1. Dubejr b. Mut'im r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s.

, rekao: Nije od nas onaj koji poziva 'Asabijjetu, nije od nas onaj ko se bori radi 'Asabijjeta, nije od nas onaj koji umre na 'Asabijjetu! (Sunen, Ebu Davud, br.5123.) Imam Abdurre'uf el-Menavi rhm., u komentaru ovog hadisa, kae: Nije od nas onaj koji ljude poziva da se okupljaju na principima 'asabijjeta tj. radi pomaganja svoga plemena ili nacije i ako su u pitanju zulumari nasilni; nije od nas onaj koji se bori radi toga i na tome umre! Imam Ibnul-Esir rhm., kae: Pristrasna plemenu i naciji je ona osoba koja se srdi na druge zbog privrenosti prema svome plemenu i svojoj naciji, koji ih titi i brani. Te'assub je stajanje u neiju odbranu i zatitu. ejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kae: Ovaj hadis nam ukazuje na to da je apsolutno i stalno stajanje u zatitu svome plemenu i naciji onda kada su u pravu i onda kada nisu dahilijetsko djelo, koje je zabranjeno i pokueno islamom, za razliku od sprijeavanja zulumara od nasilja i pomaganja potlaenog mazluma, bez ikakve vrste neprijateljstva takav in je pohvaljen a nekada i obavezan. Nema nikakve kontradikcije izmeu ove predaje i predaje: Pomogni svoga brata zalima i mazluma! (Sahihul-Buhari, br.2443.) (Pogledaj: Fejdul-Kadir, br.7684.) 2. Fusejla rhm., kae: ula sam moga oca Vasilu b. el-Eska'a r.a., kako kae: Pitao sam Allahovog Poslanika s.a.w.s.: O Allahov Poslanie, je li 'asabijjet (pristrasnost, nacionalizam), kada ovjek voli svoje i svoj narod? Poslanik s.a.w.s., ree: Ne! 'Asabijjet (pristrasnost plemenu ili naciji), je kada ovjek pomae svoje u nasilju i zulumu prema drugima! (Hadis je Hasen. Sunen Ebu Davud, br.5119.; Sunen, Ibnu Madde, br.3949.; Sunen el-Kubra, Bejheki, br.21606.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.17030.; el-Mu'udem el-Kebir, Taberani, br.18390.; u'abul-Iman, Bejheki, br.7270.; Musannef, Ibnu Ebi ejbeh, br.38529.) ejh Abdul-Muhsin el-Abbad kae: 'Asabijjet koji je islamom zabranjen jeste ona vrsta 'Asabijjeta kada je ovjek slijepo pristrasan svojima - svome plemenu i naciji, onda kada su oni zulumari nasilni, pa im se i tada stavlja na raspolaganje. To je ovjek koji pomae svoje onda kada oni nisu u pravu koji zbog toga postaje poput deve koja upadne u bunar pa je ljudi pokuavaju spasiti tako to je vuku za njen rep ali joj tako ne mogu nikako pomoi! Mazlumpotlaeni, onaj kome je nasilje nanijeto je osoba koja se pomae, brani, titi i uva, dok je zalimzulumar onaj koji se takoer pomae ali na taj nain to e se sprijeiti i odbiti od zuluma i nasilja, a ne tako to emo ga pomagati u nasilju! (Pogledaj: erhu Sunen Ebu Davud, 29/142.) 3. Abdullah b. Mes'ud r.a., kae: Ko bude pomagao svoje pleme i naciju, u zulumu i neistini, taj je poput deve koja je zapala u bunar, pa je ljudi pokuavaju izvaditi vukui je za njen rep ali joj nee moi pomoi! (Me'alimul-Sunen, el-Hitabi, br.1394.) ejh Abdul-Muhsin el-Abbad, u komentaru ovoga hadisa, kae: 'Asabijjet je pomaganje svojih blinjih. Kae se da je rije el-'asabijjet izvedenica od rijei Asabeh tj. nai roaci i blinji nam ljudi, koji ulaze u opciju nasljedstva naega imetka. Dakle, pristrasnost i pomaganje biva zbog roatva i krvi a ne zbog toga to oni to zasluuju eri'atski jer su u pitanju mazlumi oni kojima se nasilje ini. Ta pristrasnost je zbog roatva pa je pristrasni ovjek uvjek sa svojima i onda kada su u hajru i onda kada su u erru, i uvjek ih pomae ne bitno jesu li oni zalimi ili mazlumi. Dakle, ovakva osoba se ne bori za hakk istinu i pravdu, niti se bori radi odbrane i zatite mazluma potlaenog. Pristrasna osoba se bori samo radi roatva roaka i plemenskih poriva i strasti! Pomagati nekoga u hakku pravdi i istini, je neto to je dozvoljeno. Svoga ovjeka kao i tuinca je dozvoljeno pomagati u hakku istini i pravdi, pa ako su nai pleme ili nacija, mazlumi potlaeni onda e im se pritei u pomo, a ako su zalimi-nasilnici onda e se oni odvratiti od zuluma i nasilja, kao to je Poslanik s.a.w.s., rekao: Pomogni svoga brata zalima i mazluma! Rekoe: Pomoiemo ga kao mazluma ali kako kao zalima? Poslanik a.s., ree: Tako to ete ga odvratiti od zuluma! (Sahihul-Buhari, br.2443.) ...taj je poput deve koja je zapala u bunar ili rupu, pa joj je vrat zapao u dnu, dok joj je rep pri vrhu - pa je ljudi pokuavaju izvaditi vukui je za njen rep ali joj nee moi pomoi oni pokuavaju pomagati svoje pleme i naciju onda kada nisu u pravu i kada su na batilu, ali im nee pomoi isto kao to se ne moe ni devi pomoi vukui je za njen rep, jer je rupa u koju je deva zapala uska i tijesna, a ljudi je nemaju za ta uhvatiti osim za njen rep, kojeg mogu samo iupati! (Pogledaj: erhu Sunen Ebi Davud, 29/141.) 4. Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: Ko bude napustio pokornost, odvoji se od dema'ata, i kao takav umre umro je dahilijetskom smru! Ko se bude borio pod zabludjelim bajrakom srdei se samo radi svoga plemena-nacije, pozivajui pristrasnosti svome plemenu-naciji, pomagajui samo svoje pleme-naciju, i kao takav bude ubijen u pitanju je dahilijetska smrt. Ko bude ustao protivu moga ummeta, udarajui dobre i loe meu njima, i ne bude se obazirao na mu'mine meu njima, i ne bude potovao ugovor sa onima sa kojima je ugovor sklopljen taj ne pripada meni, niti ja pripadam njemu! (Sahihu Muslim, br.4892.; Sunen, Nesa'i, br.4114.; Sunen, Ibnu Madde, br.3948.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.7931.) ejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kae: Poslanik s.a.w.s., je ovim hadisom spoemnuo tri vrste ljudi, koje su fakihi islamski pravnici, svrstali u poglavlje: Borba protivu pripadnika kible Kitalu Ehlil-Kibla: 1. Neposlunici prema sultanu i islamskoj vlasti. Ovim hadisom je Allahov Poslanik s.a.w.s., zabranio naputanje pokornosti kao i naputanje dema'ata, pojanjavajui da ako se umre u takvome stanju a ne bude se nikome pokorno umire se dahilijetskom smru. Arapi iz dahilijetskog doba, kao i ostali narodi nisu se pokoravali optem i jedinstvenom vladaru emiru, to je optepoznato iz njihove historije. 2. Oni koji se bore radi 'asabijjeta radi svoga plemena ili nacije ili grada ili neke oblasti. Njihov bajrak se naziva zabludjelim zbog toga to je sama njihova borba zasnovana na zabludjelim motivima, kojima se ne zna ishoda. Asabijjetska borba nije dozvoljena, pa je smrt stradalog u takvoj borbi dahilijetska smrt ne bitno da li

se on srdio samo srcem, ili je pozivao jezikom, ili je udarao rukom, to nam je Poslanik s.a.w.s., poblie pojasnio u hadisu kojeg biljei imam Muslim, br.2908., od Ebu Hurejre r.a., u kojem se kae: Doi e vrijeme kada ubica nee znati zbog ega je ubio, a niti ubijeni zbog ega je ubijen! Hered-ubistva, e biti na snazi, i ubica i ubijeni e u vatru! 3. Havaridi i ustanici protivu ummeta Muhammeda s.a.w.s. koji su ili kriminalno nastrojeni kojima je cilj samo imetak ljudi poput drumskih razbojnika itd., ili im je cilj politiko vostvo i rijaset, koji ustanu protivu nekog mjesta zbog toga to su oni pod vlau nekog drugog pa makar se i ne borili, ili su u pitanju havarid i ustanici protivu Sunneta Muhammeda s.a.w.s., koji uopteno ohalaljuju krv i ivote pripadnika kible, poput sekte Harurijja (haridije), protivu kojih se borio Alija r.a.. Poslanik s.a.w.s., je navedene smrtove i ubistva nazvao dahilijetskim smrtovima i ubistvima, u vidu prezrenosti i zabranjenosti, i da one nisu takve ne bi bile spomenute na ovakav nain! Kod ashaba se znalo da se to se pripie dahilijjetu od smrtova i ubistava u pitanju je neto to je prezreno i zabranjeno, pa nam je samim tim i obaveza prezirati i zabranjivati sve to je specifika dahilijjeta! (Pogledaj: Iktida'ul-Siratil-Mustekim, 1/251.) 5. Suraka b. Malik r.a., kae: Allahov Poslanik s.a.w.s., nam je drao hutbu, pa je, izmeu ostaloga, rekao: Najbolji od vas je onaj koji brani svoje (plemenaciju), sve dok nije u pitanju grijeh! (Sunen, Ebu Davud, br.5122.; el-Mu'udem el-Evsat, Taberani, br.6993.; el-Mu'udem el-Sagir, Taberani, br.1020.; erhul-Sunneh, Begavi, br.3542.) Imam Abdurre'uf el-Menavi rhm., u komentaru ovog hadisa, kae: Najbolji od vas je onaj koji brani svoje (plemenaciju) - u osnovnim i nunim pitanjima, u njihovom prisustvu i odsustvu, titei ih od onih koji im zulum i nasilje ine po pitanju njihove imovine, asti ili ivota, sve dok nije u pitanju grijeh tj. dok ih ne pone braniti u grijehu i zulumu, ili pree granicu dozvoljenog u njihovom branjenju! (Pogledaj: el-Tejsir bi erhil-Dami' elSagir, 1/1081.) ejh Ali b. Najif el-ehud kae: Islam podstie iskrene i pravedne osjeaje prema vatanu i svojoj domovini kao i prema svome narodu koji imaju za cilj meusobno potpomaganje u dobroinstvu i bogobojaznosti. Islam se bori protivu plemensko-nacionalnog fanatizma i dahilijetskih poziva koji razbijaju isto islamsko jedinstvo. Poslanik s.a.w.s., je rekao: Nije od nas onaj koji poziva 'Asabijjetu, nije od nas onaj ko se bori radi 'Asabijjeta, nije od nas onaj koji umre na 'Asabijjetu! (Sunen, Ebu Davud, br.5123.) Osjeaj pripadnosti prema svojoj naciji ili plemenu ne smije da dolazi u koliziju sa osjeajem prema islamskom jedinstvu i ummetu, niti to smije postati zamjena za njega. Nacija i pleme se potinjavaju optem muslimanskom jedinstvu rijei i stava, kao to se i sami arapi, nekada, nisu mogli ujediniti i biti jedno i zajedno osim uz Islam kada ih je Allah d.., osnaio kur'anskom Objavom na njihovom jeziku, Haramejnom koji se nalazi kod njih, kao i posljednjim poslanikom kojeg je odabrao od njih. Prva, primarna, osnovna i prava veza meu muslimanima je veza 'akide i islamskog vjerovanja, dok sve druge poveze komijske, roake, plemenske i nacionalne su sekundarnog, drugorazrednog, i sporednog tipa. (Pogledaj: Mevsu'atu Fikhil-Ibtila', 4/164.) Priredio: Sead ef. Jasavi, prof.fikha Imam Sultanija damije, Plav, CG