljubav doem prosit. Iako pokuava razliitim nainima pridobiti ljepoticu, dervi zna tko je i kakav je, fiziki zaputen i traljavo odjeven, te se opravdava pred djevojkom: Zbabljen, zgrbljen nu ako sam / ne imam vele ja godita / moju mlados poharo sam / ne hajui za me nita. Ali jo je u njemu ostala snaga: ali u meni nu vidjet e / veu snagu neg u lava, / k tebi ako me ti pripusti / jakostan sam Dedo dervi! Nije ureviev dervi pjesniki brbljivac i ljubavna neznalica, jer je ve imao mukih iskustava. Njega je ... sve ljubila / uzel Mare iz Cernice, a to mu je, misli dervi, smetnja uspjehu kod ohole Dubrovanke: zacije esa na me mrzi? / ja sam Dedo gizdav dervi! Na tom mjestu iz njega bukne otpor i ponos njegova plemenitog podrijetla: Nijesam oban ni kopile, / jok, ja nijesam kiridija, / od kadune (ugledne gospoe) ja sam vile / s kom me rodi elebija (otmjen gospodin); / da emu me ve ne grli? / plemenit sam Dedo dervi! ureviev neposredni utjecaj sadrajem Dervia prepoznajemo u satirinoj Pjesni godinicam od ulice Antuna Gledjevia, koji se rodio 24 godine nakon urevieve smrti. U navedenoj Gledjevievoj pjesmi kao da nalazimo urevievu puanku iz Hercegovine uzel Maru iz Cernice, koja je ljubila dervia. Kod Gledjevia
42

S dubrovakim godinicama (slukinjama) lake se izlazilo na kraj nego s gosparskim kerima, pa je ureviev dervi na pravim mukama. Traei naina kako se pribliiti ljepotici, bio se odluio: vala u ti dar darovat / ki podoban jes za pae. Ali Dedo nema zlata ni dragulja, koji bi impresionirali uznositu Dubrovkinju. On je muslimanski derviki redovnik, te u osobnoj neimatini moe ljubljenoj eni ponuditi: me tekije lijepu zgradu / i oko nje sve livadu, / svoj teferi da tuj stavi / dobrostiv sam Dedo dervi!
ljubavno udvaranje izmeu Bonjaka muslimana i Dubrovanke otilo je neto dalje, a to doznajemo nakon uvodnih stihova: Babka u bijeloj pocjelici / vodi kolo po ulici. / U tom kolu Anka bosa / i njom Kate kukonosa /.../ Lucija se bani i kree / i nogami uz gunj mee, / a prknjaa proTomaa / s Prijekog ih gleda i slua. / Kolovoa doim gazi, / padoe joj puni spazi: / uzee se njom rugati, / ona im roge omicati / velei im (i sad dolazi detalj koji podsjea na Dervia): Ja sam vila / scijenjena od svih vazda bila; / mene hoda jes dvorio / i za ljubu svu prosio. S dubrovakim godinicama (slukinjama) lake se izlazilo na kraj nego s gosparskim kerima, pa je ureviev dervi na pravim mukama. Traei naina kako se pribliiti ljepotici, bio se odluio: vala u ti dar darovat / ki podoban jes za pae. Ali Dedo nema zlata ni dragulja, koji bi impresionirali uznositu Dubrovkinju. On je muslimanski derviki redovnik, te u osobnoj neimatini moe ljubljenoj eni ponuditi: me tekije lijepu zgradu / i oko nje sve livadu, / svoj teferi da tuj stavi / dobrostiv sam Dedo dervi! I to je samo aljiva domislica zaljubljena, neutjeena udvaraa, jer tekija, dervika zgrada, u kojoj se obavljaju obredi, javno je dobro ili po islamu vakufski, to jest zakladni, zavjetni neotuivi imetak. Tih je tekija bilo najvie u Sarajevu, ali i po drugim mjestima Bosne i Hercegovine. Dervii su bili svrstani u nekoliko redova ili dervikih tarika. Razlikovali su se po nainu vrenja pobonosti u specijalnim obredima. Prvi derviki red Kaderije ili Kadirije osnovan je u Maloj Aziji u XII. stoljeu, za vladavine ujedinitelja turskih plemena Selduka. U Sarajevu je bila poznata tekija reda Halvetija, koja je imala i svoj hanikah, to jest internat ili konvikt za dervie u sastavu vakufskih dobara Gazi Husrevbegove, u Sarajevu najvee damije. Drugi poznatiji sarajevski derviki red bili su Mevlevije, ija je tekija bila malo izvan centra na Bentbai uz rijeku Miljacku. Poznat derviki red izvan Sarajeva bili su Nakibendije, koji su imali svoje tekije u Travniku, Visokom i na Oglavku. Sarajevski ljetopisac Mula Mustafa evki Baeskija ostavio je zapise o mnogim uglednicima od sredine XVIII. do poetka XIX. stoljea, a meu njima ima i dervia. Evo, kako je opisao jednoga: Zvao se Kuranija (Kurani), iji je pjesniki pseudonim (bio) Mejli, kosati dervi u ulahu (bijela kapica slina albanskoj) od ugledne porodice, uen i obrazovan, odlian pjesnik pie Baeskija tako da mu ravnog nije bilo u itavoj Bosni... Bjee neenja, bijele brade, pametan, bistra pamenja, odgojen i uen. Bio je i slikar. Konano, iako bijae dobar poznavalac arapske gramatike i sintakse, nije se isticao kao poznavalac arapskog jezika. Krasno je pisao pismo talik. Nisu svi dervii bili vjerski intelektualci. Meu njima je bilo i obinih graana. Evo, kako je Baeskija jednog takvog opisao: Hadi Ahmed Preljo, trgovac duhanom, poludio od pia. Nakon ozdravljenja stupio je u derviki red; obue hrku (topli gornji haljetak), ulah, zanemari ovaj svijet i postade pravi dervi. Redovno je obavljao namaz (molitvu s klanjanjem), dobar ovjek, ostario je i umro. I jo jedan Baeskijin suvremenik, bliskog nam zanimanja: Hadi Salih, knjigovezac,

koji u svom zanatu bijae pravi majstor... Bio je... potpuni sofija (mistik), ljubitelj dervia i bogougodnika, a i sam je bio bogougodnik. Nosio je na glavi atal-turban... Iako nije bio uen, ipak se vladao po nauci. Imao je njean glas i govor. (Svi citati iz Baeskije, prema prijevodu s turskog Mehmeda Mujezinovia u knjizi Mula Mustafa evki Baeskija: Ljetopis (1746.-1804.), Sarajevo, 1968. Uvjerljivost urevievih slika i ivo doarana psihologija bonjakog Dede dervia s izvornim jezinim i etnikim kompendijem asocijacija nudi nam pretpostavku, da nije samo legenda o autorovu susretu s ljepoticom u Kneevu dvoru bila dovoljnom kao poticaj za ovaj spjev, nego je vjerojatno u nastanku Dervia bio i jedan impresivan pokuaj ljubavnog zbliavanja lijepe Dubrovkinje i muslimanskog, moda bradatog dervia ili nekog pjesniki nadahnutog putnika namjernika, koji je ureviu bio dobro doao za bizarnu fabulu i za njenu parodijsku interpretaciju. Jer, ureviev dervi je toliko samosvojan i autentian, da se vidi kako neposredno rastvara svoju bonjaku duu, natopljenu aljamiado pjesnikom poetikom, u kojoj je vrlo izraajno aikovanje ljubavno udvaranje. A rije aik ljubavnik, u varijantama aiklija i aikluk bile su u ta stara vremena prele iz poezije u ivot dotle, da se u Sarajevu jedna mahala (kvart) i danas zove Aikovac. urevi svoj spjev poinje pravim aljamiadskim aiklijskim osmercem: Ja sam Dedo aik dervi, koji ne ali svojoj dragoj dati kou kaplan-posta, tj. tigrovu kou kom se rese sve delije, / da njom pender svoj uresi. Da pridobije naklonost Dubrovkinje, dervi e joj dati jo jednu intimnu

dragocjenost: Tikvica ti na dar ova / majstorije puna svake, / koju mi hoda moj darova i jo na bradi ne imah dlake. Derviima su bile bliske arolije, pa je mogla tikvica koju spominje dervi biti neka vrsta bosanske arobne lampe, ili jednostavno to je bila ureena posuda za jelo, jer u slijedeoj strofi dervi nastavlja: Jo kaiku imam i tap / i to u ti darovati! / benum danum (duo moja) inmo hesap (trgujemo). Ali sve mu je zain oldi uzalud, jer na pla moj gluha stoji i na pozive Djel (doi) na ardak i ukai mi se da me utjei nema odaziva. Dervi ako drugo ne pomae, nudi i viteko rjeenje: ik mejdane (izai na dvoboj) i ure elum (pohrvimo se). Groteskna dramatika dalje raste jer dervi, koji se osjea zatoenik, uhiljen (ojaen), ucviljen, pripravan je i na samounitenje: Mnokrat uzmem britvu u ruku / ter izreem vas sam sebe. To fiziko ranjavanje bilo je dio vjerskog rituala dervia u Bosni. Oni su prema predaji koja postoji u narodu, zabadali sebi duge tanke

igle kroz oba obraza, da nije potekla kap krvi, i time su impresionirali puk i pridobivali nove sljedbenike. Ovaj ureviev dervi, iako jarali oldum (izranjavan) po tijelu, osjea da su brojnije one rane u srcu, pa predbacuje svojoj dragoj: a ti neme da ozdravi / ja sam Dedo bolan dervi! Zatim se dervi jo dublje sputa u fiziko i ljubavno stradanje, prijetei: ...u krvi vas poduen / kad se smrtno ja izreem / u pokrovcu ter poruen / kukajui ti prid dvor leem, s nakanom izazvati pozornost prolaznika: / zavikam medet (milost), a oni (dakle, publika spontanog teatra na otvorenom prostoru) u gorku me vide vaju, / proplau se nada mnome / i paka me upitaju: / emu taj pla, Dedo, tui? / ja sam Dedo nebog dervi. Tu se pretapa dubinski osjeaj traginog stanja jednostrane zaljubljenosti i monodramsko glumljenje, to jest dervievo uivljavanje u takvo osjeanje i razmiljanje, pri kojem spominje i huktanje (hukajui ti pri dvor leem), a to je takoer dio poznatog rituala bosanskih dervia, koji su zborno u svojim tekijama, sjedei na tepisima s podvijenim nogama, satima do omamljenja huktali, trzajui glavom na desnu pa na lijevu stranu, uz dramatian zborni ritam hu-hu-hu-hu! I kad su doli do odreenog stupnja transa, nastavljali su ostali ekstatini derviki ritual.
43

Vanija od koritenja bonjakog jezika je injenica, da urevi kreativnim pjesnikim osjeajem i doivljajem stapa dva srodna govorna idioma i ostvaruje spjev trajne vrijednosti, koji i danas zrai znaenjem i smislom produbljene sklonosti i proetosti hrvatskoga katolikoga i bonjakog muslimanskog naroda, a koje su bile prednosti ureviu u XVII. stoljeu, da svoje pjesnike emocije povjeri muslimanskom bradatom redovniku.

BEHAR 89

BEHAR 89

Knjievni portreti: Nasko Frndi

Knjievni portreti: Nasko Frndi

Oito je i ovaj ureviev dervi stupnjevao svoje ljubavno iskazivanje, od verbalnog individualnog do animacije zajednikog zbornog angairanja, jer oni koji su do malo prije bili neutralni, sada pitaju dervia: emu taj pla, Dedo, tui, a on, da ih glumaki pridobije, da ih opini svojom sudbinom, odgovara: ...rone suze / eto Dedo vee gine, i eto ahar (konjunicu) za stan uze / a ul (kostrijet) za haljine. Da jo jae svoje gledatelje vee uza se, dervi beutnoj ljepotici prinosi najudniji ljubavni dar, verbalnu rtvu u krvi: Ne, zvjerinja od nijednoga / neg ti malo kurban tvorim / od peena srca moga / ki u plamenu svakas gorim / er pogledom sve me prlji / izgorjen sam Dedo dervi! U voenju kroz razliita psihika stanja, spustivi se do dna naturalistike slikovitosti svog dervia, urevi kao pjesniki vitalni artist zatim uspravlja svog junakaglumca od kurbanske rtve vlastitog srca do pjevaa sa engijom (neka vrsta harfe) u rukama. Dakle, sve je igra i gluma, monodramsko sugestivno zazivanje, da bi se ganula dua i omekalo srce tvrde ljepotice: Pod engiju beit (stih) tuan / kliknem mnokrat... tvoj sam suzanj. Dervi ovdje i Alaha uplie u svoju tualjku: Alahise verse (za ljubav Boju).../.../ o gizdava ma sultano! / vrijeme da tvoj gnjev utai / pogubljen sam Dedo dervi! Koliko god sadraj spjeva kazuje svu pjesniku slojevitost autorova doivljaja svijeta, u Derviu ureviev jezik je posebno bogatstvo, sastavljeno od dvaju ivuih pjesnikih izvora hrvatskog dubrovakog i muslimanskog bonjakog govora u pjesniki plodnom XVII. stoljeu. Dok u Dubrovniku cvjeta barokna kienost i parodijska duhovitost, dotle u bosanskim gradovima, u dervikim tekijama, na muslimanskim teferiima i sijelima,
44

te u nonim momakim i djevojakim stihovanim razgovorima cvjeta aljamiado-poezija, protkana romantikom sevdaha, i bogobojaznim poukama, ali i duhovitim humoristikim dosjetkama. U nonim sevdalinskim satima izmeu momka i djevojke bila je na prozoru drvena reetka (muebak), koji je pruao zatitu od direktnog dodira, i dvoje mladih mogli su samo aptati i u stihovima otkrivati treptaje svojih udnji, pa je i ta

danum da me vidi, / nu uzeluk tvoj me kolje, / slatka moja haramzado, / Ti si rajski melek lijepi, / molju ti se eremejle, / er hoe adet da ga grli, / Hamajliju ja u nosit, / od kadune ja sam vile, / s kom me rodi elebija, / pod engije da se pjeva, / i beitim da se slavi, / me tekije lijepu zgradu, / tvoj teferi da tuj stavi, / dat u t kou kaplan-posta, / da njom pender tvoj uresi, / benum danum immo hesap, / Djel na ardak, / Ma bojnice, ik mejdane, / dure elum, slatko dosti, / Jarali oldum sa svih strana. U spjevu je i Ramazan, muslimanski mjesec posta, i mesno jelo ebab (zapravo evap), i mehema (sudnica) i pamaga (papua), i zulum, i afir (nevjernik) itd.
Vanija od koritenja bonjakog jezika je injenica, da urevi kreativnim pjesnikim osjeajem i doivljajem stapa dva srodna govorna idioma i ostvaruje spjev trajne vrijednosti, koji i danas zrai znaenjem i smislom produbljene sklonosti i proetosti hrvatskoga katolikoga i bonjakog muslimanskog naroda, a koje su bile prednosti ureviu u XVII. stoljeu, da svoje pjesnike emocije povjeri muslimanskom bradatom redovniku. Ljubavno jadovanje u Derviu iz petrarkistike je poezije, i urevievo pretjerivanje u tom smjeru epitet je barokne bujnosti. Pjesnik svog dervia vodi kroz labirinte emotivnog preivljavanja i racionalnog dovijanja, uz evokaciju ljubavnike udnje s psihikim i fizikim stradanjima neutjeenog zaljubljenika: Svaka rados benden djiti (pobjee od mene) / er sve imam na pameti / gordost od tve oholosti; / benum rahum (duo moja)... / emeran sam Dedo dervi! Zatim slijedi jo jedna varijanta fizike muke dervia, jer mu ni glumako cviljenje pred publikom nije pomoglo, te nemilost ljubljene
BEHAR 89

vas moj ivot izbastisa (izgazi)... / ja sam Dedo skonan dervi! Tijelo mu se lomi i fiziki kopni: od ljuvene gorke bijede / Dedo hljeba ni ebaba / nelagodan ve ne jede, / a ti zlom se mojijem goji.
I kad bi tuna drama mogla prerasti u nesreu, pjesnik urevi priskae parodijom u pomo derviu, koji u monodramskoj glumi, zazivajui suut gledalaca ni se igra ni raduje / neg se u prsi stijenom lupa. Zatim, smijena situacija postaje satirinom: Plaan Dedo ve ne rua / niti vee kafu srka, / neg gologlav, bez papua / po najveem snijegu trka / ci plamena kim ga gori. Moda se najbolje urevi na usta dervia narugao naivnostima petrarkistike ljubavne poezije strofom: Samo pijem i no i dan / ljuti erbet mojih suza, / er se utim jaoh probadan / od ljuvenih tvih mamuza, / kim nada mnom ti gospodi / izboden sam Dedo dervi! Tu ima i jedna anticipacijska slika, koju je s istim smislom koristio poneki boemski pjesnik naeg vremena izmeu dvaju svjetskih ratova, opijevajui kako se po barovima u ljubavnom transu ispija opojna tekuina iz male lakirane enske cipelice. Evo, kako je urevi doarao tu ljubavnu harlekinsku domislicu: Ja bih htio, moja draga, / ci ljubavi tve jedine / da mi e aa tva pamaga (papua) / kom bih inio tebi akine (zdravice). Nakon rugalakog parodijskog, urevi vraa svog junaka u pravi dramski kreendo, u prihvaanje i najteih moralnih katarzi i fizikih muka, pod uvjetom obostranog ljubavnog uitka: Nu ako mi obeati / k tebi da me ti prigrlit, / za te u se aur (kranin) zvati, / za te rezat, za te prlit, / ta ako me obeseli / nesretan sam Dedo dervi! U ovoj strofi se urevi dodiruje s bosanskim muslimanskim pjesnikom Mehmedom s kraja XVI. stoljea, koji takoer u osmercu ima poznatu aljamiado pjesmu Ah, nevista, duo moja. Drugi njen stih glasi: daj mi da se obeselim, a u urevia taj dodirni stih glasi ta ako me obeseli, pa i ova slinost nudi pretBEHAR 89

postavku, da je urevi upoznao u Dubrovniku, jer nije poznato da je putovao u Bosnu, pravog dervia pjesnika, ili Bonjaka ljubitelja i kazivaa aljamiado-poezije koji mu je postao medijem za pisanje Dervia. U citiranoj Mehmedovoj pjesmi sa est kvartina ima udvarakog aljamiadskog trpljenja u ljubavnom iekivanju: doklam ne izila mi dua, / daj mi da se poveselim /.../ Ne mori me, prosim tebe, / izgubil sam ja sam sebe. Bilo bi zanimljivo istraiti kako su u muslimansku aljamiado pjesmu iz XVI. stoljea dospjeli kajkavski oblici prosim i izgubil sam. Finalnih pet sekstina Dervia u znaku su monodramskog obrata, u kojem ureviev zaljubljenik iz temelja mijenja raspoloenje. Od atributa nesretan u posljednjoj strofi sentimentalnog moljakanja naklonosti ljepotice, dervi se mijenja u osvijetenog i samouvjerenog subjekta: ja sam Dedo gnjevan dervi! I jo dalje ide u preciziranju svog izmijenjenog odnosa prema nedohvatnoj vili: afir duman sad mi jesi. Zatim u stilu barokne didaktike na usta dervia urevi izrie osudu enske oholosti naspram onih koji naivno hlepe za arovitom ljepotom: Proklet svaki ovjek da je / ki se u ensku glavu uzda / ka za ljubav hi ne haje; / zato, Dedo, volju obuzda / dokle bolje ti promisli / slobodan sam Dedo dervi!. I to bi bilo dovoljno za poantu, jer je autor svog junaka proveo kroz ibe uzaludne ljubavne udnje, i muenje njegova duha i tijela, da bi privolio odabranicu na ljubavni in, ali utaman, do konane snage za gnjev i za spoznaju da nakon svega ostaje ono to je najvrednije: slobodan sam Dedo dervi! Pa ipak, urevi dodaje jo jednu strofu u zavrnici spjeva, kojom vri inventuru preostalih osjeanja njegova junaka. Prvo utvruje, da se je spram ljepotice sasvim ohladio: Ve za tebe ne uzdiem, a kad je tako, onda e se lako rijeiti tereta koji je bio na se natovario: vee te se kurtaliem. I kad se je spasio od neplodnih ljubavnikih muka, u derviu, odnos-

no u autoru spjeva ureviu, javila se potreba apostrofirati i neku kaznu, koju zasluuje ljepotica srca kamenoga: idem na te dozvat tepti (kaznu), jer od svih velikih emocija i matovitih aiklijskih nadahnua, da bi se ganulo srce okrutnice, ostalo je tek ljuto-gorko osjeanje: rasren sam Dedo dervi! Iako je sadraj motorna snaga Dervia, jezik ovog spjeva je njegov ures i ukras, kvalitet, koji i danas privlai lingvistiku i aktualnu politiku pozornost, jer ureviev spjev iz XVII. stoljea spomenik je interferencije dvaju srodnih jezinih i pjesnikih idioma dubrovakog hrvatskog postpetrarkistikog baroka i bonjakog muslimanskog aljamiado pjesnikog izraza, u kojem je uz ljubavni i religizno-didaktiki karakter bila naglaeno prisutna i svijest o povezanosti s nevirnicima, svojom domovinskom braom u Bosni i ire. Sve do danas nitko bolje od urevia nije taj aspekt iskazao jezikom i sadrajem kakav je u Derviu. Zbog toga ureviev spjev sam sebi stvara mjesto i u bosansko-hercegovakoj muslimanskoj knjievnosti. Ovo djelo nadivjelo je svoje vrijeme pa i nadmailo barokne okvire hrvatske i bosanske muslimanske poezije XVII. stoljea likom simpatinog antijunaka, ljubavnog Don Kihota, koji svoju zaljubljenost odijeva u klaunsku tunu sudbinu, toliko blisku europskom duhu XIX. i XX. stoljea. Dervi asocijativno ima svoju subrau u Paglliacciju Ruggiera Leoncavalla i u Cyranu de Bergeracu Edmonda Rostana, s tim, to je urevi dva stoljea prije europskih pjesnika svom derviu dao osebujne atribute autoironijskog zaljubljenika i dramski izbruenog subjekta, koji je znao ne samo humorom nego i samouvjerenom snagom oduprijeti se degradaciji svojih bogatih emocija i otkrivenih prostora due i tijela. ureviev Dervi u stilu dubrovake varijante knjievnog baroka ima izrazite atribute krasnorjeivosti s obiljem ukrasa,
45

okolnost pomagala da se uskraeni dodir pretvori u ljepotu i bogatstvo pjesnikog govora. Jedan takav zaljubljenik neostvarenih snova zaista se mogao nai u Dubrovniku i ureviu biti ivim poticajem za stvaranje Dervia, jer jezik ovog spjeva, koliko i sadraj na to nas upuuju. Veinu kljunih rijei u svojim osmerakim sekstinama urevi je uzeo iz bonjakog muslimanskog jezinog fundusa, na primjer: Ja sam Dedo aik dervi, / izid

Knjievni portreti: Nasko Frndi

Knjievni portreti: Nasko Frndi

patetike koja nosi dramske naboje, ali kojih se autor s lakoom oslobaa, razvijajui bogatu skalu sadrajnih i jezinih obrata, artificijelnih skokova iz jednog psiholokog stanja u drugo. Jezina osmoza izmeu dubrovakog i bonjakog govora znaajno je barokno iznenaenje, pomou kojeg je u Derviu Stijepo urevi promiljeno marinistiki impresionirao svoje suvremenike. Kao to se u baroknoj arhitekturi XVII. stoljea u gradnji dvoraca i crkava ponavljanjem ukrasnih stupova stvara dojam bogate kienosti, tako i urevi u gradnji svog spjeva, u stvaranju osmerakih sekstina s blagim varijantama razlika ponavlja iz strofe u strofu svoj poetni kieni stih Ja sam Dedo aik dervi! U spjevu ima petnaest varijanti tog stiha, koje se kao puzavice oko stabala obavijaju oko osmerakih stupova, na kojima vrsto stoji ova barokna pjesnika palaa. Iako se slui istom formom, u svaki taj nosei stih urevi inkorporira baroknu nijansu razlike, pa se osnovnoj sintagmi Dedo aik dervi dodaju ili mijenjaju atributi koji poblie doaravaju psiholoko i fiziko stanje naslovnog junaka. Tako je on prvo aik, zatim

smamljen, pa uvrijeen, zlovoljan, jadni, alostan, zanesen, trudan, bijedan, ustrijeljen, potom suzan, muan, jakostan, tamaan, sharan, gizdav, plemenit, razuman, milostiv, dobrostiv, blagodar, ljubeljiv, praznoruk, uhiljen, (tj. ojaen), te plaan, zatonik, umoren, izranjen, bolan, poraen, pravoduh, poruen, nebog, poginuo, izgorjen, tuan, pogubljen, emeran, skonan, otrovan, laan, pogren, uruen, izboden, alostan, nesretan, gnjevan, jedovit, i, na kraju, slobodan i rasren. U jezinom i sadrajnom bogatstvu ima u Derviu i prazne krasnorjeitosti, i glumljene patetike; ima ukrasa na tetu sadraja i jasnoe; ima kienosti i bombastinog razmetanja rijeima i figurama, ali ta sva maniristika obiljeja pjesnikog baroka XVII. stoljea urevi je dao s mjerom, u kojoj je prevagnula izvorna umjetnika inspiracija. Jer, osebujni, ureviev zaljubljenik slui se lirskim i produhovljenim misaonim iskazima, da bi razbudio ukipljenu ljepoticu. Zatim ironinim i satirinim domiljajima, patetinim prijetnjama ranjavanja svog tijela, i gladovanjem hoe izazvati suut ne samo odabranice, nego i prolaznika,

do finalnog proklinjanja enske glave ka za ljubav hi ne haje i srditog odustajanja od svog utopijskog posla. U tome je i barokni raspon od lirskog zanosa do naturalistikog otkrivanja due i tijela. Sve to s humomim i parodijskim retuom kontrastno dramski intonirano rezultiralo je djelom, u kojem je autor, nastojei se distancirati postao dvojnikom vlastitome liku, i u tome je posebna umjetnika zanimljivost i vrijednost Dervia, koji se kroz kalupe i klieje barokne poezije XVII. stoljea probio do spjeva opeljudske udnje za ljepotom koja je nedohvatna. U toj estetskoj i filozofskoj spoznaji lei i ureviev dug petrarkistima i njihovoj temi neusliane ljubavi. Tu temu urevi je na originalan nain u Derviu osvijetlio u isto vrijeme eznui za ljubavnim ostvarenjem, i smijui se tragikominom stanju neutjeenog zaljubljenika.
Izvori: Mihovil Kombol: Povijest hrvatske knjievnosti do preporoda, Matica hrvatska, Zagreb, 1945. Rafo Bogii: Zbornik stihova XVII. stoljea, Matica hrvatska, Zora, Zagreb, 1967. Mula Mustafa evki Baeskija Ljetopis, Sarajevo, 1968.

Biografija Naska Frndia

Pie: dr. Muhamed dralovi Roen je 3. travnja 1920. godine u Zenici u begovskoj obitelji koja je nakon Prvog svjetskog rata (1918.) ostala bez tridesetak zemljinih estica, oranica, livada vonjaka, kua i okunica u dolini rijeke Bosne, na potezu Zenica-Kakanj. Otac Agan, begovski sin, bio je prisiljen prihvatiti se krojakog zanata da bi prehranio obitelj s petoro djece. Mati Hatida bila je ker muhadira iz Trebinja mula Osmana Hromia, vlasnika prvog zenikog hotela uglednog hana u velikoj oinskoj kui, koja je u zenikoj ariji do danas sauvana pod imenom Kua Hadije Mazia kao vrijedan spomenik starobosanske arhitekture s ardacima i rezbarenim doksatima. Iz doba gradnje te kue zapameno je uenje ...to neki doljak Hasan Hromi gradi toliku kuu... ko biva to e mu neto tako veliko i skupo (M. Serdarevi: Zapis o Zenici, Zenica 1997., str. 8.) ira obitelj Naska Frndia je dala dvojicu bekih diplomanata. Prvi je Naskov ujak Raif Kratina koji je 1905. u Beu diplomirao kemiju, a poznatiji stric Alibeg Frndi se iz Bea vratio s diplomom agronoma i sa slobodoumnim politikim idejama, koje su ga odvele u disidenstvo u tek uspostavljenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Naime, Alibeg je u proljee 1919. godine uputio vlastitu predstavku na francuskom jeziku Meunarodnoj mirovnoj konferenciji koja je zasjedala u Versaillesu kraj Pariza. Tim je aktom Alibeg traio priznanje dravnosti i samostalnosti Bosne i Hercegovine, ali je u svojoj sredini ostao neshvaen i do kraja ivota bio je politiki obiljeen. Od svoje 6. do 8. godine Nasko je pohaao zeniki mekteb, a potom etverogodinju osnovnu kolu, koju je zavrio kao najbolji u svom razredu. Iz Zenice je upuen u Sarajevo na prijemni ispit u erijatskoj gimnaziji. Primljen je i smjeten u gimnazijski internat na osmogodinje besplatno kolovanje. U razdoblju od 1933. do 1941. godine kao gimnazijalac Nasko se bavio i knjievnim radom. Dobivao je nagrade na akim natjeajima i objavio prve pjesme u sarajevskom asopisu Novi Behar. Drugi svjetski rat od 1941. do 1945. godine onemoguio je Naskov odlazak na studij, pa se nakon ustakih zatvora, partizana i JNA tek 1947. godine upisao na Filozofski fakultet u Zagrebu, na kojem je 1953. godine diplomirao pod A/ hrvatsku, srpsku i slovensku knjievnost, pod B/ istu filozofiju i psihologiju i pod C/ francuski i poljski jezik. Ve kao student Nasko se u Zagrebu knjievno afirmirao, prvo pjesmama u Studentskom listu, od kojeg je 1948. dobio nagradu za Sonetni vijenac. U to vrijeme postao je jedan od urednika poznatog knjievnog asopisa Izvor (1949-1951). Tada se sluio pseudonimom Nasko Aganov, po ocu Aganbegu. Pod tim pseudonimom uvrten je u poznatu antologiju etrdesetorica, koju su sastavili pjesnici Cesari, Tadijanovi i Vueti, u izdanju zagrebake Zore, 1955. godine. Primljen je u Drutvo hrvatskih knjievnika 1964. godine. Pod imenom Nasko Frndi objavio je zbirku pjesama Mostovi u izdanju Augusta Cesarca, Zagreb 1975. Tada je ve bio afirmirani redoviti kazalini kritiar dnevnog lista Borba u kojem je, od 1955. do 1990., objavio vie od tisuu kazalinih kritika i osvrta na kazaline premijere u Zagrebu i na Dubrovakim ljetnim igrama, na kojima je redovito bio nazoan. Paralelno je suraivao u knjievnim listovima (Telegram, Oko) i asopisima (Republika, Forum, Mogunosti). U zavrnici svoje kritiarske faze sudjelovao je s istraivakim referatima na simpozijima Dani hvarskog kazalita Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Na tim skupovima je obradio stanovit broj dodirnih tema hrvatske i bosanske knjievnosti. Nasko Frndi se bavio knjievnim radom povezujui ga s radnim odnosom, prvo u Borbi, od 1953. do 1961, zatim u izdavakom poduzeu Zora od 1961. do 1978. godine i Grafikom zavodu Hrvatske od 1978. do 1983. kada je otiao u mirovinu. U redakciji Borbe u Zagrebu bio je urednik kulturne rubrike i kazalini kritiar; u Zori je bio prvo urednik, zajedno s poznatim knjievnicima imom Vuetiem, Novakom Simiem, Slobodanom Novakom i Zvonimirom Majdakom, a kad je umirovljen Ivan Donevi, Nasko Frndi je izabran za direktora Zore (1972-1978.). U Grafikom zavodu Hrvatske Nasko je bio u prijelaznom razdoblju integracije dvaju poduzea glavni urednik. S Majdakom i Stipeviem bio je urednik asopisa Republika od 1978. do 1982. Nakon umirovljenja Nasko Frndi ivi povueno u zagrebakoj Dubravi, bavei se izuavanjem bosanske usmene batine, koju nije zapostavio ni u najaktivnijoj svojoj fazi. Objavio je 1969. godine knjigu Muslimanske Junake pjesme s uvodnim esejom, u izdanju zagrebake Stvarnosti. Kod istog izdavaa, nakon velikog komercijalnog uspjeha prve izala je i druga Naskova knjiga iz bosanske Batine: Narodni humor i mudrost Muslimana, Zagreb, 1972. U posljednjih desetak godina Frndi je itateljima Behara u Zagrebu podario desetak vrsnih eseja o markantnim likovima bosanske usmene knjievnosti, kao to su erzelez Alija, Hasanginica, Budalina Tale, Mustajbeg Liki, Zlatija unlagieva i dr. U KDBH Preporod, 2006. godine izala mu je knjiga Dvije drame iz prolosti Bosne. Iz braka s prof. Blankom Posavec ima sina Dina Frndia (roen 1958.), inenjera kompjutorskog sistema u kolskoj knjizi u Zgrebu. Nazif-Nasko Frndi na poetku poznog devetog desetljea ivota ima relativno dobru radnu kondiciju, pa se od njega mogu oekivati jo neki esejistiki, a moda i pjesniki i dramski radovi.

46

BEHAR 89

BEHAR 89

47

Poetski glasovi: Amir Tali

Poetski glasovi: Amir Tali

Amir Tali

Vraa se kui bosanski kralj

Biografija Amir Tali je roen 1953. godine u ehovcima. kolovao se u Sanskom Mostu i Zenici. Radio u RMK Zenica i Geolokom zavodu Ljubljana do poetka rata. Pjesme i proza su prevoeni na engleski, njemaki, ruski, vedski, turski, albanski, slovenski i makedonski jezik. Uesnik je Meunarodnog kongresa pisaca PEN na Bledu 1996. godine, gdje je predloen za knjievnu stipendiju njemakog Nobelovca Heinricha Bolla. Pred rat i poetkom rata, sve do hapenja radio kao dopisnik Osloboenja i RTV BiH iz Sanskog Mosta. Zbog svog angairanja protiv rata u BiH hapen i zatvaran od okupacijskih vlasti. Proveo u Vojno-istranom zatvoru u Banja Luci i Doboju trinaest mjeseci, gdje je bio izloen tekom psiho-fizikom zlostavljanju. Preivio je zahvaljujui izuzetnoj snazi duha i upornim apelima uglednih kulturnih organizacija i intelektualaca iz cijelog svijeta, posebno angairanjem slovenskog i meunarodnog PEN-a. lan je Saveza novinara BiH i Drutva pisaca BiH. ivi i rad u Sanskom Mostu.

Oda vodi Eno vode koju vode hoe da je srode u vodovod srca moga oh kako u ja pred Boga kada vodu prljam Kuda hoda devet voda Devet rijeka ko devet meleka duu blae u Nirvani naoj Sani Zahvati u usta vodu sestro da se umije napije Jer voda lice bistri duu isti zagaenu Bistra voda na licu zraka sunca za vodicu da se ljepotica ugleda Ko to vodu muti oko zamagljuje Bog se ljuti Potop posla za kaznu Ne muti vodu mutivodo Vidarice sa tapom arobnim doi Ispii znak na nebu opomene Jer voda treba da se novoroene okupa da se umije, napije Zahvati u usta vodu sestro

Objavio je knjige pjesama: Paoci uma, 1980. Epoha YU, Beograd Moe li snijeg da bude lud, 1991. Knjievna omladina BiH, Sarajevo Vilini konji, 1993. - Knjievni klub Branko Miljkovi, Sanski Most Prah i polen, 1997. - Sanas, Sanski Most Mali logor 1990. - Wieser Verlag, Klagenfurt-Celovec Austria Uglovima etaju tajne, 2001. Centar za kulturu, Teanj Knjige koje hodaju na leima, 2003. Centar za kulturu, Teanj Vraa se kui bosanki kralj, 2007. Bosanka rije Tuzla Petica iz bosanskog (grupa autora), 2005. DenfasTuzla Objavljena proza Samica, kratka proza, 1991. Savez logoraa BiH, Sarajevo Prie iz Srebrenice, 2006. (grupa autora) Behar Sarajevo

Bajramski vatromet u Iraku estitaju Ameri Bajram muslimanima Falude akali pustinjski oko grada viju Padaju granate u naruja u beike djeije kad ih majke sabahom pod srcem zanjiu Padaju iskre cvata pustinjskog Lampioni prte na savjest uspavanu
uva Iako se u nju ne moe ui niti iz nje izii vano je da iz kue niko zalutao nije a da u nju izvana ni pogan svaka ne uhodi Takva je naa kua takva i takva bolje nemamo iako se iz nje teko uhodi ili ishodi Jer kua je bez vrata bar nam se tako ini Moda je sve iluzija i san a kua je moda od snova sazdana i narodi njeni u njoj ve hiljadu godina sanjaju iluziju Ona je takva i takva bolje kue nemamo ne treba nam bolja.

Hatida djevojica Ibni-Hamidova Bajramske haljine oblai kiti se niskom TNT-a pridruie se vatrometu Amerikom Slini su Bajrami u Bosni bili samo Hatide nema ona je spaljena na listi teroristikoj Mi se vozimo omamljeni kroz atomsko doba slavi Amerikoj (na vijest sa radija 14.11.2004.) Kruna se negdje dolje u blatu kotrlja meu zavedenim Krajinicima trai glavu usijanu da joj se pridrui Iza nevidljivog zida Hrnjica Mujo na ogi dolazi Nastanie se na Kuli kladukoj Krajinike da izmiri (V.Kladua,98.)

Kua bez ulaza i izlaza (ocu Zulfi) Kua je naa udo Boje U nju niko ne moe ui niti iz nje izii Jedini put je na onaj Bolji svijet iako je teko dokuiti kako se tamo stie Bog potiho due iz kue

odvodi u svoje vrtove Tad kua udno opusti To traje neko vrijeme dok ivot ponovo ne bukne i kua se ivotom napuni Tako je skoro domain kuu napustio Gleda nas iz bate Denetske mudrou svojom kuu nau

Majuhni ovjek Na Kladukoj kuli ovjek se visoko osjea Ja koji se ne bojim uzvienja svjestan sam pada ako me visine ushite I majuhni ovjek majehne dravice blebnuo je definitivno Sa Kule na kojoj se htio krunisati

48

BEHAR 89

BEHAR 89

49

Poetski glasovi: Amir Tali

Cijeli ivot tragam za tom nevidljivom niti i jo je ne naoh

Poetski glasovi: Amir Tali

Kad doe vrijeme da ovjek umre Odreuje li ovjek sam sebi sudbonosnu sekundu i omakne stolicu ispod vlastitih nogu Stolica je izmeu dva svijeta Cijeli ivot tragam za tom nevidljivom niti i jo je ne naoh Glad za spoznajom i niti koja dva svijeta vee Jo i sad traje dok pripremam Konop Omu Stolicu Na putovanju Vrijeme je tiina u koju uhodim Hou li se raspoznati kad jednom koraknem u tajnovite odaje Zovu me iz daljine zaarane a ja se ne odazivam Kako u se raspoznati kad jednom stignem u bau mirisnu na odmor zasluan poslije dugog putovanja Dobra djela, ti plodovi nai U fatamorgani pustinjskoj izmiu Hou li stii do Oaze Boanske ili zalutati u labirintu haotinom jer djela moja iza mene su tako malehna

Vraa se kui bosanski kralj Kralju bosanskom su tog maja 1463. godine djeca vadila med iz majuhnih pilja Lubice I sa je eerni padao u virove Sane Visila su djeca na lijanama brljana hor elinji zujao je na nebesima iznad provaljenih vrata Kljua Ispraen je posljednji bosanski kralj prema Jajcu u dubine Historije Sutradan je sultan Fatih sa podanicima mone turske carevine klanjao dumu na Musalli podno Kamengrada Usprhnu tica nad Sokolovom put sunca gradei lelujavu sjenku anela nad zemljom Bonjana Kao to su djeca vadila med iz Lubice danas vadimo lobanje iz pilja bosanskih kripe mozgovi pamenja Od tog vremena u Bosni odzvanja ezan izmijean zvonjavom crkvi A krv se mijea vodom, zemljom, zrakom Vraa se kui bosanski kralj.
Preko vode se gledamo Koji si ti na toj obali a koji sam ja na ovoj Preplivaj ovjee nepoznati na moju obalu da mjesta zamijenimo da se ponovo svako sa svoje obale gledamo i meusobno prepoznamo

Gvoa Vizentalova Simon Vizental lovac na Naciste vjenim lovitima luta Sezona lova u Bosni jo traje gvoa Vizentalova u zvjerinjaku balkanskom krguu A trube kad lov okonaju Majke iz rana na dui olovo e vaditi da djeci raspameenoj za miran san strahu saliju

Sanski Most, 26.05.2004.

Ratni vojni invalid se abdesti Tebi se Boe svevinji molim tijelom sakatim i duom opahnutom Umivam lice rukom koje nemam Ni lica nemam samo jo jedno oko u bistrom nebu se kupa Hou da noge umijem abdestom svetim kiom stopala isperem na visu planinskom U namaz uhodim Tebi Boe jo samo duom istom a ona luta probeharala Bosnom brdovitom U zadnjem safu invalidska kolica postrojena molitvu prati muzika na tokovima Gusuli kia tijela ehidska Zemljom preoranom Bosna se brani imenom svojim i Sudnjim danom (Sanski Most, maja 2004. godine)

50

BEHAR 89

BEHAR 89

51

Poetski glasovi: Amir Tali

Poetski glasovi: Amir Tali

O poeziji Amira Talia iz knjievne kritike

Tali se okrenuo jeziku reza i nesmiljenom slikanju tzv. stvarnosti, kontrastirajui ranjive i Mehke sadraje pamenja i due sa krajnje negativnim nalazima o izopaenim vidovima zbilje, o raznim vidovima nasilja i smrti... Taliev govor je najee jasan, kritiki izotren, proet tamnim tonovima. Njegove estoke alopojke u stihu povremeno su veoma inventivne, svjee u slici i ubojite po smislu... Vilini konji 1992. godina Stevan Tonti Prvi i trajniji ljudski zaviaj djetinjstvo navie i najplodnije nadahnjuje Amira Talia u njegovim pjesmama iz zbirke Vilini konji. Na jednoj strani je sauvana i doarana nenadomjestiva toplina doma: svijet roditelja, kunih odaja, kune ekonomije koja u sebe ukljuuje konje, ujedno najmarljiviju i najplemenitiju domau ivotinju uvodni ciklus nosi Okieni konji. Na drugoj strani je vidna i gorina, zabiljeeni su tragovi civilizacijskog rasipanja svijeta kojeg se sjeamo sa toliko ljubavi. U skladu sa tim i postoje i dva glavna tona: jedan je nostalgian, mek, drugi podosta estok, nekad u blizini morbidnog ovakav je posebno prisutan u ciklusu Mravinjak. Gdje ga nadahnjuje stvarni tj. okolni ili minuli svijet tu Tali govori najee jasno, bez suvinog metaforiziranja, u melodiji koja je gotovo govorna. Vilini konji, 1992. godina Ranko Sladojevi Amir Tali uz neznatne izuzetke, svoj pjesniki kredo zasniva na angaovanom odnosu poezija stvarnost. Dakle uopteno gledajui radi se o poeziji aktivnog, u krajnjoj taki realistikog usmjeravanja, sa u velikoj mjeri doziranim elementima ironije, koja nerijetko prerasta u gorki sarkazam i koristi mu. Paoci uma, 1980. godina Kemal Mahmutefendi Poezija Amira Talia se temelji u svetu prirode i svetu nadrealnih fantazmagorija. Od mitskog doivljaja univerzuma kao stanita i kue ovekove, Tali ide u pravcu mnotva slika koje doaravaju unitenost, poharanost i ugroenost kue i stanara, ali i mogunost da se u nju usele mudri mravi. Kroz Taliev opesmovljeni svet uveliko prohode fauna i flora; mrtvi i ivi konji nastanjuju njegov dom i um; puevi, i gliste, i mravi, i petli i psi ispunjavaju ga podjednako i bukvalno i svojom simbolikom; nadleu ga ptice i polenske praine, aneli i zakrljali delati. Srpska re, 2003. godina Ljiljana op U svojoj intelektualnoj uspravnosti i neovisnosti, Amir Tali se pojavljuje kao isti sjaj smisla pjesnikog dara i snage pjesnike rijei. I takav, eto, uspravan hodi svijetom i svojim ivotom. Sada, ve samopouzdan i siguran, jer zna gdje e stii. Ustvari, bistro i nedvosmisleno suprostavljen je svemu to nije Jednoa Njegovoga Postojanja, on je ve sa druge strane svakoga nesmisla, jer tek smislu i dobroti blizak i odan. I mae nam otuda, stihom i pjesmom dok opstaje ljepotom, i jami nam sobom i svojim ivotom. Knjige koje hodaju na leima, 2003. godina Atif Kujundi S obzirom na moderna iskustva ovoga pjesnitva (i nekih kultnih pjesnikih knjiga naeg vremena), Tali im pridodaje poneto od onog to su negdanja puristika pedagogijska stihovanja izbjegavala ili su ga iskazivala kriptografski. Mislim, naravno, na vedra iskustva pubertetskog vienja svijeta i odnosa u njemu. Knjige koje hodaju na leima, 2003. godina Irfan Horozovi Vjeto isprepliui motive djeijeg doivljaja prirode, socijalne sredine, razdraganosti i zauenosti pred elementarnim injenicama i istinama ivljenja - Tali svojim stihovima prua potporu djetinjoj mati i potrebi za izrazom istog i otvorenog njihovog bia: iskonska upuenost na ivot u svim njegovim formama, nastojanje da se sve pojave i zbivanja u prirodi uine to bliima, shvatljivijima i prihvatljivijima, uporeivanje i sravnjivanje, ali, takoer, i razlikovanje i izdvajanje ovjeka i ljudskog drutva spram prirodne sredine, otkrivanje prvih nedoumica i tekoa u vezi s odnosom ovjeka prema prirodi... sve je to zbiljski sadraj tek pupajue djeije due i samosvijesti, te se utoliko mora priznati autoru da je u motivsko sadrinskom smislu s ovom knjigom ostvario pun pogodak. Knjige koje hodaju na leima, 2003. godina - eljko Grahovac Mali logor je knjiga koja zahvaa u stvarnosti precizno poput skalpela, tano ciljajui u ivotnu ilu kucavicu. Zato je ova poezija liena suvinih ukrasa, bespotrebnih fraziranja, ali i bilo kakve patetike. Pjesnik kao da je imao pred sobom neposredno prisustvo smrti, pred kojom se ipak, moraju svesti i poloiti rauni. Razumljiva je i arhitektonika ovih pjesama stihovna naracija. Jer, dogaaj je onaj koji dominira i u stvarnosti i u pjesnikom duhu. Bolje, moda, reeno, sudbine ljudske su u pitanju. Pjesnik je tako ispriao svojevrstan album porodinih sudbina, pa i veoma upeatljivu galeriju likova, svojih supatnika, u okupaciji ili logoru, na okrajcima novinskog ili toaletnog papira, otimajui se smrti koja je svaki as mogla doi. Tali time upada u krug svjetskih pisaca, veoma malobrojnih koji su imali takva iskustva, ivotna i pjesnika iskustva. Mali logor, 1997. godina Zilhad Kljuanin Mogunost okupljanja i iskupljenja Bia u ovjeku za pjesnika jeste jedina svetinja i za nju i zbog nje e istrajavati u stavu otpora prema svemu to ju ometa i gui, to god to bilo i koliko god se kao neotklonjivo i kao neumitno nametalo. Svijet u kojem Zlo nije apsolutno savladano (a apsolut-

no je savladano samo onda kada ga svaki pojedinac u sebi proguta, svari, rastvori da ne moe vie kao takvo iz njega izii), taj svijet pjesnik nee i ne moe osjeati svojim. U tom smislu, Tali je batinik i sljedbenik one prekrasno formulirane Ladinove misli: Dom je moj gdje unosim svjetlost, a iznosim radost... Uglovima etaju tajne, 2001. eljko Grahovac U njegovom svojevrsnom dnevniku line i opteljudske Golgote nema optubi, nema poziva na osvetu, nema oko za oko... Sve je prevueno jednom tamnom jamom duboko traumatine, tihe rezignacije, nad onim to ovjek moe uiniti ovjeku. Ili eni. Ili djetetu... I kada se, u konstelacijama prostora koji pati od vika istorije i poetskog senzibiliteta (A.T.) koji taj viak ne priznaje, desi se antinomijski sukob, rezultat je neizvjestan; crno ili bijelo, lijevo ili desno, no ili olovka... Ipak, i u tako kataklizminom srazu jedinke i vremena koji neminovno raa specimene raznih vrsta kada pragma postane ona tanka spasonosna vlas, pjesnik Tali se ne krije pod iroki i ugodni kut utnje. Njegov buntovni glas biva nagraen izolacijom, a njegov ljudski in baca ga u entracte postojanja. Estetska dimenzija biva zatomljenja svijeu onome to je do tada neprepoznati nacionalsocijalizam. U mraku kazamata klijaju knjievno fantastini likovi muitelja. Vraa se kui bosanski kralj, 2006. Bojan Bogdanovi ...I smrt je postala bliska. Odlazi se na dravne proslave, djeca primaju oevo ordenje. Majke obilaze mezare i jednu ubranu travku pod srcem nose. Nose je jo dublje, jo blie sebi nego Ismet Mujezinovi na svojoj slici na kojoj je na njegovim golim grudima Spomenica zaslunim iz onog rata... ...Nema mrava beskunika kada im mravinjak razrue kae pjesnik i pomalo u stilu Ilije Ladina sugerie da kuu treba iznova i odmah graditi... Prah i polen, 1997. Bisera Alikadi Pjesnik batini jezik rodnog kraja, razastire zaviajnu bisernicu i bogatstvo tog jezika, kao da uspijeva (a uspijeva sigurno, op. H.A.) uzdii se iznad pjesnikova zatomljenog krika pred uasima to ih krvnik ini, pred koljaima i tamniarima, pred tlaiteljima, i onima to pjesmu svaku ubijaju... Pjesnik u najteim i narunijim situacijama ne da zlu u sebe. Tu jeste njegova veliina. Prah i polen, 1997. Hazim Akmadi Zatoenitvo, nasilno oduzimanje slobode, svoenje ljudske linosti na namanji mogui nivo, teme su Talievog opserviranja u knjizi Samica. Tali je u svom iskazu najjai kada je strogo na literarnom terenu, odnosno u pasaima u kojima opisuje svoja razmiljanja, dileme, elje i postupke, dok provodi vrijeme u eliji koja zatvorencima ledi krv u ilama u samici dakle. Izoliranost, i fizika i duhovna, navodi pisca na komunikaciju sa biima u svom okruenju. To su, u njegovom sluaju, dva pauka i nekoliko muha. Elementarno izraena potreba da bude drukiji od krvnika, humaniji,

dakle, ovjeka koji je jednom nogom ve zakoraio u smrt navodi na specifian vid ljudskosti, na iskorak koji je ustvari remeenje odreenih prirodnih ustrojstava. ovjek iz samice vadi muhe iz paukove mree, nedotuena bia dobijaju jo jednu priliku, jo koji novi tren ivota, do slijedeeg zapadanja u stupicu. Polumrtve muhe i ljudi izloeni morbidnim fizikim i mentalnim torturama su na istom imperativ je preivjeti jo koji tren. Nekom se zalomi minut, nekom dan, a neki su voljom Milostivog, Njemu hvala, preivjeli. Samica, 1996. Almir Zalihi Kao oienje, sapiranje od prljavtine, a time ujedno od zlog, pjesnik koristi simbole vode kao sredstvo kojim e pomoi samome sebi da otkrije tajne ivota i pokua pobijediti usud to ga prati na tim putevima. Dominantnost ovog motiva javlja se usljed pjesnikog zanimanja za svijet poslije smrti, jer ovjek na ovom materijalnom svijetu ima status putnika, onog to prohodi putevima s nazivima dobra i zla, i na putniku je da odabere koji eli. Vraa se kui bosanski kralj, 2007. Tarik Galijaevi Motiv rodne kue i povratka kui i u dosadanjem pjesnikom opusu Amira Talia, inili su njegovo pjesnitvo specifinim i prepoznatljivim. Motiv povratka obrauje se u novim dimenzijama, sa novim gleditima, koje je donijelo ivotno i poetsko iskustvo. (I sam se pjesnik pita Mogu li Boe/da predahnem/ do novog/povratka/). Tako je tema povratka kui evoluirala iz predratnih konotacija o povratku, vlastitom identitetu u postratno promiljanje povratka, kao jedinom putu ka rekonstrukciji vlastite egzistencije. Vraa se kui bosanski kralj, 2007. Enes Kurtovi Poezija jeste izmeu ostalog i lini doivljaj, ali, trebaju li uope ovakvim stihovima bilo kakva tumaenja? Univerzalni poetski govor, jo jedna u nizu karakteristika Talieve poezije uope. U ovoj knjizi pjesnik iz vlastitog mikrosvijeta prenosi univerzalne poruke, jo izrazitije nego u svojim prethodnim poetskim ostvarenjima. Vraa se kui bosanski kralj, 2007. Hazim Akmadi Pjesnika, na neobian nain, uzbuuje predmetni svijet, i njega bi htio provesti u istu poeziju. I, nain na koji formulira svoj poetski iskaz, i na koji nain portretira predmet, govor Amira Talia pokatkad lii na govor Vasko Pope iz nekih njegovih ciklusa davnanje knjige Kora. A da bi to postigao on itavu pjesmu preobraava u jedinstvenu metaforu ije tkivo razvodi u niz lirskih pasaa sentenciozne svedenosti govora ili, pak, u slobodno formulirane lirske slike, koje, ponekad, poprimaju karakter krokija, ali su u najveem broju, metafore iroke unutarnje razvedenosti kojima, osloboenim sile tee, usko shvaenih odnosa uzroka i posljedice, trepere zvukovni spregovi rijei prizivajui iz podsvijesti skrivene istine o vienom. Govore stostrukim svojim znaenjskim refrenima. Vraa se kui bosanski kralj 2007. Vojislav Vujanovi

52

BEHAR 89

BEHAR 89

53

Poetski glasovi: Fikret Cacan

Poetski glasovi: Fikret Cacan

Fikret Cacan

Izmeu prstiju barun

Fikret Cacan se nakon niza uspjelih prijevoda, kao istaknuti rusist Flakerovske kole, napokon odluio na vlastiti pjesniki iskorak. Pritom, nema sumnje, da mnogo duguje ruskim modernistima od onih koji su djelovali izvan formalistikog pokreta do naih dana, primjerice do Josifa Brodskog. Bit e da je nasljedovao njihovu strogou metra (u Hrvatskoj bi rekli Matoevsko matematiki, kronometarski toan ritam u izmjeni naglaenih i nenaglaenih glasova) i to u najboljem radnom smislu. Zamjetno je da pjesnik voli korespondenciju izmeu naslova i tijela pjesme (Moskva, Trenjevka, Srebrenica, Zenica, Vivaldi, Botaniki vrt) ali nee eksplicitno
MOSKVA Prvi put sam u metropoli sluao pravog slavuja. Nona se Moskva slutei ljeto oputala irno, pogled na kremaljske zidine jedva bi turista dirno, otkuda beskrajne ljudske je rijeke vijugala guja. Obini prigradski ringipil, postaja Parka kulture, Zagreb bi u njega stao sa itavim Kozari Bokom, zaudo nikakav efekt ne ravna mi uhom ni okom, skupine mladei skromne unutra se radosno ure. Tamo kraj ograde sporednog ulaza stajali ljudi gledaju uvis u kronje prolistalih krupnih drveta, gdje bi slavuja ve morali vidjeti, kada ih sretan daruje glazbom u pono ponavljanjem napjeva ludih. Pjeva o sigurnom domu, planiranju, stvaranju, blagu, ptiima, zaspalim jedva, o eni, tjeskoba je trza, pjesma je tjei, koluta se jednako spora i brza, o poslodavcu to otkazom prijeti, o visokom pragu. Posve me obuze triler, melizam i dirljivi sevdah sitnog nevidljivog bia to no elektrizira pjesmom, starac i umorna ena i bom i curetak s vespom svi su ga sluali nikom, a ja jo pokatkad pogledah. Tako u novom se stoljeu pjesnik objavljuje puku to odrvenjelim korakom nalazi k postelji puta, drogiran tv-opijumom vlastitim snovima luta, vampirskom zombiju bjee u sablasno maglenu luku. Slavuj razasipa muku i sreu, opojnost nagnua, i nadahnua, daleko od kamera prirodni zastor, on je okida vibracija i samozatajni majstor, njemu je umjetnost sklada i promjena roena kua.

SREBRENICA M. Corradeu
odgovarati na naslov ve e se zakriti s gustom mreom lijepih slika koje nisu ni ifrirani jezik ni puko prepisivanje stvarnosti. Na sceni je fino lirsko predivo, pomalo anakrono za nae doba koje vie ne oslukuje pjev eva, ali, ini se da Cacan umije sa svojim artistikim nakanama preskoiti jaz koji nas razdvaja, izmeu surovo senzibilizirane poetske percepcije i na drugoj strani meke svile obnovljene doivljajnosti. No, kada se pjesnik dohvati religiozno etikih principa (pjesma Boji odaziv) iskazat e neto iskonsko u osobnom preispitivanju vjere i tad nesumnjivo dosee vrhunce. Sead Begovi

ZENICA Etiko-estetsko drutvo, napasne misli o tradiciji, poslanju i mukom shvaanju kako se radi, kako se klima, i ime, prigiba, uzdie, klanja, okajava li se ime, ponona, katkad i danja, munina od koje mi je stranije no od zbiljskih utvara nalik na zmije, lovice imia spiljskih. Beskrajne umale fraze na mitinzima ekipa za mlaenje slame prazne, mahanje rukom iz dipa lagano voenog, tamnog, konano znaenje rtve je rtva znaenja svakog, ako te prije ne sprte u popravni dom i staklen gdje trnu zvuci nebeski a krik je jeziv i paklen, za njim su pucnjevi reski. Krletka, zidina, kavez, dimnjaci, plinovi, kia, ljiljani, drijenovi, gavez, muzina glazba sve tia, duina nemo kroz ile otjee, pokree snove, a pjesme nataloile neke bi ritmove nove. Sve je od glave, od lude, jedino za sebe sretne, bit e joj to god joj bude, same na vezama smetnje.

Sestro nad bezdnom zanjihana haljetak oko tebe lebdi i bukova se svija grana; u srcu mi se spomen ledi na rasprene umom ene to smrt utekle ste bijedi; odjednom si bez odvedene djece i vriske oko nogu i mua ispranjene zjene; razaznat konopac ne mogu od lia i od gorkih suza s kojima svraam panju Bogu; a vunena se tvoja bluza crveni kao voka zrela na peteljki od vrstih uza; to podnose teinu tijela, ali ne due koja hlapi izmeu oblaka i jela; i nosi kao sitne kapi muke i brige domainstva koje bez tebe hladno zjapi; bila bi ondje pusto ista da nije zvijeri, i bez uma, to potjeu li iz nebivstva ili su okot hladnog uma anglo i franko niskozemskog to dosee i do tih uma; gdje te je nalo oko svjetskog snimaa to je skoro umro, jer stie na to kleto mjesto

VIVALDI Svako ba godinje doba sjeti me ljubavi tvoje, kada se die iz groba mijenjaju ivotne boje, kada se ispuni arom ljetne vreline kraj mora ili se osjeti starom s najavom pojavka bora; jednako kada ti trne ivevlje slutei studen, zima tjeskobu ti svrne u srce - odmah ti budem daleki tuin, a blizu,
VRBIK Snijeg meu neboderima i parkiralita prazna i tuga nepoderiva kao krivica i kazna Pod nebom oblakonosnim sve utjee se tjeskobi i titi polako, osim ene u susjednoj sobi.

strepnjom sekundiram ti, dah po dah pijem u nizu, are na prstima pamtim, pa vrtim programe redom, navijam diskove glatke, nudim te ajem i medom, izmiljam snove i gatke, a rese, zglobove, stegna, izmeu prstiju barun, masiram nevjetih kretnja zaustavljajui stranu navalu raspada svijesti, im se u krilu tvom smjestim.

BOJI ODAZIV po Rumiju Allaha sam noi jedne hvalio sve vie, vie, a kad mi se usne ledne s Allh, Allh zasladie, ejtan ree: Salavate i ja ujem mnogorjeke, a odaziv gdje je za te, kao: Evo me, lebbeyke? Ovo srcu bi ko pelen, ali im sam u san pao Hdir svoju raskri zelen te ovako proaptao: to osta od zikra iva, na to se salavat sveo? Rekoh: Nema odaziva, evo me, lebbeyke, evo. A Hdir: Ne, Allh kae: Na tvoje se rijei mehke Allh, Allh odmah slae moje Evo me, lebbeyke. A tvoj ar i zavjet dani u zanosu vjere, boli moj su glasnik pouzdani muslimanu koji moli. U ljubavi i tvom strahu milosto su moje rijeke, po tvojim je: O, Allhu, moje Evo me, lebbeyke.

zauvijek oajno i tmurno, a davnanju mu je vedrinu raznijelo ovo vrijeme burno u kojemu se mnogi brinu jo samo za trun zadovoljstva, a krvavu ne slute Drinu.

54

BEHAR 89

BEHAR 89

55

Poetski glasovi: Fikret Cacan

Poetski glasovi: Fikret Cacan

BOTANIKI VRT Gledaj ga mene kako se iz pranjave ali nadasve kulturne ustanove iskrada raunajui na pratanje jedino ozgor od knjiniarke-sove. Ta ni oblacima ne da zasjenit se, nesvikla na golubice i vrapce razdragane dolje okolo sjenice otkud im ljudi poneku mrvu bace. Jo osjeajui svrab usred nosnica pouri nai pokraj sjenice mjesto s mirom da gleda kako vrtlar posmica sve to to stri, maui kosom esto. Strogo ustrojstvo ga stvari tu obuzme iako stvari su bilje, a red vjeran prirodi. Latinske ploice oduzme uvar im spazi da u dep s njima smjeram. Stanite nije ni preslik kataloga, gdje gusto po ladicama natrpane kartice zbijene poput su taloga u ribnjaku sa abama kraj fontane. ivot od kojega plua se raire, bez alergije na prainu i tmuu, nisko povijene granice namire mekanim drenjinama usahlu duu. Jadnica znade da ondje je usnula samo da odri ljubav prema knjizi kao kad eta se zaeli mumula trpkih, a zovu ga: pomirii, grizi. I bio bih manje eljan tih plodina znajui da isto due ueene doi u ovamo kroz deset godina iz krila govorljive mirisne ene.

TRENJEVKA Kad govorim, tad prostor prostrijeli me, a vrijeme e iz toke vani suknut, i bude li to tvoje milo ime, demon praznine odmah e ustuknut. Ovdje iznutra prema vani spaja presjek i srh energije i smisla; Sad je poetak vremena do kraja, i silnica zbog koje si se stisla. Kad nabrajam zbog ega kaem: nemoj, to elim da se jave due znaci, na koplju zbilje zakoprca demon i tratine da osvoje maslaci. Puhni u balon i puni ga dahom, rasplini se u vremeniti beskraj, na rastanku s tjeskobama i strahom talasanju se azurnome predaj. ivota vrtlog i struja pjenua rastvor od tiva, pletiva i mliva, ali uz tebe odsad tvoja dua jednako snanim zamasima pliva.
BILJEKA O AUTORU

NOVIGRAD NA KUPI esto se autom spustimo do Kupe, lijevo je benzinska a patke zdesna, pod restoranom se ubrzo skupe, a grad je i dalje dalj neizvjesna. uju ti ukanje vreice krune, prepoznaju letei korak i ruke dareljive, kljun i koljke une, ures dananji i davnanje muke kada sam eznuo za jednom tobom, ne bio te vrijedan, ne bio hrabar, ni zanijet buduom ivotnom borbom zbog koje sam i danas posve sabran. Dokliu, zarone ili tek slete pernata bia za mokrim suharkom, usput si mijenjajui elemente, dok im paii pijuu trakom. I moja dua ponire i lijee kada dobacuje darove svoje, kada domahuje meni od sree, kao da se roene dvije spoje nae ruke za etnju polaganu, a patke e svaka na svoju stranu.

Fikret Cacan (Zenica, 1958). Diplomirao komparativnu knjievnost i filozofiju te bibliotekarstvo u Zagrebu. Nagradu za Najbolji prijevod poezije dobiva 1989. u Drutvu hrvatskih knjievnih prevodilaca za prijevod Pjesama i eseja Osipa Mandeljtama, GZH, 1989. Izradio bibliografiju Svjetska knjievnost u hrvatskim prijevodima 1945-1985, Zagreb, 1988. (koautorstvo). Godine 1990. jedan je od osnivaa Kulturnog drutva Muslimana Preporod. Godine 1999. vodi proslavu 200. obljetnice A. Pukina u Hrvatskoj te postavlja veliku izlobu u NSK-u o pjesnikovu ivotu i djelu i izrauje iscrpan katalog s bibliografijom. Vaniji prijevodi: Ana Ahmatova: Tajne zanata, Banjaluka; Osip Mandeljtam: Izabrane pjesme, 1998. Ana Ahmatova, Tri jeseni, pjesme i sjeanja, 2002. Nikolaj Zabolocki: Izabrani stupci i pjesme; Josif Brodski: Boine pjesme, A. Pukin: Bajka o ribaru i ribici, B. Pasternak: Pjesme dr. ivaga, V. Sorokin: Plavo salo, M. Gorki: Na ljetovanju, V. Grossman: Sve tee. Objavljuje knjievno-povijesne studije i eseje te vlastitu poeziju.
56 BEHAR 89 BEHAR 89 57

Multimonolog

dervihana

Alpska disciplina Islam

Pie: Senad Nani samo bez munare, i to u vlasnitvu. Pravi je to islamski centar. U bivu je poslovnu katnicu s puno ljubavi i panje ugraen mesdid, abdesthane, priruni restoran, gdje sam predavanje i odrao, drutvene i upravne prostorije, soba za musafira, uionica za redovni mekteb i tetima da ene mogu uz ramazan klanjati teraviju. Navedeni prostori u visokom su prizemlju, a cijeli se suteren iznajmljuje i u mnogome pokriva trokove demata. Zahvaljujui zimskom kampu, lijepom obiaju kad se u zimsku subotu okupe muslimani Bonjaci iz vicarskih demata u planinama na skijanju i veernjem predavanju, diskusijama, zajednikim objedima i namazima, nog after ski partija, dugo postavljali pitanja o povijesnoj i suvremenoj gradnji damija, razvili raspravu o identitetu, tradiciji, modernitetu, obrazovanju i mnogoemu drugom. Smislenom. Iskoristimo musafira!, povika Sabahuddin efendija, iskazavi obostrano zadovoljstvo ostvarenim i svijest o preostalom slobodnom nedjeljnom popodnevu i noi do mog leta za Zagreb, te brzo dogovori jo jedno predavanje u Islamskom centru Luzern. Damija u Luzernu i svojim proporcijama nalikuje pravoj gradskoj bosanskoj damiji. Biva je to kino dvorana koja se po demontai sjedita otvorila visinom kroz dvije etae i omoguila izgradnju mahfila te minbera i mi-

Recesija
Pie: Velid Imamovi

Magina rije recesija Pojava koja ne poznaje i ne priznaje granice drava i kontinenata. iri se megalomanski kao zahuktala epidemija za koju nije izumljen lijek. Napada sve sisteme i drave, sve religije i sekte, sve grupe i pojedince. U svijest nam utiskuju da protiv nje nema odbrane. Protiv nje nema zatitnika. Protiv nje nema ni pustinje ni planine u kojoj bi se ovjek mogao sakriti. Ona ne zna za milost. Ubojitija od H-bombe, prodornija od TV-reklama, zaraznija od kuge, nemilosrdnija od Dingis-Hana. Ona je tema svakog sastanka. Spominje se i u obdanitima. Nezaobilazna je tema u vjerskim krugovima. Ona treba da zada glavobolju svim slobodoumnicima, da zarobi sve slobodnjake, da sputa sve letae. Borba protiv nje treba da se proglasi dihadom kod muslimana i kriarskim pohodom kod katolika. Ona treba da bude briga svih briga.
godinjim dobima, tako i po klimatskim predjelima, kao i sve eim manjim i veim ratovima, oruanim i teroristikim napadima, pljakama, otmicama i slino. Sekundarne uzroke primjeujemo, a stvarne primarne uzroke ne elimo ni nasluivati. Bojimo se. Hvata nas panika. Kako i ne bi kad smo svi zaglavili u svjetskoj poplavi grijeha i moralnih poremeaja i u privatnom i u javnom ivotu. Strah nas je, jer vodimo ivot slian onom u kanjenim predjelima Zemlje. Dublje razmiljanje bi nas moda dovelo do beznaa, jer nemamo nikakvo opravdanje za traenje spasa i izuzea iz kazni i tekih iskuenja. Mi, stanovnici ovog Zapadnog Balkana svjedoci smo doskoranjih nemilih katastrofinih deavanja u naim sredinama. Najalosnije je to smo svojim nainom ivota zaboravili ta se desilo i smatramo da se neto tako slino vie nikad nee ponoviti. Barem ne za vrijeme naega ivota. A za tu smirenost imamo i razloga uvaju nas amerike i druge meunarodne snage koje nee dozvoliti da se takva destrukcija desi na naim prostorima. Pri tome zaboravljamo, ili neemo shvatiti, da su te iste snage na svoj odreeni i pomno planirani nain izazvali sve te sukobe uz svesrdnu saradnju domaih voa, a ovima nije bilo teko nai dobro plaene pomagae koji su ostvarivali ciljeve sadistikih ideja velikih najciviliziranijih, najkulturnijih i najmonijih drava, izgraenih na ovoj napaenoj i ve dobrano rasrenoj Zemlji. Pa ni ona, koliko god nam se inila mrtva, nee vjeno trpjeti takav teror na svojoj povrini. Pohvalno je i preporueno da zatvorimo oi pred injenicom porijeklom nastajanja ekonomskog prosperiteta u zemljama Zapadne Evrope. Historijski podatak da su te zemlje ekonomski ojaavale stoljeima izvlaei na jeftin nain

A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali. (El-Isra, 15)

O sljedbenici Knjige, doao vam je poslanik Na nakon to je neko vrijeme prekinuto slanje poslanika da vam objasni, da ne biste rekli: Nije nam dolazio ni onaj koji donosi radosne vijesti, ni onaj koji opominje! Pa, doao vam je, eto, onaj koji donosi radosne vijesti i koji opominje. A Allah sve moe. ( El-Maide, 19)

Pozivu Demata St. Gallen i njihova imama Sabahuddin efendije Sijamhodia, kolege s faksa naeg Mirze efendije Meia, da u tamonjem Bosanskom islamskom centru Gazi Alija mesdid odrim predavanje o islamskoj arhitekturi i predstavim izdavaku i informativnu djelatnost naeg Preporoda, s radou sam se odmah odazvao. Na pitanje kakva mi je oprema potrebna, dijaprojektor, rekoh, te skije i pance. Brzo spremih omanju putnu torbu, taman toliku da u nju stane kutija s dijapozitivima pomno odabranim iz vie desetljea stvarane babine i moje arhive, zatim Preporodove knjige, par Behara i Journala i skijake hlae. Sletjevi u Zrich i klanjavi duma namaz u tamonjem Bosanskom islamskom centru, stigoh u poslijepodnevnim satima u St. Gallen s Mehom ljivarom, predsjednikom Medlisa. Neobino je bilo sresti se, nakon prohujalih vremena, s poletom naih muslimana kada iskljuivo svojim radom i sredstvima, bez iije podrke, grade damije i bogat dematski ivot. Poput drugih bosanskih demata u vicarskoj, nevelik je i ovaj u St. Gallenu. Nekoliko je stotina obitelji, radnikih uglavnom. No, demat ima mesdid, zapravo pravu damiju,

Neobino je bilo sresti se, nakon prohujalih vremena, s poletom naih muslimana kada iskljuivo svojim radom i sredstvima, bez iije podrke, grade damije i bogat dematski ivot. Poput drugih bosanskih demata u vicarskoj, nevelik je i ovaj u St. Gallenu. Nekoliko je stotina obitelji, radnikih uglavnom. No, demat ima mesdid, zapravo pravu damiju, samo bez munare, i to u vlasnitvu. Pravi je to islamski centar.
imao sam prigodu predavanje ponoviti u blagovaonici unajmljenog smjetajnog skijakog objekta u po svjetskom kupu poznatom skijakom centru Lenzerheideu. Muskulfiberu usprkos, uzrokovanom cjelodnevnom gutu skijanja du beskonanih i savreno ureenih osunanih staza, odstajah ja i ne osjetivi svoj blok sat uz dijaprojektor i Preporodova izdanja. Bilo je tu Bonjaka iz St. Gallena, Zricha, Luzerna, Lugana i gdjetko iz pokojeg susjednog vicarskog ili austrijskog grada. Ne daje se gostu ni ae oprati niti tanjur dodati, ta ovdje su meu dematlijama i ponosni profesionalni kuhari i konobari. A svi eljni znanja. Nadahnuti, bit e, posebnim ozrajem svjetlosnih slika dalekih kupola, mihraba i harema u toploj blagovaonici utonuloj u mrak i led sijeanjske alpske noi. Bonjaci su, umjesto kakvog ispraznog i besmislehraba u punoj visini. Prostrano predvorje na oba kata kao i podrumski prostor omoguili su smjetaj poveeg restorana, drutvenih prostorija, omladinskog kluba, knjinice i drugih sadraja. Dematlije, meu kojima ima i studenata arhitekture, pokazali su se odlinom i zainteresiranom publikom. I pravim domainima. Eglenisat smo, i uz pokoju mudru, nastavili efendija i ja probijajui se u gluho doba kroz ledenu kiu autoputom do kue, do Muharemovog pansiona Anker s pogledom na trajektnu luku na Bodenseeu u malenom gradu Romanshornu nedaleko St. Gallena. Gledajui suncem obasjane snjene i stjenovite vrhove vicarskih Alpa iz Croatijinog propelerca, upuujem dovu Uzvienome da podari svaki uspjeh ljudima koji su mi u samo nekoliko dana tu prekrasnu zemlju uinili domom.

Iz kuranskih pria su nam poznate sudbine nekih drevnih naroda kojima su dolazili poslanici i koji su bivali kanjavani zbog njihova neposluha. Pokvarenost nekih naroda je bila uzrok unitenja cijelog svijeta (Nuhova/Noina poplava svjetskog razmjera) ili unitenja samo tog naroda vatrenim nebeskim kuglama, vjetrom, zvukom (glasom). Svim tim narodima su dolazili resuli poslanici (donosioci vjerozakona) ili nebijji vjerovjesnici (sljedbenici prethodnog poslanika). Muhammed s.a.v.s. nas je obavijestio da su svi narodi dobili poslanika, tako da je, ustvari, cijeli svijet dobio vjerozakone koje su morali slijediti. Kao to znamo, neki narodi su uniteni, a o nekima imamo i obavijesti iz Kurana i Hadisa, dok o veini unitenih naroda nemamo nikakve podatke, osim nekoliko arheolokih iskopina za koje se ne zna kojem narodu i civilizaciji pripadaju. S dolaskom zadnjeg Poslanika, Peata vjerovjesnitva, Muhammeda s.a.v.s., dolazi i Boije obeanje da nijedan narod vie nee biti uniten na taj nain do Konanog kraja (Kijametskog dana). Shvativi na ovaj nain prvi navedeni kuranski ajet, sad nam je jasno da postoje sve pretpostavke za Konano unitenje, odnosno, svagdje spomenuti Kijametski dan. Na taj nain nee biti uinjena nepravda nijednom narodu, pa tako ni pojedincu. Meutim, mi ne znamo kad e biti Kijametski dan, odnosno da li je on blizu ili veoma daleko. Ono to nas zanima je sadanje stanje u svijetu. Interesuje nas da li postoji kazna manjih razmjera zbog totalnog odstupanja od svih Nebeskih knjiga i vjerozakona u svim dravama sadanjeg doba ili emo tu kaznu oekivati tek na kraju postojanja svijeta. Druga opcija je vrlo opasna jer nas uljuljkuje svojom vremenskom neizvjesnou, pa se osjeamo sigurnima, jer je taj dan vrlo daleko, ne vidimo neke velike predznake, a ono to smatramo predznacima nije sasvim sigurno, jer su i prethodni narodi preivljavali iskuenja i tekoe koje su oni smatrali predznacima Kijameta, koji se, oito, nije desio. S druge strane, svjedoci smo svakodnevnih velikih prirodnih nepogoda (zemljotresi, orkani, tsunamiji), poremeaja vremenskih prilika, kako po

58

BEHAR 89

BEHAR 89

59

dervihana

dervihana

sva mogua prirodna bogatstva iz zemalja treeg svijeta, njihovih tadanjih kolonija, moramo posmatrati samo kao lekciju iz srednjokolske historije koju smo morali uiti za bijednu ocjenu, a onda je zaboraviti, jer to se desilo u mranom Srednjem vijeku kad nije postojala demokracija i ljudske slobode. Nakon davanja samostalnosti tim robovskim kolonijalistikim banana-dravama, praoevi sadanjih svjetskih monika su formirali izdajnike vlade u tim dravama, a nosioci takve liberalne vlasti su jo nemilosrdnije iscrpljivali svoj narod, poploavajui mermerom zabaene ulice zapadnjakih demokratskih gradova, uveavajui blagodat ivota svojim faraonima. Zauzvrat su dobijali sigurnost i zatitu zapadnjakih sila od vlastitog naroda. Kad faraonima ni to nije bilo dovoljno, izazivali su vjetake krize, koje su vlastodrci rjeavali zapadnjakim orujem, plaenim desetinama puta vie nego to vrijedi zbog opasnog transporta i rizika. Ili su, na slian nain, svrgavali tiranske vlade, dovodei na njihovo mjesto jo izopaenijeg konkvistadora. Ili su izazivali opu glad i neimatinu, koja ustvari i vlada cijelo ovo vrijeme. Kad zapadnjakim monicima ni to nije bilo dovoljno, izumili su optespasonosni sistem globalizacije kojim ekonomski porobljavaju na desetine drava i dravetina svijeta, koje sad, osim to vrlo jeftino isporuuju svoje sirovine, a skupo uvoze robu zapadnih zemalja, moraju isto tako da se odreknu svih tekovina svoje civilizacije, kulture i religije, a da prihvate sve norme ponaanja i ivota duhovno stos-

truko praznog Zapada. Sve ovo navodim iz jednog razloga da se podsjetimo i shvatimo da korijen i prauzrok svih ekonomskih blagodati zapadnog svijeta lei u klasinom izrabljivanju veine ovjeanstva. To jest, srea manjine lei u tekoj nesrei i iscrpljenosti ogromne veine ovjeanstva. Ili, sva njihova srea je sazdana na grijehu, pokvarenosti, sadizmu, prevari, korupciji, nemilosrdnosti, ropstvu, ubojstvu, porobljavanju, teroru, tiraniji, zavjeri i slinim vrlinama. Ovo je temelj, osnova i korijen na kojem je nastala svaka od ovih drava. U njihovu teku dvolinost smo se mogli uvjeriti u naem nesretnom ratu. Tad su pale sve maske, kao i u svakom ratu, a njihovo lice je zasjalo svim moguim dehennemskim tminama. Ovo je potrebno spomenuti da bi se mogla shvatiti njihova sadanjica i predvidjeti njihova sutranjica. Ovo se mora kazati da bismo znali primarne uzroke buduih deavanja. Ovo moramo znati da bismo konano, preko njih, gledali sami sebe i tako nali uzroke onog to nam se trenutno deava. Recesija je rije koja je sijala strah i kugu oko sebe na poetku prolog vijeka. To je rije koja se milionima puta ponavlja u zadnje vrijeme u cijelom svijetu. Kolaps privrede, gaenje preduzea, propast banaka i ekonomskih sistema, otputanja velikog broja radnika, velika neimatina, nestanak srednjeg stalea, bankrot dosad gigantskih kompanija i bogataa. Sve ovo se vezuje za tu maginu rije

Zato mi da patimo? Odgovor je: Jer ste se i vi okrenuli protiv svoje Knjige! Ovosvjetske brige i uivanja su zaokupili vae ivote, vae umove, vaa tijela. Boiji zakoni i naredbe su zapostavljeni. Ljudi sjede navee u vjerskim krugovima, priajui o duhovnim velikanima, vjerskim istinama, drugom svijetu, njegovim nagradama i kaznama, a ujutro se okreu svojim poslovnim brigama, pri tom varajui sve one koje su u stanju prevariti. I to bez imalo grizoduja! Kao da je to sasvim normalno! I dozvoljeno! I jo se nau opravdanja! U vjerskim Knjigama!
recesiju. Pojava koja ne poznaje i ne priznaje granice drava i kontinenata. iri se megalomanski kao zahuktala epidemija za koju nije izumljen lijek. Napada sve sisteme i drave, sve religije i sekte, sve grupe i pojedince. U svijest nam utiskuju da protiv nje nema odbrane. Protiv nje nema zatitnika. Protiv nje nema ni pustinje ni planine u kojoj bi se ovjek mogao sakriti. Ona ne zna za milost. Ubojitija od H-bombe, prodornija od TV-reklama, zaraznija od kuge, nemilosrdnija od Dingis-Hana. Ona je tema svakog sastanka. Spominje se i u obdanitima. Nezaobilazna je tema u vjerskim krugovima. Ona treba da zada glavobolju svim slobodoumnicima, da zarobi sve slobodnjake, da sputa sve letae. Borba protiv nje treba da se proglasi dihadom kod muslimana i kriarskim pohodom kod katolika. Ona treba da bude briga svih briga. Protiv nje trebamo nastupiti ujedinjeni pod jednom zastavom i jednim komandantom koji e nas izvesti u konanu pobjedu i ulazak u vjenu blagodat ivota. A ta zastava i taj zapovjednik su ve izabrani. Naa jedina dunost je da mu se pokorimo i slijepo mu vjerujemo. Pa ta hoemo, ako su je oni izmislili, oni e nas i izbaviti iz nje! Da li je ba sve tako crno? Koga e se gospoa Recesija pogoditi? Ima li spasa? Moramo li slijediti nametnuto rjeenje i nametnutog gospodara? I recesija, kao i sve ostale nesree, spada u katastrofe koje e pogaati ovaj narod. Postoji mogunost da je se i ona vjetaki izaziva, kao nedavno enormno vjetako poveanje cijena nafte, koje kao takvo nije moglo opstati, pa su cijene nafte pale na nivo na kojem nisu bile godinama. I to moe biti opcija koja je malo vjerovatna. Posljedica je nepravde kod zapadnih zemalja, nepravde koja je gore navedena, pa je poteno da se kod njih najprije i desi. Ne mogu tvrditi pripadnici tih drava da nisu imali one koji su ih opominjali, a koji su navedeni u drugom kuranskom ajetu na poetku teksta. Opominjai su dolazili i pojavljivali se cijelo vrijeme u svakoj dravi i gradu i to u svakom vremenu. Opominjai nisu samo oni koje je Allah izabrao za poslanike. To moe biti svaki ovjek koji u odreenom trenutku zastupa istinu, opominje svoje sugraane i sunarodnike da ne ine izopaenosti, koji ima jasniji vid neko drugi

i iz iste namjere, bezinteresno, zastupa potenu i ispravnu stvar. Ne smijemo zaboraviti da je Allah Gospodar cijelog svijeta i moe initi ta hoe. Isto tako, On moe dati, kao to je dosad i davao, da istine i opomene izlaze iz usta ljudi koji ne spadaju u Njegove izabranike i tienike. Znanje uzmi i kad je na zidu napisano. Ista stvar je i s opomenom i istinom. Nije nae da odreujemo preko koga e doi opomena. U to smo se mogli osvjedoiti u prethodnom ratu na naim prostorima, kad su iskreni i poteni zapadnjaci upozoravali predstavnike svoje vlasti da ne ine takve katastrofalne pogreke i nepravde prema nama. Svjedoci smo da su neki knjievnici, filozofi i ugledni graani pisali lanke, istupali javno i organizovali proteste protiv onoga to su radile njihove vlade kod nas. A preivljavali su zbog toga i osvete pojedinih politiara i monika. Zbog toga se te vlade ne mogu pravdati da ih nije upozoravao nitko iz njihovih redova. Isto tako smo bili svjedoci da je naim neprijateljima dolazila opomena od naeg neprijatelja, koji je bio ak njihov pripadnik. Sve ovo je jasan dokaz da zaetnici recesije nemaju nikakvo pravo da trae pomo od Stvoritelja da ih spasi, niti se mogu pravdati neznanjem i neobavijetenou. Itekako se dokazalo da veliki dio njihove skoranje historije poiva na totalnoj nepravdi i nepotenju. Uostalom, da ne zaboravimo ni sinusoidni zakon ekonomije, koji, jednostavnim rijeima govorei, objanjava da nakon svakog vrhunca dolazi i pad i tako u neprekidnim nizovima. Poslije ovolikog ekonomskog i tehnolokog uspona, normalno je da doe do znatnijeg pada. Uz kombinaciju s nepravdama u ekonomskom prosperitetu, neophodno je da ovakav pad bude izuzetno jak i da se usput pretvori u estoku kaznu. Pa dobro, rei e neki, ta mi imamo s njima? Mi smo na ovim prostorima i nemamo nita s njihovim nainom bogaenja, niti s njihovom politikom i ekonomijom. Mi nismo njihovi sauesnici. Mi ak ni ne odobravamo njihovo djelovanje i akcije. ak smo svjesni i njihovih namjera prema nama. Zato mi da patimo? Odgovor je: Jer ste se i vi okrenuli protiv svoje Knjige! Ovosvjetske brige i uivanja su zaokupili vae ivote, vae umove, vaa tijela. Boiji zakoni i naredbe su zapostavljeni. Ljudi sjede navee u vjerskim krugovima, priajui o duhovnim velikanima, vjerskim istinama, drugom svijetu, njegovim nagradama i kaznama, a ujutro se okreu svojim poslovnim brigama, pri tom varajui sve one koje su u stanju prevariti. I to bez imalo grizoduja! Kao

Kako se sauvati od recesije? Pa barem se muslimani ne bi smjeli bojati. Ne bi smjeli strahovati za svoju nafaku. Svakom ovjeku je propisana nafaka njegovim roenjem i ona se ne moe umanjiti, osim grijeenjem. Drugi dio je opasan, jer pokazuje zato svaki od nas ima strah od recesije, odnosno otkriva svakog od nas.

60

BEHAR 89

BEHAR 89

61

dervihana

dervihana

da je to sasvim normalno! I dozvoljeno! I jo se nau opravdanja! U vjerskim Knjigama! Svaki lopovluk se opravdava! Kranin e otii kod svog sveenika i traiti oprost grijeha, a kui otii smiren kao da nita nije uradio. Musliman e initi dove, sjediti kod uglednih vjerskih ljudi (alima i ejhova), pa e otii i na had, smatrajui da je time otklonio sve neprilike i da je uinio sve kako bi mu Allah morao oprostiti! Pa, on klanja i posti i Allah mora to uzeti u obzir prilikom opratanja. Ama, nai emo mi hiljadu opravdanja za svaki svoj grijeh, pa emo na taj nain uiniti daleko vei. Drugo, veoma bitno, a obraam se prvenstveno muslimanima. Mnogima su dunjaluka sredstva i ciljevi postali prikriveni idoli kojima se okreu. Klasino mnogobotvo je nestalo, ali je ostalo skriveno, mnogo zastupljeno u dananjem svijetu. Zbog ouvanja poloaja, dunjaluke asti i vlasti, mnogi se okreu dunjalukim monicima, politiarima i nazovi-vjerskim uglednicima. Allah se zaboravlja. Da, teko je vrijeme. Teko za ouvanje vjere. Zato je i rekao na Vjerovjesnik: Doi e vrijeme kad e vjera biti kao eravica u ruci ako je dri, prie te, a ako je ispusti, ugasie se. Islam je doao s garibima (strancima u drutvu, usamljenicima) i zavrie s garibima. Ako ovo znamo, moramo biti svjesni teine dranja vjere, ali i nagrade za njeno ouvanje. Kako se sauvati od recesije? Pa barem se muslimani ne bi smjeli bojati. Ne bi smjeli strahovati za svoju nafaku. Svakom ovjeku je propisana nafaka njegovim roenjem i ona se ne moe umanjiti, osim grijeenjem. Drugi dio je opasan, jer pokazuje zato svaki od nas ima strah od recesije, odnosno otkriva svakog od nas. Kao jedno od sredstava uvanja od recesije i svake Boije kazne, navodim stihove velikana Islama, potovanog Delaluddina Rumija: Hud je oko vjernika liniju nacrtao: vjetar bi se ublaio kad bi do mjesta tog doao, mada bi u zraku raskomadao sve one koji su bili izvan te linije. Slino tome, pastir ejban je imao obiaj nacrtati liniju vidljivu oko stada svoga, kad god je na dumu petkom iao, da ne bi vuk tamo upao i pusto napravio: niti bi vuk ijedan mogao u krug taj ui, niti bi ovca neka van znaka tog mogla odlutati; vjetar poude vuka i ovaca je bio sprijeen krugom kojega je nacrtao Allahov ovjek. (Mesnevija 1, 854-859) Mumini svi, bjeei od nasilja Vjetra smrtonosnog, sjeli su u krug kojega je Hud nacrtao. Vjetar je bio Poplava, a linija je bila Laa: bilo je mnogo nada zbog tih poplava i laa. (Mesnevija 6, 2191-2192)

Poslanik Hud (Eber) a.s. bio je poslat dinovskom narodu Ad. Nakon izvjesnog vremena provedenog u pozivanju na pravu vjeru, obavijeten je o propasti njegovog naroda, a sauvae se samo oni koji budu uz njega. U vrijeme kazne je Hud a.s. okupio svoje sljedbenike i nacrtao oko njih liniju koja je postala fizika prepreka, kako unitavajuem Vjetru i nevjernicima da uu u taj krug, tako i pravovjernima da ne mogu izii iz njega. Slino tome je postupao i ejban Rai r.a., crtajui krug oko svog stada kad bi iao na dumu-namaz petkom, kako vukovi ne bi mogli nahrupiti i pobiti stado, niti da bi ovce mogle izii iz tog kruga. Nadalje, ovaj Hudov krug ima istu ulogu kao i Laa Nuha (Noa) a.s. u vrijeme sveope Poplave. Odnosno, svaki poslanik je spaavao svoje sljedbenike na slian nain, samo je forma sredstva spasa bila drugaija, a znaenje u potpunosti isto. Prema tome, krug spasa mora biti dvosmjeran. On mora zadrati vanjske poude i strasti i njihove nositelje od upada i porobljavanja onih koji se nalaze unutra. Jer pohlepnim vlastodrcima smetaju slobodni ljudi koji se nalaze u njihovoj blizini. Mada oni od ovakvih ne mogu imati nikakvu materijalnu korist, niti mogu ostvariti veu vlast ako ih unite,

u vrijeme sputanja kazne. Niti doputa kanjenicima da pokuaju ui unutar kruga i tako se spasiti, niti dozvoljava ispravnima da iziu iz tog kruga, okuavajui spasiti kanjenike koji im izazivaju saaljenje, bilo zbog rodbinskih veza, bilo zbog prethodnih prijateljstava. Moramo biti svjesni da e ovaj rascjep izmeu dvije skupine biti uvijek nepremostiv, tako da se ne smijemo zadravati na sredini. Moramo se konano opredijeliti. Pustio je dva mora da se dodiruju, izmeu njih je pregrada i oni se ne mijeaju. (Er-Rahman, 19-20) ta je u sadanjem trenutku Hudov krug, Nuhova laa ili Musaov tap? Da bismo lake objasnili, prebaciemo se na Nuhovu Lau (Arku). Nuhova Laa je erijat, ali je potreban i kapetan Lae, koji e Lau koristiti i usmjeravati na pravi put spasa. Nuh u tom sluaju treba da bude glava porodice, imam nekog demata, ejh neke tekije, ispravni voa neke skupine, ispravni predsjednik drave i tome slino. On mora biti osposobljen ispravnim uputama, kako bi mogao sauvati skupinu za koju je zaduen. Njegovo ispravno vostvo je jedini nain i sredstvo ouvanja te skupine. Ovo izgleda jednostavno. I previe jednostavno! Ali, ipak, osvrnimo se na nae porodice, ili demate, ili druge skupine u kojima se kreemo. Da li je to prisutna pojava u sredinama u kojima se nalazimo? Da li djeca sluaju roditelje, ili da li je ena pokorna svome muu, ili da li je demat posluan svom imamu, ili da li su dervii pokorni svome ejhu, ili da li su podanici neke drave pokorni svom predvodniku? U sadanjem trenutku se susreemo s dva problema. Prvi da li se itko moe pokoriti nekom drugom koji bi bio zaduen za njegovu uputu? Da li postoji volja i elja kod svakog pojedinca da bude voen te da na taj nain prepusti svoj ivot rukama nekog drugog? Ne mislim na svezastupljeni formalizam, nego na iskonski unutarnji osjeaj kod svakog ovjeka. Ne mislim na formalne tekijske zakletve nekom ejhu, nego na istinsku preputenost vodstvu ejha te tekije. Koliko nam je svima poznato, istinske preputenosti nema. Svjedoci smo sami sebi da neemo posluati naredbe koje nam ne idu u prilog, odnosno zahtjeve koji se kose s naim eljama i dunjalukim zahtjevima. S druge strane, postoje li ispravne voe uope? Da li postojee voe imaju sposobnosti da odgovore zahtjevima spaavanja od modernih iskuenja? Isto tako smo svjedoci da ugledne voe svih nivoa nisu spremni rtvovati ne svoje ivote, ve svoje poloaje, dostojanstva i asti koje su zadobili svojim vodstvom. esto viamo prodaju njih samih beskrupuloznim zahtjevima modernizma, politikanstva, biznisa, zapadnjakog globalistikog trenda. I to je razumljivo ako znamo da su vodstva zadobili ulagivanjem ili kupoprodajom preko interneta, preko politikih partija, monih materijalistikih kompanija i vlastodraca. Iskrenost na putu je pokrivena maskom pretvaranja i matarija, a Boanski Zakon je zamijenjen amaterskom glumom pred naivnim narodom i sljedbenicima.

Vratimo se Vjeri dok jo imamo vremena. Onoj istinskoj, a ne formalistikoj vjeri. Neka nam vjerski propisi i postulati budu vaniji i od nas samih, odnosno, budimo spremni da rtvujemo ovosvjetske uitke i same sebe da bismo uspjeli. Usmrtimo svoje nefsanske prohtjeve. Omoguimo svom djelominom razumu da ima prolaz do Potpunog Razuma. Neka na ruh prevlada na nefs, i neka se nae srce konano probudi iz dubokog sna i postane pravo srce koje e nas voditi ispravnim putem. A uz sve to, oslonimo se na Allaha.
Ovako razoreno drutvo i drutvene skupine e veliko iskuenje, gospoa svemogua Recesija, vrlo lahko rasturiti, osiromaiti i duhovno razoriti na izgubljene pojedince koje e kasnije postepeno pojesti mrak materijalizma. Recesija je samo jedna od niza prethodnica sveopem Unitenju svijeta, koji se, po svim naznakama u cijelom svijetu, smjestio vrlo blizu i moe se pojaviti svakog trenutka. ta da radimo? Oslonca na raznorazne voe nema. Izgubili smo povjerenje u vjerske skupine. Izgubili smo povjerenje i u svoje porodice. Prvo, svako od nas treba udjeti za ispravnim Upuivaem, a u ovom trenutku za voom bilo kojeg nivoa (imam ili ejh). Budemo li udjeli za ejhom, i dobiemo ga. Moramo potovati porodicu kao osnovnu eliju svakog drutva ili drutvene zajednice. Bolesna elija dovodi drutvo u nepovratnu bolest. Porodica je ve unitena na Zapadu, ali mi se moramo okrenuti od takvih uputstava i vratiti se onom iskonskom ouvanju, ojaanju i ovravanju porodice. A da bismo mogli voditi porodice, svi se mi moramo tome poduiti. Drugim rijeima, vratimo se Vjeri dok jo imamo vremena. Onoj istinskoj, a ne formalistikoj vjeri. Neka nam vjerski propisi i postulati budu vaniji i od nas samih, odnosno, budimo spremni da rtvujemo ovosvjetske uitke i same sebe da bismo uspjeli. Usmrtimo svoje nefsanske prohtjeve. Omoguimo svom djelominom razumu da ima prolaz do Potpunog Razuma. Neka na ruh prevlada na nefs, i neka se nae srce konano probudi iz dubokog sna i postane pravo srce koje e nas voditi ispravnim putem. A uz sve to, oslonimo se na Allaha, oslonimo se na Allaha, i samo na Allaha! I neka nam u srcu postoji tenja za susretom s bogougodnicima (evlijama), Njegovim prijateljima i zastupnicima na ovoj Zemlji u ovom vremenu. A onda neemo vie imati straha. Onda emo moi iscrtati Hudov krug i ostati unutar njega, sigurni i sretni. Mada e biti teko gledati propast onih koji su van njega. Ne zaboravimo, Hudov krug jeste zatita, nepremostiva, ali isto tako to je linija koja se nalazi na zemlji i ne spreava nae oi od gledanja stranih prizora od kojih smo zatieni. A ni samo gledanje takvih prizora nije jednostavno. Uzdajmo se u Allaha i traimo Njegovu pomo! Svi mi!

ta je u sadanjem trenutku Hudov krug, Nuhova laa ili Musaov tap? Da bismo lake objasnili, prebaciemo se na Nuhovu Lau (Arku). Nuhova Laa je erijat, ali je potreban i kapetan Lae, koji e Lau koristiti i usmjeravati na pravi put spasa. Nuh u tom sluaju treba da bude glava porodice, imam nekog demata, ejh neke tekije, ispravni voa neke skupine, ispravni predsjednik drave i tome slino. On mora biti osposobljen ispravnim uputama, kako bi mogao sauvati skupinu za koju je zaduen. Njegovo ispravno vostvo je jedini nain i sredstvo ouvanja te skupine.
ipak slobodni ljudi su simbol nepokorovanja dunjaluarima i predstavljaju zov porobljenima da im se pridrue. Nadalje, postoji iskonsko neprijateljstvo izmeu ovozemaljskih i ruhanijjetskih (produhovljenih) ljudi. Materijalisti ne mogu podnijeti prisustvo ispravnih, jer im je mrnja prema njima postala usaena u pokvarene i razorene nefsove (strasne due), tako da ih oni nagonski ele unititi. Krug isto tako mora zadrati isprave sljedbenike da iziu iz njega, odnosno mora zadrati njihove strasti i poude, kako se ne bi pridruili predodreenicima za propast. Jer, ipak, bogobojaznima je teko u dui kad vide da nevjernici uivaju u dunjalukim ugodama. Svi pravovjerni se nisu rasteretili od svojih nefsova (pouda) pa uvijek postoji opasnost da ih iskuenja vrate u nevjerstvo. Ipak, oni nisu umrli prije smrti, to je jedan od ciljeva ovjeka na ovom svijetu. Veina ispravnih je ovakva pa je dunost njihovih ispravnih vjerskih voa (imama, ejhova, uitelja) da ih sauvaju u ovom spasonosnom krugu. Krug ima takoer svoju ulogu

62

BEHAR 89

BEHAR 89

63

PRIA

PRIA

Posljednja molitva
epitaf: Teko onima koji ne vjeruju!

Esad Jogi

Podne je. Vakat je namazu. U ovo doba dana penjem se na kripavu munaru stare damije, koja se nalazi na kraju mahale to se stisnula iznad samog potoka, i dozivam vjernike sela Vrletine da dou u damiju i pomole se Bogu. Da stanu pred mihrab i kau svoje tihe molitve: u ilim, sebi u njedra, u tiinu ove male i oronule bogomolje, kojoj nevrijeme ve erpi razjeda, a koja vjerniku ulijeva mir i sigurnost u dan, i najcrnju gluhu seosku no, kakva moe biti samo i u zabaenim vrletima Bosne. Da se pomole i kau: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo traimo. Na pravi put Ti nas uputi, na put onih kojima si darove Svoje podario! Ne na put onih koji su srdbu Tvoju zasluili, niti na put onih koji su zalutali. Prozori damije gledaju na drugu obalu, obraslu johama i brekinjama, ispod kojih grgolji, za kia, zli potok. Na strmini ljuta kamena na kojem se krto usjekao neravan put, to se vijugavo gubi izmeu gotovo sastavljenih litica klisure, darivajui oku samo krti komadi neba. Taj komad puta uvijek me podsjea na moje djetinjstvo, kad sam se, gledajui u brda obrasla ilavim korovom preko kojih su se sputale vododerine, kao rune posjekotine, uvijek pitao: to ima na kraju puta? Kakav je to dunjaluk iza ovih stranih gora koje me tite od nekoga zla, meni nepoznatog. Upuen sam na slubu u ovaj kraj, u ovo zabaeno bosansko selo koje se kao kandama dri za kamenu grbu, stresajui sa sebe nesree i zla vremena, pa raa novu djecu i nove vjernike. Ljudi ovog sela mrki su i utljivi. ive neprimjetno i mirno, a umiru brzo, bez paenja i duga bolovanja. Te je ljude za ovo selo vezala ljubav, kao taksirat, za koji nema niti melema, niti heima, potvrujui pravilo bijede: Da je bolest sirotinjski taksirat, a neumoljiva kazna onima koji rasipaju. Svi su oni voljeli taj svoj komad krte zemlje koju su brino obraivali i od njenih plodova ivjeli. Voljeli su je udno, do bola, do bolesti, do svae i smrti. Nitko valjda, kao ti utljivi ljudi, tamne puti i mrka oka, ne izgledaju tako alosno i zbunjeno kao oni kad boluju. Kad gledaju u zemlju koju toliko vole i mukotrpno obrauju, da ih privlai svojim mirom i pouzdanou raanja, u smrti i bolesti. utljiva zemlja, utljivi ljudi i njihov taksirat. Kaem podne je, vrijeme je namazu, ali danas neu stati na kripavi basamak, i penjati se na staru munaru, s koje o Bajramu i Ramazanu, u mubarek noima kilje kandilji, kao nevjeto napravljene zvijezde koje nemaju snage niti da bljete sjajem nebeskim niti da se ugase. Nemam komu! Juer je u ovo ukleto selo, Boe mi oprosti, nahrupila vojska i kao osvetu za one seljane to su otili u umu boriti se, sve to je ostalo mukih glava odveli, ensku eljad veinom obeastili i otili. Ostavili mi ljuto i krvavo osakaene Vrletine. Tuni jauk i cijuk i zanijemjelih starica to nijemo bugare kunui

u drvo i kamen, u izlizane tespihe od sjajnog ilibara. Komu su me ostavili? Bogu? Ili ukletom selu i bijelim zaspalim mezarlucima? Jesam li ja stvarno ivio meu ovim ljudima? Jesam li ih dovoljno poznavao? Nije bilo sahrane, niti kamenog mejtaa niti tabuta. Nisam stigao niti da im oprostim sve, za ovaj i onaj svijet na koji su prije reda otili. to sam im govorio? Pomiren sa sudbinom i uinjenim zlom govorio sam : Doista je svejedno onima koji ne vjeruju: - opominjao ih ti ili ne opominjao - oni nee vjerovati! Allah je zapeatio njihova srca i ui njihove, a zastor je na njihovim oima! Njima pripada patnja velika. Teko njima koji ne vjeruju. U boli se moram sjetiti da se u selu sijalo, elo, kosilo, prelilo, raalo, i ponekad, pri odlasku na vojnu pjevalo. Sad je izgledalo kao runa rana s koje je silom otkinuta krasta, kao neizrecivo zlo. Krvav otisak stopala velikog avola. Sve je bilo tako brzo. Bre od sna, od trena. Bre od uzdaha molitve, koliko traje jedna arobna brojanica beskraja molitve u miru. Kad sam se iz ume vraao, naiao sam na izbezumljenog mladia Luku, koji mi je isprepadano priao o zlu to ga je vojska napravila u njegovu selu. Poveo sam ga sa sobom, da ga sklonim u selu. Skrenuli smo s istine, s glavnoga puta, jer sam znao, ako naiu, moraju proi ovuda, jer sve vojske svijeta sebi ucrtaju putove kojima e ii praviti zlo. Bio sam u pravu. Uskoro se s istoka zauo zveket oruja. To je ona eljezna ratnika buka to pritie strpljivu zemlju koju gazi i gnjei, izbezumljujui ljude, tako da im se strah uvue do sri bia. Sklonili smo se u jedno veliko uplje drvo. Srea, poznavao sam ovu umu i sav predio. Tu sam sa svojim seljacima dolazio sjei tvrdi grab i zdravu bijelu bukvu. Kakvi su sad ovo lovci? to e im biti lovina? Imao sam ruan osjeaj da nas netko uhodi i prati. uuren uz mene, Luka mi je probudio sjeanje na moga mlaega brata Aziza koji je bio momak njegovih godina, a umro je iznenada od neke nepoznate bolesti. Evo, ovaj nepoznati, to je gonjen strahom i nesreom, stisnut uz mene, dozvao je moga roenoga kojeg vie nema. Osjeao sam dah i strah mladia i djeteta na mojim starakim grudima. Kosa mu je bila gortaki otra i mirisala na paljevinu. Kad mi je vidio krvave tragove na ahmediji,pitao me jesam li ranjen. Jesam li ranjen?, iznenadi me pitanje, probudi sjeanje. Bio sam, u tuoj zemlji, u tuem ratu. Rana je bila pogana i duboka, od gelera. Oiljak mi uti ispod pleke, umorio se i on od mene, i ja od njega. Samo ga jo moja dua umorna sanja kao zlu uspomenu mladenakog zanosa i vojnikog neiskustva. U vrijeme proljea kad se sve budi, na koi mi hoe da procvjeta rumeni vojniki pup od gelera, koji se nee nikada otvoriti. Je li oiljak ostao u dui zaparloen kao zla travka. Rana se bila ucrvala, heimi su crve istrijebili, ali neki crv straha od

64

BEHAR 89

BEHAR 89

65

pria

pria

zla i rata, kao da se nakalemio u moju zdravu seljaku krv pa me truje. Oiljak kao usahli izvor bola, bistra sjeanja mladosti i sjeanja zamuena od starosti podsjea me na mudru izreku, da su ljepote prolazne, bogatstva nesigurna a ivotne opasnosti stvarne velike i surove. Krhotina gelera hoe van, namirisala je barut zla, bljesak noa je sve vei. Boe, ponirem li u vlastitu ranu. Glava to treperi u strahu na mojim prsima pitala me je: jesam li ranjen? Ne znam, dijete moje. Ja sam hoda, mujezin. Ahmedija mi se odmotala, elo sam malo ozlijedio. ovjek je ranjen im se rodi, vrijeme ga pone nagrizati i izjedati kao krhku biljku koja je samo za jedno godinje doba. Do sela smo stigli kroz potok. Drei se vie gustia obale izbili smo na brdo na kojem su muku muile moje Vrletine. Luku sam sklonio u damiju ispod basamaka, u daskom zatvoreni prostor. Belaj to sam ga zatekao oduzimao mi je dah. Jesu li se pomijeali dan i no. Spava li no u danu? Spava li zlo u dobru? Je li se probudilo zlo u dobru. Mislio sam: doao je Sudnji dan, stigla je presuda. Boe dragi koliko u u ovoj krtoj zemlji danas mezara svijetlom otvoriti, i tamom zatvoriti. Nijemo sam se molio, glas mi je nekuda odlutao u tamu utrobe i razdirao je nijemo, do bola i nestajanja. Mislio sam: neka ova moja molitva bude krik, doziv Bogu, neka makar sauva klicu u tami brazde i zametak u toplom mraku utrobe. Neka sauva moju poruku: Oni su kao primjer onih koji vatru naloe, pa, kad im vatra osvijetli ono to okolo njih je, Alah im svijetlo njihovo oduzme, i u tami ih ostavi, i oni ne vide! Gluhi su, nijemi su, slijepi su! I nikako da se povrate . Bol i zaprepatenje glou mi srce, ne znam je li ovo san ili java? Kao da sanjam. Stvarnost je suvie strana, prolosti se bojim, budunosti nemam. Hou govoriti molitve vjernicima, a njih nema. Moji su vjernici pobijeni, mole se u tiini vjenoga mraka. U bunilu sam ih sahranjivao bez reda, od straha na brzinu. Svi u jednu molitvu ne mogu stati. Sve sam ih poznavao kao svoju bogomolju, kao stare ispucale daske na damijskim vratima. Kao izlizanu aru ilima, koju sam molitvama i elom gotovo istroio. Oni su sahranjivali mene. Ubijeni su zajedno, prouiti u im zajedniku molitvu. Boe, to su mislili jedan o drugome dok su u molitvi bili zajedno. Pomolio sam se sveano kleei usred svjeih iskopanih mezara, meu naherenim nianima, i ja kao ivi nian. Kao naherena svijea kojoj je znojavi vojnik, ratnik bez due, sabljom plameni turban odrubio. Koji je moj mezar? Boe, primi me k sebi. Svjei iskopani mi govore da nisam sam. Primi Boe moju duu, a zemlji ovih mezarluka ostavi moje tijelo neka sanja onaj krivudavi put to ga je doveo u ovo ukleto selo. Pomislio sam na Luku, oca sam mu poznavao, bio je to estit, iskren i pravedan ovjek. Koliko ovjek moe biti pravedan i iskren, ako je iskrenost vjerovanje da se govo-

ri istina, a uvijek je tako bilo. Svatko na ovome svijetu ima svoju istinu. S djedom sam mu zajedno bio u vojsci. Kako sad da mu pomognem? Prijatelj mi je, to je krv njegove krvi. Kamo da ga vodim, kuda s njim da krenem, na koju stranu svijeta? Boriti u se, odluio sam, moje oruje jest vjera u Boga. uli su se pucnji. Neka, nije me vie briga, ne tiu me se vie ivi to pucaju. Danas u ivjeti s mrtvima, da me naue kako se moe ispustiti dua bez straha. U damijsku avliju uao sam mirno, polako se oprao za molitvu na staroj esmi. Ona je bila svjedok uinjenog zla. Uao sam u damiju, tamo me je ekao mir. Tako je oduvijek bilo. Ostavio sam vrata otvorena da budem blie mojim pokojnicima. Kleknuo sam na staro mjesto na ilimu, a onda me je poela opkoljavati tiina, izvana i iznutra, dok me nije obavila kao nevidljiv tit. Pancir - tiina, takva se samo u ratu dogaa, tiina koja mirie na zlo koje je bilo, ili e biti. Denazu sam klanjao mirno i sveano. U jednom trenutku molitve, kad sam elom poljubio poznata are ilima, postranice gledajui, ugledao sam vojnika iroko rairenih nogu, ustoboena na vratima. Kroz trokut rairenih vojnikih nogu, u dnu avlije vidjela se esma kako mirno ubori, a dublje u prorezu, kroz naherene tarabe, utjeli su svjei mezari. Neto se u meni pobunilo, presjeklo mi molitvu. Pomislio sam, rastavljajui ruke od pojasa kao pobunu: neka je Bog u pomoi i meni i njemu! Meni koji nisam nita kriv, a njemu, krvniku i haramiji nitko ne moe pomoi. On ni u to ne vjeruje, teko meni, a teko i njemu. Da li je to ta uhoda koja nas je pratila. Da ga odbijem od zla, nastavio sam mirno moliti. Mislio sam: nije potivao moje siromane i nepismene seljane, moda e potivati mene, mujezina nesretnog sela Vrletine. Zategnuta nit svjetlosti to je kroz prozor ulazila, padala mi je sa strane na lice, na sljepooicu, tamo gdje bilo, kao mo boja, sitno i ravnomjerno otkucava vrijeme koje nema mjeru. Koliko je otkucaja bilo, i koliko e jo biti? Damijom se prolomi prasak. Pucanj je molitvu razbio kao bijesna prangija, kao pobjenjeli grom. Metak razbija sve iluzije. Moe li razbiti vjeru u Boga? Da Bog sauva, pucanj u bogomolji. Iz tavanice osu se bjeliasta praina u kojoj sam ja u svome strahu i molitvi plovio kao krhki i nesigurni oblak. Allahu, ekber! vikao sam u crveni mrak iza sklopljenih onih kapaka. U vienje koje se polako oblikovano, pribliavalo stvarnosti koja je navirala u mene i moju molitvu, kao zlo, strano i naopako, a ja sam pred njim nemoan kao i moja molitva to se rasipala u krpama crvene magle. Vikao sam u prainu, koja me podsjeala na sliku moje majke kada u avliji provijava ito od praine i kukolja, u lice bradatog vojnika koji se cerio u grimasi kao ran-

jena zvijer. Vikao sam u izme dumaninu koje su bile poprskane krvlju. Molitva i rijei osuile se mi se u grlu, kao promukli pokuaj vapaja i neizreena kletva. Da ga odvratim od nakanjenog zla, nastavio sam mirno s molitvom, sagnuo sam se da elom poljubim ilim, a onda sam s lea osjetio straan udarac izmom u stegna. Odbaen silinom udarca pao sam u mihrab, gdje sam savijen izgledao kao nagrieni polumjesec. Ahmedija s fesom otkotrljala se i odmotala i postala bijelom linijom, granicom, uskom stazom u ljudsko beznae. Strana sirat uprija izmeu dehenema i deneta, izmeu zasluene kazne i nagrade. Sirat uprija izmeu mene i njega. Iz krvavog ilima aputao je ejtan: Katul ferman stigao u nae selo. Smrtna presuda! Zemlja Bosna. Uskoro e biti sudnji dan, potop, ejtanski pir i avolji vaar! Gledajui mihrab iz neobinog kuta, pomislio sam: s ovog mjesta sam govorio ljudima o slozi i ljubavi, o Bogu. Sad sam gologlav i nepokriven, okrvavljen i ponien. ejtan s vragom uao je u ovo nesretno selo, u ovo sveto mjesto oronule seoske bogomolje. to sam ja sada! Tko sam bio! Tko sam sada na ovome stranom dunajluku. Je li ovo moda Sudnji dan? Zato tako velika i strana kazna za ovo malo selo i njegove nesretne ljude? Allahu, ekber!, aputao sam u lokvicu krvi koju je pila izlizana ara ilima. U slijepa krila insekta koji se guio u njoj. Ta ara kao neki nejasan i straan znak, ili znak koji se tek poeo stvarati, razliveni i zgnjeeni zametak budueg zla. I nisam znao je li znak u insektu ili se insekt gui u krvavom znaku i meni samome. Znak to nejasno pretkazuje zli taksirat. Nije u meni probudio elju da se branim, da ga zadavim i sklonim sa ovoga svijeta kao krastu s lica. Da rastavim zlo od dobra, svijetlo od mraka. Da uprljam ruke, Boe sauvaj! Ne bih to sebi mogao dopustiti. To bi bio pobaaj misli, uguio bih je u zametku, vjerom i milju o Bogu. Neka, za zlo uvijek ima vremena. Neka u meni saeka ruka na balaku sablje koje nema, koja se istopila u molitvama i tarihfa to me gleda s bijelog zida. Na njemu je da odabere. A, on je ini se odabrao. On ne vjeruje! Bojao sam se vie grijeha nego sudnjeg dana. A kakav je ovo danas dan? Zato ja leim u ovoj oskvrnutoj damiji ponien i krvav? - Pa, merhaba ti efendija - pijano se cerio, bradat i podbuo - ja sam ti i bog i sudac samo sam ti malo krvcu pustio - kruio je okolo mene. Jesam li dovoljno hrabar da umrem? Tekom mukom sam se uz mihrab pridigao, uprljao bijeli zid mrljama krvi. Sad su na zidu stajala dva biljega. Gore lijevo u visini oiju, tarih, i malo nie nejasna slika ljudske krvi. Doteturao sam do svijenjaka na koji je bio odbaen fes. Htio sam omotati ahmediju da opet budem hoda i mujezin. Ali, izmom je krvnik pritisnuo drugi kraj bijeloga platna i cerio se. Drei kraj ahmedije u ruci, inilo

se kao da drim kosu stazu bjeline koja izvire iz moje starake ruke i uvire pod okrvavljenom izmom. Kao da je krvnik zakoraio da se popne do moje ruke, do moga umornoga i uvrijeenog srca. Ili je mene ekao da siem tom stazom i nestanem pod izmom. Nisam vie hoda niti mujezin. Sad sam ranjen i osramoen ovjek, Mehmedalija Karahasanovi iz sela Kreane iz kojeg sam kao dijete poslan u medresu u Sarajevo. - to ti ono pie efendija? - pokazujui na poutjeli tarih uramljen na zidu . utio sam. Odlazio nekamo u plaviastu tamu i vraao se na svjetlo iz modrih dubina kao ranjena riba, i uvijek na povratku nailazio na okrvavljene izme. Sve mi se inilo maglovito i pijano. A on je bio pijan od nerazumne sree, od tueg bola, alkohola, moi i oruja, kao to uvijek biva kod opijenih, slabim duhom i ljudi bez karaktera, kad uspiju u nesrei rata nai rjeenje koje im obeava ostvarivanje ludih planova i primitivnih nagona na tui raun, na raun tue krvi i straha. - to ti ono pie, efendija? Vraao sam se iz tame kao iz nekog sjeanja. Pokuavao sam sabrati odbjegle misli: Tarih je to, levha, zapis iz Kurana o sudbini ovjeka. - Tarih, kae - i skresa rafal u kuke slova, u zid od erpia. Na zidu ostade samo osakaen okvir, kao slomljeno krilo ptice - vadio je kamu na kojoj je titrao traak svijetla. - to pie efendija moj, ha? - Tarih je to, zapis o Bogu... o vjeri... pie jo: teko onima koji ne vjeruju... Pouite nas mrtvi, kako se moe duom rastati bez straha i mirno. Mislio sam na Luku. to je jadan gledao moje nestajanje, moje ne usliene molitve. - Samo u te malo priklati, efendija. Kad ti se toliko uri na taj tvoj ahiret... pa jednim okom gledaj ovaj svijet, a drugim biraj koji hoe. Alahu, ekber! Boe moj ! - krkljao je hoda - primi me k sebi. Alahu dragi! Ovo ti se molim posljednji put. Ispod basamaka kroz pukotine dasaka gledao sam kako kama prodire u hodinu sudbinu, i prolazi kroz kucavicu na vratu. Jo je na tren kleao s glavom na prsima okrenutoj mihrabu kao da se moli, a onda se blago zanese i srui, udarivi o krvavi pod. Bradati vojnik skresa jo jedan rafal u strop i teturajui izae van. Hodina glava je s licem bila okrenuta prema meni. Gledale su me njegove mrtve oi. Plakao sam od straha i bola. Kad sam odluio da izaem iz skrovita, iznenada se pojavio bradati kolja s jo jednim vojnikom, koji ga je vrhom izme prodrmao, da provjeri je li iv. - Hoda je potroio svoje vrijeme na ovome svijetu!

66

BEHAR 89

BEHAR 89

67

Prikazi i kritike

Prikazi i kritike

Svemirsko putovanje Malog princa, drama, KDBH Preporod, Zagreb, 2008. Pie: Ajka Tiro Srebrenikovi

Cvijet se rodio u trenu kad i sunce

Dramski tekst Svemirsko putovanje Malog princa Amira Bukvia moe se razumjeti na nekoliko razina gdje bi, moda, semantiko i intertekstualno tumaenje moglo biti zanimljivo. Teite semantikog razumijevanja odnosilo bi se na prepoznavanje i tumaenje ontolokih vrijednosti prisutnih u ovom djelu: istine, lai, licemjerstva, mudrosti, slave, lanog prijateljstva, duhovnosti, materijalnosti itd. Intertekstualna razina razumijevanja odnosila bi se na dvije znaajke: prvu koja se tie zakonitosti stvaranja ovog knjievnog djela te drugu znaajku u kojoj ovaj dramski tekst nosi spomen na prethodne tekstove, prije svega na roman Mali princ, francuskog pisca Antoinea de Saint-Exuperyja, to bi se moglo oznaiti kao spomen na kulturu, a Umberto Eco bi to nazvao odjekom intertekstualnosti. Intertekstualnost u biti predstavlja asimilaciju tekstova od strane jednog teksta, asimilaciju znakova od strane jednog znaka, ime se semioza nastavlja u nedogled. Autorova namjera bila je da se ukae kako u svakoj kulturi, u svakom tekstu i diskursu odjekuju glasovi i rijei ve napisanog i izreenog, ali se iz vlastite enciklopedije znanja prezentiraju one jedinke koje e najefikasnije predoiti novi svijet i novi doivljaj. Glavni junak Svemirskog putovanja Malog princa govori rijeima koje dolaze kao svjetlosni odsjaji djejeg (ljudskog) duha. Rije se uvijek sjea svog djetinjstva pa i onda kad se iahuri u simbol i alegoriju ili u otricu ironije i groteske. Amir Bukvi je u svoj dramski tekst vjeto ugradio djeji govor ija je osobina minimalistika reenina konstruk-

Kulturna misija pomirbe svjetova osobna je sudbina

O drami Svemirsko putovanje Malog princa i Mala sirena autora Amira Bukvia Pie: Senad Nani

cija, a jezik je u funkciji opisivanja ee nego u funkciji komentara, ogranieni vokabular zbog junakove nezrelosti i naivnosti. Ali, autor, poznavatelj zbilje, svog junaka vodi kroz vrlo znaajne i intrigantne ivotne situacije iz kojih mu se ukazuju ivotni stavovi, a na itatelju/ gledatelju je da sugestivne zakljuke i promiljanja rekonstruira, dajui im vei smisao. itatelj stjee dojam kako je autor jo jedanput tematizirao svijet djetinjstva i odrastanja, a u konanici moda to i jeste u pitanju, ali samo pod uvjetom ako ovjekovo koraanje protumaimo kao hod kroz cijeli ivot. Tada je govor Malog princa uklopljen u govor i promiljanja odrasla ovjeka. Mali princ kad zauti tek tada postaje jo rjeitiji, a samo istinski umjetnik moe povezati nijeme treptaje due sa zaglunim svemirskim odjecima; rije Malog princa potire tminu svijeta, razgraniavajui oznaeno i oznaku u rijei i govoru. A oznaka govora Malog princa se na kraju svela samo na dva segmenta: na cvijet koji na semantikoj razini tumaenja predstavlja tenju za ljepotom, razgovijetnosti i praiskonom. Autor u 1. sceni sjedinjuje mikro i makro kozmos: cvijet se rodio u trenu kad i sunce. Postavljeno je pitanje posjedovanja ljepote, umjetnosti, a neizravni odgovor je dobiven kako su ljepota i umjetnost univerzalne vrijednosti koje se ne mogu svesti na bilo kakve usko oznaene naznake nego su, ako postoje, date za svagda svakome. U dananjem vremenu kad slika dominira naom kulturom, u vremenu kad se i postojanje Apsoluta eli nazrijeti, glavna poruka ljudskoj nezasitnosti i duhovnoj gluposti glasi:

Bitno je oima nevidljivo, dobro se vidi samo srcem. Autorova pozicija u Svemirskom putovanju Malog princa je ta da se autor svjesno maskirao iza svog junaka ija su, toboe, naivna promiljanja i postupci u apsolutnoj suprotnosti s okrutnim, nepredvidljivim i egzistencijalnim ivotnim situacijama ime se izgrauje osnova za dramsku radnju. Ovaj dramski tekst ima osobinu viesmislenog znaka jer u sebe ukljuuje tragove razliitih oblika diskursa: romanesknog, lirskog, bajkovitog, religijskog itd. Barth bi to nazvao referencijama, odjecima kulture prijanjim i suvremenim koji tekst presijecaju u golemoj znakovnoj stereofoniji. Autor nije sluajno za grau svog dramskog teksta uzeo tekst Mali princ, svjestan kako se time linearnost teksta remeti i pretvara u beskonanu semantiku prostornost, a time se potvruje teorija u kojoj tekst ne predstavlja ogranien identitet jer stoji u odnosu na druge tekstove koji se generiraju i koje on generira. Svemirsko putovanje Malog princa u vremenu informatike prezasienosti, u vremenu kad se ovjek, ipak, eli ograditi u prostore ve poznate, sa svrhom zamiljanja svjetova koji se ne daju svesti samo na sliku, predstavlja dobitak za kulturu u kojoj na razliite naine participiramo njene trajne vrijednosti. Osnovna autorova poruka u ovom djelu sastoji se u tome da nema teksta, a time niti kulture koja se nije formirala u ve izreenom; svaki tekst predstavlja susretalite znakova, ali i njihovo meusobno nadmetanje, zato ljudski rod ima mogunost napredovanja.

Svjestan planetarne popularnosti Exuperyjeva djela, autor Amir Bukvi nas dramatino poziva u itateljsku avanturu ujte priu nikad isprianu (str. 9), ili, gledano iz Exuperyjeve perspektive, rekao bih, nikad doprianu. Krenuvi na put od planeta do planeta, Mali princ, poput obinog djeaka, upoznaje svijet odraslih ljudi. Scene Bukvieve drame smjenjuju se tako da se svakom novom scenom budimo na novom planetu. A svaki planet jedna je osoba. Jer svaki je ovjek cijeli jedan svijet. Znamo to jo iz Bukvievog Aristotela u Bagdadu. No, ovdje to nije pradavni filozofski pojam idealne slinosti mikrokozmosa i makrokozmosa. Naprotiv, on je priblien djetetu. Dijete tu upoznaje sve dobre i loe osobine odraslih ljudi, njihove bedaste uobrazilje nastale u dugim izolacijama pojedinaca zatvorenih u same sebe, u samoe svojih planeta. Poput klasine spoznaje via negativa, Mali princ doznaje kako je dobro rtvovati se za drugoga jer posesivna sebina ljubav upa cvijet i nasilno kida krhki ivot (Scena 1). On spoznaje kako od drugog traiti moe samo onoliko koliko taj drugi moe dati jer je bahatost znak nemoi onog koji od drugih trai slijepu pokornost (Scena 2). On ui

kako probleme drutva ovjek mora rjeavati jer bijeg je slabost i put u ovisnost gdje ovjek propada elei samo zaborav (Scena 4). Apsurdnost samoljublja Mali princ uoava kroz igru rijei gdje starleta misli da je zvijezda (Scena 3). Ima i planeta s puno ljudi. Kao to je Super-planet gdje se Mali princ svijeu o korisnom titi od ludila monetarizma i ispraznosti astohleplja (Scena 5). On zna da se samo srcem dobro vidi. Konano, Mali princ stie na Zem-

lju. Sve to zna ovdje mora znati dati i primiti. Jer nije istina da pustinja nije naklonjena ljudima. Ljudi nisu naklonjeni pustinji. Mali princ ivi prijateljstvo, pitomu predanost drugoj osobi i povjerenje u nju. Kao to ovca zna da je njena smrt rtva za vee dobro i stoga smisao njena ivota, tako i Mali princ sada zna da je nesebino davanje ljubav i mir koji smrt ine tek promjenom, nastavkom putovanja na druge planete i svojoj kui, svojoj planeti, sebi. Srea jest jer sve ima smisla. Ovako viena smrt, kao usputna postaja ivotnog putovanja punog otkria kroz svjetove svemira, najljepi je mogui nain pribliavanja tog temeljnog ivotnog pojma djejem spoznajnom okviru. I ne samo djejem. I tu negdje, oko predanosti i povjerenja, vee se uz Malog princa na prvi pogled od njegova putovanja sasvim drugaija Bukvieva vizija Male sirene. Sudar argonskih idioma malo sutra i nema anse metafora je spremnosti osobe da svoju sudbinu ostvari u predavanju svoga ja onom drugom i drugaijem koji e ga stoga i promijeniti te mu omoguiti da ivi svoj novi identitet kao udvostruen i dvostruko plodonosniji. Maloj sireni, i svakome od nas, kulturna misija pomirbe svjetova osobna je sudbina.

68

BEHAR 89

BEHAR 89

69

Prikazi i kritike Rije prevodioca

Prikazi i kritike

Mevlana Muhammed Jusuf Kandehlavi, Muntakhab ahadith - Cvjetovi iz Muhammedove, s.a.v.s., bae, Sova publishing d.o.o, 2009., 830 str.
Pie: Demaludin Lati

Zato objavljujemo ovu Antologiju hadisa

O, vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovome Poslaniku, i ne naputajte ga...! (Kuran, El-Enfal, Plijen, 20) Od Dabira (radijellahu anhu) prenosi se da je pripovijedio: Rekao je Allahov poslanik Muhammed (sallallahu alejhi ve sellem): Ja i vi to vam je poput ovjeka koji zapali vatru, a onda na tu vatru ponu skakati insekti i leptirovi, a on ih estoko tjera i spaava od nje. Ja, isto tako, vas sprjeavam da ne upadnete u Vatru, a vi mi se izmiete iz ruku. (Muslim: 5958)
Postoje najmanje dva veoma vana razloga zato smo se odluili prevesti ovu zbirku koja, na svoj nain, govori o Allahovome poslaniku Muhammedu (sallallahu 'alejhi ve sellem Allah ga blagoslovio i mir mu podario). Prvi od tih razloga sadran je u injenici zaprepaujueg, grandioznog nepoznavanja sunneta, tog drugog izvora islama, kod Bonjaka i openito balkanskih muslimana. Bar pet posljednjih totalitarnih reima pod kojima su ivjeli muslimani Balkanskoga poluotoka, svaki na svoj nain, a svi sa istim ciljem radili su na tome da se kod tradicionalnih sljedbenika islama eliminira znanje i svijest o ovoj vjeri te da se, umjesto toga, primordijalnog znanja, u mlade muslimanske generacije usade ideoloke, manje-vie neislamske, ak antiislamske moderne spoznaje o sebi i svome identitetu. Nadalje, ta ista populacija, muslimanski Evropljani (H. Neimarlija), danas je izloena nesmiljenim i izravnim talasima globalne i globalizirajue sub/ kulture, unificirajue po svojoj namjeni i paganske po svome porijeklu i sutini. Vjera je u opasnosti: perverzije svih vrsta ire se modernim svijetom; mlade muslimanske generacije zbunjene su i izgubljene u bespuu grijeha, metafizikoj pustoi, permanentnoj krizi, slijepom kvantitativnom rastu, stalnim, besvrhovitim promjenama i vrtlogu zapadnoevropske civilizacije! A kada se u mojoj zajednici pojave perverzije svih vrsta, vrsto se prihvatite moga puta (sunneta)! rekao je Muhammed, poslanik za nae vrijeme (K.Armstrong). A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovome bude pokoravao postii e ono to bude elio (Kur'an, El-Ahzab, Saveznici, 71). Drugi razlog zbog i radi kojeg smo se odluili na ovaj korak jeste trend nekih aktualnih politiara na evropskoj ultradesnici, kao i brojnih ljeviara, socijalista, urnalista, diplomata, propagandista, pisaca, filmadija... da ne samo falsificiraju uenja poslanika Muhammeda, s.a.v.s., nego i da sprijee da njegova poslanika poruka dopre do drugih ovdje, na Zapadu. Ovo je, nakon to su se na bosanskome jeziku pojavili prijevodi Buharijeve i Muslimove, Tirmizijeve, Malikove i Nesaijeve zbirke hadisa, na skromni doprinos u odbrani Poslanika koga je Uzvieni Bog poslao kao milost narodima (Kur'an, 21, 107) i svim ljudima (Kur'an, 34, 28); ovo je na dug i izraz nae ljubavi prema njemu i prema Poruci koju je on na savren nain ivio i prenio ovjeanstvu. To to vrijeaju poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i to zlonamjerno izvru njegovu Poruku to nije nita novo na ovom kontinentu! Prisjetimo se samo takvih invektiva koje su mu upuivali Dante, Voltaire, Dostojevski..., na Balkanu Njego i drugi srpski, hrvatski, crnogorski, ak i neki bonjaki pisci! Prisjetimo se Satanskih stihova i najvjerovatnije naruene! - afere Rushdie, koja je uzdrmala itav muslimanski svijet zbog pievih uvreda na raun poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegove ene Aie i medinskog drutva koga je Mu-

hammed, alejhi's-selam Allah mu mir podario, izgradio na temeljima Kur'ana i sunneta! Zato to ovi saveznici- po psiholokom profilu, nakanama i ciljevima potpunoma isti kao saveznici iz vremena objavljivanja Kur'ana! - ine danas, u informatikoj eri? Iz dva razloga: 1) da sprijee es-sahwe savremeno buenje muslimana u svojoj vjeri (buenje je doslovan prijevod ove u svijetu islama popularne rijei), pa time i njihovo vjersko: duhovno, emocionalno, ali i politiko jedinstvo nastalo uslijed aktualne propasti sekularnih ideologija koje su stoljeima nametane muslimanskim narodima te uslijed nezaustavljivih procesa demokratizacije zatvorenih drutava u nae vrijeme, i 2) da zaustave fascinaciju poslanikom Muhammedom, s.a.v..s, kod novih generacija na Zapadu. Jer, Muhammed je poslanik koji ivotu govori da (Nietzsche), koji se bori sa ivotnim nedaama, koji predvodi vojske borei se za slobodu obespravljenih i ugnjetavanih naroda i ljudi te za pravdu u svijetu, koji nikad ne izdaje svoje drugove, koji voli mirise i ene, iji je raj pun rijeka, radosti, ptica i ponovo!- ljepotica, i koji tri puta ponavlja da se taj raj nalazi ispod majinih nogu... To je vedra, optimistina predstava Boijeg ovjeka - sasvim suprotstavljena onoj is-

tovrsnoj predstavi takvog ovjeka na umornom Zapadu! Zato je, izmeu ostalog, Muhammed, a.s., oduevljavao Goethea, Carlylea, Lamartinea, Lessinga, Rilkea, Tolstoja, ..., koji su mu posvetili svoje najljepe poeme, sonete, drame, pripovijetke i izreke. U nastavku emo objasniti ta je to sunnet i zato je, u svim vremenima i na svakome mjestu, vano slijediti poslanika Muhammeda, s.a.v.s., a na kraju emo dati osnovne podatke o autoru ove antologije i njegovoj knjizi. ta je sunnet Sunnet (ar. obiaj, nain ivota, postupak, put) oznaava nain na koji je ivio poslanik Muhammed, s.a.v.s., a hadis (ar. govor, vijest, obavjetenje) oznaava njegove izreke. Prema veini strunjaka iz ove oblasti, sunnet je iri pojam i on oznaava sve rijei i sve postupke i zabrane Muhammeda, a.s., kao i sve ono to je on preutno odobrio da se ini. Sunnet je drugi izvor islama; on je Objava, ali nju za razliku od Kur'ana - nije prenosio melek Dibril ('alejhi's-selam). U tom smislu Resulullah, s.a.v.s., kae:

Muhammed je poslanik koji ivotu govori da (Nietzsche), koji se bori sa ivotnim nedaama, koji predvodi vojske borei se za slobodu obespravljenih i ugnjetavanih naroda i ljudi te za pravdu u svijetu, koji nikad ne izdaje svoje drugove, koji voli mirise i ene, iji je raj pun rijeka, radosti, ptica i ponovo!- ljepotica, i koji tri puta ponavlja da se taj raj nalazi ispod majinih nogu... To je vedra, optimistina predstava Boijeg ovjeka - sasvim suprotstavljena onoj istovrsnoj predstavi takvog ovjeka na umornom Zapadu! Zato je, izmeu ostalog, Muhammed, a.s., oduevljavao Goethea, Carlylea, Lamartinea, Lessinga, Rilkea, Tolstoja, ..., koji su mu posvetili svoje najljepe poeme, sonete, drame, pripovijetke i izreke.

Muntakhab ahadith Antologija hadisa je Kandehlavijev izbor kuranskih ajeta i Resulullahovih, s.a.v.s., 1506 hadisa koji tretiraju est najvanijih tema, u isto vrijeme i osobina ashaba, bez kojih je nemogue zamisliti ivot muslimanske jedinke i islamskog drutva, ali ni pozivanje (dawa) u islam i irenje njegovih poruka (teblig). (Naslov ovog djela preveli smo kao: Cvjetovi iz Muhammedove, s.a.v.s., bae - jer je antologija u evropskim jezicima i nastala po ideji izbora cvjetova u raskonom vrtu, to, zapravo, znai i arapska rije muntekhab- izbor, selekcija.) Kandehlavi je u ovoj knjizi sabrao /izabrao sve najvanije principe, pravila i mjere iz originalnih izvora, ali ova knjiga nije puka kompilacija tih pravila i instrukcija, nego se prije moe rei da je ona jedna njihova enciklopedija, stoji u recenziji izdanja ove knjige na engleskome jeziku. Knjiga se moe naruiti na mail adresi sova.publishing@gmail.com.

70

BEHAR 89

BEHAR 89

71

Prikazi i kritike

Prikazi i kritike

Dat mi je Kur'an i neto slino njemu (tj. sunnet) (Ebu Davud). Vjerovanje u sunnet i njegovo slijeenje u svakom dobu sastavni je dio vjere. Sunnet je neraskidivo povezan sa Kur'anom; nemogue ih je razdvojiti. U Kur'an-i kerimu se na vie mjesta nareuje slijeenje Muhammedova, s.a.v.s., sunneta. Izravno je to istaknuto u naprijed navedenom ajetu iz sure El-Enfal, 20, u kome se prema miljenju najpoznatijih komentatora Kur'ana- pod zapovijeu ne naputajte Poslanika misli: ne naputajte njegov sunnet, A sam Poslanik, s.a.v.s., kae: Svi moji sljedbenici, osim onih koji odbiju, ui e u Dennet! Ashabi upitae: - Boiji Poslanie, a ko e odbiti? nato on odgovori:Onaj koji mi je posluan, ui e u Dennet, a onaj koji me ne slua, on odbija (Tirmizi).

Na isti nain kako su brino uvali Kuran, ashabi su uvali i sunnet; na isti nain kako ih je Resulullah, s.a.v.s., poduavao Kuranu, poduavao ih je i svome sunnetu; sa istim strahopotovanjem i panjom koje su iskazivali prema Allahovoj Knjizi kako ne bi iskrivili ma i jednu njezinu rije, ashabi su pazili da ne iskrive ma i jednu rije hadisa.
Kako je sauvan sunnet U prvo vrijeme poslanstva, Resulullah, s.a.v.s., zabranjivao je da se njegove izreke biljee kako ih prva generacija muslimana ne bi pomijeala sa tekstom Kur'ana, ali kasnije, kada je nestalo te bojazni, takva zabrana ne samo da je ukinuta nego je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podsticao da se njegov sunnet biljei, pamti i prenosi. Na isti nain kako su brino uvali Kur'an, ashabi su uvali i sunnet; na isti nain kako ih je Resulullah, s.a.v.s., poduavao Kur'anu, poduavao ih je i svome sunnetu; sa istim strahopotovanjem i panjom koje su iskazivali prema Allahovoj Knjizi kako ne bi iskrivili ma i jednu njezinu rije, ashabi su pazili da ne iskrive ma i jednu rije hadisa. Oni su bili svjesni da su bili na ivici propasti i da ih je Allah (delle anuhu uzvieno je Njegovo Bie) spasio nje slanjem Svoga Poslanika, zbog ega su posveivali najveu panju za spoznajom smislova Kur'ana i Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., sunneta. Pazili su na svaku Resulullahovu, s.a.v.s., rije, postupak, odobrenje, izraz lica..., svjesni da su u drutvu i vremenu posljednjeg Boijega glasnika i posljednje Objave. Poslanikove, s.a.v.s. supruge poduavale su druge ene. Ono to bi razumjele iz Kur'ana i sunneta prenosile su drugim enama, posebno im izlaui ona pitanja koja Resulullah, s.a.v.s., zbog stida nije mogao iznositi pred enskom populacijom. Ono to bi nauili iz Kur'ana i sunneta ashabi su ponavljali jedni pred drugima, tvrdo pamtili i tano prenosili svojoj i buduim generacijama. Najpriljeniji od njih u tome poslu bili su: Ebu Hurejre, Enes b. Malik, 'Abdullah b. 'Abbas, 'Abdullah b. 'Umer, 'Abdullah b. Mes'ud, hazreti Alija, Dabir b. 'Abdullah,

hazreti Aia (radijellahu 'anhum- Allah njima zadovoljan bio). Neki od njih su imali i vlastite zbirke Resulullahovih, s.a.v.s., hadisa, ali valja naglasiti da su ashabi ivjeli u izrazito usmenoj civilizaciji i da je Resulullah, s.a.v.s., imao svojstvo konciznog i lijepog izraavanja, to je omoguavalo olakano memoriranje njegovih izreka. Ovaj plemeniti posao ashaba nastavila je slijedea generacija, tabi'ini, a najpoznatiji prenosioci hadisa meu njima bijahu: Muhammed b. El-Munkedir, Seid b. Dubejr, Alkame b. Kajs en-Nehai, Muhammed ez-Zuhri i dr. Nekoliko hiljada ashaba i tabi'ina, uz Kur'an, prenijeli su i sunnet diljem islamskog svijeta. Uskoro e doi do kodifikacije (usaglaavanja sa izvornikom) sunneta (kao to je to uinjeno i sa Kur'anon) u epohalnim naunim istraivanjima u kojima je- naunom metodom koja nije prevaziena ni u naem stoljeu!- cjelokupan ovaj islamski izvor sauvan i razvrstan. Ashabi i tabi'ini nisu pamtili samo sadraj (metn) hadisa, nego i niz ili lanac njegovih prenosilaca (sened). U prenosioce hadisa uvrtavani su samo oni ashabi i tabi'ini za koje se znalo da su im strani la, lukavstvo, prijevara, obmana i sl. Unutar 'ilmu'l-hadisa (nauke o hadisu) razvilo se vie pomonih disciplina, meu njima i nauka o senedu te nauka o ivotopisima ashaba. Upravo su naunici iz ove druge discipline, zarad ouvanja autentinosti sunneta, obradili preko tri hiljade ivotopisa ashaba! Na osnovu izloenog, s pravom se moe zakljuiti da ne postoji nijedna druga povijesna linost iji bi ivotopis vjerodostojnije, sadrajnije i detaljnije bio sauvan kao to su to muslimani uinili sa ivotopisom (es-sira) svoga i opeovjeanskog Poslanika, s.a.v.s. Prema strogim pravilima nauke o hadisu, hadis se, u pogledu svoje autentinosti, dijeli na: sahih (vjerodostojan), hasen (dobar) i da'if (slab). Sahih je onaj hadis koji ima kontinuiran niz tanih i potenih prenosilaca sve do Resulullaha, s.a.v.s., odnosno do nekog ashaba ili tabi'ina. U sluaju da se za bilo koga u nizu preno-

Spomenimo ovdje i tzv. mewdu' (lane, apokrifne, podmetnute) hadise. Iz razliitih razloga i sa mnotvom nedostojnih motiva, neki ljudi, mahom neprijatelji islama i licemjeri, Allahovome Poslaniku, s.a.v.s., pripisivali su izreke koje on nije izrekao. Postojanje zbirki i takvih hadisa samo potvruje koliko su panje i opreza muslimani uloili kako bi nepomuenim sauvali drugi izvor svoje vjere. Najpoznatije hadiske zbirke i njihovi autori U drugom i treem stoljeu po Hidri, kada se sunnet ve bio proirio diljem ogromnog prostranstva svijeta Islama i kada je, zbog mnotva razloga, bilo dolo do opasnih napada na njegovu vjerodostojnost, javili su se njegovi slavni sakupljai i izvrsni znalci koji su zadivljujue preciznom i kritikom naunom metodom i analizom!- izvrili reviziju itavog sunneta i objavili svoje zbirke hadisa bez kojih je nezamisliv vjerski ivot muslimana i umovanje o njihovoj vjeri. Prvi i najslavniji od tih blagoslovljenih naunika bijae Muhammed b. Isma'il el-Buhari (194. 256. h. / 810.-870. po Isau, a.s.), a njegova se zbirka hadisa naziva Sahihu'l-Buhari, koju je pripremao esnaest godina. On je obiao sve glavne centre islamske uenosti, konsultirao preko hiljadu znalaca hadisa, sakupio preko 600.000 izreka koje se pripisuju poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., i iz njih izabrao samo 7.397 za koje je utvrdio da su vjerodostojni (sahih), a nijedan nije uvrstio u svoj Sahih dok ne bi uzeo abdest i klanjao dva rekjata. Svoju zbriku je razvrstao u 97 poglavlja. Drugu zbirku vjerodostojnih hadisa sainio je Muslim b. ElHaddad en-Nejsaburi (204. 261. h./ 820.-875.). Ona se zove Sahihu Muslim i sadri 12.000 hadisa. Od Buharijeve

Naalost, nakon to su bosanski muslimani postali slobodni u prakticiranju i tumaenju svoje vjere, meu njima su se pojavili pojedinci pa i itave grupe koji dokraja doslovno tumae i Kuran i sunnet i tako siju konfuziju po naim muslimanskim zajednicama. Ti pojedinci i grupe smetnuli su s uma da se ni Kuran ni sunnet ne mogu tumaiti bez odreenih uvjeta (art, pl. urut) kao i bez nauno utvrenog metoda.
Davud (202.-275. h.), Et-Tirmizi ( 209.-279.h.), Ibn Made (209.-273. h.) i En-Nesa'i (215.-313.h.). Te zbirke se unekoliko razlikuju po obimu i kriterijima, a zajedno sa spomenuta dva Sahiha ine tzv. El-Kutubu's-sitte est knjiga ili zbirki hadisa. Vanost sunneta Vanost sunneta za ivot muslimana i ljudsku civilizaciju ne moe se sagledati. Prije svega, sunnet je prvi i nezaobilazni mubejjin objasnitelj Kur'ana: onaj kome je Kur'an dostavljen savreno je razumio Allahovu posljednju Knjigu i savreno ivio u skladu sa njezinim nalozima, zbog i radi ega ga je Allah, d.., nazvao usvetun hasene najboljim primjerom ili modelom identifikacije za vjernike (33, 21). ivei u savrenoj pokornosti Allahu, d.., poslanik Muhammed, s.a.v.s, konkretizirao je Kur'an na zemlji i time pokazao da je islam iva i zauvijek iva i realna vjera. Zahvaljujui sunnetu, svjetska zajednica muslimana, Ummet, ostala je jedinstvena, i bit e takva do kraja Vremena. (Podjela muslimana na sunnije i i'ije nije vjerska ve politika podjela nastala uslijed razliitog tumaenja islamske povijesti. Ne raunajui neke malobrojne ekstremne i nepravovjerne sekte meu sunnijama i i'ijama, svi muslimani svijeta uvaju ista vjerovanja i ive na isti nain prema Resulullahovom, s.a.v.s., obrascu ili style of life-u.) Pridravanje sunneta sinonim je za islamsko postojanje i progres; zanemarivanje sunneta sinonim je za rastakanje i propadanje islama. Sunnet je eljezna okosnica Kue islama, a ako uklonite okosnicu neke graevine, zar moete biti iznenaeni ako se ona srui kao kula od karata? (M. Asad). Imajui takvu svijest o vanosti sunneta, ashabi su Ummet nazivali najuglednijom zajednicom (erefu'lumem) zbog dva razloga: zato to Ummet ima autentinu verziju posljednje Boije Objave, Kur'ana, i zato to ima sunnet svoga Poslanika. Doista, ni muslimani ni krani ne posjeduju sunnet Isusa Krista (pregrt parabola Novog zavjeta niukoliko ne zadovoljava ovu potrebu kranske zajednice za ivotnim modelom identifikacije), kao to ni muslimani, ni krani, ni jevreji ne posjeduju Mojsijev sunnet i to je osnovni uzrok nezaustavljive doktrinarne i svake druge podjele meu kranskim i jevrejskim ummetima, na koju se aludira u slijedeem kur'anskom ajetu: A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim to ispovijeda (23, 53).

Ashabi i tabiini nisu pamtili samo sadraj (metn) hadisa, nego i niz ili lanac njegovih prenosilaca (sened). U prenosioce hadisa uvrtavani su samo oni ashabi i tabiini za koje se znalo da su im strani la, lukavstvo, prijevara, obmana i sl.
silaca ustanovi i najmanji propust, takav hadis gubi karakter sahih hadisa i svrstava se u kategoriju da'if hadisa. Hasen hadis je jedna vrsta sahih hadisa, ili vrsta da'if hadisa. U svakom sluaju, nijedna od spomenutih vrsta hadisa se ne odbacuje. Eksperti islamskog prava daju prednost sahih hadisima po tome to se iz njih bezuvjetno mogu izvoditi eri'atski propisi; gotovo isti je sluaj sa hasen hadisima, dok su u vezi sa da'if hadisima, kada je rije o tome mogu li se iz njih izvoditi eri'atski propisi ili ne, miljenja osnivaa pravnih kola podijeljena.

Doista, ni muslimani ni krani ne posjeduju sunnet Isusa Krista (pregrt parabola Novog zavjeta niukoliko ne zadovoljava ovu potrebu kranske zajednice za ivotnim modelom identifikacije), kao to ni muslimani, ni krani, ni jevreji ne posjeduju Mojsijev sunnet i to je osnovni uzrok nezaustavljive doktrinarne i svake druge podjele meu kranskim i jevrejskim ummetima, na koju se aludira u slijedeem kuranskom ajetu: A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim to ispovijeda (23, 53).
zbirke razlikuje se po tome to je Buhari bio rigorozniji kod kriterija prenosilaca hadisa. Naime, dok Buhari trai da se svaki prenosilac u senedu hadisa bude susreo sa onim prenosiocem koji mu prethodi u nizu, Muslim je smatrao da je za autentinost hadisa dovoljno da su svi prenosioci tog hadisa ivjeli u isto vrijeme te da njihovo susretanje nije uvjet da bi se dati hadis smatrao vjerodostojnim. Muslim je neobino cijenio i potovao svoga uitelja Buharija. Osim ova dva Sahiha, koja se zovu jednom rijeju Sahihajn Dvije vjerodostojne zbirke, muslimani neobino potuju i etiri Sunena, istoimene zbirke hadisa koje su sainili Ebu

72

BEHAR 89

BEHAR 89

73

Prikazi i kritike

Prikazi i kritike

Da nije autentinog poslanikog sunneta, nijedan ovjek ne bi uspio sam spoznati Pravi Put i ivjeti po njemu, niti bi svojim intelektualnim moima ikada spoznao istine vjere, i zato je Allah, d.., poslao Peata vjerovjesnika i poslanika i sauvao vjerodostojnim i Svoj Kur'an i sunnet Svoga Poslanika kao iste ekstrakte svih Svojih Knjiga (sto Suhufa /Listova ili Ploa i tri prethodna velika Kitaba / Pisma: Tevrat, Zebur i

Ashabu kome je Resulullah, s.a.v.s., rekao da je najbolji musliman onaj koji je najbolji prema svojoj eni zaista je bilo najbolje u vjeri da bude dobar prema svojoj eni jer je Muhammed, a .s., znao da je dotini zanemario tu moralnu vrlinu jednako kao i hiljade njegovih buduih sljedbenika; a onome ashabu kome je govorio o mrnji i zavidnosti najbolji iman (vjerovanje) i jeste da te duhovne bolesti izbaci iz svoga srca... Eto niza primjera iz koga tuma sunneta lahko moe razluiti temporalno od trajnog, lokalno od globalnog, pojedinano od univerzalnog.
Indil) i svih sunneta Svojih 124.000 vjerovjesnika i poslanika. Dokaz za ovu tvrdnju Kur'an je dao u sluaju Kraljice od Sabe, koju opisuje kao iznimno mudru i pronicljivu vladaricu, ali koja, zajedno sa svojim narodom, ne umije Pravoga Puta nai (27, 24). Tek kada dolazi pred vjerovjesnika Sulejmana, a.s., njoj se otvaraju putevi istine i ona uzvikuje: Gospodaru moj, ja sam se prema sebi ogrijeila, i u drutvu sa Sulejmanom primam islam - predajem se Allahu, Gospodaru svjetova! (En-Neml, Mravi, 44). Kako itati hadiske zbirke Dok budete itali ovu, jednako kao i svaku drugu zbirku hadisa, morat ete, uvaeni itaoci, imati na umu jednu od najbitnijih stvari u ispravnom razumijevanju Resulullahovoga, s.a.v.s., sunneta: prividnu kontradiktornost izmeu nekih hadisa. Rije je, dakle, o prividnoj, a ne o sutinskoj kontradiktornosti u cjelokupnom korpusu hadisa i sunneta. Na primjer, u poglavlju Tespih u ovoj zbirci u nekim hadisima se govori da se, poslije namaza, treba 33 puta izgovoriti Subhanallah, a u drugima se kae da se to treba uiniti 34 puta; negdje se spominju prsti pomou kojih se tespiha, a negdje kopice ili kamenii...; u nekim hadisima je najboljim vjernikom Poslanik, s.a.v.s., oznaio onoga ko je najbolji prema svojoj eni, a u drugim onoga koji svoj namaz klanja na vrijeme, ili onoga koji u srcu nejma mrnje ili zavidnosti...;itd. Naalost, nakon to su bosanski muslimani postali slobodni u prakticiranju i tumaenju svoje vjere, meu njima su se pojavili pojedinci pa i itave grupe koji dokraja doslovno tumae i Kur'an i sunnet i tako siju konfuziju po naim muslimanskim zajednicama. Ti pojedinci i grupe smetnuli su s uma da se ni Kur'an ni sunnet ne mogu tumaiti bez odreenih uvjeta (art, pl. urut) kao i bez nauno utvrenog metoda. O uvjetima i metodima tumaenja Kur'ana govorimo ili emo govoriti na nekim drugim mjestima; ovdje emo rei da se, isto kao ni Kur'an, ni sunnet ne moe tumaiti bez odreenih

uvjeta - koji su ponekad isti kao i uvjeti za tumaenje Kur'ana - i bez usvojenog naunog metoda prilikom tog tumaenja. Ono to bi musliman koji je prosjeno obrazovan u svojoj vjeri trebalo da zna, kada je rije o tumaenju sunneta / hadisa, jeste slijedee: da u autentinom sunnetu nejma niega to je u suprotnosti sa Kur'anom; da hadisi koji se odnose na islamska vjerovanja, moralne i etike stavove i vrjednovanja kao i na vjerozakonske odredbe u pogledu nepromjenljivih okolnosti drutvenog ivota i ljudskog ponaanja (Asad) imaju trajno znaenje; da se taj korpus hadisa mora razlikovati od onog dijela Muhammedovih, s.a.v.s., izreka koji se odnosi na odreene povijesne prilike ili vremenski ograniene situacije; da su i Kur'an i sunnet sebi kao cilj postavili da na Pravi Put izvedu najprije prvu muslimansku zajednicu u Arabiji u VII. st. sa svim njezinim povijesnim naslijeem, drutvenim i geografskim okolnostima u kojima je ona ivjela ali i globalnu muslimansku zajednicu u svim buduim vremenima, sa svim okolnostima u kojima njezini ogranci budu ivjeli te, u tom smislu, svaki tuma Kur'ana i sunneta mora podrazumijevati hronoloki tok Objave i sunneta, vrijeme i okolnosti u kojima su pojedine objave i hadisi bili dati; da, u sluaju sunneta, svaki njegov tuma mora podrazumijevati da su neki hadisi mubejjin (objasnitelj) univerzalnih kur'anskih naela, a neki su objasnitelji ranije izreenih hadisa; da i Kur'an i sunnet podrazumijevaju ivotne promjene i kontradiktornosti zbog kojih su mufessiri i muhaddisi, u tumaenju oba ova izvora, ustanovili institut tzv. neskh- a dokidanja ili derogirinja ranijeg propisa s tim da se taj propis (tj. tekst u kome je on izreen) ne brie iz korpusa ukupne Objave ili sunneta jer ivotna situacija za koju je on bio namijenjen uvijek moe da se vrati i vraa se - u ovoj ili onoj prilici, kod ove ili one generacije ili zajednice; da i Kur'an i sunnet imaju svoje nepromjenljive i zajednike ciljeve (qasd, pl. meqasid) radi kojih su izreeni i koje ele postii kod pojedinca ili u nekom drutvu... Tako npr., kad se u hadisu muslimanima preporuuje da skrate svoje hlae, onda je cilj toga hadisa kako se vidi iz njegovoga konteksta da se muslimani podue da ne budu oholi, da kod sebe eliminiraju elju da se gorde nad drugim ljudima svojom odjeom, koja je, obino, kako znamo, znak drutvenog prijestia...; taj hadis je komentar kur'anskih ajeta (iz sura El-Isra' i Lukman) u kojima se kae: Ne idi zemljo nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog! Prema tome, muslimani koji ive na Zapadu i hodaju asfaltiranim trotoarima (za razliku od ashaba koji su, hodei svojim putovima, dugim hlaama kupili prainu) mogu ostvariti ovaj kur'ansko-sunnetski cilj ponaajui se skromno, ljubazno i ponizno, a da ne skrauju svoje hlae; hoe li musliman tespihati na prste ili na 33 zrna tespiha od drveta ili ilibara to nije bitno; bitno je da velia Allaha, d.., poslije klanjanja namaza; ashabu kome je Resulullah, s.a.v.s., rekao da je najbolji musliman onaj koji je najbolji prema svojoj eni zaista je bilo najbolje u vjeri da bude dobar prema svojoj eni jer je Muhammed, a .s., znao da je dotini zanemario tu moralnu vrlinu jednako kao i hiljade njegovih buduih sljedbenika; a onome ashabu kome je govorio o mrnji i zavidnosti najbolji iman (vjerovanje) i jeste da te duhovne bolesti izbaci iz svoga srca... Eto niza primjera iz koga tuma sun-

neta lahko moe razluiti temporalno od trajnog, lokalno od globalnog, pojedinano od univerzalnog. Ukoliko se, dakle, u obzir uzmu ti ciljevi, povodi objave nekoga ajeta ili izricanja nekog hadisa, con- textum u kojima su izreeni i dr., onda se moe rei da su Kur'an i sunnet kontradiktorni koliko je kontradiktoran sam ivot jer su oba ta izvora i data od strane naeg Stvoritelja da bi bili jedna jedinstvena univerzalna knjiga ivota kojoj vidi Boijeg uda! - nije promakla nijedna ivotna situacija. Mevlana Muhammed Jusuf Kandehlavi i njegov Muntakhab ahadith-Cvjetovi iz Muhammedove, s.a. v.s., bae Muhammed Jusuf Kandehlavi jedan je od najpoznatijih muhaddisa (eksperata za nauku o sunnetu ) u muslimanskom svijetu u prolom stoljeu. Roen je 1335./ 1917. god. u mjestu Kandahla u Indiji. Njegov otac, ejh Iljas (pres. na Ahiret 1943.), osniva je Demaatu tebliga, globalne asocijacije koja se bavi prouavanjem i irenjem islamskih uenja, i sljedbenik dvojice znamenitih indijskih vjerskih uenjaka i obnovitelja islamske svijesti na Indijskom potkontinentu, Ahmeda ibn Irfana i Muhammeda Ismaila. Reformatorski indijski pokret, snano vezan za mezheb imama Ebu Hanife, kao poseban cilj svoga djelovanja imao je otklanjanje svih devijacija u vjerovanjima i praksi indijskih muslimana i povratak istom islamskom vjerovanju. U ivotopisu Muhammeda Jusufa Kandehlavija istie se da njegova porodica vue porijeklo od hazreti Ebu Bekra, r.a., najpoznatijeg ashaba poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i prvog od etverice pravednih halifa. Ve u desetoj godini Muhammed Jusuf Kandehlavi pred svojim ocem i majkom (takoer neobino uevnom hanumom, hafizom Kurana i muhaddisom) zavrio je hifz, uenje Kurana napamet, nakon ega je, uz osnovno obrazovanje, nastavio da studira El-Kutubus-sitte est vjerodostojnih hadiskih zbirki. Kada je imao dvadeset godina, Muhammed Jusuf je zavrio renomiranu Mezahirul-ulum, visoku kolu koja se specijalizirala za izuavanje sunneta i koju je u to vrijeme vodio njegov roak ejh Muhammed Zekerijja Kandehlavi, za koga se tvrdi da je bio jedan od najveih muhaddisa u muslimanskom svijetu u prolom stoljeu. Svoje raskono znanje iz ilmul-hadisa Muhammed Jusuf e moi dijeliti radei u oevom Tebligu najprije u Indiji, a onda diljem Svijeta. Nakon oeve smrti postao je drugi emir Demaat-i tebliga. Vei dio svoga ivota proveo je putujui i poduavajui muslimane njihovoj vjeri, traei od njih da principe uzvienog eriata primijene u svome pojedinanom i drutvenom ivotu i tako formiraju vlastito, islamsko drutvo svuda gdje ive, i objanjavajui islam drugima. Od tada do danas, Demaat-i teblig je dobio svoje filijale u mnogim zemljama, posebno na podruju arapskoga govornog podruja. Ovaj vjerski uenjak vjeruje da Arapi uvijek moraju imati vodeu ulogu u predstavljanju i odbrani islama zato to je njih Bog, d.., izabrao za tu ulogu podarivi ovjeanstvu Svoju

posljednju Objavu na njihovom, arapskome jeziku. Godine 1965., za vrijeme jednog putovanja po Pakistanu, ejh Muhammed Jusuf Kandehlavi se iznenada razbolio i preselio na Ahiret u 48. godini svoga ivota. Njegov mezar nalazi se u Delhiju. Hiljade njegovih uenika, italaca njegovih djela i slualaca njegovih predavanja svake godine posjeti taj mezar i proui Fatihu ovom blistavom uenjaku sunneta naeg dragog Poslanika, s.a.v.s. Dva najpoznatija djela Muhameda Jusufa Kandehlavija su: Emani-akhbar fi erhi meani-athar Pouzdana saznanja u tumaenju smislova (islamske) tradicije, i Hajatus-sahabe ivot ashaba, ali njegovo najpopularnije djelo je Muntakhab ahadith Antologija hadisa. Radi se o Kandehlavijevom izboru kuranskih ajeta i Resulullahovih, s.a.v.s., 1506 hadisa koji tretiraju est najvanijih tema, u isto vrijeme i osobina ashaba, bez kojih je nemogue zamisliti ivot muslimanske jedinke i islamskog drutva, ali ni pozivanje (dawa) u islam i irenje njegovih poruka (teblig). (Naslov ovog djela preveli smo kao: Cvjetovi iz Muhammedove, s.a.v.s., bae - jer je antologija u evropskim jezicima i nastala po ideji izbora cvjetova u raskonom vrtu, to, zapravo, znai i arapska rije muntekhab- izbor, selekcija.) Kandehlavi je u ovoj knjizi sabrao /izabrao sve najvanije principe, pravila i mjere iz originalnih izvora, ali ova knjiga nije puka kompilacija tih pravila i instrukcija, nego se prije moe rei da je ona jedna njihova enciklopedija, stoji u recenziji izdanja ove knjige na engleskome jeziku. Tih est velikih tematskih podruja i, u neku ruku, kako rekosmo: osobina Muhammedovih, a.s., ashaba - zahvaljujui kojima su oni utemeljili globalnu islamsku civilizaciju prenijevi islamsku poruku od Dalekog istoka do Afrikog roga!- jesu slijedee: 1) Kelimetut-tajjibe, Kelime-i ehadet, odn. njezin ovosvjetski i onosvjetski smisao, njezina dalekosenost i vanost, to najvanije od svih uenja poslanika Muhammeda, s.a.v.s.; 2) Namaz, islamska molitva; 3) Ilm (Znanje o Allahu, d.., poslanstvu, imanskim i islamskim artima, eriatu) i zikir (sjeanje na Allaha, d.., i donoenje salavat-i selama na Resulullaha, s.a.v.s.); 4) Ikram-i muslim (Potivanje drugih muslimana); 5) Iskrenost nijjeta; 6) Pozivanje u islam. Napomene o jeziku prijevoda Jezik ovog prijevoda je prevodioev kasni pokuaj imitacije drevnog vjerskog jezika bosanskih muslimana. To smo uinili iz dva razloga: 1) kao znak nae panje i zahvalnosti prema brojnim imamima, vaizima, hatibima, muhaddisima, tradicionalnim bosanskim muslimanima koji su islam ivjeli kao da njime diu: bez samopokazivanja, bez pretjerivanja, u miru i mudrosti, dugo, tokom itavoga ivota, s koljena na koljeno, stoljeima; i 2) kao vid protesta zbog neznanja bosanista i drugih jezikoslovaca koji i danas bar koju hiljadu rijei iz vjerskog ivota bosanskih muslimana tretiraju kao strane rijei, orijentalizme i sl. A, zapravo, namaz, zekjat, Kjaba,

74

BEHAR 89

BEHAR 89

75

Prikazi i kritike

Prikazi i kritike

aba, sadaka, poveiliti, mujeziniti, eriat /erijat, rekjat, sedda, rahle nisu nikakve strane rijei: to su rijei bosanskoga jezika, one sekundarne rijei (Platon) koje jesu dole iz drugih jezika, ali i postale i ostale domae, u ovom sluaju: bosanske rijei koje, valjda, ne treba prevoditi. Otuda i pravopis tih rijei prilagoen izgovoru obinog bosanskog muslimana; samo neke pojmove, fraze i sl., koji su potrebni strunjacima, i to na posebnim mjestima, usaglaavali smo sa izvornikom, prema vlastitoj procjeni. Rije musliman dosljedno smo pisali velikim slovom: kao vid svemuslimanskog (samo) potovanja, kao znak odanosti i poasti muslimanskom ovjeanstvu koje je, odbivi da se ujedinjuje na temelju paganskog osjeaja rase, nacije i tla, uz koncept bratstva po zajednikom porijeklu svih ljudi (Kuran, 4, 1), prihvatilo ujedinjavanje na temelju univerzalnog vjerovanja u jednog i jedinog Boga (Kuran, 49, 10), ali i kao vid otpora evropskom putu na koji Bonjake vode njihove iskompleksirane politike i kulturne, ak i jedan dio vjerskih elita, koje nejmaju svijesti o znaaju islama u bonjakoj prolosti i njegovim perspektivama u budunosti. *** Na kraju, osjeam ugodnu dunost da se zahvalim vakifima iz Norveke i vedske koji su bonjakom dijelu Ummeta darovali ovo vrijedno djelo, molei Allaha, d.., da im ukabuli njihov dar. Zahvalan sam i svojim saradnicima sa Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu: dr. Almiru Fatiu, koji je ukucao itav vokalizirani tekst hurufata kako bi ovi Cvjetovi bili

pri ruci imamima prilikom njihovih priprema za hutbe, studentima i istraivaima; hafizu Kenanu Musiu, magistru hadiskih nauka, koji mi je pomogao da doem do postojanih prevodilakih rjeenja na brojnim mjestima u tekstu hadisa; Nihadu Luiji, koji je grafiki pripremio ovo izdanje; Asimu Deliloviu, koji je podario izvrsni dizajn ovoj knjizi. Posebna zahvala pripada Izdavakoj kui Sova publishing, naroito njezinoj direktorici, mojoj divnoj keri Nafisi, kao i mojoj Fatimi-hanum i sinovima Ahmedu i Muhammedu, koji su mi omoguili uspjean rad na prevoenju i obradi ove mubarek knjige. Molim Allaha, d.., da nagradi pisca ove knjige, merhuma Muhammeda Jusufa Kandehlavija, prevodioca i njegove roditelje, merhume Sakib-efendiju i majku hadi Demilu, koji su mi, u djeatvu, ulili ljubav prema Kuran-i kerimu i Resulullahovom, s.a.v.s., sunnetu. Isto tako, molim Allaha, d.., da nagradi sve one koji ovu knjigu budu itali i tumaili, kao i one koji je budu sluali i prenosili njezin blagoslovljeni nektar do svih srca otvorenih za Allahovu, d.., i Muhammedovu, s.a.v.s, ljekovitu rije, amin! We ma tewfiqi illa billah, we ahirud-dawati: el-hamdu lillahi Rabbil-alemin, wes-salatu wes-selamu ala resulina Muhammedin we ala alihi we sahbihi edmein. U Sarajevu, uoi ramazana 1430./ kolovoz 2009. g.

Muslimanski Isus: savreni sufija

Annemarie Schimmel, Isus i Marija u islamskoj mistici, s njemakoga preveo Sead Muhamedagi, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2009.
Pie: Azra Abadi Navaey U kontekstu meureligijskog dijaloga, koji se svako toliko nametne kao nuna protutea ispolitiziranoj kulturnovjerskoj netrpeljivosti, ve se uvrijeilo spominjanje Abrahama/Ibrahima kao zajednikog praoca triju najznaajnijih monoteistikih tradicija: judaizma-kranstva-islama. Pozivanje na abrahamovsku ekumenu postalo je tako opim mjestom za svako ozbiljno i argumentirano meureligijsko uvaavanje, dok se obino previaju i neka druga mogua uporita za promicanje boljeg meusobnog razumijevanja, a time i povezivanja razliitih religijskih i kulturnih zajednica. Jedno od njih, izmeu ostalih, predstavlja tovanje Isusa i Marije, zajedniko kako kranskoj, tako i muslimanskoj tradiciji. I dok bi se knjige o Isusu, utemeljitelju kranstva, teko i mogle pobrojati, studije koje nastoje osvijetliti ovaj povijesni lik iz drukije povijesnoreligijske perspektive u nas su gotovo nepoznate. Do te mjere da ak i sintagme poput muslimanski Isus ili muslimanska kristologija mogu zazvuati vrlo zaudno, gotovo oksimoronski. Zbog toga je i pojavljivanje naslova, poput onoga u nas nedavno objavljenog u prijevodu s njemakog Isus i Marija u islamskoj mistici- svakako dobrodoao iskorak u popunjavanju spomenute praznine, ali i pomicanju odreenih mentalnih pregrada. Rije je o studiji ugledne njemake autorice, Annemarie Schimmel, jedne od najpredanijih istraivaa u podruju islamskih znanosti i orijentalistike u drugoj polovici prologa stoljea. Valja odmah napomenuti da se Schimmelova svestranou svojih interesa, temeljitom erudicijom, neobinom sposobnou autentine interpretacije razliitih vidova islamskog miljenja i izriaja, te upornim odbijanjem svake politizacije islama, nikako ne ubraja na listu Saidovih imperijalnih orijentalista. Imajui u vidu sve negativne konotacije bavljenja orijentalistikom na Zapadu, za Schimmelovu bi se prije moglo rei da je bila atipian orijentalist. Kao iznimno nadarena i znatieljna znanstvenica, cijeli je ivot sustavno proirivala svoje interesne sfere i prouavala raznolike aspekte islamske kulture u nastojanju da zahvati i shvati islam u cjelini. Njena su se zanimanja tako kretala od teologije i fenomenologije, preko povijesti, filozofije i umjetnosti islama, sve do sufizma i mistinoga islamskog pjesnitva koji su do kraja ivota ostali njena trajna fascinacija. Odlina filoloka opremljenost i poznavanje svih znaajnijih jezika islamske civilizacije (arapski, turski, perzijski, urdski, patunski, sindski, kao i vie di-

jalekata s indijskoga potkontinenta - da spomenemo samo neke!) omoguilo joj je da se s lakoom ee kroz knjievne i zemljopisne predjele muslimanskog svijeta. Istraivaki mar slijedio je spisateljski: nepregledna bibliografija koja je ostala iza Schimmelove redovito izaziva divljenje. Na stotine knjiga, studija, radova, osvrta i prijevoda svjedoe o autoriinoj elji za probijanjem akademskih okvira i populariziranjem svoje osobite interpretacije islama, ime se dijelom mogu objasniti i ponavljanja u koja je povremeno upadala. Ipak, neke od njenih studija o sufizmu (Mystical dimensions of Islam), fenomenologiji islama (Deciphering the signs of God: A Phenomenological Approach to Islam1 ), o pjesnikom imaginariju islamske knjievnosti (A TwoColored Brocade), kao i monografije nekolicine istaknutih muslimanskih pjesnika i mislilaca, zadobile su status klasika orijentalistike literature. Knjiga kojom se Annemarie Schimmel po prvi put predstavlja ovdanjim itateljima je manje poznata i jedna od njenih posljednjih studija. Premda nevelika opsegom, studija je to silnog potencijala u razbijanju predrasuda uklijetenih u svakodnevicu. Posveena je slici Isusa i Marije, likovima
1 Knjiga je prevedena na bosanski: Odgonetanje Boijih znakova: fenomenoloki pristup islamu, s engleskog preveo Fikret Paanovi, El-Kalem, Sarajevo, 2001.

76

BEHAR 89

BEHAR 89

77

Prikazi i kritike

Prikazi i kritike

koji se inae iskljuivo povezuju s kranstvom, no u ovom sluaju vienim oima muslimanskih mistika. Malobrojni su oni koji znaju da je tovanje Isusa i Marije takoer jedna od vanih dogmi muslimanskog vjerovanja i da po kuranskome uenju ta dva stvorenja uivaju izniman ugled. Tako se u uvodnome dijelu knjige objanjava njihov status u Kur'anu i naznauju neke inaice njihova vienja u kasnijoj, sufijskoj predaji. Isus se u Kur'anu spominje u petnaest sura, u ukupno 93 ajeta, dok je itavo jedno poglavlje nazvano po djevici Mariji (sura 19, Merjem), ime je ona postala jedina ena koja se izrijekom spominje u Kur'anu.

pripisuju Isusu, u islamu je rezervirana iskljuivo za Knjigu. Nakon osvrta na kuranski prikaz Isusa i, u manjoj mjeri, Marije, autorica se okree islamskoj mistikoj tradiciji otkrivajui u njoj vrlo ivopisne slike i produbljene interpretacije Isusova lika. Iza Uvoda, slijede kraa poglavlja od kojih je svako posveeno jednoj od najeih predodbi Isusa u sufijskoj knjievnosti (Isus, isti putnik; Isus, veliki molitelj; Isus, lijenik; Oivljavanje mrtvih; Isus i njegov magarac; Isus i boje; Isusovo boravite u etvrtom nebu; Isus i igla; Isus kao Muhamedov pretea i dr.). Mariji, koja se javlja esto u paru s Isusom, pripalo je tek jedno zasebno poglavlje pri samome kraju knjige. Tako saznajemo da je jo od najstarijih vremena Isusov lik u muslimanskoj predaji bio zaogrnut brojnim legendama koje su se vjerojatno nadahnjivale biblijskom i apokrifnom graom. I dok je kuransko uenje otro odbacivalo Isusovu smrt na kriu, u najranijim muslimanskim legendama o poslanicima i kasnijoj mistikoj knjievnosti susreu se, premda rijetko, aluzije na njegovu muku i raspee. Ova injenica pak upuuje na to da je sufijska tradicija, kao krajnje pounutrenje islamskog promiljanja zbilje, bila relativno otvorena prema novozavjetnoj predaji i da je, po svoj prilici, postojalo proimanje duhovnih kultura ranih asketskih zajednica, barem na pukoj razini. Ipak, veinu izvora na kojima Schimmel temelji svoja zapaanja ine klasici i uena elita sufijske knjievnosti: od prvih komentatora i pisaca poslanica iz 10. i 11. stoljea, preko uvenog teologa Gazalija, najveega mistinog ejha i teozofa, Ibn Arabija (ijim se vizijama svojedobno nadahnuo i Dante), a kojemu je posveeno zasebno poglavlje u knjizi, do esto citiranih perzijskih pjesnika kao to su Sanai, Attar, Rumi, Hakani kao i mnogi drugi sufijski autori . U njihovim se djelima Isus javlja ponajprije kao model asketskog ivota, uzor svima koji se odriu ovosv-

I dok bi se knjige o Isusu, utemeljitelju kranstva, teko i mogle pobrojati, studije koje nastoje osvijetliti ovaj povijesni lik iz drukije povijesno-religijske perspektive u nas su gotovo nepoznate. Do te mjere da ak i sintagme poput muslimanski Isus ili muslimanska kristologija mogu zazvuati vrlo zaudno, gotovo oksimoronski. Zbog toga je i pojavljivanje naslova, poput onoga u nas nedavno objavljenog u prijevodu s njemakog - Isus i Marija u islamskoj mistici- svakako dobrodoao iskorak u popunjavanju spomenute praznine, ali i pomicanju odreenih mentalnih pregrada.
Nadalje se istiu neke kuranske injenice u vezi s Isusom kao i doktrinarne razlike s kranskim vjerovanjem: Isus, na arapskom Isa, jest Duh Boji, Rije Boja, masih (Mesija), jedan od Bogu bliskih, obdaren sposobnou da ini uda; no prije svega, on je za muslimane jedan od poslanika, vjerovjesnik, donositelj Boje objave (Evanelje, arap. Indil), ija se boanstvenost (vjerovanje u Boje sinovstvo), smrt na kriu i uskrsnue u potpunosti odbacuju. Iako islam ne priznaje temeljnu dogmu kranstva, vjera u Isusovu besmrtnost, njegov boravak na nebu i ponovni silazak na zemlju prije nastupanja sudnjeg dana, spadaju u credo mnogih muslimana. Kur'an, dakle, kako napominje autorica, vidi Isusa prije svega kao zadnjeg velikog proroka prije Muhameda u dugom nizu Bojih poslanika koji su se od Adamovih dana uvijek iznova pojavljivali. Stoga u dogmatskome smislu za muslimanskog vjernika nema bitnih razlika izmeu tovanja Isusa i Muhameda, posljednjega u tom poslanikom nizu, koji prema muslimanskome shvaanju predstavlja srednji put izmeu putova njegovih dvaju pretea: izmeu legalistike Mojsijeve (Musa) strogoe i Isusove preplavljujue ljubavi zdruene s okrenutou od svijeta (str. 25). U tom se kontekstu dakako nazire i osnovna razlika u percepciji Isusa meu muslimanima i kranima, a koju nam slikovito moe predoiti analogija izmeu Isusa i Kur'ana. Kransko tovanje Isusa kao utjelovljenog sina Bojeg, analogno je muslimanskome tovanju Kur'ana kao utjelovljene boanske Rijei (Logos); boanska narav koju krani

Nasuprot kranskoj ikonografiji koja je naglasak stavljala na Kristovo roenje, kalvariju, raspee i otkupljenje ljudskih grijeha, orijentalno-islamski pjesniki imaginarij inzistirao je, na sebi svojstven nain, na duhovnim vrijednostima Isusova lika. Isus se najee pojavljuje u ulozi ljubljenog bia, od svijeta neokaljana, duhovnog hodoasnika na najviem stupnju odricanja (moja je odjea vuna, moje jelo je glad, kako prenosi jedna Vita), on je bezdomni i bezaviajni, od srdbe spaen i uvijek nasmijan, od svijeta slobodan siromah.
ljudskih grijeha, orijentalno-islamski pjesniki imaginarij inzistirao je, na sebi svojstven nain, na duhovnim vrijednostima Isusova lika. Isus se najee pojavljuje u ulozi ljubljenog bia, od svijeta neokaljana, duhovnog hodoasnika na najviem stupnju odricanja (moja je odjea vuna, moje jelo je glad, kako prenosi jedna Vita), on je bezdomni i bezaviajni, od srdbe spaen i uvijek nasmijan, od svijeta slobodan siromah. Neki su sufije ili dotle da su ljudsko srce prispodobljavali Isusu, a stalnu pomisao na Boga (vanu instancu sufijske prakse: zikr) usporeivali s Marijinim mlijekom koje krijepi i isti. Susreu se jo i razigranije slike koje modernom itatelju, neupuenom u orijentalnu retoriku, mogu zazvuati krajnje neobino: Isus je, primjerice, veliki lijenik i duhovni dijagnostiar kojemu zaljubljeni treba predati urinsku bocu svoga htijenja (tj. svoje elje i namjere, str. 79); kadar izlijeiti sve osim ljudske gluposti; alkemiar koji bakar pretvara u zlato; oivotvoritelj koji dahom-poljupcem poklanja novi ivot; proljetni lahor i kia to oslobaa biljke muenice pokojnikog ruha, i Mesija ljubavi kako ga u ekstatinim stihovima naziva Rumi. Ipak, injenica da je posjedovao iglu, kako navode neke sufije, onemoguila mu je da bude priputen u najvie predjele nebeskog kraljevstva. Stav jednog od najveih sufijskih uitelja, Ibn Arabija, da je Isus pravi Muhamedov sljedbenik i najpotpunija manifestacija njegove svetosti, pa prema tome i jedan od najboljih muslimana, moda najzornije izraava ideju o univerzalnosti hijeropovijesti na koju su se posebno oslanjali muslimanski mistici. Po njihovu shvaanju, sveta povijest objavljenih religija ne poznaje kronoloke razdjelnice, niti periodizaciju na starozavjetno, novozavjetno i muslimansko povijesno vrijeme. U takvom ahistorijskom kontekstu svako razdvajanje odabranih pojedinaca na kranske i muslimanske smatra se svojevrsnim duhovnim redukcionizmom, to onda i pojanjava vrlo kranske predodbe koje se susreu kod nekih muslimanskih autora. Osim toga, ne treba zanemariti ni drutveno-povijesno ozraje u kojemu su ivjeli srednjovjekovni muslimanski mistici: istono kranska i nestorijanska tradicija bile su jo uvijek ivo prisutne na maloazijskim i srednjoazijskim prostorima injenica koju autorica takoer uzima u obzir pri tumaenju

kranskih aluzija kod sufija. Ibn Arabijeva vizija Isusa tako umnogome nalikuje onoj iz evanelja; Attarova formulacija Kad se ovjek po drugi put rodi, on granicom sfera tada hodi oita je aluzija na Ivanovo evanelje i Isusovu izreku o dvostrukom roenju (3:3); Rumijevi stihovi vrve kranskim motivima, dok jedan od najranijih mistikih pjesnika, Sanai, pjeva da put ka boanskoj naravi vodi preko petka raspea. No, osim ovakvih, pomalo neuobiajenih primjera ekumenskog prizvuka, javljali su se i neto kritiniji glasovi, na koje se Schimmelova kratko i sumarno osvre u zadnjem poglavlju. Iako je prava kritika kranske dogme dolazila u pravilu iz redova teologa, ni neke se sufije, kako se navodi u knjizi, nisu suzdrale od kritikih primjedbi na odreene aspekte kranstva. Meutim, sve do modernog doba ova je kritika ostala zanemariva i iskljuivo odraz dogmatskih razilaenja, te ni u kom pogledu nije usporediva s antimuslimanskom propagandom koju je jo od srednjeg vijeka predvodila uena zapadnoeuropska elita. Kritiki glasovi govore o znaenjskim pomacima u nainu vienja Isusa i Marije kod muslimanskih pjesnika modernog doba, uvjetovanima burnim drutveno-politikim prevratima u bliskoistonoj i azijskoj regiji. Sve tjenji muslimansko-kranski dodiri kao i pogubne posljedice zapadnjakog kolonijalizma unijeli su, kod nekih indijskih i palestinskih pjesnika, pomalo optuujui i prozivajui ton u obraanju Isusu. Premda ovo poglavlje dobrim dijelom izlazi iz koncepcijskog okvira knjige, teta je to autorica ovoj temi nije posvetila vie prostora i interpretacijskog truda. Zadravajui se primarno u domeni mistike literature klasinog perioda, podvukla je zasigurno najljepu predodbu koju o Isusu i Mariji gaji muslimanski svijet: onu asketskog ideala i iste duhovnosti.

Stav jednog od najveih sufijskih uitelja, Ibn Arabija, da je Isus pravi Muhamedov sljedbenik i najpotpunija manifestacija njegove svetosti, pa prema tome i jedan od najboljih muslimana, moda najzornije izraava ideju o univerzalnosti hijeropovijesti na koju su se posebno oslanjali muslimanski mistici.
jetskog, primjer apsolutne dobrote, siromatva i milostivosti; ukratko, olienje sufijskog ideala. Izniman poloaj koji je Isus uivao kod sufija potvruje i praksa pojedinih mistikih redova: Isusova postaja je kod nekih dervia predstavljala najvii stupanj na mistikovu putu duhovnog usavravanja. Stoga i ne udi injenica da su svi mistiki pjesnici islama za Isusa i Mariju pronalazili samo rijei hvale, uzdiui ih do razine simbola. Bolje od bilo kakvih objanjenja ovo ilustriraju brojni stihovi i prozni ulomci koje Schimmel uestalo navodi i koji njenu studiju pretvaraju u malu antologiju sufijskih fragmenata na temu Isusa i Marije. Nasuprot kranskoj ikonografiji koja je naglasak stavljala na Kristovo roenje, kalvariju, raspee i otkupljenje

Iako je prava kritika kranske dogme dolazila u pravilu iz redova teologa, ni neke se sufije, kako se navodi u knjizi, nisu suzdrale od kritikih primjedbi na odreene aspekte kranstva. Meutim, sve do modernog doba ova je kritika ostala zanemariva i iskljuivo odraz dogmatskih razilaenja, te ni u kom pogledu nije usporediva s antimuslimanskom propagandom koju je jo od srednjeg vijeka predvodila uena zapadnoeuropska elita.
Ako su kransko-muslimanski odnosi tijekom povijesti bili optereeni naslijeem predrasuda i nerazumijevanja, razlog je tomu ponajprije nedovoljno uzajamno poznavanje. Stoga je Schimmelina studija, koja iz vrlo osobite perspektive prikazuje kako je kljuna figura jedne religije bila tovana i u drugoj religijskoj tradiciji, vrijedan prilog boljem interkulturnom upoznavanju i uvaavanju. O vanosti ovakvog tiva - kako za muslimane, sklone da zanemare znaaj ranijih objava, tako i za krane, esto nesvjesne injenice da ih je islam od najranijih vremena ukljuivao kao ravnopravne sugovornike ne treba posebno ni raspravljati.

78

BEHAR 89

BEHAR 89

79

Predstavljanje knjiga

Predstavljanje knjiga

Redovita Tribina etvrtkom u Islamskom centru Sulejman Maovi u Zagrebu, predstavljanje knjige Imperij pohlepnoga politeizma
Pie: Edina Smajlagi

Poziv na demokratsko sueljavanje prof. dr. Fahrudina Novalia

zaciji svjetovnoga. Temeljitost i znanstvena akribija pa i oprez Novaliev dr. imi dri njegovom kvalitetom. Njegovi su argumenti utemeljeni i to je veoma vano razumljivi ak i prosjenoj itatelju, ne samo znanstvenoj javnosti. Konstatacijom o razlikama izmeu religijske, umjetnike i znanstveno-filozofijske transcendencije dr. imi je konstatirao da je nuno uoiti i distinkciju izmeu racionalnosti i nadracionalnosti vjere. Tako se sekularizacijom religije proiava i sama vjeraIli, sputanjem vjere na zemlju (a to jest vjeri imanentno) nuno ju je povijesno, socioloki provjeriti. Dr. Novali pri svojoj argumentaciji, nastavio je dr. imi, ne uspijeva meutim i eksplicirati vlastiti teorijski okvir. Meutim, u knjizi je itav poar novih, svjeih ideja koje pozivaju na propitivanje i istraivanje. Ovom prilikom teko je vjerodostojno ponoviti sve komplimente i komentare koje su ugledni recenzenti izrekli u pohvalu zbirci eseja Imperij pohlepnoga imperijalizma. Teko je takoer pobrojati sva referentna i djela i autore koje su isti recenzenti citirali ili parafrazirali kao prepoznata Novalieva izvorita. Neemo nabrajati niti naslove dr. Novalievih eseja koje je godinama biljeio o politikim aktualijama. Relativizirana (monopolistiki plasirana) istina, bilo koje od provenijencija: filozofske, umjetnike ili religijske, stvara krizu etike, doprinosi kaosu, nemiru i nesigurnosti ovjekovoj. U potrazi za smislom ivljenja, u krizi identiteta i savjesti, suvremeni ovjek vapi za sadrajima izvan sebe, za onim to je kroz civilizaciju ugraeno u temelje i to mu jest korektiv vapi za Bogom. S Bogom, ponovno mu ostaje - nada. Humanou i metafizikom ovjek tako opet, otklonivi se od vulgarnog determinizma, zadobiva budunost, a svijet moe zahvaati u tolerantnom pluralizmu raznolikih sustava. Na-

pred politiarima i politikom djelotvornou svih monika. F. Nietzsche (za kojega su novine bile smee 20. stoljea) je odavno zapisao i: Nema metodologijsko-teorijskog sustava koji omoguava ovjeku da mnogolikim oima i savjeu s visine gleda u svaku daljinu, iz dubine u svaku visinu, iz kutka u svako prostranstvo! Etinost kao zalog opstanka Dr. Slavko Kuli je u svom izlaganju o novotiskanoj Novalievoj knjizi naglasio da su rijetki i upravo nuni sugovornici kakav je on, a posebno teme koje je pokrenuo u svojim esejima. Dr. Novalia, rekao je dr. Kuli, poznaje ve vie od 20 godina i znade da se dugo vremena zanimao i pisao o problemima morala i etike. Tako je za njega dr. Novali, pa i knjiga Imperij pohlepnoga politeizma, znaajna potvrda da je na djelu, uz globalizaciju destrukcije i dominacije novca i globalizacija humanosti, budui da prof. dr. Novali piui izvjetava sebe za potrebe drugih. Pisanjem ujedinjen pisac osmiljava svoj bitak. I koristi pri tomu tri ljudska, vaea, ali ne i valjana, znaenja politiko, vjersko i znanstveno. Dr. Kuli poruuje: Ako hoe uspjeti pii! Jer knjiga jest valjana i traena kao i ovjek. I sve to jest vano za opstanak civilizacije i ovjeka nalazi se u knjigama! Nemati potrebu od istine u knjizi znai odustati od stvarnosti i spoznaje. Novali jest pristao na razmiljanje, pristao je biti muenik pisanja. Opredijelio se pisati! Njegova knjiga nas ozbiljno upozorava na imperij koji danas vlada naim svijetom, upozorava na svoenje, dananje, smisla ivota na novac. Treba nam ledene smirenosti za suoavanje s rezultatima pohlepe tog Homo sapiensa. Kao i sa amoralnou pohlepnog, beutnog imperijalizma! Znanje bez morala jest razornije od razbojstva. Svijet stvari nam je nametnut, profita radi, ve se guimo u tom obilju. Taj je imperij suprotstavljen Prirodi, bio je dramatian dr. Kuli. Time podupiremo irenje zla s predumiljajem. Stoga je vrijednost knjige, pisanja, znanosti neprocjenjiva. to uope danas znamo o ivotu, o svijetu oko sebe? Hranimo, tek, svoju pohlepu. A to je crna rupa, ta naa pohlepa, najdublja crna rupa u svemiru! I ne da se niim materijalnim popuniti. Uporno nam se i nadalje, kao perspektiva i razvoj, nudi mo i nasilje. Dok se nasilno prisvaja (od svih nas i buduih generacija). Takve vrijednosti nisu vrijednosti. Dijalog mora zapoeti! Kriza razumijevanja U zakljuku promocije, autor knjige Imperij pohlepnoga politeizma, prof. dr. Fahrudin Novali je, zahvalivi svim recenzentima i organizatorima, domainima - Medlisu Islamske zajednice, sumirao kljune smjernice svoje knjige. To su: kriza razumijevanja, odsustvo demokracije odnosno trajno vladanje elita, kriza vodstva (upravljanja), ali i manjak moralnih subjekata, pa i manjak moralnih objekata. Evidentna je i nesnoljiva kultura rasipanja, kao i nemoralno permisivno obilje, porast nepotizma i obiteljskih dinastija. Autor nije zaboravio dotaknuti i kompleksnu temu ekolokog etosa.Na kraju tribine nije ostalo vremena za dijalog s publikom u Islamskom centru. No, knjiga je tu i kota nepunih sto kuna. Hvala prof. dr. Fahrudinu Novaliu to nam je omoguio ovu intelektualnu pustolovinu.

U Islamskom centru, 15. listopada 2009., na redovitoj Tribini etvrtkom Sulejman Maovi na prezentaciji knjige naeg uglednog sociologa i politologa dr. Fahrudina Novalia okupili su se brojni ugledni strunjaci iz javnog ivota Hrvatske. Biranim rijeima nahvalili su njegovu novu knjigu Imperij pohlepnoga politeizma koju je tiskala (kao i raniju Novalievu knjigu Mo i rat) izdavaka kua Izvori. Za govornicom su se redali: Miroslav Leaja, urednik Vjesnika, Damir Mikulii, urednik Izvora, dr. Mirko Grubia, profesor na Fakultetu politikih znanosti u Zagrebu, prof. dr. Esad imi, potom dr. Slavko Kuli, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a i sam autor knjige Imperij pohlepnoga politeizma prof. dr. Fahrudin Novali.
U vremenu institucionaliziranih sustava i metoda analize novo izale znanstvene literature dogaa se da popularnost postiu marketinki dobro osmiljena, ali mogue ne i kvalitetna djela po svome znanstvenom doprinosu. U skladu je to s graanskim drutvom koje potrebuje komunikaciju sa svim slojevima duha i u svim podrujima, pa i u znanosti. Znanost kao znaajan resurs iskrivljenom se valorizacijom novuma katkad kljatri zasijecanjem u kreativnu osobnost, u etinost autorovu, njegovu umnost, altruizam i emotivnost. Zapravo je dananja sciencimetrija ameriki pragmatiarski proizvod. Forsira se natjecateljski duh, a zapostavlja osjeaj za mjeru i pristojnost. Kult se pragme proirio, eto, i na znanost i dometi se njeni mjere brojem napisanih, objelodanjenih djela, pa i njihovom uporabnom vrijednou. Znanstvenik je kao proizvoa novuma uvuen u logiku trita i trinih vrednovanja, u relativnost takve trine procjene. Znanost slui ovjeku, ali ako su njena istraivanja ciljana i korisna postaje populistikom. Zaboravlja se tada na njenu ljudsku prirodu, tek jedino na uspjenost i na djelotvornost, na metode kojima se zarauje, na rezultate! Obiljem esejistikog tiva autor knjige dramatino apelira na sljepilo politikog konzumerizma kao i na kunu grabe prirodnih resursa dananje civilizacije. Izdavai knjige, koju su toplo preporuili svim prisutnima kao i svim itateljima i zainteresiranima za znanstvena istraivanja bilo u sociologiji ili u politici, u bioetici, filozofiji, upozorili su na neprofitabilnost, ali zato na duhovnu dalekosenost poruka Novalieve knjige. U vremenu u kojemu ivimo korporacije su poesto monije od mnogih svjetskih vlada i o tome je nuno javno progovoriti. Rat se vodio i vodi, kako je govorio filozof, pacifist i humanist Bertrand Russell: izmeu onih ljudi koji misle da su na svijetu da se njime okoriste, a koji su danas u ofanzivi, te ljudi koji bi svijet ouvali i ostavili ga buduim generacijama!, a koji su gotovo baeni potpuno u sjenu. Duhovnost mira Prof. Mirko Grubia se podsjetio na desetljee Tumanove autokracije, a u kojemu je prof. F. Novali uvelike svojim pisanjem u Novom listu hrabro doprinosio demokratizaciji hrvatskog drutva otvorenim i jasnim stavovima. Tada je, rekao je dr. Grubia, i proroki procijenio smjernice i pogreke amerike Bushove administracije, posebice njene odluke oko irakog rata. U knjizi Imperij pohlepnoga politeizma prof. Novali je napisao i osvrt o aktualnom afganistanskom ratitu i upozoravao da je mir stanje ljudskog duha! Dao je time svjetskom miru i dublju konstitutivnu crtu. To i jest konstanta profesorove ideje o demokraciji, naglasio je dr. Grubii. O interesima Zapada u Bosni i Hercegovini, o tzv. misionarskoj demokraciji, dr. Novali je upozoravao da je upravo tu, u srcu Europe, mir zapravo ugroeniji nego na irakim naftnim poljima!. Za razliku od tada aktualnog Huntingtonova zagovora o sukobu meu civilizacijama i vjerama. Dr. Grubia je tomu u prilog naveo i primjer batinjenja europske znanstvene uljudbe upravo od Istoka, napose od islama i istonjake kulture, posebice od renesanse i to na sveuilitima u Salamanki, Cordobi, Granadi. arite ideja U mnogo emu je F. Novalieva knjiga izazov i ao mi je da vie nisam na fakultetu jer bih potaknuo studente na brojna istraivanja pitanja koje je knjiga pokrenula budui da je iznimno inspirativna za znanstveni rad, naglasio je u svom uvodnom slovu prof. dr. Esad imi. Posebice je poticajna za dr. imia Novalieva ideja o sekularizaciji svetoga i religi-

Novali jest pristao na razmiljanje, pristao je biti muenik pisanja. Opredijelio se pisati! Njegova knjiga nas ozbiljno upozorava na imperij koji danas vlada naim svijetom, upozorava na svoenje, dananje, smisla ivota na novac. Treba nam ledene smirenosti za suoavanje s rezultatima pohlepe tog Homo sapiensa. Kao i sa amoralnou pohlepnog, beutnog imperijalizma!
porom znanstvenika, pristajanjem na stalni dijalog/komunikaciju, tiskanjem svojih eseja u dnevnim novinama, prof. dr. Fahrudin Novali je ispunjavao i svoju transcendentalnu slobodu hrabrim i jasnim stavovima, produbljujui povjerenje u realitet, dokazujui da se temeljitim pro/kazivanjem njezinim nadvladava svakidanja pogibelj. Kakvi e biti uinci pokrenutih znanstvenih eksplikacija Novalievih, ovisit e i o nama itateljima, naoj educiranosti, a i o onima koje e njegova knjiga potaknuti na nova istraivanja. injenica je da on svojom humanou i estitou podupire djelatne sustave edukacije i obogauje sustave praenja znanstvenih podataka. Naime, parcijalnost se nadmauje interdisciplinarnou, uz pomo informatike Znanost ima veliku mo, ali, izmakne li mirovnim konicama moe unititi ne samo samu sebe ve i cijeli svijet! Moralni je zahtjev, stoga, imperativno pred znanou i znanstvenicima, a pogotovu

80

BEHAR 89

BEHAR 89

81

POGLED UNATRAG

Muslimansko hodoae na Ajvatovicu

Vjersko obiljeje na koje nemaju pristup ene
Prelistavajui novine Hrvatski krugoval, koje su tiskane tijekom Pavelieve vlasti u Hrvatskoj, naiosmo na ovu lijepu priu. Autor zapisa nije se, na alost, potpisao, osim inicijalima. A mi, da se pria i obiaj ne zaboravi, prenosimo je u cijelosti.
Pripremila: Edina Smajlagi Uz pucnjavu kubura i starih puaka svake godine muslimanski svijet kree sa svih strana u Bosni na vjersko hodoae na Ajvatovicu. Prema nekoj legendi tamo, u planinama iznad Prusca, odigralo se neko davno neko udo kojim je spaen od propasti stari kameni grad i njegovo stanovnitvo. U Donjem Vakufu, gdje su se na ljetnom suncu i sjenama starih damija i konaka sakupile na tisue hodoasnika, unajmio sam nekog malog bosanskog konjia i odluio krenuti u brda. Ovo ti je najbolji konj, bee- primijeti Mujo, golemi krni momak, ija stopala su se dok je jahao gotovo doticala zemlje najbolji konj u Bosni. Paljivo sam promotrio unajmljenog konja. Mlada, obijesna ivotinja ivo je zastrigala uima, kad sam je pogladio po grivi. No i pored toga uinila mi se Mujina tvrdnja malo preuveliana. Na sve strane uje se prasak puaka. To jedna gomila hodoasnika za drugom dolaze, smjetavaju se na kamenom ploniku u zasjenku hanova ekajui as, kad e krenuti u brda. Prodavai boze, limunade i turske kave izvikuju svoju robu i njihova galama mijea se sa amorom svjetine, koja se valja po praini. Idemo, Mujo! Idemo, bee! I mi obojica zajedno zajaemo kljuseta pa krenusmo prema brdima. Ljetno sunce pripeklo zemlju, a praina, to je uzvitlae brojna konjska kopita pada polagano poput mekog pokrivaa na nae likove. Tu i tamo prolaze pored nas po koja seljake kola prekrcana vjernicima, koji se sa kiobranima zaklanjaju od sunca. Odakle vi bee? prekine monotonu utnju Mujo vaui pri tom komad ovjega sira u ustima. Iz Sarajeva! odgovorim ja. Iz Sarajeva?! Iz eher Sarajeva. Bogami, iz daleka, bee, zar i tamo znadu za Ajvaz Dedu? Znadu! Kako ne bi znali? Zna ga itava Bosna. A on zadovoljno zakima glavom i maivi se uture ugasi e. Kreemo se pored pitomih romantinih krajeva cestom, koja vodi kroz plodna polja, pa zatim puteljkom, koji se vijugavo uzdie prema planinama. Jo prije ispriao mi je jedan od hodoasnika znaenje ovog muslimanskog hodoaa. Bio u davno vrijeme u Pruscu neki dobar ovjek, neki drvosjea Ajvaz Dedo. ovjek svet i mudar i svako ga je u gradu potovao. Jednom, vele, navalila strahovita sua na itav kraj. Rijeke i potoci, vrela i bare, presuile i vjernici ostadoe bez vode. Ni kia da padne. Onda Ajvaz Deda, sveti ovjek Prusca, krenuo u brda i zaustavio se pred visokim peinama iza kojih se nalazilo jezero. Ajvaz Deda se pomolio Allahu za siromani izmueni svijet. I dogodilo se udo: Odjednom se rastvorie visoke peine i hladna, svjea voda potee u dolinu koritom presuene rijeke. Tako Ajvaz Deda spasi molitvom stanovnitvo od propasti. I na uspomenu tog uda, svake godine od tada, na taj dan, odlaze na tisue vjernika u planine iznad Prusca do mjesta, gdje je hadija klanjao svoju molitvu i gdje i danas postoji klanac kroz koji je protekla voda iz jezera. Ove godine poao sam i ja s njima. U sumrak smo stigli u Prusac grad. U prvi as ostavilo je to kameno naselje na mene neki tuan dojam. Sve kamen na kamenu. Na samom vrhu breuljka poredali se kameni hanovi i konaci, a vitki minareti ocrtavaju se na veernjem nebu, stvarajui romantini dojam neke davne istonjake prie. Po ljivicima i batama polegla umorna svjetina, a po malim uliicama, kad je pun mjesec izronio iznad munare, razvio se sevdah. Nije bilo mogue pribaviti si udoban stan, ovdje u malom gradiu u planini, gdje desetak tisua ljudi noi pod vedrim nebom. Stoga smo se ja i Mujo zaustavili u bati pokraj damije i razapeli ator. Malo podalje neki starac udario takoer svoj ator. Poloio dvije daske i nainio tako bez mnogo truda kavanicu. itavu no dolazili su k njemu vjernici na kavu i razgovor. Te noi nisam dugo mogao usnuti. Lutao sam kamenim uliicama, oslukivao romon glasova, koji su amorili pod penderima u toplom sevdahu i promatrao sjene vjernika, koji su klanjali pred damijom ili pobono sluali molitvu mujezina, koji se u kasnu no odzivao sa munare. Jedan topli enski glas pjevao je na ardaku neku ljubavnu pjesmu, a gomila mukaraca oarana djevojakom pjesmom stajala je bez rijei i sluala je. Hoemo li, bee, na poinak? zovnu me Mujo, kad je mjesec prevalio dobar dio svog puta preko planine.

82

BEHAR 89