EMMA GOLDMAN

http://www.elektronickeknjige.com

RIPed by Memhis Memhis@THR

SADRAJ

Emma Goldman danas Emma Goldman: biografski prikaz Predgovor Emme Goldman Anarhizam: za to se on zapravo zalae Manjine protiv veina Psihologija politikog nasilja Zatvori: drutveni zloin i neuspjeh Domoljublje: prijetnja slobodi Francesico Ferrer i Moderna kola Hipokrizija puritanstva Trgovina enama ensko pravo glasa Tragedija enske emancipacije Brak i ljubav Moderna drama: moan iritelj radikalne misli

Memhis@THR

Emma Goldman danas

Crvena Emma vie ne pobuuje strah i neprijateljstvo. Pretvorena je u junaki lik iz prolosti koji se spominje s uvaavanjem, posebice kada se politiki korektno eli naglasiti enski udio u povijesnim zbivanjima. Za mnoge se njezino lice s fotografija stapa s likom Maureen Stapleton, glumicom iz filma Crveni Warrena Beattya, koja je za svoje utjelovljenje Emme dobila Oscara. ivot Emme Goldman doista pobuuje interes i ni malo nije neobino da se postupno pretvara u povijesnu ikonu. Roena je 1869. u idovskoj obitelji u Kaunasu (Kovnu), u Litvi odnosno tadanjem Ruskom Carstvu, neko vrijeme je s obitelji ivjela u St.Petersburgu a 1885. emigrirala je u Sjedinjene Amerike Drave u potrazi za veom slobodom u osobnom i radnom ivotu. I u novome je svijetu naila na izrabljivanja i skuenosti koje osakauju ljude. Ljudi imaju pravo na dostojanstvo i sreu: to je prije svake teorije polazite Emme Goldman. Ono to je ini iznimnom nain je kako je postigla da se njezin glas uje, da djeluje, pie i ivi u skladu sa svojim uvjerenjima. Zbog tog polaznog stava bezuvjetnog prava na slobodu i sreu, najblii su joj bili upravo anarhisti. Sloboda i solidarnost su komplementarne: uistinu slobodni ljudi uzajamno si pomau. Dravne i religijske su vlasti neprijatelji slobode. Emma Goldman je ubrzo dola do zakljuka da je ono to vladajue ini tako monima neznanje potlaenih pa je za nju prosvjeivanje najvaniji oblik borbe. To je naravno nije sprijeilo da itav ivot bude pod sumnjom sudjelovanja u anarhistikim atentatima i vie puta zatvarana (u SAD -u su takozvanim anti-anarhistikim zakonima kontrolirali samoorganiziranje radnitva). Godinu 1895. i 1896. provela je u Beu gdje je stekla formalno obrazovanje bolniarke. Od 1906. do 1917. izdavala je asopis Mother Earth. Godine 1910. objavila je Anarhizam i druge oglede a 1931. autobiografiju Living my Life. Kao neumorna predavaica i agitatorica zauzimala se za slobodu govora, skraivanje radnog vremena, kontrolu raanja, protiv militarizma. Godine 1917. ponovno je zatvorena a 1919. prognana u Sovjetski Savez. Tamonji novi poredak nije bio u skladu s njezinim slobodarskim naelima te 1921. odlazi. Od tada je u stalnom pokretu, ivi u vedskoj, Njemakoj, Francuskoj, u panjolskoj graanskog rata, Engleskoj te konano u Kanadi gdje je 1940. i umrla. Nije mi nakana osporavati da je tijekom jezovitog dvadesetog stoljea neto i postignuto i da u novo tisuljee kreemo tako da gotovo nitko od vladajuih ne osporava temeljna ljudska prava. Na rijeima. Nelegitimirana arogancija moi sada se pretvara u ukazivanje na neumitnost trita kao jedinog puta u blagostanje i slobodu. Slabosti utopijskih projekata oslabili su kritiko miljenje u cjelini. I to upravo u vremenu kada procesi globalizacije trae jednako globalnu mreu ukazivanja na ljudska prava . U tom je kontekstu Emma Goldman aktualna i teorijski, ne samo kao inspirativan lik. Njezino je nasljee najivlje u feministikoj teoriji, pogotovo u onim djelima kojima je stalo do organikog nastajanja zajednice, do drutvenog skladu kao alternative patrijarhalnom gospodovanju i agresivnosti. Na drugim podrujima anarhistiki se univerzalizam Emme Goldman, njezino uvjerenje o neupitnosti individualnoga suvereniteta, moda previe razlikuju od vladajueg teorijskog diskursa pa je recepcija oteana. Ima, meutim, naznaka da e to biti ispravljeno zbog uinka tzv. "etikog obrata", novog zanimanja za etiku probl ematiku a i zbog ekonomijsko-filozofijskih interdisciplinarnih istraivanja o kvaliteti ivota i ljudskim sposobnostima (navodim samo ime Amartye Sena). "Es gibt nichts Gutes ausser man tut es" napisao je Erich Kstner, dobro dolazi na svijet samo naim djelovanjem. To je saeti opis teorije i prakse Emme Goldman. Nadeda ainovi

Memhis@THR

Emma Goldman: biografski prikaz

Propagandizam nije, kako neki misle, "posao", jer nitko nee sudjelovati u "poslu" u kojem biste mogli proizvoditi ropstvo i umrijeti na glasu kao prosjak. Motivi svake osobe koja se time bavi moraju se razlikovati od motiva koji poti u na posao, moraju biti dublji od ponosa i jai od interesa. George Jacob Holyoake Meu vanim mukarcima i enama javnoga ivota u Americi samo se nekoliko imena toliko esto spominje kao ime Emme Goldman. Pa ipak, prava Emma Goldman gotovo je posve nepoznata. Tisak eljan senzacija okruio je njezino ime takvim pogrenim tumaenjima i klevetama, da je gotovo udo da se, unato toj mrei objeda, istina probija i da se poinje vie cijeniti ta iznimno ocrnjena idealistkinja. No mala je utjeha u injenici da se svaki predstavnik neke nove ideje mora boriti i proi kroz sline potekoe. Je li od ikakve koristi to da se bivi predsjednik republike u Osawatomieu poklonio spomenu na Johna Browna? Ili da predsjednik druge republike sudjeluje u otkrivanju spomenika podignutog u ast Pierra Proudhona i prikazuje njegov ivot francuskome narodu kao predloak vrijedan da ga se slijedi? Od kakve je vrijednosti sve to kad se, istodobno, ivi Browni i Proudhoni razapinju na kri? ast i slavu Mary Wollstonecraft ili Luise Michel nisu uzdignuli gradski oci Londona ili Pariza tako to su po njima imenovali ulice narataj koji sada ivi trebao bi odati priznanje ivim Maryma Wollstonecraft i Louisema Michel. Potomstvo pripisuje ljudima poput Wendela Phillipsa i Lloyda Garrisona odgovarajui dio asti u hramu ljudske emancipacije; ali dunost je suvremenika da im odaju priznanje i potovanje tijekom njihova ivota. Put propagandista drutvene pravde posut je trnjem. Snage mraka i nepravde trude se svom snagom da ne bi zraka sunca ula u njegov tmuran ivot. tovie, ak i njegovi drugovi u borbi dapae, odve esto njegovi najintimniji prijatelji pokazuju vrlo malo razumijevanja za linost onoga koji utire put. Zavist, koja ponekad preraste u mrnju, tatina i ljubomora, prijee mu put i ispunjavaju mu srce tugom. Potrebna je nesavitljiva volja i silan zanos da u takvim okolnostima ne izgubi svu vjeru u svoju Stvar. Zastupnik revolucionarne ideje stoji izmeu dviju vatri: s jedne ga strane, progone postojee snage koje ga dre odgovornim za sva djela proistekla iz drutvenih uvjeta; a, s druge, njegovi vlastiti sljedbenici pokazuju manjak razumijevanja za njega i esto izrazito usko grudno prosuuju njegovo djelovanje. Tako se dogaa da agitator stoji posve sam usred mnotva koje ga okruuje. ak i njegovi najintimniji prijatelji rijetko razumiju koliko se sam i naputen osjea. To je tragedija osobe vane u oima javnosti. Magla kojom je ime Emme Goldman tako dugo bilo obavijeno postupno se poinje razilaziti. Njezina energija kojom je podupirala takvu nepopularnu ideju kao to je anarhizam, njezina iznimna iskrenost, njezina hrabrost i sposobnost, nailaze na sve vee razumijevanje i divljenje. Dug koji ameriki intelektualni uspon duguje revolucionarnim egzilantima nikad nije bio dovoljno cijenjen. Sjeme koje su oni posijali, premda u svoje doba nisu naili na razumijevanje, rodilo je bogatom etvom. Uvijek su visoko drali stijeg slobode, i tako natapali drutvenu vitalnost nacije. Ali samo ih je nekoliko uspjelo ouvati svoju europsku naobrazbu i kulturu dok su se istodobno asimilirali u ameriki ivot. Teko je prosjenome ovjeku pojmiti kolika je snaga, energija i kolika ustrajnost potrebna da se upije nepoznat jezik, nepoznate navike i obiaje nove zemlje, a da se ne izgubi vlastitu osobnost.

Memhis@THR

Emma Goldman jedna je od njih nekoliko koji su postali vaan imbenik u drutvenom i intelektualnom ozraju Amerike a da su uspjeli sauvati svoju individualnost. ivot koji ona vodi arolik je, pun promjena i raznolik. Uspela se do najviih vrhunaca, ali i okusila i gorki talog ivota. Emma Goldaman rodila se 27. sijenja godine 1869. u idovskih roditelja u ruskom selu Kovnu (danas Kaunas - op.prev.). Sasvim sigurno ti roditelji nisu ni sanjali kakav e jedinstven poloaj jednoga dana zauzimati njihovo dijelete. Poput svih konzervativnih roditelja i oni su bili posve uvjereni da e se njihova ki udati za uglednoga graanina, izroditi mu djecu i potkraj svojega ivota biti okruena gomilom unuadi, da e biti dobra i religiozna ena. Kao i veina roditelja ni oni nisu niti slutili kakav e udan, strastven duh obuzeti duu njihova djeteta i ponijeti ga u visine koje razdvajaju generacije u vjenoj borbi. ivjeli su u zemlji u kojoj je i u doba kad je antagonizam roditelja i potomstva bio osuen dosegnuti svoj najotriji izraz, nepomirljivo neprijateljstvo. U toj silovitoj borbi oeva i sinova a posebice roditelja i keri nije bilo kompromisa, popustljivosti, primirja. Duh slobode, napretka idealizam koji nije imao obzira i nije priznavao prepreke odvodio je mladi narataj iz njihovih roditeljskih kua i daleko od srca doma. Ba kao to je taj isti duh neko odveo iz doma revolucionarnog roditelja nezadovoljstva, Isusa, i otuio ga od njegove domae tradicije. Koju je ulogu idovska rasa unato svim antisemitskim objedama rase transcendentalnog idealizma odigrala u borbi staroga i novoga vjerojatno se nikad nee posve nepristrano i jasno cijeniti. Tek sada poinjemo spoznavati silan dug koji dugujemo idovskim idealistima na podruju znanosti, umjetnosti i knjievnosti. Ali i dalje se vrlo malo zna o vanoj ulozi sinova i keri Izraela koju su odigrali u revolucionarnom pokretu i, posebice, u pokretu suvremenoga doba. Prve je godine svojega djetinjstva Emma Goldman provela u malom, idilinom mjestu njemako-ruske gubernije Kurland kojom je ime vlade upravljao u njezin otac. U to je vrijeme Kurland bio posve njemaki; ak se i ruska birokracija baltikih zemalja regrutirala uglavnom iz njemakog Junkera. Njemake bajke i pripovijetke, prepune udesnih djela junakih kurlandskih vitezova, isplele su svoju aroliju nad mladenakim umom. Ali prelijepa je idila bila kratkoga vijeka. Uskoro su se nad duu djeteta koje raste nadvile tamne sjene ivota. Ve u njezinoj najranijoj mladosti u srcu Emme Goldman posijano je sjeme pobune i neumoljiva mrnja prema tlaenju. Zarana je nauila to su ljepote Drave: vidjela je kako kranski inovniki mue njezina oca i dvostruko ga progone, kao sitnog slubenika i omraenog idova. Okrutnost prisilne zapljene uvijek e joj biti pred oima: vidjela je kako mlade mukarce, esto jedine hranitelje velike obitelji, okrutno odvlae u barake da vode bijedan ivot vojnika. Sluala je pla siromanih seljanki i bila svjedokom besramnih prizora potkupljivosti slubenika ime su se bogati spaavali od unovaenja na raun siromanih. U bijes bi je natjerao straan odnos prema slukinjama: zlostavljali su ih i izrabljivali njihovi barinje, podlijegale bi njenoj samilosti pukovnijskih asnika koji su ih smatrali svojim prirodnim spolnim plijenom. Te bi djevojke, koje bi zatrudnjele s cijenjenom gospodom a njihove bi ih vlasnice otpustile, esto nale utoite u domu Goldmanovih. A mala bi djevojica, ije bi srce lupalo od suosjeanja, ukrala kovanice iz roditeljske ladice da bi ih potajice ugurala u ruke nesretnih ena. Tako je najupeatljivija znaajka Emme Goldman, njezino suosjeanje sa slabijima, bila oita ve u tim prvim godinama. Sa sedam godina Emmu su njezini roditelji poslali baki u Knigsberg, grad Immanuela Kanta, u istonoj Pruskoj. Osim kratkih prekida, ondje je ostala do svojega trinaestog roendana. Prve godine provedene u tom okruju nisu joj ostale u najboljem sjeanju. Baka je bila vrlo srdana, ali su brojne tete u tom domainstvu bile vie zaokupljene praktinim duhom, nego li istim umom, a kategorini imperativ primjenjivao se odve

Memhis@THR

esto. Stanje se promijenilo kad su se njezini roditelji preselili u Knigsberg i malu Emmu spasili njezine uloge Pepeljuge. Sada je redovito polazila javnu kolu i uivala u privatnoj poduci, uobiajenoj za ivot srednje klase; satovi francuskoga jezika i glazbe bili su vaan dio nastavnoga plana. Budua interpretatorica Ibsena i Shawa bila je tada mala njemaka Marica, posve udomaena u njemakom ozraju. Posebnu je naklonost u knjievnosti osjeala za Marlittove sentimentalne romance; silno se divila dobroj kraljici Louisi prema kojoj se zloesti Napoleon ponio bez imalo viteke asti. Kako bi se dalje razvijala da je ostala u tom miljeu? Sudbina je ili ekonomska nuda? uinila drugaije. Njezini su roditelji odluili nastaniti se u Petrogradu, glavnom gradu svemonoga cara, i tu poeti posao. Upravo se tu dogodila velika promjena u ivotu mlade sanjalice. Ta je godina 1882., kad je Emma Goldman, tada trinaestgodinjakinja, stigla u Petrograd, obilovala dogaajima. Borba aristokracije i ruskih intelektualaca na ivot ili smrt pomela je zemlju. Aleksandar II podlegao je prole godine. Sofija Pjerovska, eljabov, Grinjevicki, Risakov, Kibali, Mihailov, junaki provoditelji smrtne kazne nad tiraninom, uli su u valhalu besmrtnosti. Jesika Helfman, jedina od ubojica kralja iji je ivot vlada nevoljko potedjela zbog trudnoe, slijedila je neizbrojive ruske muenike u Sibir. Bilo je to najjunakije razdoblje u velikoj borbi za osloboenje, bitki za slobodu kakvu svijet jo nije vidio. Imena su muenika nihilista bila na svim usnama, i tisue su bile voljne pune zanosa slijediti njihov primjer. Cijelu rusku inteligenciju proeo je ilegalni duh: revolucionarni su osjeaji prodrli u svaki dom, od gospodske kue do kolibe, ispunjajui vojsku, inovnike, tvornike radnike i seljake. Taj je ugoaj obuzeo i same kazamate kraljevske palae. Nove su ideje pupale meu mladima. Zaboravili su na razliku meu spolovima. Rame uz rame borili su se mukarci i ene. Ruska ena! Tko e ikada odati priznanje njezinu junatvu i samortvovanju, njezinoj odanosti i predanosti, ili ih barem odgovarajue prikazati? Svetom je zove Turgenjev u svojoj velikoj pjesmi u prozi Na pragu. Bilo je neizbjeno da taj vir povue i mladu zanesenjakinju iz Knigsberga. Ostati izvan kruga slobodnih ideja znailo bi vegetirati, umrijeti. U mladosti se ne dvoji. Ml adi zanesenjaci nisu bili tada a nisu na sreu ni sada rijetka pojava u Rusiji. Studij ruskoga jezika ubrzo je doveo mladu Emmu Goldman u dodir s revolucionarnim studentima i novim idejama. Mjesto Marlitta zauzeli su Njekrasov i ernievski. Nekdanja oboavateljica dobre kraljice Louise postala je oduevljena zanesenjakinja slobode, odluivi, poput tisua drugih, svoj ivot posvetiti osloboenju ovjeka. U obitelji Goldman dolo je do sukoba generacija. Roditelji nisu mogli razumjeti kako se njihova ki mogla zanimati za nove ideje, kad su ih oni sami smatrali fantastinim utopijama. Nastojali su odgovoriti mladu djevojku od tih himera to je rezultiralo svakodnevnim raspravama koje su parale duu. Samo je u jednom lanu obitelji mlada idealistkinja naila na razumijevanje u svojoj starijoj sestri, Heleni, s kojom je kasnije emigrirala u Ameriku i iju ljubav i suut nikad nije izgubila. ak i u najmranijim satima kasnijeg progona Emma Goldman uvijek je nalazila utoite u domu svoje odane sestre. Na kraju je Emma Goldman odluila postati neovisna. Vidjela je kako stotine mukaraca i ena rtvuju svoju sjajnu karijeru kako bi ili v nard, meu narod. Ona je slijedila njihov primjer. Postala je tvornika radnica; isprava je ivala steznike, a kasnije rukavice. Imala je sedamnaest godina i bila ponosna da sama zarauje za ivot. Da je ostala u Rusiji, vjerojatno bi prije ili kasnije zavrila poput tisue drugih zakopanih pod sibirskim snijegom. Ali za nju poinje novo poglavlje u ivotu. Sestra Helena odluila je emigrirati u Ameriku, gdje se njihova trea sestra ve skrasila. Emma nagovara Helenu da je povede sa sobom i one odlaze u Ameriku zajedno, ispunjene radosnom nadom u veliku, slobodnu zemlju, slavnu republiku.

Memhis@THR

Amerika! Kakva magina rije. enja porobljenih, obeana zemlja potlaenih, cilj onih koji tee napretku. Tu su se ljudski ideali ispunili: nema cara, nema Kozaka, nema inovnika. Republika! Slavni sinonim jednakosti, slobode, bratstva. Tako su razmiljale dvije djevojke dok su putovale godine 1886. iz New Yorka u Rochester. Uskoro ih je, odve brzo, ekalo razoaranje. Idealna predodba o Americi naruila se ve u Castle Gardenu i uskoro raspukla poput mjehuria od sapuna. Tu je Emma Goldman bila svjedokom stvari koje su je podsjetile na st rane prizore iz njezina djetinjstva u Kurlandiji. Okrutnost i ponienje kojima su budui graani velike republike bili podvrgnuti na brodu, ponovili su slubenici demokracije na jo okrutniji i gori nain u Castle Gardenu. I kakvo je gorko razoaranje uslijedilo kad se mlada idealistkinja poela upoznavati s uvjetima ivota u novoj zemlji! Umjesto jednoga cara, bila ih je sva sila; Kozake su zamijenili policajci s tekim pendrekom, a umjesto ruskih inovnika bio je tu jo neljudskiji tvroniki goni robova. Emma Goldman uskoro je dobila posao u tekstilnoj tvornici Garson Co. Plae su iznosile dva i pol dolara na tjedan. U to doba u tvornicama nije bilo pogonskih strojeva, pa su sirote krojaice morale okretati kotae nogama, od ranoga jutra do kasno u no. Bio je to strano iscrpljujui posao, bez traka svjetla, a cjelodnevno muenje prolazilo je u potpunoj tiini ruski obiaj prijateljskoga razgovora tijekom posla nije bio doputen u slobodnoj zemlji. Ali izrabljivanje djevojaka nije bilo samo ekonomske naravi; na jadne su najamnice njihovi predradnici i efovi gledali i kao na seksualnu robu. Ako bi djevojka odbila udvaranje svojih nadreenih, ubrzo bi se nala na ulici kao nepoeljan element u tvornici. Jer nikad nije manjkalo dobrovoljnih rtava: ponuda je nadmaivala potranju. Strane je uvjete jo nepodnoljivijima inio smjeran ivot u malom amerikom mjestu. Puritanski duh prijeio je i najmanje oitovanje uitka; ubojito mrtvilo zamrailo je duu; nije bilo intelektualnoga nadahnua, nije bila mogua razmjena misli meu srodnim duhovima. Emma Goldman gotovo se uguila u tom ozraju. Ona je, vie od sviju, eznula za idealnim okruenjem, za prijateljstvom i razumijevanjem, za drugarstvom srodnih umova. Mentalno je i dalje ivjela u Rusiji. Budui da nije poznavala ni jezik ni ivot nove zemlje, vie je prebivala u prolosti nego u sadanjosti. Upravo je u to doba upoznala mladia koji je govorio ruski. S velikim je uitkom njegovala to poznanstvo. Napokon osoba s kojom je mogla razgovarati, osoba koj a joj moe pomoi da premosti mrtvilo uskogrudne egzistencije. Prijateljstvo je postupno sazrijevalo i zavrilo brakom. I Emma Goldaman je morala proi nesretnom branom stazom; i ona je morala izvui pouku iz gorkoga iskustva da zakonske odredbe propisuju ovisnost i samopovlaenje, posebice za enu. Brak je nije oslobodio puritanske pustoi amerikoga ivota; dapae, oteao je ivot gubitkom vlasnitva nad sobom. Znaaj dvoje mladih ljudi silno se razlikovao. Uskoro su se razili i Emma Goldman je otila u New Haven, u Connecticatu. Ondje je nala posao u tvornici, a njezin je suprug nestao iz njezina obzora. Dva desetljea kasnije neoekivano e je na njega podsjetiti federalne vlasti. Revolucionari koji su bili aktivni u ruskom pokretu osamdesetih godina, vrlo malo su znali o socijalnim idejama koje su tada uzburkale zapadnu Europu i Ameriku. Sva se njihova aktivnost svodila na naobrazbu ljudi, a njihov je krajnji cilj bio sruiti samovlae. Socijalizam i anarhizam bili su nazivi za koje su rijetko ak i p o imenu znali. Ni Emma Goldman nije bila upoznata sa znaenjem tih ideala. Ona je dola u Ameriku, kao i prije etiri godine u Rusiju, u doba velikih drutvenih i politikih nemira. Radnici su se bunili protiv stranih radnih uvjeta; pokret za osmosatnim radnim danom Vitezova rada bio je na svojem vrhuncu, a zemljom je odjekivao zveket krvavih sukoba trajkaa i policije. Borba je kulminirala velikim trajkom protiv ikake

Memhis@THR

Harvester Company, masakrom trajkaa i sudbenim ubojstvom radnikih voa, koje je uslijedilo nakon povijesne eksplozije bombe na Haymarketu. Anarhisti su proli mueniku provjeru krvavoga krtenja. Branitelji kapitalizma uzalud su nastojali opravdati ubojstvo Parsonsa, Spiesa, Lingga, Fischera i Engela. Nakon objave razloga guvernera Altgelda za osloboenje trojice utamnienih anarhista s Haymarketa, nema dvojbe da je u Chicagu poinjeno 1887. peterostruko legalno ubojstvo. Malo ih je shvatilo znaenje ikakih muenika, a najmanje vladajua klasa. Mislili su da e unitenjem radnikih voa zatrti plimu nadahnjujue ideje. Nisu shvatili da iz krvi muenika raste novo sjeme i da e zastraujua nepravda pridobiti nove preobraenike za svoj cilj. Dvije su se najvanije predstavnice anarhistike ideje u Americi, Voltairine de Cleyre i Emma Goldman jedna roena Amerikanka, druga Ruskinja preobratile, poput mnogih drugih, na ideju anarhizma nakon tog legalnog ubojstva. Dvije ene koje se prije nisu meusobno poznavale i koje su bile posve razliito obrazovane, povezalo je to ubojstvo u jednu ideju. Poput mnogih radnika i radnica Amerike, i Emma Goldman je pratila ikako suenje s velikom tjeskobom i uzbuenjem. I ona nije mogla vjerovati da e voe proletera ubiti 11. studenoga 1887. Mislila je drugaije. Shvatila je da se od vladajue klase ne moe oekivati ni trunka milosti, da izmeu ruskoga carizma i amerike plutokracije nema razlike osim u imenu. Cijelo se njezino bie opiralo zloinu i sveano se zavjetovala da e se pridruiti redovima revolucionarnoga proletarijata i svu svoju snag u posvetiti njegovu osloboenju od robovanja novarima. ivim zanosom tako karakteristinim za njezinu narav, poela se upoznavati s literaturom o socijalizmu i anarhizmu. Posjeivala je javne skupove i upoznala sa socijalistiki i anarhistiki naklonjenim radnicima. Johanna Greie, poznata njemaka predavaica, bila je prva socijalistika govornica koju je Emma Goldman ula. U New Havenu, gdje je radila u tvornici steznika, upoznala je anarhiste koji su aktivno sudjelovali u pokretu. Tu je itala Freiheit koji je izdavao Johann Most. Haymarketka tragedija potaknula je razvoj njezinih uroenih anarhistikih sklonosti; itanje Freiheita uinilo ju je svjesnom anarhistkinjom. Otkrit e da je ideja anarhizma svoj najvii izraz nala u najveim intelektualcima Amerike: teoretski u Josiji Warrenu, Stephenu Pearlu Andrewsu, Lysanderu Spooneru; filozofski u Emersonu, Thoreauu i Waltu Whitmanu. Razboljevi se od pretjeranog napora u tvornici, Emma Goldman se vratila u Rochester gdje je ostala do kolovoza 1889., kad se preselila u New York, na pozornicu najvanije faze u njezinu ivotu. Imala je dvadeset godina. Kad se pogleda njezina fotografija iz tih dana odmah se zapaa lice blijedo od patnje, velike samilosne oi. Njezina je kosa, kao to je uobiajeno za ruske studentice, kratko oiana te se istie snano elo. To je junaka epoha militantnoga anarhizma. Velikom je brzinom pokret rastao u svim zemljama. Unato najeim vladinim progonima novi su se preobraenici mnoili. Propaganda je bila gotovo iskljuivo tajnog karaktera. Represivne mjere vlade natjerale su uenike nove filozofije na konspirativne metode. Tisue rtava palo je u ruke vlasti i sahnulo u zatvorima. Ali nita nije moglo zaustaviti rastui val zanosa, samortvovanja i odanosti cilju. Napori uitelja poput Petra Kropotkina, Louise Michel, Elisea Reclusa i drugih nadahnuli su poklonike jo veom energijom. Neminovan je raskol sa socijalistima, koji su rtvovali ideju slobode i prihvatili dravu i politiku. Borba je otra, frakcije nepormirljive. Nije to samo borba anarhista sa socijalistima; ona svoj odjek ima i u anarhistikim skupinama. Teoretske razlike i osobna proturjeja doveli su do sukoba i ogorenih neprijateljstava. Protusocijalistiki zakoni,

Memhis@THR

koje su izglasali u Njemakoj i Austriji, otjerali su tisue socijalista i anarhista preko mora u potrazi za utoitem u Americi. Johann Most, izgubivi svoje mjesto u Reichstagu, napokon je morao pobjei iz svoje rodne zemlje i otii u London. Ondje se, pribliivi se anarhizmu, posve povukao iz Socijalistike demokratske stranke. Kasnije je, doavi u Ameriku, nastavio tiskati Freiheit u New Yorku i naveliko djelovao meu radnicima njemakoga podrijetla. Kad je Emma Goldaman dola u New York godine 1889., naila je na odreenu potekou u povezivanju s aktivnim anarhistima. Anarhistiki su se skupovi odravali gotovo svaki dan. Prvo predavanje o anarhistikoj platformi koje je ona ula bilo je predavanje dr. H. Solotarova. Od velike je vanosti za njezin budui razvoj bilo poznanstvo s Johannom Mostom, koji je na mlade imao izniman utjecaj. Njegova strastvena elokvencija, neumorna energija, i progon koji je pretrpio zbog odanosti cilju, sve to zanosilo je drugove. Upravo je u to doba ona upoznala i Alexandera Berkmana, ije je prijateljstvo odigralo vanu ulogu u cijelom njezinu ivotu. Njezina govornika nadarenost nije mogla dugo ostati skrivena. Oganj zanosa vodio ju je prema javnim nastupima. Nakon prijateljskog ohrabrivanja, poela je sudjelovati kao njemaka i jidika govornica na anarhistikim skupovima. Uskoro je uslijedila kratka tura agitacije koja ju je odvela sve do Clevelanda. Punom snagom i iskrenou svoje due bacila se u propagandu anarhistikih ideja. Poelo je vatreno razdoblje njezina ivota. Premda se stalno muila u tvornicama koje izrabljuju radnike, vatrena mlada govornica istodobno je bila i vrlo aktivna kao agitatorka i sudjelovala je u raznim radnikim borbama, posebice u velikom trajku tekstilaca godine 1889. koji su vodili profesor Garsyde i Joseph Barondess. Godinu dana kasnije Emma Goldman delegat je na anarhistikoj konferenciji u New Yorku. Izabrana je u Izvrni odbor, ali se kasnije povukla iz njega zbog razlike u miljenju to se tie taktike. Ideje anarhista s njemakog govornog podruja u to doba jo nisu bile posve jasne. Neki su i dalje vjerovali u parlamentarne metode, a velika je veina bila za vrsti centralizam. Te su razlike u miljenju u odnosu na taktiku dovele godine 1891. do raskida s Johannom Mostom. Emma Goldman, Alexander Berkman i drugi drugovi pridruili su se grupi zvanoj Automija u kojoj su aktivnu ulogu imali Joseph Peukert, Otto Rinke i Claus Timmermann. Otra proturjeja do kojih je dolo nakon tog raskola prekinula su se tek Mostovom smru godine 1906. Veliki su izvor nadahnua za Emmu Goldman bili ruski revolucionari zdrueni u grupi Znamja. lanovi su te grupe bili Goldenberg, Solotarov, Zamjetkin, Miller, Cahan, pjesnik Edelstadt, Ivan von Schewitsch, mu Helene von Racowitza i urednik Volkszeitunga te mnogi drugi ruski egzilanti, od kojih su neki jo ivi. Upravo u to doba Emma Goldman je srela Roberta Reitzela, njemako-amerikog Heinea, koji je silno utjecao na njezin razvoj. Preko njega upoznala se s najboljim piscima suvremene knjievnosti i prijateljstvo koje je tada poelo trajalo je sve do Reitzelove smrti godine 1898. Ameriki radniki pokret nije bio uguen masakrom u Chicagu; ubojstvo anarhista nije uspjelo donijeti mir kapitalistima gladnima dobiti. Nastavila se borba za osmosatni radni dan. Godine 1892. buknuo je veliki trajk u Pittsburgu. Borba u Homesteadu, poraz pinkertonovaca, pojava milicija, guenje trajkova i potpuna pobjeda reakcije stvar su razmjerno nedavne povijesti. Duboko uzrujan stranim dogaajima na popritu rada, Alexander Berkman je odluio rtvovati svoj ivot za opi cilj i tako dati amerikim plaenim robovima lekciju aktivne anarhistike solidarnosti s radnicima. Njegov napad na Fricka[1], pitsburkoga Gesslera[2], nije uspio i dvadesetjednogodinji mladi bio je osuen na krajnju bijedu zatvorske kazne od dvadeset i dvije godine. Buroazija koja je desetljeima uzvisivala i veliala tiranocid, sada je bila ispunjena stranim b ijesom. Kapitalistiki je tisak organizirao sustavnu kampanju klevete i pogrenog predstavljanja anarhista. Policija je svim snagama pokuala ukljuiti Emmu Goldman u in Alexandera

Memhis@THR

Berkmana. Trebalo je agitatoricu koje se boje utiati svim sredstvima. Samo je zato to je bila u New Yorku izbjegla pandama vlasti. To ju je takoer spasilo, devet godina poslije, tijekom McKinleyeva incidenta. Gotovo je nevjerojatno kojom su koliinom gluposti, niskosti i podlosti novinari toga doba nastojali zatrti anarhiste. ovjek mora pomno istraiti novinsku dokumentaciju da bi shvatio koliko je golema bila optuba i kleveta. Bilo bi teko prikazati duevnu agoniju kroz koju je Emma Goldman prolazila tih dana. Anarhist je morao prilinom smirenou podnositi progon kapitalistikoga tiska; ali napadi iz vlastitih redova bili su bolniji i nepodnoljiviji. Berkmanov su in otro kritizirali Most i neki drugi njegovi sljedbenici meu njemakim i idovskim anarhistima. Uslijedile su otre optube i okrivljavanja na javnim skupovima i privatnim okupljanjima. Emmu Goldman progonili su sa svih strana, i zato to je podravala Berkmana i njegov in, i zbog njezine revolucionarne aktivnosti, toliko da vie nije imala sigurnoga sklonita. Odve ponosna da nae spas u promjeni identiteta, odluila je radije provoditi noi u javnim parkovima, nego izloiti svoje prijatelje opasnosti ili neprilikama zbog svojih posjeta. au je prelilo samoubojstvo koje je pokuao poiniti neki mladi drug koji je dijelio stan s Emmom Goldman, Alexanderom Berkmanom i zajednikim prijateljem umjetnikom. Mnogo se toga otada promijenilo. Alexander Berkman je preivio pensilvanijski pakao i ponovno se vratio u redove miltiantnih anarhista, neslomljena duha, due prepune zanosa za ideale iz mladosti. Prijatelj umjetnik sada je meu poznatim ilustratorima u New Yorku. Kandidat za samoubojstvo napustio je Ameriku kratko nakon toga neuspjela pokuaja, ali je dospio u zatvor i bio osuen na osam godina tekoga rada jer je prokrijumario anarhistiku literaturu u Njemaku. I on je izdrao strahove zatvorskoga ivota i vratio se revolucionarnome pokretu i zasluio glas darovitoga njemakog pisca. Da bi izbjegla beskrajno kampiranje po parkovima, Emma Goldman napokon je prisiljena preseliti se u kuu u Treoj ulici koju nastanjuju iskljuivo prostitutke. Ondje je, meu izopenicima iz naeg dobrog kranskoga drutva, barem mogla unajmiti sobiak, pronai mir i raditi na svojem ivaem stroju. ene s ulice pokazale su profinjenije osjeaje i iskreniju suut nego crkvenjaci. Ali ljudska se izdrljivost iscrpila prekomjernim patnjama i neimatinom. Dolo je do potpunoga tjelesnog sloma i glasovita agitatorica preselila se u "eku republiku" veliku zgradu s najamnim stanovima koja je svoje blagozvuno ime dobila po stanarima koji su uglavnom bili eki anarhisti. Ovdje je Emma Goldman naila na prijatelje spremne da joj pomognu. Justus Schwab, jedan od najizvrsnijih predstavnika njemakoga revolucionarnoga razdoblja, i dr. Solotarov, neumorno su se skrbili za pacijenticu. Tu je upoznala i Edwarda Bradyja, prijateljstvo s kojim je preraslo u prisnu vezu. Brady je bio aktivni sudionik u revolucionarnom pokretu u Austriji i u doba kad je upoznao Emmu Goldman upravo je bio iziao iz austrijskoga zatvora nakon desetogodinjeg utamnienja. Lijenici su dijagnosticirali suicu i savjetovali pacijentici da napusti New York. Preselila se u Rochester, s nadom da e joj obiteljski krug pomoi da vrati zdravlje. Njezini su se roditelji prije nekoliko godina doselili u Ameriku i skrasili se u tome gradu. Meu istaknutim idovskim znaajkama jest i vrsta meusobna privrenost lanova obitelji, posebice roditelja i djece. Premda njezini konzervativni roditelji nisu mogli gajiti simpatije za idealistika htijenja Emme Goldman i premda nisu odobravali njezin nain ivota, sada su primili svoju bolesnu ker otvorenih ruku. Odmor i skrb koju je uivala u roditeljskom domu te ohrabrujua nazonost voljene sestre Helene, pokazali su se tako blagotvornima da se u kratkom roku dovoljno oporavila da se ponovno vrati svojem energinom djelovanju. Nije bilo odmora u ivotu Emme Goldman. Neprestani napor i trajno stremljenje prema zamiljenom cilju bitne su odrednice njezine naravi. Ionako je ve odvie dragocjenoga

Memhis@THR

vremena potroila. Bio je imperativ vratiti se odmah svojem radu. Zemlja se muila s krizom, a tisue su nezaposlenih napuile ulice velikih industrijskih sredita. Smrznuti i gladni vukli su se zemljom u potrazi za poslom i kruhom. Anarhisti su razvili revnu propagandu meu nezaposlenima i trajkaima. Odrale su se goleme demonstracije trajkaa tekstilaca i nezaposlenih na Union Squareu u New Yorku. Emma Goldman bila je meu pozvanim govornicima. Odrala je strastven govor, oslikavi vatrenim rijeima bijedu najamnoga ropskog ivota i navela slavnu maksimu kardinala Manninga: "Nuda ne poznaje zakona, a gladan ovjek ima prirodno pravo podijeliti kruh sa svojim susjedom." Zakljuila je svoju opomenu rijeima: "Traite posao. Ako vam ne daju posao, traite kruh. Ako vam ne daju kruh, onda ga uzmite." Sljedeega je dana otputovala u Philadelphiju gdje je trebala odrati govor na javnom skupu. Kapitalistiki se tisak opet dignuo na uzbunu. Ako se socijalistima i anarhistima dopusti i dalje agitirati, neminovna je opasnost da e radnici uskoro shv atiti kako su im oduzeti uici i srea ivota. Takvu je mogunost trebalo sprijeiti pod svaku cijenu. ef policije New Yorka, Byrnes, isposlovao je sudski nalog da uhiti Emmu Goldman. Philadelphijske su je vlasti pritvorile i provela je nekoliko dana u zatvoru Moyamensing, ekajui papire za izruenje koje je Byrnes povjerio detektivu Jacobsu. Taj joj je Jacobs (kojega je Emma Goldman ponovno srela nekoliko godina poslije u vrlo neugodnim okolnostima) predloio, kad se vraala kao zatvorenik u New York, da zataji cilj svojega djelovanja. U ime svojega nadreenoga, efa Byrnesa, ponudio joj je unosnu nagradu. Kako su ljudi ponekad glupi! Kako je jadno bilo njihovo psiholoko opaanje kad su zamislili mogunost da bi mlada ruska idealistkinja mogla izdati, on a koja je svojevoljno rtvovala svoja osobna razmiljanja da bi pomogla osloboenju radnika. U listopadu godine 1893. sudili su Emmi Goldman na kaznenom sudu u New Yorku po optubom da je pozivala na pobunu. "Pametna" je porota zanemarila svjedoanstvo dvanaestero svjedoka obrane u ime iskaza jednog jedinog ovjeka detektiva Jacobsa. Proglasili su je krivom i osudili na godinu dana kazne na Blackwell's Islandu. Od osnutka Republike ona je bila prva ena osim ge. Surratt politika zatvorenica. Ugledno je drutvo ve odavno utisnulo na nju Grimizno slovo. Emma Goldman provodila je svoju kaznu radei kao bolniarka u zatvorskoj bolnici. Tu je nala mogunost da baci koju zraku ljubaznosti u mrane ivote nesretnika ije sestre s ulice nisu prije dvije godine s prezirom odbile da s njom podijele istu kuu. Istodobno je u zatvoru dobila priliku da ui engleski jezik i knjievnost i da se bolje upozna s velikim amerikim piscima. U Bretu Harteu, Marku Twainu, Waltu Whitmanu, Thoreauu i Emersonu otkrila je veliko blago. S Blackwell's Islanda otila je u kolovozu 1894. kao ena stara dvadeset i pet godina, razvijena i zrela te intelektualno preobraena. Vratila se u arenu, bogatija iskustvom, proiena patnjom. Nije se vie osjeala naputenom i samom. Mnoge s u je ruke isprueno doekale. U to je doba bilo nekoliko intelektualnih oaza u New Yorku. Salon Justusa Schwaba u Prvoj ulici na broju pedeset bio je sredite gdje su se okupljali anarhisti, literati i boemi. Izmeu ostalih upoznala je u to doba i mnoge amerike anarhiste te sklopila prijateljstvo s Voltairine de Cleyre, Wm. C. Owenom, s gospoicom Van Etton i s Dyerom D. Lumom, bivim urednikom asopisa Alarm i izvriteljem posljednje elje ikakih muenika. U Johnu Swintonu, starom plemenitom borcu za slobodu, nala je jednog od najvjernijih prijatelja. Druga su intelektualna sredita bila: asopis Solidarity (Solidarnost) koji je tiskao John Edelman; asopis Liberty (Sloboda) koji je tiskao individualni anarhist Benjamin R. Tucker; asopis Rebel (Pobunje nik) Harryja Kellyja; Der Sturmvogel (Olujna ptica), njemaka anarhistika publikacija koju je izdavao Claus Timmermann; Der Arme Teufel (Ruka avla) iji je predsjedajui duh bio jedinstveni Robert Reitzel. Preko Arthura Brisbanea, tada glavnog namjesnika Williama

Memhis@THR

Randolpha Hearsta, upoznala se sa Fourierovim spisima. Brisbane tada jo nije bio posve potonuo u politiku korupciju. Poslao je Emmi Goldman srdano pismo na Blackwell's Island, zajedno s fotografijom svojega oca, zanesenoga amerikog Fourierova uenika. Emma Goldman je, nakon to su je pustili iz zatovra, postala vaan imbenik u javnom ivotu New Yorka. Cijenili su je u radikalnim redovima zbog njezine predanosti, njezina idealizma i njezine iskrenosti. Razni su ljudi htjeli s njome prijateljevati, a neki su je pokuali nagovoriti da im pomogne u nekim njihovim osobnim sporednim pitanjima. Tako se sveenik Parkhurst, tijekom Lexowske istrage, silno trudio nagovoriti je da se pridrui Odboru za sigurnost graana kako bi se borili s organizacijom Tammany Hall[3]. Maria Louise, pokretaki duh drutvenoga centra, bila je Parkhurstov posrednik. Jedva da treba spomenuti kakav su odgovor primili od Emme Goldman. Maria Louise je na kraju postala mahtma. Tijekom kampanje za slobodno kovanje srebra, bivi izbornik McLuckie, jedna od najiskrenijih linosti trajka u Homesteadu, posjetio je New York kako bi pridobio mjesne radikale za slobodno kovanje srebra. Pokuao je zainteresirati i E mmu Goldman, ali nije bio u tome uspjeniji od Marie Louise. Godine 1894. borba anarhista u Francuskoj dosegnula je svoj vrhunac. Na bijeli teror republikanskih skorojevia odgovorili su crvenim terorom nai francuski drugovi. Grozniavim su nemirom anarhisti diljem svijeta slijedili tu drutvenu borbu. Propaganda djelom nala je svoj uzvratni odjek u gotovo svim zemljama. Kako bi se bolje upoznala sa stanjem u starome svijetu, otputovala je Emma Goldman u Europu godine 1895. Nakon ture predavnja u Engleskoj i kotskoj, otila je u Be gdje se u Allgemeine Krankenhausu pripremala za babicu i medicinsku sestru te istodobno prouavala drutvenu situaciju. Stekla je i priliku da se upozna s najnovijom europskom knjievnou: Hauptmannom, Nietzscheom, Ibsenom, Z olom, Thomasom Hardyjem, a i druge je umjetnike pobunjenike itala s velikim zanosom. Godine 1896. vratila se u New York preko Zricha i Pariza. Na brizi joj je bilo osloboenje Alexandera Berkmana. Barbarska osuda na dvadeset i dvije godine zatvora meu radikalima je pobudila silnu srdbu. Znalo se da e Komisija za pomilovanje Pennsylvanije zatraiti savjet Carnegiea i Fricka u vezi sa sluajem Alexandera Berkmana. Zato su im sugerirali da odu do tih pensilvanijskih sultana ne s milju da e ih umilostiviti, nego s molbom da ne pokuaju utjecati na komisiju. Ernest Crosby se ponudio da se susretne s Carnegiem, pod uvjetom da se Alexander Berkman odrekne svojega ina. A to, naravno, nije dolazilo u obzir. Nikad nee pristati na takvo odricanje od vlastite linosti i samopotovanja. Ti su napori doveli do prijateljskih odnosa izmeu Emme Goldman i kruga oko Ernesta Crosbyja, Boltona Halla i Leonarda Abbotta. Godine 1897. krenula je na svoju prvu veliku predavalaku turneju, sve do Californije. Ta ju je turneja proslavila kao zastupnicu potlaenih, a njezina je elokvencija odjekivala od obale do obale. U Californiji se Emma Goldman sprijateljila s lanovima obitelji Isaak i doista cijenila njihov trud za zajedniki cilj. Uz strane su prepreke Isaakovi uspje li tiskati list Firebrand (Ugarak) a, nakon to ga je zabranilo Ministarstvo za veze, tiskali su Free Society (Slobodno drutvo). Upravo je tijekom te turneje Emma Goldman upoznala velikoga starog borca za spolne slobode, Mosesa Harmana. Tijekom panjolsko-amerikog rata duh ovinizma dosegnuo je vrhunac. Da bi obuzdala to opasno stanje i istodobno skupila novac za revolucionare na Kubi, Emma Goldman se povezala s junoamerikim drugovima, meu ostalima s Gorijem, Estevom, Palaviccinijem, Merlinom, Petruccinijem i Ferrarom. Godine 1899. uslijedila je druga neumorna agitacijska turneja koja se zavrila na pacifikoj obali. Svaku su propagandnu turneju pratila ponovljena uhienja i optube, premda bez krajnjih loih posljedica.

Memhis@THR

U studenome mjesecu iste godine neumorna agitatorica krenula je na drugu predavaku turneju u Englesku i kotsku te zavrila svoj put prvim Internacionalnim anarhistikim kongresom u Parizu. Dogaalo se to u doba burskoga rata te je ponovno ovinizam bio na svojem vrhuncu, kao to je prije dvije godine orgijao tijekom panjolsko-amerikoga rata. Razne su skupove, i u Engleskoj i u kotskoj, prekidale rodoljubne bande. Emma Goldman imala je prigodu ponovno se susresti s raznim engleskim drugovima i zanimljivim osobama poput Toma Manna i sestara Rosetti, nadarenim kerima Dantea Gabriela Rosettija, koje su tada izdavale anarhistiki tjednik Torch (Lu). Jedna se od njezinih ivotnih nada ispunila: upoznala je i sprijateljila se s Petrom Kropotkinom, Erricom Malatestom, Nikolajom ajkovskim, V. erkezovim i Louise Michel. Sve stari borci za ljudska prava, ija su djela oduevljavala tisue sljedbenika diljem svijeta i iji su ivot i djelo nadahnuli druge tisue plemenitim idealizmom i samoportvovanjem. Bili su stari borci, premda zauvijek ml adi nosei u srcu hrabrost prijanjih dana, neslomljiva duha i puni nade u konanu pobjedu anarhije. Duboka se pukotina u revolucionarnome radnikom pokretu, koja je rezultat raskola Internacionale, nije vie mogla premostiti. Dvije su drutvene filozofije ljuto zaratile. Kongresi Internacionale 1889. u Parizu, 1892. u Zrichu i 1896. u Londonu, proizveli su nepomirljive razlike. Veina socijalnih demokrata odrekla se svoje slobodarske prolosti i postali su politiari, uspjevi istisnuti revolucionarne i anarhistike delegate. Posljednji su odluili odravati zasebne kongrese. Prvi se kongres trebao odrati 1900. u Parizu. Socijalistiki odmetnik Millerand, koji je uao u Ministarstvo unutarnjih poslova, odigrao je tu Judinu ulogu. Tako je kongres revolucionara sprijeen i delegati su se razili dva dana prije predvienoga poetka. Ali Millerand nije imao prigovor kad je rije o kongresu socijalnih demokrata, koji je poeo uz svu reklamnu pompu. Ipak, odmetnik nije obavio svoju zadau. Velik broj delegata uspio je odrati tajnu konferenciju u kui nekog druga izvan Pariza, na kojoj su raspravljali o teoretskim postavkama i o taktici. Emma Goldman imala je velikog udjela u tim raspravama i ondje je dola u dodir s mnogim predstavnicima anarhistikoga pokreta u Europi. Zbog toga to je kongres bio zabranjen, delegati su se izloili opasnosti da budu protjerani iz Francuske. U tom su asu takoer dole loe vijesti iz Amerike, u vezi s drugim neuspjenim pokuajem da oslobode Alexandera Berkmana, to je bio veliki ok za Emmu Goldman. U studenome 1900. vratila se u Ameriku da bi se posvetila poslu medicinske sestre i aktivno sudjelovala u amerikoj propagandi. Izmeu ostaloga organizirala je i goleme prosvjedne skupove protiv stranih zloina panjolske vlade to ih je poinila nad politikim zatvorenicima u Montjuichu. Na svojem je poslu medicinske sestre Emma Goldman imala mnogo prilika upoznati iznimno neobine i posebne osobe. Malo bi ih prepoznalo "zloglasnu anarhistkinju" u maloj plavokosoj eni, jednostavno odjevenoj u odoru medicinske sestre. Uskoro nakon njezina povratka iz Europe upoznala se s pacijenticom po imenu ga. Stander, ovisnicom o morfiju, koja je patila od bolnih agonija. Bila joj je potrebna posebna skrb da bi mogla nadzirati vrlo vaan posao koji je vodila zanat gospoe Warren[4]. U Treoj ulici, blizu Tree avenije, bila je smjetena njezina privatna rezidencija, a pokraj nje, povezana odvojenim ulazom bila je njezina poslovna zgrada. Jedne je veeri, medicinska sestra, ula u sobu pacijentkinje i iznenada naletjela na mukog posjetitelja, okrutnoga izgleda. Mukarac je bio nitko drugi do gospodin Jacobs, detektiv koji je prije sedam godina doveo zatvorenicu Emmu Goldman iz Philadelphije i pokuao je, putem do New Yorka, nagovoriti da izda svoj cilj. Teko je opisati izraz zbunjenosti na licu mukarca kad se tako neoekivano suoio s Emmom Goldman, njegovateljicom njegove odabranice. Okrutnik se iznenada preobratio u gospodina, ispriao se zbog svojeg besramnoga ponaanja pri prijanjem susretu. Jacobs je bio "zatitnik" ge. Stander i posrednik

Memhis@THR

izmeu njezine javne kue i policije. Nekoliko godina poslije, kao jedan od detektiva okrunoga tuioca Jeromea, poinio je krivokletstvo, osudili su ga i poslali u zatvor Sing Sing na godinu dana. Danas vjerojatno radi u nekoj privatnoj detektivskoj agenciji, poeljan stup uglednoga drutva. Godine 1901. Petar Kropotkin pozvan je na Lowell Institute u Massachusetts da odri nekoliko predavanja o ruskoj knjievnosti. Bila je to njegova druga amerika turneja i posve prirodno drugovi su silno htjeli iskoristiti njegovu prisutnost u korist pokreta. Emma Goldman pisala je Kropotkinu i uspjela mu ugovoriti niz predavanja. Svoju je energiju posvetila i za organizaciju turneja drugih poznatih anarhista, posebice Charlesa W. Mowbraya i Johna Turnera. Uvijek je sudjelovala u svim aktivnostima pokreta, uvijek spremna posvetiti svoje vrijeme, svoju sposobnost i energiju cilju za koji se zalagala. Predsjednika McKinleyja ubio je 6. rujna 1901. Leon Czolgosz u Buffalu. Istog trena poeo je besprimjeran progon Emme Goldman kao najpoznatije anarhistkinje u zemlji. Premda nije bilo osnove za optubu, nju su, zajedno s drugim vanim anarhistima, zatvorili u Chicagu, i drali je u zatoentvu nekoliko tjedana te podvrgnuli najokrutnijim unakrsnim ispitivanjima. Nikad prije u povijesti zemlje nije bilo takve strane potjere za nekom osobom iz javnoga ivota. Ali napori su se policije i tiska da poveu Emmu Goldman s Czolgoszom pokazali besplodni. Ipak, ta ju je epizoda duboko povrijedila. Mogla je podnijeti tjelesnu patnju, poniavanje i policijsku okrutnost. Potitenost due bila je mnogo gora. Svladali su je glupost, nedostatak razumijevanja i opakost koji su obiljeili dogaaje tih stranih dana. Nerazumijevanje veine njezinih vlastitih drugova za Czolgosza gotovo ju je dovelo do oaja. Dirnuta do dna due, objavila je lanak o Czolgoszu u kojemu je pokuala objasniti njegov in s obzirom na njegove drutvene i individualne aspekte. Ponovno joj je, kao i nakon Berkmanova ina, bilo teko pronai stan; poput prave divlje zvjeri potucala se od mjesta do mjesta. Taj strani progon i posebice, stajalite njezinih drugova, onemoguili su joj da nastavi s propagandom. Prvo je trebalo zacijeliti bol tijela i due. Tijekom razdoblja od 1901. do 1903. nije izlazila za govornicu. Kao "gica. Smith" vodila je miran ivot, radila svoj posao i posvetila svoje slobodno vrijeme prouavanju knjievnosti, posebice mod erne drame, koju je smatrala jednim od najveih iritelja radikalnih ideja i prosvijeenih osjeaja. Jednu je stvar progon Emme Goldman ipak uspio ostvariti. Njezino je ime izlazilo u javnost mnogo ee i istaknutije nego ikad prije, a zlonamjerno je muenje najoklevatanije agitatorice u mnogim krugovima potaknulo snanu suut. Osobe iz razliitih podruja ivota zainteresirale su se za njezinu borbu i njezine ideje. Polako su je poeli poeli bolje razumijevati i potovati. Dolazak engleskoga anarhista Johna Turnera u Ameriku, potaknulo je Emmu Goldman da prekine svoju povuenost. Ponovno se bacila u javne aktivnosti organizirala je snaan pokret za obranu Turnera, kojega su imigracijske vlasti osudile na deportaciju zbog zakona koji je zabranjivao anarhistima ulaz u zemlju, a izglasan je nakon smrti McKinleya. Kad su Pavel Orlenev i ga. Nazimova doli u New York da upoznaju ameriku publiku s ruskom dramskom umjetnosti, taj je pothvat vodila Emma Goldman. Velikom strpljivou i upornou uspjela je skupiti nuan novac da predstavi ruske umjetnike kazalinim poklonicima New Yorka i Chicaga. Premda financijski nije uspio, taj se pothvat pokazao velikom umjetnikom vrijednosti. Kao menaderka ruskoga kazalita Emma Goldman dovjela je jedinstvena iskustva. Gospodin Orlenev znao je samo ruski jezik, te je "gica Smith" morala biti njegova prevoditeljica pri mnogim otmjenim susretima. Veina aristokratkinja iz Pete avenije nije ni slutila da je ljubazna posrednica koja tako zanimljivo govori o filozofiji, drami i knjievnosti tijekom njihova aja u pet sati

Memhis@THR

poslijepodne "zloglasna" Emma Goldman. Ako jednoga dana bude pisala svoj ivotopis, bez dvojbe e moi zapisati mnogo zanimljivih anegdota o tim iskustvima [5]. Anarhistiki tjednik Free Society, koji je tiskala obitelj Isaak, morao je obustaviti svoje izlaenje to je bila posljedica irom zemlje rairenog bijesa nakon smrti McKinleya. Da bi ispunila prazninu, Emma Goldman je, u suradnji s Maxom Baginskim i drugim drugovima, odluila tiskati mjesenik posveen irenju anarhistikih ideja u ivotu i u knjievnosti. Prvi broj asopisa Mother Earth (Majica zemlja) pojavio se u oujku mjesecu godina 1906., a poetne su trokove djelomice podmirili Orlenev, ga. Nazimova i njihova kazalina skupina koji su se odrekli novca od karata u ime toga anarhistikog asopisa. Uz strane potekoe i prepreke neumorna propagandistica uspjela je od 1906. kontinuirano izdavati asopis Mother Earth to je postignue bez premca u analima radikalnih publikacija. U svibnju 1906. Alexander Berkman je napokon napustio pakao Pennsylvanije, gdje je proveo najboljih etrnaest godina svojega ivota. Nitko nije vjerovao da e preivjeti. Njegovo je osloboenje zavrilo etrnaestogodinju nonu moru Emme Goldman, i njime je vano poglavlje u njezinoj karijeri zavrilo. Nigdje nije roenje ruske revolucije toliko doivjelo ivotan i aktivan odgovor kao meu Rusima koji su ivjeli u Americi. Junaci revolucionarnoga pokreta u Rusiji, ajkovski, ga. Brekovskaja, Geruni i drugi, posjetili su ove obale kako bi pobudili simpatije amerikoga naroda prema borbi za slobodu i kako bi skupili pomo za njezin nastavak i potporu. Uspjeh tih napora djelomice duguje trudu, govornikoj darovitosti i talentu za organizaciju Emme Goldman. Ta joj je prilika omoguila da d svoj prilog borbi za slobodu u njezinoj domovini. Nije openito poznato da su anarhisti uglavnom posredovali u osiguravanju uspjeha, moralnog i financijskog, veine rad ikalnih pothvata. Anarhist je ravnoduan prema priznanjima; njegov su interes samo potrebe cilja za koji se bori i upravo njima on posveuje svoju energiju i svoje sposobnosti. Ipak moemo spomenuti da su mnogi, inae skromni ljudi, premda uvijek gorljivi u anarhistikoj potpori i suradnji, bili skloni monopolizirati sve zasluge za uinjeni posao. Tijekom posljednjih nekoliko desetljea uglavnom su anarhisti organizirali sve velike revolucionarne napore i pomogali u svakoj borbi za slobodu. Ali zbog straha da e okirati uglednu svjetinu, koja je gledala na anarhiste kao na Sotonine apostole, a i zbog njihova drutvenoga poloaja u graanskome drutvu, navodni radikali zanemaruju aktivnost anarhista. Godine 1907. Emma Goldman sudjelovala je kao delegat na drugom anarhistikom kongresu u Amsterdamu. Bila je aktivna na svim njegovim sjednicama i poduprla je organizaciju anarhistike Internacionale. Zajedno s drugim amerikim delegatom, Maxom Baginskim, iznijela je na kongresu iscrpan izvjetaj o stanju u Americi, zavrivi sljedeim karakteristinim opaanjima: "Optuba da je anarhizam prije destruktivan, nego konstruktivan, i da je zato, anarhizam suprotstavljen organizaciji, jedna je od mnogih lai koje ire nai protivnici. Oni brkaju nae trenutane drutvene institucije s organizacijom; i ne uspijevaju razumjeti kako se moemo opirati prvima, a istodobno biti skloni posljednjemu. Jer ipak je injenica da te dvije stvari nisu identine. Drava se openito smatra najviim oblikom organizacije. No je li to u zb ilji prava organizacija? Nije li to prije arbitrarna institucija, lukavo nametnuta masama? Industrija se takoer naziva organizacijom; ali nita nije dalje od istine. Industrija je beskrajna pljaka bogati u beskraj pljakaju siromane.

Memhis@THR

Od nas se trai da vjerujemo da je vojska organizacija, ali ako je poblie istraimo, vidjet emo da nije nita drugo do okrutno sredstvo slijepe sile. Javna kola! Koledi i druge uene ustanove, nisu li one model organizacije, koji nudi narodu priliku da ui? Daleko od toga. kola je, vie nego ijedna druga institucija, prava kasarna, u kojoj se ljudski um drila i kojim se manipulira kako bi se podvrgavao raznim drutvenim i moralnim sablastima i tako prilagodio naem sustavu eksploatacije i tlaenja. Organizacija je, kako je mi razumijemo, posve razliita stvar. Ona se zasniva, u prvom redu, na slobodi. Ona je prirodno i dobrovoljno okupljanje energija kako bi se ouvali rezultati koji su na korist ovjeanstvu. Sklad organskoga rasta proizvodi raznolikost boje i oblika, potpunu cjelinu kojoj se divimo u cvijetu. Analogno tome, organizirana e aktivnost slobodnih ljudskih bia, proetih duhom solidarnosti, rezultirati savrenstvom drutvenoga sklada, koji nazivamo anarhizmom. Zapravo, anarhizam sam tvori neautoritarnu organizaciju zajednikih interesa, budui da dokida postojei antagonizam pojedinaca i klasa. U trenutanim okolnostima anatagonizam ekonomskih i socijalnih interesa rezultira nemilosrdnim ratom drutvenih skupina, i stvara nepremostive prepreke na putu kooperativnoga opeg dobra. Pogreno se smatra da organizacija ne potie pojedinanu slobodu; da ona, naprotiv znai propast individualnosti. U stvarnosti, pak, istinska je uloga organizacije pomoi razvoj i uspon linosti. Ba kao to ivotinjske stanice, meusobnom suradnjom, izraavaju svoje latentne snage u tvorbi cjelokupnog organizma, tako pojedinac, suradnjom s drugim pojedincima, ostvaruje svoj najvii oblik razvoja. Organizacija, u pravom smislu, ne moe biti ishod spoja pukih beznaajnika. Ona mora biti sastavljena od samosvjesnih, razboritih pojedinaca. Doista, potpunost mogunosti i aktivnosti neke organizacije predstavlja se izrazom individualnih energija. Iz toga logino slijedi da to je vei broj snanih, samosvjesnih linosti u nekoj organizaciji, to je manja opasnost od stagnacije i intenziviji je njezin ivi element. Anarhizam pretpostavlja mogunost organizacije bez discipline, straha ili kazne, i bez pritiska siromatva: nov drutveni organizam koji e prekinuti stranu borbu za egzistenciju okrutnu borbu koja potkopava najbolje osobine u ovjeku i stalno produbljuje drutveni ponor. Ukratko, anarhizam tei drutvenoj organizaciji koja e uspostaviti dobrobit za sve. Zametak takve organizacije moe se nai u onom obliku sindikalnog pokreta koj i je prekinuo s centralizacijom, birokracijom i disciplinom i koji favorizira neovisnu i izravnu akciju svojih lanova." Znatan napredak anarhistikih ideja u Americi moe se najbolje procijeniti zavidnim uspjehom triju dugakih predavakih turneja Emme Goldman nakon kongresa u Amsterdamu 1907. Svaka je turneja zahvaala novo podruje, ukljuujui i mjesta gdje za anarhizam nisu prije uli. Ali najvei je uspjeh njezinih neumornih napora nevjerojatan porast prodaje anarhistike literature, iji je propagandistiki uinak neprocjenjiv.

Memhis@THR

Tijekom jedne od tih turneja dogodio se vaan incident, koji izriito pokazuje nadahnjujui potencijal anarhistike ideje. U San Franciscu, godine 1908., predavanje Emme Goldman privuklo je vojnika Sjedinjenih Amerikih Drava, Williama Buwaldu. Zbog toga to se usudio prisutvovati anarhistikom skupu, vojni sud slobodne Republike osudio je Buwaldu na godinu dana zatvora. Zahvaljujui snazi nove filozofije da se obnavlja, vlada je izgubila vojnika, ali je borba za slobodu pridob ila ovjeka. Vanost propagandistice Emme Goldman nuno je bila trn u oku reakcije. Na nju su gledali kao na opasnost kontinuiranoj autoritarnoj uzurpaciji. Nije udo da je neprijatelj pribjegao svim sredstvima da bi je onemoguio. Sustavno guenje njezini h aktivnosti organizirala je prije godinu dana dravna ujedinjena policija. Ali poput svih prijanjih pokuaja, nije uspjela. Energini prosvjedi amerikih intelektualaca uspjeli su sprijeiti podlu zavjeru protiv slobode govora. Drugi pokuaj da onemogue Emmu Goldman provele su Federalne vlasti u Washingtonu. Da bi joj oduzela pravo graanstva, vlada je opozvala pravo dravljanstva njezinu suprugu, za kojega se bila vjenala u osamnaestoj godini i ije se boravite, ako je bio iv, nije moglo utvrditi u posljednjih dva desetljea. Velika vlada slavnih Sjedinjenih Drava nije oklijevala ponizno se prikloniti najprezrenijim metodama da bi ostvarila cilj. Ali, budui da joj njezino dravljanstvo nikad nije bilo od koristi, Emma Goldman je mogla i taj gubitak podnijeti laka srca. Ima osobnosti koje posjeduju takvu snanu individualnost da upravo njezinom snagom najvie utjeu na najbolje predstavnike svojega vremena. Mihail Bakunjin takva je osobnost. No, za njega Richard Wagner nikad nije napisao Die Kunst und die Revolution (Umjetnost i revolucija). Emma Goldman slina je osobnost. Ona je snaan imbenik u drutveno-politikom ivotu Amerike. Svojom elokvencijom, energijom i briljantnim umom, ona oblikuje umove i srca tisua svojih slualaca. Duboka suut i suosjetljivost za ljude koji trpe te nepopustljiva iskrenost prema sebi, glavne su osobine Emme Goldman. Ni jedna osoba nee, bilo prijatelj ili neprijatelj, sebi dopustiti da nadzire njezin rad ili joj diktira nain ivota. Ona e prije nestati nego rtvovati svoja uvjerenja, ili pravo na vlast nad svojom duom i svojim tijelom. Uglednici su joj jo i mogli oprostiti to je irila teoriju anarhizma; ali Emma Goldman nije samo propovijedala novu filozofiju; ona ju je uporno i ivjela a to je najvei, neoprostiv zloin. Da je, poput mnogih radikala, smatrala svoj ideal pukim intelektualnim ukrasom; da je uinila ustupak postojeem drutvu i ula u kompromis sa starim predrasudama tada bi joj oprostili i najradikalnija stajalita. Ali to, da je svoj radikali zam shvatila ozbiljno; to da je on proeo njezinu krv i bit do mjere da nije samo irila svoja uvjerenja nego ih je i prakticirala to je okiralo ak i radikalnu gu. Grundy[6]. Emma Goldman ivi svoj ivot; ona se drui s pukom unato zgraanju farizeja i Saduceja. Nije puka sluajnost da su tako razliiti pisci poput Pietra Gorija i Williama Mariona Reedyja na slian nain prikazali Emmu Goldman. U svojem tekstu u La Questione Sociale (Drutveno pitanje), Pietro Gori naziva je "moralnom snagom, enom koja je vizijom proroice, prorekla dolazak novog kraljevstva za potlaene; enom, koja je, logikom i iznimnom iskrenou, analizirala bolesti drutva, i portretirala, umjetnikim potezom, nadolazeu zoru ovjeanstva, koja e se temeljiti na jednakosti, bratstvu i slobodi". William Reedy vidi u Emmi Goldman "ker sna, njezina evaneoska vizija vizija je svakog istinski velikodunoga mukarca i ene koji je ikad ivio". Kukavice koje se boje posljedica svojih ina izmislile su rije filozofski anarhizam. Emma Goldman odve je iskrena, odve prkosna da bi potraila sigurnost iza takvih bezvrijednih izlika. Ona je anarhist, ist i jednostavan anarhist. Ona predstavlja ideju anarhizma kako

Memhis@THR

su je zamislili Josiah Warren, Proudhon, Bakunjin, Kropotkin, Tolstoj. Ali ona razumije i psiholoke razloge koji su naveli Caserija, Vaillanta, Brescija, Berkmana ili Czolgosza da poine nasilan in. Vojniku u drutvenoj borbi ast je doi u sukob sa snaga ma mraka i tiranije, i Emma Goldman ponosna je to meu svojim najboljim prijateljima i drugovima moe nabrojati mukarce i ene koji su podnosili rane i oiljke koje su zadobili u boju. Kao to je rekla Voltairine de Cleyre kad je govorila o Emmi Goldman nakon njezina uhienja 1893.: Duh koji pokree Emmu Goldman jedini je koji e osloboditi robove iz ropstva, tirane od tiranije duh koji se usudi i trpi. Hippolyte Havel New York, prosinac 1910.

Predgovor Emme Goldman

Prije nekih dvadeset i jednu godinu ula sam prvoga velikog anarhistikoga govornika jedinstvenoga Johanna Mosta. inilo mi se tada, a i poslije mnogo godina, da ondje izgovorena rije, takvom udesnom rjeitou zavitlana u masu, takvim zanosom i vatrom, nikad nee biti izbrisana iz ljudskoga uma i due. Kako bi itko iz cijeloga mnotva to se sjatilo na Mostove skupove mogao izbjei njegov proroanski glas! Posve su sigurno trebali njega uti da bi odbacili svoja stara vjerovanja i uvidjeli istinu i ljepotu anarhizma! Duboko sam eznula da budem kadra govoriti jezikom Johanna Mosta da i ja mogu tako doprijeti do masa. Oh, kakve li naivnosti mladenakoga zanosa! To je doba kad se i najtea stvar ini djejom igrom. To je jedino vrijedno razdoblje u ivotu. Teko meni! To razdoblje kratko traje. Poput skoka, Sturm und Drang propagandista uzrokuje rast, krhak i delikatan, koji e sazreti ili biti ubijen, ovisi o njegovoj moi otpora tisuama nestalnosti. Danas vie ne vjerujem u udotvorca, izgovorenu rije. Shvatila sam da se ne poklapa s budnom misli, ili ak osjeajem. Postupno, i podosta se borei da to shvatim, uvidjela sam da je govorna propaganda u najboljem sluaju sredstvo da se prodrma ljude iz njihove letargije: ne ostavlja trajan dojam. Sama injenica da veina ljudi dolazi na skupove samo ako je na to potakne kakva novinska senzacija ili zato to oekuju da e se zabaviti, dokaz je da oni uistinu nemaju unutarnju potrebu da ue. Posve je razliito s pisanim oblikom ljudskoga izraavanja. Nitko se, osim ako nije iznimno zainteresiran za progresivne ideje, nee muiti ozbiljnim knjigama. To me vodi do drugoga otkria do kojega sam dola nakon mnogo godina javnoga djelovanja. A ono glasi: unato svim zahtjevima naobrazbe, uenik e primiti samo ono to njegov um eli. Tu su istinu ve spoznali mnogi moderni pedagozi u odnosu na nezreo um. Ja mislim da to podjednako vrijedi i za odraslu osobu. Anarhiste ili revolucionare ne moe samo tako stvoriti, kao ni glazbenike. Moe se samo zasaditi sjeme misli. Hoe li se togod ivotno razviti ovisi uglavnom o plodnosti ljudskoga tla, premda ne treba previdjeti ni kakvou intelektualnoga sjemena. Na skupovima, panju publike privlai tisuu nebitnih stvari. Govornik, ma kako rjeit, ne moe izbjei nemir svjetine, s neizbjenom posljedicom da nee uspjeti pustiti korijen. Sasvim vjerojatno nee ni prema sebi biti pravedan.

Memhis@THR

Odnos pisca i itaoca mnogo je intimniji. Knjige su, doista, ono to elimo da budu; ili prije, ono to mi u njih uitavamo. A da to moemo initi pokazuje vanost pisanoga izraza naspram usmenome izrazu. Ta me uvjerenost navela da okupim u jednom tomu svoje ideje o razliitim temama od individualne i drutvene vanosti. One predstavljaju mentalne i duevne borbe tijekom tih dvadeset i jednu godinu zakljuci su doli nakon mnogih promjena i unutarnjih revizija. Nisam dovoljno sangvinina da se nadam da e moji itaoci biti tako velikoga broja kao to je velik broj onih koji su me uli. Ali drae mi je doprijeti do njih nekoliko koji doista ele uiti, nego do mnogih koji su doli da bi se zabavili. A to se knjige tie, ona mora govoriti sama za sebe. Dodatna objanjenja odvlae pozornost s ideja u njoj iznesenih. Ipak, elim unaprijed iznijeti dva prigovora koja e bez sumnje biti izreena. Jedan se tie ogleda Anarhizam; drug i, ogleda Manjine protiv veina. "Zato ne kaete kako e stvari funkcionirati pod anarhizmom?", pitanje je na koje sam naila tisuu puta. Jer ja vjerujem da anarhizam ne moe dosljedno nametati program ili metodu za budunost koji bi sputavali poput oklopa. Ono s im e se svaki novi narataj morati boriti, i to u najmanju ruku moe nadii, jest teret prolosti, koji nas sve dri u mrei. Anarhizam, barem kako ga ja razumijem, ostavlja potomcima slobodu da razviju vlastite sustave, u skladu sa svojim potrebama. Ni u najivljoj mati ne moemo predvidjeti potencijal utrke osloboene izvanjskih ogranienja. Pa, kako onda, itko moe pretpostaviti da e iscrtati liniju ponaanja za one koji dolaze? Mi, koji skupo plaamo svaki dah istoga, svjeega zraka, moramo se uvati sklonosti da sputamo budunost. Ako uspijemo oistiti tlo od smea prolosti i sadanjosti, ostavit emo potomstvu najvei i najsigurniji ivotni prostor zavijeka. Najvie obeshrabruje sklonost uobiajena itateljima da istrgnu jednu reenicu iz djela, kao mjerilo pievih ideja ili njegove osobnosti. Friedrich Nietzsche je, primjerice, na zlu glasu kao mrzitelj slabih jer je vjerovao u bermenscha. Povrnim tumaima toga divovskog duha nije palo na um da ta vizija bermenscha isto tako zaziva drutvo u kojemu se nee raati slabii i robovi. Isto uskogrudno gledite vidi u Maxu Stirneru apostola teorije "uzdaj se u se, i u svoje kljuse". Posve zanemaruju da Stirnerov individualizam u sebi nosi najvee socijalne mogunosti. Ipak je istina, da drutvo moe postati slobodno samo ako su pojedinci slobodni, jer njihovi slobodni napori tvore drutvo. Ti me primjeri dovode do prigovora koji e biti postavljen na ogled Manjine protiv veina. Bez dvojbe, bit u ekskomunicirana kao narodni neprijatelj jer sam porekla masu kao kreativni imbenik. No drae mi je to, nego da budem okrivljena za demagoku plitkost to je tako esto u modi kao mamac za narod. Svjesna sam i predobro bolesti tlaenih i izvlatenih masa, ali odbijam prepisati uobiajena besmislena sredstva za ublaavanje boli koja bolesniku ne doputaju niti da umre niti da se izlijei. ovjek ne moe biti preekstreman kad se bavi drutvenim boljkama; osim toga, ekstremna je stvar openito prava stvar. Moj manjak vjere u veinu rezultat je moje vj ere u pojedinca. Tek kad on postane slobodan birati svoje pomonike u borbi za zajedniki cilj, moemo se nadati redu i skladu u ovom svijetu kaosa i nejednakosti. to se ostaloga tie, moja knjiga mora govoriti sama za sebe.

Memhis@THR

Anarhizam: za to se on zapravo zalae

Anarhija Neshvaenoj, oklevetanoj, porugu ti sriu, strana si jeza naega doba. "Propast svakoga si reda", svjetine viu, "rat si i ubojstva beskrajna zloba". Nek' viu. Oni to im nije misao istinu iza rijei doznat' ne znaju njezin pravi smisao k'o slijepca me' slijepima moe ih spoznat'. Al' u tebi je, rijei, jasnoj, istoj, tako na snazi, u tebi je mojega cilja cijeloga plam. Budunosti te dajem da te pazi dok se svak' na kraju ne osvijesti sam. Nosi li je sunce? Il' olujno blato? Ne znam al' svijet e vidjet' k tome: Anarhist ja sam! Nikad zato vladat' neu nit' e vladat' mnome. John Henry Mackay

Povijest ljudskoga uspona i razvoja istodobno je i povijest strane borbe svake nove ideje koja je navjetala dolazak svjetlije zore. U svojem tvrdoglavom dranju za tradiciju, staro nikad nije oklijevalo posluiti se najneasnijim i najokrutnijim sredstvima da bi zaustavilo dolazak novoga, ma u kakvom se obliku ili razdoblju pojavilo. Ne trebamo se vratiti u daleku prolost da bismo shvatili kolike su se opreke, potekoe i tegobe nale na putu svakoj naprednoj ideji. Muilo, vijak za muenje palaca i knuta i danas su tu; a tu su i kanjenika odjea i drutveni gnjev, sve se to udruilo protiv duha koji mirno koraa dalje. Anarhizam se ne moe nadati da e izbjei sudbinu drugih inovativnih ideja. Dapae, kao najrevolucionarniji i najbeskompromisniji inovator, anarhizam se mora suoiti sa zdruenima neznanjem i pakou svijeta koji eli rekonstruirati. Da bih se ak i maglovito bavila svime to je reeno ili uinjeno protiv anarhizma, morala bih napisati cijelu knjigu. Zbog toga u se osvrnuti samo na dva glavna prigovora. A time u pokuati razjasniti za to se anarhizam zapravo zalae. udan je fenomen suprotstavljanja anarhizmu da ono i znosi na svjetlo dana odnos takozvane inteligencije i neznanja. A opet to i nije tako udno kad razmislimo o relativnosti svih stvari. U prilog neukoj masi ide to da se ne pretvara da zna ili da je snoljiva. Ponaa se, kao i uvijek, prema istom nagonu, razmilja poput djeteta. "Zato?" "Zato." Ipak, protivljenje neobrazovanih anarhizmu zasluuje da mu se obrati jednaka panja kao i protivljenju inteligentnoga ovjeka. O kojim je prigovorima, dakle, rije? Prvo, da je anarhizam nepraktina, premda lijepa ideja. Drugo, da se anarhizam zalae za nasilje i destrukciju, pa ga se zbog toga treba odrei kao opakoga i opasnoga. Ni mudar ovjek ni neuka masa ne prosuuju na osnovi podrobnoga znanja o predmetu, nego na osnovi rekla-kazala ili pogrenoga tumaenja.

Memhis@THR

Praktina je shema, kako kae Oscar Wilde, ili ona koja ve postoji ili shema koju se moe provesti u postojeim uvjetima; ali upravo su postojei uvjeti ono emu ovjek prigovara i svaka shema koja moe prihvatiti te uvjete ili je pogrena ili nerazborita. Zbog toga pravo mjerilo praktinosti nije moe li shema odrati nedirnutima pogrenost ili nerazboritost, nego ima li shema dovoljno ivotnosti da napusti ustajalu vodu staroga i gradi, ali i odrava, novi ivot. U svjetlu tog poimanja, anarhizam je doista praktian. On pomae vie od bilo koje druge ideje da se prekine s pogrekama i nerazboritou; vie od bilo koje druge ideje on gradi i odrava nov ivot. Osjeaji neukih ljudi neprekidno se odravaju priama o anarhizmu koje lede krv. Ne postoji takva podlost koju se ne bi moglo primijeniti protiv te filozofije i njezinih pobornika. Zbog toga je anarhizam za nerazborite isto ono to je poslovino zao ovjek za dijete crno udovite koje sve guta; ukratko, destrukcija i nasilje. Destrukcija i nasilje! Kako da obini ovjek shvati da je najnasilniji element u drutvu neznanje; da je upravo njegova mo destrukcije ono protiv ega se anarhizam bori? A isto tako nije svjestan da anarhizam, iji su korijeni, kako stvari stoje, dio prirodnih sila, ne unitava zdravo tkivo, nego parazitske izrasline koje se hrane ivotnom sri drutva. Zdrav e plod niknuti tek kad se isplijevi korov i kukolj. Netko je rekao da je mnogo manje napora potrebno da se neto osudi nego da se o tome promisli. irom rairena lijenost uma, to tako prevladava u drutvu, dokazuje da je to odve istinito. Veina e ljudi prije neto posve osuditi ili osloniti se na neku povrnu ili pristranu definiciju onoga to je nebitno, nego ui u sr neke ideje, istraiti je do njezina korijena i znaenja. Anarhizam tjera ovjeka da misli, da istrauje, da analizira svaku postavku; ali da ne bih mozak prosjenoga itaoca preopteretila, i ja u poeti s definicijom a zatim u razraditi posljednje. ANARHIZAM: Filozofija novog drutvenoga poretka zasno vana na slobodi koju ne ograniavaju ljudski zakoni; teorija o tome da svi oblici vlasti poivaju na nasilju te su zbog toga pogreni i tetni, a onda i nepotrebni. Novi drutveni poredak poiva, naravno, na materijalnoj osnovici ivota; no, dok se svi anarhisti slau da je danas glavno zlo ekonomsko zlo, smatraju da se to zlo moe rijeiti samo ako se razmotri svaku fazu ivota individualnu i kolektivnu; unutarnju i izvanjsku fazu. Pomno prouavanje povijesti ljudskoga razvoja otkrit e dva elementa to su u meusobnom ljutom sukobu; to su elementi koje tek sada poinjemo razumijevati kao elemente koji nisu jedan drugome strani, nego su usko povezani i uistinu usklaeni, samo ako su u primjerenoj okolini: pojedinani i drutveni nagon. Pojedinac i drutvo vodili su nemilosrdan i krvav boj stoljeima, borei se za nadmo, jer je svaki bio slijep za vrijednost i vanost onoga drugoga. Pojedinani i drutveni nagon prvi je najutjecajniji imbenik za pojedinani napor, za rast, htijenje, samoostvarenje; drug i je jednako utjecajan imbenik za uzajamno pomaganje i drutvenu dobrobit. Objanjenje oluje to bjesni u pojedincu te izmeu njega i njegova okruenja, ne treba daleko traiti. Primitivan se ovjek, nesposoban razumjeti svoje bie, a jo manje jedinstvo svega ivota, osjea posve ovisan o slijepim, skrivenim silama to su uvijek spremne izrugivati mu se i ismijavati ga. Iz tog stajalita izrastaju religiozna poimanja o ovjeku kao o pukoj estici praine ovisne o nadmonim silama na vrhu, silama koje se mogu udobrovoljiti samo potpunom predajom. Sve prve sage poivaju na toj zamisli koja

Memhis@THR

se nastavlja kao leitmotiv biblijskih pria to se bave odnosom ovjeka s bogom, dravom, drutvom. Uvijek iznova isti motiv, ovjek je nita, a sile su sve. Tako e Jehova podnijeti ovjeka pod uvjetom da mu se ovaj posve pokori. ovjek moe ponijeti svu slavu na zemlji, ali ne smije postati samosvjestan. Drava, drutvo i moralni zakoni pjevaju isti napjev: ovjek moe ponijeti svu slavu na zemlji, ali ne smije postati samosvjestan. Anarhizam je jedina filozofija koja ovjeku daje njegovu samosvijest; to znai da Bog, drava i drutvo ne postoje, da njihova obeanja ne vrijede i isprazna su, jer se mogu ispuniti samo ovjekovim podreivanjem. Anarhizam je dakle uitelj i votnoga jedinstva; ne samo u prirodi, nego u ovjeku. Nema sukoba izmeu pojedinanog i drutvenoga nagona, nita vie nego to bi ga bilo izmeu srca i plua: jedno je prebivalite dragocjene ivotne biti, drugo je spremite elementa koji odrava bit istom i snanom. Pojedinac je srce drutva i uva bit drutvenoga ivota; drutvo su plua koja razdaju element koji odrava ivotnu bit to jest, pojedinca istom i snanom. "Jedina je vrijedna stvar na svijetu jest", kae Emerson, "djelatna dua; a nju s vaki ovjek u sebi nosi. Djelatna dua vidi apsolutnu istinu te izrie i stvara istinu". Drugim rijeima, pojedinani je nagon vrijedna stvar na svijetu. Upravo istinska dua vidi i oivljuje istinu, iz koje e potei jo vea istina, preporoena drutvena dua. Anarhizam je veliki osloboditelj ovjeka od fantoma koji ga dre zarobljenoga; on je arbitar i mirotvorac dviju sila u svrhu pojedinanog i drutvenoga sklada. Da bi to izveo, anarhizam je objavio rat pogubnim utjecajima koji su dosad sprjeavali sk ladno stapanje pojedinanoga i drutvenoga nagona, pojedinca i drutva. Religija, podruje ljudskoga uma; vlasnitvo, podruje ljudskih potreba; vlada, podruje upravljanja ljudima, predstavljaju uporite ovjekova ropstva i svih strahota koje ono namee. Religija! Kako samo ona vlada ljudskim umom, kako poniava i srozava njegovu duu. Bog je sve, a ovjek je nita, kae religija. Ali iz toga je niega Bog stvorio kraljevstvo tako despotsko, tako tiransko, tako okrutno, tako strano tegobno da su svijetom od njegova postanka vladali samo mrak, suze i krv. Anarhizam podie ovjeka na pobunu protiv toga crnog udovita. Slomite svoje umne okove, kae anarhizam ovjeku, jer sve dok ne budete sami mislili i prosuivali, neete se osoboditi vlasti mraka, najvee prepreke svem napretku. Vlasnitvo, podruje ljudskih potreba, porie ovjeku pravo da zadovolji svoje potrebe. Neko se vlasnitvo pozivalo na boansko pravo, kad se obraalo ovjeku istim napjevom, ak kao i religija, "rtvuj se! Odrii se! Pokoravaj se!". Duh anarhizma izdignuo je ovjeka iz njegova bespomonoga poloaja. On sada stoji uspravno, lica okrenutog prema svjetlu. Nauio je da je narav vlasnitva nezasitna, prodrljiva, razorna i spreman je zadati udovitu smrtni udarac. "Vlasnitvo je kraa", rekao je veliki francuski anarhist Proudhon. Da, ali bez opasnosti po kradljivca. Monopoliziranjem ovjekovih akumuliranih napora, vlasnitvo mu je ukralo pravo steeno roenjem i pretvorilo ga u siromaha i izopenika. Vlasnitvo ak nema ni vremenom istroenu ispriku da ovjek nije dovoljno stvorio da bi zadovoljio sve svoje potrebe. Student poetnik ekonomije zna da radna proizvodnost u posljednjih nekoliko desetljea daleko nadmauje normalnu potranju. Ali to znai normalna potranja za jednu abnormalnu instituciju? Jedina potranja koju vlasnitvo priznaje jest vlastita pohlepna glad za jo veim bogatstvom, jer bogatstvo znai mo; mo da se podjarmljuje, satire, izrabljuje, mo da se porobljava, zlostavlja, poniava. Amerika se osobito ponosi svojom velikom moi, svojim golemim nacionalnim bogatstvom. Jadna Amerika, od kakve je koristi sve njezino bogatstvo, kad su joj pojedinci koji tvore dravu

Memhis@THR

prezreno siromani? Kad ive u prljavtini, nemoralu, zloinu, bez nade i uitka, beskunika, bezemljaka vojska ljudskog plijena. Openito se priznaje da je steaj neizbjean osim ako prihod nekog poslovnog pothvata ne nadmai troak. Ali oni koji se bave proizvodnjom bogatstva jo nisu nauili ak ni tu jednostavnu lekciju. Svake je godine troak proizvodnje u ljudskom ivotu sve vei (pedeset tisua ubijenih, stotinu tisua ranjenih u Americi prole godine); prihod mase, koja pomae stvarati bogatstvo, sve je manji. A ipak je Amerika i dalje slijepa na neizbjean steaj naeg bavljenja proizvodnjom. A nije to njezin jedini zloin. Jo je kobniji zloin to pretvara proizvoaa u puki djeli stroja, koji ima manje volje i odlunosti nego to njegov gospodar ima eljeza i elika. ovjeku nisu oduzeti samo proizvodi njegova rada, nego je lien i snage slobodne inicijative, originalnosti te zanimanja za stvari koje radi ili elje za njima. Stvarno se bogatstvo sastoji od korisnih i lijepih stvari, stvari koje pomau da se stvori snano, lijepo tijelo i okruenje koje nadahnjuje da se u njemu ivi. Ali ako je ovjek osuen trideset godina svojega ivota namatati pamuk na pulu, ili iskapati rudu, ili graditi ceste, nema govora o bogatstvu. Svijetu on daje samo sive i rune stvari, zrcalo je sumornoga i runoga ivota odve je slab da bi ivio, odve kukavica da bi umro. udno je rei, ali ima ljudi koji uzdiu tu umrtvljujuu metodu centralizirane proizvodnje kao najponosnije postignue naega doba. Do kraja ne uspijevaju shvatiti da e, ako nastavimo svoju podlonost stroju, nae ropstvo biti potpunije od nae g ropstva u kraljevsko doba. Oni ne ele znati da centralizacija nije samo pogrebno zvono slobodi, nego i zdravlju i ljepoti, umjetnosti i znanosti, jer sve je to nemogue u mehanikom ozraju koje otkucava poput sata. Anarhizam ne moe drugo nego odbaciti takvu metodu proizvodnje: njegov je cilj najslobodniji mogui izraz svih prikrivenih moi pojedinca. Oscar Wilde odreuje savrenu linost kao "linost koja se razvija u savrenim uvjetima, koja nije ranjena, osakaena ili u opasnosti". Savrena linost je, prema tome, mogua jedino u drutvu u kojemu je ovjek slobodan izabrati kako e raditi, izabrati uvjete u kojima e raditi i slobodu da radi. To je ovjek kojemu je izraditi stol, sagraditi kuu ili obraivati zemlju isto to i slikanje za umjetnika i otkrie za znanstvenika naime, rezultat nadahnua, ustrajne elje i duboka zanimanja za rad kao stvaralaku silu. Da bi to bio ideal anarhizma, njegovi se gospodarski ugovori moraju sastojati od dobrovoljnih proizvodnih i distribucijskih udruga, koje e se postupno razviti u slobodan komunizam, kao najbolje sredstvo proizvodnje s najmanjim utrokom ljudske snage. Anarhizam tako priznaje i pravo pojedinca, ili nekoliko pojedinaca, da se u svako doba dogovore o drugim oblicima rada, u skladu s njihovim ukusima i eljama. Takvo slobodno iskazivanje ljudske energije mogue je jedino pod uvjetom potpune pojedinane i drutvene slobode, a anarhizam upravlja svoje sile protiv treeg i najveeg neprijatelja cjelokupne drutvene jednakosti; naime, protiv drave, organizirane vlasti ili ustavnoga zakona podruja vladanja ljudima. Ba kao to je religija sputala ljudski um, ili kao to je vlasnitvo, ili monopol nad stvarima, podredilo ili uguilo ljudske potrebe, tako je drava zarobila njegov duh, nalaui svaku fazu vladanja. "Svaka je vlada u biti", kae Emerson, "tiranija". Nije vano je li rije o vladi izabranoj boanskim pravom ili veinskim pravilom. U svakom je sluaju njezin cilj potpuno podrediti pojedinca. Osvrui se na ameriku vladu, najvei je ameriki anarhist, David Thoreau rekao: "to je vlast drugo do tradicija, premda novijega datuma, koja nastoji sebe neumanjeno prenijeti na potomstvo, ali svakim trenom gubi svoj integritet; ona nema ivotnost i

Memhis@THR

snagu ijednog ivog bia. Zakon nije uino ovjeka ni truku pravednijim; a oni koju su ga potovali, bili mu ak skloni, svakodnevni su posrednici nepravde." Uistinu, temeljna je odrednica vladavine nepravda. Arogancijom i samodostatnou kralja, koji je nepogreiv, vlade nareuju, sude, osuuju i kanjavaju i najnevanije prijestupe, dok se odravaju najveim prijestupom, unitavanjem pojedinane slobode. Tako Ouidaova ima pravo kad smatra da "drava jedino eli usaditi u svoj puk one osobine kojima se provode njezini zahtjevi i puni njezina blagajna. Njezino je najvee postignue to to je svela ovjeanstvo na to da radi poput satnog mehanizma. U takvu ozraju sve tananije i istananije slobode, koje zahtijevaju poseban tretman i vie prostora, neizbjeno presuuju i nestaju. Drava zahtijeva porezni aparat koji radi glatko, blagajnu bez manjka, i javnost, jednolinu, pokornu, bezbojnu, malodunu, koja se ponizno kree poput stada ovaca du ravne ceste izmeu dvaju zidova". ak bi i stado ovaca odoljelo dravnim smicalicama, kad drava ne bi rabila pokvarene, tiranijske i tlaiteljske metode za svoju svrhu. Zbog toga Bakunjin odbacuje dravu jer za njega je ona istoznanica za odricanje od slobode kako pojedinca tako i manjina ona znai unitenje drutvenoih odnosa, uskratu ili ak potpuno nijekanje samoga ivota, zbog vlastita uzdizanja. Drava je rtvenik politike slobode i poput vjerskoga rtvenika, ona slui ljudskoj rtvi. Zapravo, teko da postoji suvremeni mislilac koji se ne slae s time da je vlada, organizirana vlast, ili drava potrebna samo za to da bi se odrali ili zatitili vlasnitvo i monopol. Samo se u toj ulozi drava pokazala uinkovitom. ak i George Bernard Shaw, koji se nada udu od drave pod fabijancima, ipak priznaje da "je ona trenutano golema mainerija koja slui za potkradanje i porobljavanje siromanih okrutnom silom". Ako je tako, teko je razvidjeti zato mudri uvodniar eli da se drava odri i nakon to siromatvo nestane. Naalost, jo se mnogi ljudi dre kobnoga uvjerenja da vlast poiva na prirodnim zakonima, da odrava drutveni poredak i sklad, da umanjuje zloin i da prijei ljeninu da operua svoje blinje. Zbog toga u preisptitati te tvrdnje. Prirodni je zakon onaj imbenik u ovjeku koji se uvruje slobodno i spontano, bez uporabe izvanjske sile, u skladu sa zahtjevima prirode. Primjerice, potreba za hranom, za spolnim zadovoljenjem, za svjetlom, zrakom i vjebom, prirodni je zakon. Ali da bi se izrazio on ne treba maineriju vlasti, ne treba toljagu, puku, lisiine ili zatvor. Pokoravanje takvim zakonima, ako to moemo nazvati pokoravanjem, zahtijeva jedino spontanost i slobodnu priliku. Vlade se ne odravaju takvim skladnim imbenicima kao to pokazuje strana vrsta nasilja, sile i prinude to ih sve vlade rabe kako bi preivjele. Prema tome Blackstone ima pravo kad kae da su "ljudski zakoni nevaljani, jer su suprotni prirodnim zakonima". Teko je pripisati vladama bilo kakvu sposobnost da uvode red ili drutveni sklad, osim ako nije rije o uvoenju reda poput onoga u Varavi nakon pokolja tisua lj udi. Red koji nastaje upokoravanjem i odrava se terorom nije neko sigurno jamstvo; ali ipak je to jedini "red" koji je vlast ikad odrala. Istinski drutveni sklad prirodno izrasta iz zajednitva interesa. U drutvu u kojemu oni koji uvijek rade nikad nemaju nita, ne postoji zajednitvo interesa; pa je tako drutveni sklad mit. Jedini nain na koji organizirana vlast izlazi na kraj s tom tekom situacijom jest da proiri jo vie povlastice onih koji su ve ionako monopolizirali zemlju i da jo vie porobi izvlatene mase. Tako je cijeli arsenal vlasti zakoni, policija, vojska, sudovi, zakonodavna tijela, zatvori revno ukljuen u "usklaivanje" najsuprotstavljenijih elemenata u drutvu.

Memhis@THR

Najapsurdnije je opravdanje za vlast i zakon da oni slue kako bi se smanjio zloin. Osim to je drava sama najvei zloinac, jer kri pisano i prirodno pravo, krade u obliku poreza, ubija u obliku rata i smrtne kazne, na mrtvoj je toki to se tie borbe sa zloinom. Posve je zakazala kad je rije o unitenju ili ak smanjenju strane poasti koju je sama stvorila. Zloin je bezvrijedna, ali pogreno usmjerena energija. Sve dok se bilo koja dananja institucija, gospodarska, politika, drutvena i moralna, udruuje kako bi usmjerila ljudsku energiju u pogrean smjer; sve dok veina ljudi neumjesno radi ono to mrzi raditi, vodi ivot koji prezire, zloin e biti neizbjean i svi zakoni propisani odredbama mogu samo poveati, ali nikad ukinuti, zloin. to drutvo, kakvo postoji danas, zna o oaju, siromatvu, strahotama, stranoj borbi koju ljudska dua mora proi na svojem putu u zloin i ponienje? Kako onaj koji zna taj straan proces moe ne uvidjeti istinu u ovim Kropotkinovim rijeima: "Oni koji e odravati ravnoteu izmeu prednosti koje su pripisane zakonu i kan javanju i poniavajueg uinka koji zakon ima na ljudski rod; oni koji e procijeniti bujicu izopaenosti to su je prokazivai izlili u ljudsko drutvo, a skloni su joj ak i suci, koje vlasti plaaju zveketavim novcem, pod izgovorom da pomau raskrinkati zloin; oni koji zau meu zatvorske zidine i ondje vide to od ovjeka biva kad mu je uskraena sloboda, kad je podvrgnut skrbi okrutnih uvara, grubim, okrutnim rijeima, tisuama bolnih, probojnih ponienja, sloit e se s nama da je cijeli zatvorski i kazneni sustav sramno djelo koje treba dokinuti." Da bi zakon trebao zastraiti lijenoga ovjeka, odve je besmisleno da bi zasluilo da se razmotri. Kad bi se drutvo moglo osloboditi gubitka i troka koji rasipa na odravanje klase lijenina i jednako velikog troka na stvari nune za zatitu te klase lijenina, na drutvenom bi stolu bilo obilja za sve, pa ak i za pokojega ljenjivca. Osim toga, dobro je uzeti u obzir da je lijenost rezultat ili posebnih povlastica, ili tjelesnih ili mentalnih nakaznosti. Na trenutani suludi proizvodni sustav potie oboje i najvie zapanjuje fenomen da ljudi uope jo ele raditi. Anarhizam nastoji ogoliti rad njegova svojstva koje umrtvljuje, otupljuje, njegova mraka i prisile. On tei uiniti rad uitkom, snagom, podariti mu boju, stvaran sklad, tako da i najsiromaniji ovjek u radu nae i okrepu i nadu. Da bi se tako uredio ivot, vlast mora nestati, zajedno sa svojim nepravednim, proizvoljnim i represivnim mjerama. U najboljem sluaju ona je svima nametnula samo jedan jedini oblik ivota, bez obzira na pojedinane i drutvene mijene i potrebe. Unitenjem vlasti i propisanih zakona, anarhizam smjera razrijeiti samopotovanje i neovisnost pojedinca svake prisile i svakog napada vlasti. Samo u slobodi moe ovjek izrasti do pune zrelosti. Samo e u slobodi nauiti misliti, kretati se i dati najbolje od sebe. Samo e u slobodi shvatiti istinsku silu drutvenih spona to povezuju ljude i koje su istinski temelj normalnoga drutvenoga ivota. Ali to je s ljudskom prirodom? Moe li se ona promijeniti? A ako ne moe, hoe li izdrati pod anarhizmom? Jadna ljudska prirodo, koji li su strani zloini poinjeni u tvoje ime! Svaka luda, od kralja do policajca, od blesastog upnika do znanstvenog diletanta bez vizija, uzima sebi za pravo da govori autoritativno o ljudskoj naravi! to je vei mentalni arlatan, to vie ustrajava na pokvarenosti i slabosti ljudske prirode. A ipak, kako itko moe govoriti o njoj danas, kad je svaka dua u zatvoru, kad je svako srce sputano, ranjeno i osakaeno?

Memhis@THR

John Burroughs je izjavio da su eksperimentalna prouavanja na ivotinjama u zarobljenitvu posve beskorisna. Njihov znaaj, njihove navike, njihove sklonosti posve se preobrauju kad ih se istrgne s njihova polja ili iz ume. Kad je ljudska p riroda zatoena u uskom prostoru, svakodnevno stjerana na pokoravanje, kako moemo govoriti o njezinim potencijalima? Samo nas sloboda, mogunost irenja, povoljne prilike i, iznad svega, mir i spokoj, mogu poduiti stvarnim dominantnim imbenicima ljudske prirode i svim njezinim udesnim mogunostima. Anarhizam se, dakle, stvarno zalae za osloboenje ljudskoga uma vlasti religije; za osloboenje ljudskoga tijela vlasti vlasnitva; za osloboenje od okova i ogranienja vlasti. Anarhizam se zalae za drutveni poredak zasnovan na slobodnom udruivanju pojedinaca kako bi proizvodili stvarno drutveno bogatstvo; za poredak koji e jamiti svakom ljudskom biu slobodan pristup zemlji i puno uivanje u ivotnim potreptinama, prema individualnim eljama, ukusima i sklonostima. Nije to kakva divlja mata ili skretanje s uma. To je zakljuak do kojega su doli mnogi mudri mukarci i ene diljem svijeta; zakljuak koji je rezultat temeljitog i pomnog promatranja sklonosti modernoga drutva: pojedinane slobode i ekonomske jednakosti, blizanakih sila iz kojih e se roditi ono najbolje i najistinskije u ovjeku. A sad o metodama. Anarhizam nije, kako bi neki mogli pretpostaviti, teorija o budunosti koja se treba ostvariti boanskim nadahnuem. Ona je ivi duh naega svakodnevnog ivota, to stalno stvara nove uvjete. Zbog toga anarhistike metode ne ukljuuju kakav vrsti program koji bi se morao provesti pod svakim okolnostima. Metode moraju izrastati iz ekonomskih potreba svakoga mjesta i svakog podneblja, iz intelektualnih potreba pojedinca te potreba njegove udi. Spokojni, smireni Tolstojev znaaj trebat e drugaije metode za drutvenu rekonstrukciju od estoke, iznimne osobnosti Mihaila Bakunjina ili Petra Kropotkina. Isto tako treba biti jasno da e ekonomske i politike potrebe u Rusiji diktirati drastinije mjere nego u Engleskoj ili u Americi. Anarhizam se ne zalae za vojni dril i uniformnost; ali se, ipak, zalae za duh pobune, u bilo kojem obliku, protiv svega to prijei ljudski razvoj. Svi se anarhisti slau u tome, kao to se slau i u tome da se treba opirati politikoj maineriji kao nainu na koji bi se provela velika drutvena promjena. "Svako je glasanje", kae Thoreau, "neka vrsta igre, poput kockica, ili trik-traka, poigravanja pravim i pogrenim; obveza glasanja nikad ne nadrasta obvezu korisnosti. ak ni kad je rije o glasanju za ispravnu stvar. Mudar ovjek nee prepustiti pravo na milost i nemilost sluaju, niti e eljeti da ono prevlada putem moi veine". Temeljito istraivanje politike mainerije i njezinih ostvarenja potvrdit e Thoreauovu logiku. to nam povijest parlamentarizma pokazuje? Nita drugo do neuspjeh i poraz, ak ni jednu jedinu reformu koja bi smanjila ekonomski i drutveni pritisak na ljude. Zakoni su izglasani i donesene zakonske odredbe kojima bi se trebalo provesti poboljanje i zatita uvjeta rada. A opet, prole se godine pokazalo da su se u Illinoisu, koji ima najstroe zakone za zatitu rudnika, dogodile najvee rudarske nesree. U Sjedinjenim je Dravama, gdje je zakonom zabranjen djeji rad, izrabljivanje djece dosegnulo vrhunac, i premda u nas radnici imaju mogunost punog politikog djelovanja, kapitalizam je dosegnuo najbesramniju toku. ak i kad radnici mogu imati svoje zastupnike, koje nai dobri socijalistiki politiari glasno zahtijevaju, kakve su anse da e oni biti iskreni i dobrih namjera? ovjek mora imati na umu cijeli politiki proces da bi shvatio da je put dobrih namjera pun zamki:

Memhis@THR

politikih smicalica, intriga, dodvoravanja, lai, prevara; zapravo, smicalica svake vrste, s pomou kojih politiki aspirant moe poluiti uspjeh. Tome se moe pridodati malodunost znaaja i uvjerenja, sve dok ne ostane nita to bi moglo natjerati ovjeka da se iemu nada od takva ljudskog rasapa. Uvijek su iznova ljudi bili dovoljno glupi da povjeruju ambicioznim politiarima i podupru ih svojim posljednjim noviem, da bi onda otkrili kako su ih ovi izdali i prevarili. Moglo bi se ustvrditi da ljude s integritetom nee pokvariti politiki mlin. Moda i nee; ali takvi e ljudi biti posve bespomoni da iskau i najmanji utjecaj u ime rada, kao to se ve u nebrojenim sluajevima i pokazalo. Drava je ekonomski gospodar nad svojim slugama. Dobri e ljudi, ako takvih ima, ili ostati vjerni svojem politikom uvjerenju i izgubiti ekonomsku potporu, ili e se prikloniti svojem ekonomskom gospodaru i biti posve nesposobni uiniti i najmanje dobro. Politika arena ovjeku ne ostavlja izbora, mora biti ili glupan ili hulja. Politiko praznovjerje jo vlada srcem i umom mase, ali i stinski zaljubljenici u slobodu s njim vie nee morati imati posla. Umjesto toga, oni vjeruju zajedno sa Stirnerom da ovjek ima onoliko slobode koliko je voljan uzeti je. Anarhizam se dakle zalae za izravnu akciju, otvoreni prkos i otpor svim zakonima i ogranienjima, ekonomskim, drutvenim i moralnim. Ali prkos i otpor su nezakoniti. U tome je ovjekov spas. Sve to je nezakonito zahtijeva integritet, oslanjanje na vlastite snage i hrabrost. Ukratko, trai slobodan, neovisan duh, "ljude koji su ljudi i koji imaju kimu koju ne moete samo tako rukom savijati". Smo ope pravo glasa duguje svoje postojanje izravnoj akciji. Da nije bilo pobunjenikoga duha, prkosa amerikih revolucionarnih otaca, njihovo bi potomstvo i dalje nosilo kraljevsko odijelo. Da nije bilo izravne akcije Johna Browna i njegovih drugova, Amerika bi i dalje trgovala crnim robljem. Istina, trgovina bijelim robljem i dalje se nastavlja; ali i to e nestati izravnom akcijom. Sindikalni sustav, ekonomska arena modernoga gladijatora, duguju svoje postojanje izravnoj akciji. Jo su nedavno zakon i vlast pokuali skriti sindikalni pokret i osuditi borce za ljudska prava na zatvor kao zavjerenike. Da su se za svoj cilj borili molitvama, plediranjem i kompromisima, sindikati bi danas bili zanemariva brojka. U Francuskoj, panjolskoj, u Italiji, Rusiji, pa ak i u Engleskoj (svjedoci smo uspona engleskih radnikih sindikata), izravna, revolucionarna, ekonomska akcija postala je tako snana sila u bitci za industrijsku slobodu da je natjerala svijet da shvati silnu vanost radnike moi. Nedavno su u Americi ismijali opi trajk, najvii izraz ekonomske svijesti u radnika. Danas svaki veliki trajk mora, kako bi pobijedio, shvatiti vanost solidarnog opeg prosvjeda. Izravna je akcija, budui da se pokazala djelotvornom kad je rije o ekonomskim problemima, podjednako vana i za pojedinca. Stotine sila posee za njegovim biem i samo e ga trajni otpor tim silama konano osloboditi. Izravna akcija protiv vlasti u poslu, izravna akcija protiv vlasti zakona, izravna akcija protiv napadake, nametljive vlasti naeg moralnoga zakona, logina je, dosljedna anarhistika metoda. Nee li to voditi u revoluciju? Doista, hoe. Ni jedna se stvarna drutvena promjena nije provela bez revolucije. Ljudi ili ne znaju svoju povijest, ili nisu nauili da revolucija nije nita drugo no misao provedena u djelo. Anarhizam, veliki misaoni poticaj, danas proima svaku fazu ljudskih nastojanja. Znanost, umjetnost, knjievnost, drama, napori za poboljanje gospodarskoga stanja, zapravo svako pojedinano i drutveno protivljenje postojeem neredu stvari, osvijetljeno je duhovnim svjetlom anarhizma. Anarhizam je filozofija suverenosti pojedinca. On je

Memhis@THR

teorija o drutvenom skladu. On je velika, uzburkana, iva istina koja rekonstruira svijet i koja e najaviti zoru.

Manjine protiv veina

Ako bih morala saeto rei to je obiljeje naega doba, onda bih rekla da je to kvantiteta. Mnotvo, masovni duh, posvuda prevladava i unitava kvalitetu. Cijeli na ivot proizvodnja, politika, naobrazba poiva na koliini, na brojkama. Radnik, koji se neko ponosio temeljitou i kakvoom svojega rada, zamijenjen je glupim, nekompetentnim automatima, koji proizvode goleme koliine stvari, po sebi bezvrijednih i openito pogubnih po ostatak ovjeanstva. Tako je koliina, umjesto da je poveala ivotnu udobnost i mir, samo uveala ljudski teret. U politici se ne rauna nita drugo nego koliina. Razmjerno pak njezinu porastu, prevlast brojki posve je izbrisala naela, ideale, pravdu i potenje. U borbi za premo razne politike stranke nadmauju jedne druge lukavtinama, varanjem, prepredenou i sumnjivim makinacijama, uvjerene da e onoga tko pobjedi veina slaviti kao pobjednika. Jedini je bog uspjeh. Nevano je pod koju cijenu, pod koju stranu cijenu po ovjekov znaaj. Ne moramo daleko posegnuti u potrazi za dokazom koji e po tvrditi tu tunu injenicu. Nikad prije nije pokvarenost, trulost nae vlasti bila tako izraena; nikad prije nisu ameriki graani bili tako suoeni s judinskom naravi politike, koja je godinama tvrdila da je onkraj svakog prigovora, glavno uporite naih institucija, stvarni zatitnik graanskih prava i sloboda. No kad su njezina zla postala tako besramna da ih ak i slijepi mogu vidjeti, morala je okupiti svoje miljenike i time osigurati svoju nadmo. Tako su same rtve, prevarene, izdane, zlostavljane stotinu puta, odluile stati na stranu pobjednika, a ne protiv njega. Nekolicina zbunjenih postavila je pitanje kako je veina mogla izdati tradicije amerike slobode? Gdje je nestala njezina mo prosudbe, rasuivanja? Stvar je upravo u tome, veina ne moe rasuivati; ona nema moi prosudbe. Budui da joj manjka izvornost i moralna hrabrost, veina uvijek svoju sudbinu predaje u ruke drugih. Nesposobna preuzeti odgovornost, ona slijedi svoje voe ak i u propast. Dr. Stockman imao je pravo: "Najopasniji su neprijatelji istine i pravde meu nama kompaktne veine, prokleta kompaktna veina." Bez ambicija i inicijative, kompaktna masa nita ne mrzi tako kao inovaciju. Uvijek se opirala inovatorima, uvijek je proklinjala i proganjala pionire nove istine. esto je ponavljani slogan naega doba, meu svim politiarima, pa tako i socijalistima, da je nae doba doba individualizma, doba manjine. Samo oni koji ne zadiru ispod povrine mogli bi podravati to gledite. Nije li nekolicina akumulirala svjetsko bogatstvo u svojim rukama? Nisu li oni gospodari, apsolutni kraljevi situacije? A njihov uspjeh ne duguje individualizmu, nego inerciji, kukaviluku, potpunoj pokornosti mase. Masa i ne eli drugo nego da se njome vlada, da bude voena, prisiljavana. A to se tie individualizma, nikad u ljudskoj povijesti nije imao manje anse da se izrazi, manje prilike da se potvrdi na normalan, zdrav nain. Pojedinanog odgojitelja, proetog iskrenou namjere, umjetnika ili pisaca izvornih zamisli, neovisnoga znanstvenika ili istraivaa, beskompromisne pionire drutvene

Memhis@THR

promjene, svakodnevno pribijaju uza zid oni ljudi ija je naobrazba i stvaralaka sposobnost onemoala s vremenom. Nigdje vie ne toleriraraju pedagoge poput jednoga Ferrera, dok su dijetetiari prevakane hrane, poput profesora Eliota i Butlera, uspjeni ovjekovjeitelji doba nepostojeih, automata. U knjievnome i dramskome svijetu, Humphrey Wards i Clyde Fitches idoli su mase, dok ih samo nekoliko zna ili cijeni ljepotu i duh Emersona, Thoreaua, Whitmana; Ibsena, Hauptmanna, Butlera Yeatsa ili Stephena Phillipsa. Oni su poput usamljenih zvijezda, daleko iznad obzora mnotva. Nakladnici, kazalini menaderi i kritiari ne pitaju za kvalitetu uroenu stvaralakoj umjetnosti, nego hoe li ona donijeti dobru zaradu, hoe li se svidjeti ukusu puka? A taj je ukus poput deponija; uiva u svemu to ne trai umno prevakavanje. Kao rezultat toga, osrednjost, ono obino, svakidanje, predstavlja glavni knjievni izraz. Trebam li rei da smo u likovnoj umjetnosti suoeni s istim tunim injenicama? Dovoljno je pregledati nae parkove i dravne ceste da biste shvatili uas i vulgarnost umjetnike izrade. Samo ukus veine moe podnijeti takvo nasilje nad umjetnou. Lani u svojoj zamisli, barbarski u izvedbi, kipovi koji prepl avljuju amerike gradove imaju veze s umjetnou koliko i totem s Michelangelom. Ali to je jedina umjetnost koja ima uspjeha. Stvarni umjetniki duh, koji se nee obazirati na prihvaena poimanja, koji iskazuje izvornost i nastoji biti vjeran ivotu, ivi povueno i prezreno. Njegovo e djelo moda jednog dana postati modno ludilo meu svjetinom, ali tek kad mu se krv iscrpi; tek kad nestane luonoa i kad gomila ljudi bez ideala i vizije ne skona s naslijeem majstora. Kau da dananji umjetnik ne moe stvarati jer je poput Prometeja vezan za stijenu ekonomske nude. No, to vrijedi za umjetnost u svakom dobu. Michelangelo je ovisio o svojem meceni, nita manje od kipara ili slikara danas, osim to su poznavaoci umjetnosti toga doba bili daleko od mahnite gomile. Osjeali su se poaeno jer im je bilo doputeno uivati u umjetnikom djelu u samom umjetnikovu svetitu. Zatitnik umjetnosti u nae doba zna samo za jedno mjerilo, jednu vrijednost dolar. Njega ne zanima kvaliteta nekog velikoga djela, nego koliina dolara koju njegova kupnja navjetava. Tako financijer Mirbeauove drame Les Affaires sont les Affaires (Poslovi su poslovi) pokazuje na neku nejasnu slikariju u boji i kae: "Vidi kako je to veliko; kotalo me pedeset tisua franaka." Ba kao i nai skorojevii. Basnoslovne brojke kojima su plaena njihova velika umjetnika otkria moraju nadoknaditi njihov jadan ukus. Najneoprostiviji je grijeh u drutvu neovisnost miljenja. Da je ona tako strano oita u zemlji iji je simbol demokracija, vrlo mnogo govori o vanosti goleme moi veine. Wendell Philipps je prije pedeset godina rekao: "U naoj zemlji potpune demokratske jednakosti, javno mnijenje nije samo svemono, nego i sveprisutno. Nema bijega iz njegove tiranije, nema skrovita od njegove ruke, a rezultat je to da ako uzmete u ruke fenjer i potraite meu stotinama ljudi, neete nai ni jednog jedinoga Amerikanca koji se nije zanosio ili se na zanosi time da e ili neto izgubiti ili dobiti u svojoj ambiciji, u svojem drutvenome ivotu, ili poslu, od dobroga miljenja i glasova onih oko njega. A posljedica je to da smo, umjesto da smo masa pojedinaca, da svatko od nas neustraivo izlane svoje uvjerenje, u usporedbi s drugim nacijama masa kukavica. Vie od ijednog drugog naroda mi se bojimo jedni drugih." Oito je da nismo otili dalje od stanja s kojim se suoio Wendell Phillips. Danas je, kao i tada, javno mnijenje sveprisutni tiranin; danas, kao i tada, veina predstavlja masu kukavica, voljnih prihvatiti onoga tko je zrcalo njihova siromatva duha

Memhis@THR

i uma. To vrijedi za besprimjeran uspon ovjeka poput Roosevelta. On utjelovljuje upravo najgori element psihologije gomile. Kao politiar, on zna da veina malo mari za ideale ili integritet. Ona trai razmetanje. Nije vano je li rije o izlobi pa sa, profesionalnom boksmeu, linovanju "crnuge", potjeri na kakva sitnog prijestupnika, vjenanju neke nasljednice ili akrobatskim ekshibicijama bivega predsjednika. to su stranije akrobacije, to masa vie uiva. Tako Roosevelt, ovjek jadnih ideala i vulgarne due, nastavlja biti ovjek dana. S druge strane, one koji stre visoko iznad takvih politikih pigmeja, ljude rafinirana ukusa, kulturne, sposobne ljude, izvrgavaju ruglu i tjeraju ih na utnju poput mekuaca. Apsurdno je tvrditi da je nae doba, doba individualizma. Nae je doba samo otrije ponovilo povijesni fenomen: svaki napor u ime napretka, u ime prosvijeenosti, znanosti, u ime vjerskih, politikih i ekonomskih sloboda, izvire iz manjine, a ne iz mase. Danas, kao i uvijek, manjinu se pogreno razumije, manjinu se progoni, zatvara, mui i ubija. Naelo bratstva koje je obrazloio agitator iz Nazareta, sauvalo je zametak ivota, istine i pravde, sve dok je bilo svjetionik nekolicine. Onog trenutka kad ga je preuzela veina, to je veliko naelo postalo lozinka i glasnik krvi i ognja, irei patnju i propast. Napad na svemo Rima, to su ga vodili kolosalni likovi Hussa, Calvina i Luthera, bio je poput izlaska sunca u tmini noi. Ali onog trenutka kad su Luther i Calvin postali politiari i poeli opsluivati male vlastodrce, plemstvo i duh gomile, ugrozili su velike mogunosti reformacije. Uspjeli su i osvojili veinu, ali ta se veina nije pokazala nita manje okrutna i edna krvi u progonu misli i razuma od katolikoga udovita. Jao heret icima, jao manjini, tko se ne bi poklono tom miljenju. Nakon beskrajne gorljivosti, trpnje i rtve, ljudski je um barem osloboen vjerskoga fantoma; manjina je krenula u potragu za novim pobjedama a veina zaostaje iza nje, hendikepirana istinom koja je s vremenom izrasla u la. Politiki bi ljudski soj jo bio u potpunom ropstvu, da nije bilo ljudi poput Johna Balla, Wata Tylera, Tella, bezbrojnih pojedinanih divova koji su se pedalj po pedalj borili s moi kraljeva i tirana. Da nije bilo pojedinanih pi onira, svijet nikad ne bi do samih njegovih korijena prodrmao taj strani val, francuska revolucija. Velikim su dogaajima obino prethodile oito male stvari. Tako je rjeitost i vatrenost Camillea Desmoulinsa bila poput jerihonske trube i izbrisala sa zemlje simbol muenja, zlostavljanja, uasa Bastilleu. Uvijek, u svako doba, samo su neki bili stjegonoe velike ideje, osloboenja. A ne masa, ija ju je olovna teina prijeila da se kree. Da je to istina, najsnanije se pokazalo u Rusiji. Ve je tisue ivota prodro taj krvavi reim, ali udovite na prijestolju jo nije zadovoljno. Kako je takvo to mogue kad ideje, kultura, knjievnost, kad najdublje i najfinije emocije stenju pod eljeznim jarmom? Veina, ta kompaktna, nepokretna, troma masa, ruski seljaci, nakon stoljea borbe, rtve, neizrecive bijede, i dalje vjeruje da ue koje gui "ovjeka bijelih ruku"[1] donosi sreu. U amerikoj borbi za slobodu, veina nije bila nita m anje kamen spoticanja. Sve do danas, ideje Jeffersona, Patricka Henryja, Thomasa Painea, zanijekalo je i prodalo njihovo potomstvo. Masa ne eli ni jednoga od njih. Zaboravili su veliinu i hrabrost Lincolna oni koji su inili pozadinu za panoramu toga doba. Prave je svece zatitnike crnaca predstavljala aica boraca u Bostonu, Lloyd Garrison, Wendell Phillips, Thoreau, Margaret Fuller i Theodore Parker, ija je velika hrabrost i upornost kulminirala u tmurnome divu Johnu Brownu. Njihova neumorna gorljivost, njihova rjeitost i ustrajnost potkopale su vrsti stisak gospodara s Juga. Lincoln i njegovi miljenici poeli su ih slijediti tek kad je abolicija postala praktina stvar, kad su je kao takvu svi prepoznali.

Memhis@THR

Prije otprilike pedeset godina, meteorska ideja pojavila se na svjetskom obzoru, ideja tako dalekometna, tako revolucionarna, tako sveobuhvatna, da je posvuda posijala strah u srcima tirana. S druge strane, ta je ideja bila glasnik sree, veselja, nade milijuna. Pioniri su znali koje su im prepreke na putu, znali su tko im je protivnik, znali su za progone, tekoe na koje e naii, ali ponosni i bez straha poeli su svoj mar, uvijek prema naprijed. Danas je ta ideja postala popularni slogan. Danas je gotovo svatko socijalist; bogata, kao i siromana rtva; oslonci zakona i vlasti, kao i nesretni prijestupnici; slobodni mislioci, kao i ovjekovjeitelji vjerskih lai; moderna dama kao i djevojka u haljini kroja muke koulje. Zato ne? Danas, kad je istina od prije pedeset godina postala la, danas kad joj je oduzeta sva njezina mladenaka matovitost, i kad joj je ukradena hrabrost, snaga, revolucionarni ideal zato ne? Danas kad vie nije lijepa vizija, nego "praktina, upotrebiva shema", to poiva na volji veine, zato ne? Politiko lukavstvo uvijek kuje veinu u zvijezde: sirota veina, oskvrnuta, zlostavljana, divovska veina, kad bi nas samo slijedila. Tko tu litaniju nije ve uo? Tko ne zna taj uvijek isti refren sviju politiara? To da masa krvari, da je pokradena i izrabljena, to znam ja kao i nai mamci na glasove. Ali ja inzistiram na tome da nije aica parazita, nego sama masa odgovorna za takvo strano stanje stvari. Ona se lijepi za svoje gospodare, voli bi, prva e povikati "Razapni!" onog trenutka kad se podigne prosvjedni glas protiv svetosti kapitalistike vlasti ili neke druge oronule institucije. A opet, koliko bi dugo opstali vlast i privatno vlasnitvo, da nije bilo mase voljne da postanu vojnici, policajci, tamniari i krvnici. Socijalistiki demagozi znaju to dobro kao i ja, ali oni odravaju mit uz pomo veine, jer njihova je shema ivota ovjekovjeiti mo. A kako bi se mo ostvarila ako ne brojkama? Da, vlast, prisila i ovisnost poivaju na masi, ali nikad i sloboda ili slobodni razvoj pojedinca, nikad roenje slobodnoga drutva. Ne odriem se veine kao stvaralake sile zauvijek zato to ne suosjeam s potlaenima, izvlatenima na zemlji; zato to ne bih znala kakav sramotan, straan, poniavajui ivot ljudi vode. A, ne, ne! Nego zato to predobro znam da ona kao kompakt na masa nikad nije stala uz pravdu i jednakost. Ona je potisnula ljudski glas, podredila ljudski duh, okovala ljudsko tijelo. Kao masi uvijek joj je bio cilj uiniti ivot uniformnim, sivim i monotonim poput pustinje. Kao masa uvijek e biti razara indivi dualnosti, slobodne inicijative, originalnosti. Zbog toga vjerujem zajedno s Emersonom da su "mase sirove, kljaste, pogubne u svojim zahtjevima i utjecaju, te im ne treba laskati, nego ih treba poduiti. elim da im se ne ine ustupci, nego da ih se obuava, podijeli ih se i razbije, te iz njih izvue pojedince. Mase! Velika su nesrea mase. Ne elim uope mase, nego samo asne mukarce, samo ljupke, slatke, izobraene ene". Drugim rijeima, iva, ivotodajna istina drutvenoga i ekonomskoga blagostanja postat e stvarnost samo gorljivou, hrabrou, beskompromisnom odlunou inteligentnih manjina, a ne putem mase.

Psihologija politikog nasilja

Analizirati psihologiju politikoga nasilja nije samo krajnje teko, nego i vrlo opasno. Ako netko za takve ine pokae razumijevanje, odmah ga optue da ih velia. Ako, pak, s druge strane izrazi ljudsku suut za Attenttera[1], izlae se opasnosti da ga smatraju moguim sukrivcem. A ipak nas samo mudrost i suut mogu pribliiti izvoru ljudske patnje i nauiti nas konanom izlazu iz nje.

Memhis@THR

Primitivan ovjek, neupuen u prirodne sile, strahuje od njihova pribliavanja, krije se od opasnosti kojima prijete. Kad je ovjek nauio razumjeti prirod ne pojave, shvatio je da one, premda mogu unititi ivot i uzrokovati velike gubitke, donose i olakanje. Ozbiljnome prouavatelju mora biti jasno da su akumulirane snage u naem drutvenom i gospodarskom ivotu, koje kulminiraju u politikom inu nasilja, sline strahu od atmosfere koji se oituje za oluje i sijevanja. Da bi potpuno procijeniio istinu toga gledita, ovjek mora intenzivno osjetiti nedostojnost naih drutvenih nepravdi; ovjekovo bie mora smo pulsirati bolom, tugom, oajem to ga milijuni ljudi svakodnevno moraju podnijeti. Doista, ako ne postanemo dio ovjeanstva, ne moemo ak ni nejasno razumjeti ispravnu ogorenost to se nakupila u ljudskoj dui, vatrenu, uzburkanu strast koja oluju ini neizbjenom. Neuka masa gleda na ovjeka koji nasilno prosvjeduje protiv naih drutvenih i ekonomskih nepravdi kao na podivljalu zvijer, okrutno, bezduno udovite, koje uiva unitavati ivot i kupati se u krvi; ili, u najboljem sluaju, kao na neodgovornoga umobolnika. A opet nita nije dalje od istine. Zapravo se oni koji su prouavali znaaj i osobnost tih ljudi, ili su dospjeli s njima u blii dodir, slau da ih upravo njihova iznimna osjetljivost na zlo i nepravdu to ih okruuje sili da plate danak naim drutvenim zloinima. Najpoznatiji su im pisci i pjesnici, raspravljajui o psihologiji politikih grenika, odali najveu poast. Moe li itko pomisliti da su ti ljudi savjetovali nasilje ili ak odobravali nasilne ine? Posve sigurno, ne. Njihovo je stajalite, stajalite drutvenoga istraivaa, ovjeka koji zna da se iza svakog nasilnoga ina krije ivotni razlog. Bjrnstjerne Bjrnson, u drugom dijelu svoje knjige, Onkraj ljudske moi, istie injenicu da meu anarhistima moramo potraiti moderne muenike koji krvlju plaaju svoju vjeru, i koji smrt pozdravljaju smijekom, jer vjeruju, iskreno poput Krista, da e njihovo muenitvo iskupiti ljudski rod. Franois Copp, francuski romanopisac, ovako se izraava o psihologiji Attenttera: "itanje pojedinosti o Vaillantovu pogubljenju navelo me na razmiljanje. Zamislio sam ga kako nadima svoja prsa pod uetima, koraa vrstim korakom, jaa svoju volju, koncentrira svu svoju energiju, i, oiju uprtih u no, napokon zavitla na drutvo svoj krik prokletstva. I, u inat meni, odjednom se preda mnom pojavljuje drugi prizor. Vidim skupinu mukaraca i ena, koji se zbijaju jedni uz druge sred pravokutne cirkuske arene, pod upiljenim pogledom tisua oiju, dok se sa svih stepenica golemog amfiteatra u zrak podie straan krik, Ad leones!, a ispod se otvaraju kavezi sa zvijerima. Nisam vjerovao da e do pogubljenja doi. U prvome redu, ni jedna rtva nije pala, a i ve je odavno obiaj da se neuspio zloin ne kazni najstroom kaznom. Osim toga, taj zloin, ma kako straan u svojoj namjeri, nije bio poinj en iz koristoljublja, nego je bio plod apstraktne ideje. Prolost toga ovjeka, njegovo zaputeno djetinjstvo, teak ivot, takoer su govorili u njegovu korist. U njegovo su se ime podignuli plemeniti glasovi u neovisnome tisku, vrlo glasno i rjeito. 'Knjike misli', rekoe neki, s ne malo prezira. Ba je naprotiv, ast za umjetnike i misaone ljude to su jo jedanput izrazili svoje gaenje nad stratitem." I Zola, u Germinalu i u Parizu, opisuje njenost i dobrotu, duboku suut za ljudsku patnju tih ljudi koji zavravaju poglavlje svojih ivota nasilnim imom protiv naega sistema.

Memhis@THR

Na kraju, ali ne manje vano, ovjek koji je vjerojatno bolje nego itko drugi razumio psihologiju Attenttera, jest M. Hamon, autor sjajnog djela Une Psychologie du Militaire Professionnel (Psihologija profesionalne vojske), i doao je do ovih vanih zakljuaka: "Pozitivna metoda koju je potvrdila racionalna metoda omoguava nam da uspostavimo idealan tip anarhista, iji je mentalitet skup zajednikih psihikih znaajki. Svaki a narhist ima dovoljno velik udio u tom idealnom tipu da ga je mogue razlikovati od drugih ljudi. Tipini bi se anarhist, dakle, mogao ovako definirati: ovjek zamjetljiv po duhu pobune u jednom ili u vie njegovih oblika oporbenosti, propitivanju, kritici, inovaciji obdaren snanom ljubavi za slobodu, egoistinu ili individualistiku, i opsjednut velikom znatieljom, iskrenom eljom da zna. Te su crte dopunjene moralnom osjetljivou, dubokim osjeajem za pravdu i proete su misionarskim arom." Tim se navedenim znaajkama mora, kae Alvin F. Sanborn, dodati ove estite osobine: rijetku ljubav prema ivotinjama, to nadilazi ljubaznost u svim obinim ivotnim odnosima, iznimnu razboritost u ponaanju, umjerenost i tonost, ozbiljnost, ak i u ivotu, i neusporedivu hrabrost.[2] "Oevidno je da ovjek s ulice, ini se, uvijek zaboravlja, kad napada anarhiste, ili koju god ve stranku koja je sluajno njegova bete noire toga trenutka, ra zlog upravo poinjenoga nasilja. Neosporna je injenica da je nasilje koje zavri ubojstvom, od pamtivijeka, bilo odgovor izrabljivanih i oajnikih klasa, i izrabljivanih i oajnih pojedinaca, na zla koja su im poinili njihovi blinji, zla koja su za nji h postala nepodnoljiva. Takvi su inovi nasilan odgovor na nasilje, bilo agresivno bilo represivno nasilje; oni su posljednja oajnika borba zlostavljane i ogorene ljudske naravi za ivotni prostor. A njihov uzrok nije u nekom posebnom uvjerenju, nego u dubinama te ljudske naravi. Cijeli je put povijesti, politike i drutvene, posut dokazima te injenice. Proslijedimo dalje, i uzmimo tri najoitija primjera politikih stranaka koje su bile natjerane na nasilje tijekom posljednjih pedeset godina: "Mlada Italija" (Mazzinijevi sljedbenici) u Italiji, fenijanci u Irskoj i teroristi u Rusiji. Jesu li ti ljudi bili anarhisti? Ne. Jesu li oni imali ista politika miljenja? Ne. Mazzinijevi su sljedbenici bili republikanci, fenijanci politiki separatisti, a Rusi su bili socijaldemokrati ili konstitucionalisti. Ali sve su ih oajnike okolnosti vodile u taj straan oblik pobune. A kad sa stranaka prijeemo na pojedince koji su slino postupili, zaprepauje nas broj ljudskih bia koje je isti oaj natjerao na ponaanje koje se oito silno protivi njihovim drutvenim nagonima. Danas, kad je anarhizam postao iva sila drutva, takva djela su poinili ponekad anarhisti, ba kao i drugi. Jer jo ni jednu novu vjeru, ak i u svojoj biti najmirotvorniju i najhumaniju nije ljudski um prihvatio, a da nije u svojem prvom koraku na zemlju donijela ma, a ne mir; i to ne zbog neega nasilnoga ili protudrutvenoga u samome nauku; jednostavno zbog previranja to ga svaka nova i kreativna ideja pobuuje u ljudskome umu, bilo da je prihvaaju ili odbijaju. A poimanje anarhizma koje, s jedne strane, ugroava svaki utvreni interes, a s druge, nudi viziju slobodnoga i dostojanstvenoga ivota koji se moe ostvariti borbom protiv postojeih zala, sigurno e podignuti na noge najokrutniju oporbu i dovesti cijelu represivnu silu drevnoga zla u nasilni dodir s divljim izljevima nove nade. U bijednim uvjetima ivota, svaka vizija o mogunosti boljih stvari ini trenutanu bijedu podnoljivijom, i potie one koji pate na najenerginiju borbu da poboljaju svoj usud, a ako ta borba rezultira tek jo veom bijedom, ishod je isti oaj. U naem dananjem drutvu, primjerice, izrabljivani najamni radnik, koji nazire to bi rad i ivot mogli i trebali biti, nalazi tegobnu rutinu i neistou svojega postojanja gotovo nepodnoljivima; a ak i kad je odluan i hrabar da nastavi svoj stalni posao to bolje moe, te eka da nove ideje promu toliko drutvo da utru put boljim vremenima, puka ga injenica da ima

Memhis@THR

takve ideje i da ih pokuava iriti, dovodi u potekoe s njegovim poslodavcima. Koliko je tisua socijalista, a ponajvie anarhista, izgubilo posao pa ak i ansu da rade, samo zbog svojega miljenja. Samo se osobito nadaren majstor, ako je revni propagandist, moe nadati da trajno zadri posao. I to se dogaa ovjeku kad aktivno radi na novim idejama, i pred oima ima viziju nove nade kako svie za izmuene i kinjene ljude, te zna da njegovu patnju i patnju njegovih blinjih to je trpe u bijedi nije uzrokovala okrutnost sudbine, nego nepravda drugih ljudskih bia to se dogaa takvom ovjeku kad vidi kako oni koji su mu dragi gladuju, kad on sam gladuje? Neke e udi u takvom jadnom stanju, a posebice oni koji su iznimno drutveni ili osjetljivi, postati nasilni pa e ak osjeati da je njihovo nasilje drutveno, a ne protudrutveno, da dok trajkaju, kad i kako mogu, ne trajkaju zbog sebe, nego zbog ljudske naravi, zlostavljane i porobljene u njihovim osobama i u osobama njihovih supatnika. A trebamo li mi, koji sami nismo u takvoj stranoj nevolji, stajati po strani i hladno osuivati te uboge rtve Furija i Parki? Trebamo li ozloglasiti kao nitkove ta ljudska bia koja djeluju junakom samopredanou, rtvuju svoje ivote iz protesta, dok bi manje drutvene i manje energine naravi ponizno prihvatile nepravdu i zlo te ponizno puzale kukavno im se pokorivi? Trebamo li se pridruiti neupuenom i okrutnom poviku koji stigmatizira takve ljude kao udovita pokvarenosti to bezrazlono bjesne u skladnom i nevino spokojnom drutvu? Ne! Mi mrzimo ubojicu mrnjom koja bi se mogla uiniti apsurdno pretjeranom braniteljima masakra u Matabeli, beutnim pristaama vjeanja i bombakih napada, ali mi odbacujemo u takvim sluajevima ubojstava, ili pokuajima ubojstva, kao to su ta o kojima govorimo, biti krivi za okrutnu nepravdu da se odgovornost za ta djela prebacuje samo na poinitelja. Krivnja za ta ubojstva lei u svakom mukarcu i eni koji su, namjerno ili hladnom ravnodunou, pomogli da se odri takvo socijalno stanje koje ljude dovodi do oaja. ovjek koji ulae cijeli svoj ivot u pokuaj, pod cijenu vlastita ivota, da prosvjeduje protiv nepravdi svojih blinjih, svetac je u usporedbi s aktivnim i pasivnim braniteljima okrutnosti i nepravde, ak i ako njegov prosvjed unitava osim njegova i druge ivote. Neka onaj koji je bez grijeha u drutvu baci prvi kamen na takvoga ovjeka."[3] Nimalo ne iznenauje da se svaki in politikoga nasilja danas moe pripisati anarhistima. Ipak, gotovo je svakome tko je iole upoznat s anarhistikim pokretom poznata injenica da je brojna takva djela, zbog kojih anarhisti moraju trpiti, ili pokrenuo kapitalistiki tisak ili ih je potaknula, ako ne i izravno poinila, policija. Godinama su se nasilna djela poinjala u panjolskoj, za koja su snosili odgovornost anarhisti, progonjeni poput divljih zvijeri i bacani u zatvor. Poslije su otkrili da poinitelji tih djela nisu bili anarhisti nego lanovi policije. Taj je skandal postao tako rairen da su konzervativne panjolske novine traile da se voa drube, Juan Rull, zatvori i kazni, koji je na kraju i bio osuen na smrt i pogubljen. Senzacionalni je dokaz iznesen na svjetlo dana tijekom suenja, kad je policijski inspektor Momento natjeran da po sve oslobodi anarhiste bilo kakve povezanosti s djelima poinjenima tijekom toga razdoblja. To je rezultiralo otputanjem mnogih policijskih zaposlenika, a meu njima i inspektora Tressolsa, koji je, iz osvete, otkrio injenicu da su iza policijske grupe bacaa bombi stajali vii policijski dunosnici, koji su ih osiguravali novano i titili ih. Jedan je to od mnogih oitih primjera kako su se proizvodile zavjere protiv anarhista. Da se amerika policija moe kleti istom lakoom da su jednako nemilosrdni, jednako okrutni i prepredeni kao i njihovi europski kolege, ve je u mnogim prilikama dokazano. Trebamo se samo prisjetiti tragedije to se dogodila 11. studenoga godine 1887., poznate kao pobuna na Haymarketu.

Memhis@THR

Nitko, tko imalo poznaje dogaaj, ne moe dvojiti da su anarhisti, sudskom odlukom pogubljeni u Chicagu, umrli kao rtve laljivog, krvoednog tiska i okrutne policijske zavjere. Nije li i sam sudac Gary izjavio: "Sudi vam se ne zato to se postavili bombu na Haymarketu, nego zato to se anarhisti." Nepristrana i temeljita analiza guverenera Altgelda te ljage na amerikoj asti potvrdila je okrutnu iskrenost suca Garyja. Upravo je to potaknulo Altgelda da pomiluje trojicu anarhista te time zavrijedi trajno potovanje svakog mukarca i svake ene na sv ijetu koji vole slobodu. Kad pristupamo tragediji to se dogodila 6. rujna 1901., suoavamo se jednim od najoitijih primjera koliko su malo drutvene teorije odgovorne za in politikoga nasilja. "Leona Czolgosza, anarhista, na in je potaknula Emma Goldman." Da budemo sigurni, nije li ona poticala na nasilje i prije nego to se rodila i nee li to initi i poslije svoje smrti? S anarhistima je sve mogue. Danas se, ak i devet godina nakon tragedije, nakon to je stotinu puta dokazano da Emma Goldman nema nikakve veze s tim dogaajem, da ne postoji ni jedan dokaz koji bi pokazao da je Czolgosz ikad sebe zvao anarhistom, suoavamo s istom lai, koju je izmislila policija, a tisak je ponavljao. Ni jedna iva dua nije nikad ula da je Czologsz to izjavio, niti ima i jedne napisane rijei koja bi dokazala da je sam takvo to izustio. Nita, samo neznanje i luda histerija, to nikad nisu bili u stanju rijeiti najjednostavniji problem uzroka i posljedice. Ubijen je predsjednik slobodne republike! to bi drugo moglo biti uzrok nego da Attentter mora biti umobolan ili da ga je netko nahukao na taj in. Slobodna republika! I mit e odravati, nastavit e i dalje zavaravati, ak i razmjerno pametnu osobu i vezati joj oi za svoje monstruozne apsurde. Slobodna repu blika! A ipak, u tek neto vie od trideset godina mala je skupina parazita uspjeno pokrala ameriki narod i pogazila temeljna naela, to su ih postavili oevi ove zemlje, naela koja su jamila svakom mukarcu, svakoj eni, svakome djetetu "ivot, slobodu i sreu". Trideset godina oni poveavaju svoje bogatstvo i svoju mo na raun beskrajnih masa radnika, ime uveavaju vojsku nezaposlenoga, gladnoga, beskunikoga dijela ovjeanstva, lienoga prijatelja, koji se potuca zemljom s istoka na zapad, sa sj evera na jug, u uzaludnoj potrazi za poslom. Godinama je dom preputan na skrb malenima, dok su roditelji troili svoj ivot i svoju snagu tek za dnevni obrok. Trideset su godina jedri sinovi Amerike bili rtvovani na bojnim poljima industrijskoga rata, k eri su zlostavljane u pokvarenom tvornikom okruenju. Mnoge je tegobne godine trajao taj proces podrivanja nacionalnoga zdravlja, snage i ponosa, a da izvlateni i tlaeni i nisu mnogo protiv njega prosvjedovali. Poludjeli od uspjeha i pobjede, novari, monici te "nae slobodne zemlje" postali su sve smioniji u svojim bezdunim, okrutnim naporima da se natjeu s pokvarenim i propalim europskim tiranijama za nadmo. Uzalud je laljivi tisak odbacivao Leona Czolgosza kao stranca. Mladi je bio plod naeg amerikoga tla, koje ga je uspavljivalo uspavankom, O, domovino moja, sloboda je zemlja tvoja. Tko zna koliko je puta taj ameriki djeak slavio praznik 4. srpnja ili 30. svibnja, kad se vjerno pohode grobovi palih u graanskome ratu? Tko zna nije li se i on htio "boriti za svoju zemlju i umrijeti za njezinu slobodu", dok mu nije sinulo da oni kojima on pripada nemaju zemlju, jer im je pokradeno sve to su stvorili; dok nije shvatio da su sloboda i

Memhis@THR

neovisnost iz njegovih mladenakih snova samo farsa. Siroti Leon Czolgosz, tvoj je zloin u tome to si odve osjetljive drutvene svijesti. Za razliku od tvoje glupe amerike brae bez ideala, tvoji su se ideali vinuli iznad trbuha i bankovnog rauna. Ne udi da si ostavio dojam na jedno ljudsko bie meu svom tom razjarenom gomilom na suenju novinarku kao vizionar, koji posve zaboravlja na svoje okruenje. Bit e da su tvoje velike, sanjarske oi gledale novu i velianstvenu zoru. Vratimo se nedavnom primjeru anarhistikih urota koje su izmislili policajci. U tom krvlju okaljanom gradu Chicagu, na efa policije Shippyja pokuao je atentat mladi imenom Averbuch. Odmah je na sve strane svijeta razvikano da je Averbuch bio anarhist i da su anarhisti odgovorni za taj in. Pomno su nadzirani svi koji su imali ikakve veze s anarhistikim idejama, mnogi su zatvoreni, konfiscirana je knjinica anarhistike grupe, a svi su skupovi onemogueni. Ne treba ni rei da su me, kao i u raznim prethodnim sluajevima, smatrali odgovornom za to djelo. Oito mi je amerika policija pripisala okultne moi. Nisam poznavala Averbucha; zapravo, nikad prije nisam niti ula za njegovo ime, i jedino sam mogla "kovati zavjeru" s njim svojim zvjezdanim tijelom. Ali, policija se i ne bavi logikom i pravdom. Oni tee za metom, nastoje zamaskirati svoje apsolutno nepoznavanje stvari, psihologije politikoga ina. Je li Averbuch bio anarhist? Nema dokaza koji bi to potvrdio. Bio je u zemlji tek tri mjeseca, nije znao jezik i, koliko ja mogu ustvrditi, bio je posve nepoznat anarhistima u Chicagu. to ga je navelo na taj in? Averbuch je, poput mnogih mladih ruskih imigranata, nedvojbeno vjerovao u mitsku ameriku slobodu. Prvo je krtenje doivio policijskom palicom tijekom okrutnoga rastjerivanja povorke nezaposlenih. Poslije je doivio ameriku jednakost i jednaku ansu za sve u uzaludnim naporima da nae ekonomskoga gospodara. Ukratko, tromjeseni privremeni boravak u slavnoj zemlji doveo ga je oi u oi s injenicom da su izvlateni u istoj poziciji diljem svijeta. U svojoj je rodnoj zemlji vjerojatno nauio da nuda ne poznaje zakona nema razlike izmeu ruskog i amerikog policajca. Pitanje koje se postavlja inteligentnom istraivau drutva nije jesu li djela to su ih poinili Czolgosz ili Averbuch praktina, ita vie od pitanja je li oluja praktina. Ono to e se neizbjeno utisnuti u um i osjeaje mukarca i ene jest da prizor okrutnog prebijanja nevinih rtava u takozvanoj slobodnoj republici te poniavajua, razorna ekonomska borba, pali iskru koja potpaljuje dinaminu silu u iznurenim, zlostavljanim duama ljudi poput Czolgosza ili Averbucha. Nema te koliine progona, muenja, represije koja moe zaustaviti tu drutvenu pojavu. Ali, esto pitaju, nisu li priznati anarhisti poinili takva nasilna djela? Sigurno jesu, uvijek spremni preuzeti odgovornost. Tvrdim da ih na to nisu natjerala anarhistika uenja, nego strahovit pritisak uvjeta koji su njihovim osjetljivim naravima ivot uinili nepodnoljivim. Oito e anarhizam, ili bilo koja druga drutvena teorija, to ini ovjeka svjesnoga drutvene cjeline, djelovati kao kvasac pobune. Nije to samo tvrdnja, nego injenica koju je potvrdilo iskustvo. Da to bolje razjasnim, potrebno je da pomnije istraim okolnosti u vezi s tim pitanjem. Razmotrimo neka od najvanijih takvih anarhistikih djela u posljednja dva desetljea. udno, kako to ve jest, jedno se od najvanijih djela politikoga nasilja dogodilo ovdje u Americi, povezano sa trajkom u Homesteadu godine 1892. Tijekom tog znamenitoga doba eliana Carnegie organizirala je zavjeru da uniti Zdruenu udrugu radnika u eljezarijama i elianama. Ta je demokratska zadaa bila povjerena Henryju Clayu Fricku, tada predsjedatelju kompanije. Nije troio vrijeme na politiku slamanja sindikata, politiku koja se tako uspjeno provodila tijekom n jegova

Memhis@THR

terora u podrujima koksara. Tajno je, istodobno kad su pregovori bili namjerno produeni, Frick nadgledao vojne pripreme, utvrivanje homesteadske eliane, uzdizanje visoke drvene ograde, pokrivene bodljikavom icom i opskrbljene okancima za snajpere. I onda, u mrtvoj noi, pokuao je prokrijumariti svoju vojsku unajmljenih pinkertonovih ubojica u Homestead, to je ubrzalo strani pokolj radnika u eliani. Nezadovoljan smru jedanaestero rtava, ubijenih u dvoboju s pinkertonovcima, Henry Clay Frick je, dobri kranin i slobodni Amerikanac, odmah poeo progoniti bespomone supruge i siroad, naredivi im da napuste bijedne kompanijine kue. Cijela se zemlja podignula na noge uvi za to neljudsko zlostavljanje. Stotine su se glasova podignule u prosvjed, zahtijevajui od Fricka da se zaustavi, da ne ode predaleko. Da, stotine su ljudi prosvjedovale kao to se ovjek bori protiv dosadnih muha. Samo je jedan ovjek aktivno odgovorio na nasilje u Homesteadu Alexander Berkman. Da, on je bio anarhist. Diio se time, jer to je bila jedina snaga to je razdor izmeu njegovih duhovnih htijenja i izvanjskoga svijeta inila podnosivim. Ali ipak nije anarhizam, kao takav, naveo Alexandera Berkmana na taj in, na pokuaj ubojstva Henryja Claya Fricka, nego okrutan pokolj jedanaestero radnika eliane. Izvjetaji o europskim inovima politikoga nasilja navode mnoge i oite primjere utjecaja okoline na osjetljiva ljudska bia. Govor to ga je Vaillant, koji je 1894. podmetnuo bombu u parikoj narodnoj skupti ni, odrao na svojem suenju otkriva misao vodilju psihologije takvih djela: "Gospodo, za koju minutu vi ete zadati udarac, ali prihvativi vau osudu imat u barem to zadovoljstvo da sam ranio postojee drutvo, to prokleto drutvo u kojem se moe vidjeti jednog jedinog ovjeka kako nepotrebno troi, dovoljno da nahrani tisue obitelji; sramotno drutvo koje doputa nekolicini pojedinaca da monopoliziraju cjelokupno drutveno bogatstvo, dok stotine tisua nesretnika nemaju ni kruha baenoga psima i dok cijele obitelji poinjaju samoubojstvo jer nemaju za osnovne ivotne potrebe. Gospodo, kad bi se vladajue klase mogle spustiti meu nesretnike! Ali ne, njima je drae ogluiti se na njihove molbe. ini se da ih sudbina tjera, kao kraljevske obitelji u osamnaestom stoljeu, u bezdan koji e ih progutati, jer teko onima koji se ogluuju na krikove gladnih, teko onima, koji vjerujui da su superiorniji, sebi uzimaju za pravo da izrabljuju one ispod sebe! Dolazi vrijeme kad ljudi vie ne razmiljaju; podiu se poput vihora i povlae poput bujice. Tada vidimo krvave glave nataknute na iljak. Meu izrabljivanima, gospodo, dvije su vrste pojedinaca. Pripadnici jedne, ne shvaaju to su i to mogu biti, uzimaju ivot kakav jest, vjeruju da su roeni da budu robovi i zadovoljavaju se s ono malo to im se daje u zamjenu za njihov rad. Ali nasuprot njima ima i drugih, koji misle, prouavaju i koji, gledajui oko sebe, otkrivaju drutvene nepravde. Je li njihova krivica to vide jasno i pate kad vide druge kako pate? Z atim se bacaju u borbu i postaju nosioci narodnih zahtjeva. Gospodo, ja sam jedan od ovih posljednjih. Kamo god sam iao, naiao sam na nesretnike svijene pod jarmom kapitala. Posvuda sam vidio iste rane koje izazivaju potoke krvavih suza, ak i u zabitim dijelovima nenaseljenih predjela June Amerike, gdje sam imao pravo povjerovati da e onaj, koji se umorio od patnji civilizacije, moi poinuti u sjeni palmi i ondje prouavati prirodu. ak i tamo, i to vie nego drugdje, vidio sam kako kapital dolazi, poput vampira, da isie posljednju kap krvi s nesretnih parija. Tada sam se vratio u Francusku, gdje me doekao prizor moje obitelji u stranim patnjama. Bila je to kap koja je prelila au moje tuge. Umoran od takvoga patnikoga i

Memhis@THR

kukavikoga ivota, donio sam tu bombu onima koji su u prvom redu odgovorni za drutvenu bijedu. Optuen sam za rane onih koje su pogodila moja zrna. Dopustite mi da istaknem usput, da bi buruji, da nisu masakrirali ili uzrokovali masakre tijekom revolucije, vjerojatno jo bili upregnuti u jaram plemstva. S druge strane, zamislite mrtve i ranjene Tonkin, Madagaskar, Dahomej, uz tisue, milijune nesretnika koji umiru u tvornicama, rudnicima i posvuda gdje se osjea mo kapitala to sve pred sobom melje. Dodajte sve one koji umiru od gladi i to uz odobrenje naih zastupnika. Uza sve to, kako su malo vane optube iznesene protiv mene! Istina je da jedno ne potire drugo; ali, nakon svega, ne odgovaramo li obrambeno na udarce koje primamo odozgo? Vrlo dobro znam da e mi rei da sam se trebao ograniiti na govor u ime obrane ljudskih zahtjeva. Ali, to moete oekivati! Treba vam snaan glas da bi gluhi uli. Predugo su na nae glasove odgovarali tamnienjima, uetom, puanom salvom. Ne inite pogreku; eksplozija moje bombe nije samo k rik pobunjenoga Vaillanta, nego je i krik cijele klase koja brani svoja prava i koja e uskoro rijeima pridruiti i djela. Jer, budite u to sigurni, uzalud e donositi zakone. Ideja mislilaca nee se zaustaviti; ba kao to u prolom stoljeu sve vladine snage nisu mogle sprijeiti Diderote i Voltaire da ire emancipatorske ideje meu narodom, tako ni sve postojee vladine snage nee sprijeiti Recluse, Darwine, Spencere, Ibsene, Mirbeaue da ire ideje pravde i slobode koje e dokinuti predrasude to mase dre u neznanju. A te e ideje, koje nesretnici dobrodolicom pozdravljaju, procvasti u inima pobune kao to su procvale u meni, sve do dana kad e nestanak vlasti dopustiti svim ljudima da se slobodno organiziraju prema vlastitom izboru, kad e svi moi uivati u plodovima svojega rada i kad e te bolesti morala nazvane predrasude nestati, i dopustiti ljudskim biima da ive u skladu, ne imajui drugih elja nego da prouavaju znanosti i vole svoje blinje. Zakljuujem, gospodo, rijeima da drutvo u kojemu ovjek vidi tolike drutvene nepravde kakve mi vidimo posvuda oko nas, u kojemu svaki dan vidimo samoubojstva zbog siromatva, prostituciju kako cvjeta na svakom uglu ulice drutvo iji su glavni spomenici barake i zatvori takvo drutvo mora se promijeniti to je prije mogue, pod prijetnjom da ga ljudska rasa odbaci, i to ubrzo. ivio onaj koji radi, bez obzira na koji nain, za tu preobrazbu! To mi je bila ideja vodilja u mojem dvoboju s vlau, ali budui da sam u tom dvoboju samo ranio svojega protivnika, sada je na njemu red da mi uzvrati udarac. Gospodo, malo mi je vano koju ete mi kaznu dosuditi, jer, gledajui na ovaj skup oima razuma, ne mogu sebi pomoi a da se ne nasmijem dok gledam vas, atome izgubljene u materiji, kako mislite da vam p roduenje hrptenine modine daje pravo da sudite jednom od svojih blinjih. Ah, gospodo, kako je nevana stvar vaa skuptina i vaa presuda u povijesti ljudskoga roda; a ljudska je povijest, zauzvrat, slino nevana stvar u vihoru koji je vitla beskrajnim prostorom i koja je osuena nestati, ili se barem preobraziti, kako bi ponovno poela ista povijest i iste injenice, zbiljska vjena igra kozmikih sila koje zanavijek sebe obnavljaju i preobraavaju." Hoe li itko rei da je Vaillant bio neznalica, zao ovjek ili luak? Nije li njegov um jedinstveno jasan i analitian? Ne udi da su najbolje intelektualne snage Francuske govorile njemu u korist i potpisale peticiju predsjedniku Carnotu, u kojoj od njega trae da ublai Vaillantovu smrtnu kaznu.

Memhis@THR

Carnot nije htio uti nikakve molbe; on je traio vie od funte njegova mesa, traio je Vaillantov ivot i tada se neizbjeno dogodilo: presjednik Carnot je ubijen. Na drci maloga atentatorova bodea bilo je, to je vano, urezano: VAILLANT! Santo Caserio je bio anarhist. Mogao je pobjei, spasiti se; ali ostao je, doekao posljedice. Njegovi su razlozi za taj in izneseni tako jednostavno, dostojanstveno i djetinjasto da se prisjeamo dirljive poasti to je Caseriu odala njegova uiteljica u maloj seoskoj k oli, Ada Negri, talijanska pjesnikinja, koja je govorila o njemu kao o dragoj, njenoj biljci, odve profinjene i osjetljive grae da bi izdrala okrutan pritisak svijeta. "Gospodo porotnici! Nije mi namjera braniti se, nego samo objasniti svoj in. Od ran e sam mladosti uvidio da je dananje drutvo loe organizirano, tako loe da svakodnevno mnogi prezreni mukarci poine samoubojstvo, ostavljajui ene i djecu u najstranijoj oskudici. Tisue radnika trae posao i ne mogu ga nai. Siromane obitelji prose hranu i dru od hladnoe; trpe u najveoj bijedi; djeica trae od svojih jadnih majki hranu, a one im je ne mogu dati, jer nita nemaju. Ono malo stvari to je u kui bilo odavno su prodane ili zaloene. Jedino to mogu jest prositi milostinju; esto ih zatvaraju zbog skitnje. Otiao sam iz svojeg rodnog mjesta jer sam esto bio na suze natjeran prizorom malih djevojica, starih osam ili deset godina, prisiljenih da rade petnaest sati na dan za nitavnu plau od dvadeset centima. Mlade ene stare osamnaest ili dvadeset godina takoer rade petnaest sati na dan, za sprdnju od plae. A to se ne dogaa samo mojim sunarodnjacima, nego svim radnicima, koji se znoje po cijeli dan za koricu kruha, dok njihov rad stvara obilje bogatstva. Radnici su prisiljeni ivj eti u najbjednijim uvjetima i njihovu hranu ini malo kruha, nekoliko lica rie i voda; i tako kad napune trideset ili etrdeset godina, iscrpljeni odlaze umrijeti u bolnici. Osim toga, kao posljedica loe prehrane i prekomjernog rada, tisue tih nesretnih stvorenja prodire pelagra bolest koja, u mojoj zemlji, napada, kako kau lijenici, one koji su pothranjeni i muno ive u neimatini. Promatrao sam kako su mnogi ljudi gladni i mnogo djece pati, dok je obilje kruha i odjee u gradovima. Vidio sam mnoge velike trgovine pune odjee i vunenih predmeta, a vidio sam i skladita puna penice i kukuruza, prikladnog za one kojima treba. S druge strane, vidio sam tisue ljudi koji ne rade, koji nita ne proizvode i ive od tuega rada; koji potroe svakodnevno tisue franaka na zabavu; koji zavode radnike keri; koji posjeduju kue od etrdeset ili pedeset soba; dvadeset ili trideset konja, mnogo slugu; jednom rijeju, sve radosti ivota. Vjerovao sam u boga; ali kad sam vidio toliku nejednakost meu ljudima, shvatio sam da nije bog stvorio ovjeka, nego je ovjek stvorio boga. I otkrio sam da oni, koji ele da se potuje njihova imovina, imaju koristi od propovijedanja o postojanju raja i pakla i od dranja ljudi u neznanju. Ne tako davno, Vaillant je bacio bombu na Narodnu skuptinu, da bi prosvjedovao protiv postojeeg drutvenoga sistema. Nikoga nije ubio, samo je ranio neke osobe; ipak buroaska ga je pravda osudila na smrt. No nisu bili zadovoljni samo tom osudom, poeli su progoniti anarhiste i zatvarati ne samo one koji su poznavali Vaillanta, nego i one koji su samo prisustvovali kakvom anarhistikom predavanju.

Memhis@THR

Vlada nije mislila na njihove ene i njihovu djecu. Nije joj bilo vano to ljudi drani u zatvoru nisu bili jedini koji su patili, i da njihova djeca vape za kruhom. Buroaska se pravda nije uznemiravala zbog tih nevinih koji jo ni ne znaju to je drutvo. Nisu oni krivi to su njihovi oevi u zatvoru; oni samo ele jesti. Vlada je krenula pretraivati privatne kue, otvarati osobna pisma, zabranjivati predavanja i skupove, i besramno nas tlaiti. ak i danas je stotine anarhista u zatvorima jer su napisali neki lanak u novinama ili su svoje miljenje iznijeli javno. Gospodo porotnici, vi ste predstavnici buroaskoga drutva. Ako elite moju gla vu, uzmite je; ali nemojte povjerovati da ete time zaustaviti anarhistiku propagandu. Pripazite, jer ljudi anju ono to su posijali." Tijekom vjerske procesije godine 1896. u Barceloni, baena je bomba. Odmah je zatvoreno tri stotine mukaraca i ena. Neki su bili anarhisti, ali veinu su inili sindikalisti i socijalisti. Baeni su u stranu tamnicu Montjuich i podvrgnuti stravinom muenju. Nakon to su neki ubijeni, a neki poludjeli, o njihovu je sluaju poeo pisati europski liberalni tisak to je rezultiralo osloboenjem nekolicine preivjelih. Najodgovorniji za oivljavanje te inkvizicije bio je Cnovas del Castillo, predsjednik panjolske vlade. On je naredio muenje rtava, da im pale meso, lome kosti, odsijeku jezik. Uvjeban u umijeu okrutnosti tijekom svojega vladanja na Kubi, Canovas se potpuno ogluio na albe i prosvjede probuene savjesti civilizranoga svijeta. Godine 1897. Cnovasa del Castilla ustrijelio je mladi mladi Talijan Angiolillo. U svojoj je domovini bio urednik i njegove su hrabre izjave uskoro privukle pozornost vlasti. Poeo je progon te je Angiolillo pobjegao iz Italije u panjoslu, zatim u Francusku i Belgiju, te se napokon skrasio u Engleskoj. Ondje se zaposlio kao slovoslagar i odmah se sprijateljio sa svojim suradnicima. Jedan od njih je Angiolilla ovako opisao: "Izgledom je prije odavao novinara nego li Gutenbergova uenika. Njegove su njene ruke otkrivale injenicu da nije odrastao uz taj 'posao'. Svojim lijepim, iskrenim licem, mekom tamnom kosom, veselim izrazom lica, izgledao je upravo kao pravi tip ivahnoga junjaka. Angiolillo je govorio talijanski, panjolski i francuski jezik, ali ne i engleski; ono malo francuskoga jezika to sam ja znao nije bilo dovoljno za dui razgovor s njim. Ipak, Angiolillo je uskoro poeo svladavati engleski idiom; uio je brzo, lako i uskoro je postao vrlo omiljen meu kolegama slovoslagarima. Njegov otmjen, ali ipak skroman stil i potovanje koje pokazivao prema svojim suradnicima, osvojili su srca svih mladia oko njega". Angiolillo je ubrzo proitao detaljna novinska izvijea o Cnovasu. itao je o velikom valu ljudske suuti s bespomonim rtvama u Montjuichu. Na Trafalgar Squareu svojim je oima vidio rezultate tih okrutnosti, kad je nekoliko panjolaca, koji su pobjegli iz Castillovih panda, zatrailo azil u Engleskoj. Ondje, na velikom skupu, ti su ljudi otkopali svoje koulje i pokazali strane oiljke spaljenoga mesa. Uinak tog prizora na Angiolilla nadmaio je tisue teorija; poriv je bio s onu stranu rijei, argumenata, ak i njega samoga. Senor Antonio Cnovas del Castillo, predsjednik panjolske vlade, boravio je u Santa Aguedi. Kao i obino u takvim sluajevima, svi su stranci drani podalje od njegove uzviene prisutnosti. Ipak, uinili su jednu iznimku, i to u sluaju otm jenoga, elegantnoga Talijana kako su mislili, predstavnika nekih vanih novina. Otmjeni je gospodin bio Angiolillo. Senor Cnovas stupio je na verandu, upravo je naputao kuu. Iznenada se naao oi u oi s Angiolillom. Ispaljen je hitac i Cnovas je postao truplo.

Memhis@THR

Supruga predsjednika vlade izjurila je na mjesto dogaaja. "Ubojica! Ubojica!", povikala je pokazujui na Angiolilla. On se naklonio. "Oprostite, gospoo", rekao je, "potujem vas kao damu, ali alim to se bili supruga toga ovjeka." Angiolillo je mirno ekao smrt. Smrt u njezinu najstranijem obliku za ovjeka ija je dua bila kao u djeteta. Zadavljen je. Tijelo mu je lealo okupano suncem dok dan nije nestao u sumraku. A ljudi su doli, govorili su, prstom pokazivali uasnuti i prestraeni: "To je zloinac, okrutni ubojica." Kako je glupo, kako okrutno neznanje! Uvijek pogreno shvaa, uvijek osuuje. Izmeu sluaja Angiolilla i ina Gaetana Brescija, koji je svojim atentatom na kralja Umberta uinio jedan ameriki grad poznatim, moe se povui jedinstvena paralela. Bresci je doao u ovu zemlju, ovu zemlju prilika, gdje se treba samo okuati da bi se uspjelo. Da, i on e pokuati uspjeti. Naporno e i predano raditi. Rada se nije plaio, ako mu moe pomoi da ostvari neovisnost, muevnost, samopotovanje. Tako se pun nade i zanosa skrasio u Patersonu, u dravi New Jersey, i ondje je pronaao unosan posao kojim je zaraivao est dolara na tjedan u jednoj od gradskih tkaonica. Cijelih je est dolara na tjedan, bez sumnje, bilo bogatstvo u Itali ji, ali ne i dovoljno da bi preivio u novoj domovini. Volio je svoj mali dom. Bio je dobar suprug i odan otac svojoj bambini Bianci, koju je oboavao. Nekoliko je godina radio i radio. ak je uspio utedjeti stotinu dolara od svoje plae od est dolara na tjedan. Bresci je imao ideal. Ludo je, znam, za radnika da ima ideal anarhistiki list tiskan u Patersonu, La Questione Sociale (Drutveno pitanje). Svaki je tjedan, premda umoran od posla, pomagao slagati list. Pomagao je do kasnih nonih sati i kad je taj mali pionirski list iscrpio sve izvore novca, i kad su Brescijevi drugovi pali u oaj, on je donio veselje i nadu, stotinu dolara, cijelu svoju dugogodinju uteevinu. To e odrati izdavanje lista. U njegovoj su domovini ljudi gladovali. etve su bile siromane, seljaci su se suoili s glau. Obratili su se svojem dobrom kralju Umbertu; on e pomoi. I pomogao je. Supruge seljaka koje su otile u kraljevu palau, nosile su u rukama, u mukloj tiini, svoju omravjelu djecu. To e ga sigurno dirnuti. A onda su vojnici zapucali i ubili te sirote budale. Bresci je radei u tkaonici u Patersonu itao o stranom masakru. Duhovnim je okom vidio nezatiene ene i nevinu djecu svoje domovine, pobijene upravo pred dobrim kraljem. Njegova se dua zgrozila od uasa. Nou je uo stenjanja ranjenih. Neki su moda bili njegovi drugovi, njegovo meso. Zato, zbog ega ta gnusna ubojstva? Sastanak talijanske anarhistike skupine u Patersonu zavrio je gotovo tunjavom. Bresci je zahtijevao svojih stotinu dolara. Njegovi su ga drugovi molili, preklinjali za odgodu. List e propasti ako mu moraju vratiti tu posudbu. Ali Bresci je ustrajavao na tome da mu vrate dug.

Memhis@THR

Kako je okrutno i glupo neznanje. Bresci je dobio novac, ali izgubio naklonost, povjerenje svojih drugova. Nisu eljeli imati nita vie s onim ija je pohlepa vea od njegovih ideala. Dana 29. srpnja 1900. kralj Umberto ubijen je u Monzi. Mladi talijanski tkalac iz Patersona, Gaetano Bresci, uzeo je dobrom kralju ivot. Paterson je stavljen pod policijski nadzor, svatko za koga se znalo da je anarhist progonjen je, a Brescijev je in pripisan anarhistikom uenju. Kao da se anarhistiko uenje u svojem najekstremnijem obliku moe izjednaiti sa silom tih ubijenih ena s djecom, koje su hodoastile kralju za pomo. Kao da i jedna izgovorena rije, ma kako rjeita, moe zapaliti ljudsku duu takvim bijesom kao krv koja, kap po kap, curi iz tih tijela na umoru. Obian je ovjek rijetko dirnut rijeju ili djelom; a oni kojima je drutveno srodstvo najvea ivotna sil a ne trebaju nikakav poziv da bi odgovorili kao to se eljezo odaziva magnetu na nepravde i strahote drutva. Ako je drutvena teorija snaan imbenik koji izaziva politiko nasilje, kako da objasnimo nedavne nasilne dogaaje u Indiji, u kojoj anarhizma jedva da i ima. Vie od bilo koje druge stare filozofije, hinduistika uenja uznose pasivni otpor, prolaznost ivota, nirvanu, kao najvii duhovni ideal. Ipak, u Indiji svakim danom raste drutveni nemir i nedavno je to rezultiralo inom politikoga nasilja, naime hinduist Madar Sol Dhingra ubio je Sir Curzona Wyllieja. Ako se takvo to moe dogoditi u zemlji drutveno i individualno ve stoljeima proetoj duhom pasivnosti, moe li ovjek dovesti u pitanje strahovit, revolucionarni uinak koji velike drutvene nejednakosti imaju na ljudski znaaj? Moe li ovjek posumnjati u logiku, pravdu ovih rijei: "Represija, tiranija i nekritino kanjavanje nevinih ljudi, bijahu to parole tuinske vlasti u Indiji sve od kad smo poeli komercijalni bojkot engleske robe. Krvolone osobine Britanaca u Indiji danas su vrlo oite. Oni misle da e snagom maa obuzdati Indiju! Upravo je ta arogancija dovela do bombe, i to vie tiraniziraju bespomoan i nenaoruan narod, to e vie terorizam rasti. Mi moemo osuivati terorizam kao tu i stran naoj kulturi, ali neizbjean je sve dok se ta tiranija nastavlja, jer ne treba teroriste kriviti, nego tirane koji su za to i odgovorni. To je jedino utoite za bespomone i nenaoruane ljude dovedene na rub oaja. Nisu oni zloinci. Zloin je meu tiranima."[4] ak i konzervativni znanstvenici poinju shvaati da ljudski znaaj ne oblikuje samo naslijee. Podneblje, hrana, posao; ak se i boja, svjetlo i zvuk m oraju uzeti u obzir u prouavanju ljudske psihologije. Ako je to istina, koliko je onda tona tvrdnja da e velike drutvene nepravilnosti utjecati i da moraju utjecati na razliite svijesti i udi na razliit nain. A kako je samo lano stereotipno poimanje da su anarhistika uenja ili njegovi odreeni pobornici odgovorni za politiko nasilje. Anarhizam, vie od bilo koje druge drutvene teorije, cijeni ljudski ivot vie od stvari. Svi se anarhisti slau s Tolstojem u ovoj temeljnoj istini: ako proizvodn ja bilo koje robe zahtijeva rtvu ljudskoga ivota, onda drutvo moe i bez te robe, ali ne i bez tog ivota. To nipoto ne daje naslutiti da anarhizam poduava pokornosti. Kako bi mogao, kad zna da su sve patnje, sva bijeda, sve bolesti, ishod zla pokornosti? Nije li neki ameriki predak rekao, prije mnogo godina, da je otpor tiraniji poslunost Bogu? A on ak i nije bio anarhist. Ja bih rekla da je otpor tiraniji ovjekov najvii ideal.

Memhis@THR

Sve dok tiranija postoji, u bilo kojem obliku, ovjekovo najdublje ht ijenje mora joj se opirati tako neizbjeno kao to ovjek mora disati. U usporedbi s cjelokupnom nasilnou kapitala i vlasti, politiki ini nasilja tek su kap u oceanu. A to da se samo rijetki opiru, najjai je dokaz koliko straan mora biti sukob njihovih dua i nepodnoljivih drutvenih nepravdi. Napeti poput violinske ice, oni plau i jauu nad ivotom, tako nemilosrdnim, tako okrutnim, tako strano neljudskim. U trenutku oaja ica puca. Zbunjene ui ne uju nita do nesklad. Ali oni koji osjeaju krik agonije, razumiju njegov sklad; oni u njemu uju ispunjenje najodlunijega trenutka ljudske prirode. Takva je psihologija politikoga nasilja.

Zatvori: drutveni zloin i neuspjeh

Godine 1849. Fjodor Dostojevski napisao je na zidu svoje zatvorske elije sljedeu priu Sveenik i vrag: "'uj, ti mali debeli oe!' ree vrag sveeniku. 'to te natjera da tako lae tom jadnom, zavedenom puku? Kakve si to paklene muke opisao? Zar ne zna da oni ve prolaze kroz paklene muke u svojem zemaljskom ivotu? Zar ne zna da ste ti i dravne vlasti moji predstavnici na zemlji? Ti si taj koji im nanosi bol pakla kojim im prijeti. Zar ne zna to? Dobro, poi onda sa mnom.!' Vrag zgrabi sveenika za ovratnik, podigne ga visoko u zrak, i odnese ga u tvornicu, u ljevaonicu eljeza. Ondje je vidio radnike kako tre i ure se gore-dolje i kinje se na arkoj vruini. Uskoro gust, teak zrak i vruina postadoe za sveenika nepodnoljivi. Sa suzama u oima on se obrati vragu: 'Pusti me! Pusti me iz tog pakla!' 'O, moj dragi prijatelju, moram ti pokazati jo mnoga mjesta.' Vrag ga ponovno zgrabi i odvue na seosko gazdinstvo. Ondje je gledao seljake kako mlate ito. Praina i vruina su nepodnoljive. Nadglednik nosi bi i nemilosrdno biem udara svakog od njih tko padne na tlo iscrpljen od tekog rada ili od gladi. Zatim odvodi sveenika u kolibe gdje neki radnici ive sa svojim obiteljima prljave, hladne, zadimljene, smrdljive rupe. Vrag se ceri. Pokazuje siromatvo i tegobe tog ivota. 'Pa, nije li to dovoljno?' pita on. I ini se da se ak i on, vrag, saalio nad ljudima. Poboni sluga boji to ne moe podnijeti. Uzdignutih ruku on moli: 'Pusti me odavde. Da, da! To je pakao na zemlji!' 'E, pa onda zna. A ipak im i dalje obeaje pakao. Mui ih, kinji do smrti duhovno, a oni su ve tijelom mrtvi! Doi! Pokazat u ti jo jedan pakao jo jedan, najgori.' Odveo ga je do zatvora i pokazao mu tamnicu, smrdljivu, u kojoj je mnogo ljudskih tjelesa, nezdravih i bez snage, lee na podu, pokriveni nametnicima to prodiru njiho va jadna, gola, iscrpljena tijela.

Memhis@THR

'Skini svoju svilenu odjeu', ree vrag sveeniku, 'stavi na svoje glenjeve teke lance kakve ovi nesretnici nose; lezi na hladan i prljav pod i onda im govori o paklu koji ih tek eka!' 'Ne, ne!', odvrati sveenik, 'ne mogu niti zamisliti neto tako strano. Preklinjem te, odvedi me odavde!' 'Da, to je pakao. Nema goreg pakla od ovoga. Nisi li to znao? Zar nisi znao da su ti mukarci i te ene koje ti plai slikom pakla kad umru zar nisi znao da su oni ve u paklu, i prije nego to umru?'" To je napisano prije pedeset godina u mranoj Rusiji, na zidu jednog od najstranijih zatvora. A ipak tko moe zanijekati da se isto ne moe primijeniti i na sadanjicu, ak i na amerike zatvore? Bez obzira na sve nae reforme kojima se diimo, na nae velike drutvene promjene i na naa dalekosena otkria, ljudska bia i dalje alju u najgori pakao, u kojemu ih zlostavljaju, poniavaju, mue, da bi se drutvo moglo "zatititi" od vlastitih sablasti. Zatvor, drutvena zatita? Kakav je monstruozan um uope mogao takvo to izmisliti? To je isto kao da kaemo da se zdravlje moe promicati irenjem zaraze. Nakon osamnaest mjeseci uasa u engleskom zatvoru, Oscar Wilde je podario svijetu svoje veliko remekdjelo, Baladu o tamnici u Readingu: Svaki in ruan ko korov kuan U ozraju tom cvati; Sve ono to je u ovjeku dobro Gubi se tu i strati, Blijeda Tjeskoba uva dver teku, A Straar Oaj je prati.[1] Drutvo ide dalje, ini besmrtnim taj kuni zrak i ne shvaa da iz njega mogu proistei samo pogubne posljedice. Trenutano troimo tri milijuna i petsto tisua dolara na dan, milijardu i devedeset pet tisua dolara na godinu, za odravanje zatvora i to u demokratskoj zemlji to je suma velika gotovo kao prihod od ita koji se procjenjuje na sedamstopedeset milijuna dolara, ili proizvedenu koliinu uglja procijenjenu na tristopedeset milijuna dolara. Profesor Bushnell iz Washingtona procjenjuje da zatvori kotaju est milijardi na godinu, a dr. G. Frank Lydston, uvaeni ameriki autor koji se bavi zloinima, pak kao prihvatljivu brojku navodi pet milijardi dolara godinje. Takvo neuveno troenje da bi se golema vojska ljudskih bia drala u kavezu poput ivotinja![2] A ipak zloin je u porastu. Tako znamo da je danas u Americi etiri i pol puta vie poinjenih zloina na milijun stanovnika nego prije dvadeset godina. Najstraniji je aspekt cijele prie da je na nacionalni zloin ubojstvo, ne kraa, pronevjera, ili silovanje kao na Jugu. London je pet puta vei od Chicaga, no ipak stotinu i osamnaest se ubojstava dogodi na godinu u Chicagu, za razliku od dvadeset u Londonu. Ali nije Chicago vodei grad po zloinima, jer tek je sedmi na popisu, na kojemu vode juni gradovi te San Francisco i Los Angeles. Kad je stanje stvari tako strano, ini se smijeno naklapati o tome kako zatvori tite drutvo.

Memhis@THR

Prosjeni um sporo shvaa istinu, ali kad se najpotpunije organizirana, centralizirana institucija, koju se odrava prekomjernim nacionalnim izdacima, pokae potpunim drutvenim neuspjehom, i najgluplji um mora dovesti u pitanje njezino pravo da postoji. Prolo je vrijeme kad smo mogli biti zadovoljni naim drutvenim tkivom uglavnom zato to je "odreeno boanskim pravom" ili dostojanstvom zakona. Ope raireno istraivanje stanja u zatvorima, agitacija i izobraavanje ljudi tijekom posljednjih nekoliko godina zakljuni su dokaz da ljudi ue duboko zagrebati u samo dno drutva, do uzroka strane diskrepancije izmeu drutvenoga i pojedinanoga ivota. Zato su onda zatvori drutveni zloin i neuspjeh? Da bi se odgovorilo na to vitalno pitanje dolikuje da istraimo prirodu i uzrok zloin, metode koje se rabe u borbi s njima i posljedice koje te metode imaju u oslobaanju drutva prokletstva i strahote zloin. Prvo, o prirodi zloina: Havelock Ellis dijeli zloin na etiri faze, na politiki zloin, zloin zbog strasti, zloin zbog ludila, sluajni zloin. On kae da je politiki zloinac rtva pokuaja manje-vie despotske vlasti da sauva svoju stabilnost. On nije nuno kriv zbog povrede drutva; on jednostvno pokuava preokrenuti odreeni politiki poredak koji po sebi moe biti protudrutveni. Tu istinu priznaje cijeli svijet, samo se ona ne priznaje u Americi gdje i dalje prevladava glupo poimanje da u demokraciji nema mjesta za politike zloince. A ipak je John Brown bio politiki zloinac; pa tako i ikaki anarhisti; a to je i svaki trajka. Posljedino bi, kae Havelock Ellis, politiki zloinac naega doba ili mjesta mogao biti junak, muenik, svetac u nekom drugom dobu. Lombroso naziva politikog zloinca istinskim preteom progresivnoga kretanja ljudskoga roda. "Zloinac iz strasti obino je ovjek koji se zdrav rodio i vodio iskren ivot, ali je pod pritiskom neke velike, nezasluene nepravde uzeo pravdu u svoje ruke." [3] Gospodin Hugh C. Weir u svojoj knjizi Policijska prijetnja , navodi sluaj Jima Flahertyja, zloinca iz strasti, koji se, umjesto da ga drutvo spasi, pretvorio u pijanca i recidivista, ime je unitio i osiromaio svoju obitelj. Jo je tuniji primjer Archie, rtva u romanu Preokret ravnotee Branda Whitlocka, inae najveem amerikom ekspozeu zloina u nastanku. Archija je, i vie nego Flahertyja, u zloin i u smrt odvela okrutna neljudskost njegova okruenja i beskrupulozno proganjanje zakonske mainerije. Archie i Flaherty samo su dio njih nekoliko tisua, i pokazuju kako zakonski aspekti zloina i metode koje se njime bave pomau da se stvori bolest koja potkopava cijeli na drutveni ivot. "Zloinac koji poinja zloin zbog ludila doista se ne moe smatrati zloincem vie od djeteta, jer on je duevno u istom stanju kao dijete ili ivotinja".[4] Zakon to ve odavno priznaje, ali samo u rijetkim sluajevima kad je ludilo doista oito ili kad krivevo bogatstvo doputa luksuz zloinakog ludila. Postalo je sasvim moderno biti rtva paranoje. Ali u cjelini, "suverenost pravde" i dalje nastavlja kanjavati zloine poinjene zbog ludila svom estinom svoje moi. Tako Ellis navodi iz statistika dr. Richtera koje pokazuju da je u Njemakoj stotinu i est luaka od njih stotinu etrdeset i etiri koji su poinili zloin, osueno na teke kazne. Sluajni zloinac "predstavlja nadaleko najveu klasu nae zatvorske populacije i najvea je prijetnja drutvenoj dobrobiti". Koji uzrok prisiljava golemu voj sku ljudske obitelji na

Memhis@THR

zloin, da vie voli odvratni ivot meu zatvorskim zidovima umjesto ivota izvan njih? Sasvim sigurno taj uzrok mora biti tako straan da ne ostavlja svojim rtvama mogunost bijega, jer i najpokvarenije ljudsko bie voli slobodu. Ta strahovita sila uvjetovana je naim drutvenim i ekonomskim ustrojem. Ne elim zanijekati bioloke, fizioloke ili psiholoke imbenike u nastanku zloina; ali teko da postoji napredni kriminolog koji nee priznati da su drutveni i ekonomski utjecaji najbezduniji, najotrovniji zametak zloina. Uzmemo li u obzir da ak i postoje uroene sklonosti zloinu, ipak nije nita manja istina da te sklonosti bogato pothranjuje na drutveni okoli. Uska je veza, kae Havelock Ellis, izmeu zloina poinjenog na d osobom i cijene alkohola, te zloina nad vlasnitvom i cijene ita. On navodi Queteleta i Lacassagnea, od kojih prvi gleda na drutvo kao na pripravitelja zloina, a na zloince kao na instrumente za njihovu izvedbu. Drugi pak smatra da je "drutveni okoli sredina koja njeguje zloin; da je zloinac mikrob, element koji postaje jedino vaan kad pronae sredinu koja ga potie da uskipi; svako drutvo ima zloince kakve zasluuje".[5] "Najuspjenije" industrijsko razdoblje onemoguuje radniku da zaradi dovoljno da odri zdravlje i krepost. A kako je blagostanje, u najboljem sluaju, imaginarno stanje, tisue ljudi stalno se pridruuje vojsci nezaposlenih. Od istoka do zapada, od juga do sjevera, ta se golema vojska potuca u potrazi za poslom ili hranom, a sve to uspijevaju nai ubonice su i sirotinjske etvrti. Oni u kojima ima iskre preostaloga samopotovanja, vie vole otvoreni prkos, vie vole zloin od iscrpljujueg, poniavajueg siromatva. Edward Carpenter procjenjuje da je u pet estina krivinih djela narueno neko vlasniko pravo; ali to je preniska brojka. Pomnije e istraivanje pokazati da se devet od deset zloina moe, izravno ili neizravno, povezati s naim ekonomskim i drutvenim nejedanakostima, s naim sustavom nemilosrdnog izrabljivanja i potkradanja. Nema zloinca tako glupog koji ne bi priznao tu stranu injenicu, premda ga ona ne opravdava. Zbirka filozofije zloina koju su skupili Ellis, Lombroso i drugi uvaeni strunjaci, pokazuje da zloinac odve snano osjea da ga drutvo navodi na zloin. Milanski je lopov rekao Lombrosu: "Ja ne kradem, ja samo uzimam od bogataa ono to im je previe; osim toga, ne potkradaju li odvjetnici i trgovci?" Ubojica je napisao: "Znajui da su tri etvrtine drutvenih vrlina kukaviko nasilje, mislio sam da e otvoreni napad na bogataa biti manje neastan od oprezne lukavtine." Drugi je napisao: "Zatvoren sam jer sam ukrao pola tuceta jaja. Ministri koji kradu milijune su asni. Jadna Italija!" Neki je obrazovani kanjenik rekao gospodinu Davittu: "Drutveni su zakoni osmiljeni kako bi osigurali svjetskom bogatstvu da vlada i kalkulira te time liavaju vei dio ovjeanstva njegovih prava i prilika. Zato bi me oni kaznili zbog toga to sam na poneto slian nain uzeo od onih koji su uzeli vie nego to imaju pravo imati?" Isti je ovjek dodao: "Religija krade dui neovisnost; domoljublje znai glupo tovati svijet u kojemu dobrobit i mir stanovnika rtvuju oni koji od toga izvlae dobit, dok zakoni, ograniavaju prirodne elje i vode rat protiv jasnoga duha zakona naih bia. U usporedbi s tim", zakljuuje on, "kraa je astan posao". Doista, vie je istine u toj filozofiji nego u svim pravnim i moralnim knjigama naeg drutva. Ako su ekonomski, politiki, moralni i fiziki imbenici mikrobi zloina, kako se drutvo nosi s tom situacijom?

Memhis@THR

Metode borbe sa zloinom bez dvojbe su se mnogo mijenjale, ali uglavnom u teoretskom smislu. U praksi, drutvo je zadralo primitivan motiv u svojem odnosu prema prijestupniku, a to je osveta. Isto tako je usvojilo teoloku ideju kaznu; dok se zakonske i "civilizirane" metode sastoje od zastraivanja ili terora, i preobrazbe. Vidjet emo da su sva etiri naina izriito neuspjela i da danas nismo nita blie rjeenju nego u srednjem vijeku. Staromodan je prirodni poriv primitivnoga ovjeka da uzvrati udarac, osveti se. Umjesto toga, civilizirani je ovjek, lien hrabrosti i smjelosti, prenio na organiziranu maineriju dunost da se osveti umjesto njega, ludo vjerujui da drava ima pravo uiniti ono za to on vie nema odlunosti ili dosljednosti da uini. "Njegovo velianstvo zakon" mudra je stvar; nee se pognuti pred primitivnim nagonima. Njegova je misija "vie" prirode. Uistinu, on je jo ogrezao u teolokoj zbrci, koja proklamira kaznu kao sredstvo proienja, ili posredno ispatanje grijeha. Ali na legalnoj i drutvenoj razini, zakonska odredba provodi kaznu, ne samo da bi nanijela bol krivcu, nego i da bi zastraila druge. to je, ipak, stvarna osnovica kazne? Pojam slobodne volje, zamisao da je ovjek u svako doba slobodan imbenik dobra ili zla; ako izabere ovo posljednje, za to mora platiti. Premda se ta teorija odavno raspala i odbaena je, ipak je svakodnevno primjenjuje cijela vladina mainerija i pretvara je u najokrutnijega i najsurovijega muitelja ljudskoga ivota. Jedini razlog za njezin nastavak jo je okrutnije poimanje da to se vie iri strah od kazne, to je vei preventivni uinak. Drutvo se koristi najdrastinijim metodama kad je rije o prijestupnicima koji su se ogrijeili o drutvo. Zato nisu zastraeni? Premda se u Americi ovjeka smatra nevinim dok mu se ne dokae krivnja, pravni instrument, policija, provodi teror, zatvara bez razlike, tue, tiranizira ljude, rabi barbarsku metodu "treega stupnja", podvrgava svoje nesretne rtve smrdljivom zraku policijske postaje i jo smrdljivijem jeziku straara. A opet, zloin je u porastu i drutvo plaa cijenu. S druge strane, javna je tajna da, kad nesretni graanin dobije punu "milost" zakona i kad ga u ime sigurnosti skriju u najgori od paklova, da tu tek poinje prava kalvarija. Lien svojih prava kao ljudsko bie, degradiran na puki automat bez volje ili osjeaja, ovisan posve o milosti okrutnih uvara, on svakodnevno prolazi kroz proces dehumanizacije, u usporedbi s kojom je divlja osveta puka djeja igra. Nema te kaznene institucije ili popravilita u Sjedinjenim Dravama u kojima ljude ne mue toljagom, palicom, luakom kouljom, vodenim kurama, "kolibriem" (provoenjem struje kroz tijelo), samicama, borbom s bikovima i izgladnjivanjem "kako bi postali dobri". U tim im ustanovama lome volju, poniavaju duu, duh im pokoravaju ubojitom monotonijom i rutinom zatvorskoga ivota. U Ohiu, Illinoisu, u Pennsylvaniji, Missouriju i na jugu, ti su uasi postali tako oiti da su doprli i do izvanjskoga svijeta, dok u veini drugih zatvora jo prevladavaju iste kranske metode. Ali zatvorske zidine rijetko doputaju bolnim kricima rtava da pobjegnu zatvorski su zidovu debeli, priguuju zvuk. Drutvo bi prije moglo ukinuti sve zatvore, nego oekivati da e ga zatititi te elije uasa dvadesetoga stoljea. Godinu za godinom vrata zatvorskoga pakla vraaju u svijet izmuenu, bezvoljnu, oronulu gomilu ljudi, s Kainovom oznakom na elu, unitenim nadama, prikraenih prirodnih sklonosti. A budui da ih doekuju samo glad i neljudskost, te rtve uskoro ponovno tonu u zloin kao jedinu moguu egzistenciju. Nije uope neobino nai mukarca i enu koji su proveli polovicu svojega ivota ne, gotovo cijeli svoj ivot u zatvoru. Znam enu na Blackwell`s Islandu koja je zatvarana i putana trideset i osam puta; a od prijatelja sam doznala za sedamnaestgodinjeg mladia, kojega je on njegovao i brinuo se za nj u pitsburkom kazneno-popravnom domu i koji nikad nije niti

Memhis@THR

otkrio to to znai biti na slobodi. Njegov je ivot iao od popravilita do popravilita, sve dok nije, slomljena tijela, umro kao rtva drutvene osvete. Ta osobna iskustva potkrepljuju rairene podatke koji dokazuju krajnju jalovost zatvora kao sredstva zastraivanja ili preobrazbe. Dobrohotne osobe ele sada preusmjeriti to pitanje zatvora zahtijevaju da se zatvoreniku jo jedanput vrati mogunost da postane ljudsko bie. Ma kako to bilo hvalevrijedno, bojim se da je nemogue nadati se dobrim rezultatima kad se toi dobro vino u pljesnivu bocu. Nita osim potpune rekonstrukcije drutva nee spasiti ovjeanstvo od raka zloina. Ipak, ako se tupi rub nae drutvene savjesti naotri, kaznene ustanove mogle bi dobiti novu glazuru. Ali prvo treba obnoviti drutvenu svijest, koja je u prilino oronulom stanju. Nuno ju je probuditi kad je rije o injenici da je zloin pitanje stupnja, da svi u sebi imamo rudimente zloina, manje-vie, u skladu s naim mentalnim, fizikim i drutvenim okoliem; i da je pojedinani zloinac puki odraz zajednice. Prosjeni bi pojedinac, probuene drutvene svijesti, mogao nauiti odbijati "ast" da bude krvosljednik prava. Mogao bi prestati progoniti, prestati prezirati drutvenoga prijestupnika i prestati biti nepovjerljiv prema njemu, te mu pruiti priliku da ivi meu svojim blinjima. Do institucija je, naravno, tee doprijeti. One su hladne, neprobojne i okrutne; ipak, oivljenom drutvenom svijeu moglo bi biti mogue osloboditi zatvorske rtve okrutnosti zatvorskih slubenika, straara i uvara. Javno je mijenje mono oruje; uvari ljudskoga plijena ak ga se boje. Moglo bi ih se malo poduiti ljudskosti, posebice ako shvate da njihov posao ovisi o tome. Ali najvaniji je korak traiti za zatvorenika pravo da radi dok je u zatvoru, i da za to dobije odreenu naknadu koja e mu omoguiti da stavi neto na stranu za dane kad ga oslobode, za poetak novoga ivota. Gotovo je besmisleno polagati odvie nade u postojee drutvo kad razmotrimo da su radnici, i sami robovi-najamnici, osueni na kanjeniki rad. Neu ulaziti u okrutnost te primjedbe, nego u tek razmotriti koliko je neodgovarajua. Do sada je bunt organiziranoga radnitva vodio borbu s vjetrenjaama. Zatvorenici su uvijek radili; samo je drava bila njihov izrabljiva, ak i kad je individualni poslodavac bio kradljivac organiziranoga rada. Drave su ili upoljavale kanjenike da rade za vladu, ili da rade za pojedince. Dvadeset devet drava slijedi taj plan. Federalna vlada i sedamnaest drava su ga odbile, kao i vodee europske drave, budui da on vodi silnom izrabljivanju i zlostavljanju zatvorenika te beskrajnom podmiivanju. "Rhode Island, drava kojom vlada Aldrich, moda je najgori primjer. Pod petogodinjim ugovorom, koji je potpisan 7. srpnja 1906. i obnovljen jo sljedeih pet godina u ime privatnih ugovornika, rad stanara kazneno popravnoga doma i okrunoga zatvora na Rhode Islandu prodan je korporaciji Reliance-Sterling Manufacturing po cijeni nioj od dvadeset i pet centi na dan po osobi. Ta je tvrtka doista divovski radni zatvorski trust jer unajmljuje za rad i kanjenike iz kazneno-popravnih domova Connecticuta, Michigana, Indiane, Nebraske i June Dakote te popravilita iz New Jerseyja, Indiane, Illinoisa i Wisconsina, sve u svemu jedanaest ustanova. Koliko je korupcija koju osigurava ugovor iz Rhode Islanda golema, moe se procijeniti prema injenici da ta ista tvrtka plaa ezdesetdva i pol centa na dan u Nebraski za rad kanjenika, a da Tennessee, primjerice, dobiva dolar i deset centi na dan za rad kanjenika od tvrtke Gray-Dudley Hardware; Missouri dobiva sedamdeset centi na dan od kompanije Star Overall Mfg.; West Virginia dobiva ezdeset i pet centi na dan od kompanije Kraft Mfg.; Maryland dobiva pedeset i pet centi na dan od tvrtke Oppenheim,

Memhis@THR

Oberndorf & Co. koja proizvodi koulje. Razlika u cijenama istie golemu korumpiranost. Primjerice, kompanija Reliance-Sterling Mfg. proizvodi koulje, cijena im je u normalnoj proizvodnji ne manje od dolar i dvadeset centi za tuce, dok zatvoru u Rhode Islandu plaaju trideset centi po tucetu. Nadalje, drava ne naplauje tom trustu najamninu za koritenje golemom tvornicom, ne naplauje nita za struju, grijanje, svjetlo, pa ak ni za kanalizaciju te ne utjeruje porez. Kakva korupcija!"[6] Procjenjuje se da se vie od dvanaest milijuna dolara vrijednih radnikih koulja i kombinezona proizvede na godinu u Sjednjinem Draavama zatvorskim radom. Uglavnom to rade ene, i prva je pomisao kako golema koliina enskoga radnitva ostaje bez posla. Druga je pomisao da su muki osuenici, koji bi trebali nauiti neki zanat koji bi im dao kakvu-takvu priliku da se mogu sami izdravati kad iziu iz zatvora, osueni raditi taj posao na kojemu ne mogu zaraditi ni dolar. To je to ozbiljnije kad promislimo da se velik dio tog rada obavlja u popravilitima, koja silno na glas propovjedaju kako obuavaju svoje tienike da postanu korisni graani. Trea je, i najvanija, pomisao da je golema dobit, koja se na taj nain izvlai iz rada osuenika, stalan poticaj poduzetnicima da zahtijevaju od svojih nesretnih rtava zadae koje su posve iznad njihovih sposobnosti i da ih kanjavaju okrutno kad njihov rad ne udovolji pretjeranim zahtjevima. Jo koju rije o osuenosti kanjenika na poslove za koje se ne mogu nadati da e pomou njih zaraivati za ivot kad jednog dana budu osloboeni. Indiana je, primjerice, drava koja se na sva usta hvali da napreduje u poboljanju modernog kaznenopopravnoga sustava. A ipak, prema izvjetaju njezina "popravilita" iz godine 1908., 135 je tienika uposleno u proizvodnji lanaca, 207 u proizvodnji koulja, a 255 u ljevaonici ukupno 597 u tri zanimanja. Ali u tom takozvanom popravilitu tienici bi mogli raditi pedeset i devet razliitih poslova, od kojih je trideset i devet povezano s potrebama te drave. Indiana, poput drugih drava, propovijeda obuavanje tienika popravilita za zanimanja koja e im omoguiti da zarauju za ivot nakon to budu na slobodi. No, ona ih zapravo tjera da izrauju lance, koulje i metle, ove posljednje u korist kompanije Louisville Fancy Grocery. Metlarstvo je posao koji uvelike monopoliziraju slijepi, ivanjem koulja bave se ene i samo je jedna slobodna tvornica lanaca u dravi, a osloboeni se osuenik ne moe nadati da e ondje dobiti posao. Cijela je stvar okrutna farsa. Ako drave mogu, dakle, biti sredstvo potkradanja svojih bespomonih rtava za tako golemi profit, nije li krajnji as da organizirano radnitvo prekine svoje beskorisno jaukanje; i da inzistira na dolinoj naknadi za osuenike, kao to radnike organizacije zahtijevaju za sebe? Na taj e nain radnici unititi zametak koji od zatvorenika ini neprijatelja radnikim interesima. Na drugom sam mjestu ve rekla da se tisue osuenika, nestrunih i bez zanimanja, bez sredstava za ivot, vraaju u drutveni tor. Ti mukarci i te ene moraju ivjeti, jer ak i bivi osuenik ima potrebe. Zatvorski ih je ivot uinio nedrutvenim biima, a vrsto zatvorena vrata na koja nailaze nakon izlaska iz zatvora nee smanjiti njihovu gorinu. Neizbjean je rezultat da oni tvore pogodnu jezgru iz koje se regrutiraju trajkolomci, detektivi i policajci, odve voljni udovoljiti gospodarovoj ponudi. Tako organizirano radnitvo, svojim budalastim protivljenjem radu u zatvoru, samo sebe poraava. Pomae stvaranju otrovnih dimova koji gue svaki pokuaj da doe do ekonomskog poboljanja stanja. Ako radnik eli izbjei te posljedice, trebao bi inzistirati na pravu osuenika da radi, trebao bi ga primiti kao brata, primiti ga u svoju organizaciju, i uz njegovu pomo okrenuti se protiv sustava koji ih obojicu melje. I na kraju, ali ne manje vano, u porastu je provedba barbarske i neodgovarajue doivotne kazne. Oni koji vjeruju u promjenu i iskreno joj tee, brzo dolaze do zakljuka

Memhis@THR

da ovjek mora dobiti priliku da ini dobro. A kako e je dobiti ako je pred njim deset, petnaest ili dvadeset godina zatvora? Nada u slobodu i u povoljnu priliku jedini je poticaj u ivotu, posebice u zatvorskome ivotu. Drutvo je dugo grijeilo prema zatvoreniku mora mu barem tu nadu ostaviti. Nisam posebno uvjerena da e mu ostaviti tu nadu ili da e se na tom planu dogoditi bilo kakva promjena sve dok se zauvijek ne dokinu uvjeti koji stvaraju i zatvorenika i tamniara. Iz usta, rujna mu rua, Iz srca bijele e list! Jer nije lako znati ba kako Volju iskazuje Krist, Otkad hodoasniku pred Papom Procvao tap je ist![7]

Domoljublje: prijetnja slobodi

to je domoljublje? Je li to ljubav prema rodnom mjestu, mjestu sjeanja na djetinjstvo, mjestu nada, snova i htijenja? Je li to mjesto na kojemu bismo, djejom naivnou, gledali oblake to plove i pitali se zato i mi ne moemo tako brzo trati? Mjesto na kojemu emo izbrojati milijune iskriavih zvijezda, sa strahom da nije svaka od njih neko "mogue oko", koje prodire u nae male due? Je li to mjesto na kojemu bi ovjek sluao glazbu ptica i eznuo da ima krila pa da leti, poput njih, u daleke zemlje? Ili je to mjesto na kojemu bismo sjedili u majinu krilu, ushieni udesnim bajkama o velikim djelima i pobjedama. Ukratko, je li to ljubav prema komadiu zemlje, iji svaki je pedalj ugodno i dragocjeno sjeanje na sretno, veselo i zaigrano djetinjstvo? Ako bi to bilo domoljublje, malo bi se Amerikanaca danas nazvalo domoljubima, jer se mjesto igre pretvorilo u tvornicu, mlin i rudnik, dok zagluujui zvukovi strojeva zamjenjuju glazbu ptica. Niti vie moemo uti prie o velikim djelima, jer su prie koje nam nae majke danas pripovijedaju prie o tuzi, suzama i jadu. to je onda domoljublje? "Domoljublje je, gospodine, posljednje utoite hulja", rekao je dr. Johnson. Lav Tolstoj, najvei antidomoljub naega doba, definira domoljublje kao naelo koje e opravdati pripremu velikog broja ubojica; kao posao koji treba bolju opremu za izvedbu ubojstva nego za proizvodnju stvari koje su za ivot potrebne poput cipela, odjee i kua; kao posao koji jami bolji prihod i veu slavu nego posao prosjenoga radnika. Gustave Herv, drugi veliki antidomoljub, ispravno naziva domoljublje praznovjerjem mnogo tetnijom, okrutnijom i neljudskijom praznovjericom od religije. Vjersko praznovjerje izvire iz ovjekove nesposobnosti da objasni prirodne pojave. To jest, kad primitivni ovjek uje grmljavinu ili vidi sijevanje, on ni jedno ni drugo ne moe objasniti te zbog toga zakljuuje da iza njih mora stajati sila vea od njega. Slino vidi nadnaravnu silu i u kii i u raznim drugim prirodnim mijenama. Domoljublje je, s druge strane, praznovjerje umjetno stvoreno i odrava se mreom lai i krivotvorina; praznovjerje koje ovjeku oduzima njegovo samopotovanje i dostojanstvo te poveava njegovu aroganciju i samoljublje. Doista, samoljublje, arogancija i egoizam bitni su elementi domoljublja. Da to ilustriram! Domoljublje pretpostavlja da je naa zemaljska kugla podijeljena na male toke, a svaka je okruena eljeznom ogradom. Oni koji su bili sretni pa su se rodili na nekoj odreenoj

Memhis@THR

toki, smatraju sebe boljima, plemenitijima, veima, pametnijima od ivih bia koja nastanjuju bilo koju drugu toku. Zato je dunost svakoga tko ivi na toj izabranoj toki da se bori, ubija i umre u pokuaju da nametne svoju nadmo svima drugima. Stanovnici drugih toaka razmiljaju slino, naravno, s ishodom da je, od ranog djetinjstva, djeji um zatrovan jezovitim priama o Nijemcima, Francuzima, Talijanima, Rusima itd. Kad dijete odraste, posve je proeto vjerovanjem da ga je sam Bog izabrao da brani svoju zemlju od napada ili najezda svakoga stranca. Zbog tog razloga vapimo za velikom vojskom i mornaricom, za jo vie bojnih brodova i municije. U tu je svrhu Amerika u kratkom razdoblju potroila etiri milijuna dolara. Pomislite samo etiri milijuna dolara su oduzeta ljudskome proizvodu. Jer posve sigurno, ne pridonose domoljublju bogati. Oni su kozmopoliti, savreno doma u svakoj zemlji. Mi u Americi to vrlo dobro znamo. Nisu li nai bogati Amerikanci Francuzi u Francuskoj, Nijemci u Njemakoj, ili Englezi u Engleskoj? I ne rasipaju li kozmopolitskom otmjenou bogatstvo koje su stvorila djeca u amerikim tvornicama i robovi na plantaama pamuka? Da, njihovo e domoljublje omoguiti da se poalje poruka suuti despotu poput ruskoga cara, kad god ga zadesi kakva nezgoda, kao to je to i uinio predsjednik Roosevelt u ime svojega naroda, kad su Sergeja kaznili ruski revolucionari. To je domoljublje koje e pomagati lukavome ubojici Diazu da uniti tisue ivota u Meksiku ili e ak pruiti pomo pri zatvaranju meksikih revolucionara na amerikom tlu i drati ih u amerikim zatvorima, a da za to nema ni najmanjega povoda ili razloga. Ali, domoljublje onda nije za one koji predstavljaju bogatstvo i mo. Ono je dovoljno dobro za narod. To me podsjea na jednu od povijesnih mudrosti Friedericha Velikoga, najboljeg Voltaireova prijatelja, koji je rekao: "Religija je la, ali se mora odrati zbog masa." To je domoljublje prilino skupa ustanova, u to nitko nee posumnjati nakon to razmotri sljedee statistike. Progresivan rast trokova za vodee svjetske vojske i mornarice tijekom posljednje etvrti ovoga stoljea, injenica je ija teina zaprepauje svake mudre prouavatelje ekonomskih problema. To se moe saeto naznaiti tako da se doba od 1881. do 1905. podijeli na petogodinja razdoblja te navedu izdaci za vojsku i mornaricu nekoliko velikih drava tijekom prvog i posljednjeg od tih razdoblja. Od prvoga do posljednjega razdoblja trokovi Velike Britanije porasli su s 2 101 848 936 na 4 143 226 885 dolara, Francuske s 3 324 500 000 na 3 455 109 900, Njemake s 725 000 200 na 2 700 375 600 dolara, Sjednjenih Amerikih Drava s 1 275 500 750 na 2 650 900 450 dolara, Rusije s 1 900 975 500 na 5 250 445 100 dolara, Italije s 1 600 975 750 na 1 755 500 100 dolara i Japana s 182 900 500 na 700 925 475 dolara. Vojni trokovi svake navedene drave poveali su se u svakom od petogodinjih razdoblja koja promatramo. Tijekom cijeloga razdoblja od 1881. do 1905. izdaci Velike Britanije za vojsku poveali su se etverostruko, izdaci Sjedinjenih Amerikih Drava trostruko, Rusije dvostruko, a izdaci Njemake porasli su za trideset i pet posto, Francuske za otprilike petnaest posto te Japana za gotovo petsto posto. Ako usporedimo trokove tih drava na njihove vojske s ukupnim rashodom za svih dvadeset i pet godina zavrno s godinom 1905., omjer je sljedei: u Velikoj Britaniji od dvadeset do trideset i sedam posto; u Sjedinjenim Amerikim dravama od petnaest do dvadeset i tri posto; u Francuskoj od esnaest do osamnaest posto; u Italiji od dvanaest do petnaest posto; u Japanu od dvanaest do etrnaest posto. S druge strane, zanimljivo je zapaziti da se taj omjer u Njemakoj smanjio s otprile pedeset i osam na dvadeset i pet posto, a to je smanjenje rezultat golemog porasta imperijalnih trokova u druge svrhe, ali i dalje ostaje injenica da su trokovi za vojsku u

Memhis@THR

razdoblju od 1901. do 1905. bili vii od trokova za bilo koje prijanje petogodinje razdoblje. Statistike pokazuju da su drave u kojima su izdaci za vojsku najvei, u odnosu na cjelokupni nacionalni dohodak, Velika Britanija, Sjedinjene Drave, Japan, Francuska i Italija, tim redom. to se tie velikih mornarica podaci su takoer vrlo impresivni. Tijekom dvadeset i pet godina, zavrno s 1905., trokovi za mornarice su porasli kako slijedi: u Velikoj Britaniji tristo posto; u Francuskoj ezdeset posto; u Njemakoj esto posto; u Sjedinjenim Dravama etristodvadeset i pet posto; u Rusiji tristo posto; u Italiji dvjestopedeset posto; i u Japanu sedamsto posto. Uz iznimku Veli ke Britanije, Sjedinjene Drave troe za mornaricu vie od bilo koje druge drave, a taj je troak ujedno i najvei u cjelokupnom nacionalnom dohotku nego u bilo kojoj drugoj dravi. U razdoblju od 1881. do 1885., trokovi amerike mornarice iznosili su e st dolara i dvadeset centa na svakih sto dolara namijenjenih dravnim potrebama; u sljedeem petogodinjem razdoblju svota se poveala na est dolara i ezdeset centa, zatim u sljedeem na sedam dolara i deset centa, pa na jedanaest dolara i sedamdeset centa, da bi u razdoblju od 1901. do 1905. iznosila esnaest dolara i etrdeset centa. Gotovo je sigurno da e se izdaci tekueg petogodinjeg razdoblja jo poveati. Sve via cijena militarizacije moe se ilustrirati i izraunom poreza po glavi stanovnika. Od prvoga do posljednjega petogodinjega razdoblja, koje smo uzeli kao osnovicu za usporedbu, rasla je kako slijedi: u Velikoj Britaniji s 18,47 na 52,50 dolara; u Francuskoj s 19,66 na 23,62 dolara; u Njemakoj s 10,17 na 15,51 dolar; u Sjedinjenim Dravam a s 5,62 na 13,64 dolara; u Rusiji s 6,14 na 8,37 dolara; u Italiji s 9,59 na 11,24 dolara i u Japanu s 86 centi na 3,11 dolara. Upravo se ekonomski teret militarizma najbolje moe procijeniti prema tom grubom proraunu cijene po glavi stanovnika. Ne moemo a da iz dostupnih podataka ne izvedemo zakljuak da porast trokova za potrebe vojske i mornarice ubrzano nadilazi rast stanovnitva u svakoj od drava koje smo promatrali u navedenim proraunima. Drugim rijeima, nastavak poveanih zahtjeva militarizma ugroava svaku od tih drava progresivnim iscrpljivanjem i ljudi i resursa. Nepodnoljiv troak u koji domoljublje vodi morao bi biti dovoljan da izlijei od te bolesti ovjeka ak i prosjene inteligencije. A ipak domoljublje zahtijeva jo vie. Ljudi su prisiljeni biti domoljubni i za taj luksuz plaati, ne samo podupirui svoje "branitelje", nego i rtvujui vlastitu djecu. Domoljublje zahtijeva odanost zastavi, koja znai pokornost i spremnost da se ubije oca, majku, brata, sestru. Uobiajena je tvrdnja da trebamo stalnu vojsku da zatiti zemlju od tuinskoga napada. Svaki mudar mukarac i svaka mudra ena zna, ipak, da je to mit koji se odrava da se u ljude unese strah i prisili ih na glupost. Svjetske vlade, budui da poznaju meusobne interese, ne napadaju jedne druge. Nauile su da mogu vie dobiti meunarodnom arbitraom nego ratom i osvajanjem. Doista, Carlyle je rekao, "Rat je svaa dvojice lopova koji su odve kukavice da bi vodili vlastite bitke; zbog toga oni uzmu mladie iz ovoga i onoga sela, obuku ih u uniforme, opreme ih pukama i puste ih poput divljih zvijeri jedne na druge". Ne treba mnogo mudrosti da se svaki rat svede na sline uzroke. Uzmimo za primjer na panjolsko-ameriki rat, navodno velik i domoljuban dogaaj u povijesti Sjedinje nih Drava. Kako su naa srca gorjela od srdbe prema stranim panjolcima! Dobro, istina je da se naa srdba nije razbuktala spontano. Mjesecima ju je pothranjivala novinska agitacija, i to mnogo kasnije nakon to je Butcher Weyler ubio mnoge plemenite K ubance i zlostavljao mnoge Kubanke. Ipak, da budemo pravedni prema amerikoj naciji, srdba

Memhis@THR

je u njoj narasla i bila je spremna za borbu te se hrabro borila. Ali kad je sve zavrilo, kad su mrtvi bili pokopani, a cijena rata dola narodu na naplatu u obliku povienih cijena robe i stanarina to jest, kad smo se otrijeznili od naeg domoljubnog pijanstva iznenada nam je svanulo da je uzrok panjolsko-amerikoga rata bila cijena eera; ili, jo eksplicitnije, da su ivoti, krv i novac amerikoga naroda iskoriteni da se zatite interesi amerikih kapitalista, koje je ugrozila panjolska vlada. A da to nije nikakvo preuveliavanje, nego da se zasniva na apsolutnim injenicama i brojkama, najbolje dokazuje stajalite amerike vlade prema kubanskom radnitvu. Kad je Kuba vrsto bila u apama Sjedinjenih Drava, upravo je vojnicima koji su poslani da oslobode Kubu bilo zapovijeeno da ubijaju kubanske radnike tijekom velikog trajka proizvoaa cigareta, koji se dogodio uskoro nakon rata. A nije to jedino takvo odvagivanje uzroka rata. Zastor se poeo dizati s motivima stranog rusko-japanskoga rata, koji je kotao toliko krvi i suza. I ponovno vidimo da iza razjarenoga Moloha rata stoji jo razjareniji bog trgovine. Kuropatkin, ruski ministar rata tijekom rusko-japanskoga sukoba, otkrio je tajnu to se krije iza toga rata. Car i njegovi veliki vojvode uloili su novac u korejske koncesije tako da su rat forsirali samo da ubrzano akumuliraju veliko bogatstvo. Tvrdnja da su stalna vojska i mornarica najbolja zatita mira, logina je koliko i tvrdnja da je najmirniji graanin onaj koji se naokolo kree silno naoruan. Iskustvo svakodnevnoga ivota dokazuje da naoruani pojedinac stalno jedva eka da iskua svoju snagu. Isto, pogledamo li iz povijesne perspektive, vrijedi i za vlade. Uistinu mirne zemlje ne troe svoj ivot i svoju energiju na pripreme za rat, da bi se odrao mir. Ipak, povika za poveanjem vojske i mornarice nema veze s opasnou izvana. Ona ima veze sa strahom od rastueg nezadovoljstva masa i internacionalnoga duha meu radnicima. Ona ima veze s unutarnjim neprijateljem kojega razne zemlje same stvaraju; s neprijateljem koji e se, jedanput kad mu se probudi svijest, pokazati opasnijim od ijednog tuinskoga osvajaa. Sile koje su stoljeima porobljavale mase dobro su prouile njihovu psihologiju. One znaju da je narod openito poput djece iji se oaj, tuga i suze mogu pretvoriti u sreu malom igrakom. I to je sjajnija igraka, to su boje veselije, vie e se svidjeti djetetu milijunskoj naciji. Vojska i mornarica predstavljaju igrake za narod. Da bi postale privlanije i prihvatljivije, troi se stotine i tisue dolara na pokazivanje tih igraaka. To je bio naum amerike vlade kad je opremila flotu i poslala je du Pacifike obale tako da svaki ameriki graanin osjeti ponos i slavu Sjedinjenih Drava. Grad San Francisco potroio je stotinu tisua dolara za zabavu flote; Los Angeles ezdeset tisua dolara; Seattle i Tacoma oko stotinu tisua dolara. Jesam li rekla za zabavu flote? Na ie i pie nekolicine viih asnika, dok su se "hrabri deki" morali pobuniti da bi dobili dovoljno hrane. Da, dvije stotine i ezdeset tisua dolara potroeno je na vatromete, zabave u kazalitu i banenja, u doba kad mukarci, ene i djeca diljem zemlje gladuju po ulicama; kad je tisue nezaposlenih spremno prodati svoj rad u bescijenje. Dvije stotine i ezdeset tisua dolara! to se sve moglo napraviti s tolikom svotom? Ali umjesto kruha i sklonita, djecu tih gradova poveli su da vide flotu, da im to ostane, kako kau novine, u "trajnoj uspomeni". Predivna stvar za sjeanje, zar ne? Orue za civilizirano klanje. Ako se um djeteta mora trovati takvim sjeanjima, kakve onda ima nade za istinsko ostvarenje ljudskoga pobratimstva?

Memhis@THR

Mi, Amerikanci, tvrdimo da smo ljudi koji vole mir. Mrzimo krvoprolie; opiremo se nasilju. A ipak grevito uivamo u mogunosti da se dinamitne bombe bace iz letjelica na bespomone graane. Spremni smo objesiti, smaknuti na elektrinom stolcu ili linovati svakoga tko e, zbog ekonomske nude, riskirati vlastiti ivot u pokuaju da oduzme ivot kakvom industrijskom magnatu. Ipak se naa srca nadimaju od ponosa na pomisao da Amerika postaje najmonija zemlja na svijetu i da e napokon staviti svoju eljeznu apu na vrat svake druge drave. Takva je logika domoljublja. Razmotrimo li loe posljedice, koje domoljublje u sebi nosi, za prosjenoga ovjeka, ustanovit emo da su one nita u usporedbi s uvredom i tetom koje domoljublje natovaruje na samoga vojnika tu jadnu, zavedenu rtvu praznovjerja i neznanja. to za njega spasitelja svoje zemlje, zatitnika svojega naroda domoljublje uva u svojoj zalihi? ivot robovske pokornosti, poroka i izopaenosti tijekom mira; ivot opasnosti, izlaganja i smrti tijekom rata. Tijekom svoje posljednje predavake turneje u San Franciscu, posjetila sam Presidio, najljepe mjesto s kojega se prua vidik nad zaljevom i parkom Golden Gate. To bi mjesto trebalo biti namijenjeno djeci, vrtovi i glazba za rekreaciju umornih. Umjesto toga ono je porunjeno, dosadno i sivo od baraka baraka u kojima bogati ni svojim psima ne bi dopustili da ive. U tim bijednim kolibama vojnike dre poput stoke; tu oni provode svoju mladost, latei izme i mjedenu dugmad svojih nadreenih asnika. Tu sam uoila i razliku meu klasama: jedri sinovi slobodne republike, poredani u red poput osuenika, salutiraju svakom porunikom ovjeuljku u prolazu. Amerika jednakost, koja poniava muevnost i uzdie uniformu! ivot u barakama samo jo vie tei razviti sklonost spolnim perverz ijama. U tome je sve sliniji vojnim uvjetima u Europi. Havelock Ellis, zapaeni pisac o spolnoj psihologiji, pomno je prouio tu temu. Citiram: "Neke su od baraka veliki centri muke prostitucije... Broj vojnika koji se prostituira vei je nego to bismo htjeli povjerovati. Ne pretjerujem ako kaem da je u pojedinim pukovima velika vjerojatnost da se veinu mukaraca moe kupiti... Ljetnih veeri, Hyde Park i susjedni Albert Gate, vrve od gardista i ostalih predanih ivoj trgovini, i to bez krinke, u uniformi ili bez nje... U veini sluajeva utrak je ugodan dodatak deparcu Tommyja Atkinsa." Do koje se mjere ta izopaenost uvukla u vojsku i u mornaricu moe se najbolje prosuditi prema injenici da postoje posebne kue za taj oblik prostitucije. Ta praksa nije ograniena samo na Englesku; opa je. "Vojnici nisu nita manje traeni u Francuskoj nego li u Engleskoj ili u Njemakoj, a posebne kue za prostituciju vojnika postoje i u Parizu i u gradovima koji imaju garnizone." Da je gospodin Havelock Ellis u svoje istraivanje spolne izopaenosti ukljuio i Ameriku, otkrio bi da isto stanje prevladava i u naoj vojsci, ba kao i u tim zemljama. Porast stalne vojske neizbjeno vodi u irenje te spolne perverzije; barake su inkubatori. ivot u barakama, osim svojih spolnih posljedica, ini vojnika nesposobnim za koristan rad nakon to izie iz vojske. Ljudi vjeti u nekom poslu, rijetko ulaze u vojsku ili mornaricu, ali ak su i oni, nakon vojnikoga iskustva, posve nesposobni za svoja biva zanimanja. Budui da su usvojili naviku da ljenare i naviknuli se na uzbuenje i pustolovinu, miran ih posao vie ne moe zadovoljiti. Kad iziu iz vojske, vie se ne mogu vratiti korisnome poslu. Ali obino u vojsku ide drutveni olo, osloboeni zatvorenici i slini, koje je u njezine redove dovela ili borba za ivot ili vlastita sklonost. Oni se, kad im je vojni rok zavren, ponovno vraaju svojem prijanjem ivotu u zloinu,

Memhis@THR

brutalnijem i sramotnijem nego prije. Dobro je znana injenica da je u naim zatvorima velik broj bivih vojnika; dok se, s druge strane, vojska i mornarica opskrbljuju u velikoj mjeri bivim kanjenicima. Od svih zlih posljedica koje sam do sada prikazala ni jedna mi se ne ini tako tetna po ljudski integritet kao ona koju je duh domoljublja proizveo u sluaju vojnika Williama Buwalde. Budui da je ludo vjerovao da ovjek moe biti vojnik i istodobno iskazivati svoja ljudska prava, vojna ga je vlast strogo kaznila. On je svojoj zemlji sluio petnaest godina tijekom kojih u njegovu izvjetaju nije bilo mrlje. Prema generalu Funstonu, koji je smanjio Buwaldinu kaznu na tri godine, "prva je dunost asnika ili svakog novouvojaenoga neupitna pokornost i odanost vladi, bez obzira na to odobrava li on tu vlast ili ne". Time Funston obiljeav pravi karakter lojalnosti. Prema njemu, ulaskom u vojsku dokidaju se naela Deklaracije o neovisnosti. Kakva udna posljedica da domoljublje pretvara mislee bie u odani stroj! Opravadavajui tu najopakiju kaznu Buwaldi, general Funston kae amerikome narodu da je in toga vojnika bio "ozbiljan zloin ravan izdaji". A od ega se zapravo taj "strani zloin" sastoji? Naprosto od ovoga: William Buwalda bio je jedan meu tisuu i petsto ljudi koji su doli na javni skup u San Franciscu; i, kakva li uasa, rukovao se s govornicom, Emmom Goldman. Straan zloin, doista, koji general naziva "velikom uvredom vojske, u svakom sluaju gorom od dezerterstva". Ima li vee optube protiv domoljublja od toga da na taj nain obiljei ovjeka kao zloinca, baci ga u zatvor i poniti petnaest godina njegova odana sluenja? Buwalda je svojoj zemlji dao najbolje godine svojega ivota i svoje muevnosti. Ali sve je to izbrisano. Domoljublje je nemilosrdno, i poput svih nezasitnih udovita, zahtijeva sve ili nita. Ono ne priznaje da je i vojnik ljudsko bie koje ima pravo na vlastite osjeaje i na vlastita miljenja, na svoje sklonosti i zamisli. Ne, domoljublje to ne moe priznati. To je lekcija koju je Buwalda morao nauiti; prisiljen ju je nauiti pod visoku, ali ne i beskorisnu, cijenu. Ponovno na slobodi, izgubio je svoj poloaj u vojsci, ali je dobio samopouzdanje. Nakon svega, to je vrijedno triju godina provedenih u zatvoru. Autor koji pie o vojnim prilikama u Americi, u nedavnom je lanku, komentirao nadmo vojnika nad civilom u Njemakoj. Rekao je, izmeu ostaloga, da ako naa republika nema drugog smisla nego da jami svim svojim graanima jednaka prava, onda ima ispravan razlog da postoji. Uvjerena sam da pisac tih redaka nije bio u Coloradu tijekom patriotskog reima generala Bella. Vjerojatno bi mislio drugaije da je vidio kako se, u ime domoljublja i republike, ljudi bacaju u obor s bikovima, naokolo navlae, preko svake granice, i podvrgavaju svim vrstama ponienja. A taj incident u Coloradu nije usamljen na putu uspona vojne moi u Sjedinjenim Dravama. Gotovo da nema trajka a da vojne trupe ne dou u pomo onima na vlasti i da se ne ponaaju arogantno i brutalno kao to su se ponaali oni koji su nosili Keiserovu uniformu. Uostalom, mi imamo i Dickov vojni zakon. Je li pisac tih redaka to zaboravio? Velika je nevolja s veinom naih pisaca da su potpune neznalice kad su u pitanju tekui dogaaji, ili da nee, budui da su neiskreni, pisati o tim stvarima. I tako se dogodilo da je Dickov vojni zakon proao u Kongresu uz vrlo slabu raspravu i jo manji publicitet zakon koji daje predsjedniku mo da mirnoga graanina pretvori u krvoednoga ubojicu, navodno u ime obrane zemlje, a zapravo u ime zatite interesa odreene stranke u ije ime govori predsjednik.

Memhis@THR

Na pisac tvrdi da militarizam nikad ne moe postati tako moan u Americi kao to je to postao vani, budui da je u nas sluiti vojsku dobrovoljna stvar, dok je ona u starome svijetu obvezatna. Gospodin ipak zaboravlja uzeti u obzir dvije vane injenice. Prvo, prisilno je novaenje u Europi stvorilo duboko usaenu mrnju prema militarizmu meu svim slojevima drutva. Tisue mladih regruta negoduju pri novaenju, a jedanput kad su u vojsci, iskoristit e svaki mogui nain da dezertiraju. Drugo, upravo je prisila kao obiljeje militarizma stvorila golem antimilitaristiki pokret, kojega se europske sile boje vie nego iega drugoga. Osim toga, militarizam je najvei branik kapitalizma. Onog trenutka kad se potkopa militarizam, kapitalizam e zateturati. Uistinu, u nas nema prisilnoga novaenja; to jest, mukarce obino ne prisiljavaju da se unovae, ali smo razvili mnogo egzaktniju i rigidniju silu nudu. Nije li injenica da se tijekom industrijske depresije poveao broj novaenja? Vojni posao ne mora biti ni unosan ni astan, ali je ipak bolji od potucanja zemljom u potrazi za poslom, od stajanja u redu za kruh, ili od spavanja u mjesnim prenoitima. Osim toga, on donosi trinaest dolara na mjesec, tri obroka na dan i mjesto za spavanje. Pa ipak ni nuda nije dovoljno snaan imbenik da dovede u vojsku karakternoga i muevnoga ovjeka. Nije udo da se nae vojne vlasti tue na "jadan materijal" koji se unovauje. To priznanje vrlo je ohrabrujui znak. Ono dokazuje da jo ima dovoljno duha neovisnosti i ljubavi za slobodu u prosjenome Amerikancu da e radije gladovati neko obui uniformu. Umni mukarci i ene diljem svijeta poinju shvaati da je domoljublje odve uskogrudno i ogranieno poimanje da bi odgovorilo na potrebe naega doba. Centralizacija moi stvorila je meunarodni osjeaj solidarnosti koji stvara vei sklad interesa izmeu amerikoga radnitva i njihove brae u inozemstvu nego izmeu amerikoga rudara i njegova eksploatiranoga sudruga; solidarnost koja se ne boji tuinskoga osvajanja, jer ona navodi sve radnike da jednoga dana kau svojim gospodarima, "Idite, ubijajte sami. Mi smo to dugo radili za vas". Ta solidarnost budi svijest ak i u vojnika, jer i oni su dio velike ljudske obitelji. Solidarnost koja se pokazala pouzdanijom od one tijekom prolih bojeva, i koj a je potaknula parike vojnike, tijekom Komune 1871., da se odbiju pokoriti kad su im naredili da ubijaju svoju brau. Ona je podarila hrabrost ljudima koji su se pobunili na ruskim ratnim brodovima tijekom posljednjih godina. Ona e na kraju dovesti do po bune svih potlaenih i podjarmljenih protiv meunarodnih izrabljivaa. Europski je proletarijat shvatio kolika je snaga solidarnosti i zbog toga je proglasio rat domoljublju i njegovoj krvavoj sablasti, militarizmu. Tisue ljudi pune zatvore Francuske, Njemake, Rusije i skandinavskih zemalja jer se usude suprotstaviti drevnoj praznovjerici. A taj pokret nije ogranien samo na radniku klasu; on obuhvaa predstavnike svih slojeva, a njegovi su glavni pobornici mukarci i ene koji se istiu u umjetnosti, znanosti i knjievnosti. Amerika e morati slijediti taj put. Militaristiki duh ve je proeo sva podruja ivota. Ja zapravo vjerujem da je militarizam vea opasnost ovdje nego bilo gdje drugdje, jer kapitalizam potplauje one koje eli unititi. U kolama je ve poelo. Oito se vlada dri jezuitskog shvaanja, "Daj mi um djeteta, i oblikovat u ovjeka". Djeca ue vojnu taktiku, o slavi vojnih postignua koja se uzdiu u nastavnim programima i tako se mladi umovi izopauju da bi koristili vladi. Nadalje, mladost ove drave poziva se na svjetlucavim posterima da se pridrui vojsci i mornarici. "Dobra prilika da vidite svijet!", vie vladin reklamer. Tako se nevini djeaci moralno opijaju domoljubljem, a vojni Moloh pobjedniki koraa dravom.

Memhis@THR

Ameriki je radnik toliko propatio u rukama vojske, drave i federacije, da je posve opravdano to mu se gadi uniformirani parazit i da mu se protivi. Ipak, puka denuncijacija nee rijeti taj veliki problem. Vojnika trebamo obrazovati antidomoljubnom literaturom koja e ga prosvijetliti i pokazati mu sve stvarne strahote njegova posla te koja e probuditi njegovu svijest da ostvari pravi odnos s ovjekom ijemu radu duguje svoju egzistenciju. Upravo se toga vlasti najvie boje. Ve je ravno izdaji da vojnik prisustvuje radikalnom skupu. Nema sumnje da e izdajom proglasiti i ako vojnik ita radikalne pamflete. No, nije li vlast oduvijek proglaavala svaki progresivni korak izdajom? Oni, koji, ipak, iskreno tee drutvenoj rekonstrukciji mogu sebi priutiti da se sa svim tim suoe; jer je moda ak vanije pronositi istinu barakama nego tvornicama. Kad potkopamo domoljubnu la, iskrit emo put za veliku strukturu u kojoj e sve nacionalnosti biti sjedinjene opim bratstvom istinski SLOBODNO DRUTVO.

Francesico Ferrer i Moderna kola

Iskustvo se smatra najboljom ivotnom kolom. Na mukarca ili enu koji ne naue neke ivotno bitne lekcije u toj koli, gleda se kao na prave glupane. Ipak je udno da mirno primamo, kao samo po sebi razumljivo, to da organizirane institucije ponavljaju greke, ne ue iz iskustva. U Barceloni je ivio i radio ovjek po imenu Francisco Ferrer. Bio je uitelj, poznat i obljubljen meu pukom. Izvan panjolske samo nekolicina obrazovanih zna za Ferrerov rad. Za veliki svijet taj uitelj ne postoji. Prvoga rujna godine 1909. panjolska je vlada po nalogu katolike crkve zatvorila Francisca Ferrera. Trinaestoga listopada, nakon tobonjega suenja, smjestili su ga u jamu zatvora u Montjuichu, uz straan zid mnogih uzdaha, i ubili. Odjednom je F errer, neugledni uitelj, postao univerzalan lik, odsjaj srdbe i bijesa cijeloga civiliziranoga svijeta prema neodgovornome ubojici. Ubojstvo Francisca Ferrera nije prvi zloin to su ga poinile panjolska vlada i katolika crkva. Povijest tih institiucija dugaka je rijeka ognja i krvi. Ipak nisu nita nauili iz iskustva, niti su shvatili da svaki krhki ivot koji crkva ili drava ubiju prerasta u monoga diva, koji e jednoga dana osloboditi ljudski rod od njihova opasna stiska. Francisco Ferrer rodio se 1859. u skromnoj obitelji. Bili su katolici i nadali se da e podii svojega sina u istoj vjeri. Nisu znali da e djeak postati glasnik velike istine, da e njegov um odbiti krenuti starim putem. U ranoj je dobi Ferrer poeo propitivati vjeru svojih otaca. Zahtijevao je da dozna kako to da bog, koji mu govori o dobroti i ljubavi, remeti san nevinoga djeteta stranim i uasnim mukama, patnjama, paklom. Budui da je bio oprezan te iva i ispitivaka duha, nije mu trebalo puno pa da otkrije strah ote tog crnoga udovita, katolike crkve. On je s tim htio prekinuti. Francisco Ferrer nije bio samo ovjek sumnje, u potrazi za istinom; bio je i pobunjenik. Duh bi mu se rasplamsao pravednom srdbom prema eljeznom reimu njegove zemlje; kad je skupina pobunjenika, koju je vodio hrabri domoljub general Villacampa, pod stijegom republikanskog ideala, snano napala taj reim, nije bilo vatrenijega borca od mladoga Francisca Ferrera. Nadam se da republikanski ideal nitko nee brkati s

Memhis@THR

republikanstvom u Americi. Ma kakve prigovore imala ja, kao anarhist, na republikance latinskih zemalja, znam da oni visoko nadvisuju tu korumpiranu i reakcionarnu stranku koja, u Americi, unitava svaki znak slobode i pravde. ovjek mora pomisliti na Mazzinije, Garibaldije, na mnotvo drugih, kako bi shvatio da su njihovi napori bili usmjereni ne samo protiv despotizma, nego posebice protiv katolike crkve, koja je od svojeg samoga poetka bila neprijatelj svakog napretka i slobodarstva. U Americi je posve suprotno. Republikanci zastupaju utvrena prava, imperijalizam, korupciju, unitenje svega to nalikuje na slobodu. Njihov je ideal slatkorjeiv, gmizav ugled McKinleya i okrutna Rooseveltova arogancija. Pobuna panjolskih republikanaca je uguena. Potrebno je neto vie od pu ke hrabrosti da se razbije stoljetna stijena, da se odsijee glava katoloikoj crkvi, toj hidri, i panjolskome tronu. Uhenja, progon i kanjavanje uslijedili su nakon junakoga pokuaja male skupine. Oni koji su izbjegli progonitelje, morali su pobjei u potrazi za sigurnou u strane zemlje. Francisco Ferrer bio je meu njima. Otiao je u Francusku. Kako se njegova dua morala rascvjetati u novoj zemlji! Francuska, kolijevka slobode, ideja, akcije. Pariz, uvijek mlad, estok Pariz, pulsirajuega ivota, nakon mraka njegove zaostale zemlje kako ga je samo on morao nadahnuti! Kakve povoljne prilike, kakva sjajna ansa za mladoga idealista! Francisco Ferrer nije gubio vrijeme. Poput izgladnjeloga ovjeka ubacio se u mnoge razliite liberalne pokrete, upoznao svakovrsne ljude, uio, upijao, rastao. Dok je bio ondje, vidio je i Modernu kolu na djelu, to e odigrati tako vanu i sudbonosnu ulogu u njegovu ivotu. Moderna je kola u Francuskoj osnovana puno prije Ferrerova doba. Njezin je zaetnik, premda u uskom krugu, bio svjei duh Louise Michel. Svjesno ili nesvjesno, velika je Louise davno osjetila da budunost pripada mladom narataju; da e, ako se mlade ne oslobodi institucije to razara um i duu, buroaske kole, drutvena zla nastaviti postojati. Mislila je, kao i Ibsen, da je ozraje proeto duhovima, da odrasli mukarac i ena moraju nadii mnoge praznovjerice. I tek to prerastu smrtonosni zahvat jedne sablasti, gle, ve se nau u ropstvu devedeset i devet drugih sablasti. Samo neki dosegnu vrhunac potpunoga preporoda. Dijete, pak, nema tradicija koje bi moralo nadii. Njegov um nije optereen nizom ideja, njegovo srce nije hladno prema klasnim i drutvenim razlikama. Dijete je za uitelja ono to je glina za kipara. Hoe li svijet primiti umjetniko djelo ili prezrenu imitaciju, ovisi u velikoj mjeri o kreativnoj moi uitelja. Louise Michel u prvom je redu bila sposobna osluhnuti enje djeje due. Nije li i sama bila naravi poput djeteta, tako slatka i njena, jednostavna i velikoduna? Louisin a je dua izgarala nad svakom drutvenom nepravdom. Uvijek je bila u prvim redovima kad god su se Pariani bunili protiv kakve nepravde. I budui da je bila zatvarana zbog svoje velike odanosti potlaenima, male kole na Montmartreu uskoro je nestalo. Ali sjeme je bilo posijano i rodilo je plodom u mnogim francuskim gradovima. Najvaniji je pothvat Moderne kole onaj velikoga i uvijek mladoga Paula Robina. S nekoliko prijatelja otvorio je veliku kolu u Cempuisu, prekrasnom mjestacu pokraj Pariza. Paul Robin teio je viem idealu, a ne samo unijeti moderne zamisli u naobrazbu. Htio je pokazati stvarnim injenicama da je graanska koncepcija nasljednosti samo izgovor za potedu drutva od njegovih stranih zloina protiv mladei. Tvrdnja da dijete mora trpjeti za grijehe svojih otaca, da ono mora nastaviti sa siromatvom i

Memhis@THR

prljavtinom, da mora izrasti u pijanca ili zloinca, samo zato to mu roditelji nisu ostavili nita drugo u naslijee, bila je odve naopaka za lijepi duh Paula Robina. On je vjerovao da osim naslijea, bez obzira na njegovu ulogu, ima i drugih jednako velikih imbenika, ako ne i veih, koji bi mogli i koji hoe iskorijeniti ili umanjiti takozvani prvi uzrok. Odgovarajue ekonomsko i drutveno okruenje, daak i sloboda prirode, zdrava vje ba, ljubav i suut, i, ponad svega, duboko razumijevanje za potrebe djeteta sve e to unititi okrutnu, nepravednu i zloinaku stigmu nametnutu nevinoj mladei. Paul Robin nije birao svoju djecu; nije iao takozvanim najboljim roditeljima: on je uzimao djecu gdje god ih je naao. Uzimao ih je s ulice, iz koliba, sirotita i domova za nahoad, popravnih domova, iz svih onih sivih i stranih mjesta kamo blagonaklono druvo skriva svoje rtve kako bi umirilo svoju grenu savjest. Skupio je svu prljavu, umrl janu, drhtavu siroad koja je naao i odveo je u Cempuis. Ondje su, u prirodi, slobodne i neobuzdane, dobro nahranjene, iste, voljene i okruene razumijevanjem, ljudske biljice poele rasti, cvjetati, razvijati se iznad oekivanja njihova prijatelja i u itelja, Paula Robina. Djeca su se razvila u mukarce i ene sigurne u sebe, koji vole slobodu. to je vea opasnost za institucije koje proizvode sirotinju kako bi je ovjekovjeile? Francuska je vlada zatvorila Cempuis jer su razredi u njemu bili mjeoviti to je u Francuskoj tada bilo zabranjeno. Ipak, Cempuis je dovoljno dugo djelovao da je uspio pokazati svim naprednim pedagozima svoje nevjerojatne mogunosti i da bi posluio kao poticaj za moderne metode naobrazbe, koje polagano ali neizbjeno podrivaju trenutano postojei sustav. Nakon Cempuisa uslijedio je velik broj drugih obrazovnih pokuaja meu njima pokuaj Madelaine Vernet, nadarene knjievnice i pjesnikinje, autorice djela L`Amour Libre (Slobodna ljubav), i Sbastiena Faurea, i njegove La Ruche (Konica), koju sam posjetila u Parizu 1907. godine. Prije nekoliko je godina drug Faure kupio zemljite na kojemu je izgradio svoju La Ruche. U razmjerno kratkom vremenu uspio je preobraziti nekad divlje, nekultivirano zemljite u procvjetalo mjesto, koje je poelo izgledati kao dobro odravano gospodarstvo. Golemo kvadratino dvorite, okrueno trima zgradama i iroka staza koja vodi u vrt i vonjak, doekuju posjetioca. Vrt, odravan onako kako to samo Francuz zna, prua veliku raznolikost raslinja. Miljenje je Sbastiena Faurea da e djetetov razvoj trpjeti ako ono bude podvrgnuto proturjenim utjecajima. Tek kad su materijalne potrebe, kuna higijena i intelektualni okoli usklaeni moe dijete izrasti u zdravo, slobodno bie. O svojoj je koli Sbastien Faure rekao: "Uzeo sam dvadeset i etvero djece obaju spolova, veinom siroadi, ili onih kojima su roditelji odve siromani da bi im mogli platiti kolovanje. Odjenuo sam ih, pruio im dom i obrazovao ih na svoj troak. Do svoje dvadesete godine primat e temeljitu osnovnu naobrazbu. Izmeu dvanaeste i sedamnaeste godine dok im naobrazba jo traje poet e ih se poduavati nekom zanimanju, u skladu s njihovim pojedinanim sklonostima i sposobnostima. Nakon toga su slobodni napustiti La Ruche i p oeti ivot u izvanjskome svijetu, ali sigurni da se uvijek mogu vratiti u La Ruche, gdje e biti primljeni otvorenih ruku i s dobrodolicom, kao to roditelji doekuju svoju voljenu djecu. A ako ele raditi kod nas, mogu to pod sljedeim uvjetima: jedna treina proizvoda pokrivat e njihove trokove izdravanja, druga treina ide u opi fond namijenjen za primitak nove djece, a posljednja je treina namijenjena za osobne potrebe.

Memhis@THR

Zdravlje je djece koju trenutano imam na skrbi izvrsno. ist zrak, hranjivi obroci, tjelesna vjeba na otvorenome, duge etnje, odravanje higijenskih pravila, zanimljiva metoda poduke i, iznad svega, nae razumijevanje i njena skrb za djecu, urodili su zadivljujuim tjelesnim i mentalnim rezultatima. Bilo bi nepravedno tvrditi da su nai uenici ostvarili udo; ali, ako uzmemo u obzir da pripadaju prosjeku, da im se prije nije pruila prilika, rezultati su doista zadovoljavajui. Najvanije to su postigli to se rijetko dogaa s djecom u redovnim kolama jest da vole uiti, da ele znati, biti informirani. Nauili su novu radnu metodu, metodu koja ubrzava pamenje i potie matovitost. Posebice se trudimo probuditi djetetovo zanimanje za njegovo okruenje, da shvati vanost promatranja, istraivanja i razmiljanja, tako da kad djeca sazriju, ne budu gluha i slijepa za stvari oko njih. Naa djeca nita ne prihvaaju na slijepo, da ne propituju zato i zbog kojeg je razloga neto takvo kakvo jest; niti su zadovoljni dok na svoja pitanja ne dobiju potpun odgovor. Tako je njihov um osloboen sumnji i straha koji proizlaze iz nepotpunih i neistinitih odgovora; upravo ovo posljednje izopauje djetetov razvoj i stvara u njemu pomanjkanje povjerenja u sebe i u one oko njega. Iznenaujue je koliko su iskreni, ljubazni i srdani nai maliani jedni prema drugima. Sklad izmeu njih i odraslih u La Rucheu silno ohrabruje. Bili bismo u neprilici kad bi nas se djeca bojala ili nas cijenila samo zato to smo njihove starjeine. inimo sve da dobijemo njihovo povjerenje i njihovu ljubav; tako ostvareno razumijevanje zamijenit e dunost; povjerenje e zamijeniti strah, a ljubav strogost. Nitko jo nije u cijelosti shvatio bogatstvo suosjeanja, ljubaznosti i velikodunosti to se krije u djejoj dui. Napor svakog istinskog pedagoga trebao bi otkljuati tu riznicu da bi se potaknuli djeji porivi i izvukle iz njega najbolje i najplemenitije sklonosti. Nema vee nagrade za neiji ivotni rad nego nadgledati rast ljudske biljke, vidjeti kako njihova narav rastvara svoje latice, i promatrati kako se razvijaju u pravu linost. Moji drugovi u La Rucheu ne trae vee nagrade i upravo zahvaljujui njima i njihovu naporu, vie nego mojemu, na ljudski vrt obeava da e roditi lijepim plodom." [1] to se tie teme povijesti i prevladavajuih tehnika poduavanja, Sbastien Faure je rekao: "Naoj djeci objanjavamo da se prava povijest tek treba napisati pria o onima koji su umrli, neznani, u naporu da pomognu ovjeanstvu na putu prema veim dostignuima."[2] Francisco Ferrer nije mogao izbjei taj veliki val pokuaja da se ostvari Moderna kola. On je uvidio njezine mogunosti, ne samo na teoretskoj razini, nego i na razini njezine praktine primjene za svakodnevne potrebe. Bit e da je shvatio da panjolskoj, vie nego i jednoj drugoj zemlji, treba upravo takva vrsta kole, ako ikada eli zbaciti dvostruki jaram, sveeniki i vojniki. Kad razmotrimo da je cijeli sustav naobrazbe u panjolskoj bio u rukama katolike crkve i kad se, nadalje, prisjetimo katolike formule, "Utuvi li se katolianstvo u djetetovu glavu do njegove devete godine, ono vie ne prima ni jednu drugu ideju", razumjet emo golemu zadau koju je Ferrer imao kad je donio novo svjetlo meu svoj narod. Sudbina mu je uskoro pomogla u ostvarenju njegova velikoga sna. Gospoica Meunier, uenica Francisca Ferrera, i bogata dama, zainteresirala se za projekt Moderne kole. Kad je umrla, ostavila je Ferreru vrijedan posjed i dvanaest tisua franaka godinjega prihoda za kolu.

Memhis@THR

Reeno je da zloeste due mogu zamisliti samo zloeste zamisli. Ako je tako, onda se podle metode katolike crkve kojima je ocrnjivala Ferrerov znaaj, kako bi opravdala svoj crni zloin, mogu odmah objasniti. Tako se amerikim katolikim tiskom proirila la da je Ferrer bio u intimnim odnosima s gospoicom Meunier kako bi se dokopao njezina novca. Osobno mislim, da je intimnost, ma koje vrste, izmeu mukarca i ene njihova osobna stvar, njima sveta. Voljela bih da ne troim ni rijei na tu temu, da nije rije o jednoj od mnogih kukavikih lai to su se irile oko Ferrera. Naravno, oni e, koji poznaju potenje katolikoga sveenstva, razumjeti insinuaciju. Jesu li katoliki sveen ici ikada gledali na enu drugaije osim kao na spolnu robu? Povijesni e me podaci otkriveni u samostanima podrati u tome. Kako bi onda oni mogli razumjeti suradnju mukarca i ene osim na spolnoj osnovi? Zapravo su gicu. Meunier smatrali Ferrerovom pretpostavljenom. Budui da je provela djetinjstvo i djevojake godine sa krtim ocem i pokornom majkom, shvatila je kolika je vrijednost potrebe za ljubavlju i sreom u djejem ivotu. I posve sigurno je uvidjela da Francisco Ferrer nije bi uitelj stvoren u koli, kao na stroju ili naprosto netko s diplomom, nego je bio obdaren duhom za taj poziv. Opremljen znanjem, iskustvom i potrebnim sredstvima, iznad svega proet boanskom strau svoje misije, na se drug vratio u panjolsku i ondje poeo svoje ivotno djelo. Devetoga rujna godine 1901. otvorena je prva Moderna kola. Graani Barcelone primili su je sa zanosom i obvezali se poduprijeti je. U kratkom slovu prigodom otvorenja kole, Ferrer je iznio svoj program prijateljima. Rekao je: "Nisam govornik, nisam propagandist, nisam borac. Uitelj sam; iznad svega volim djecu. Mislim da ih razumijem. elim da svoj prinos borbi za slobodu ostvarim tako da pripremim mladi narataj za novo doba." Njegovi su ga prijatelji upozorili da bude oprezan u svojem suprotsta vljanju katolikoj crkvi. Znali su kako bi daleko ona ila da ukloni neprijatelja. I Ferrer je to znao. Ali je, poput Branda, vjerovao u sve ili nita. Ne bi mogao podii Modernu kolu na istoj staroj lai. Bit e iskren, poten i otvoren s djecom. Francisco Ferrer je postao oznaen ovjek. Od samog prvoga dana nakon to je kola otvorena, poeli su ga slijediti. Nadzirali su gradnju kole, nadzirali njegov mali dom u Mangatu. Pratili su ga u stopu, ak i kad je iao u Francusku ili u Englesku da se posavjetuje sa svojim kolegama. Bio je oznaen ovjek, i bilo je samo pitanje vremena kad e ovjek iz zasjede stegnuti omu. Gotovo mu je to uspjelo 1906., kad su Ferrera upleli u pokuaj atentata na Alfonsa. Oslobaajui je dokaz bio prevrst ak i za crne vrane[3]; morali su ga pustiti na slobodu premda ne zauvijek. ekali su. Oh, oni mogu ekati, kad odlue da ulove rtvu u zamku. Taj je trenutak konano doao, tijekom antimilitaristike pobune u panjolskoj u srpnju 1909. Proelja li ovjek sve anale revolucionarne povijesti nee nai znamenitijeg prosvjeda protiv militarizma. Stoljeima je vojska tlaila panjolski narod, i oni taj jaram vie nisu mogli izdrati. Odbili su sudjelovati u beskorisnom pokolju. Nisu vidjeli razloga da podupiru despotsku vladu u njezinu guenju i tlaenju maloga naroda koji se bori za svoju neovisnost, kao to su to inili hrabri stanovnici Rifa.[4] Ne, oni se nee boriti protiv njih. Tisuu osamsto godina katolika je crkva propovijedala evanelje mira. Ali kad su ljudi poeljeli to evanelje provesti u zbilju, ona je natjerala vlast da ih prisili na oruje. Tako je panjolska dinastija slijedila metode ruske dinastije ljude su natjerali na bojite.

Memhis@THR

Tada je, i to tek tada, njihova mo izdrljivosti dola kraju. Tada su se, i to tek tada, panjolski radnici okrenuli protiv svojih gospodara, protiv onih koji su, poput pijavica sisali njihovu snagu, njihovu krv. Da, napali su crkve i sveenike, ali da sveenici imaju i tisuu ivota, ne bi mogli platiti za strana zlostavljanja i zloine koje su poinili nad panjolskim narodom. Francisco Ferrer uhien je prvoga rujna 1909. Do prvoga listopad a njegovi prijatelji i drugovi nisu znali to se s njim dogaa. Toga dana L`Humanit je primio pismo iz kojega se moglo doznati sve o lakrdiji od suenja. A sljedeega dana njegova je druica, Soledad Villafranca, primila sljedee pismo: "Nema razloga za brigu; zna da sam posve nevin. Danas sam posebice pun nade i radostan. Ovo je prvi put da ti mogu pisati i prvi put od mojeg uhienja da se mogu okupati na zrakama sunca, to velikoduno probijaju kroz prozore moje elije. I ti se mora veseliti." Kako je dirljivo da je Ferrer vjerovao, ak i etvrtoga listopada, da nee biti osuen na smrt. Jo je dirljivije da su njegovi prijatelji i drugovi bili u zabludi uzdajui se u to da neprijatelj ipak ima osjeaj za pravdu. esto su vjerovali u mo sudstva, da bi onda doivjeli kako im ubijaju brau pred oima. Nisu se pripremali da oslobode Ferrera, nisu ak ni prosvjedovali; nita nisu uinili. "Zato, pa nemogue je osuditi Ferrera; on je nevin." No, s katolikom je crkvom sve mogue. Nije li ona titonoa u praksi, ija su suenja njezinim neprijateljima najgora lakrdija pravde? etvrtoga listopada Ferrer je poslao sljedee pismo L`Humanitu: "Zatvorska elija, 4. listopada 1901. Dragi moji prijatelji unato apsolutnoj nevinosti, tuilac zahtijeva smrtnu kaznu , utemeljenu na policijskim denuncijacijama, koje me predstavljaju kao vou anarhista svijeta, koji upravlja radnikim sindikatima u Francuskoj i okrivljuju me za zavjere i pobune posvuda, tvrde da sam svoja putovanja u London i Pariz poduzeo u tu svrhu. Takvim me besramnim laima pokuavaju ubiti. Dostavlja samo to nije krenuo i nemam vie vremena za pisanje. Sav dokazni materijal koji je policija predoila sucu istraitelju nije nita drugo do hrpa lai i klevetnikih podmetanja. Ali nema ni jednoga dokaza protiv mene, jer nita nisam niti poinio. Ferrer." Trinaestoga listopada 1909. utiano je Ferrerovo srce, tako hrabro, nepokolebljivo, tako vjerno srce. Sirote budale! Posljednji samrtni otkucaj tog srca jo nije otkucao kad je ono poelo stostruko udarati u srcima civiliziranoga svijeta, dok se nije pretvorilo u stranu grmljavinu, bacivi svoju kletvu na hukae crnoga zloina. Ubojice u crnoj odori i pobonoga lica pred sud pravde! Je li Francisco Ferrer sudjelovao u antimilitaristikoj pobuna? Prema prvoj optubi koja se pojavila u katolikom listu u Madridu, a potpisali su je biskup i svi barcelonski prelati, nije niti bio optuen za sudjelovanje. Prema optubi, Francisco Ferrer je bio kriv zato to je organizirao bezbone kole i dijelio bezbonu literaturu. Ali u dvadesetom se stoljeu ovjeka ne moe samo tako spaliti jer ne vjeruje u boga. Moralo se neto drugo pronai; otuda optuba za pobunu.

Memhis@THR

Ni u jednom se autentinom izvoru do sada istraenom ne moe nai ni jedan dokaz koji bi povezivao Ferrera i pobunu. Ali, vlasti nisu ni htjele dokaze, ili ih prihvatile. Bilo je sedamdeset i dvoje svjedoka, a njihovo je svjedoanstvo zapisano. Nikada ih nisu suoili s Ferrerom ili njega s njima. Je li psiholoki mogue da je Ferrer sudjelovao? Ne vjerujem da jest, a evo i mojih razloga za to. Francisco Ferrer nije bio samo velik uitelj, nego nedvojbeno i udesan organizator. U osam godina, izmeu 1901. i 1909., organizirao je u panjolskoj stotinu i devet kola, osim toga to je potaknuo liberalne element e svoje zemlje da organiziraju jo i tri stotine i osam drugih kola. Uz svoj vlastiti rad u koli, Ferrer je opremio moderan tiskarski pogon, organizirao je prevodioce i raspaao stotinu i pedeset tisua primjeraka modernih znanstvenih i sociolokih djela, a da i ne govorimo o golemoj koliini racionalistikih prirunika. Takvu je majstoriju mogao izvesti samo iznimno metodian i uinkovit organizator. S druge strane, apsolutno je dokazano da antimilitaristika pobuna uope nije bila organizirana; da je i sam narod iznenadila, poput mnogih revolucionarnih valova u prolosti. Graani Barcelone su, primjerice, drali grad pod nadzorom etiri dana, i, prema izjavama turista, nikad u gradu nije vladao vei red i mir. Naravno, ljudi su bili tako slabo pripremljeni pa kad je kucnuo as, nisu znali to napraviti. U tome su bili poput Pariana tijekom Komune 1871. I oni su bili nepripremljeni. Premda su gladovali, titili su skladita do vrha puna zaliha. Postavili su straare da nadgledaju Francusku banku, u kojoj su buruji drali ukradeni novac. Radnici Barcelone isto su tako nadgledali plijen svojih gospodara. Kako je dirljiva glupost slabijega; kako strano tragina! A opet, nisu li mu lanci tako duboko zabijeni u meso da ih ne bi, ak i kad bi mogao, pokidao? Strahopotovanje prema vlasti, zakonu, privatnome vlasnitvu, stostruko se usjeklo u njegovu duu kako e ga nepripremljen, neoekivano prekinuti? Moe li se na as pretpostaviti da bi se ovjek poput Ferrera udruio s takvim spontanim, neorganiziranim pokuajem? Ne bi li znao da e takav pokuaj zavriti porazom, kobnim porazom naroda? Nije li vjerojatnije da bi, da je sudjelovao u njemu, on, iskusni poduzetnik, do kraja organizirao taj pokuaj? Ako nam i manjkaju svi drugi dokazi, taj jedan imbenik bio bi dovoljan da oslobodi Francisca Ferrera. Ali ima i drugih jednako uvjerljivih. Na sam dan pobune, 25. srpnja, Ferrer je sazvao konferenciju svojih uitelja i lanova Lige za racionalnu naobrazbu. Trebali su razmotriti to e raditi u jesen, a posebice objavu velike knjige lisea Reclusa, L`Homme et la Terre (ovjek i zemlja) i knjige Velika francuska revolucija Petra Kropotkina. Je li uope vjerojatno, je li uope uvjerljivo da je Ferrer, budui da je znao za pobunu i u njoj sudjelovao, hladnokrvno pozva o svoje prijatelje i kolege u Barcelonu na dan kad bi znao da su njihovi ivoti ugroeni? Doista, samo bi mu zloinaki, pokvareni jezuitski um mogao pripisati tako promiljeno ubojstvo. Francisco Ferrer je sam zacrtao svoje ivotno djelo; mogao je sve izgubiti i nita ne dobiti, osim propasti i nesree, da je potpomogao pobunu. Ne radi se o tome da je sumnjao u pravinost ljudske srdbe; ali njegovo djelo, njegova nada, sama njegova narav teili su drugome cilju. Uzalud su mahniti napori katolike crkve, njezine lai, krivotvorine, objede. Optuila ju je probuena ljudska savjest da je ponovila jo jedanput prljave zloine iz prolosti.

Memhis@THR

Francisco Ferrer je optuen jer je poduavao djecu idejama to lede krv da mrze boga, primjerice. Strano! Francisco Ferrer nije vjerovao u postojanje boga. Zato bi uio djecu da mrze neto to ne postoji? Nije li vjerojatnije da je djecu izveo van, pokazao im ljepotu zalaska sunca, sjaj zvjezdanoga neba, udo planina i mora to u ljudi budi strah, da im je objasnio svojim jednostavnim, izravnim nainom zakon rasta, razvoja i meupovezanosti svega u ivotu? Uinivi to postigao je da zauvijek bude nemogue otrovnom sjemenu katolike crkve da pusti korijen u djetetovu umu. Izjavljuju da je Ferrer pripremao djecu da unite bogate. Prie starih usidjelica o duhovima. Nije li vjerojatnije da ih je pripremao da priteknu u pomo siromanima? Da ih je poduavao da je ponienje, degradacija, uas siromatva, zloin a ne vrlina; da ih je poduavao dostojanstvu i vanosti svih stvaralakih napora, koji jedini odravaju ivot i grade karakter. Nije li najbolji i najdjelotvorniji nain iznijeti na svjetlo dana apsolutnu beskorisnost i nepravdu parazitstva? Na kraju ali ne manje vano, Ferrer je osuen da je potkopao vojsku irei antimilitaristike ideje. Doista? Bit e da je, poput Tolstoja, vjerovao da je rat legalizirani pokolj, da ovjekovjeuje mrnju i bahatost, da izjeda srce nacija i pretvara ih u pobjenjele manijake. Kakogod, evo to sam Ferrer kae o svojim idejama o modernoj n aobrazbi: "Volio bih da moji itaoci obrate pozornost na ovu zamisao: sve vrijednosti izobrazbe poivaju na potovanju tjelesne, intelektualne i moralne volje djeteta. Ba kao i u znanosti, nema dokaza bez injenica, tako nema stvarne naobrazbe osim one koja je liena svakog dogmatizma, koja samom djetetu preputa da odredi smjer svojih napora, i koja se ograniava na to da podupire njegov napor. Nema niega lakeg nego promijeniti tu svrhu, i nita teeg nego je potovati. Izobrazba je uvijek nametanje, na silje, ogranienje; pravi pedagog je onaj koji ponajbolje titi dijete od (uiteljevih) vlastitih ideja, svojih osobitih muica, onaj koji najbolje zna s djejom energijom. Uvjereni smo da e naobrazba u budunosti biti posve spontana; naravno, mi to jo n e moemo ostvariti, ali razvoj metoda prema irem razumijevanju ivotnih pojava te injenica da svaki korak prema savrenosti znai nadilazak ogranienja sve to daje naslutiti da imamo pravo kad se nadamo da e se dijete spasiti znanou. Ne bojmo se rei kako elimo da ljudi budu sposobni razvijati se bez prestanka, neprekidno sposobni unitavati i obnavljati svoj okoli, i obnavljati sebe; ljudi, ija e intelektualna neovisnost biti njihova najsnanija sila, koji se nee ni za to vezati, uvijek spremni prihvatiti ono to je najbolje, sretni zbog pobjede novih ideja, i koji tee voditi mnogostruke ivote u jednom ivotu. Drutvo se boji takvih ljudi; zbog toga se ne smijemo nadati da e ono ikad poeljeti naobrazbu koja e nam podariti takve ljude. Slijedit emo rad znanstvenika koji poduavaju dijete s najveom panjom i s navjeom udnjom emo tragati za sredstvima primjene njihova iskustva u izobrazbi koju elimo izgraditi, kako bismo to potpunije oslobodili pojedinca. Ali kako moemo ostvariti na cilj? Neemo li to uiniti tako da se izravno ukljuimo u potporu osnivanju novih kola, kojima e vladati to je vie mogue duh slobode, za koji predosjeamo da e prevladavati cijelom naobrazbom u budunosti? Pokus je obavljen, i on je, za sada, ve pokazao odline rezultate. Moemo unititi sve to u dananjim kolama odgovara na organizaciju prisile, umjetni okoli kojim se djeca odvajaju od prirode i ivota, inelektualnu i moralnu stegu koja im namee gotove ideje, vjerovanja koja kvare i ponitavaju prirodne sklonosti. Bez straha da emo zavarati sebe,

Memhis@THR

moemo vratiti dijete u okoli koji ga privlai, prirodni okoli u kojemu e biti u dodiru sa svime to voli, i u kojemu e ivotni dojmovi zamijeniti trebersko uenje iz knjiga. Ako i ne uinimo vie od toga, ve emo uvelike pripremiti osloboenje djeteta. U takvim bismo uvjetima ve mogli slobodno i plodno primijeniti znanstvene injenice. Vrlo dobro znam da tako neemo moi ostvariti sve svoje nade, da emo esto biti prisiljeni, zbog manjka znanja, primijeniti neeljene metode; ali uvjerenost e nas podrati u naim naporima naime, da ak i ako ne ostvarimo svoj cilj potpuno, trebamo uiniti vie i bolje u naem jo nesavrenom radu nego to to uspijevaju dananje kole. Volim slobodnu spontanost djeteta koje nita ne zna, vie od svjetskoga znanja i intelektualne deformiranosti djeteta koje je podvrgnuto naoj dananjoj naobrazbi." [5] Da je Ferrer doista organizirao pobune, da se borio na barikadama, da je bacio stotinu bombi, ne bi toliko bio opasan za katoliku crkvu i despotizam, kao svojim protivljenjem stegi i prisili. Stega i prisila nisu li one pozadina svih zala na svijetu? Ropstvo, pokoravanje, siromatvo, sva bijeda, sve drutvene nepravde proistiu iz stege i prisile. Uistinu, Ferrer je bio opasan. Zbog toga je morao umrijeti, 13. listopada 1909., u jarku Montjuicha. A ipak, tko se usudi rei da je umro uzalud? Imajui u vidu buran porast opeg ogorenja: Italija imenuje ulice po Franciscu Ferreru, Belgija mu podie spomenik; Francuska poziva svoje slavne ljude da nastave slijediti trag muenika; Engleska prva tiska njegovu biografiju; sve se zemlje ujedinjuju u elji da ovjekovjee veliko djelo Francisca Ferrera; ak se i u Americi, koja je uvijek troma kad je o naprednim idejama rije, raa Drutvo Francisco Ferrer, s ciljem da tiska sabrana Ferrerova djela i organizira Moderne kole diljem zemlje s obzirom na taj meunarodni revolucionarni val, tko moe rei da je Ferrer umro uzalud? Ta smrt na Montjuichu kako je udesna, kako dramatina bila, kako je uskomeala ljudsku duu. Ponosan i uspravan, svim svojim biem okrenut prema svjetlu, Francisco Ferrer nije trebao da mu laljivi sveenici daju hrabrost, niti je kudio udovite da ga je ostavilo na cjedilu. Svijest da njegovi egzekutori predstavljaju doba koje umire, a da je on predstavnik ive istine, odrala ga je u posljednjim junakim trenucima. Doba koje umire i iva istina, ivi pokapa mrtvoga.

Hipokrizija puritanstva
Govorei o puritanstvu u odnosu na ameriku umjetnost, Gutzon Borglum je rekao: "Puritanstvo nas je uinilo tako egocentrinima i licemjernima, da su iskrenost i potovanje prema onome to je prirodno u naim porivima posve istisnuti iz nas, to ima za rezultat da u naoj umjetnosti ne moe biti ni istine ni individualnosti." Gospodin Borglum mogao je dodati da je puritanstvo sam ivot uinilo nemoguim. Vie od umjetnosti, vie od estetike, ivot predstavlja ljepotu u tisuu inaica; on je, uist inu, divovska panorama vjene mijene. Puritanstvo, s druge strane, poiva na fiksiranom i nepokretnom poimanju ivota; ono je utemeljeno na kalvinistikoj ideji da je ivot prokletstvo, koje je ovjeku nametnuo boji gnjev. Da bi se iskupio, ovjek mora st alno provoditi pokoru, mora odbijati svaki prirodan i zdrav poriv i okrenuti lea srei i ljepoti.

Memhis@THR

Puritanstvo je slavilo svoje carstvo straha u Engleskoj tijekom esnaestoga i sedamnaestoga stoljea, unitavalo je i naruavalo svako oitovanje umjetnosti i kulture. Upravo je puritanski duh oduzeo Shellyju njegovu djecu, jer se nije htio pokloniti vjerskim diktatima. Isti je uskogrudni duh otuio Byrona od njegove rodne zemlje, jer se veliki genije pobunio protiv monotonije, mrtvila i sitniavosti svoje zem lje. Puritanstvo je prisililo neke od engleskih najslobodnijih ena na konvencionalan brani ivot: Mary Wollstonecraft i kasnije, George Eliot. A nedavno je puritanstvo zatrailo jo jedan danak ivot Oscara Wildea. Zapravo, puritanstvo nikad nije prestalo biti najopasniji imbenik u vlasti Johna Bulla, koji je cenzurirao umjetniki izraz i odobravao samo mrtvilo srednje klase. Zato je isti britanski ovinizam pokazivati na Ameriku kao na zemlju puritanskoga provincijalizma. Posve je tono da je na ivot zakrljao zbog puritanstva i da on ubija ono prirodno i zdravo u naim porivima. Ali je isto tako tono da Engleskoj dugujemo za presaivanje toga duha na ameriko tlo. Namrli su nam to oci hodoasnici. Bjeei od progona i tlaenja, hodoasnici s broda Mayflower uspostavili su u novome svijetu puritansku tiraniju i zloin. Povijest Nove Engleske, a posebice Massachusettsa, prepuna je strahota koje su pretvorile ivot u sumornost, ushit u oaj, prirodnost u bolest, iskrenost i istinu u odvratan ivot i licemjerje. Stolac na kojem su zavezanoga ovjeka potapali u vodu i sramni stup, kao i mnoga druga sredstva za muenje, bili su omiljene engleske metode za ameriko proienje. Boston, grad kulture, zaveden je u puritanskim analima kao "krvavi grad". Bio je suparnik Salemu, u njegovu okrutnom progonu nepriznatih vjerskih miljenja. Na danas slavnome Commonu, napola golu enu, s djetetom u rukama, javno su izbievali jer je traila slobodu govora: a na istome mjestu, objesili su 1659. Mary Dyer, jo jednu kvekericu. Zapravo, Boston je bio pozornica za mnoge obijesne zloine puritanstva. U Salemu su, u ljeto 1692., ubili osamnaest ena optuenih da su vjetice. A ni Massachusetts nije bio usamljen u istjerivanju vraga ognjem i sumporom. Kao to je Canning ispravno rekao: "Hodoasniki su oci preplavili novi svijet da bi ponovno uspostavili ravnoteu staroga svijeta." Uasi toga razdoblja najbolje su prikazani u amerikom klasinom djelu, Grimizno slovo. Puritanstvo vie ne rabi vijak za muenje palaca i vigalo; ali jo je pogubno po um i osjeaje amerikoga naroda. Bezvrijedno je i objanjavati Comstockovu mo. Poput Torquemad prije rata, Anthony Comstock autokrat je amerikoga morala; on diktira standarde dobra i zla, istoe i zloina. Poput lopova nou se uuljava u privatne ivote ljudi, u njihove najintimnije odnose. Sustav pijunae koji je uspostavio taj ovjek, Comstock, posve posramljuje Trei odjel ruske tajne policije. Zato javnost podnosi takav napad na svoje slobode? Jednostavno zato to je Comstock samo glasan izraz puritanstva usaenoga u anglosaksonsku krv, i ijeg se ropstva nisu ak ni liberali uspjeli posve osloboditi. Lieni vizije, olovni elementi starih Kranskih udruga za uzdrljivost mladih mueva i ena, Amerikih subotara i Stranke za prohibiciju, zajedno s Anthonyjem Comstockom kao svojim svecem zatitnikom, grobari su amerike umjetnosti i kulture. Europa se moe barem hvaliti odvanom umjetnou i knjievnou koja duboko prekapa po drutvenim i spolnim problemima naega doba te izraava otru kritiku svih naih lai. Kao kirurkim skalpelom svako je puritansko truplo secirano i otvoren je put ovjekovu osloboenju od ubojitoga tereta prolosti. Ali s puritanstvom kao stalnim nadzornikom amerikoga ivota, ni istina ni iskrenost nisu mogue. Nema niega osim mraka i mediokritetstva koji diktiraju ljudsko ponaanje, ograniavaju prirodno izraavanje i gue nae najbolje porive. Puritanstvo je u ovom dvadesetom stoljeu jednako neprijatelj slobode i ljepote kao to je bilo i onda kad se iskrcalo na Plymouth Rocku. Ono odbacuje

Memhis@THR

kao neto opako i greno nae najdublje osjeaje; ali budui da je potpuno neupueno u stvarnu ulogu ljudskih osjeaja, samo puritanstvo poinja najneizrecivije zloine. Cijela povijest asketizma samo to potvruje. Crkva je, ba kao i puritanstvo, smatrala tijelo neim zlim; moralo ga se pokoriti i skriti pod svaku cijenu. Ishod tog opakoga stajalita tek sada poinju razaznavati moderni mislioci i pedagozi. Shvaaju da "golotinja ima higijensku vrijednost ba kao i duhovno znaenje, daleko ponad svojega utjecaja u zatomljivanju prirodne znatielje mladih ili djelujui kao zatita od nezdravih osjeaja. Ona je nadahnue odraslima koji su odavno nadrasli mladenaku radoznalost. Pogled na esencijalni i vjeni ljudski oblik, neto to nam je najblie na cijelom svijetu, na njegovu krepost, ljepotu i draest, jedno je od prvih sredstava za jaanje ivota" [1]. Ali duh istunstva tako je izopaio ljudski um da je posve izgubio mo da cijeni ljepotu golotinje, tjerajui nas da skrivamo prirodni oblik pod izgovorom kreposti. A ipak je krepost po sebi umjetan namet prirodi, izraz lanoga srama ljudskoga tijela. ena je najvea rtva moderne ideje o kreposti ulnoga preuveliavanja naih prirodnih poriva. "Krepost varira prema koliini odjee", te otuda krani i istunci zauvijek pouruju prekriti "poganina" prnjama i tako ga preobratiti u dobrotu i krepost. Puritanstvo je, svojim izopaivanjem znaenja i uloge ljudskoga tijela, posebice kad je rije o eni, osudilo enu na celibat, ili na nekritino raanje bolesne rase, ili na prostituciju. Strahota toga zloina protiv ovjeanstva oita je ako razmotrimo rezultate. Potpuna se spolna suzdrljivost namee neudanoj eni, pod prijetnjom da e je smatrati nemoralnom i palom, a to ima za ishod neurasteniju, nemo, depresiju i raznolike nervne bolesti ukljuujui pad radne snage, ogranieno uivanje u ivotu, besanicu i zaokupljenost spolnim eljama i matarijama. Proizvoljan i opasan diktat potpune suzdrljivosti vjerojatno objanjava i mentalnu nejednakost spolova. Tako Freud vjeruje da je intelektualna inferirornost tolikih ena ishod inhibicije miljenja koja im je nametnuta zbog spolnog potiskivanja. Potisnu vi prirodne spolne elje neudanih ena, puritanstvo, s druge strane, velia njezinu udanu sestru nesuzdranom plodnou u braku. Dapae, ne samo samo da je velia, nego sili enu, opsjednutu seksom zbog prijanjega potiskivanja, da raa djecu, bez obzira na slabo tjelesno stanje ili ekonomsku nemogunost da podigne veliku obitelj. Zatita, ak i znanstveno sigurnim metodama, posve je zabranjena; samo spominjanje teme smatra se zloinom. Zahvaljujui puritanskoj tiraniji, veina se ena uskoro nala na rubu fizike snage. Bolesne i istroene, posve su nesposobne osigurati svojoj djeci i osnovnu skrb. To, uz ekonomski pritisak, prisiljava mnoge ene da se prije izloe najveoj opasnosti nego to e na svijet donijeti dijete. Pobaaji su dosegli takve razmjere u Americi da je u njihov broj gotovo nemogue povjerovati. Prema najnovijim istraivanjima, sedamnaest je pobaaja na svakih stotinu trudnoa. Taj zastraujui postotak predstavlja samo one sluajeve za koje lijenici znaju. Imajui u vidu tajnost kojom se ta praksa nuno zaodijeva, a i posljedinu strunu nesposobnost i nehaj, puritanstvo kontinuirano iznuuje tisue rtava vlastitom glupou i licemjerjem. Prostitutke, premda proganjane, zatvarane i u lancima drane, ipak su najvea pobjeda puritanstva. Prostitucija je njegovo najnjegovanije dijete, unato svoj licemjernoj pobonosti. Prostitutka je furija naega doba, to huji "civiliziranim zemljama" poput olujnoga vjetra i ostavlja iza sebe trag bolesti i propasti. Jedini lijek koji puritanstvo nudi za to, u bolesti zaeto dijete, jo je vea represija i jo bespotedniji progon. Posljednji je ispad Pageov zakon, koji namee dravi New York straan europski grijeh i zloin, naime, registraciju i identifikaciju nesretnih rtava puritanstva. Na jednako glup nain istunstvo nastoji nadgledati stranu pokoru koju je samo stvorilo spolne bolesti. Najvie obeshrabruje da je taj duh tupe uskogrudnosti zatrovao ak i takozvane liberale i tako ih prevario da se ukljue u kriarski rat protiv onoga to je upravo plod puritanskoga

Memhis@THR

licemjerstva prostitucije i njezinih posljedica. U tvrdoglavom je sljepilu puritanstvo odbilo vidjeti da je prava metoda zatite ona koja jasno svima daje do znanja da "spolne bolesti nisu neto misteriozno i strano, kazna zbog tjelesnoga grijeha, neka vrsta sramotnoga zla kojim igoe puritansko prokletstvo, nego obina bolest koja se moe lijeiti". Svojim mranjakim metodama, prikrivanjem i zatajivanjem, puritanstvo je osiguralo povoljne uvjete za rast i irenje tih bolesti. Njegovo licemjerje najupadljivije se pokazalo u bezosjeajnom odnosu prema velikom otkriu profesora Ehricha, u licemjernom zabaurivanju vanoga lijeka za sifilis neodreenim aluzijama na lijek za "odreeni otrov". Gotovo neograniena sposobnost puritanstva da ini zlo ishod je toga to se ono krije iza drave i zakona. Pravei se da uva ljude od "nemorala", natopilo je vladinu maineriju i dodalo svojoj uzurpaciji moralnoga skrbnitva zakonsko skrbnitvo nad naim gleditima, osjeajima pa ak i nad naim ponaanjem. Umjetnost, knjievnost, drama, privatnost pote, zapravo, nai najintimniji ukusi, na milosti su i nemilosti neumoljiva tiranina. Anthony Comstock, ili neki drugi jednako neuki policajac, dobio je mo da oskvrne duh, blati i unakazuje najuzvienij u kreaciju prirode ljudsko tijelo. Knjige koje se bave najvitalnijim pitanjima naega ivota i tee baciti svjetlo na opasno zamagljene probleme, zakonski se tretiraju kao kanjiv prijestup te njihove bespomone autore bacaju u zatvor ili su na putu u propast i smrt. ak ni u doba ruskoga cara nije osobna sloboda toliko svakodnevno naruavana u mjeri u kojoj je naruavana u Americi, u apama puritanskih eunuha. Jedini dan u tjednu ostavljen masama za odmor, nedjelja, ovdje je straan i gotovo nemogu. Svi se pisci koji piu o primitivnim obiajima i drevnim civilizacijama slau da je sabat bio dan svetkovina, osloboen briga i dunosti, dan opeg uitka i veselja. U svakoj europskoj zemlji ta tradicija nastavlja donositi stanovito olakanje od jednolinost i i tupoglavosti naeg kranskoga doba. Posvuda su koncertne dvorane, kazalita, muzeji i vrtovi puni mukaraca, ena i djece, posebice radnika i njihovih obitelji, prepunih ivota i radosti, koji su na as zaboravili uobiajena pravila i konvencije svakodnevnoga ivota. Upravo na taj dan ljudi pokazuju kako bi ivot mogao doista izgledati u zdravome drutvu, kad bi rad bio lien svrhe da stvori dobit, a uniti duu. Puritanstvo je ukralo ljudima ak i taj jedan dan. Prirodno, samo su radnici time pogoeni: nai milijunui imaju luksuzne kue i dotjerane klubove. Sirotinja je, pak, osuena na monotoniju i dosadu amerike nedjelje. Drueljubivost i zabava europskoga ivota vani, izvan kue, ovdje je zamijenjena mrakom crkve, zaguljivim, bacilima zaguenim lokalima ili neovjenim ugoajem toionice. U dravama s prohibicijom nema ak ni toionica, osim ako ne mogu uloiti svoju oskudnu zaradu u patvoreni alkohol. Jer svi znamo kakva je farsa zapravo prohibicija. Poput svih drugih postignua puritanstva, ona je samo jo dublje zakopala "vraga" u ljudski sustav. Nigdje ovjek ne vidi toliko pijanaca kao u gradovima s prohibicijom. Ali sve dok ovjek moe miriljivim bombonom ukloniti lo zadah licemjerja, puritanstvo pobjeuje. Prividno se prohibicija protivila alkoholu zbog zdravstvenih i ekonomskih razloga, ali pravi je duh prohibicije po sebi bio nenormalan, jer uspio je proizvesti samo nenormalan ivot. Svaki stimulans koji potie matu i podie duh, nuan je u naem ivotu kao i zrak. On krijepi tijelo i produbljuje nae vienje blinjih nam. Bez poticaja, u ovom ili onom obliku, kreativni bi rad bio nemogu, a isto tako i duh ljubaznosti i velikodunosti. injenica da su neki veliki geniji odve esto ogledali svoj odraz u peharu, ne opravdava puritanstvo u njegovu pokuaju da sputa cijeli opseg ljudskih osjeaja. Byron i Poe uzdrmali su ovjeanstvo dublje nego to se to svi puritanci svijeta mogu nadati. Oni su ivotu podarili znaenje i boju; puritanci su pretvorili crvenu krv u vodu, ljepotu u runou,

Memhis@THR

raznolikost u uniformnost i propast. Puritanstvo je, ma u kom obliku, otrovna klica. Na povrini se sve moe initi vrstim i snanim; ali otrov truje uporno, sve dok ne prome cijelo tkivo. S Hippolyteom Taineom, svaki je istinski slobodan duh shvatio da je "puritanstvo smrt kulture, filozofije, duhovitosti i drugarstva; njegove su osobine mrtvilo, jednolinost i tjeskobnost".

Trgovina enama
Nai su reformatori iznenada doli do velikoga otkria trgovine bijelim robljem. Novine su pune tih "neuvenih uvjeta" a zakonodavci ve planiraju novi niz zakona kojim bi nadzirali tu strahotu. Zanimljivo je da se, kad god treba javno mnijenje odvratiti od velike drutvene nepravde, uvodi kriarski pohod na bestidnost, kockanje, toionice itd. A kakav je rezultat ta kvih pohoda? Kockanje je u porastu, toionice ivo djeluju samo se ulazi na stranja vrata, prostitucija je na vrhuncu a sustav makroa i svodnika samo se pootrio. Kako to da se instituciju, za koju zna gotovo svako dijete, tako odjedanput otkrilo? Kako to da je to zlo, znano svi sociolozima, sada postalo tako vano pitanje? Pretpostaviti da je novo istraivanje trgovine bijelim robljem (i to, usput reeno, vrlo povrno istraivanje) otkrilo ita novo, u najmanju je ruku vrlo glupo. Prostitucija je bila i jest raireno zlo, ali ovjeanstvo i dalje ide za svojim poslom, savreno ravnoduno na patnje i jade rtava prostitucije. Ba kao to je, zapravo, ovjeanstvo ostalo ravnoduno na na industrijski sustav ili ekonomsku prostituciju. Tek kad se ljudske patnje pretvore u igraku sjajnih boja, dijete e se poeti za nju zanimati barem na kratko. Narod je vrlo prevrtljivo dijete koje trai svaki dan nove igrake. "Pravedan" krik protiv trgovine bijelim robljem takva je igraka. Slui za zabavu ljudi na kratko i pomoi e da se stvori jo nekoliko tustih politiara parazita koji se epire svijetom kao inspektori, istraivai, detektivi i tako dalje. to je pravi uzrok trgovine enama? Ne samo bijelim enama, nego i utim i crnim enama. Izrabljivanje, naravno; nemilosrdni Moloh kapitalizma koji se deblja na raun potplaenih radnika, navodi tisue ena i djevojaka na prostituciju. Kao i gospoa Warren te djevojke misle, "Zato troiti svoj ivot radom u praonici za nekoliko ilinga na tjedan, osamnaest sati na dan?" Naravno, nai reformatori ne kau nita o tom uzroku. Predobro ga znaju, ali nisu plaeni da o njemu govore. Mnogo je probitanije izigravati farizeje, pretvarati se da je dolo do zlorabe morala, nego ii u sr stvari. Ipak, postoji jedna hvalevrijedna iznimka meu mladim piscima: Reginald Wright Kauffman, ije je djelo Kua ropstva prvi iskreni pokuaj da se obradi to drutveno zlo i to ne sa sentimentalnog filistinskog stajalita. Novinar bogatoga iskustva, Kauffman dokazuje da na industrijski sustav ne ostavlja veini ena drugi izbor do prostitucije. ene oslikane u Kui ropstva pripadaju radnikoj klasi. Da je autor oslikao ivot ena iz drugih sfera, suoio bi se s istim stanjem stvari. Nigdje se prema eni ne odnose u skladu s vrijednou njezina rada, nego kao prema spolnom objektu. Zbog toga je neizbjeno da ona treba platiti za pravo to postoji, da

Memhis@THR

odri svoje mjesto, ma gdje to bilo, spolnim zaslugama. Tako je tek pitanje stupnja hoe li se prodati jednom mukarcu, u braku ili izvan njega, ili mnogim mukarcima. Priznaju li to nai reformatori ili ne, ekonomska i drutvena podreenost ena odgovorna je za prostituciju. Upravo su nai dobri ljudi okirani otkriem da samo u New Yorku jedna od deset ena radi u tvornici, da je prosjena plaa koju ene zarauju est dolara na tjedan za etrdeset i osam do ezdeset radnih sati i da se veina ena koja radi za plau suoava s mjesecima besposlenosti to znai da je prosjena godinja zarada dvjestoosamdeset dolara. Treba li se onda uditi da su prostitucija i trgovina bijelim robljem postale takvi dominantni imbenici? Da se ne bi prethodne brojke smatrale pretjeranima, dobro je proi kroz izjave nekih autoriteta za prostituciju: "Uzrok se enske poronosti moe nai u mnogim tabelama koje pokazuju odnos poslova koje su radile i plaa koje su te ene primale prije svojega pada i politiki bi se ekonomist morao zapitati koliko e jo dugo briga za poslovnu solventnost biti obrana poslodavacima da smanjuju naknade te nemaju li male utede na plaama i vie nego protuteu u golemoj koliini poreza koji su nametnuti javnosti da bi se namirili trokovi natovareni zbog sustava poroka, koji je izravan rezultat, u mnogim sluajevima, nedovoljne nadoknade za astan rad."[1] Nai dananji reformatori uinili bi dobro kad bi zavirili u knjigu dr. Sangera. Ondje e otkriti da samo nekoliko sluajeva od dvije tisue koje je on promatrao potjee iz srednje klase, iz dobro sreenih uvjeta ili ugodnih domova. Daleko najvei dio tvore radnice, djevojke i ene; neke je u prostituciju odvela krajnja oskudica, druge pak okrutan, poniavajui ivot kod kue, a tree pak naopak i obogaljen fiziki izgled (o emu u govoriti kasnije). Isto tako e braniteljima istoe i moralnosti initi dobro da naue da su od dvije tisue sluajeva, etristodevedest njih udane ene, ene koje ive sa svojim muevima. Oito, nema velikoga jamstva za njihovu "sigurnost i istou" u svet osti braka.[2] Doktor Alfred Blaschko, u knjizi Prostitucija u devetnaestom stoljeu, ak je jo jasniji u karakterizaciji ekonomskih uvjeta kao jednoga od najvitalnijih imbenika prost itucije. "Premda prostitucija postoji stoljeima, devetnaestom je stoljeu palo u zadau da je razvije u divovsku drutvenu instituciju. Razvoj industrije s golemim masama ljudi na natjecateljskom tritu, rast i zakrenost velikih gradova, neizvjesnost i nesigurnost zaposlenja, dali su prostituciji poticaj o kojemu se nikad prije u ljudskoj povijesti nije moglo ni sanjati." I opet je Havelock Ellis, premda se ne bavi ba posve ekonomskim uzrokom, ipak prisiljen priznati da je on neizravno i izravno glavni razlog. Tako on otkriva da se velik postotak prostitutki regrutira iz klase slukinja, premda one imaju manje briga i veu sigurnost. S druge strane, gospodin Ellis ne porie da svakodnevna rutina, naporan, slabo plaen posao, jednolinost sluinskoga usuda i, posebice, injenica da moda nikad nee uivati u ostvarenoj vezi i uicima doma, svakako nisu nita manji imbenik u prisili da slukinja potrai okrepu i zaborav u veselosti i svjetlucavosti prostitucije. Drugim rijeima, slukinja koju se tretira kao osobu koja radi dosadan posao i nikad nema pravo na vrijeme samo za sebe te je iscrpljena kapricima svoje gospodarice, moe nai izlaz, poput tvornike radnice ili prodavaice, samo u prostituciji.

Memhis@THR

Najzabavnija je strana pitanja, to je sada pred javnou, zgraanje naih "dobrih, cijenjenih graana", posebice razliite kranske gospode, koje uvijek moemo nai u prvim redovima svakog kriarskoga pohoda. Znai li to da su oni posve neupueni u povijest religije i, posebice, kranstva? Ili se nadaju da e oi sadanjega narataja ostati slijepe za onaj dio u prolosti koji je odigrala crkva u odnosu na prostituciju? Ma to da je njihov razlog, oni bi trebali biti posljednji koji viu protiv nesretnih rtava dananjice, budui da je svakom inteligentnom prouavatelju poznato da je prostitucija vjerskoga podrijetla, i da su je stoljeima njegovali i ohrabrivali, ne kao sramotu, nego kao vrlinu, koju su pozdravljali i sami bogovi. "ini se da se podrijetlo prostitucije moe primarno nai u vjerskom obiaju, religiji, velikom konzervatoru drutvene tradicije, koja u preobraenom obliku odrava primitivnu slobodu to nestaje iz opeg drutvenoga ivota. Tipian je primjer zabiljeio Herodot, u petom stoljeu prije Krista, u hramu boice Itar, babilonske Venere, kamo je svaka ena, jedanput u svojem ivotu, morala doi i dati se prvome strancu koji baci kovanicu u njezino krilo, da bi time iskazala potovanje boici. Vrlo su slini obiaji postojali i u drugim dijelovima zapadne Azije, u Sjevernoj Africi i na Cipru, te na drugim otocima istonoga Sredozemlja, a takoer i u Grkoj, gdje je Afroditin hram u Korintu imao vie od tisuu ropkinja odanih spolnom sluenju boici. Teoriju, koju je vjerska prostitucija razvila, kao ope pravilo, zbog vjerovanja da generativno djelovanje ljudskih bia posjeduje tajanstven i svet utjecaj u promidbi plodnosti prirode, podravaju svi autoritativni pisci o toj temi. Postupno je, ipak, kad je prostitucija postala ogranizirana institucija pod utjecajem sveenstva, religiozna prostitucija razvila svoju korisnu stranu, i tako pomogla u poveanju javnoga prihoda. Uspon kranstva do politike moi doveo je do vrlo malo promjena u politici. Vodei su oevi crkve tolerirali prostituciju. Bordeli pod opinskom zatitom osnivani su u trinaestome stoljeu. Oni su bili neka vrsta javne slube, a njihove su upravitelje gotovo smatrali javnim slubenicima."[3] Tome se mora dodati i sljedei navod iz knjige dr. Sangera: "Papa Klement II izdao je bulu prema kojoj se prostitutke treba tolerirati ako plaaju odreenu svotu od svoje zarade crkvi. Papa Siksto IV bio je praktiniji; iz jednoga je bordela, koji je sam sagradio, primao prihod od dvadeset tisua dukata." U modernim vremenima crkva je neto opreznija u tome. Barem otvoreno ne trai danak od prostitutki. ini joj se mnogo probitanije ulagati u nekretnine, pa poput Crkve sv. Trojstva, iznajmljuje opasne pelunke po pretjeranoj cijeni onima koji ive od prostitucije. Ma koliko bih to htjela, prostor mi ne doputa da govorim o prostituciji u Egiptu, Grkoj i Rimu te tijekom srednjega vijeka. Uvjeti u srednjem vijeku posebice su zanimljivi s obzirom na to to je prostitucija bila organizirana u cehove, kojima je predsjedal a kraljica bordela. Ti su cehovi provodili trajkove za poboljanje svojih uvjeta i odravanje standardne cijene. To je svakako praktinija metoda nego ona koju su rabili moderni robovi nadniari. Bilo bi jednostrano i krajnje povrno misliti da je ekonomski imbenik jedini uzrok prostitucije. Ima i drugih, ne manje vanih i vitalnih imbenika. Nai reformatori i to znaju, ali se ak jo manje usude raspravljati o tome nego o instituciji koja isisava ivot i

Memhis@THR

iz mukaraca i iz ena. Mislim na pitanje seksa, koje u veine ljudi uzrokuje moralne greve. Prihvaena je injenica da se ena odgaja kao seksualna roba i jo je se k tome dri u potpunom neznanju to se tie znaenja i vanosti seksa. Sve to se bavi tom temom zatomljava se, a progone se i bacaju u zatvor osobe koje pokuavaju unijeti svjetlo u taj straan mrak. Ipak, istina je da se ne trebamo iznenaivati, sve dok djevojka ne zna kako se brinuti o sebi, ne zna ulogu najvanijega dijela svojega ivota, ako postane lak plijen prostitucije ili bilo kojeg drugog oblika odnosa koji je degradira na poloaj objekta za puko spolno zadovoljavanje. Upravo su zbog toga neznanja cijeli djevojaki ivot i njezina cijela priroda izopaeni i osakaeni. Odavno prihvaamo kao po sebi oitu injenicu da mladi moe sli jediti zov divljine; to jest, mladi moe, onog asa kad njegova spolna priroda zatrai svoje, i zadovoljiti tu prirodu; ali nai se moralisti skandaliziraju na samu pomisao da djevojaka spolna priroda trai svoje. Za moralista prostitucija nije toliko u injenici da ena prodaje svoje tijelo, nego prije u injenice da ga prodaje izvan braka. A da to nije samo puka izjava dokazuje injenica da je brak zbog novanih razloga savreno legitiman, posveen zakonom i javnim mnijenjem, dok se svaki drugi oblik sjedinjenja proklinje i odbacuje. A ipak prostitutka, ako se ispravno definira, ne znai nita drugo do "svaka osoba za koju je spolni odnos podreen dobitku".[4] "One su ene prostitutke koje prodaju svoja tijela zbog spolnoga ina i to im je posao."[5] Zapravo, Banger ide i dalje; on dri da je in prostitucije "uroeno jednak inu mukarca i ene koji dogovaraju brak zbog ekonomskih razloga". Naravno, brak je cilj svake djevojke, ali tisue se djevojaka ne moe udati, nai ih glupi drutveni obiaji osuuju na ivot u celibatu ili na prostituciju. Ljudska priroda trai svoje bez obzira na sve zakone, a nema ni jednoga razumljivoga razloga zato bi se priroda prilagodila izopaenom poimanju moralnosti. Drutvo smatra spolna iskustva mukarca osobinama njegova opeg razvoja, dok se na slina iskustva u ivotu ene gleda kao na stranu nesreu, gubitak asti i svega to j e u ljudskome biu dobro i plemenito. Ta dvostruka mjerila moralnosti odigrala su nemalu ulogu u stvaranju i trajanju prostitucije. Ona znae da mlado stvorenje ostaje posve neupueno u spolna pitanja, to navodna "nevinost", zajedno s izmorenom i priguen om spolnom prirodom, pomae dovesti u takvo stanje koje nai puritanci tako gorljivo nastoje izbjei ili sprijeiti. To ne znai da zadovoljenje spolnih potreba vodi u prostituciju; odgovoran je za to okrutan, bezduan, kazneni progon onih koji se usude razlikovati od zacrtanih staza. Djevojke, jo djeca, rade u napuenim, pregrijanim prostorijama deset do dvanaest sati na dan za strojem, to ih dri u stalnom preuzbuenom spolnom stanju. Mnoge od tih djevojaka nemaju doma ili bilo kakvog komfora; zbog toga je ulica ili neko jeftino mjesto zabave jedini nain da zaborave na svoju svakodnevnu rutinu. To ih neminovno dovodi u veliku blizinu drugoga spola. Teko je rei koji od dvaju imbenika dovodi djevojino preuzbueno stanje do vrhunca, ali posve je sigurn o najprirodnija stvar da vrhunac ima svoj ishod. To je prvi korak prema prostituciji. Ne treba djevojku za to smatrati odgovornom. Naprotiv, posve je odgovorno drutvo, mi kojima manjka razumijevanje, kojima manjka potovanje za ivot u nastanku; posebice je to pogreka naih moralista,

Memhis@THR

koji za navijek osuuju djevojku, jer je skrenula s "puta vrline"; to jest, jer se njezino prvo spolno iskustvo dogodilo bez odobrenja crkve. Djevojka se osjea posve izopenom, kuna vrata i vrata drutva zatvorila su joj s e pred nosom. Cijeli je njezin odgoj i njezina tradicija takva da se osjea pokvarenom i palom te zbog toga nema vrstoga tla na koje bi se oprla ili bilo kakvu podrku koja bi je podignula, umjesto to je jo vie zakopava. Tako drutvo stvara rtve kojih se kasnije uzalud pokuava osloboditi. Najzlobniji, najpokvareniji i najnemoniji mukarac i dalje se smatra odve dobrim da bi za suprugu uzeo enu iju je ljupkost bio posve voljan kupiti, premda bi je tako mogao spasiti od strahotnoga ivota. A ne moe se ni svojoj sestri obratiti za pomo. U svojoj gluposti ova smatra sebe odve istom i estitom, ne shvaajui da je njezin poloaj u mnogoemu ak i jadniji od njezine sestre s ulice. "ena koja se udala zbog novca, u usporedbi s prostitutkom", kae Hav elock Ellis, "prava je uga. Slabije je plaena, daje mnogo manje zauzvrat u radu i u brizi, i posve je ovisna o svojem gospodaru. Prostitutka se nikad ne odrie prava nad sobom, zadrava svoju slobodu i osobna prava, i nije uvijek prisiljena pokoriti se mukome zagraljaju". A isto tako ena, koja sebe smatra boljom od druge, ne shvaa Leckyjevu braniteljsku tvrdnju "da je ona, premda moda jest najvii oblik poroka, istodobno i najdjelotvorniji uvar vrline. Ali za nju bi sretni domovi bili uprljani, neprirodni i tetna praksa bi prevladala". Moralisti su uvijek spremni rtvovati jednu polovicu ljudskoga roda u ime neke bijedne institucije koju ne mogu nadrasti. Zapravo, prostitucija nije nita vie jamstvo istoe doma nego to su kruti zakoni zatita od prostitucije. Punih pedeset posto oenjenih mukaraca muterije su bordela. Upravo se tako udane ene pa ak i djeca zaraze spolnim bolestima. Drutvo ipak nema ni rijei osude za mukarca, dok ni jedan zakon nije odve straan kad je rije o bespomonoj rtvi. Ne samo da su je nasamarili oni koji su je iskoristili, nego je preputena na milost i nemilost svakom policajcu i bijednome detektivu da je pretue, slubenicima u policijskoj postaji, vlastima u svakom zatvoru. U nedavno tiskanoj knjizi ene koja je dvanaest godina bila gazdarica jedne "javne kue" mogu se nai ove brojke: "Vlasti su me prisilile da svaki mjesec plaam naknadu izmeu 14,70 i 29,70 dolara, a djevojke su morale platiti izmeu 5,70 i 9,70 dolara policiji." Imajui u vidu da je autorica vodila taj posao u jednom malom gradu, da brojke koje navodi ne ukljuuju i dodatna podmiivanja i dodatne globe, odmah nam pada u oi golem prihod koji policija izvlai iz krvavo zaraenoga novca svojih rtava, koje nee ak ni zatititi. Jao onima koje odbiju platiti svoj danak; skupe ih poput stoke, "ako ni zbog ega drugoga, a onda da ostave povoljan dojam na dobre graane ili ako je vlastima zatrebalo neto dodatnoga novca sa strane. Iskrivljenom je umu, koji vjeruje da je pala ena nesposobna za ljudske osjeaje, nemogue shvatiti jad, ponienost, suze i povrijeen ponos, sve to to smo osjeale kad god bi nas pokupili". udno, zar ne, da bi se ena koja je drala "javnu kuu" mogla tako osjeati? Ali jo je udnije da dobri kranski svijet muze novac i erupa takve ene, a nita im ne daje zauzvrat osim prijekora i progona. Ah da, radi to u dobrotvorne svrhe kranskoga svijeta! Mnogo se istie bijelo roblje koje se uvozi u Ameriku. Kako e Amerika uope odrati svoju krepost ako joj Europa u tome ne pomogne? Neu porei da se to u nekim sluajevima i dogaa, kao to neu zanijekati da ima emisara iz Njemake i drugih zemalja koji mame ekonomsko roblje u Ameriku; ali posve poriem da se prostitucija regrutira iz Europe u iole osjetnijoj mjeri. Moe biti tono da veinu prostitutki u New

Memhis@THR

Yorku ine strankinje, ali razlog je tome taj to i veinu gradskoga stanovnitva ine stranci. Onog trena kad se uputimo u bilo koji ameriki grad, u Chicago ili na Srednji zapad, otkrit emo da je broj prostitutki strankinja iznimno malen. Podjednako je preuveliano vjerovanje da se veina djevojaka s ulice poela baviti tim poslom prije nego to su dole u Ameriku. Veina djevojaka izvrsno govori engleski jezik, amerikanizirane su u navikama i pojavom to je posve nemogue osim ako nisu u ovoj zemlji ve ivjele mnogo godina. To jest, u prostituciju su ih odveli uvjeti ivota u Americi, odveo ih je posve ameriki obiaj prepunih izloga nakita i raskone odjee, to, naravno, zahtijeva novac novac koji se ne moe zaraditi u trgovinama i u tvornicama. Drugim rijeima, nema razloga da povjerujemo da e bilo koja skupina mukaraca riskirati i troiti na strane proizvode, kad su ameriki uvjeti ivota preplavili trite tisuama djevojaka. S druge strane, dovoljno je dokaza za injenicu da izvoz amerikih djevojaka u svrhu prostitucije nipoto nije zanemariv imbenik. Tako Clifford G. Roe, bivi pomonik Dravnoga odvjetnika u okrugu Cook, u Illinoisu, otvoreno proziva da se djevojke iz Nove Engleske odvoze brodom u Panamu za ekspresnu uslugu mukarcima koji ondje rade za "ujaka Sama". Gospodin Roe dodaje da "se ini kako postoji podzemna eljeznica izmeu Bostona i Washingtona kojom se mnoge djevojke voze". Nije li znakovito da pruga vodi ba u samo sjedite federalne vlasti? Da je gospodin Roe rekao vie nego to je bilo poeljno dokazuje injenica da je izgubio svoje mjesto. Nije praktino za mukarce na poloaju da se izlanu. Izgovor je za stanje u Panami da du kanala nema bordela. To je uobiajeni izlaz za licemjerni svijet koji se ne usudi suoiti s istinom. Nema ih u zoni kanala, nema u gradskom krugu znai prostitucija ne postoji. Odmah uz Roea je James Bronson Reynolds koji je pomno prouio trgovinu bijelim robljem u Aziji. Kao istaknuti ameriki graanin i prijatelj buduega amerikoga Napoleona, Theodora Roosevelta, on je svakako posljednji koji bi htio diskreditirati krepost svoje zemlje. Ipak, on nas obavjetava da su u Hong Kongu, angaju i u Yokohami, Augijine staje[6] amerikoga poroka. Ondje su amerike prostitutke postale tako glasovite da je na Orijentu "amerika djevojka" sinonim za prostitutku. Reynolds podsjea svoje sunarodnjake da dok su Amerikanci u Kini pod zatitom naih kon zularnih predstavnika, Kinezi u Americi nemaju nikakvu zatitu. Svatko tko zna kakve okrutne i barbarske progone trpe Kinezi i Japanci na Pacifikoj obali, sloit e se s Reynoldsom. U svjetlu dosad navedenih injenica, prilino je besmisleno isticati Europu kao barutinu odakle potjeu sve amerike drutvene bolesti. Jednako je besmisleno podravati mit da idovke ine najvei kontingent dobrovoljnih rtava. Vjerujem da me nitko nee optuiti za nacionalne sklonosti. Upravo sam se i sama razvijala borei se protiv njih i mnogih drugih predrasuda. Ako, dakle, imam zamjerke na proglas da se uvoze idovske prostitutke, onda ih nemam zbog svojih idovskih simpatija, nego zbog injenica inherentnih ivotu tih ljudi. Samo povrnome ovjeku nije znano da se idovs ke djevojke ne doseljavaju u strane zemlje ako ondje nemaju roaka ili kakvu drugu vezu. idovske djevojke nisu pustolovne. Sve donedavno one nisu ni naputale dom, ak ne ni do najbliega sela ili grada, osim ako nisu ile u posjet roacima. Je li onda uvjerljivo da e idovske djevojke napustiti svoje roditelje ili obitelji, putovati tusue milja u tuinske zemlje, pod utjecajem i sluajui obeanja stranih sila? Poite do i jednog velikog parobroda to dolazi u Ameriku i uvjerite se sami ne dolaze li te djevojke ili sa svojim roditeljima, ili braom, ujacima ili s nekim od rodbine. Moe biti iznimaka, naravno, ali izrei da se velik broj idovskih djevojaka uvozi za prostituciju ili za bilo koju drugu svrhu, jednostavno znai da ljudi ne poznaju psihologiju idova.

Memhis@THR

Oni koji sjede u staklenoj kui ine krivo kad se nabacuju kamenjem; osim toga, amerika je staklena kua prilino tanka, lako se moe razbiti, a unutranjost ba i nije ljubak prizor. Iznimno je povrno pripisati porast prostitucije navodnome u vozu, porastu regrutiranja ili slinim uzrocima. O prvome sam uzroku ve govorila. to se tie sustava regrutiranja, premda je gnusan, ne smijemo zanemariti injenicu da je on u biti faza moderne prostitucije faza koja je naglaena zabranama i mitom, to su rezultat sporadinih kriarskih pohoda na to drutveno zlo. Svodnik je bez sumnje bijedan uzorak ljudske obitelji, ali na koji je nain on vie vrijedan prezira od policajca koji uzima posljednji cent od ene s ulice i potom je zatvara u policijsku postaju? Zato je svodnik vie zloinac ili vea prijetnja drutvu, od vlasnika robnih kua i tvornica, koji se debljaju na znoju svojih rtava, da bi one onda zavrile na ulici? Ne branim svodnike, ali nije mi jasno zato bi on bio nemilosrdno progonjen, dok stvarni krivci za sve ljudske nepravde uivaju imunitet i potovanje. Osim toga, dobro se podsjetiti da ne stvara svodnik prostitutku. Naa prijetvornost i licemjernosti stvaraju i prostitutku i svodnika. Sve do 1894. vrlo se malo znalo u Americi o svodnicima. A onda nas je napala epidemija kreposti. Trebalo je dokinuti porok, zemlju pod svaku cijenu oistiti. Drutveni je rak zbog toga smjeten izvan vidokruga, ali dublje u samo tijelo. Vlasnici bordela, kao i nesretne rtve, predani su u ruke njenoj milosti policije. Neizbjena su posljedica prekomjerno podmiivanje i kaznionice. Dok su u bordelima bile razmjerno zatiene, jer su ondje predstavljale odreenu novanu vrijednost, sada su se nale same na ulici, posve preputene na milost i nemilost lakomoj policiji. Oajne, trebajui zatitu i eznui za ljubavlju, te su djevojke posve prirodno vrlo lak zalogaj za svodnike, koji su i sami rezultat duha naega komercijalnoga doba. Tako je svodniki sustav regrutiranja izravna posljedica policijskog progona, korupcije i pokuanog obuzdavanja prostitucije. ista je budalatina pomijeati tu modernu fazu drutvenoga zla s uzrocima toga zla. Poveano guenje prostitucije i barbarske zakonske odredbe, mogu samo posluiti da jo vie ogore i ponize nesretne rtve neznanja i gluposti. To se najbolje moe vidjeti u predloenome zakonu da se ljudski tretira prostitutke ulovljene u prekraju, tako da se kazni svatko tko je prostitutki pruio utoite s pet godina zatvora i kaznom od deset tisua dolara. Takvo stajalite samo jo vie pokazuje straan manjak razumijevanja za stvarne uzroke prostitucije, kao drutveni imbenik, a istodobno i pokazuje puritanski duh Grimiznoga slova. Nema suvremenoga pisca o toj temi koji se ne poziva na krajnju beskorisnost zakonskih metoda u borbi s tim pitanjem. Tako dr. Blaschko tvrdi da vladino suzbijanje prostitucije i moralni kriarski pohodi ne postiu nita nego zlo preusmjeruju u tajne kanale, to samo umnoava njegovu opasnost po drutvo. Havelock Ellis, koji je najtemeljitije prouio prostituciju, dokazuje obiljem injenica da to su metode progona otrije, to je stanje gore. Izmeu ostaloga doznajemo da je u Francuskoj, "godine 1560. Karlo IX ediktom ukinuo bordele, ali broj se prostitutki samo poveao, dok su se mnogi novi bordeli pojavili u novom, nesluenom obliku i bili su jo opasniji. Unato svim tim zakonima, ili zbog njih, nema zemlje u kojoj prostitucija ima upadljiviju ulogu."[7] Naobraeno javno mnijenje, osloboeno zakonskoga i moralnoga progona prostitucije, jedino moe pomoi da se pobolja trenutano stanje. Dobrovoljno zatvaranje oiju i zanemarivanje zla kao drutvenoga imbenika modernoga ivota, moe samo oteati

Memhis@THR

stvari. Moramo se izdignuti iznad glupih poimanja poput "bolja sam od tebe" i nauiti prepoznavati u prostituciji proizvod drutvenih uvjeta. Takav e uvid izbrisati licemjerje i osigurati vee razumijevanje te ljudskiji tretman. A to se tie potpunoga iskorjenjenja prostitucije, samo potpuna procjena na novim osnovama svih prihvaenih vrijednosti posebice onih moralnih zajedno s ukinuem industrijskoga ropstva moe ispuniti tu zadau.

ensko pravo glasa

Hvalimo se da smo doba znanosti i napretka. Nije li onda udno da i dalje vjerujemo u tovanje fetia? Dobro, nai su fetii razliitog oblika i supstancije, ali u svojoj su moi koju imaju nad ljudskim umom jo uvijek pogubni kao to su bili oni stari. Na je suvremeni feti ope pravo glasa. Oni koji jo nisu ostvarili taj cilj, podiu krvave revolucije da ga ostvare, a oni koji uivaju u njegovoj vlasti, prinose teke rtve na oltar svemonoga boanstva. Jao heretiku koji se usudi dovesti u pitanje to boanstvo! ena je, ak i vie od mukarca, oboavatelj tog fetia, i premda se njezini idoli mogu mijenjati, ona je uvijek na koljenima, uvijek uzdignutih ruku, uvijek slijepa na injenicu da njezin bog ima noge od gline. Tako je oduvijek ena najvei podupiratelj svih boanstava. Isto je tako morala platiti cijenu koju samo bogovi mogu traiti platila je svojom slobodom, krvlju svojega srca, samim svojim ivotom. Nietzscheova se znamenita maksima, "Kad poe eni, ponesi bi", smatra vrlo okrutnom, a ipak Nietzsche je jednom reenicom izrazio ensko stajalite prema njezinim bogovima. Religija je, posebice kranska religija, osudila enu na podreen poloaj, poloaj ropkinje. Iskrivila joj je narav i sputala joj duu, a ipak, kranska vjera nema veeg pristae, nitko joj nije odaniji od ene. Doista, sa sigurnou moemo rei da bi vjera odavno prestala biti imbenik u ivotu ljudi, da nije bilo potpore ene. Najzagrieniji su crkvenjaci ene, najneumorniji su misionari diljem svijeta ene, uvijek prinose rtvu na oltar bogova koji su im okovali duh i podjarmili tijelo. Nezasitno udovite, rat, uzima eni sve to joj je drago i vrijedno. On trai njezinu brau, ljubavnike, sinove, a zauzvrat joj udjeljuje usamljen i oajniki ivot. A ipak, najvei je branitelj i tovatelj rata ena. Ona je ta koja ulijeva ljubav prema osvajanju i moi u svoju djecu; ona je ta koja ape o ratnoj slavi u ui svojih malenih i koja uspavljuje svoje dijete uz zvuk trube i buku puaka. ena je takoer ta koja koja okrunjuje pobjednika kad se vrati s bojita. Ali, ena je i ta koja plaa najviu ci jenu tom nezasitnom udovitu, ratu. A tu je onda i dom. Kakav je to straan feti! Kako on isisava eninu ivotnu snagu taj moderni zatvor sa zlatnim reetkama! Njegov sjaj zasljepljuje enu do cijene koju mora platiti kao ena, majka i domaica. Ali ipak, ena se vrsto dri doma, moi koja je dri u svojim uzama. Moe se rei da ena, zato to shvaa kakav straan danak mora platiti Crkvi, dravi i domu, eli pravo glasa da bi se oslobodila. To moda i vrijedi za njih nekoliko; veina sufraetkinja izriito odbacuje takvu blasfemiju. Naprotiv, one uvijek inzistiraju na tome

Memhis@THR

da e pravo glasa enu uiniti boljom krankom i domaicom, pouzdanom graankom drave. Tako je pravo glasa samo sredstvo kojim se ojaava svemonost samih bogova kojima je ena od pamtivijeka sluila. Zato bi onda udilo da je ona jednako tako odana, gorljiva, na koljenima pred novim idolom, enskim pravom glasa. Od starine je trpjela progon, zatvaranje, muenje i sve oblike osude s osmijehom na licu. Od starine se nadala prosvjetl jenju, ak udu od boanstva dvadesetoga stoljea prava glasa. ivot, srea, veselje, sloboda, nevinost sve to i jo vie od toga treba izvirati iz prava glasa. U svojoj slijepoj odanosti ena ne vidi ono to su umni ljudi spoznali jo prije pedeset godina: da je pravo glasa zlo, da je samo pomoglo porobljavanju ljudi, da im je zatvorilo oi da ne bi mogli vidjeti kako su vjeto natjerani pokoravati se. enin zahtjev za jednakim pravom glasa temelji se uglavnom na tvrdnji da ene moraju imati jednako pravo u svim drutvenim sferama. Nitko to ne bi mogao opovrgnuti kad bi pravo glasa bilo pravo. aliboe neukosti ljudskoga uma koji moe u podvali vidjeti pravdu. Jer nije li to najokrutnija podvala da jedan dio ljudi stvara zakone za druge ljude koji su prisiljeni silom pokoravati se? A ipak ene buno zahtijevaju tu "zlatnu priliku" koja je nainila toliko jada na svijetu i oduzela ovjeku njegov integritet i samopouzdanje; to je podvala koja je posve pokvarila ljude i uinila ih plijenom u rukama beskrupuloznih politiara. Siroti, glupi, slobodni ameriki graanin! Slobodan da gladuje, slobodan da se potuca cestama te velike zemlje, on uiva ope pravo glasa i to ga je pravo okovalo lancima. Nagrada koju zauzvrat prima strogi su zakoni o radu koji zabranjuju pravo na bojkot, na demonstracije, zapravo na sve, osim prava da bude okraden za plodove svojega rada. Ali svi ti strani rezultati fetia dvadesetoga stoljea nisu enu niemu nauili. No, ena e proistiti politiku, uvjeravaju nas. Izlino je rei, ja se ne protivim enskom pravu glasa to se tie konvencionalnoga razloga da ona nema jednaka prava. Ne vidim fizikoga, psiholokoga, ni mentalnoga razloga zato ena ne bi imala jednako pravo kao i mukarac da glasa. Ali me nipoto ne moe zavarati besmisleno poimanje da e ena provesti ono to mukarcu nije uspjelo. Ako stvari i ne pogora, sigurno ih nee poboljati. Zbog toga, pretpostaviti da e ona uspjeti proistiti neto to nije podlono proienju, znai pridati joj nadnaravne moi. Budui da je enska najvea nesrea bila ta da su na nju gledali ili kao na anela ili kao na vraga, njezin je pravi spas na zemlji; naime, njezin je spas u tome da je se smatra ljudskim biem i, zbog toga, podlonim svim ljudskim glupostima i pogrekama. Tre bamo li onda povjerovati da e dvije pogreke stvar ispraviti? Trebamo li pretpostaviti da e se otrov, koji je ve uroen politici, smanjiti, ako ene uu u politiku arenu? Najvatrenije sufraetkinje teko e podrati takvu ludost? Zapravo, najnapredniji su prouavatelji opega prava glasa shvatili da su svi postojei sustavi politike moi apsurdni, i da su posve neprikladni da odgovore na urgentna ivotna pitanja. To je gledite potvrdila izjava jedne od najgorljivijih vjernica enskoga prava glasa, dr. Helen L. Sumner. U njezinu snanom djelu s naslovom Jednako pravo glasa ona kae: "U Coloradu, jednako pravo glasa slui tome da pokae na najoitiji nain esencijalnu trulost i poniavajui karakter postojeega sustava." Naravno, dr. Sumner ima na umu odreeni sustav glasanja, ali isto se jednakom snagom moe primijeniti i na cijelu maineriju zastupnikoga sustava. S takvom osnovicom, teko je razumjeti kako e ena, kao politiki imbenik, izvui iz toga sama korist ili kako e ga izvui ostatak ovjeanstva.

Memhis@THR

Ali, kau nae odane sufraetkinje, pogledajte na krajeve i drave u kojima ensko pravo glasa postoji. Pogledajte to su ene ostvarile u Australiji, na Novome Zelandu, u Finskoj, u skandinavskim zemljama i u etiri nae drave, u Idahu, Coloradu , Wyomingu i u Utahu. Udaljenost podaje aroliju ili, da navedemo poljsku formulu "dobro je kad nama nije dobro". Tako bi ovjek pretpostavio da se te zemlje i amerike drave razlikuju od drugih zemalja ili drugih amerikih drava, da imaju veu slobodu, veu drutvenu i ekonomsku jednakost, da vie cijene ljudski ivot, dublje razumiju veliku drutvenu borbu, sa svim vitalnim pitanjima koja ona ukljuuje u vezi s ljudskim rodom. ene u Australiji i na Novome Zelandu mogu glasati i pomoi u stvaranju z akona. Jesu li radni uvjeti ondje bolji nego u Engleskoj, gdje se sufraetkinje tako junaki bore? Jesu li majke ondje sretnije i jesu li djeca ondje slobodnija nego u Engleskoj? Da li se enu ondje vie ne smatra pukom seksualnom robom? Je li se ona oslob odila puritanskih dvostrukih mjerila moralnosti za mukarce i ene? Sasvim sigurno se nitko nee, osim demagoke politiarke usuditi na ta pitanja potvrdno odgovoriti. Jer kad bi bilo tako, onda bi bilo smijeno isticati Australiju i Novi Zeland kao Meku j ednakoga prava glasa. S druge strane, oni koji poznaju pravo politiko stanje u Australiji, znaju da su politiari uutkali radnike najstroim zakonima o radu, prema kojima je trajk bez odobrenja arbitranog odbora zloin jednak izdaji. Ni na trenutak ne elim implicirati da je ensko pravo glasa odgovorno za takvo stanje stvari. Mislim, ipak, da nema razloga pokazivati na Australiju kao udo od zemlje za ostvarenje enskih prava, budui da njezin utjecaj nije bio kadar osloboditi radnike od ropstva politikom efovanju. Finska je enama dala pravo glasa; ak tovie, dala im je i pravo da sjede u parlamentu. Je li to pomoglo da se razvije vee junatvo, ea gorljivost od one ruskih ena? Finska trpi, poput Rusije, straan bi krvavoga cara. Gdje su finske Perovske, Spiridonove, Fignerove, Brekovske? Gdje su bezbrojne finske djevojke koje veselo odlaze u Sibir borei se za svoj cilj? Finskoj silno trebaju junake osloboditeljice. Zato ih glasaki listii nisu stvorili? Jedini je finski osvetnik svojega naroda mukarac, a ne ena, i on je rabio uinkovitije oruje od glasakih listia. A u naim amerikim dravama u kojima ene glasaju i koje se stalno istie kao primjer uda, to su u njima ostvarile ene glasakim pravom a to u velikoj mjeri ne uivaju i ene u drugim dravama; ili to ne mogu ostvariti snanim naporom a bez glasakoga prava? Uistinu, u dravama s pravom glasa za ene zajamena su jednaka prava na vlasnitvo; ali od kakve je koristi to pravo za mnotvo ena bez vlasnitva, za tisue naja mnih radnica koje ive od danas do sutra? Da to pravo glasa nije utjecalo i ne moe utjecati na njihovo stanje priznala je ak i dr. Sumner, koja to sigurno dobro zna. Kao vatrena sufraetkinja koju je u Colorado poslala Sveuilina liga za jednako pravo glasa iz drave New York da prikupi grau u korist borbe za pravo glasa, ona bi bila posljednja koja bi rekla ita tetno o tome; ipak nas obavjetava da je "jednako pravo glasa vrlo malo utjecalo na ekonomski poloaj ena. Da ene nisu jednako plaene za i sti posao i da su, unato tome to u Coloradu imaju pravo raditi u kolama od 1876., uiteljice plaene manje nego u Californiji". S druge strane, Sumnerova ne obrazlae injenicu da je, premda ene imaju pravo raditi u kolama ve trideset i etiri godine i premda imaju jednako pravo glasa od 1894., popis stanovnitva proveden prije pet mjeseci pokazao da samo u Denveru ima petnaest tisua kolske djece zaostale u razvoju. I to sve uz veinu ena zaposlenih u obrazovnim ustanovama i takoer unato tome da su ene u Coloradu donijele "najstroe zakone o zatiti djece i ivotinja". ene Colorada "iznimno se

Memhis@THR

zanimaju za dravne ustanove za skrb o ovisnoj, defektnoj i delinkventnoj djeci". Kakva je to strana optunica protiv enske skrbi, ako jedan grad ima petnaest tisua djece zaostale u razvoju. to je sa slavom enskoga prava glasa budui da uope nije poluilo uspjeh kad je rije o najvanijem drutvenom pitanju, o djeci? I gdje je nadmoan osjeaj za pravdu koji je ena trebala unijeti u politiki ivot? Gdje je bio godine 1903. kad su vlasnici rudnika poveli gerilski rat sa sindikatom rudara sa zapada; kad je general Bell zaveo carstvo terora, izvlaei mukarce iz kreveta nou, otimao ih du granine linije, bacao ih u obore za bikove, proglasivi, "do v raga s Ustavom, palica je ustav"? Gdje su bile politiarke onda i zato nisu pokazale mo svojega glasa? Ali jesu. Pomogle su da se porazi najpoteniji i najliberalniji ovjek, guverner Waite. Morao je osloboditi mjesto za orue rudarskih kraljeva, guvernera Peabodyja, neprijatelja radnika, cara Colorada. "Muko pravo glasa doista nije moglo uiniti nita gore." Priznajemo to. U emu su onda prednosti za enu i drutvo od enskoga prava glasa? esto ponavljana postavka da e ene proistiti politiku isto tako je samo mit. Tu postavku ne brane oni koji znaju politike uvjete u Idahu, Coloradu, Wyomingu i Utahu. ena, u svojoj biti istunka, prirodno je zadrta i nemilostiva u naporu da uini druge tako dobrima kako ona zamilja da dobri moraju biti. Tako je, u Idahu, uzela pravo glasa svojim sestrama s ulice i proglasila sve ene "neudorednoga znaaja" nepodobnima da glasaju. "Neudorednom" se dakako ne tumai prostitucija u braku. Podrazumijeva se da su ilegalna prostitucija i kockanje zabranjeni. U tom smisl u zakon mora biti enskoga roda: uvijek zabranjuje. U tom su pogledu svi zakoni izvrsni. Oni ne idu dalje, ali njihove tendencije otvaraju sve brane pakla. Prostitucija i kockanje nikad nisu vie cvjetali nego kad je zakon bio protiv njih. U Coloradu, puritanstvo ena izrazilo se u najdrastinijem obliku. "Mukarci koji ope poznato vode neist ivot i mukarci povezani s krmama, ispali su iz politike otkad ene imaju pravo glasa."[1] Je li brat Comstock mogao uiniti vie? Jesu li svi puritanski oci uinili vie? Pitam se koliko ena shvaa teinu tog navodnoga junatva. Pitam se razumiju li da je upravo to ono to enu, umjesto da je podigne, pretvara u politikoga pijuna, prezira vrijednu uhodu koja zabada nos u osobne stvari ljudi, ne toliko zbog dobrobiti cilja za koji se bori, nego zato to, kako su ene Colorada rekle, "voli ulaziti u kue u kojima nikad nije bila i otkriti sve to moe, politiki i drugaije". [2] Da, ulaziti i u ljudsku duu i u njezine najsiunije kutke i zakutke. Jer nita ne zadovoljava udnju veine ena tako kao skandal. I je li ikad dosad uivala u takvim prilikama kao sada kad je politiarka? "Oni koji ope poznato vode neist ivot i mukarci povezani s krmama." Zasigurno se, skupljaice enskih glasova ne moe optuiti da imaju mjere. Uzmemo li u obzir da ta zabadala mogu ak i odluiti iji su ivoti dovoljno isti za to oito isto ozraje, politiku, mora li slijediti da vlasnici krmi spadaju u istu kategoriju? Osim ako ameriko licemjerje i bigotstvo, tako oito u naelu prohibicije, koje sankcionira irenje pijanstva meu mukarcima i enama bogataima, budno pazi na jedino mjesto preostalo siromanome ovjeku. Ako nita drugo, onda enu upravo njezino uskogrudno i istunsko stajalite o ivotu ini velikom opasnou po slobodu gdje god da ima politiku mo. Mukarac je odavno nadiao praznovjerice koje jo prodiru enu. Na ekonom skom je natjecateljskom podruju mukarac prisiljen pokazati djelotvornost, prosudbu, sposobnost, kompetentnost. On zato nema ni vremena niti je sklon mjeriti neiju moralnost puritanskim mjerilima. I u svojim politikim aktivnostima nije zavezanih oiju. On zna da je koliina, a ne kvaliteta materijal za politiki mlin, i, osim ako nije sentimentalni reformator ili stari fosil, zna da politika ne moe biti nita drugo do barutina. ene koje su imalo upuene u politiki proces, znaju narav te betije, ali u svojoj samozadovoljnosti i samoljublju tjeraju sebe da vjeruju kako samo trebaju pomaziti

Memhis@THR

zvijer i ona e postati blaga poput janjeta, slatka i ista. Kao da ene nisu prodale svoje glasove, kao da se politiarke ne mogu kupiti! Ako se njezino tijelo mo e kupiti u zamjenu za materijalnu naknadu, zato se ne bi mogao kupiti i njezin glas? A da se to dogodilo u Coloradu i u drugim amerikim dravama, ne nijeu ak ni pobornici enskoga prava glasa. Kao to rekoh, ensko ogranieno gledite nije jedini argum ent protiv tvrdnje da je kao politiarka bolja od mukarca. Ima i drugih. Njezin doivotni ekonomski parazitizam iznimno je zamaglio njezino poimanje o znaenju jednakosti. Buno zahtijeva jednaka prava kao i mukarac, a ipak doznajemo da "vrlo malo njih pristaje agitirati u neugodnim okruzima".[3] Koliko im malo znai jednakost u usporedbi s Ruskinjama, koje idu u pakao za svoje ideale! ena trai ista prava kao i mukarac, a ipak je ozlojeena da ga njezina prisutnost nimalo ne sputava: on pui, ne skida eir, i ne ustaje sa svojega stolca poput sluge. To su moda trivijalnosti, ali one su ipak klju za narav amerikih sufraetkinja. Dakako, njihove su engleske sestre nadrasle ta glupa poimanja. One su se pokazale doraslima i najveim zahtjevima postavljenima pred njihov znaaj i mo izdrljivosti. Svaka ast junatvu i vrstoi engleskih sufraetkinja. Zahvaljujui svojim snanim, agresivnim metodama, dokazale su da su nadahnue ak i nekim od naih beivotnih i beskimenjakih dama. Ali nakon svega, sufraetkinjama i dalje manjka potovanje prema stvarnoj jednakosti. Jer kako drugaije obrazloiti straan, divovski napor tih hrabrih boraca za kukavni mali zakon koji e dobro donijeti samo aici bogataica, a apsolutno nita golemoj masi radnica? Doista, kao politiarke one moraju biti oportunisti, moraju se zadovoljiti polovinim rjeenjima ako ne mogu ostvariti cjelovita. Ali kao razborite i liberalne ene trebale bi shvatiti da ga, ako je pravo glasa oruje, razvlateni trebaju vie od ekonomski nadmonije klase, i da ovi posljednji imaju ve i previe moi zbog svoje ekonomske nadmonosti. Sjajna voditeljica engleskih sufraetkinja, Emmeline Pankhurst, sama je priznala, kad je bila na svojoj predavakoj turneji po Americi, da ne moe biti jednakosti izmeu nadmonih i potinjenih. Ako je tako, kako e engleske radnice, ve ekonomski slabije od dama koje su povlatene Shackletonovim zakonom,[4] biti kadre raditi sa sebi politiki nadreenima ako zakon proe? Nije li vjerojatno da klasa Annie Keeney, tako prepuna ara, odanosti i muenitva, bude prisiljena na svojim leima nositi politike efice, ba kao to nosi svoje ekonomske gospodare. To e morati initi i onda kad se u Engleskoj uspostavi ope pravo glasa za mukarce i ene. Bez obzira na to to radnici rade, oni uvijek moraju platiti. Ipak, oni koji vjeruju u mo glasanja pokazuju vrlo malo osjeaja za pravdu kad se ni malo ne brinu za one kojima bi, kako tvrde, ono moglo donijeti najvie koristi. Ameriki pokret za pravo glasa bio je, sve donedavno, posve salonski posao, posve odvojen od ekonomskih potreba ljudi. Tako Susan B. Anthony, nedvojbeno iznimna en a, nije bila samo ravnoduna nego i antagonistina prema radnicima; nije ak oklijevala ni da iskae svoj antagonizam kad je godine 1869. savjetovala enama da zamijene tiskare u trajku u New Yorku.[5]Ne znam je li promijenila miljenje prije smrti. Naravno, ima nekih sufraetkinja koje su povezane s radnicama enska sindikalna liga, primjerice; ali one ine manjinu i njihove su aktivnosti samo ekonomske naravi. Ostale gledaju na rad naprosto kao na stvar sudbine. to bi bilo s bogatima, kad ne bi bilo siromanih? to bi bilo s tim dokonim, gotovanskim damama, koje spiskaju vie na tjedan nego to njihove rtve zarade u godinu dana, kad ne bi bilo osamdeset milijuna najamnih radnika? Jednakost, ma tko je uope uo za takvo to?

Memhis@THR

Malo je zemalja stvorilo takvu aroganciju i snobizam kao Amerika. Posebice to vrijedi za ameriku pripadnicu srednje klase. Ona ne samo da se smatra jednakom mukarcu, nego i nadmonom mu, posebice u svojoj istoi, dobroti i u svojem moralu. Malo udi da amerika sufraetkinja smatra da njezin glas ima udesnu mo. U svojoj uzvienoj umiljenosti ona ne vidi koliko je ona zapravo rob, ne toliko mukarcu, koliko vlastitim glupim poimanjima i tradiciji. Jednako pra vo glasa ne moe popraviti tu tunu injenicu; moe je samo istaknuti, kao to i ini. Jedna od velikih voa amerikih ena tvrdi da ena nema samo pravo na jednaku plau, nego da zakonski treba imati pravo ak i na plau svojega supruga. Ako je ne uspije uzdravati, trebao bi biti osuen na zatvor a njegovu bi zaradu zaraenu u zatvoru podizala njegova ravnopravna supruga. Nije li jedna druga sjajna pobornica enskoga prava glasa tvrdila da e njezino pravo glasanja dokinuti drutvenu nepravdu, protiv koje se uzalud bore zajednikim snagama najodliniji umovi diljem svijeta? Uistinu treba aliti to nas je navodni stvoritelj univerzuma ve upoznao sa svojom udesnom shemom, jer bi ensko pravo glasa zacijelo omoguilo enama da ga posve nadmae. Nita nije tako opasno kao seciranje fetia. Ako smo preivjeli vrijeme kad je takva hereza bila kanjiva lomaom, nismo preivjeli uskogrudni duh osude onih koji se usude razlikovati od prihvaenih poimanja. Zbog toga e me vjerojatno proglasiti protivnicom ena. Ali to me ne moe odvratiti od toga da tom pitanju gledam bez straha u lice. Ponavljam ono to sam rekla na poetku: ne mislim da e ene politiku pogorati; ali ne vjerujem niti da e je poboljati. Ako ena ne moe uiti iz mukih pogreaka, zato ih initi? Povijest je moda kompilacija lai; ipak, u njoj ima i nekoliko istina, i one su jedini voa kojega imamo za budunost. Povijest politikih aktivnosti mukaraca dokazuje da mu one nisu apsolutno nita dale to nije mogao postii izravnije, po nioj cijeni i na postojaniji nain. Zapravo, svaki pedalj zemlje koji je dobio, dobio je stalnom borbom, neprekidnom bitkom za svoja prava, a ne pravom glasa. Nema razloga da pretpostavimo da je eni, u njezinu usponu prema emancipaciji, pomoglo i da e joj pomoi glasako pravo. U najmranijoj od svih zemalja, Rusiji, zemlji apsolutnoga despotizma, ena je postala jednaka mukarcu, ne glasakim pravom, nego svojom voljom da postoji i da radi. Ne samo da je izborila za sebe svaku kolu i svaki poziv, nego je izborila i muko potovanje, njegov respekt, njegovo drugarstvo; pa ak i potovanje cijeloga svijeta. I to ne putem jednakoga prava glasa, nego svojim udesnim junatvom, svojom hrabrou, sposobnou, snagom volje i izdrljivou u borbi za slobodu. Gdje su en e u bilo kojoj zemlji s jednakim pravom glasa ili u nekoj od takvih naih drava, koje se mogu pohvaliti takvom pobjedom? Kad razmotrimo postignua ene u Americi, takoer otkrivamo da je neto dublje i snanije od prava glasa u njezinu maru prema oslobo enju. Upravo je prije ezdeset i dvije godine aica ena na konvenciji u Seneca Fallsu iznijela nekoliko zahtjeva za pravom na jednaku naobrazbu i jednak pristup raznim strukama, zanimanjima itd. Kakva sjajna postignua, kakve sjajne pobjede! Tko se osim najneukijega usudi govoriti o eni kao o pukoj kuanici? Tko se usudi natuknuti da ovaj ili onaj posao nije za enu? Vie od ezdeset godina ona je oblikovala novo ozraje i novi ivot za sebe. Postala je svjetska sila u svakoj domeni ljudske misli i aktiv nosti. I sve to bez prava glasa, bez prava da donosi zakone, bez "povlastice" da postane sudac, tamniar ili krvnik. Da, moda e me smatrati eninim neprijateljem; ali kad bih joj mogla pomoi da ugleda svjetlo, ne bih se alila.

Memhis@THR

enina nesrea nije u tome da je nesposobna raditi muki posao, nego u tome da troi svoju ivotnu silu da ga natkrili, s tradicijom stoljea koja su je ostavila tjelesno nesposobnom da odri korak s njim. O, znam da su neke uspjele, ali pod koju cijenu, pod koju stranu cijenu! Nije vano koji posao ena radi, nego je vana kvaliteta posla koji obavlja. Ona jednakom pravu glasa ili glasakom listiu ne moe podariti novu kvalitetu, niti moe od toga dobiti ita to e podii njezinu vrsnost. Njezin razvoj, njezina sloboda, moraju potei iz nje i putem nje. Prvo, tako da se potvrdi kao linost, a ne kao spolna roba. Drugo, tako da odbije da itko ima pravo na njezino tijelo; tako da odbije raati djecu, osim ako ih ona ne eli; tako da odbije sluiti Bogu, dravi, drutvu, muu, obit elji itd., uinivi svoj ivot jednostavnijim, ali dubljim i bogatijim. To jest, tako da pokua nauiti to je smisao i bit ivota u svim njegovim sloenostima, oslobodivi se straha od javnog mnijenja i javne osude. Samo e je to, a ne glasaki listi, osloboditi, podariti joj snagu kakvu svijet jo nije vidio, snagu da voli, ostvari mir, sklad; snagu boanske vatre, ivotodajnu snagu; snagu koja stvara slobodne mukarce i ene.

Tragedija enske emancipacije

Poinjem s priznanjem: bez obzira na sve politike i ekonomske teorije, koje se bave temeljnim razlikama meu razliitim skupinama ljudskoga roda, bez obzira na klasne i rasne razlike, bez obzira na sve umjetne granice izmeu enskih i mukih prava, smatram da bi se ta razlikovanja mogla na jednoj toki sresti i prerasti u jednu savrenu cjelinu. Pod tim ne mislim predloiti mirovni ugovor. Opi drutveni antagonizam koji je zahvatio danas cijeli javni ivot, stvoren silom suprotstavljenih i proturjenih interesa, smrvit e se u komadie kad preustroj naeg drutvenoga ivota, zasnovan na naelima ekonomske pravde, postane zbilja. Mir i sklad meu spolovima i pojedincima ne ovisi nuno o povrnom izjednaavanju ljudskih bia; niti poziva na ukinue individualnih crta i osobitosti. Problem s kojim s e danas suoavamo, a koji skora budunost treba rijeiti, jest kako biti svoj a opet biti jedno s drugima, duboko suosjeati s drugim ljudskim biima, a zadrati vlastite karakteristine osobine. To mi se ini osnovicom na kojoj se masa i pojedinac, pravi demokrat i prava osobnost, mukarac i ena, mogu suoiti s antagonizmom i suprotnostima. Moto ne bi trebao biti: zaboravimo jedni druge; prije bi trebao glasiti: razumijmo jedni druge. esto citirana reenica Madame de Stal, "Sve razumjeti, znai sve zaboraviti", nikad mi se nije osobito sviala; mirie na ispovijed; zaboraviti svojega blinjega izraava zamisao licemjerne nadmoi. Razumjeti svojega binjega zadovoljava. Moje priznanje djelomice predstavlja temeljni aspekt mojih stajalita o emancipaciji ene i njezinu utjecaju na cijeli spol. Emancipacija bi trebala omoguiti eni da bude humana u najistinskijem smislu. Sve u njoj to udi za potvrdom i djelovanjem trebalo bi doivjeti svoj najpuniji izraz; sve bi umjetne prepreke trebale pasti i trebao bi se put prema veoj slobodi iistiti od svakoga traga stoljea pokoravanja i robovanja. To je bio izvorni cilj pokreta za ensko osloboenje. Ali rezultati koji su dosad ostvareni, izolirali su enu i okrali je za slap te sree koja joj je tako bitna. P uko izvanjsko osloboenje uinilo je od suvremene ene umjetno bie, koje ovjeka podsjea na plodove francuske hortikulture s njezinim arabesknim drveem i grmljem, piramidama, kotaima i girlandama; sve, samo ne oblici koje bi ostvarila izrazom vlastitih nutarnjih

Memhis@THR

osobina. Tako umjetno uzgojene biljke enskoga spola mogu se nai u velikom broju, posebice u takozvanoj intelektualnoj sferi naega ivota. Sloboda i jednakost za ene! Koje su nade i koja htijenja te rijei probudile kad su ih prvi put izgovorili neki od najplemenitijih i najhrabrijih duhova dananjice! arko e sunce zasjati i slava e se pronijeti novim svijetom; na ovome svijetu ena se treba osloboditi da bi upravljala vlastitom sudbinom to je cilj posve sigurno vrijedan velikoga zanosa, hrabrosti, ustrajnosti i neprekidnoga napora silne gomile pionira, mukaraca i ena, koji su sve stavili na kocku u borbi protiv svijeta predrasude i neznanja. I moje se nade kreu prema tome cilju, ali smatram da ensko osloboenje, kako se danas tumai i praktino primjenjuje, nije uspjelo ostvariti taj cilj. Sada je ena suoena s nudom da se oslobodi osloboenja, ako doista eli biti slobodna. To moe zvuati proturjeno, ali je ipak samo odve istinito. to je ostvarila emancipacijom? Jednako pravo glasa u nekim dravama. Je li to proistilo na politiki ivot, kao to su to mnogi dobronamjerni pristae predviali? Posve sigurno nije. Slijedi da je doista vrijeme da osobe jasne, zdrave prosudbe prestanu govoriti o korupciji u politici internatskim tonom. Politika korupcija nema veze s moralom, ili popustljivosti morala, rasputenosti raznih politikih linosti. Njezin je uzrok materijalne naravi. Politika je odraz voenja poslova i industrijskoga svijeta, iji su moto: "Vei je blagoslov uzeti nego dati"; "Kupi jeftino i prodaj skupo"; "Ruka ruku mije". Nema nade da bi ena, ak ni sa svojim pravom glasa, ikad uspjela proistiti politiku. Emancipacija je donijela eni ekonomsku jednakost s mukarcem; to jest, ona moe sama izabrati svoje zanimanje i posao; ali kako je njezina prolost i trenutano fiziko stanje nisu opremili nunom snagom da se bori s mukarcem, esto je prisiljena iscrpiti svu svoju snagu, istroiti svoju vitalnost i napregnuti svaki svoj ivac da bi postigla vrijednost na tritu. Samo ih je nekoliko u tome uspjelo, jer injenica je da ene, uiteljice, lijenice, pravnice, arhitektice i inenjerke niti nailaze na isto povjerenje kao njihovi muki kolege, niti primaju jednaku plau za isti posao. A one koje ostvare tu primamljivu jednakost, openito to uspiju pod cijenu svojeg tjelesnoga i duevnoga zdravlja. A to se tie goleme mase radnica, koliko su neovisnosti one ostvarile ako uskogrudnost i manjak slobode kod kue mijenjaju za uskogrudnost i manjak slobode u tvornici, u robnoj kui ili u uredu? Tu je i teret nametnut enama da tragaju za "domom, slatkim domom" hladnim, turobnim, neurednim, neprivlanim nakon cjelodnevnoga tekog rada. Slavna neovisnost! Zato ne udi da su stotine djevojaka tako voljne prihvatiti prvu branu ponudu, bolesne i umorne od svoje "neovisnosti" iza pulta, za ivaim ili pisaim strojem. Spremne su se udati ba kao i djevojke iz srednje klase, koje pak vape da pobjegnu iz jarma roditeljske vlasti. Takozvana neovisnost koja vodi u puko odravanje ivota nije toliko primamljiva, nije toliko idealna da se od ene moe oekivati da se za nju rtvuje. Naa iznimno hvaljena neovisnost je, nakon svega, samo polagan proces zatupljivanja i guenja enske prirode, njezina nagona za ljubavi i njezina majinskoga nagona. Ipak je poloaj radnice mnogo prirodniji i ljudskiji od poloaja njezine navodno sretnije sestre u kulturnijim zvanjima uiteljica, lijenica, odvjetnica, inenjerki i slino, koje moraju dostojanstveno, prikladno izgledati izvana, dok im je unu tarnji ivot isprazan i mrtav. Ogranienost postojeega poimanja o enskoj neovisnosti i o enskom osloboenju, strah da se zaljubi u mukarca koji nije njezina drutvenoga poloaja, strah da e joj ljubav oduzeti slobodu i neovisnost, uas da e joj ljubav ili uici majinstva samo smetati u potpunoj predanosti poslu sve to zajedno ini od emancipirane moderne ene prisilnu

Memhis@THR

vestalinku, pokraj koje ivot, sa svojim velikim proiujuim tugama i dubokim, ushiujuim radostima, tee, a da niti ne dotakne ili obuzme njezinu duu. Emancipacija je, onako kako je razumije veina njezinih pristaa i pobornica, odve ogranienoga raspona da bi dopustila bezgraninu ljubav i zanos to ih u sebi nose duboki osjeaji prema slobodi istinske ene, ljubavnice, majke. Tragedija samostalne ili ekonomski slobodne ene nije u premnogo, nego u premalo iskustava. U redu, ona nadmauje svoju sestru iz prolih generacija u znanju o svijetu i o ljudskoj prirodi; upravo zbog toga duboko u sebi osjea nedostatak bti ivota, koja jedino moe obogatiti ljudsku duu i bez koje su mnoge ene postale tek puki profesionalni automati. Da e do takvoga stanja doi, predvidjeli su oni koji su shvatili da je jo ostalo, u domeni etike, mnogo oronulih ruevina iz vremena mukareve nesporne nadmonosti; ostataka koji se jo smatraju korisnima. I, to je jo vanije, velik broj emancipiranih ena ne moe bez njih. Svaki trenutak koji cilja na rasap postojeih institucija i njihovu zamjenu neim naprednijim, savrenijim, ima sljedbenike koji teoretski zastupaju radikalne ideje, ali koji su, ipak, u svojoj svakodnevnoj praksi, poput prosjenoga filistra, koji hini ast i buno zahtijeva povoljno miljenje od svojih protivnika. Ima, primjerice, socijalista pa ak i anarhista, koji zastupaju zamisao da je vlasnitvo kraa, ali e se rasrditi ako im netko duguje protuvrijednost od pola tuceta avlia. Istog se filistra moe zatei i u pokretu za ensko osloboenje. Novinari utoga tiska i literati tipa "luk i voda" naslikali su sliku emancipirane en e koja izaziva jezu u dobroga graanina i njegove glupe druice. Svaka je lanica pokreta za enska prava prikazana kao George Sand koja posve omalovaava moral. Njoj nita nije bilo sveto. Nije imala respekta prema idealnom odnosu mukarca i ene. Ukratko, emancipacija je zapravo znaila voditi lakomislen ivot poude i grijeha; bez obzira na drutvo, vjeru i moral. Pobornice su enskoga prava bile ogorene takvim pogrenim prikazima, a budui da nisu bile duhovite, svu su svoju snagu potroile da dokau da uope nisu toliko loe kako su prikazane, nego ba suprotno. Naravno, sve dok je ena bila mukarev rob, nije mogla biti dobra ni ista, ali sad kad je slobodna i neovisna, dokazat e koliko dobra moe biti te da e njezin utjecaj proistiti sve institucije u drutvu. Tono je da je pokret za enska prava slomio mnoge stare negve, ali je i stvorio nove. Veliki se pokret za istinsku emancipaciju nije poklopio s velikim rodom ena koje mogu slobodi gledati u lice. Njihova uskogrudna, puritanska vienja prognala su mukarca, kao uznemiravatelja sumnjiva karaktera, iz njihova emocionalnoga ivota. Mukarca se ni pod koju cijenu ne smije tolerirati, osim moda kao oca djeteta, budui da dijete ne moe doi na svijet bez oca. Nasreu, najrigidniji puritanci nikad nee biti dovoljno snani da ubiju uroenu udnju za majinstvom. Ali enska je sloboda usko povezana s mukarevom slobodom, i mnoge su od mojih takozvanih osloboenih sestara, ini se, previdjele injenicu da dijete roeno u slobodi treba ljubav i predanost svakog ljudskoga bia oko njega, mukarca i ene. Naalost, upravo je to ogranieno poimanje ljudskih odnosa uzrokovalo tragediju u ivotu modernoga mukarca i moderne ene. Prije nekih petnaest godina pojavilo se djelo iz pera sjajne Norveanke Lau re Marholm, naslovljeno ena, studija karaktera. Ona je jedna od prvih koja je privukla pozornost na ispraznost i ogranienost postojeega poimanja enske emancipacije i njezina traginoga uinka na enski unutarnji ivot. Laura Marholm govori u svojem djelu o sudbini nekoliko nadarenih ena meunarodne slave: o genijalnoj Eleonori Duse; o velikoj matematiarki i knjievnici Sonji Kovalevskoj; o umjetnici i pjesnikinji Marie Bakircev koja je mlada umrla. Svaki od tih prikaza ivota tih ena takvoga izvanrednoga duha nosi naglaen trag nezadovoljene enje za punim, zaokruenim, upotpunjenim i lijepim ivotom, te trag

Memhis@THR

nemira i usamljenosti koji su ishod neostvarenja takvoga ivota. Ne moemo si pomoi, ali te nam majstorske psiholoke skice pokazuju da to je vii duevni razvoj ene, to joj je manje mogue sresti srodnoga mukarca koji nee u njoj vidjeti samo njezin spol, nego i ljudsko bie, prijatelja, druga i snanu individualnost, koja ne moe i ne smije izgubiti ni trag njezina znaaja. Prosjeni mukarac, koji je sebi samodovoljan i koji se smijeno s visoka odnosi prema enskome spolu, nije mogu izbor za enu onakvu kakva je prikazana u knjizi Laure Marholm. Jednako joj je nemogu izbor mukarac koji u njoj vidi samo njezine duevne sposobnosti i njezin duh, ali u njoj ne uspijeva probuditi njezinu ensku narav. Bogat intelekt i profinjen duh obino se smatraju nunim osobinama duboke i lijepe linosti. U sluaju moderne ene, te osobine slue kao zapreka punoj potvrdi njezina bia. Stotinama godina stari oblik braka, zasnovan na Bibliji, "dok nas smrt ne rastavi", raskrinkan je kao ustanova koja zastupa suverenost mukarca nad enom, kao ustanova njezine potpune pokornosti mukarevim hirovima i zapovijedima, te potpune ovisnosti o njegovu imenu i o njegovoj potpori. Mnogo je puta uvjerljivo dokazano da je stari brani odnos ograniio enu na to da bude sluga mukarcu i da mu raa djecu. A ipak nalazim mnoge emancipirane ene koje su sklonije braku, sa svim njegovim nedostacima, nego ogranienosti izvanbranoga ivota, ogranienog i neizdrljivog zbog moralnih lanaca i drutvenih predrasuda koji sputavaju i sapinju njezinu prirodu. Objanjenje je za takvu nedosljednost mnogih naprednih ena u injenici da nikad nisu stvarno razumjele znaenje osloboenja. Mislile su da im treba jedino neovisnost o izvanjskim tiranijama; unutarnji su tirani, daleko tetniji po ivot i razvoj etike i drutvene konvencije preputeni sami se za sebe pobrinuti; i pobrinuli su se. ini se da su se dobro snali u srcu i dui veine aktivnih pobornica enskoga osloboenja, kao i u srcu i u dui njihovih baka. Ti se unutarnji tirani, pojavljuju u obliku javnoga mnijenja ili onoga to e rei majka, ili brat, otac, ili ujak, ma koji ve roak; to e rei gospoa Grundy, gospodin Comstock, poslodavac, odbor za naobrazbu? Sva ta zabadala, moralni detektivi, tamniari ljudskoga duha, to e oni rei? Sve dok ena ne naui svima im se suprotstaviti, vrsto stati na svoje noge i ustrajavati na vlastitoj neogranienoj slobodi, sluati glas svoje prirode, traiti ono najvee ivotno bogatstvo, ljubav prema mukarcu, ili njezinu najslavniju povlasticu, pravo da rodi dijete, ona sebe ne moe zvati osloboenom. Koliko je emancipiranih ena dovoljno hrabro priznati da ih glas ljubavi zove, da divlje lupa u njihovim grudima, zahtijeva od njih da ga uju, zadovolje. Francuski pisac Jean Reibrach, u jednom od svojih romana, Nova ljepotica, pokuava oslikati idealnu, lijepu, osloboenu enu. Taj ideal utjelovljuje mlada djevojka, lijenica. Ona govori vrlo pametno i mudro o tome kako treba hraniti malu djecu; ljubazna je i besplatno daje lijekove siromanim majkama. S mladim poznanikom razgovara o zdravstvenim uvjetima u budunosti i kako e mnoge klice i mikrobi biti uniteni uporabom kamenih zidova i podova, i odbacivanjem prostirki i draperija. Ona je, naravno, vrlo jednostavno i praktino odjevena, uglavnom u crno. Mladi, koji je na njihovu prvom susretu preplaen mudrou svoje emancipirane prijateljice, postupno je pone razumjeti i jednoga lijepoga dana priznaje da je voli. Mladi su, a ona je ljubazna i lijepa, i premda je uvijek strogo odjevena, njezin izgled ublauje besprijekorno ist bijeli ovratnik i isto takve manete. ovjek bi oekivao da e joj on priznati svoju ljubav, ali nije on sklon romantinim glupostima. Poetinost i zanos ljubavi srame se pred istom ljepotom dame. On utiava glas svoje prirode i ostaje ispravan. I ona je uvijek precizna, uvijek racionalna, uvijek pristojna. Bojim se da su se sjedinili da bi mladi bio u o pasnosti da se smrzne do smrti. Moram priznati da ne vidim nita lijepoga u toj novoj ljepoti, koja

Memhis@THR

je hladna kao kameni zidovi i podovi o kojima sanja. Radije bih sluala ljubavne pjesme iz romantinoga doba, radije Don Juana i Madame Venus, radije bijeg ljestvama i uetom na mjeseini, na to slijede oeva kletva, majino jaukanje i moralni komentari susjeda, nego ispravnost i pristojnost mjerene jardima. Ako ljubav ne zna kako dati i uzeti bez ogranienja, onda to nije ljubav, nego transakcija koja uvijek istie pluseve i minuse. Najvea su mana dananje emancipacije njezina umjetna krutost i uskogrudna obzirnost, koje proizvode prazninu u enskoj dui to joj nee dati da pije na izvoru ivota. Jednom sam napisala kako se ini da je dublji bio odnos izmeu staromodne majke, domaice, uvijek na oprezu da joj djeca budu sretna i da utjei one koje voli, i uistinu nove ene, nego izmeu te nove ene i njezine prosjene emancipirane sestre. Uenice emancipacije posve su me proglasile pogankom, dostojnom jedino lomae. Njihova slijepa gorljivost ne doputa im da shvate da je moja usporedba staroga i novoga vie trebala pokazati da je velik broj naih baka imao vie krvi u svojim ilama, vie duha i duhovitosti, a svakako vie prirodnosti, dobrodunosti i jednostavnosti, nego veina naih emancipiranih strunjakinja koje pune kolede, uionice i razne urede. To ne znai da elim da se vratimo u prolost, niti to osuuje enu na njezinu staru sferu, kuhinju i djeju sobu. Spas je u silovitom maru u svjetliju i jasniju budunost. Trebamo nesmetani razvoj bez utjecaja stare tradicije i starih navada. Pokret za osloboenje ene uinio je tek prvi korak u tom smjeru. Treba se nadati da e skupiti snage za drugi korak. Pravo glasa ili jednaka graanska prava mogu biti dobri zahtjevi, ali prava emancipacija ne poinje na biralitu ni u sudnici. Ona poinje u enskoj dui. Povijest nas ui da se svaka ugnjetavana klasa istinski oslobodila svojih gospodara vlastitim naporima. Nuno je da ena naui tu lekciju, da shvati da e njezina sloboda dosegnuti tako daleko koliko njezina snaga da ostvari svoju slobodu moe dosegnuti. Zbog toga je za nju mnogo vanije da pone sa svojom unutarnjom regeneracijom, da se oslobodi teine predrasuda, tradicije i obiaja. Zahtjev za jednakim pravima u svakom ivotnom pozivu ispravan je i primjeren; ali, nakon svega, najvitalnije je pravo da se voli i bude voljen. Doista, da bi djelomina emancipacija postala potpuna i prava emancipacija ene, morat e ena raistiti sa smijenim poimanjem da je biti voljena, biti ljubavnica i majka, istoznano s biti ropkinja ili podreena. Morat e raistiti s apsurdnim pojmom dvojnosti spolova, ili da mukarac i ena predstavljaju dva suprotstavljena svijeta. Sitniavost razdvaja; irokogrudnost ujedinjuje. Budimo iroki i veliki. Ne previajmo vitalne stvari zbog mnotva triarija s kojima se suoavamo. Ispravno poimanje odnosa meu spolovima nee dopustiti da bude pobjednika i pobjeenih; ono zna samo za jednu veliku stvar: dati se bezgranino, kako bi bio bogatiji, dubokoumniji, bolji. Samo to moe ispuniti prazninu i pretvoriti tragediju enske emancipacije u veselje, bezgranino veselje.

Brak i ljubav
Popularno je poimanje da su brak i ljubav istoznani, da proistjeu iz istoga motiva i pokrivaju iste ljudske potrebe. Poput mnogih popularnih poimanja i to ne poiva na stvarnim injenicama, nego na praznovjerju. Brak i ljubav nemaju nita zajedniko; meusobno su udaljeni poput polova; zapravo se neprijateljski odnose jedno prema drugome. Nema dvojbe da su neki brakovi rezultat ljubavi. No, ne zato to se ljubav moe potvrditi samo brakom; nego vie zato to je nekolicini ljudi uspjelo posve nadrasti konvencije. Ima danas golem broj mukaraca i

Memhis@THR

ena za koje brak nije nita drugo do farsa, ali se mire s brakom zbog javnoga miljenja. U svakom sluaju, premda je istina da se neki brakovi zasnivaju na ljubavi i premda je podjednako istina da se u nekim sluajevima ljubav nastavlja i u branome ivotu, smatram da je tome tako bez obzira na brak, a ne zbog njega. S druge strane, posve je pogreno da ljubav rezultira iz braka. U rijetkim prilikama moe se uti o udesnom primjeru branoga para koji se zaljubio nakon stupanja u brak, ali ako se pogleda izbliega, otkrit emo da je prije rije o pukom prilagoavanju neizbjenome. Posve je sigurno meusobno navikavanje daleko od spontanosti, jaine i ljepote ljubavi, bez koje se intimnost braka mora pokazati poniavajuom i za enu i za mukarca. Brak je u prvom redu ekonomski ugovor, pakt osiguranja. Razl ikuje se od obinoga ivotnog osiguranja samo po tome to je vie obvezujui, egzaktniji. Njegovi su dobici nevano mali u usporedbi s ulaganjima. Kad uzmete policu osiguranja, za nju platite u dolarima i centima, uvijek uz slobodu da prestanete plaati. Ali, ako je enina premija mu, ona za njega plaa svojim imenom, privatnou, samopotovanjem, samim svojim ivotom, "dok ih smrt ne rastavi". tovie, brano je osiguranje osuuje na doivotnu ovisnost, parazitstvo, na posvemanju beskorisnost, inidividualnu i drutvenu. I mukarac plaa svoju cijenu, ali budui da je njegova sfera ira, brak ga ne ograniava toliko kao enu. On svoje lance vie osjea u ekonomskome smislu. Tako Danteov moto za pakao podjednako vrijedi i za brak: "Tko ue nek se kani svake nade."[1] Da je brak neuspjeh porei e samo pravi glupan. Dovoljno je baciti pogled na statistike o razvodima da bi se shvatilo kako je brak zapravo gorak promaaj. Ni stereotipni fil istinski argument da popustljiva zakonska regulativa u vezi s razvodom i poveana nehajnost ena ne objanjava, prvo to da svaki dvanaesti brak zavrava razvodom; drugo, da se od 1870. broj razvoda poveao s dvadeset i osam na sedamdeset i tri na tisuu st anovnika; tree, da je preljub, od 1867., kao razlog za razvod, porastao 270,8 posto; etvrto, da je naputanje braka poraslo za 369,8 posto. Dodamo li tim zapanjujuim brojkama golemu koliinu grae, dramske i knjievne, bacit emo jo vie svjetla na tu temu. Robert Herrick, u djelu Zajedno; Pinero, u drami Srednji put; Eugene Walter u Punoj cijeni i neki drugi pisci raspravljaju o besplodnosti, monotniji, podlosti, neprimjerenosti braka kao imbenika sloge i razumijevanja. Mudri se drutveni istraiva nee zadovoljiti popularnim povrnim izgovorom za tu pojavu. Morat e zakopati dublje u sam ivot spolova da bi doznao zato se brak pokazao tako pogubnim. Edward Carpenter kae da iza svakoga braka stoji doivotno okruenje dvaju spolova; okruenje tako meusobno razliito da mukarac i ena moraju ostati stranci. Podijeljen nepremostivim zidom praznovjerja, obiaja, navada, brak nema potencijal da u njemu dvoje ljudi jedno drugo upoznaju i razviju meusobno potovanje, a bez toga je svaka zajednica osuena na neuspjeh. Henrik Ibsen, ovjek koji je mrzio sve drutvene lai, vjerojatno je prvi shvatio tu veliku istinu. Nora naputa svojega supruga ne zato to je kako bi glupi kritiar htio umorna od svojih odgovornosti ili zato to osjea potrebu za ostvarenjem enskih prava, nego zato to je spoznala da je osam godina ivjela sa strancem i raala mu djecu. Moe li biti ita vie poniavajue, vie degradirajue od doivotne blizine dvoje stranaca? Nema potrebe da ena ita zna o mukarcu, osim o njegovu prihodu. A to bi on trebao znati o

Memhis@THR

eni pa to se o njoj ima znati osim da je ugodnoga izgleda? Jo nismo nadrasli teoloki mit da ena nema duu, da je puki dodatak mukarcu, stvoren od njegova rebra na ugodu gospodina koji je tako hrabar da se boji vlastite sjene. Moda je loa kakvoa materije od koje je ena nastala odgovorna za njezinu inferiornost. U svakom sluaju, ena nema duu pa to bi se o njoj imalo znati? Osim toga, to manje due ena ima, bolji je oslonac kao supruga, spremnije e se pri vezati uza svojega supruga. Upravo to ropsko preputanje muevoj nadmonosti odrava branu instituciju tako dugo naizgled nedirnutom. No sada, kad ena dolazi na svoje, kad je svjesna sebe kao bia izvan gospodarove milosti, sveta institucija braka postup no se uruava i nikakva je koliina sentimentalne lamentacije ne moe odrati. Gotovo od djetinjstva prosjenoj se djevojci govori da je brak njezin najvii cilj; zbog toga su njezino kolovanje i odgoj usmjereni prema tome cilju. Poput mutave zvijeri tovljene za klanje, ona se sprema za brak. A ipak, udno je rei, doputeno joj je mnogo manje doznati o svojoj ulozi kao supruge i majke, nego obinome zanatliji o njegovu poslu. Nepristojno je i prosto za potenu djevojku da ita zna o branome odnosu. O, kako je potenje nedosljedno, kad mu treba brani zavjet da neto to je neisto pretvori u najii i najsvetiji ugovor koji se nitko ne usudi kritizirati. Ali upravo to misli prosjeni branitelj braka. Budua supruga i majka dri se u potpunom neznanju o svojem jedinom posjedu na natjecateljskom polju spolu. Tako ona ulazi u doivotni odnos s mukarcem da bi se okirala, bila zgaena, ljuta izvan svake mjere zbog najprirodnijega i najzdravijega nagona, seksa. Sa sigurnou moemo rei da je velik postotak nesree, bijede, potreenosti i tjelesne patnje u braku posljedica kriminalnoga neznanja o spolnim pitanjima a koje se uzdie kao velika vrlina. A nipoto nije pretjerano kad kaem da se vie od jednog doma raspalo zbog te alosne injenice. Ako, je ena, ipak, slobodna i dovoljno snana da naui tajnu seksa bez sankcije drave ili crkve, osudit e je kao izriito neprikladnu da postane supruga "dobrome" mukarcu, a njegova se dobrota sastoji od prazne glave i mnogo novca. Moe li biti to stranije od zamisli da zdrava, odrasla ena, puna ivota i strasti, mora zanijekati zahtjeve prirode, da mora podrediti svoju najjau udnju, potkopati svoje zdravlje i slomiti svoj duh, da mora sprijeiti svoju viziju, odrei se dubine i veliajnosti iskustva dok "dobri" mukarac ne naie da je uzme za enu? A upravo to znai brak. Kako bi takav ugovor mogao zavriti nego neuspjehom? To je jedan, premda ne najmanje vaan, imbenik braka, koji ga razlikuje od ljubavi. Nae je doba praktino doba. Ne ivimo vie u doba kad su se Romeo i Julija izloili u ime ljubavi srdbi svojih oeva, kad se Gretchen izloila ogovaranju svojih susjeda zbog ljubavi. Ako si, u rijetkom sluaju, mladi i dopuste luksuz romance, stariji se ve pobrinu za njih, da ih podue i srede dok se ne "urazume". Moralna lekcija koju su usadili u djevojku ne glasi je li mukarac u njoj pobudio ljubav, nego prije glasi "Koliko?". Vaan i jedini bog praktinoga amerikoga ivota: Moe li mukarac dovoljno zaraditi za ivot? Moe li izdravati enu? To je jedino to opravdava brak. Postupno to proima svaku djevojinu misao; ona ne sanja o mjeseini i poljupcima, o smijehu i suzama; ona sanja o kupovini i cjenkanju. Ta siromanost duhom i podlost elementi su uroeni branoj instituciji. Drava i Crkva ne odobravaju ni jedan drugi ideal, jednostavno zato jer je to ideal koji zahtijeva dravni i crkveni nadzor nad mukarcima i enama. Bez sumnje, ima ljudi koji i dalje dre do ljubavi vie nego do dolara i centa. To posebice vrijedi za onu klasu koju je ekonomska nuda natjerala da se sama izdrava. Nevjerojatna promjena poloaja ene, zahvaljujui tom snanom imbeniku, doista je

Memhis@THR

izvanredna kad pomislimo da je tek nedavno stupila u industrijsku arenu. est milijuna ena koje zarauju; est milijuna ena koje imaju jednako pravo kao i mukarci da budu izrabljivane, okradene, da trajkaju; ali ak i da gladuju. I to jo, moj Gospode? Da, est milijuna radnica koje primaju plau, od najumnijega do najteega tjelesnoga posla u rudnicima i na gradnji eljeznice; da, ak i meu detektivima i policajcima. Emancipacija je posve sigurno potpuna. A unato svemu tome, ipak vrlo malen broj goleme vojske ena koje rade za plau gledaju na posao kao neto trajno, onako kako na to gleda mukarac. Ma kako bio nemoan, nauen je biti neovisan, sam se izdravati. Znam da nitko nije uistinu neovisan u naem ekonomskom mlinu; ipak, ak i najsiromaniji mukarac mrzi biti parazit; ili da po tome bude poznat. ena svoj posao smatra prijelaznim razdobljem i odbacit e ga kad se pojavi prvi ponua. Zbog toga je mnogo tee organizirati ene nego mukarce. "Zato bih ula u sindikat? Udat u se, zasnovati dom." Nisu li je od kolijevke uili da na brak gleda kao na svoj najvii poziv? Ona dovoljno brzo shvaa da dom, premda ne tako velik z atvor kao tvornica, ima vra vrata i reetke. Ima tako vjernoga straara da mu nitko ne moe umaknuti. Najtraginije je, ipak, to da je dom vie ne osloboaa robovanja za nadnicu; on samo uveava njezine zadae. Prema posljednjim statistikama koje su iznesene pred Odbor "o radu i plaama te o prenapuenosti", samo je deset posto najamnih radnica u gradu New Yorku udano, a ipak one moraju nastaviti raditi najslabije plaen posao na svijetu. Dodajte toj stranoj injenici naporan kuanski posao i to onda preostaje od zatite i sjaja doma? Zapravo, ak ni udana djevojka iz srednje klase ne moe govoriti o svojem domu, jer mukarac je njezina sfera. Nije vano je li mu grub ili drag. Ja elim dokazati da brak jami eni dom samo milou njezina mua. Ona se ondje kree u njegovu domu, godinu za godinom, sve dok joj ivot i odnosi s ljudima ne postanu tako jednolini, ogranieni i sumorni kao i njezino okruenje. Ne treba uditi ako postane zanovijetalo, sitniava, svadljiva, traljiva, nepodnosiva, te time natjera mukarca da izbiva iz kue. Ona ne moe otii, ak i ako poeli; nema kamo otii. Osim toga, kratko razdoblje branoga ivota, potpunoga odstupanja od svih svojih sposobnosti, posve onesposobljuje prosjenu enu za izvanjski svijet. Postaje zaputena, nespretna u pokretima, ovisna u svojim odlukama, kukavica u prosudbama, teka i dosadna, a to veina mukaraca mrzi i prezire. udesno inspirativno ozraje za donoenje ivota na svijet, zar ne? Ali kako zatititi dijete, ako ne brakom? Nakon svega, nije li to najvaniji prigovor? Kakvo besramlje, kakvo licemjerje! Brak titi dijete, a ipak je tisue djece bez osnovnih sredstava za ivot i bez doma. Brak titi dijete, a ipak su sirotita i popravni domovi pretrpani, a Drutvo za prevenciju nasilja nad djecom puno je posla i oslobaa male rtve od roditelja koji ih "vole", da bih ih smjestilo pod jo veu skrb punu ljubavi, skrb drave. Kakve li lakrdije! Brak moda ima mo da "silom dovede konja na vodu", ali je li ga ikad uspio napojiti?[2] Zakon e oca zatvoriti i navui mu zatvoreniku odjeu; no je li to ikad umirilo djetetovu glad? Ako je roditelj nezaposlen ili ako krije svoj identitet, to onda imamo od braka? On priziva zakon da mukarca privede "pravdi", da ga smjesti na sigurno iza zatvorenih vrata; a ishod njegova rada ionako ne ide u korist djeteta, nego drave. Dijete ima samo tetno sjeanje na oca u prugastom odijelu. A to se tie zatite ene tu se krije prokletstvo braka. Ne radi se o tome da je on zaista titi, nego je i sama ideja odbojna, takva uvreda za ivot, tako poniavajua za ljudsko dostojanstvo, da bude vjena osuda toj parazitskoj instituciji.

Memhis@THR

Slina je drugom oinskom ugovoru kapitalizmu. Oduzima ovjeku priroeno pravo, prijei njegov razvoj, truje mu tijelo, dri ga u neznanju, u siromatvu i ovisnosti, a onda utemeljuje dobrotvorne ustanove koje se bogate na posljednjoj mrvici ljudskoga samopotovanja. Institucija braka ini od ene parazita, potpunu ovisnicu. Onesposobljuje je za ivotne borbe, ponitava njezinu drutvenu svijest, paralizira njezinu matu, i onda namee svoju velikodunu zatitu, koja je u stvarnosti oma, karikatura ljudskoga znaaja. Ako je majinstvo najvie ispunjenje enske prirode, kakvu drugu zatitu ono treba osim ljubavi i slobode? Brak prlja, oskvrnjuje, kvari njezino ispunjenje. Ne kae li on eni, tek kad mene slijedi, moe roditi dijete? Ne osuuje li je na stratite, ne poniava li je i ne posramljuje ako odbije kupiti svoje pravo majinstva tako da proda sebe? Ne odobrava li brak majinstvo ak i kad ena zanese u mrnji, pod prisilom? Ali, kad bi majinstvo bilo pitanje slobodnoga izbora, ljubavi, zanosa, izazovne strasti, ne bi li to stavilo krunu od trnja na nevinu glavu i ispisalo krvavim slovima straan epitet, bastard? Kad bi brak sadravao sve vrline koje tvrdi da ima, njegovi bi ga zloini protiv majinstva zauvijek iskljuili iz carstva ljubavi. Ljubav, najsnaniji i najdublji element u cijelome ivotu, glasnik nade, sree, zanosa; ljubav, prkosnik svim zakonima, svim konvencijama; ljubav, najslobodniji, najmoniji kova ljudske sudbine; kako se moe takva sila koja sve pokree smatrati istoznanom tom jadnom korovu to su ga drava i Crkva zaele, braku? Slobodna ljubav? Kao da ljubav moe biti drugaija nego slobodna! ovjek moe kupiti pamet, ali ni svi milijuni na svijetu nisu uspjeli kupiti ljubav. ovjek je podjarmio tijela, ali sva sila na zemlji nije bila kadra podjarmiti ljubav. ovjek je osvojio cijele zem lje, ali sve njegove vojske nisu mogle osvojiti ljubav. ovjek je okovao i sputao duh, ali bio je posve bespomoan pred ljubavi. Visoko na tronu, sa svim sjajem i pompom koje njegovo zlato moe zasluiti, ovjek je ipak siromaan i sam, ako ga ljubav zaobie. A ako se zaustavi, i najsiromanija koliba zrai toplinom, ivotom i bojom. Tako ljubav ima maginu mo da od kralja uini prosjaka. Da, ljubav je slobodna; ona u drugaijem ozraju ne moe ivjeti. U slobodi ona sebe daje bez zadrke, obilno, potpuno. Svi pisani zakoni, svi sudovi na svijetu, ne mogu je istrgnuti iz zemlje, jednom kad je pustila korijen. Ako je tlo ipak neplodno, kako bi ga brak mogao natjerati da rodi? On je poput posljednje oajnike borbe ivota protiv smrti. Ljubav ne treba zatitu; ona sama sebe titi. Sve dok ljubav raa ivot, nema naputenoga, gladnoga djeteta ili gladnoga ljubavi. Znam da je to istina. Znam ene koje su postale majke izvan braka, uz mukarce koje su voljele. Malo djece u braku uiva brigu, zatitu, predanost kakvu prua slobodno majinstvo. Branitelji vlasti boje se dolaska slobodnoga majinstva, kao da e im oduzeti plijen. Tko e ratovati? Tko e stvarati bogatstvo? Tko e tvoriti policajce, tamniare, ako ene odbiju nektritiki raati djecu? Vrsta, vrsta! vie kralj, predsjednik, kapitalist, sveenik. Vrstu treba ouvati, pa makar se svelo enu na puki stroj a brana je institucija na jedini sigurnosni ventil od pogubne spolno osvijetene ene. Ali uzalud ti divlji napori da se odri stanje prisile. Uzalud i crkveni propisi, mahniti napadi vladara, uzalud ak i ruka zakona. ena vie ne eli sudjelovati u proizvodnji rase bolesnih, slabih, oronulih, prezrenih ljudskih bia, koja nemaju snage ni moralne hrabrosti da zbace jaram siromatva i ropstva. Umjesto toga ona eli manje djece kojoj e pruiti vie, koju e raati i podizati u ljubavi i svojim slobodnim izborom; ne zbog prisile, kako joj to brak namee. Nai lani moralisti tek trebaju razviti u sebi dubok osjeaj odgovornosti prema djetetu, koji je ljubav u slobodi probudila u grudima ene. Radije e se odrei slave

Memhis@THR

majinstva nego donijeti na svijet ivot u ozraju koje die jedino propau i smru. A ako i postane majka, onda e djetetu dati ono najdublje i najbolje u svojemu biu. Rasti zajedno s djetetom, njezin je moto; ona zna da samo na taj nain moe pomoi da se izgradi pravi muki i enski rod. Ibsen je morao imati viziju slobodne majke kad je, majstorskim potezom, portretirao gu. Alving. Ona je bila idealna majka jer je nadrasla brak i sve nj egove strahote, jer je raskinula svoje okove, i oslobodila svoj duh da lebdi dok ne vrati svoju osobnost, obnovljenu i snanu. Ali bilo je to prekasno da spasi sreu svojega ivota, Oswalda, no ne i prekasno da shvati da je ljubav u slobodi jedini uvjet za ljepotu ivota. Oni, koji su poput ge. Alving, platili svojom krvlju i svojim suzama za svoje duhovno probuenje, odbijaju brak kao prisilu, povrnost, ispraznu lakrdiju. Oni znaju, bilo da ljubav traje kratak trenutak ili zauvijek, da je ona jedina kreativna, nadahnjujua, oplemenjujua osnovica za novu vrstu, za nov svijet. U naem sadanjem jadnom stanju ljubav je doista za mnoge stranac. Budui da je ne razumiju i klone je se, rijetko puta korijen; ako ga i pusti, uskoro vene i ugiba. Njezino istanano tkivo ne moe izdrati pritisak i napor svakodnevnoga brusa. Njezina je dua odve sloena da bi se prilagodila kliskoj potki naeg drutvenoga tkanja. Ona plae, stenje i trpi zajedno s onima koji je trebaju, a ipak nisu kadri dosegnuti ljubavni vrhunac. Jednoga dana, jednoga e dana mukarci i ene ustati, dosegnut e planinski vrh, poi e u susret veliki i jaki, spremni da primaju, da sudjeluju i sunaju se na zlatnim zrakama ljubavi. Koja mata, koja uobrazilja, koji poetski duh moe predvidjeti ak i pribline potencijale takve sile u ivotu mukaraca i ena? Ako e svijet ikada poroditi istinsko drugarstvo i istinsku sjedinjenost, onda to nee poroditi brak, nego ljubav.

Moderna drama: moan iritelj radikalne misli

Sve dok su nezadovoljstvo i nemir nijemo ogranieni na jednu drutvenu klasu, snagama reakcije esto polazi za rukom potisnuti njihovo oitovanje. Ali kad nijemi nemir preraste u svjestan izraz i postane gotovo opi, nuno utjee na sve faze ljudske misli i ljudskoga djelovanja te traga za svojim pojedinanim i drutvenim izrazom postupnom ponovnom procjenom postojeih vrijednosti. Odgovarajua se slika o silnom irenju modernoga, svjesnog drutvenoga nemira ne moe stei samo iz propagandne literature. Prije se moramo bolje upoznati s vanijim fazama ljudskoga izraavanja to se oituju u umjetnosti, knjievnosti, i ponajprije, u suvremenoj drami najsnanijem i najdalekosenijem tumau naeg dubokoga nezadovoljstva. Kako su samo jednostavna Milletova platna nevjerojatan motiv da se probudi svjesno nezadovoljstvo! Likovi njegovih seljaka kakva velika optuba naih drutvenih nepravdi; nepravdi koje su osudile ovjeka s motikom na beznadnu muku, iskljuile ga iz dareljivosti prirode. Meunierova vizija izraava rast radnike solidarnosti i radnikog prkosa meu skupinom rudara koji iznose osakaenog brata na sigurno mjesto. Njegov duh tako snano oslikava odnos uzavrelog nemira meu onima koji robuju u utrobi zemlje i duhovne pobune koja traga za umjetnikim izrazom.

Memhis@THR

Nita se manje vaan imbenik pobune budi i u suvremenoj knjievnosti Turgenjev, Dostojevski, Tolstoj, Andrejev, Gorki, Whitman, Emerson i mnogi drugi utjelovljuju duh opeg previranja i enje za drutvenom promjenom. No jo je dalekosenija suvremena drama, kao kvasac radikalne misli i iritelj novih vrijednosti. Moglo bi se initi pretjerano pripisati suvremenoj drami vanu ulogu. Ali prouimo li razvoj modernih ideja u veini zemalja, pokazat e se da je drama uspjela pogoditi u ivac velike drutvene istine, istine koju se openito zanemaruju kad se prikae u nekim drugim knjievnim formama. Bez sumnje, postoje iznimke, poput Rusije i Francuske. Rusija je, svojim stranim politikim pritiskom, natjerala ljude da razmisle i probudila njihovu drutvenu suosjeajnost, zbog nevjerojatnog kontrasta izmeu intelektualnoga ivota ljudi i despotskoga reima koji pokuava zgaziti taj ivot. Ali premda velika dramska djela Tolstoja, ehova, Gorkoga i Andrejeva izbliza zrcale ivot i borbu, nade i htijenja ruskoga naroda, ona ipak ne utjeu na radikalnu misao u mjeri u kojoj drama utjee u drugim zemljama. Tko moe zanijekati silan utjecaj Vlasti tmine i Prenoita. Tolstoj, stvaran, pravi kranin, ipak je najvei neprijatelj organiziranoga kranstva. Majstorskom rukom portretira destruktivan uinak mranih sila, kranskih praznovjerica, na ljudski um. Koji bi drugi medij mogao izraziti, tako ivo, odgovornost Crkve za zloine to su ih poinile njezine zavedene rtve; koji bi drugi medij mogao izazvati srdbu ovjekove savjesti? Slina je izravna i snana optuba u Gorkijevu Prenoitu. Drutveni parije, prisiljeni na siromatvo i zloin, a ipak se love za posljednje niti nade i htijenja. Izgubljena su to bia, koja je unitio i zgazio okrutan, drutveni okoli. Francuska je, s druge strane, svojom stalnom borbom za slobodu, uistinu kolijevka radikalne misli; kao takvoj, njoj nje treba drama kao sredstvo buenja. A ipak su djela Brieuxa poput Robe Rouge (Crveni plat), koje prikazuje stranu korumpiranost sudbene vlasti i Mirbeauovo djelo Poslovi su poslovi koje prikazuje destruktivni utjecaj bogatstva na ljudsku duu nesumnjivo doprla do irih krugova nego veina lanaka i knjiga koje su u Francuskoj napisane o drutvenim pitanjima. U zemljama poput Njemake, skandinavskih zemalja, Engleske, pa ak i Amerike premda u manjoj mjeri drama je sredstvo koje stvarno stvara povijest, iri radikalnu misao i meu one do kojih inae ne bi doprla. Uzmimo Njemaku, primjerice. Gotovo su etvrt stoljea ljudi mudre glave i ljudi od ideja te iznimnoga integriteta, svojim ivotnim djelom smatrali potrebu da ire istinu o ljudskome bratstvu, pravdi, meu potlaenima i podjarmljenima. Socijalizam je, taj silni revolucionarni val, bio za rtve nemilosrdnoga i neljudskoga sustava poput vod e za sasuena usta putnika u pustinji. aliboe! Kulturni su ljudi ostali potpuno ravnoduni; za njih je revolucionarna plima bila poput mrmora nezadovoljnih, zlovoljnih ljudi, opasnih, nepismenih izazivaa nereda, kojima je pravo mjesto iza zatvorskih re etaka. Samozadovoljni, kakvi "kulturni" ljudi ve jesu, nisu mogli shvatiti zato bi se ovjek uznemiravao zbog toga to tisue ljudi gladuje, premda daju svoj prinos svjetskome bogatstvu. Okrueni ljepotom i luksuzom, nisu mogli vjerovati da uz njih ive ljudska bia

Memhis@THR

svedena na poloaj nii od ivotinjskoga, bez krova nad glavom i u krpama, bez nade ili ambicije. To je stanje stvari posebice izraeno u Njemakoj nakon francusko-njemakoga rata. Ispunjena svojom pobjedom do najvie toke, Njemaka se napaja la na sentimentalnoj, domoljubnoj literaturi, te tako trovala um seoske mladei slavom pobjede i krvoprolia. Intelektualna je Njemaka morala potraiti utoite u knjievnosti drugih zemalja, u djelima Ibsena, Zole, Daudeta, Maupassanta, i posebice u velikim djelima Dostojevskoga, Tolstoja i Turgenjeva. Ali budui da ni jedna zemlja ne moe dugo izdrati kulturni standard bez knjievnosti i drame koja bi bila povezana s vlastitim tlom, tako je i Njemaka postupno poela razvijati dramu koja je odraavala ivot i borbe vlastitoga naroda. Arno Holz, jedan od najmlaih dramatiara toga razdoblja, izbacio je filistre iz njihova mira i udobnosti svojom dramom Familie Selicke (Obitelj Selicke). Drama se bavi drutvenim otpadom, mukarcima i enama s ulice, koji opstaju samo od onoga to pokupe iz kanti za smee. Stravina tema, zar ne? A opet koja je druga metoda na raspolaganju da se prodre kroz tvrdi oklop uma i due onih koji nikad nisu bili u oskudici i koji, prema tome, pretpostavljaju da je sve na svijetu u redu? Ne treba ni rei, drama je proizvela silno ogorenje. Istina je gorka, a oni koji ive na berlinskoj Petoj aveniji mrzili su se suoiti s istinom. Ne radi se o tome da je Obitelj Selicke predstavljala neto o emu se nije godinama pisalo bez ikakva rezultata. Ali Holzov je dramski genij, uz snanu kazalinu izvedbu, prodro u najire krugove i natjerao ljude da razmisle o stranim nepravdama oko sebe. Sudermannove se drame Ehre (ast) i Heimat (Domovina) bave ivotnim temama. Ve sam govorila o sentimentalnome domoljublju koje je bilo u stanju do te mjere zavrtjeti glavom prosjenome Nijemcu da stvori iskrivljeno poimanje asti. Dvoboji su postali svakodnevna stvar i kotali su mnogo ivota. Mnogi su vodei pisci glasno prosvjedovali protiv tog hira. Ali nita nije tako snano proistilo i izloilo tu nacionalnu boletinu kao drama ast. Drama se ne bavi samo dvobojem; ona analizira stvarno znaenje asti te pokazuje da ast nije samo vrst, uroen osjeaj, nego da se razlikuje od ovjeka do ovjeka i od epohe do epohe, te posebice ovisi o ovjekovu ekonomskom i drutvenom poloaju u ivotu. Iz te drame uoavamo da e ovjek iz kue s proeljem od pjeanika nuno definirati ast drugaije od svojih rtava. Obitelj Heinecke ivi od milosti milijunera Mhlinga, koji im je u dopustio da se nastane u oronuloj daari na njegovu zemljitu dok im je sin Robert odsutan. Robert, kao Mhlingov zastupnik, zarauje u Indiji golem novac za svojeg poslodavca. Kad se vratio iz Indije, Robert otkriva da je njegovu sestru zaveo mladi Mhling, iji otac velikoduno nudi etrdeset tisua maraka kako bi izgladio stvar. Robert, bijesan i ogoren, uzima za zlo uvredu koju su nanijeli njegovoj obitelji i dobiva otkaz zbog drskosti. Robert napokon baca u lice dobrotvornom milijuneru ovu optubu: "Robujemo za vas, rtvujemo svoju krv za vas, a vi nam zavodite keri i sestre i zatim ljubazno plaate njihovu sramotu zlatom koje smo mi za vas zaradili. To vi zovete au."

Memhis@THR

Grof Trast, glavni junak u drami ast, ovjek koji je vrlo dobro upoznat s obiajima raznih podneblja, baca onako usput svjetlo na poimanje asti, rekavi da je na mnogim svojim putovanjima naiao na divlje pleme iju je ast smrtno uvrijedio kad je odbio njihovu gostoljubivost iskazanu time to su mu ponudili ari poglaviine ene. Tema drame Domovina bavi se borbom staroga i mladoga narataja. Ona ima trajno i vano mjesto u dramskoj knjievnosti. Magda, ki pukovnika Schwartza, poinila je neoprostiv grijeh: odbila je prosca kojega joj je izabrao otac. Budui da se usudila ne pokoriti se roditeljskoj zapovijedi, izbacili su je iz kue. Magda, puna ivota i slobodnoga duha, otputi se u svijet da bi se vratila u svoj rodni grad nakon petnaest godina kao proslavljena pjevaica. Pristaje se susresti sa svojim roditeljima pod uvjetom da se ne raspituju o njezinoj prolosti. Ali je njezin otac, koji se pedantno dri propisa, poinje ispitivati, ustrajavajui na svojem "roditeljskom pravu". Magda je ozlojeena, ali njegova upornost postupno iznosi na svjetlo dana tragediju njezina ivota. On doznaje da je cijenjeni vijenik von Keller bio u studentskim danima Magdin ljubavnik, dok se ona borila za svoju ekonomsku i drutvenu neovisnost. Posljedica je te prolazne romance dijete, koje je on napustio i prije nego to se rodilo . Magdin kruti vojniki otac zahtijeva od vijenika von Kellera da ozakoni ljubavnu vezu. Imajui u vidu Magdin drutveni i profesionalni uspjeh, Keller na to voljno pristaje, ali pod uvjetom da ona napusti pozornicu i smjesti dijete u neku ustanovu. Borba izmeu staroga i novoga svoj vrhunac doivljava u Magdinim prkosnim rijeima ene koja je svjesno postala osoba neovisna uma i djela: "... Rei u ti to o tebi mislim o tebi i tvojem cijenjenom drutvu. Zato bih ja bila gora od tebe pa bih u lai morala produiti svoj ivot meu vama! Zato bi to zlato na mojem tijelu i sjaj koji okruuje moje ime, samo poveali moju sramotu? Nisam li ovih posljednjih deset godina teko radila? Nisam li besane noi utkala u ovu haljinu? Nisam li svoju karijeru gradila korak po korak, poput tisua meni slinih? Zato bih se rumenjela i pred kim? Ja sam ja i sama sam postala to to jesam." Glavna tema Domovine borba staroga i mladoga narataja nije izvorna. Ve se njome bavila majstorska ruka u Oevima i sinovima, romanu koji se bavi sazrijevanjem. Premda je umjetniki nedorasla Turgenjevljevu djelu, Domovina se koja prikazuje buenje spola pokazala snanim revolucionarnim imbenikom, uglavnom zbog svojega dramatinog izraza. Gerhardt Hauptmann bio je dramatiar koji ne samo da je irio radikalizam, nego je doslovce revolucionirao misaone Nijemce. Njegova je prva drama, Vor Sonnenaufgang (Pred zoru), koju su odbila sva vodea njemaka kazalita, ali ju je na kraju ipak izvelo neovisno Kazalite Lessing, djelovala kao udar munje, osvijetlila je cijeli drutveni obzor. Njezina se tema bavi ivotom velikog zemljoposjednika, neznalice, nepismenoga i okrutnoga ovjeka te njegovim ekonomskim robovima istoga mentalnoga kalibra. Utjecaj bogatstva, i na rtve koje su ga stvorile i na njegova vlasnika, pokazuje se u ivim bojama a vodi u pijanstvo, glupost i propast. Ali najupadljivija je odlika te drame, koja je kiu napada strovalila na Hauptmannovu glavu, pitanje smiju li djecu odgajati neprimjereni roditelji. Tijekom druge izvedbe drame vodei je berlinski kirurg gotovo prouzroio paniku u kazalitu kad je bacio par klijeta i uzviknuo najglasnije to moe: "udorednost i moralnost Njemake su na kocki ako o roenju djeteta budemo otvoreno raspravljali na sceni." Kirurg je zaboravljen, a Hauptmann je i danas kolosalan lik. Kad je drama Die Weber (Tkalci) prvi put izvedena, galama je zavladala u zemlji mislilaca i pjesnika. "to", vikali su moralisti, "da radnike, sirotinju, prljave robove, dovodimo na

Memhis@THR

scenu! Da nam poslue sirotinju sa svim njezinim uasima i u svoj njezinoj runoi kao zabavu poslije veere? To je previe!" Doista, bilo je previe za debelu i zadriglu buroaziju da se suoi sa strahotama tkalakoga ivota. Bilo je to previe zbog istine i stvarnosti to zvoni poput grmljavine u gluhim uima samozadovoljnog drutva, J'accuse! Naravno, ope je poznato bilo ak i prije nego to se ta drama pojavila da se kapital ne moe udebljati ako ne prodire rad, da se bogatstvo ne moe gomilati osim na raun siromatva, gladi i smrzavanja; ali bolje je takve stvari drati u mraku, da ne bi rtve shvatile svoj poloaj. No, svrha je moderne drame probuditi svijest potlaenih; a to je u svakom sluaju bila svrha Hauptmannove drame, da prikae svijetu stanje tkalaca u leskoj. Ljudska bia rade osamnaest sati na dan, a ni tad ne zarade dovoljno za kruh i ogrjev; ljudska bia ive u polusruenim, kukavnim kolibama, napola ispunjenim snijegom, i samo ih dronjci tite od hladnoe; djeca imaju skorbut od gladi i izvrgavanja hladnoi; trudnice su u posljednjem stadiju suice. rtve dobrohotne kranske ere, bez ivota, bez nade, bez topline. Ah, da, bilo je to previe! Hauptmannova se dramaska svestranost bavi svakim slojem drutvenoga ivota. Osim to prikazuje kako ekonomski uvjeti mrve ljude, on se bavi i borbom pojedinca za duevno i duhovno osloboenje od robovanja konvencijama i tradiciji. Tako Heinrich, zvonar, u dramatinoj pjesmi u prozi, Die Versunkene Glocke (Udubljeno zvono), ne uspijeva dosegnuti planinske vrhunce slobode je r je, kako kae Rautendelein, odve dugo ivio u dolini. Slino, dr. Vockerath i Anna Maar ostaju osamljene due jer i njima manjka snage da prkose tovanoj tradiciji. Ali ipak upravo njihov neuspjeh mora pobuniti duh protiv svijeta koji eli zauvijek sprijeiti pojedinano i drutveno osloboenje. Jugend (Mladost) Maxa Halbea i Wedekindovo Frhling's Erwachen (Proljetno buenje) drame su koje su irile radikalnu misao u posve drugom smjeru. Bave se djecom te glupim neznanjem i ogranienim puritanstvom u odnosu na buenje prirode. To posebice vrijedi za Proljetno buenje. Mlade djevojke i mlade momke rtvuju na oltaru lane naobrazbe i naeg bolesnoga morala koji zabranjuje prosvijeenost mladih kad je u pitanju imperativ zdravlja i dobrobiti drutva porijeklo ivota i njegove uloge. Ta drama pokazuje kako majka i to doista dobra majka, k tome dri svoju etrnaestgodinju ker u potpunom neznanju to se tie seksa pa kad na kraju mlada djevojka postane rtva svojega neznanja, majka doputa da joj dijete umre od nadrilijenikih pripravaka. Natpis na njezinu grobu kae da je umrla od anemije, pa je moral tako zadovoljen. Fatalnost naeg puritanskog licemjerja kad je o tim stvarima rije posebice osvjetljava Wedekind i pokazuje kako naa djeca koja najvie obeavaju postaju rtve neznanja o seksu i posvemanjega nedostatka uiteljskog razumijevanja za spolno buenje u djece. Wendla, neobino razvijena i iva za svoju dob moli majku da joj objasni tajnu ivota: "Imam sestru koja je udana dvije i pol godine. Ve sam trei put postala teta a nemam ni najmanje pojma kako se to zbiva... Nemoj se kriati, majko! Koga drugoga da pitam ako ne tebe? Nemoj me grditi to te to pitam. Reci mi. Kako se to dogaa? Ne moe se stvarno zavaravati da ja, etrnaestgodinjakinja, jo vjerujem u rodu." Da majka i sama nije bila rtva moralistike prijetvornosti, osjeajno i osjetljivo objanjenje moglo je spasiti njezinu ker. Ali konvencionalna majka nastoji skriti svoj "moralni" sram i svoju zbunjenost neodreenim odgovorom:

Memhis@THR

"Da bi ena imala dijete, mora voljeti mukarca za kojega je udana... Mora ga voljeti, Wendla, a ti si jo nedorasla za ljubav. Sada to zna!" Koliko je Wendla uistinu "znala", majka je prekasno shvatila. Trudna djevojka misli da boluje od vodene bolesti. A kad njezina majka u oaju kae, "Nema vodenu bolest, djevojko, ti nosi dijete", jadna Wendla zbunjeno odgovara: "Ali to nije mogue, majko, pa ja jo nisam udana... O, majko, zato mi nisi sve rekla?" Jednakom je glupou djeak Morris doveden do samoubojstva jer je pao na kolskim ispitima. A Melchiora, mladoga oca Wendlina neroena djeteta alju u popravni dom, jer ga zbog njegova ranog spolnog buenja uitelji i roditelji smatraju izopaenim. Godinama su mudri mukarci i mudre ene u Njemakoj zastupali nunost da se mlade seksualno prosvjeuje. Mutterschutz (Zatita majke) publikacija posebno posveena iskrenoj i razboritoj raspravi o spolnim problemima, vodila je svoju agitaciju prilino dugo. Ali Wedekindov je dramatiarski genij utjecao na radikalnu misao u toj mjeri da je natjerao mnoge njemake kole da uvedu spolnu fiziologiju u nastavu. I Skandinavija je u tome napredovala, poput njemake, ponajvie u drami. Mnogo prije Ibsena, na pozornici se pojavio Bjrnson, veliki esejist, koji je grmio protiv nejednakosti i nepravde u tim zemljama. Ali bio je to glas u divljini, dopirao je samo do rijetkih. S Ibsenom nije bilo tako. Njegove drame Brand, Kua lutaka, Stupovi drutva, Sablasti i Neprijatelj naroda znatno su potkopale stara poimanja i zamijenile ih suvremenijim i realnijim pogledom na ivot. Potrebno je proitati Branda da se shvati suvremeno poimanje, recimo, religije religije kao ideala koji treba ostvariti na zemlji; religije kao naela ljudskoga pobratimstva, solidarnosti i dobrote. Ibsen je, koji je silno mrzio sve drutvene prijevare, strgnuo veo licemjerja s njihova lica. Najvie je juriao na etiri glavna uporita krhke drutvene mree. Prvo, na la na kojoj poiva dananji ivot; drugo, na ispraznost rtve koju zahtijevaju nai moralni zakoni; tree, na sitniavu zaokupljenost materijalnim, jedinim bogom kojega veina tuje; i etvrto, na ubojit utjecaj provincijalizma. Te se etiri toke pojavljuju kao leitmotivi u veini Ibsenovih drama, posebice u Stupovima drutva, Kui l utaka, Sablastima i u Neprijatelju naroda. Stupovi drutva! Kakva strana optuba drutvene strukture koja poiva na trulim i raspalim stupovima stupovima koji su lijepo pozlaeni i oito nedirnuti, a ipak skrivaju svoje stvarno stanje. Pa to su ti stupovi? Konzul Bernick, na vrhuncu svoje drutvene i financijske karijere, dobrotvor svojega grada i najvri stup zajednice, dosegnuo je vrh laima, prijevarom i lukavstvom. Ukrao je slavu svojem najboljem prijatelju i izdao je Lonu Hessel, enu koju je vol io, da bi se oenio njezinom polusestrom zbog novca. Obogatio se sumnjivim transakcijama, pod izlikom da djeluje u ime "zajednikog dobra" i na kraju je otiao ak tako daleko da je ugrozio ljudski ivot pripremom Indijske djevojke, trulog i opasnog broda, da se otisne na more. No Lonin ga povratak tjera da shvati ispraznost i bijedu svojega ogranienoga ivota. Nastoji umiriti probuenu savjest nadom da je oistio prostor za bolji ivot svojega sina, novoga narataja. No, ak se i ta posljednja nada razbij a o tlo, kad shvati da se istina ne moe graditi na lai. U trenutku kad je cijeli grad spreman veliati velikoga dobrotvora svoje zajednice na banketu, on, sad kad je dosegnuo punu duhovnu muevnost, priznaje okupljenom graanstvu:

Memhis@THR

"Nemam prava na ovaj iskaz potovanja ... Moji me sugraani moraju prije toga upoznati do sri. Onda e svatko moi sebe preispitati i ostanimo vrsto pri tome da s dananjom veeri poinjemo novo doba. Staro e doba, sa svojim lanim sjajem, licemjerjem, prazninom, lanom uljuenou i jadnim obzirima, stajati pred nama poput muzeja pristupano onima koji ele poduku." Ibsen je Kuom lutaka utro put za osloboenje ene. Nora se budi iz svoje uloge lutke i shvaa kakvu su joj nepravdu poinili njezin otac i njezin suprug, H elmer Torvald. "Dok sam bila kod kue s ocem, on bi mi iznosio sva svoja miljenja, i onda sam i ja stjecala takva miljenja. A ako bi moje miljenje bilo drugaije, preutjela bih ga, jer mu se suprotstavljanje ne bi svidjelo. Zvao me svojom lutkom i igrao se sa mnom kao ja sa svojim lutkama. A onda sam dola k tebi, u tvoju kuu... Ti si sve prilagodio svom ukusu i tako sam stekla isti ukus kao i ti ili sam se barem pravila tako... ne znam tono... zacijelo se dogaalo jedno i drugo... Malo jedno, pa opet drugo. Kad sve to razmotrim, ini mi se da sam ovdje ivjela kao kakvo siroe. to mi se udijelilo u ruku, to sam stavljala u usta. ivjela sam pravei predstave za tebe, Torvalde. I to zato jer si ti to tako elio. Ti i moj otac mnogo ste zgrijeili prema meni. Vi ste krivi to od mene nikad nita nije nastalo."[1] Uzalud Helmer rabi stare filistarske argumente o dunosti i drutvenoj obvezi supruge. Nora je prerasla svoju lutkinu haljinicu i postala svjesnom enom. Odluna je misliti i prosuivati sama za sebe. Shvatila je da je, u prvom redu, ljudsko bie, i da prvu dunost duguje sebi. Neustraiva je i pred moguim drutvenim izopenjem. Postala je skeptina prema pravdi zakona, mudrosti ustanova. Njezina pobunjena dua die se na prosvjed protiv postojeega. Njezinim rijeima: "Ali zato sada elim ui u to drutvo i vidjeti tko ima pravo, to drutvo ili ja."[2] U svojoj se djetinjoj vjeri u svojega supruga nadala velikom udu. Ali nije nespunjena nada otvorila njezine oi za brane lai. Samodopadno Helmerovo zadovoljstvo sigurnom lai otvorilo je njezine oi lai koja e ostati skrivena i nee ugroziti njegov drutveni poloaj. Kad je Nora za sobom zatvorila vrata svojeg zlaanoga kaveza i izila u svijet kao nova, obnovljena osoba, otvorila je vrata slobode i istine za svoj spol i svoj rod. Vie od ijedne druge drame, Sablasti su bile poput eksplozije bombe, prodrmale su drutvenu strukturu do samih temelja. U Kui lutaka opravdanje Norine i Helmerove veze poivalo je na muevljevu shvaanju integriteta i krutom prianjanju uz na drutveni moral. Doista, on je bio konvencionalni idealan suprug i odan otac. Ali nije tako i u Sablastima. Gospoa se Alving udala za kapetana Alvinga da bi naalost otkrila da je on fizika i mentalna propalica i da e ivot s njim znaiti jo veu degradaciju i biti koban na mogue potomstvo. U svojem se oaju obratila za pomo svojem prijatelju iz mladosti, mladom pastoru Mandersu, koji kao istinski spasitelj dua na putu za raj, mora biti ravnoduan prema zemaljskim potrebama. On ju je vratio u sramotu i ponienje njezinim dunostima prema muu i domu. tovie, za njega je srea bezbono oitovanje pobunjena duha, a enina dunost nije da prosuuje, nego da "ponizno nosi kri koji ti je via sila zbog tvojeg dobra poloila na lea". Gospoa Alving nosila je kri dvadeset i est dugih godina. Ne u ime vie sile, nego u ime svojega malog sina Oswalda, kojega je eznula spasiti iz otrovnoga ozraja muevljeva doma.

Memhis@THR

Upravo je u ime voljenoga sina podupirala la o dobroti njegova oca, zbog praznovjernoga strahopotovanja prema "dunosti i udorednosti". No, naalost, prekasno je shvatila da je to to je cijeli svoj ivot rtvovala bilo uzalud i da su i njezina sina Oswalda zahvatili grijesi njegova oca, da je neopozivo osuen. Shvatila je i to: "Ali, Manders, ja sve mislim, da smo mi svi sablasti. Ne kree se u nama samo ono to smo naslijedili od oca i majke. To su sve mogue stvari, mrtvi nazori i svakojaka stara, mrtva uvjerenja i tako dalje. Ne ivi to u nama, ali nam ipak lei u krvi, i mi ne moemo da se rijeimo toga... Pa onda se toliko bijedno i alosno plaimo svjetla, jedan kao i drugi... Dakako; kada ste me silom rinuli u ovo, to nazvaste dunosti, kad ste pohvalili kao pravo i ispravno djelo ono, protiv ega se ustremila sva moja dua, kao protivu neke grozote. Onda sam se dala na to da ispitam Va nauk u tanine. Htjela sam da pukam samo na jednom jedinom uzlu; ali kad sam ovaj razrijeila, popustila je itava stvar. I onda sam primjetila, da je u tim taninama samo nit, ivenih strojem."[3] Kako je moglo drutvo strojem saiveno, dosegnuti kljuajue dubine u trenutku kad je objavljeno veliko Ibsenovo remek-djelo? Nije ga moglo razumjeti i zbog toga je iskalilo svoju srdbu i svoju u na tom najveem dobroinitelju. Da se Ibsen nije prestraio, pokazao je svojim odgovorom, Neprijateljem naroda. U toj je velikoj drami Ibsen izveo posljednji posmrtni obred nad uruenim i umiruim drutvenim sustavom. Iz njegova pepela iznie preporoeni pojedinac, hrabar i smion pobunjenik. Dr. Stockmana, idealista, punog drutvene suuti i solidarnosti, pozvali su u njegov rodni grad za lijenika u toplicama. On uskoro otkriva da su toplice podignute na movari, i da se bolesnici, koji su se sjatili u to mjesto, truju umjesto da nau lijek. Kao poten ovjek, vrstih uvjerenja, doktor smatra svojom dunou objaviti svoje otkrie. Ali uskoro shvaa da se dividende i profiti ne brinu ni za zdravlje ni za naela. ak i gradski reformatori, koje predstavlja list Narodni glasnik, povlae svoju potporu "nepromiljenom" idealistu, onog trenutka kad shvate da bi doktorovo otkrie moglo nanijeti mjestu lo glas i tako isprazniti njihove depove. Ali dr. Stockman nastavlja svoju borbu jer vjeruje u svoje sugraane. Oni e uti njegov glas. No i tu se, uskoro, zatie osamljen. Ne moe s ebi osigurati ni mjesto s kojega bi objavio svoju veliku istinu. A kad mu to napokon uspije, napadnu ga i ismiju kao neprijatelja naroda. Tako lijenik, koji je s takvim zanosom vjerovao u pomo svojih sugraana u borbi protiv toga zla, ostaje osamljen. Objava njegova otkria rezultirat e novanim gubitkom za grad i taj e izgovor navesti slubena lica, dobre graane, i duevne reformatore, da ugue glas istine. On otkriva da su oni kompaktna veina, dovoljno bezobzirni da ele izgraditi blagostanje grada na movari lai i prijevare. Optuuju ga da eli unititi zajednicu. Ali on kae: "Toliko volim svoje rodno mjesto da ga prije elim upropastiti, nego da gledam kako se podie u lai. Zatrti se moraju kao ivotinje sve tetoine koje ive u lai! Vi ete naposljetku okuiti cijelu zemlju; vi ete dotjerati dotle da e i nju trebati unititi." Doktor Stockman nije praktini politiar. Prema njemu se slobodan ovjek ne smije ponaati poput hulje. "Ima samo jedna stvar koju ne smije initi slobodan, poten ovjek... Slobodan, poten ovjek ne smije raditi kao nitkov." Jer samo kukavice doputaju "izgovore" o tobonjoj opoj ili stranakoj dobrobiti kako bi odbacili istinu i ideale. "Stranaki programi pritiu vrat svih mladih, ivih istina; a izgovori o korisn osti izokreu moral i ispravnost, dok ivot ne postane jednostavno straan." Te Ibsenove drame Stupovi drutva, Kua lutaka, Sablasti i Neprijatelj naroda tvore dinaminu silu koja postupno rastjeruje sablasti koje hodaju drutvenim grobljem to se zove civilizacija. Ne, tovie; Ibsenov je destruktivni uinak istodobno iznimno

Memhis@THR

konstruktivan, jer on ne samo do podriva postojee stupove; doista, on gradi sigurnim potezima temelj zdravije, idealnije budunosti, koja se zasniva na suverenosti pojedinca u suosjeajnom drutvenom okoliu. Engleska je, svojim velikim pionirima radikalne misli, intelektualnim hodoasnicima poput Godwina, Roberta Owena, Darwina, Spencera, Williama Morrisa i niza drugih, poput udesnih pustolova slobode Shelleyja, Byrona, Keatsa drugi primjer utjecaja dramske umjetnosti. U nekoliko godina dramska su djela Shawa, Pinera, Galsworthyja, Ranna Kennedyja, iznijela radikalnu misao pred ui do tad gluhe ak i na rijei velikobritanskih zaudnih poeta. Tako e publiku koja e ostati ravnoduna itajui ogled Roberta Owena o siromatvu ili zanemariti socijalistike rasprave Bernarda Shawa, drama Major Barbara u kojoj je siromatvo prikazano kao najvei zloin kranske civilizacije natjerati da razmisli. "Siromatvo ini ovjeka slabim, puzavim, jadnim; siromatvo stvara bolest, zloin, prostituciju; ukratko, siromatvo je odgovorno za sva svjetska zla." Siromatvo isto tako prisiljava na ovisnost, zahtijeva dobrotvorne organizacije, ustanove koje se bogate upravo na onome to nastoje unititi. Vojska spasa se, primjerice, u Majoru Barbari bori protiv pijanstva; a jedan je od njezinih najveih prinosnika Badger, pecar viskija, koji godinje prilae Vojsci spasa tisue funti da se uniti sam izvor njegova bogatstva. Zato Bernard Shaw zakljuuje da je jedini pravi dobrotovor dutva ovjek poput Undershafta, Barbarina oca, proizvoa topova, ija je teorija o ivotu da je prah jai od rijei. "Najgori je zloin", kae Undershaft, "siromatvo. Svi su ostali zloini u odnosu na njega vrline; sve su druge sramote vitetvo u usporedbi s njim. Siromatvo unitava cijele gradove; iri strane kuge; ubija svaku duu koja mu se samo priblii ili ga namirii. Ono to vi zovete zloinom nije nita; ovdje ubojstvo, ondje kraa, tu udarac, ondje kletva: zar je to vano? To su samo nesree i bolesti ivota; nema u Londonu pedeset pravih profesionalnih zloinaca. Ali ima nekoliko milijuna siromanih ljudi, odbaenih, prljavih, neishranjenih i loe odjevenih ljudi. Oni nas truju moralno i fiziki; oni ubijaju sreu drutva; oni nas tjeraju da ukinemo vlastite slobode i organiziramo neprirodne okrutnosti zbog straha da e se podignuti protiv nas i povui nas u svoj bezdan... Siromatvo i ropstvo stoljeima stoje nasuprot vaim propovijedima i vodeim lancima; nee stati nasuprot mojim strojnicama. Ne propovijedajte im; ne raspravljajte s njima. Ubijte ih... To je krajnja provjera uvjerenja, jedina dovoljno jaka poluga da srui drutveni sustav... Glasanje! Bah! Glasanjem samo mijenjate ime vlade. Kad zapucate, ruite vlade, inaugurirate nove epohe, ponitavate stare poretke i uspostavljate nove." Ne udi da ljudi nisu puno marili za Shawove socijalistike rasprave. Samo je u drami mogao iznijeti tako snane, povijesne istine. I samo je putem drame Shaw mogao bit i revolucionarni imbenik u irenju radikalnih ideja. Nakon Hauptmanovih Tkalaca, Galsworthyjeva drama Sukob najvanija je drama o radnicima. Tema je Sukoba trajk obiljeen dvama dominantnim protagonistima: Anthonyjem, predsjednikom kompanije, krutim, beskompromisnim ovjekom koji ne pristaje nimalo popustiti, premda su ljudi vani mjesecima i u stanju su polugladi; i Davidom Robertsom, beskompromisnim revolucionarom, ija je odanost radnicima i slobodi na najvioj toki usijanja. Izmeu njih su trajkai, umorni i iscrpljeni od strane borbe; izmuene, vodi ih straan prizor siromatva i oskudica njihovih obitelji. Najbolji i najsjajniji je dio Sukoba Galsworthyjev prikaz svjetine, njezine kolebljivosti i njezina beskimenjatva. U jednom asu pljeu starom Thomasu, koji govori o snazi boga i vjere te ih savjetuje da se ne bune; u drugom pak ponese ih zastupnik koji

Memhis@THR

zagovara sindikat sindikat koji uvijek pristane na kompromis i koji uvijek zaboravi radnike kad god se usude trajkati neovisno o njemu; a opet zaari ih iskrenost, duh i snaga Davida Robertsa svi ti ljudi idu kako ih vjetar nosi. Prokletstvo je radnike klase da uvijek slijedi voe poput ovce koju vode na klanje. Dosljednost je najvei zloin naega komercijalnoga doba. Nije vano koliko je snaan duh ili koliko je vaan ovjek; onog trenutka kad ne dopusti da ga iskoriste ili kad ne eli prodati svoja naela, bacaju ga u smee. Takva je bila sudbina predsjednika tvrtke, Anthonyja, ali i Davida Robertsa. A oni su posve sigurno predstavljali suprotne polove polove meusobno sukobljene, polove koje dijeli strani ponor to se nikad ne moe premostiti. Pa ipak dijele istu sudbinu. Anthony je utjelovljenje konzervativnosti, starih ideja, olovnih metoda: "Vodim ovu kompaniju trideset i dvije godine. Borio sam se s ljudima etiri puta. Nikad me nisu porazili. Kau da su se vremena promijenila. Pa ako i jesu, ja se nisam promijenio. Kau da su gospodari i obini ljudi jednaki. Prazne rijei. U kui moe biti samo jedan gospodar. Kau da kapital i radnici imaju iste interese. Prazne rijei. Njihovi su interesi udaljeni koliko i polovi. Samo se na jedan nain moe s ljudima eljeznom motkom. Gospodari su gospodari. Ljudi su ljudi." To nam se pristajanje uz stara, reakcionarna poimanja i ne mora svidjeti, ali ima neto zadivljujue u hrabrosti i dosljednosti toga ovjeka, koji osim toga nije ni u pola tako opasan za interese potlaenih, kao nai sentimentalni i meki reformatori koji kradu s devet prstiju, a desetim poklanjanju knjinice; koji poput Russella Sagea melju ljudska bia, a zatim troe milijune dolara na istraivanje drutva; koji pretvaraju predivne mlade biljice u oronule starice, a onda im daju nekoliko nitavnih dolara ili osnivaju Dom za zaposlene djevojke. Anthony je dostojan; a da bi se s takvim neprijateljem moglo boriti, ovjek se mora nauiti suoiti s njim u otvorenom boju. David Roberts ima sve duevne i moralne atribute svojega protivnika, upotpunjene pobunjenikim duhom i dubinom modernih ideja. I on je dosljedan i ne eli nita drugo za svoju klasu osim iste pobjede. "Ne borimo se ovaj mali trenutak, niti za naa tijela niti da im bude toplo: borimo se za sve one koji e doi poslije nas, za sva vremena. O, ljudi, zbog ljubavi prema njima ne nabacujte se jo jednim kamenom na njihove glave, ne pomozite da se nebo jo zacrni. Ako moemo uzdrmati to bljedoliko udovite krvavih usana koje su posisala nae ivote iz nas, iz naih ena, nae djece, otkad je svijeta, ako nemamo junako srce da stanemo protiv njega, grudi u grudi, oi u oi, i natjeramo ga da ustukne sve dok ne zamoli za milost, ono e i dalje sisati na ivot, a mi emo zauvijek ostati gdje jesmo, bezvredniji od samih pasa." Neizbjeno je da e se nametnuti kompromis i sitni interesi, i ostaviti iza sebe dvojicu divova. Neizbjeno, sve dok masa ne zauzme stav Davida Robertsa. Hoe li ikada do toga doi? Proroanstvo nije dramatiarev poziv, ali moralna je lekcija oita. Ne moemo ne shvatiti da e radnici morati rabiti metode koje im do sada nisu bile bliske; da e morati izbaciti iz svojih redova sve one elemente koji su uvijek spremni pomiriti nepomirljivo, naime kapital i rad. Morat e nauiti da su likovi poput Davida Robertsa upravo ona snaga koja je revolucionirala svijet i tako iskrila put za osloboenje iz o kova tog "bljedolikoga udovita krvavih usana", put prema svjetlijem obzorju, slobodnijem ivotu i veem tovanju ljudskih vrijednosti. Od svih jednako vanih drutvenih tema ni o jednoj se nije tako nairoko raspravljalo u posljednjih nekoliko godina kao o pitanju zatvora i kazne.

Memhis@THR

Gotovo da nema vanijeg asopisa koji nije posvetio svoje redove raspravi o toj ivoj temi. U mnogim se knjigama sposobnih pisaca, kako u Americi tako i vani, raspravlja o toj temi s povijesnoga, psiholokoga i sociolokoga stajalita, i svi se slau da su sve dananje kaznene ustanove i na nain borbe sa zloinom u svakom pogledu neodgovarajui i rastroni. ovjek bi oekivao da e se iz takve skupne knjike optube drutvenoga zloina nad zatvorenikom izroditi neto radikalno. Ali, uz iznimku nekoliko manje vanih i razmjerno nevanih reformi u nekima od naih zatvora, gotovo se nita nije ostvarilo. No, barem je ta velika drutvena nepravda nala svoj izraz u dramskoj izvedbi Galsworthyjeve drame Pravda. Drama poinje u uredu odvjetnike tvrtke James How i sinovi. Vii slubenik, Robert Cokeson, otkriva da je ek na devet funti koji je naplatio, krivotvoren na devedeset funti. Sistemom eliminacije, sumnja pada na Williama Faldera, niega slubenika. On je zaljubljen u udanu enu, zlostavljanu suprugu okrutnoga pijanca. Pod pritiskom svojega poslodavca, strogog ali ne i neljubaznoga ovjeka, Falder priznaje krivotvorinu te tvrdi da mu je novac trebao zbog njegove izabranice, Ruth Honeywill, s kojom je planirao pobjei da je spasi od nepodnoljive okrutnosti njezina supruga. Unato usrdnim molbama mladoga Waltera, koji je pod utjecajem novih ideja, njegov otac, moralan graanin koji potuje zakon predaje Faldera policiji. Drugi in, koji se dogaa u sudnici, pokazuje pravdu u samom procesu njezina stvaranja. Ta je scena po svojoj dramatinoj snazi i psiholokoj istinitosti jednaka velikom prizoru sudnice u Uskrsnuu. Mladi Falder, nervozan i prilino slab mladi star dvadeset i tri godine, stoji iza ograde. Ruth, njegova udana ljubovca, puna ljubavi i odanosti, gori od brige da spasi mladia kojega su njegovi osjeaji doveli u trenutanu situaciju. Mladia brani odvjetnik Frome, iji je govor kojim se obratio poroti remek-djelo duboke drutvene filozofije ureeno viticama ljudskog razumijevanja i suosjeanja. On ne pokuava porei injenicu da je Falder krivotvorio ek; premda priznaje privremeno skretanje s puta u obrani svojega klijenta, ta se obrana zasniva na drutvenoj svijesti tako dubokoj i sveobuhvatnoj kao to su i korijeni naih drutvenih zala "pozadina ivota, ivota koji titra uvijek iza poinjenoga zloina". On kae da se Falder suoio s izborom ili da njegovu voljenu enu ubije njezin okrutni suprug, od kojega se ne moe razvesti; ili da uzme zakon u svoje ruke. Obrana trai od porote da ne pretvori slaboga mladia u zloinca tako to e ga osuditi na zatvor, jer "pravda je stroj koji, kad ga netko pokrene, radi dalje sam... Treba li taj stroj samljeti mladia na komadie zbog ina koji je, u najgorem sluaju, bio in slabosti? Treba li on postati dio nesretne gomile koja napuuje te mrane, nesretne brodove koje zovemo zatvorima?... Molim vas, gospodo, ne unitite ovoga mladia. Jer kao rezultat tih etiriju minuta, ono razorno, krajnje i nepopravljivo, gleda ga u lice... Kotrljanje kotaa koije pravde nad tim mladiem poet e onog trena kad ga odluite progoniti." Ali koija pravde nemilosrdno ide dalje, jer je kako ueni sudac kae "zakon ono to jest velianstveno zdanje, koje nas sve titi, zdanje iji svaki kamen poiva na onom drugome". Falder je osuen na tri godine zatvora. U zatvoru, mlad, neiskusan osuenik uskoro postaje rtva stranoga "sustava". Vlasti priznaju da je mladi Falder duevno i tjelesno u "loem stanju", ali nita se tu ne moe uiniti: mnogi su drugi u slinom stanju a i "elije nisu odgovarajue". Trei prizor treega ina kida srce svojom silinom. Cijeli je prizor pantomima, a dogaa se u Falderovoj eliji.

Memhis@THR

"U suton, Falder, u arapama, stoji nepokretan, glave nagnute prema vratima, oslukuje. Pribliava se vratima, tiho u arapama. Zaustavlja se pokraj vrata. Pokuava neto nauti, bilo to to se dogaa vani. Odjednom se uspravlja kao na znak i ostaje savreno nepomian. Onda se uz teki uzdah vraa poslu i gleda u nj pognute glave; uije arapu jedanput, dvaput, izgleda kao ovjek koji se tako izgubio u tuzi da ga svaki av vraa u ivot. A onda se iznenada okrene i pone koraati svojom elijom, vrti glavom poput ivotinje u kavezu. Ponovno zastaje kod vrata, oslukuje i stavlja sv oje rairene prste na vrata, naslanja elo na eljezo. Okrene se od njih i polako ide prema prozoru, dri glavu u rukama, kao da osjea da e se raspuknuti, i stane ispod prozora. Ali budui da ne moe gledati kroz prozor, odustaje od toga i pokupi poklopa c od neke konzerve, bulji u nj, kao da pokuava od vlastita lica sebi napraviti drutvo. Uskoro je posve mrano. Iznenada mu poklopac padne iz ruke uz zveket jedini zvuk koji je razbio tiinu a on uporno gleda u zid na kojemu visi bijela koulja u mraku ini se da ondje vidi neto ili nekoga. Otar udarac i kljocaj; upaljeno je svjetlo u eliji iza staklenoga zaslona. elija je blago osvijetljena. Falder hvata zrak. Zvuk izdaleka, koji kao da potjee od udaljenoga, dosadnoga lupanja po vrstom metalu , iznenada postaje ujan. Falder ustukne, ne moe podnijeti tu iznenadnu buku. Ali zvuk je sve jai, kao da se kakve velike take kotrljaju prema eliji. I postupno se ini da ga taj zvuk hipnotizira. Poinje puzati pedalj po pedalj prema vratima. Ta lupa, to putuje iz elije u eliju, sve je blia i blia; vidimo Falderove ruke kako se miu kao da se njegov duh ve pridruio toj lupi, i zvuk raste sve dok se ne uini da je prodro u samu eliju. On iznenada uzdie svoje stisnute ake. Teko daui, pohita na vrata i pone po njima udarati." Na kraju, Falder naputa zatvor, ovjek s privremenom otpusnicom, igom osuenika na elu, eljezom jada u dui. Zahvaljujui Ruthinim molbama, tvrtka James How i sinovi voljna je Faldera ponovno zaposliti pod uvjetom da napusti Ruth. Tada Falder doznaje stranu vijest da je ena koju voli morala pod utjecajem nemilosrdnoga ekonomskog Moloha prodati sebe. Ona je "pokuala ivati suknje... jeftine stvari. ... Nikad nisam zaradila vie od deset ilinga na tjedan, sama sam kupovala pamuk i radila po cijeli dan. Nisam u postelju ila prije ponoi. ... A onda je doao moj poslodavac i odonda stalno dolazi". U tom stranom psiholokom trenutku dolazi policija da ga vrati u zatvor jer se nije prijavio kao zatvorenik na uvjetnoj slobodi. Posve satrt neumoljivou svoje okoline, mladi Falder traga za mirom i nalazi ga, mirom veim od ljudske pravde: dok ga detektivi ponovno odvode u zatvor, baci se u smrt. Nemogue je procijeniti uinak te drame. Moda se do neke mjere to moe na slutiti iz vrlo neobinih okolnosti koje su bile dovoljno snane da su natjerale britanskoga ministra unutarnjih poslova da provede dalekosenu zatvorsku reformu u Engleskoj. To je vrlo ohrabrujui znak utjecaja moderne drame. Moemo se samo nadati da glasna optuba gospodina Galsworthyja nee ostati bez slinoga uinka na javni sentiment i zatvorske uvjete u Americi. U svakom sluaju, sigurno je da ni jedna suvremena drama nije urodila takvim izravnim i neposrednim buenjem drutvene savjesti. Druga se suvremena drama, Sluga u kui, dotie vitalnoga kljua u naem drutvenom ivotu. Glavni je junak Kennedyjeva remek-djela, Robert, grubi, prljavi pijanac, kojega je ugledno drutvo odbacilo. Robert, ista kanalizacije, pravi je junak drame; njezin stvarni i jedini spasitelj. On dobrovoljno silazi u opasan kanalizacijski kanal, da bi njegovi drugovi "mogli imat' svjetla i zraka". Nije li, nakon svega, rtvovao svoj ivot, da bi drugi mogli imati svjetla i zraka?

Memhis@THR

Misao da je rad iskupitelj drutvenog blagostanja izvikuju s vrha krovova na svim jezicima, u svim podnebljima. Ali ipak, jednostavne Robertove rijei mnogo snanije izraavaju vanost rada i njegovu misiju. Amerika je to se drame tie jo u povojima. Veina se pokuaja da se prikae zrcalna slika ivota pokazala neuspjehom. Ipak, ima znakova nade u stajalitu inteligentne publike prema modernim dramama, pa makar one dole iz stranih zemalja. Jedina prava drama koja je dosada nastala u Americi jest drama Najlaki put Eugenea Waltera. Ona predstavlja "odreenu fazu" u ivotu New Yorka. Da je to sve, bila bi to nevana drama. Ono to toj drami daje stvarnu vanost i vrijednost lei mnogo dublje. Ono je, prvo, u temeljnoj struji naeg drutvenoga tkiva koja nas sve vodi, ak i one vrega karaktera od Laurina, na najlaki put put tako destruktivan po integritet, istinu i pravdu. Drugo je, okrutni, beutni fatalizam propisan Laurinim spolom. Te dvije odlike daju toj drami univerzalan biljeg i obiljeavaju je kao jednu najsnanijih dramskih optubi drutva. Straan gubitak ljudske snage, u ekonomskim i drutvenim uvjetima, navodi Lauru, kao i svaku prosjenu djevojku, da se uda zbog "doma"; ili kao to navodi mukarce da podnose najtee uvrede za bijednu plau. A tu je i ta druga ugledna institucija, fatalizam Laurina spola. Neizbjenost te sile saeta je u sljedeim rijeima: "Zar ne zna da mi u ivotu tih mukaraca ne vrijedimo vie od ukroenih ivotinja? To je igra, i ako ne odigramo dobro svoje karte, gubimo." ena u bitci sa ivotom ima samo jedno oruje, jedan artikl spol. To je jedini adut u ivotnoj igri. Taj je slijepi fatalizam nainio od ene parazita, nepokretnu stvar. Zato onda od Laure oekivati ustrajnost ili snagu? Najlaki je put onaj koji joj je od pamtivijeka zacrtan. Ona ne moe slijediti drugi put. Mnoge bi se druge drame mogle navesti kao karakteristine za rastuu ulogu drame kao iritelja radikalne misli. Dovoljno je spomenuti Trei stupanj Charlesa Kleina; etvrti stale Medilla Pattersona; ovjekov svijet Ide Croutchers drame koje sve upuuju na zoru dramske umjetnosti u Americi, umjetnosti koja otkriva ljudima stranu bolest naega drutvenoga tijela. Od starine se kae da svi putovi vode u Rim. Parafrazirajui to u odnosu na sklonosti naega doba, moglo bi se uistinu rei da svi putovi vode u veliku drutvenu rekonstrukciju. Ekonomsko buenje radnoga ovjeka i shvaanje nunosti zajednike industrijske akcije; tendencije moderne naobrazbe, posebice njezine primjene na slobodan razvoj djeteta; duh rastuega nemira izraen i njegovan u umjetnosti i knjievnosti sve to kri put prema Otvorenoj cesti. Ponad svega, moderna drama, koja djeluje dvostruko dramatiarski i interpretatorski, te time utjee i na um i na srce, najjaa je sila u razvoju drutvenoga nezadovoljstva, sila koja nosi snaan val nemira to brie ispred sebe branu neznanja, predrasude i praznovjerja.

Memhis@THR