N
akon sedam i pol godina "rata protiv terorizma
"
u Afganistanu, zemlja je unajve
ć
oj krizi od po
č
etka rata. Oponenti središnjoj vlasti i savezni
č
kim snaga-ma u zemlji su snažniji, brojniji i organiziraniji nego ikad do sad. Sve u
č
esta-lije isprobavaju svoju snagu i protivni
č
ke slabosti te se svakom akcijom prib-ližavaju Kabulu. Usprkos dužoj vremenskoj pozornosti prema zbivanjima uregiji te izra
đ
enim brojnim studijama, Afganistan je još uvijek poprili
č
an mit;nikad nije ni prestao biti
"
velika šahovska plo
č
a
"
na kojoj se odvija nadmeta-nje za raznim oblicima dominacija; te je ogledalo onih koji interveniraju unjemu.Afganistan je ušao u moderno doba neprekidnim sukobom na svom teritoriju,vanjskim uplitanjem u unutarnje stvari te uvijek nemo
ć
an oduprijeti se stranim utjecajima. Doga
đ
aji su uvijek bili ve
ć
i i snaž-niji no što se difuzna i nestabilna unutarnja struktura društva mogla organizirati i pomo
ć
i samoj sebi. Zemlja je
"
geostrateškacrna rupa
"
č
iju povijest u najve
ć
em dijelu determinira geografski položaj kao raskrš
ć
a putova i zone preklapanje raznih sferaglobalnih i regionalnih pretenzija. U zadnjih trideset godina doživljava neprekidno razaranje koje je po
č
elo unutarnjim suko- bom suprotstavljanih politi
č
kih frakcija, potom trpi napad SSSR-a što se pretvorilo u glavnu ideološku bitku hladnog rata,nastavljeno gra
đ
anskim ratom etni
č
kih frakcija te je u kona
č
nosti postao centar širega konflikta Zapada i islamskih ekstremis-ta. Tijekom navedenog perioda razarana je prometna i gradska infrastruktura, uništen je poljoprivredni i gospodarski potenci- jal, ostali su veliki ožiljci u prostoru te preko deset milijuna ukopanih mina u tlu. No ono što je najvažnije, došlo je velikogstradanja i nepovratnog raslojavanja ionako podijeljenog afganistanskog društva. Afganistan kao duboko podijeljena višeetni
č
ka zemlja, neprekidnim sukobom progresivno gubi jezgru društva koja bi bila spremna i sposobna nadvladati probleme.Podjele su izražene na etni
č
kom polju, vjerskoj netrpeljivosti (suniti-šijiti), plemenskim neslaganjima, pitanjima razli
č
ite re-gionalne razvijenosti ali i u razlici prema dostupnosti edukativnih i infrastrukturnih mogu
ć
nosti. I nakon desetlje
ć
a svjetske pozornosti na Afganistan, koje je nažalost pretežno uvjetovano negativnim vijestima koje stižu iz zemlje, primjetno je da ne-ma dostatnog razumijevanja unutarnje situacije u zemlji, nepoznavanja prošlosti te uzroka i posljedica podjela u društvu.Zemlja se promatra previše op
ć
enito. Iz tog razloga Afganistan je i danas velika nepoznanica. Sve vanjske strategije i naporinisu uspješni jer afganistansko društvo u najširim okvirima nije prepoznato kao partner u provedbi strukturalnih promjena.Tijekom prošlosti ali i danas previše usko fokusiranje na odre
đ
en sloj društva a bez orijentacije prema što je mogu
ć
e široj populaciji kao ciljanoj skupini izrazito sporo donosi željene rezultate. Pojedinci u kompleksnoj afganistanskoj sredini teškoda mogu biti nositelji promjena, šansu treba dati ve
ć
em broju ljudi. To je op
ć
a preporuka za budu
ć
e djelovanje.Svjedoci smo unazad nekoliko mjeseci da je nova washingtonska administracija na
č
elu s predsjednikom
Obamom
uvidjelastrateške i operativne pogreške smjera i na
č
ina vo
đ
enja tzv. rata protiv terorizma. Ameri
č
ka reakcija na teroristi
č
ki napad 11.rujna 2001. godine bila je operacija
Enduring Freedom
. Predvode
ć
i
"
Koaliciju voljnih
"
, SAD je ubrzo postignuo primarneciljeve operacije, svrgavanje talibana i protjerivanje
Al-Qaide
iz Afganistana. Me
đ
utim, realizacija sekundarnih ciljeva, me
đ
unjima najzna
č
ajniji: reforma sigurnosnog sektora, obnova administracije i upravljanja, obnova pravnog poretka te gospodar-ska i socijalna obnova nisu dobili na dovoljnoj važnosti u tom periodu. Vrijeme kao nepovratni faktor je proteklo kao i prilikes po
č
etka intervencije koje se više nisu mogle nadoknaditi. Ameri
č
ka politika generalno je imala
ad-hoc
pristup prema zbiva-njima u regiji i u
č
estalo je zanemarivala posljedice vlastitih intervencija u prostoru iz prošlosti, naj
č
eš
ć
e pokušavaju
ć
i otkla-njati posljedice a potpuno zanemaruju
ć
i uzroke problema. Stoga ohrabruju poruke nove washingtonske administracije da
ć
ese snažnije fokusirati na Afganistan te da
ć
e promijeniti pristup i metode pokušaja rješavanja afganistanskog problema. Drugizna
č
ajni
č
imbenik u afganistanskim zbivanjima, NATO, uklju
č
io se u operacije 2003. godine preuzimaju
ć
i misiju ISAF uKabulu da bi kasnijih godina proširio djelovanje i na druga podru
č
ja u zemlji. I pored proglašene pobjede od strane SAD-a iuklju
č
ivanja NATO saveza, nastupio je zastoj u fazi stabilizacije i rekonstrukcije zemlje. Do zastoja je došlo zbog otvaranjanovog bojišta u Iraku te se SAD prvenstveno fokusirao na taj rat a Afganistan je postao drugorazredni problem. Op
ć
enito niod strane SAD-a ni NATO-a nije angažiran dostatan broj vojnika koji bi sudjelovali u prijeko potrebnim procesima uvo
đ
enjereda i sigurnosti i u ostalim gradovima, ne samo u Kabulu. K tome, kasnilo se s razoružanjem ilegalnih oružanih skupina,demobiliziranih pripadnika Sjevernog saveza i lokalnog stanovništva, s obukom afganistanske nacionalne vojske i policije,kao i sa širenjem utjecaja središnje afganistanske vlasti na pokrajine te s dostavom ve
ć
e humanitarne pomo
ć
i. Takvom odlu-kom
"
cementirano
"
je zate
č
eno stanje. Za Afganistan nije bilo dovoljno pažnje i zapadnih vojnika te potpore zapo
č
etim pro- jektima. U tom svjetlu treba promatrati najavu predsjednik Obama o slanju dodatnih 21 tisu
ć
u vojnika u zemlju. Danas Afga-nistan predstavlja bojno polje koje je potrebno ponovno osvojiti. Ohrabruju i poruke sa nedavno održanog NATO summita uStrasbourgu i Kehlu, gdje je jedna od tri donesene Deklaracije u potpunosti posve
ć
ena Afganistanu.
EUROATLANTSKI TJEDNIK
Organizacija za promicanje sjeverno-atlantskih integracija (OPSA) -www.opsa.hr-opsa@opsa.hr
Add a Comment