IR KUSURIC

S D

ako oduvek ovek u udu i nesnalaenju stoji pred ovekom u sebi i pred ljudima oko sebe Ivo ndri

S D
Dragana eofilovia su zvali Zeko ne samo zbog toga to je volio da jede mrkvu. Imao je velike oi koje su vidjele ono to je malo ko u ravniku primjeivao. Kad se 8. marta 1976. naslonio na banderu, nije ni sanjao kakav obrt slijedi u njegovom ivotu. Gledao je u neonsku svjetlost koja se palila u Ulici 29. novembra, a muilo ga je pitanje zato 9. marta, ve pet godina zaredom, otac Slavo zaboravlja na njegov roendan? aj Slavo eofilovi, kapetan prve klase, bio je poznat u ravniku po tome to mu je prijatelj poklonio trideset kvadrata ploica i deset kila ljepila, a on mu se nije oduio poto nije znao kako! Dok su vrnjaci iz ulice utali loptu, a oficiri se spremali za osmomartovski bal u Domu N, Zeko je pogled sa uline rasvjete prebacio na raskrsnicu i nadvonjak preko kojeg je prelazila pruga. - Kad bih nekako mogao da iz kalendara izvadim 9. mart, ivot bi mi bio laki - mislio je djeak. Nije mu to bila jedina patnja. eko je podnosio kad bi ugledao kako iz automobila lete prazne kese grisina, zguvane kutije cigareta i ostalo smee. Sada je gledao fiu koji se brzinom preko ezdeset na sat pribliavao i znao je da ga eka neprijatno iznenaenje. Ili e mu rei: ta bulji, pederu?, ili e ga gaati smeem. Uz zvuk sirene neija ruka izbacila je kroz leptir prozor praznu kesu na kojoj je pisalo: bronhi odaar grla! - Kretenu! Zato prlja moj grad?! - trao je za fiom i pretei mahao kesom, a onda je usput pokupio smee i bacio ga u kontejner. Umirujue je na njega djelovala pomisao da su nekada stvari na tom raskru stajale mnogo gore. Sve do 1975. prugom preko nadvonjaka prolazio je iro i uz pisak lokomotive isputao aavu paru. Po vjetrovitom vremenu sav komijski ve bi za tili as pocrnio. Zeko nije dozvoljavao da se na balkonu eofilovia desi tako neto. Bilo je dana kada bi iro zaaio parom itavu ulicu, a iz automobila ljudske ruke u isto vrijeme izbacivale su smee! - Da li oistiti ulicu ili trati na balkon, sakriti arave i jastunice u sobu da ih a ne upropasti? - Zeko je u najteim trenucima donosio prave odluke.

Batalio bi smee i otrao na balkon. amo bi pokupio arave, posteljinu oeve koulje i tako bi ve bio spasen od ai. ajci bi utedio bespotrebno nerviranje, a otpad sa raskrsnice poistio bi kasnije. Nekad bi ga iznenadio vjetar i oduvao smee u rijeku Lavu! o ga je dovodilo do vrata ludila. Nije mogao da podnese kada u proljee, na stablima kraj Lave, ugleda najlonske kese raznih boja. Sve su liile na zidove u kasarni Petar eava, gdje je slubovao otac. rao je i tapom udarao po kronjama. Kad bi shvatio da ih ne moe skinuti i da se od njegovih pokuaja kese raspadaju i jo vie zapliu u granice, ostraeno bi lupao po kronjama drvea i na kraju lomio grane. - Da me neko gleda - mislio je - sigurno bi povjerovao da sam lud! Njegov ivot je bio teak, ali je postojala jedna olakavajua okolnost. Imao je kome da se jada. U odbaenoj kadi u podrumu etvorospratnice, ispod stana u kojem su ivjeli eofilovii, brkao se aran nabavljen za slavu koju je kapetan kriom slavio u decembru. Na betonskom zidu iznad kade stajalo je ukucano pare drveta na kojem je pisalo kredom: Sto jada. Zekin stariji brat, Goran eofilovi, jedva je ekao trenutak kad e moi da se kune ocem mrtvim! Zbog toga to je to bio hit u Ulici 29. novembra. Za to je, naravno, trebalo da kapetan Slavo umre. U razgovorima s mlaim bratom Goran nije skrivao netrpeljivost prema ocu: - edva ekam da stari rikne! Zeko nije pristajao na surovost svoga brata: - n na sve misli, ve u martu kupi ribu koja e mu trebati u decembru. Kakva ideja, ha?! - Nema tu ideja, dobio daba! - Kako daba? - Fino, korumpiro ga otac jednog vojnika da mu sina pusti kui u Novi Sad na vikend! Bracika, ti nita ne shvata?! - Kako ne shvatam? - n bi dao guze samo da neto dobije dabaluka! Zeko je paljivo siao u podrum. Kad se uvjerio da u blizini nema ivog stvora, pozatvarao je podrumske prozorie, a onda navukao masku za ronjenje. Prije nego to je zaronio u kadu, stavio je disaljku u usta. Prvo je potopio glavu u vodu, a onda i tijelo. Samo su mu stopala virila zakaena za rub kade kada je ilijana Gai, pionirski prvak SR Bosne i

Hercegovine u ahu, zakoraila u podrum. Navikla je na ovaj prizor. Njene crno-sive zjenice na velikim beonjaama ispod ravne crne kose, uredno oiane po modelu princ Valijant, gledale su isti prizor ve petnaest dana. edino to nije saznala o emu to mali ovjek i riba priaju. Svata je pretpostavljala. Kako i nee, kada na komadu drveta pie: Sto jada. Nije to bila samo radoznalost pametne djevojice. na je danima gledala Zeku, bila zaljubljena, ali i oprezna. esto je travnikim ulicama i sokacima pratila u stopu Dragana eofilovia! Kao da je bila zaarana njegovom pojavom. Koliko je gorila od elje da ga pogleda u oi, toliko se i plaila prvog susreta. ak je i smrala od ljubavi. Za to vrijeme, Zeko se po uobiajenoj praksi povjeravao velikoj ribi. Samo povremeno aran je otvarao usta, tek da mu da do znanja kako mu je sve jasno. Zeko je vjerovao ocu Slavi koji je proitao u ruskoj knjizi evengur da riba ne uti zbog toga to je glupa. - Kod ljudi je to drukije! Posebno su glupe ene koje ute - govorio je njegov otac. - Riba nema razloga da brblja! na ne progovara jer sve zna, a ne zato to nema ta da kae i to je glupa, kao to drugi misle. - U mojoj porodici je teka situacija. Brat Goran jedva eka da otac umre, a majka se na no posvaala s njim. Rekla mu je kako eka samo da djeca odrastu pa da bjei od njega bestraga poto on misli jedino na svoju guzicu. a to vidim drukije. oj otac je dobar ovjek. udno je to, moj arane, sve napolju izgleda ko bog, a iznutra jadac, kao vojniki krevet, sve je zategnuto pod konac, a unutra duek se raspada, moljci i mievi sve izjeli. ako se i u mojoj dui sve raspada, kao kad mi ue u sir! ilijana se na vrijeme povlaila. bino bi na kraju razgovora aran izvodio skokove po vodi, a Zeko je vjerovao da je to od radosti to nije bio sam. - art nosi kart - govorili su stariji kada bi se otapali prvi snjegovi. Bez obzira na to da li je bilo tano da surovi prelaz iz zime u proljee mnogi Bosanci i Hercegovci nisu preivjeli, Zeko nije volio mart. Shvatio je da se na njegov roendan zaboravlja zbog osmomartovskog slavlja, ali je za rukom zapoinjao priu koja je prividno tekla u drugom pravcu. - to se ne slavi dan mukaraca? - pitao je majku. - Zato to je ovdje mukarcima svaki dan praznik! - Pa to je moralo ba 8. marta, to nije neki drugi dan? - Da bi Slavo zaboravio na tvoj roendan! - cerio se Goran. I ove godine porodica eofilovi je izala u sveanu osmomartovsku

etnju. ajka ida i Goran su utali. Vjerovali su da je tako bolje poto je Slavo na svaku izgovorenu rije imao najmanje sto teorija koje ponitavaju sve to se pred njim izgovori! Zeko je iznenada strao niz brijeg i zakoraio u Lavu. Zaustavio se nasred rijeke, a voda je jedva prelazila preko njegovih lanaka. Htio je da privue panju svoga oca. - Zato se graani ne dogovore i ne oiste Lavu, to je naa jedina rijeka? - Izlazi iz vode, fasovae upalu plua! ora li ti biti svakom loncu poklopac?! - plaila se majka ida da joj sin postaje starmali. - Dijete zdravo razmilja! Nasred rijeke ugledao je vei kamen. Nije se obazirao na majine rijei, gledao je kako vjetri mijenja povrinu rijeke i vidio sitno kamenje koje se naziralo kraj njegovih stopala. - ora da ispod ovih kamenia stoje velike stijene koje nita ne moe da pomjeri! - pomislio je. - Sve je kao sa naom familijom, mi se sve nadamo da e biti bolje, a tu neto teko stoji na dnu to nam ne da da mrdnemo! Poslije idine druge naredbe izaao je iz Lave. ajka mu je skinula cipele i rukama trljala prste, pa poslije svojim toplim dahom pokuavala da mu zagrije tabane, dok je Zeko oekivao da e ga za nagradu otac pomilovati. - to, bolan, Slavo, ne zagrli svoje dijete? Nee ti ruka otpasti! - Nije zdravo! - ta nije zdravo, poljubiti svoje dijete? - Svijetom haraju nevidljivi virusi, a ne Rusi i merikanci kako se ini! Svijet e zbog toga propasti! - Velika teta ako ovakav svijet propadne! Zagrli, bolan, dijete! Komandant kasarne Petar eava, pukovnik Lazo Drobnjak, teko je podnosio to njegova ena nije mogla da rodi dijete. buzeti tim osjeanjem, on i njegova Svetlana krenuli su u Dom N. Kada je vidio da je susret sa kapetanom eofiloviem neizbjean, progutao je knedlu. Nije ga cijenio kao profesionalca, a jo manje kao ovjeka. Znao je da Slavo u svom stanu dri civilna odijela kragujevakih vojnika. ako su vojnici mogli da se preko vikenda presvuku te da po igrankama piju i love sojke. Nekada su bjeali u Kragujevac, najvie kada je Slavo bio deurni kasarne. Na taj nain on je izraavao lokalpatriotizam i vezanost za

zaviaj, ali je srozavao ugled kasarne, a posebno komandanta. U stvari, pukovnik Drobnjak bi manjak profesionalne odgovornosti oprostio svom kapetanu. n nije podnosio Slavu kao ovjeka. Na Goliji, dok je trajala vojna vjeba, pukovnik je vrtio au vina u ruci i gledajui fleku na stolnjaku pitao kapetana prve klase: - ovjek je postao od majmuna, je li? ta ti, Slavo, misli u ta e se ovjek pretvoriti? - o su pitanja za pametne glave, a ne za nas prainare! - a mislim da se u daljem razvoju ovjek neizbjeno pretvara u konja! - Kako znate, drue pukovnie? - Pa, gledam u tebe, Slavo, i sve mi je jasno! - U mene gledate?! - i si, Slavo, pravi konj, lipicaner... ha-ha, paradni konj... brss, brrrrs! - pukovnik je poeo da re kao konj. Smijao se toliko glasno i kaljao, da je u jednom trenutku poeo da se gui. Strpali su ga u kampanjolu i odvezli u sanitet gdje je dobio kiseonik i normalizovao disanje. tac nije ostajao duan ovom Drobnjaku. Priao je o njemu sve najgore, posebno svom kumu koji je radio za KS. Kad god bi u krugu kasarne ugledao kapetana Slavu, Drobnjak je rzao glasnije ili tie, zavisno od raspoloenja. Dok su se irokim stepenitem penjali u veliku salu Doma N, Drobnjak je uveseljavao eofilovie. Rzao je kao konj. tac je kiseli osmijeh irio od uha do uha i vjerovao da ida i djeca nisu znali o emu se radi. ahovski turnir, simultanka koju je igrao velemajstor Gligori sa vojnim licima i civilima ravnika, izazivao je potovanje i tiinu u Domu armije. uli su se samo ljudski koraci po kripavom podu i lupkanje figura po ahovskim tablama! eu ahistima poredanim u dugi niz bila je i ilijana Gai. Uhvatila je Zekin pogled dok je Gligori vukao potez. na je spustila pogled na tablu, odigrala brzo ta je trebalo, pa su joj oi poletjele ponovo prema Zeki. Velemajstor je primijetio da djevojica igra ah nasumice i da gleda u djeaka. n je prstima lebdio nad figurama, brzo povukao svoj potez i otiao dalje. Zeko se zbunio od pogleda djevojice i potrao na drugu stranu prema podijumu na kojem su se okupljali lanovi kolskog hora. ilijana je znala da je ovo idealna prilika

za upoznavanje. Napustila je tablu pretrala preko sale i zaustavila Zeku u trenutku kad je zakoraio na podijum. - a tebe znam! - o ti i nije neka pljaka! - li znam te ve dugo! - ta me briga. - i se meni svia. - ta to pria?! Vidi li da nas svi gledaju?! Zeko je nestao u horu. ilijana se vratila do svoje table gdje je sa smijekom ekao Gligori i udio se. Velemajstor je gledao u tablu i nije mogao da povjeruje u raspored figura na ahovskom polju - me je bio nerijeen! Pat-pozicija! Kada mu je to postalo sto posto jasno, nasmijao se i aplaudirao djevojici. Svi prisutni pozdravili su aplauzom podvig ilijane Gai. Samo se Zeko skrivao u posljednjem redu hora i jedva ekao da zapone sveana akademija i da u horu zapjeva himnu, Hej, Slaveni. ida eofilovi se 9. marta 1976. probudila s tekom glavoboljom od loeg vina i svae sa muem na sinonjoj zabavi. Proslavu Dana ena ona je iskoristila da mu izgovori sve to je trpila u posljednjih petnaest godina. Paljivo je otvorila vrata i ula u djeiju sobu. Kad je podigla zelenu roletnu, svjetlost je zaas ispunila malu prostoriju. Zeko se naglo digao s kreveta, otvorio oi i kiljei rekao: - pet kasnim na prvi as! - Danas ti je nedjelja, tvoj roendan, blesane! pomilovala ga je majka po kosi i predala mu poklon. Na putu do kuhinje Zeko je obukao runo pleteni demper pricano plave boje. Nasmijao se kad je vidio svoj lik u ogledalu. U kuhinji mu je brat Goran predao poklon. Bile su to rum-ploice umotane u masni papir, pa je odmah istrao da kupi hljeb u granapu, koji je bio dvadesetak metara niz ulicu. ida je potrala na vrata nosei vindjaknu: - Prehladie se! buci neto! Vratio se iz granapa sa hljebom i odmah odrezao frtalj, odstranio sredinu i u nju stavio svih pet rum-ploica. Najvie na svijetu je volio hljeb sa okoladom i kada je zagrizao roendanski poklon, rekao je: - vo nema nigdje na svijetu!

Poslije doruka Zeko je krenuo u akciju. Iako je bila nedjelja, on je uobiajene radnje izvravao po utvrenom rasporedu. Zapaliti naftaricu bila je mala umjetnost. Dovod i odvod vazduha nije bilo lako obezbijediti, trebalo je ustima produvati cjevice. Zbog toga su roendanske rumploice dobile ukus lo-ulja. Presuo je naftu u pe i dok se u mislima pitao da li e otac opet zaboraviti na njegov roendan, kap nafte je kanula na majin roendanski poklon. - Sad e ti, ida, biti toplo, nemoj da brine - nageo se u kuhinju kao arli aplin kad viri iza ugla neke kue, a ruku je drao napolju kako majka ne bi vidjela fleku nafte koja se irila na rukavu. tkako je otac kupio varburga karavana, komije sa prvog sprata su konstatovale da vie nema komaraca u blizini zgrade. Kada se startuje dvotaktna maina, ona izbaci oblak dima koji prekrije prizemlje i pobije insekte sve do prvog sprata. tac je tvrdio da stvari nikada nisu dovoljno iste i da je neophodno drati jedno oko 24 sata na glanjc novom varburgu! Varburg je bio na svom mjestu, a Zeko je bio spreman da jo jednom istakne mudrost svoga oca: - Kako je pametan Slavo! n parkira vozilo ispod bandere, tik ispod gradske rasvjete. Lopovi bjee od svjetla! - i si, buraz, ili budala ili ti noge smrde?! - a budala? - Slavo je kreten! Slijedilo je roendansko ispovijedanje aranu. Silazio je niz stepenice i na ulazu u podrumsku prostoriju ispred njega se isprijeila ilijana drei u ruci buket bijelih rua. - Srean ti roendan! - ta radi ahovski prvak SR Bosne i Hercegovine u Sto jada? - o je manje vano! - ta je vie vano? - a tebe oboavam i elim ti srean roendan! Spremna sam sve da uinim za tebe. Iako nije bio siguran da bi zapoeo bilo kakav razgovor, zbunilo ga je to je djevojica odmah nestala. Bio je spreman da raspravi s njom neke stvari. Niko nema pravo da ulazi u njegovih Sto jada. ak ni otac, za iju ljubav se ve toliko dugo bori. Kada bi ga barem pomilovao ili poljubio, preao bi ak i preko jedine prepreke. Sama pomisao na gradnju vikendice

u Donjoj Sabanti stvarala je u Zekinoj glavi vrtoglavicu. Varburg je bio mali da primi sav materijal koji moe posluiti za gradnju vikendice. Svake druge nedjelje u mjesecu, kada Slavo nije deurao, porodica eofilovi kretala bi na put u Srbiju. Ve kod Sarajeva automobil se zaustavljao, a otac je zapoinjao skupljanje odbaenog graevinskog materijala. Nije mu bilo dovoljno kad bi gepek prepunio betonskim blokovima, polomljenom ciglom, cementom i crijepom. S tekom mukom je zatvarao stranji poklopac na automobilu, pa je ve na sljedeem zaustavljanju graevinski materijal trpao idi, Goranu i Zeki u naruje. Pauzu kod kafane Semafor, na planini Niii, porodica eofilovi nije doivljavala kao obian predah. Voeni oevom rukom, eofilovii su se osjeali kao njegova pjeadija, a put koji vodi prema vikendici u Donjoj Sabanti doivljavali su kao vojnu operaciju. ida, Goran i Zeko su izlazili iz varburga, teturali, kaljali i jedva dolazili sebi. Paljivo su odlagali iz naruja najrazliitije vrste graevinskog materijala i skrivali ga iza poljskog ve-cea nadajui se da ga niko nee pokupiti prije nego to se oni vrate. utoput Beograd-Ni zadavao je ocu glavobolju. Kada bi ugledao zanimljivu gomilu materijala, Slavo se plaio koenja i lananog sudara. nda je, kao da je u pitanju vojna akcija, zaustavljao automobil i sa strau ratnika inio prekraj. Bio je spreman da pogine vozei unazad. o su bili trenuci najveeg uzbuenja u mirnodopskim uslovima za kapetana prve klase. Dok se kretao u rikverc, ni sam ne znajui zato, lake je zamiljao kako su graevinski elementi ve uzidani u vikendicu. krenut tako, gledao je preko materijala i lica svojih najbliih kako varburg krivuda i nije mu bilo lako da odri pravac kako bi stigao do gomile koju je prethodno zapikirao. Zeko je s radou izviaa uzviknuo: - no, tata, tamo je usamljena gomila! Virei iza blokova napukle cigle, ida i Goran zgledali su se u udu: - Kako gomila moe biti usamljena? - Pa vidi, eno tamo - pokazivao je Zeko i u retrovizoru hvatao oev pogled oekujui da mu namigne i nagradi ga za dobro izvianje. Kad bi utovarili usamljenu gomilu u automobil, varburg se pretvarao u podmornicu koja e se svakog asa nasukati na dnu mora, a putnici ostati bez kiseonika. ida bi spazila da se Zekini i Goranovi pogledi mute, pa bi s tekom mukom oslobodila jednu ruku i otvorila prozor. U uslovima napornog putovanja unaprijed i unazad, porodica bi

potpuno izgubila ideju o vremenu. prostoru nije vie moglo biti govora. Kada bi broj promjena u kretanju naprijed-nazad nadmaio sva oekivanja samog oca, on bi primijetio da porodica lipsava, pa bi posegnuo za citatima. Sjetio se jedne filozofske mudrosti i rekao: - Dva koraka naprijed jedan nazad, tako je govorio veliki Lenjin! Pomisao na Lenjinova koraanja stvorila je kod majke i sinova istu ideju o prostoru i o vremenu! Po njihovoj raunici porodica se kretala dva koraka naprijed, dva nazad. anije, njima je bilo jasno da tu nije bilo kretanja. er kad su stigli u Donju Sabantu, taj raun je naruen samo zagrljajima sa djedom i babom, Slavinim roditeljima, i vremenom za koje je Slavo, plaei se provalnika, zakaio na zid vikendice tablu iz Drugo g svjetskog rata na kojoj je pisalo: minirano - opasno po ivot. Kapetan prve klase je urio nazad u ravnik na deurstvo. U Zekinom sjeanju i u okviru varburgovog prozora, ostajali su tuni pogledi babe i djeda koji se krstio dok su njegov sin, snaha i unuci odlazili. Baba bi jo uspjela samo da ubaci prut u varburga, a vrijeme je u Zekinoj glavi poprimalo obrise vrtloga. Kao da bjei iz tog vrtloga, Zeko je uao u kuhinju skrivajui fleku od nafte na rukavu dempera. Izgledao je kao napada Partizana" Vukoti, koji je navlaio rukav preko ake kada odlui da rijei utakmicu. ajka mu je saoptila da je otac poslao poruku po vojniku kuriru: - Hoe, sine, Slavo da se nacrtamo u kasarni za jedan sat! Kae da ti je spremio poklon! - Nije mogue? - ko ne vjeruje meni, proitaj ta pie! - Kae Goran da si mu sino svata nagovorila! - Nema to veze s tobom, obuci kaput. - ta nema, da tebe nije bilo, nikad se ne bi sjetio Zekinog roendana! - Pusti to, evo pie da ti je spremio neto nezaboravno. - a neto mislim da e mi pokloniti biciklo? - uzbudio se Zeko. zarenog lica Zeko je prvi grabio prugom kojom je nekad iro vezivao Sarajevo i ravnik. ida je s mukom stizala Gorana i bila je srena: konano e njen mu uraditi neto po volji njihovog sina. Zeko je bio uzbuen, misli su mu se zamrsile potpuno. Nije mogao da zamisli nijedan poklon! - ko misli da se iskupi, mora da odrijei kesu - rekao je Goran. Zeko se sjetio kako je majin brat pokazivao sliku djeijeg

automobila. - ta ako mi je kupio avion koji se na feder ispali i leti pa sleti i nita mu ne bude? Ili malog vujaka da mi pokloni? - nadao se Zeko. ajka ida je s tekoom stizala djecu. U njenoj utrobi kuvao je nemir zbog sinonjeg bala gdje je pretjerala s piem i svome muu sasula sve u njuku. - ukarcima treba sve sasuti u brk! - govorila je ona. Ipak, osmijeh joj nije silazio s lica. - Stante, djeco, ispade mi dua, polako ako za boga znate! - vikala je ona za sinovima. Kao da je jurnjava preko pragova bez eljeznikih ina bila igra, mala proslava eofilovia, obrt u njihovom ivotu koji otac Slavo uvodi s novom praksom i roendanskim poklonom. - ko ti ne pokloni barem jedrilicu, dabogda crko! - Gorane, prekini! - viknula je majka i zamahnula tanom da ga udari, a on je ubrzao hod i izbjegao udarac. Zeko je pomislio kako se ovo kretanje prema kasarni razlikuje od njihovih putovanja u Donju Sabantu. Vrijeme je proticalo u svakom pogledu, nisu ga zaustavljale oeve i Lenjinove ideje. Vrijeme se ulo kao vjetar koji je umio preko uiju Dragana eofilovia. Njegovim tijelom se irio osjeaj slatke strepnje. lai vodnik prve klase stajao je ispred kasarne Petar eava. Kad su se eofilovii zaustavili, on se nasmijao i pomilovao Zeku po kosi. - Dobar znak! - pomislio je Zeko. - Kako ste, drugarice ida? - Vrlo dobro, sluimo narodu! - odgovorila je ona pokazujui na svoju djecu. Popeli su se u kampanjolu i odvezli se prema hangaru. Svrake su u velikim jatima nadlijetale kasarnu Petar eava. Kada se kampanjola zaustavila ispred hangara, mlai vodnik je pomogao slavljeniku da izae iz vozila. eka vrata hangara otvorila su se i pojavio se kapetan prve klase, Slava eofilovi. n je pokazao na etiri parkirana tenka -84. - Dobro doli, dragi moji! - rekao je Slavo. Zeko je s oduevljenjem gledao u oca. - ora da e poklon biti kao vatromet za Dan republike! - pomislio je. tac je iznenada uhvatio Zeku za ruku i poveo ga ka tenku. Djeak je

bez daha gledao u oeve oi. Pribliili su se monoj maini, a onda je neki vojnik sa tenkovskom kapom izvirio iz kruga na poklopcu tenka. Slijedio je po ko zna koji put vojniki pozdrav. Slavo je podigao Zeku i predao ga vojniku. Snane vojnike ruke su preuzele djeaka i s lakoom ga spustile u utrobu tenka. n je sjeo kraj tenkiste. ajka, otac i brat pribliili su se krunom otvoru. Zeko je vidio svoju porodicu u tom krugu. Netremice je posmatrao pomjeranje ruku vojnika tenkiste i podizanje pa sputanje prekidaa na kontrolnoj tabli. Vojnik je iznenada uzeo Zekinu ruku znaajno ga pogledao i pokazao njegovim kaiprstom na crveno dugme za pokretanje motora. n je upitno pogledao u oca, ovaj je velikoduno klimnuo glavom i djeak je pritisnuo dugme. Kad je zagrmio motor, Zeko je osjetio silu svih hiljadu konjskih snaga koje su preko elinog okvira maine prenosile vibracije na njega, ali i na tijela porodice eofilovi. Sve se treslo od neizmjerne sile, elik je drhtao, Zeko je poigravao, njegovi obrazi, njegovo srce! Iz nepoznatih razloga tada je prvi put pred njega stigla slika ilijane Gai. Sve se trese, a pred njegove oi stie ilijana. Svidjela mu se njena frizura, a od svojih oiju pomislio je da su njene! Slavo je pogledao u idu spustio zatim pogled prema Zeki, ispruio ruku mahnuo mu i rekao: - Dragane, sine, srean ti roendan! Djeak nije uo svog oca. Bio je obuzet snagom motora i ekao roendanski poklon. islio je da je pritisak na crveno dugme u tenku bio uvod u sveani trenutak. Nije shvatio da je roendanskom slavlju doao kraj. eofilovii su se vraali kui utke. Zeko je upitao brata: - Kakav li e biti moj ivot kad su mi roendani ovakvi? - Dogodine ti ne gine jedan pucanj iz vazdune puke! - oj ivot je nula - Zeko je potrao nekadanjom prugom da njegov brat ne vidi suze koje su mu klizile niz lice. rao je prema kui. Ubrzo je porodica zaostala za njim. - ivot ne vrijedi - mislio je on. - Sve je to sto jada! sjetio je toplinu kada je kroz svoju duu propustio lik ilijane Gai. U stvari, on je sabirao ko ga sve voli i htio je da od tog pozitivnog zbira oduzme ko ga ne voli! Da se sve zna. ajka ga voli jer je majka, to je u redu! Brat je brat, ta se bliskost dokazuje samo ako ga neko iz ulice napadne i to se sabira! tac voli samo sebe, a to se oduzima. o remeti itav raun. Kada sve sabere, ostaje mu ilijana i ona se ne rauna.

Iz nekog dvorita kraj pruge zalajao je pas, on se zaustavio i pogledao preko ograde. Dok je Zeko rukavom brisao suze, vujak se ispetljavao iz lanca natiklanog od komada razliite duine i irine. Izgledao je kao jedan od onih pasa koji su se jo uvijek privikavali da ne budu vukovi. Zarastao i prljav, glavat, a rei kao da je pobjesnio. Djelovao je opasno, ali to Zeki nita nije znailo. Pas je osjetio blizinu ljudskog stvora, odbacio se zadnjim nogama i u namjeri da vidi ko mu prilazi s lea, ostao da visi ispred kue bez oslonca na ispucali beton! Zeko nije mogao da gleda kako se ivotinja mui, utrao je u dvorite, povukao lanac spetljan oko pseeg vrata i ivotinja je prestala da zavija. Pridigao se pas na noge, naglo se okrenuo, spustio njuku, podigao oi prema Zeki i ujeo ga za stopalo. Djeak je jauknuo od bola. Ukoio se od straha i gledao kako pas rei. d pritiska i trzanja lanac je prekinut. Sada se pas potpuno spustio na tle i osloboen krenuo prema Zeki. Dok se povlaio, od straha je djeaku popustio mjehur i niz noge mu je curila mokraa. Dok se stopu po stopu izvlaio iz dvorita, uo je idin glas: - Bjei napolje, dijete ubogo! Goran se najbolje snaao, odmah je otkinuo letvu iz ograde. Veliki ekser je ostao na kraju pa je njime ciljao u glavu psa! Pas je pojurio prema Zeki i ponovo ga ugrizao. Sada za butinu na drugoj nozi. tac Slavo se zaustavio uz ogradu i nijemo posmatrao dogaaje u dvoritu! ida je povukla sina za kaput, a Goran se preko ograde nageo i ekserom na vrhu letve potrefio psa pravo meu oi! - Samo budalu moe dva puta ugristi vezan pas! - rekao je kapetan Slavo. Po povratku kui u Zekinoj glavi su odzvanjale oeve rijei: Samo budalu moe dva puta ugristi vezan pas. Znao je da ta reenica ima jo neko znaenje. Nije ni pokuao da ga otkrije, ali mu je bilo jasno da je ba on, Dragan eofilovi, ta budala i to je najgore, tako misli njegov otac. Kolima Hitne pomoi Zeko je prevezen u ambulantu da primi tetanus. e veeri je odugovlaio sa svim radnjama koje su ranije pred spavanje obavljane munjevito. Dugo se kupao u kadi napunjenoj toplom vodom, istio zube i posmatrao svoje lice u ogledalu. Legao je u krevet. utke je gledao u plafon. Brat je kraj njega itao strip. - Da li je ivot nepromjenjiv kao i dno rijeke? - ta bunca?

- Gledo sam danas, vjetar pue, povrina rijeke se mijenja, pogleda u dno, a tamo nita ni makac! - Nita te ne razumijem?! - a hou da sve promijenim! Goran nije shvatio da je njegov brat oajan, inae bi s njim razgovarao. Zeko je ekao da ukuani zaspe i da sie u Sto jada. Bol od pseeg ujeda nije prestajala, ali to je bio maji kaalj u odnosu na izujedanu djeiju duu! Negdje oko ponoi, kada su zaspali, ne samo njegovi ukuani nego i gotovo cijeli ravnik, on je krenuo u podrum. dluio je da to bude posljednji odlazak u Sto jada. Kada je siao u podrum, nije provjeravao ima li koga u okolini. Sa obale Lave vjetar je donosio zimu i neprijatan miris kroz otvorene podrumske prozore. Pomislio je, ne znajui zato, na one stijene na dnu rijeke koje se vijekovima ne pomjeraju. dugovlaio je sa skidanjem piame. Kao da je prieljkivao da neko doe u Sto jada i ne dozvoli mu da napravi glupost. Prisjetio se kako je u komiluku jedan ovjek priao o dvojici brae. lai brat je skoio sa petog sprata i pao na asfalt, a stariji brat izaao je na prozor i rekao: - Pizda li ti materina glupa - i pljunuo za njim. Svi su u ulici govorili da je to glupost. , on je sada odluio da napravi slinu glupost. Skinuo je piamu i briznuo u pla. li, suze ga nisu odvratile od gluposti. Pogledao je u komad drveta na kojem je pisalo: Sto jada. Popeo se na tokrlu kraj kade i zamirio. ijelo se treslo od zime i od straha. Svaknm sekundom tijelo se sve vie treslo i da nije bilo tako, moda bi siao sa stolice. svrnuo se oko sebe i skoio u kadu. Dokje padao u vodu, kada je skliznula sa jedne od etiri cjepanice na koje je bila postavljena. rmar sa zimnicom naslonjen na kadu se prevrnuo, vrata su se otvorila i tegle s turijom prosipale su se po podu. Nevjerovatna ali istinita stvar desila se u snu ilijane Gai. egla s paradajzom se razbila, a paradajz se skotrljao niz stepenite ispred njenog ulaza. Paradajzi su poskakivali niz njeno stepenite, a ona je, iako nije bila sigurna da li se probudila, preko spavaice navukla mantil, obula cipele i potrala za paradajzom. mirei pod vodom, Zeko je ekao da se ugui. aran ga je nepomino gledao. ekao je da uje priu. - Samo budalu moe dva puta ugristi vezan pas, u pravu je otac rekao je aranu pod vodom i odluio da se ugui.

Dok su se podrumom kotrljale napukle tegle s paprikama, a kiselina plavila pod, djevojica je trala haustorskim stepenicama. vo je u njenom ivotu bila najvanija partija. rala je pravo prema kadi. amo je vidjela arana kako mlati repom po povrini vode po kojoj je plutalo golo tijelo Dragana eofilovia. Uhvativi ga ispod ramena i stenjui od napora, svukla je beivotno tijelo na pod. Poloen na lea Dragan nije davao znake ivota. Prvi poljubac Dragana eofilovia i ilijane Gai desio se 10. marta 1976, u jedan sat poslije ponoi. U stvari, to je bilo vjetako disanje. Usta na usta. San zaljubljene djevojice je pomogao da se Zeko vrati u ivot. tvorio je oi i zaplakao, pa se nasmijao kad je po ko zna koji put ilijana naslanjala svoja usta na njegove usne. Ljubav najuspjenije usmjerava sudbinu, a teka sudbina nije vjena! eke dane u ivotu Dragana eofilovia i ranije su smjenjivali laki i vedriji. ilijana i Zeko proveli su ljeto na brzacima Lave, u njenom gornjem toku, ljubili se, urlali od sree, udarali nogama i rukama o vodu, jeli sendvie sa ajvarom, tamanili trenje, a onda se kaili za seoske kamione koji su vukli sijeno i iz zadovoljstva izvikivali svoja imena. ada, kakve radosti, nita drugo za njih nije postojalo nego ivot udvoje. Kada nisu bili zajedno, a to se deavalo samo nou, toliko su mislili jedno na drugo da se, u stvari, nisu ni razdvajali. Na kraju ljeta u jednom brzaku Lave, zagrljaj je obeznanio i jedno i drugo pa su se spojili u jedno tijelo. Ljubav je najvee udo u ljudskom ivotu, moe da usmjerava slobodne ljude, ali ne i sudbinu vojnika profesionalaca. I pukovnik iloje Gai je prekomandovan u Skoplje, u petak 14. juna 1977. Za Dragana eofilovia to je bio crni petak. Patio je mnogo i nije razmiljao o budunosti. Nauio je da se uspjeno bori s tekim mislima. Bilo mu je jasno da vie nee svakog dana ekati ilijanu ispred kole, buditi se ujutro, kupiti prve kifle i objesiti ih u kesi na teku njenih ulaznih vrata! I daba ti sve prie, ode njegova ljubav. ivot je, ipak, sto jada. li ovoga puta znao je kako da se odbrani jada. Stajao je na autobuskoj stanici i koliko god da mu je bilo teko, sada se osjeao kao mladi. Pukovnik Gai je pakovao sanduke i kofere u autobus, on i ilijana su se drali za ruke. Htio je da pomogne dobroudnom pukovniku, a ovaj mu je pokazao prema svojoj kerki: - Idi tamo, nema ti sada vremena za gluposti! ljubili su se iza autobusa toliko mnogo da im je policajac koji je prolazio zaprijetio kaiprstom. Kada opomena nije urodila, priao je da trai line karte, a

onda je ilijana izustila ne odvajajui usne od Zekinih: - i smo maloljetni, nemamo linu. - nogo te volim! - rekao je Zeko. - I ja tebe, najvie na svijetu! - a tebi dugujem ivot! - i meni duguje samo jedno! - ta, reci?! - beaj da e ispuniti obeanje! - beavam! - Da e me jednog dana pronai! - Kada? - Bilo kada i bilo gdje! - ko te ikada sretnem, ja u se tobom oeniti! Pokvarena sirena autobusa i oblak dima koji se irio iz probuenog auspuha i mijeao sa prainom na makadamskom drumu, stvarali su zvuk i sliku u kojima je nestala ilijana Gai. na glupost nauila je Zeku da svaki put kad ga obuzmu tuga i teke misli, odredi mjeru i stia osjeanja, ma koliko nepodnoljiva ona bila! Uostalom, kada bi i pokuao da uini glupost, nema ilijane da ga spase! Kao melem na ranjenu duu dola je oeva prekomanda iz ravnika u ostar. ta bi on u ravniku bez ilijane Gai? Volio je poslije kole da sjedi na obali, gleda u bistru Neretvu i da alje ljubavne poruke u boci. Za razliku od Lave, Neretva je u njemu budila mnogo dublja osjeanja i ozbiljnije misli, zelena i duboka, sa povrinom koja se neprestano mijenjala i sa koritom i kamenim stijenama koje uvrene lee na dnu i ne mijenjaju se hiljadama godina. ako je i on prieljkivao da ga ivot pronese kroz neku spektakularnu struju, da mu vjetar koji i lii na ljudske elje donese neku novost i da mu iz korijena promijeni ivot! Ba kao to struje i vjetrovi mijenjaju povrinu Neretve! Kada sretne ilijanu, tjeio se on, ivot e postati vjean i nepromjenjiv. ostar je probudio jo jednu osobinu Dragana eofilovia. Bez obzira na to to poslije one gluposti nije razmijenio nijedan pogled, a kamoli rije sa ocem Slavom, od njega je naslijedio organizatorske sposobnosti i vojniku pedantnost. Kada je u ostaru gostovao sarajevski roker Ljubia Raci, on mu je pomogao da organizuje koncert. Bio je to novi ivot Dragana eofilovia. Idealno mjesto da bude zapaen a da ne bude u prvom planu, to je posao roudija u rokenrolu. Nije bilo koncerta u

ostaru gdje Zeko nije bio katica za sve, organizator za kog se ulo i u Sarajevu a kad je grupa Zabranjeno puenje gostovala u Kuluiu, poveden je na prvo gostovanje i tamo osvjetlao obraz. Prekomanda Slave eofilovia bila je ujedno i kraj njegove vojnike karijere. Bilo je to poslije pripreme za dolazak druga ita u ostar. Slavo je iz kasarne u stan donio veliku jugoslovensku zastavu. - Hou da zastavu vrsto prikaite za onaj dra na uglu kue! Zeko i Goran su bespogovorno izvrili zadatak. tac je planirao da, kada ito doe u ostar, sveano pozdrave marala sa balkona. ako je i bilo. Kada je maral tri dana kasnije stigao u posjetu ostaru, porodica eofilovi, sveano odjevena i u stavu mirno, stajala je na balkonu. Sve je uraeno kako je naredio kapetan prve klase. Vozei se u otvorenom mercedesu", ito je primijetio da je jedna zastava stavljena naopake i pitao Demu Bijedia: - ta je ovo, boga ti, da nismo u Rusiju doli?! Disciplinski postupak protiv Slave zbog naopake postavljene zastave nije bio jedini dogaaj koji je odredio kraj njegove neslavne vojnike karijere, ali to je bio i kraj zajednikog ivota porodice eofilovi. Poslije toga on je skinuo uniformu, a njegove svae sa idom ule su u zavrnu fazu. Stan je ve bio podijeljen. Nasred dnevne sobe su stajali ormari, zajedniki prostor je prepolovljen. U jednom dijelu ivjeli su ida i djeca, a u drugom Slavo. im bi se oi pojavio u kui, ona bi glasno negodovala preko ormara. Poinjala je polako i smireno, a dok bi glasno izgovarala kako je kapetan prve klase Slavo eofilovi unitio njen ivot, upravo u tim sekundama spoznavala je koliko je njen ivot zaista promaen i tada bi padala u vatru i vritala. n nikada nije reagovao, bio je ravnoduan prema eni i djeci. ednog dana otiao je po cigarete i nije se vratio. tputovao je u Skoplje kod valerke i tamo otvorio molersku firmu koja mu je donosila unosne zarade. Gdje god se pojavio sa svojim majstorima, on je komunikaciju zapoinjao: - Ko vam je ovo radio? - pa ne saekavi odgovor dodavao bi: Zidovi moraju najmanje triput da se gletuju ako hoete da ovo na neto lii! Bez emocija i snanih akcenata, on je vrlo ubjedljivo djelovao na muterije. Kao to je Zeko 1976. oajavao gledajui u neonska svjetla to mu

otac ne daruje poklone za roendan, tako je ratne 1993. sjedio na obali Save. Bila je nedjelja i on je uspavljivao kerku Svetlanu. Plavokosu ljepoticu rodila mu je beogradska pravnica Zvezdana. irna i blaga ena koja je strpljivo podnosila Zekina esta putovanja. Upoznali su se kada je Zeko sa bendom Zabranjeno puenje prvi put stigao u Beograd. No prije vjenanja roudi je rekao buduoj eni: - Svia mi se i elim da bude moja ena, ali tu ima jedan problem... - to je? - ko se pojavi ilijana Gai, pii propalo... - Nee valjda! - Zvezdana nije ozbiljno shvatala Dragana, iako je na neki udan nain povjerovala da je tako odan i brian ovjek moe svakoga dana iznenaditi donosei nagle i nevjerovatne odluke. I najmanji vjetri promijeni stanje na povrini rijeke, a rjene struje u vrelim avgustovskim predveerjima uine da ovjek povjeruje kako nita, ak ni kamena tvrava, ni itav grad ne stoje tako postojano i vrsto kao to se ini. Svejedno to, duboko ispod povrine, stoji nepojamno vrst temelj. - U stvari - pomislio je on - tvrava i itav grad stoje na dnu rijeke, a slika grada i svega to se na rijeci prelama jeste kao i moj ivot. Sve to leluja na vodi, raa se i nestaje u ivotu kao i ova slika koja e uskoro, kad zae sunce, potpuno nestati, a na rijeci e zasijati samo ulina svjetla. Slika koju ovjek vidi esto je zavodljiva! Da nije tako, ljudi ne bi mogli ni da preive. er, ne ivi se od surovih istina i nepromjenjivih zakona, nego upravo od nade i promjena u koje naivno vjerujemo. ako i bude, samo to ivot nisu privid i elja - s tom milju je avgustovske nedjelje 1993. uetao u Knez ihailovu gurajui kolica sa usnulom kerkom. tkako se raspala ugoslavija, posao roudija sve vie je zamjenjivao rad na promocijama stranaka i politikim izborima. eko mu je padalo to nema vie rokenrola. Vraajui se s terena, najradije je etao upravo Knezom, jer je tu mogao da vidi poznata lica, ljude iz sada ve bive utoslavije. Rat je jo uvijek trajao i Zeko je bio srean kad ugleda zemljaka iz ostara, ravnika ili Sarajeva. ak i ako ga nije znao, klimnuo bi glavom, a kada bi vidio nekog poznatog, sit bi se ispriao. U stvari, on je alio za prolim vremenima, ma koliko da u njegovom ivotu, a pogotovo u djetinjstvu, nije imalo za im posebno da se ali. Ipak, sa ushienjem je rekonstruisao prolost, a najradije osamdesete kada je ugoslaviju sa Zapada zapljusnula ideja pobune i vjere u bolji svijet, a

poslije itove smrti i ideja slobode. Kada je stigao na kraj Knez ihailove, ispred njega je protutnjao tramvaj i otvorio sliku Kalemegdanskog parka. Polako je gurao kolica sa kerkom koja je i dalje spavala. Sunce je svjetlucalo na kronjama stabala kada je iz nekog automobila zauo poznat glas. Sto jada. krenuo se i ugledao kako be-em-ve koi, otvaraju se vrata i iz klola izlazi ilijana Gai. Zgodna i odjevena u skupu odjeu, sa ravnom kosom. Kada je skinula naoari, ugledao je njene velike oi i prepoznao pogled ranjive ene. - i? - a! - dakle ti? - Iz inhena, tamo ivim i igram ah. Uzbuen i zbunjen njenim izgledom, nije mogao da ne primijeti kako ona na sebi ima skupocjeni nakit, zlatan enski sat. stavio je kolica s djevojicom na prelazu i potrao prema automobilu. Zagrlio je ilijanu, a ona je ostala bez daha. U trenu se njeno uzbuenje od zagrljaja sa voljenom osobom pretvorilo u strah. Vidjela je kako su kolica sa njegovom kerkom krenula nizbrdo Pariskom ulicom. Samo je uspjela da mu pokae prstom, on se okrenuo i potrao za kolicima, a onda je i ilijana trala za njima. Kolica su krivudala i ko zna kako se desilo da je tog popodneva izbjegnuta katastrofa. U stvari, bilo je to drugi put da se ova ena pojavila u njegovom ivotu kao spasilac. este da je bila nedjelja i da nije bilo saobraajne guve, ali ilijana je u djeliu sekunde uhvatila djevojicu dok je ispadala iz kolica koja su udarila u kamenu ogradu. Plakao je i nije znao da li vie plae zbog izbjegnute nesree ili od sree to je ponovo ugledao enu svog ivota. Sjeli su u be-em-ve i odvezli se bez rijei na Beanijsku kosu. u je on iznio djevojicu, stavio je u kolica ljubei je usput, brzo se ispeo na trei sprat, pozvonio i strao niz stepenice. Sve je bilo isto kao u travnikoj Ulici 29. novembra, kada je kao djeak zvonio na vrata djevojicama u zgradi i, prije nego to bi one stigle do kvake, on se trei kao metak gubio na ulici. Sve u strahu da ga ne prepoznaju.

 I K, P I VIDI
Kada sarajevsku kotlinu zarobi februarska zima, u kolu idem sa pojaanom odjeom. Koraam ulicama kao da se kreem sibirskom tundrom. Ruske zime poznajem iz pria mog oca, Brace Kalema. Dok zra Kalem, moja majka, zimu zove betija, otac ne skriva oduevljenje udaljenom takom na geografskoj karti. Hladnoa me tjerala da u ruke duvam ono malo daha kojeg betija nije stigla da smrzne. Grijala me slika moga oca koji sjedi u kancelariji zgrade Izvrnog vijea SR Bosne i Hercegovine, dri se za radijator i gori od elje da vidi Sibir. eni doe da se pretvorim u ljivu, kruku, jabuku ili barem trenju. Da spadnem ko kruka sa grane na travu, da me nita ne boli i tako se spasem od zimske more. Pa da se fino u ivot vratim kada se poboljaju ivotni uslovi. Kad bi to moglo?! - emperatura je u padu, a iva u termometru pokazuje trideset i drugi podjeljak ispod nule. vo je, nema sumnje, najhladnija zima u posljednjih ezdeset godina! Vuko Zeevi, Hidrometeoroloki zavod Bosne i Hercegovine... sluali ste jutarnje vijesti Radio Sarajeva... potovani sluaoci, sada je tano sedam sati i petnaest minuta, dobro vam jutro ovog treeg februara 1971, iz naeg studija slijedi emisija Udri kolo naokolo... S padom temperature, moje oblaenje postaje slojevit proces! Ba kao i politika situacija. Spiker na radiju kae da je politika situacija u svijetu sloena. Iako sumnjiavo gleda na politiku, zra novinama i radiju vjeruje. eni tu neto ne tima! Upozoravam je da ima razlike izmeu slojevite i sloene situacije, ali ona odmahuje rukom. - Kamen je slojevit, a kartonske kutije su sloene! - tvrdim uporno. - o si ti mali da pravi primjedbe! utim i ne mogu da se svaam, trinaest godina, mnogo sam mlad! Lice moga oca se ne vidi od pjene za brijanje. n stoji ispred ogledala, ini mi se da nepotrebno dugo razmazuje etkom po licu. Na njemu su samo gae i potkoulja, nije mu zima. ajka se obukla, ona ustaje prije svih, pije kafu i nastavlja priu od sino: - Kod nas na fakultetu poveavaju platu idueg mjeseca! - dlino! - o znai da ide poveanje svima! ta je s vama?

- Izvrno vijee Republike Bosne i Hercegovine izuzima se iz uobiajene prakse! - Pa i vi ste na budetu dobiete poviicu. - i neemo. - Hoete, nego ti krije od mene kolika ti je plata! - Kako krijem? - Fino, kolka ti je plata? - Dovoljna. - to vidi, jo me zajebava?! - Ne zajebavam! n prie svojoj eni i poljubi je, a na njenom licu ostane komad pjene. d poljupca ona odmah zaboravi na priu o plati. - Kad bi makar ove tvoje betije objavile vanrednu situaciju? - Ko su tebi, duo moja, betije? - voji efovi u Izvrnom vijeu! - nda sam i ja betija? - Nisi, jer ti nema pravo da proglasi vanredno stanje! n je prekinuo brijanje, zavrtio oima 360 stepeni ukrug i na kraju uspio da odobrovolji svoju enu. ak mu je zra rekla: - Blento, stani, onesvijestie se... jde reci predsjedniku da ima vie od minus trideset, smrznue se djeca, hej! SR BiH nije proglasila vanrednu situaciju. zra ne oklijeva kao drava. Ispod pantalona, pored obavezne piame, sada moram da obuem i debele gae! Sve postaje slojevitije nego to je bilo ranije. Ili, kako ona kae, sloenije. Stojim u hodniku, gledam se u velikom ogledalu, okreem se i sa koje god strane pogledam, ista stvar. Vidim kako su moje noge krive i sa aljenjem konstatujem da se nikada nee ispraviti! Da li su u vezi tanke noge i kratki zubi u donjoj vilici? Kezim se i gledam u noge. - vo je hladan talas iz Sibira, isti onaj zbog kojeg su Napoleon i Hitler izgubili ratove od Rusa! kae otac i sipa pitralon na lice. - Boe, Braco! oe li vremenska prognoza bez politike?! - kae majka zra i obuva cipele. - o nije politika, ja govorim injenice - konstatuje otac i vee kravatu. - ta su injenice? - pita majka i oblai kaput. - Zvanini izvjetaj Vuke Zeevia i Hidrometeorolokog zavoda Bosne i Hercegovine!

- Nisam ula da Vuko u prognozi spominje Hitlera i Napoleona! Surovi klimatski uslovi, kao ruka koja vadi kantu sa vodom iz bunara, izvukli su iz moje glave neobina pitanja. Izgleda mi da su neka od njih ista filozofija. Na povratku iz kole muilo me pitanje: ko sam, ta sam, odakle sam i kuda u?! Ispriao sam to majci. - i si jo mali, a ve fantazira. Nije to za tvoj uzrast! tac nije podnosio boraniju. Zato se obradovao kada je vidio kako mi je vie stalo da budem pametan nego lijep! - Slavni njemaki filozof, Imanuel Kant, postavljao je takva pitanja! - e li i on ivio u vukojebini kao mi?! - pitao sam. - Ne znam gdje je ivio, ali nije psovao! li dobro, jo si ti mali, kad naraste kae ti se samo! zra nije srena kad njen mu Braco posluje u kuhinji. U stvari, ona pritajeno bjesni! Postaje pretjerano ljubazna i smjerna. Lii na crni poklopac na pretis loncu koji kroz etiri rupice proputa paru pod pritiskom i piti. Braco komade mesa i povra baca u lonac oponaajui geste dirigenta Herberta fon Karajana! Stvar je razumljiva. Uz popodnevno spavanje to je jedina kuna aktivnost koja mu je pristajala. Sve ovo radi jer poslije toga slijedi nagrada. Nakon spavanja je odlazio u kafanu na pricere. a akcija je izvoena pod imenom tarli-tarli, litar bijelog vina i litar kisele! zra je postavljala sto i aputala da je ne uje Braco: - Sto puta je praktinije kad ja spremim krompir-pire i fairanu niclu! Poslije njegovih hohtapleraja, ko slukinja, istim paradajz sa prozora, sjeckani luk skidam sa televizora, a fairano meso struem sa vrata! - Kad odspavam, mislim da u proetati do arije na kafu! - Nema ta da misli, hoe sigurno i nee na kafu! - Nego? - Na pricere! - ta zna, moda ne odem?! - tiao bi ti i kada bi, ne daj boe, zapoeo trei svjetski rat! - Ne brini, svijetom vlada ravnotea sila, hladni rat! - Zato kod tebe ne vlada! - Pretjeruje, zra! Svaki put je izgovarao ovu reenicu da bi to lake zaspao. Braco Kalem je tonuo u san na posljednjem slogu imena svoje ene! Redovno ga je uspavljivalo dugo -raaa... ene je zanimalo ta bi bilo da mu se ena

zvala Denifer? moglo se desiti da iz ngleske dovede nevjestu, tamo je bio na specijalizaciji godinu dana. Ili da se ta ena, moja nesuena majka, zvala Kurt, ili Nimur?! I to je moglo biti jer je bio veliki potovalac pokreta nesvrstanih! ada moj otac ne bi koristio posljednji slog imena svoje ene za uspavljivanje. Ne moe se tonuti u san sa -urt ili -mur. Kada ovjek bolje razmisli i shvati kakvu promaju bi trebalo da naprave usne i izgovore Kurt... Nimur, jasno je da tu nema sna! o su imena koja se izgovaraju u trenutku buenja! Znai da mukarac na Balkanu, i kada o tome ne misli, razmatra svaki detalj prije enidbe. u nita nije spontano kao to se ini i kao to tvrde naunici na Zapadu! ak i kada tone u san, Braco zna kako se vlada teritorijom. n tvrdi da su najslae prve sekunde sna. ime se hvalio kao da je studirao biohemiju, a ne novinarski fakultet: - ozak tada izazove slatku tekuinu i proslijedi je pravac na jezik! Braco je zakunjao na kauu a ja sam pisao zadau i gledao kako die. Njegova koulja se dizala i sputala ravnomjerno, gore-dole. U meni se probudila misao kako se moe desiti da ostane bez daha i da umre! Pogled je bio fiksiran za njegove grudi. djednom se koulja vie ne pomie. Grudi stoje, on tiho krklja i kao da se gui! - Die ili ne die? Die, ne die, die, ne die... Da li ovo moj otac izdie? - prvih nekoliko sekundi piljim u njega bez osjeanja. Iako mi se inilo da je mrtav, sjedim nepomian. Skoim onda naglo sa stolice i uho naslonim na njegovo srce. Laknulo mi je kad je duboko izduvao vazduh iz plua i nastavio sa prekinutim disanjem. - Die! Poslije buenja, Braco ne voli da pria. eko se vraao iz snova i zra je izbjegavala da sa njim zapoinje bilo kakav razgovor. Pokuala je da mu skrene panju na veliku hladnou, a u stvari je htjela da ga zadri u kui. - ta bi ti falilo, proita neku knjigu, popria sa sinom? - vo vidi, daj ruku! - uzeo je moju ruku i stavio je na srce. - im krene njeno zvocanje, meni srce preskae! - a ti zbog toga i govorim! stani u kui barem jedno vee, priaj sa djetetom! - Prekjue nisam nigdje izlazio! - Zato to je bila utakmica na televiziji! Dok je otac stajao na vratima, meni je potekla suza. a plaem sa zakanjenjem. ek tada me stigla tuga od popodnevne pomisli da Braco

zbog prekida u disanju moe da umre. Gledao sam ga i pomislio kako e on stvarno jednom umrijeti. Suze su nijemo klizile niz moje obraze, a on je to vidio. Nije znao zato sam zaplakao, pa je oblaei kaput pokazao prema meni i rekao: - to vidi, zra, ta ti radi! to ti to treba? - i izaao van. Nedjelja je, a temperatura je u blagom porastu. zra zamilja da snijeg ne bi smio da pada na dan odmora. eutim, bijele pahuljice ne uju ta ona misli. Kroz kuhinjski prozor se jedva naziru jablanovi od snjenih pahuljica, dok ona postavlja tanjire i escajg. Stabla ne miu i to njoj pada teko kao i oev rad na novom bosanskom loncu! Gledam u crni poklopac koji piti na pretis loncu i sluam kako mi kre crijeva. Para piti, izlazi iz sve etiri rupice, a sa vrhova jablanova gomila snijega se stropotava na stepenite... Iako se jablanovi diu prema nebu, zima je i njih ponizila, pri vrhu su savijeni kao dva brata Bambulia iz ulice. Njih dvojica su previsoki za na uzrast. Kasnije mi jablanovi lie na dva koarkaa koji poslije treninga u FIS-u, pogrbljeni ure da popiju pivo u kafiu kod Davorina. Iznenada, crno dugme prestaje da puta paru i to je znak da je ruak gotov. zra pokua da digne poklopac, a Braco blago zaustavi njenu ruku. n se nagne nad otvoreni lonac, ja za njim, na kraju sve troje gledamo u gomilu hrane. i piljimo u bosanski lonac. - Sada se meso raspada ko dua, vidi! - pokazivao je otac. - Kako se meso moe raspadati ko dua? - Filozofe, to se samo onako kae! - li stvarno, kako se raspada dua? Raspada se pod naletom vulgarnog materijalizma! - nda se ne raspada, nego je odnese vjetar ko to raznese mace u proljee! - o si ti mali! Lako ti je sada da fantazira, ivot je realnost, kad naraste, kae ti se samo! Htio sam da budem zain bosanskom loncu! Braco je to jedva doekao poto nije odolio talasu vulgarnog materijalizma. Krenuo je da jede meso. rzilo me je da sluam kako mljacka dok vae: - ebena je vukojebina! - no ga opet! Filozof, a psuje! - Pa ta?! ako zra govori. i, zra, sada uti?

- to utim? Ne utim! - Koliko puta si rekla: ta sam ja Bogu skrivila da ivim u ovoj vukojebini? - Stara pria! - Braco odmahne rukom. - ta stara pria! Da smo ita valjali, ne bi nas zapalo da ovdje ivimo?! - potpaljuje vatru zra. - Dobro, a ta bi bilo da ivi u Sibiru? - Ne znam kako je u Sibiru, ali ovdje ne valja! - ta to, majke ti, tolko fali ovdje? - vdje ne ivi ko ovjek, pa na kraju i ne umre ko ovjek! - kako se to umre ko ovjek? - Lijepo! Kada umre tamo gdje poslije sahrane ljudi ne struu blato sa cipela! - Nego ta rade? - Kada umre tamo gdje miriu borovi, pod nogama ti ute iglice i iarike! Braco je volio kada zra originalno gleda na svijet. Najvie zbog toga to je tada preko zalogaja mogao i on da kae ta o tome misli. eka radnja. Kada govori i jede, emu dati pravo prvenstva? Zalogaju ili rijei? bino rije ima prednost, ali misao moe da zaluta, pa glad zna da proguta rije! Iako tvrde da ovjek bolje misli kad je gladan, to ne vai za mog oca. n je rijetko gladan, ali ipak se izraava jasno. Imao je dugu praksu govorenja preko zalogaja. Spasavalo ga je to to nije volio da opisuje proste radnje i da nabraja ta mu se sve desilo. Zbog toga se nije gubio u onome to je izgovarao. - Znai, ovjek je u prednosti kada umre na moru? - ovjek je u prednosti kada ivi na moru, pa prema tome i kada tamo umre! - Koliko ja znam, ovjeku je svejedno gdje umre?! umijeao sam se u razgovor. - U pravu je leksa. Kad si ve mrtav, jebe ti se gdje si umro! - Samo vi filozofirajte, da smo neto valjali, ivjeli bismo na moru! - emperatura je i dalje u padu, iva u termometru pokazuje trideset i trei podjeljak ispod nule. Zima 1971. je najhladnija godina, a hladni talas koji je zahvatio nau zemlju stigao je iz Ukrajine i zadrae se jo najmanje nedjelju dana... - zapoele su popodnevne vijesti Radio Sarajeva.

- Betije i dalje nita ne poduzimaju - ljuti se zra, dok Braco spava na kauu. Gledam kako die. U meni se ponovo budila misao o tome kako se moe desiti da otac ispue ko duica od fudbala! - Da li die ili ne die? Die, ne die, die, ne die... - ovoga puta osjeanja me nisu tjerala da skaem sa stolice, iako mi se na isti nain inilo da su oeve grudi nepomine. Prvo sam nekoliko sekundi, gledajui kako ne die, ponovo bez osjeanja piljio u njegove grudi. ajka je prala sue, a moje je srce snano lupalo: - Pogledaj kako mi srce lupa! - Nita to nije, ti si mlad i zdrav, eno ti skije pa se skijaj! Neto me tjeralo od uarene pei napolje, na hladnou. Kao da sam ja bio zaljubljenik u Sibir a ne otac! Nagib ulice abuice vde i okuke koje krivudaju prema Vojnoj bolnici veliki su izazov. Sindikalne skije, kako je zra rekla, bile su posljednji krik mode". znojen od kopanja bakandi i vezova na skijama, hodao sam uzbrdicom prema kui Lazarevia. Nije mi palo na pamet da se sputam niz zaleene stepenice kao ostali! li, dovoljno je bilo da vidim kako svi iz ulice, ko je kako umio, tandru na sanjkama, ligurama i skijama, pa da za tren promijenim odluku. Ne trpim da budem na repu dogaaja. Gledam ispred, sve djeca mlaa od mene pie nizbrdo, pa skrenu niz stepenice. d straha, ali i od zadovoljstva, viu: - ampraaaz, uvaj, halo! - izbjegavajui da udare dok pretiu sanjkae i skijae ispred sebe. Srce lupa, hoe da iskoi kroz rebra, ali nema nazad. unem u jaje kao an-Klod Kili i krenem niz stepenice. Vidim kako se pribliavam ulazu u Vojnu bolnicu! Umjesto da napravim kristijaniju, noge su se same odrale na pravcu. Rukama maem naprijed-nazad, nekoliko puta. Gorua je strma i zaleena, pa je uvar Vojne bolnice otvorio vrata vidjevi da u izginuti ako to ne uini. Gledao je u mene kao u puano tane. - Vintaj, mali, ode ti u hendek! - vikao je vojnik uvar. Kuhinja Vojne bolnice bila je smjetena u prizemlju zgrade, udario sam u kuvara koji je istovarao krompir. Kroz podrumski prozor, on je potrefio pravo u veliki kazan s pasuljem. oj roak Nedo, sin majinog brata, slabo je uo i zbog toga je govorio neumjereno glasno. Bio je ofer, a u slobodno vrijeme se bavio

vajarstvom. Imao je snane ruke, volio je ene, prialo se da koju on propusti kroz svoje ape, to joj je bilo gore nego da proe kroz centrifugu. Uvijek je poinjao ili zavravao svoj govor reenicom: o ti je tako, pa ti vidi. - Nemoj to da pria enama, pomislie da si mokljan! - o sam mali, nemam ja nita s njima! - o je najvanije u ivotu mukarca. Dok je zra prala sue, Braco je aputao Nedi: - Previe filozofira za svoje godine! Nai mu kakvu djevojku! - e li, leksa, jesi l ti poeo da drka? - ta! - pogledao sam prema majci. d zveckanja escajga i vode koja je curila iz esme ona nije ula o emu mi priamo. - to e mi to da me zovu drkadija! - ora jednom poeti. - o sam mali, ne moram! dveo me je na stranu i rekao: - Napuni kadu vruom vodom, zakljua vrata, legne u vodu i desanka aki! - a sam ljevak! - bio sam bijesan kao ris. - o ti je tako, pa ti vidi! Crven u licu od bijesa, do smrti ljut na ovog Nedu, istrao sam na zimu. Nije mi se vraalo u kuu. Nisam htio da uem unutra sve dok Nedo nije izaao i odvezao fap GP Vranica sa crvenim tablicama. Kasnije, iste noi, iz mog kreveta na ilimu se vidjela sjena vrata koja se otvorie. Podigao sam oi i ugledao konture moga oca iza ijih lea je ostala sijalina svjetlost hodnika. n je priao mom krevetu. Pogledao je prema majci. Spavala je, a njena glava sa viklerima virila je ispod jorgana. - Hm... - aputao mi je on pravo u uho. - na pati od reume i zato velia ivot na moru! i nismo maji kaalj! ugosloveni! Zna li ti koliko je naih ljudi vano u svijetu?! - Znam! - Da ti nabrojim? - Nemoj sada! Sutra! - suvie se pribliio. Nisam mogao da trpim alkoholna isparenja. Koliko on voli da pretjeruje kad pria o naoj istoriji, ja bih se napio kada bih ga pustio da ih sve nabroji!

Zaspao sam na kraju zime i probudio se u proljee. - emperatura je u porastu, a vodostaj na glavnim jugoslovenskim rijekama je zabrinjavaju... - uo se poetak izvjetaja iz Hidrometeorolokog zavoda. Poslije toga je krenuo detaljan izvjetaj i brojevi koje nisam nikada razumio. Stiglo je proljee uprkos zrinom uvjerenju da Sarajevom ve vlada ledeno doba! o se vidjelo na kronjama ispred nae kue. ne su stidljivo pozelenile, a mene je prola elja da budem ljiva, jabuka, kruka ili barem trenja. Kroz prozor se vidjelo kako su jablanovi mirno doekali promjenu, zeleno lie je popunilo izduenu kronju, a vjetar nije bio jak pa je um lia dopirao do mojih uiju kao da uti voda za kafu koja kljua na reou. Stepenicama su prolazile djevojke u mini-suknjama, pa se i u meni probudilo proljee. Razlikovale su se ne samo po kratkoi i boji suknje, nego i po kroju, ali i po brzini kojom su grabile uzbrdo. ve to su pruale dui korak pokazivale su vei komad noge, a kada su silazile niz stepenice, nisu budile nikakva osjeanja. Uopte, kad ljudi idu nizbrdo, neto se desi s njihovim tijelima. Postanu odbojni. Nacijepao sam drva u upi, vratio se i naloio kazan. Kad se vatra razgorjela, odvrnuo sam esmu na kadi. Napunio sam kadu vruom vodom i tako krenuo stopama roaka Nedima. - ta e to biti da ti puni kadu? - Nita... o ti je tako, pa ti vidi! Svjetlost je u popodnevnim asovima na kronjama jablanova stvarala svjetlucave trenutke, a te slike ushienja trajale su i po nekoliko sekundi. Zahvaljujui koljenima koja su sijevala u mojim mislima i strujala mojim tijelom, iva u termometru se popela za nekoliko stepeni. S promjenom godinjih doba, psihika stabilnost kue Kalema ozbiljno je uzdrmana. Najvie dolaskom ljeta! Ne samo zbog razdragane atmosfere. djednom se vidi koliko bora ima na ljudskim licima. Ipak, nestaju namrteni pogledi. o me raduje. Brbljivost koju sunce proizvodi kod ptica i ljudi znatno se pojaa u junu. zra ve planira putovanje na more u avgustu: - Boe, to ja ve nisam na moru? - Ko ti brani? - Pa to jednom ne odemo zajedno? - i zna da je meni doktor zabranio vruine zbog preskakanja srca. - nda ja odoh sa leksom!

- Ih, kako bih ja volio da mogu s vama u Dubrovnik, pa poslije kupanja u gradsku kafanu na sladoled! - to ti treba da lae?! - Kako laem? - i nikada nisi volio sladoled! - Ko kae da ja nisam volio sladoled? a sam u Pragu na sastanku ree internacionale jeo sladoled, draga moja, usred zime, a ti, vidi, nisi ni znala da se sladoled jede zimi?! U stvari, on je jedva ekao da poslije naeg odlaska moe slobodno, koliko mu dua eli, da upranjava akcije tarli-tarli! - vo za leksu deparac! Pritedio sam od trinaeste plate! - i mene pravi budalom, pomonik ministra ima veliku platu! to mi jednom, ko ovjek, ne kae kolika ti je plata? - oliko neu moi da ti izaem u susret! u je razgovor prestajao jer je svaka nova rije mogla da proizvede svau. li, vidjelo se to po tome kako gleda u svoga mua, zra nije odustala od nade da e jednog dana znati kolika je njegova funkcionerska plata. ko se desi da sunanje postane olimpijski sport, zra e osvojiti zlatnu medalju. im smo stigli u Dubrovnik, ni stvari nisu bile raspakovane, zra je kupila maslinovo ulje od ovjeka koji nam je izdao sobu. Prvo je namazala po itavom tijelu mene, pa onda sebe. Naslonjeni na zidine starog Dubrovnika, liili smo na ljude koji ekaju strijeljanje. - Sunanje je najbolje kad ovjek stoji, De-vitamin ravnomjerno dopre do kostiju! - Da li to znai da je ovjeku najbolje da umre stojei? - Neemo sada o smrti, nije mjesto! - i si rekla kako bi vie voljela da umre na moru nego u Sarajevu! - a sam rekla da bih vie voljela da ivim na moru! - to znai da bi voljela i da umre na moru? - o su prie za nau vukojebinu! Vidi tamo! pokazala je na uarenu kuglu koja se gubila iza morske povrine. Legla je na obli kamen i vidjelo se koliko joj godi toplina. U pravu je bio Braco. zrina filozofija se raa u esticama njene krvi iz kojih se razvija reuma. sjetio sam to na tabanima koji su gorjeli od kamena. Sunce itav dan. - Kada sunce izlazi i zalazi treba ga gledati u oi.

Bacam kamenje visoko prema nebu i ekam trenutak kada kamen iz velike visine bune u vodu. o mi lii na trenutak istine. Kada ovjek izgovori neku vanu istinu, ona samo bune. Borba zre i Brace oko toga gdje treba ivjeti, pa, kako kae zra, i gdje treba umrijeti, nema to bu. u dva bu treba da se spoje u jedno bu-bu. Da bi bilo jedinstveno bu. I da bi se ponitile razlike. Kada smo se vratili kui, Braco mi je apnuo: - Nemoj majci da kae, ja sam imao infarkt! - Srce?! - eak ivot, stresne situacije! li, molim te, majci ni rijei. - Dobro! tiao sam u kolu. Nije mi bilo teko da saznam ta je to infarkt. Drug iz razreda mi je rekao: - Infrakt, to nije nita, moj djedo imo es puta! Najgore mi pada uvanje tajne dok se kupam. Nervira me to to mi teko zaraeno crnilo na koi odlazi u slivnik kade. oj glavni adut na fizikom vaspitanju upravo otie u kanalizaciju. ao mi je to ispod atletske majice nee biti mojih crnih ramena. Neu vie liiti na bebi Bikilu, maratonca iz tiopije. - e l se kae infrakt ili infarkt? - Infarkt! - oj drug kae infrakt. - Kakve ti veze ima sa infarktom? - iznenaeno je pitala zra. - Nikakve, otac jednog mog druga fasovo infrakt! - Infarkt! - Infrakt ili infarkt, ako se ovoliko budem kupao, niko vie nee vjerovati da sam bio na moru! - Dobro, nemoj jo neko vrijeme, ali poslije asova fizikog mora! - li neu trljati spuvom tijelo, samo tu?! - oe! - emperatura je u blagom padu iako sa sjevera tlantika putuje front koji e prouzrokovati nestabilno vrijeme. ve nedjelje e preovladavati promjenjivo vrijeme, ali se ve idue oekuje poetak dueg sunanog perioda... - bio je precizan u svojim izvjetajima Vuko Zeevi iz Hidrometeorolokog zavoda Bosne i Hercegovine. Bila je nedjelja i jablan je znao da je dan odmora. Nije se savijao kako on zna u vrijeme smjene godinjih doba, kada se oni kao rvai uhvate

u kotac i kada jesen ne moe tako lako da zauzme svoje mjesto u kuhinjskom prozoru. Sve je manje djevojaka i ena koje su prolazile uzbrdo u mini-suknjama. bukle mantile, pa me pogled kroz kuhinjski prozor vie ne privlai. Nemam vremena da opaam promjene u prirodi. Kakvi jablanovi i bakrai! ta ima da mi se tu vie savijaju, te da lie na ovo ili ono?! mirim i ispod kapaka se provlae ona koljena koja su u rano proljee paradirala ispred kuhinjskog prozora. - Napravie poplavu - ulo se iz kuhinje. - o ti je tako, pa ti vidi! zra je gledala kroz prozor i dok se oblaila, rekla je: - Nita vie nije kao to je bilo, proljea nema, ljeto je u oktobru ako vako nastavi, imaemo dva godinja doba! - U drutvu je isto stanje, bie samo bogati i sirotinja - jedva je doekao otac. - , ti vazda pretjeruje. - ivi bili pa vidjeli! - Zna ta? - ta? - Kada bih sutra umrla, ne bih znala kolika ti je plata! - Smrt e doi kad-tad, a visinu moje plate nee znati nikad! - , ba si bezobrazan! Gledam kroz kuhinjski prozor. blaci su juriali preko naih glava, a poslije je padala kia. Sve je bilo kako je obeao Vuko Zeevi iz Hiderometeorolokog zavoda Bosne i Hercegovine. Vjetar je rastjerao oblake i kia je prestala. Lie je utalo i opadalo dan i no, a sunce se vratilo. Dovoljan je samo jedan dan jesenjeg sunca u oktobru, pa da svi ponu horski da izgovaraju kako je stiglo miholjsko ljeto. edan dan i vukojebina odjednom lii na primorje. - Kad bi umjesto rebevia i iljacke bilo adransko more, onda bi sve ovo vrijedilo - zra je po ko zna koji put ponavljala staru priu. Iako je voljela sunce i nevjerovatnu ali istinitu stvar da i u Sarajevu ne pada kia u ktobru, ona je svake godine u isto vrijeme dizala kuu i zidove kreila u bijelo. - Najvie volim kada svi zidovi zabijele! Braco je mrzio vrijeme molovanja i nije mogao da se odrekne popodnevnog spavanja u kuhinji. Kao oko malog ostrva, u neredu od

razmjetenih stvari zbog molovanja, s obje strane kaua na kojem je leao, stajao je razvuen najlon. Spremao se za popodnevni san a poslije, naravno, na tarli-tarli! Nije to bilo prvi put da Braco zaspi na finalnoj utakmici. ako je i sada tonuo u san dok su se za Kup marala ita u fudbalu borili Partizan i Hajduk. - Nije sve to je bijelooo i lijepo, zraaa... izustio je on i zaspao. zra i Nedo su nastavili sa radom. Digli su Bracu sa kauom i prenijeli ga u okreeni ugao sobe. urili su da zavre posao dok glava porodice spava. ak je zra u pauzi spremila Bracin kofer poto je odlazio na slubeno putovanje. Uinila je to da on to bre izae iz kue kako bi do ponoi zavrili molovanje. Kada se Braco probudio, laknulo je meni, ali i majci. na je zapalila cigaretu, naslonila se na vrata ponosno i, kao tigrica koja poslije uspjeno izvedene take u cirkusu oekuje aplauz, bila je sigurna da e je mu pohvaliti! Soba je blistala od bjeline. tac je priao friideru, uzeo erpu hladnog mlijeka, popio veliki gutljaj i rekao: - es ovo zdravo, svaka ast! - i otiao na put. Samo to je Braco Kalem strao niz stubite, upalio folksvagen 1300 s i spustio se niz ulicu vde jabuice, njegova ena, zra Kalem, se ukoila. Drala je kau i stajala kao dio slike kada se film zavri i krene odjavna pica. Sva teina pala je na Nedine ruke, a njeno lice preplavila je bol. - Nedo, preuzmi kau! - drala se zra za stomak i sjela na stolicu. - Da zovem Bracu?! - potrim ka izlaznim vratima. - Neka, nemoj, proi e! zra je leala u sobi, a Nedo i ja smo naizmjence iz hodnika virili u sobu. U pola deset ona je promolila glavu i rekla: - kreni doktora Lipu, eno ti broj u mojoj tani. ako sam i uinio. dmah se zauo doktorov glas: - Kako si ti, sine, je l u koli sve u redu? - a sam dobro, ali zra se ali na bolove u stomaku! - U gornjem dijelu trbuha boli, ne mogu da se ispravim! - vikala je zra. - Pita doktor, je l te boli na dodir?! - a, suze mi na oi idu i kad nita ne diram! - esi li povraala?

- Ve tri dana! - Draga moja, tebi je upaljena una kesa! Doktor zove hitno u bolnicu. - Samo da nije ta gore! aksi je brzo stigao pred ulazna vrata u nau 56 zgradu. Voza je bio od pomoi dok smo unosili zru na zadnje sjedite. Kada je ford taunus krenuo, zra je jeala od bolova, a taksista najednom zaplaka. Plae ko godina. - Nemoj, kominice, i ti da umre! Nemoj, molim te! - ta to pria? - pitao ga je Nedo. - ta priam?! ue mi muterija umrla na putu do bolnice! Skinem cipelu i krenem da taksistu puknem po glavi, ali me zaustavi zrina ruka. dluno je odbacila mogunost da e i ona umrijeti. Istovremeno je plakala i smijala se: - Ne brini, komija, jo ja neu na putovanje, nego gledaj ti da ne udari u tramvaj! - ta, da ne brinem?! Pogledaj se na ta lii! - ta pria ti, prekini! - dreknuo sam. - Ko da prekine? a?! - vikao je kroz pla taksista. - Parkiraj kola! - rekao je Nedo. - to da parkiram, umrijee ena?! - Parkiraj kad ti govorim! krenuo se i uplaen glasom roaka Nede naglo se popeo na trotoar kod kina Radnik. - Izlazi! - Polako, Nedo, molim te! - kukala je zra. - a ta polako! - udario je taksistu nekoliko puta nogom, a kada ga opui rukom, taksista pade na asfalt. Vidio je da mu sljeduju velike batine te je bre-bolje skinuo bijelu arapu i sa zemlje mahao njom kao bijelom zastavom. - Nemoj vie, kumim te bogom - molio je taksista, a Nedo ga je i dalje utao. - Halo, ovjee, vodimo zru u bolnicu! Kasnije s njim zavravaj! vikao sam. Nita nisu uli. aketanje je trajalo dok taksista nije izvadio dizalicu iz gepeka i mahao njome tako da Nedo nije mogao da mu prie. zra se primakla izlazu i zagrlila me:

- Uhvati me za ramena! ako sam uradio, a zra je jaukala od bola dok sam je uprtio kao ruksak na lea. na su bila najjai dio mog tijela. Ispred pumpe policajac je mirno posmatrao ulini boks-me. Pio je kafu i mrzilo ga je da reaguje. Uplaeni pumpa mu je pokazivao u pravcu tue, ali se ovaj nije uzbuivao: - Nemoj da mi kafa prisjeda, kad se umore, onda emo ih poapsiti! zra je prigueno stenjala na mojim leima. - Nije loe kad tvoja lea izdre teinu tvoje majke - mislio sam nosei je pored edicinskog fakulteta. - Pa neka i dalje govore:, o si ti mali! Na prijavnom odjeljenju koevske bolnice nije bilo guve, zra je sa olakanjem legla na bolniki leaj. edicinska sestra odvezla ju je do hirurgije. d injekcije je zaspala, a doktor Lipa, koji je liio na francuskog glumca Fernandela, rekao mi je: - jde ti sada lijepo kui i nemoj nita da brine! cu ni rijei, ti zna da je on imao infarkt! - Znam, jasno mi je... - Bolje da on nita ne zna, a sutra emo sve fino pregledati, pa sve po protokolu! ko treba operacija, operisaemo! Nije mi bilo drago to ostajem sam u kui. o sam bio mali. li, sve se najednom promijenilo! Poslije kreenja, stvari su u kui stajale tamo gdje im nije bilo mjesto. Neka ekaju zru. na jedina zna ovdje da napravi red. Pokriven dekom zaspim sklupen, manji od makovog zrna, kao da sam elio nazad u majinu utrobu. Brinulo me kako u da se probudim. Krivo mi je to nema nikoga da mi ujutro dozvoli deset-petnaest minuta due spavanje. Nije ni trebalo. Na ve otvorene oi pao je prvi sunev zrak, budilnik je skakao po tacni za kafu. emperatura je bila u padu, a ja sam bre nego inae obavio sve jutarnje radnje. Na izlazu iz kue pojavio se neobrijani otac. Vukao je kofer i poljubio me u potiljak zadravajui dah da ne osjetim alkohol. - ali, gdje ti je mati? - u je... mislim, otila je na put! - na otila na put?! Kako to, tu je, a otila na put? - U maarsku banju Peuj! - o neto iznenada!

- Nije iznenada, to je planirano ihi-hi davno! Sa sestrom je o tome priala! - ko, treba, neka ostane due, nju mui reuma! ti, u kolu? - Naalost! - vo ti knjiga o biljkama, nisam znao da cvile, pate kad ih trgaju! - else svaaju? - o ne pie! Kad zavri nastava, vodim te na kolae! - Kod Ree ili u loman? - ta ti vie lei! Na izlazu iz haustora stajala je kominica Nada. Namignula mi je. - tac ne smije da zna za majinu bolnicu! - Nita ne brini, znam! Za vrijeme nastave niti ta vidim niti koga ujem. Gledam u knjigu o biljkama. Stvarno cvile kada ih bere i sijee. Bolji sam od biljaka. tkako je zra u bolnici, ja ne cvilim niti mi pada na pamet da budem neto drugo. Posebno ne one gluposti, ljiva, kruka ili barem trenja. ovjek svata pria kada je mali! ta da smislim i kako da uvjerim Bracu da je zra produila boravak u aarskoj! Na sreu, esto je priala o banji! Razrednica, Remac Slavica, pustila me sa posljednjeg asa da bih stigao u bolnicu za vrijeme redovne posjete. - Reci joj da sam i ja operisala u, nije to nita, samo nee smjeti da jede umance! U bolnici se svuda osjeti miris hlora i istog alkohola. Kroz staklo u sredini vrata vidjelo se kako zra spava na bolnikom krevetu. elo i obrazi bili su joj uti, kao da je umance stavila da ispegla kou na licu. tvorila je oi i pruila mi ruku ispod pokrivaa. Nasmijala se i ispod madraca izvukla veliki kamen izvaen iz njene ui. Vidjela je da sam zabrinut. - Ne brini, uti utuju a crveni putuju! - ponosno je vrtila kamen lijevo-desno. - Vidi, zra, kolko je to slojevito?! - isli sloeno! - rekla je i nasmijala se. - Bogami, slojevito, vidi. - Kako je stari, je l se vratio s puta? - este, jo prekjue! Ne znam zato sam slagao da je otac stigao ranije. Lai se veu jedna

za drugu kao nova cigareta na ar opuka! - Bezbeli, izlazi svako vee? - Ne, ne, nikako! Skoro nijednom nije iao na tarli-tarli! - Nemogue? - islim, zna njega, doe kui, kuva, spava! - e l isti za sobom?! - nako! - ta onako? - to on ne poisti ja dovrim! - Vidi ti! Kad mene nema u kui, on nikud ne ide?! ora mi neto uiniti... - Svakako. - Ima najmanje pet mjesta gdje on teka svoju platu! Nekad gurne kovertu ispod ladice u nahtkasni kraj glave, nekad stoji na kazanu, jednom je dro u friideru, ak je u arape pakovo! I, to je najgore, stalno mijenja mjesto! i pronjuhaj! Vidjela je da nemam njuhatorske namjere. - e l on tebi daje neto od plate? - Daje, ali kopka me kolko sebi ostavlja! - ta te briga ako daje dovoljno... - Briga me, jedva sastavljam kraj s krajem! Cifra pie na koverti! - Naljutie se! Znam da izmeu oca i majke treba biti neutralan. Iznenada me sve ovo nasmijalo. Vjerovatno zbog radosti to smo poslije svega svi ivi, ne i zdravi, ali opet - ivi, nezaustavljivo sam se cerekao, a zra nije mogla da shvati zbog ega smijeh. - jde bjei, magarac jedan, ti mi se podsmijeva! Zagrlim je da se smiri. na stavi glavu na moje rame i uti. ako utke leimo na bolnikom krevetu dok glavna sestra ne oglasi kraj posjete. Doktor ipa me zaustavio na izlazu iz bolnikog hodnika: - o da stigne histopatoloki nalaz! - ta je to? - Hou da iskljuim ono najgore! Karcinom! Kao da je brzina kojom sam trao povratnu turu iz bolnice odreena eljom da to prije budem daleko od rijei karcinom. o sam ja mali! Ne moe se pobjei od rijei i njenog znaenja! Posebno tako krupne i opasne.

Nestao sam iz bolnikog kruga, spustio se pjeke niz aleju pored Graevinskog fakulteta, gdje je zra radila u raunovodstvu. Zvonilo mi je u glavi ono - karcinom. Na uglu kraj trafike, po dogovoru, ekao me je Braco. Sjedio je ve za stolom: - Kako je bilo u koli? - Dobro! - Sada jedi koliko hoe! Ustao je i vratio se s tanjirom na kojem su bile etiri krempite, dvije tulumbe, dvije ampite i dvije boze. Slastiar Reo je mrzio nikotin, pa je Braco puio napolju i gledao kroz prozor kako jedem. Ve na posljednjoj krempiti suze su mi tekle niz lice i padale na suvu koru krempite. Kad je vidio kako plaem, uao je u slastiarnu i sjeo za moj sto. Ipak sam mali. Prvi put otkako je zra u bolnici, plaem. Suze su kapale po kori krempite i to mi je, najednom, bilo smijeno. Braco me pogledao i otiao da plati raun. - to plae? - ajka jednog mog druga ima karcinom. - Rak? Uh, ne daj boe nikome. - U stvari, sumnjaju da ima rak, pa se tom drugu stislo u dui, a meni ga ao! - Kako nee. Hajd stani sad! - brisao mi je suze kravatom i to me zasmijalo. - vo ne plaem, a ti... - ta ja?! - beaj da nee veeras na tarli-tarli?! - a joook, samo mala etnja do arije da uhvatim vazduha! - Hou i ja s tobom?! - Ne moe, nisi napisao zadau! Zato svaku no mora da izae i da ne bude u kui! Vaniji mu je tarli-tarli od mene. Sada potpuno razumijem zru! Izmigoljih iz njegovog zagrljaja, ali me on poslije prvog koraka uhvati za rame. - i nas ne voli! - rekao sam. - ali, jesi li ti to drzak? - a tebi se ini! - procijedim i potrim Sutjeskom prema Kljukoj ulici, ljut ko puka to ne idemo zajedno kui. Nije mu bilo lako da me stigne. ek na pola stepenita me uhvati za ruku: - Stani, ne mogu vie!

Kao da je disao na tua plua, kripalo mu je iz grla. Zagrlio me je i shvatio koliko mi je bilo vano da sada ne ode od mene i da zajedno krenemo kui. Kad je otkljuao vrata nae kue, bilo nam je teko. kreena ali pusta kua! o je jedino bilo dobro to su stvari u neredu poslije kreenja prekrivene najlonom i to me je brzo prevario san. Dok mi je Braco svlaio cipele, budnost me izdala, oi se sklopile, ve sam spavao. ek poslije ponoi, probudila me snana lupa, kao da su od udarca popucala stakla na haustorskim vratima. Zatim se ula glasna psovka. U trokrilnom ogledalu kraj nahtkasne vidjelo se kako moj otac u hodniku jedva stoji na nogama, ljulja se i cilja da ue unutra. Njegov duh je upravo krahirao pod teinom trbuastog tijela. Zbog prevelikog pia povukla ga je masa unatrag, pa je uletio u kuhinju i pao na kau. - ebem ti kreenje - rekao je. Govorio je usporeno kao onaj Rus koji objavljuje upad sovjetskih jedinica u Berlin. Usta pokuavaju da izgovore rijei brzinom koju ne dozvoljava mozak. - to li ovo nema zre iz Peuja?! Kako se pria s pijanim ocem? Pokuavao je u isto vrijeme da skine kaput, ukljui poret i da podgrije veeru. I kao to je trijezan znao da pria preko zalogaja, sada se zaplitao o vlastite misli, nije uspijevao da se skine niti da ukljui poret. nda je ukljuio ringlu, ali mu se zapetljao poluskinuti kaput, pa je sruio sve to je stajalo na poretu. Pridigao se i poeo da kupi tanjire, a sarmu koja je ispala vraao je u erpu kao dijete, u stilu - nita se nije desilo! Kroz odkrinuta vrata pruao se nevien prizor. Polusvuenih pantalona Braco klei na patosu, tijelom naslonjen na kau i spava! Ruak koji je konano postavio na ringlu brzo je poeo da se pui. Stan je smrdio na spaljeni kupus. Nije bilo teko pridii ga na kau, ali je skidanje pantola i koulje bilo prava radna akcija. Krkljao je i otimao se, mlatarao rukama. eni se inilo da mu nije dobro. Sjedio sam na stolici i gledao u njegove grudi. Neravnomjerno su se dizale i sputale, gore-dole. - Die ili ne die? Die ili ne die?! Savladao me san. Samo to mi je glava pala, ulo se lupanje na vratima. - Ko je? - a sam, Nedo! tvori, leksa... Kako je tetka?

- Kae doktor da je operacija dobro prola, ekaju nalaze... pa e znati koliko jo treba da lei... Sluaj, probo sam ono u vruoj vodi! - Kako je bilo? Pribliim se i apnem mu na uho, a on ree: - o ti je tako, pa ti vidi! Prekinulo nas je Bracino krkljanje, pa onda trenutak tiine. Nedo je otrao u kuhinju. - ut je ko limun, daj vode, brzo! Iz hodnika se vidjelo kako na kauu lei otac. Disao je ubrzano i guio se. Nije me vidio. - Umrijeh, leksa, zovi Hitnu! - Nee... Samo mi jo to treba! Nedo je prepolovljenim limunom masirao oeve grudi. Kada mi je predao limun i otiao da telefonira, nije bilo lako da povjerujem kako za jedan vikend iz kue odlaze i majka i otac! Sa potpuno razliitim idejama o vanosti geografije i uticaja sredine na ovjeka! Pritisnuo sam njegove grudi najjae to sam mogao. d straha je iz mojih ruku stizalo vie snage, a otac taj pritisak nije mogao da podnese: - Lake malo, leksa, lake, sine! Nedo je okretao telefonski broj Hitne pomoi u Vrazovoj ulici, ali se niko nije javljao. irei ruke, pitao sam ga ta se deava, a on je gledao u mene zbunjeno. Strah se bolje ita u oima velikih ljudi! Uplaio se da nam Braco ne izdahne na rukama. Drei slualicu pokazivao mi je kako da naglo pristisnem i naglo pustim oeve grudi. nda je Nedo uspostavio vezu s deurnim u Vrazovoj. tac je gubio vazduh i nadu da e preivjeti. Njegov pogled se zamutio, a ja sam ukoeno gledao u njega. Poeo je da tone, a onda je Nedo priao i pokazao mi na Bracine grudi: - vdje! ako ga pritisni pa pusti, nekoliko puta, brzo! bjema akama cimam oca jedanput, dvaput, triput. etvrti udar bio je jak i on je otvorio oi. Ponovo je disao i sa zahvalnou gledao u mene. oje ruke su se tresle, nije mi bilo jasno ta se dogodilo. Kada su u hodnik uli doktor i dva medicinska tehniara, roak Nedim me zagrlio. oje srce je ubrzavalo sa radom, ali mi nije tjeralo suzu na oko. Kako je ovo mogue? Bezduan sam, eto zato ne plaem! - Sve e biti u redu! - rekao je doktor dok su tehniari iznosili oca iz kue na feltrangama. Kada je unesen u kola Hitne pomoi, sirena je poela da zavija. o mi je palo najtee.

i su se same sklopile od zamora. Probudio me zagrljaj roaka Nedima koji je rekao: - Stara ti je uspjeno operisana, a Braco je na intenzivnoj njezi! o ti je tako, pa ti vidi! - Hoe li preivjeti?! - Pa preivio je! - Nee umrijeti! - rekao sam, a Nedo me oferskim rukama tada zagrlio tako snano da mi je na trenutak prekinut dah, ali ne i osjeaj tuge. - Nee, ali morae da se uva! o nekoliko dana ne smije niko da ga vidi da se ne bi uznemirio! Siva sarajevska jesen, a ja sam-samcat. Ne znam da li sam jo mali. Ni traga od svjetlosti to od jablanova napravi stabla koja se utrkuju ko e bre i dalje prema nebu. Nema vie uzbuenja koja pronose djevojke i ene to im se, dok hodaju, suknje zadiu zavisno od duine koraka i kratkoe suknje. Buenje je bilo lako. Kroz prozor se vidio roak Nedo. Uprtio manjerke na kojima je pisalo GP Vranica. Uao je u kuu i rekao: - Nama ne trebaju, preli smo na terensku kantinu, a tebi je glavna stvar da ti se ruak ne prospe! Ponovo me zagrlio, ali tako snano da sam poelio da ga vie nikada ne vidim. tiao je maui. Vikao je sa stepenita: - o ti je tako, pa ti vidi! U jedan i deset zvoni kolsko zvono. - Nije, valjda, karcinom - mislim i ne znam kako, vraaju mi se u glavu ona koljena koja prolaze ispred mojih prozora. Ispred ulaza u nau kuu sjedi neki ovjek. rav i proelav sa crnim brkovima koje farba, pui moravu bez filtera i sjedi na betonskom stepeniku. Kominica Nada prinosi mu tokrlu, a on se die i premjeta. - Prehladie se, bolan ne bio! - ree mu ona, a onda se obradova kad je ugledala da dolazim. - Stigla ti je ocu plata, ja ne mogu da primim, nemam pravo potpisa! - Nemam ni ja! - Nemoj, mali, zajebavati, neu valjda s tolikim parama nazad! Hoe li da me neki lopov zvekne po glavi! vrljni ovdje, pa da ja briem! - ta u s parama? Funkcionerska plata nije mala! - Sve se danas potroi.

Dok mi je predavao kovertu poturi mi papir i ja, kako on ree, vrljnem. Kurir se izgubi niz stepenice. Uem u kuu i odmah stavim kovertu u nahtkasnu na strani gdje je spavao Braco. Krenem napolje, a onda ugledam odkrinut prozor. - Ko zna ko je onaj kurir? oda se on i ne ali kad kae da neko moe da ukrade oevu platu? Zato to ne bi mogao da bude upravo on? pomislio sam. Privuem stolicu do kazana u banji i stavim kovertu na vrh. Kako je ta povrina bila zaobljena, koverta padne. Ponovo je vratim, a ona opet padne. o jednom stavim kovertu na isto mjesto, ona klizne meni u naruje. Pogledam, na koverti pie: 890 000 dinara, Braco Kalem. tvorim kovertu i vidim guvu stotki i petstotki. Nema druge nego sakriti novac i drati ga stalno kod sebe. Prepolovim novac i zguram ga u arape, u gae, pa ta bude! Forsiram Goricu, pretrim preko partizanskog groblja i uem u Kliniku bolnicu Koevo sa stranje strane. Ima jedna rupa na ianoj ogradi kod gluvonijemih u Fuada idia kroz koju ulazim kriom u bolnicu. Ne bi me pustili na glavni ulaz, jo sam mali, nemam linu. Dok mi uti pod nogama ko zna koliko dugo nepokoena trava, samo jedna misao struji mi kroz glavu. Nije, valjda, karcinom?! Na ulazu u hirurgiju sretnem doktora Lipu, poao da obie Bracu. - Nije karcinom, je l tako, ika Lipa? - ali, da zna, nije! Skoim doktoru u naruje, izgrlim ga i izljubim, a onda trk uz stepenice na drugi sprat. Pravo kod zre u sobu. - Znai, ti zdrava?! - Ni sjekira me ne moe dokrajiti! Sjedi! Vadim manjerke i odmah joj dam supu. na digne poklopac i pilji u arape. Kao da zna gdje sam smjestio oevu platu. Hladan znoj me proe dok njiem nogama. - o nisu tvoje arape? - d starog. - ta ti je? to mlatara nogama? - to me, odmah se vraam, idem do ve-cea! Utrim u toalet i naslonjen na zid diem kao da bjeim od potjere. Siguran da niko nije u enskom veceu, prebacujem Bracinu platu iz arapa svuda po depovima, u gae. Prospem malo vode po licu da doem sebi.

- esi li moda vidio? - doekala me zra im sam se vratio. - ta? - Da nisi pronjuho negdje kovertu s platom? - a e u, bona, zra, sramota me, nije fer! - U pravu si, kako sam ivjela do sada bez te informacije, tako u i od sada. Gleda me i mislim da ne vjeruje rijeima koje izgovara. li, zagrlim je i to je dovoljno da se smiri situacija. Polako iz manjerke pije supu koju je spremila kominica Nada. - Dobro, sada moram natrag na dopunsku iz matematike! - Ui, sine, nemoj ni od koga da zavisi! - d koga ti zavisi? - Pa, bez njegove plate ne bismo preivjeli ti i ja! Zagrlim je iako mi je bilo muka od te reenice. Izaem van, a ona me gleda kroz prozor bolnike sobe i mae. ahnem joj sputajui se prema izlazu i gledam kako se osmjehuje. Iza zgrade mugnem u park i neprimjetno se vratim ka sreditu bolnice i odjeljenju na kojem je leao otac. Prvi put u vidjeti Bracu. - Pogledaj ti ovo, dijete drago! - apue doktor Lipa pokazujui na teku marlbora i na flau viskija, dok Braco ispraa drugove i drugarice iz Izvrnog vijea Republike Bosne i Hercegovine. - to, takve budale vode dravu, ovjek jedva preivio drugi infarkt, a oni, majku im jebem glupu, donijeli u bolnicu viski i teku cigara! Nosi to kui! Kraj kreveta stoji moj otac, Braco Kalem, i eka me. Kao da ga je infarkt podmladio. dmah mi na um pade - uti utuju, a crveni putuju! Nema nita od toga! - e l se zra vratila iz aarske?! - avila se telefonom, kae da e ostati do kraja nedjelje i pita kako si ti. - Nisi joj valjda reko za mene? - Neee! Kaem da doe s posla, spava, pa tarli-tarli! to, je li to pogreno? - Kaki pogreno, samo nemoj da se daba ivcira... U pravu je zra, bolje je kad iglice kripe pod nogama poslije sahrane, zamisli, ako umrem, valja vam na Bare u ono blato. - smrti sve najgore! - Kako ti kae!

tac me zagrlio i privukao na grudi. eko die. Ugledam suzu na jastunici dok me on grli. U stvari, ne eli da mu vidim lice. - Nema plakanja! - kaem i briem mu suze aravom. - Reci zri da emo od one njene lude tetke iz Vakufa kupiti stan u Herceg Novom, pa neka iglice krckaju pod nogama za ivota! - Bie joj drago! Grlim ga koliko mogu jae, da osjeti kako sam odrasto, a on me prati hodnikom do izlaza. - Kurir iz Izvrnog vijea donio tvoju platu, pitao ta e s tim parama, a ja kaem: Pitajte majku kad doe, ja ne znam! - Kakve ona veze ima s mojom platom? - Ne znam! - Nema nikakve! Gdje mi je plata? - zagrlio me i dlanom je dirao svoju platu kroz koulju oko mog pojasa. - voja plata je... pa tamo gdje joj je mjesto. - Gdje? - Vratio je kurir nazad u Vijee! - Prijatno me iznenauje, nisi ti vie mali, zreo si za svoje godine, bravo! Infarkt ne moe da ubije moga oca, sada je ve sasvim jasno. - Zna, ja zri dam koliko treba za hranu i za stan, od vika pravim crni fond! - ta ti je to? - Pa, ne daj boe tekih vremena, ne zna ti koja su sirotinja bili nai roditelji... Nije me zanimalo ta su mu ti crni fondovi. eni je za danas bilo dosta bolnice. Poljubio sam oca, a on me ispratio do vrata. Niz bolnike stepenice lako se tri. ak i ovdje mislim o enskim koljenima koja se otkriju vie ili manje u zavisnosti od duine koraka. Naravno, kada one idu uzbrdo! Iz parka se vidjelo kako Braco stoji na prozoru i mae. a mu odmahujem i gledam gdje da mugnem. ek na kraju parka neprimjetno se prebacim na drugu stranu puta, nazad u zgradu gdje je leala zra! Provirim kroz staklena vrata u sobu i vidim da ona spava. Laknulo mi to ne moram vie da priam. Dok se pale neonska svjetla u ulici ure akovia, nije me strah to poinje no. Naviknut na novac koji dodiruje moje tijelo u arapama,

svuda oko pojasa i u gaama, na putu od gradske bolnice do kue, prelazim crtu koja razdvaja periferiju od grada. S jedne strane visoke metalne bandere sa mnogo svjetla, sa druge strmo stepenite, jedva osvijetljeno. no svjetiljki to je nekad postavljeno polupali pijani mladii. Na granici izmeu Koevskog brda i Crnog vrha, uz naputenu ciglanu, stoje mladi i djevojka. n visok, u tamiom mornarskom kaputu ona nia rastom. Ljube se, nita neobino. Vidim da me ona gleda preko poljupca, ali se pravim lud. nda, najednom, ona pone da vie, udari momku tri amara, a on navali da je tue, baca je na pranjavi put. na se kotrlja i zapomae. Potpuno zaboravim na to da mi je oeva plata svuda ispod odjee i uhvatim mladia. - Kako moe, vidi kolina je? - ta si reko? - Kaem, ubie je, vidi koliki si ti?! - ko si ti da meni to govori? - Niko, samo da zna, nije fer! djednom, mala se die na noge i obrisa prainu s kaputa. Primijetim da je zgodna, sva puca ispod utegnutih pantola, Ciganka plave kose, materijal za sjeanje i za moju kadu tople vode. Prie mi na pola koraka i uhvati me za bradu: - ta ti hoe? - Kako ta hou, molim ga da te ne tue! - Ko si ti da se mijea u nau vezu?! - Niko... - kaem, a onda me mladi u mornarskom kaputu opui preko nosa tako snano da mi se sve zvjezdice sa neba prikazae ispred oiju. U padu, okrenut prema mladiu, ugledam njegovo lice i padajui u prainu uhvatim ga za rever. d udarca nogom zgrila mi se ruka i uhvatila njegovo dugme na kaputu. Ne znam koliko je dugo trajalo stanje potpunog mraka, ali su me probudile zima i glavobolja. krenem se oko sebe, nigdje nikoga. Sjedim naslonjen na banderu potpuno go, kao od majke roen. tvorim aku i ugledam dugme. ta da radim go i bijedan sa dugmetom u ruci? Nije mi jasno da li me temperatura trese od bijesa i bola u nosu ili od toga to sam go! resui se kao prut, potrim prema naputenoj ciglani i shvatim da je kolski drug Selim Sejdi najblii na putu do kue preko Crnog vrha. U

ovoj porodici ima vie od desetoro djece. U stvari, to nije stalan broj, nekad ih bude i etrnaestoro. Sigurno e se nai neki dronjak, pa da se ko ovjek dokopeljam vlastitog stana. Kod njih je ispod spavae sobe zemunica u kojoj kocka cijela Gorica, dolaze sa Vratnika, ali i sa Kovaa. Kau da otac porodice, zovu ga elo, dri Ciganke i podvodi ih mukarcima. Duva vjetar na Gorici, smrzlo mi se sve od malog prsta do kose. Privuem se prizemnoj kui od kartona sa prozorom koji gleda u kuhinju. Naslonim glavu na prozor i ugledam mukarca ogromnih lea. Neto mi poznat? Kad ono, ovjek se okrene i ja prepoznam roaka Nedu. Protrljam oi i gle, stvarno on ispred mene. Znai, to ti je tako, pa ti vidi! Nedo, skinut u gae, naduvo trokut, epuri se, gleda u ogledalo i provjerava toplotu vode u kadi. Iz vode se pui, pa i meni za trenutak postade toplije. Na drugoj strani sobe otvore se vrata, a iza njih se pojavi ona plava Ciganka to mi je otela pare. Srce mi zaigra, samo to i ja nisam dobio infarkt kao moj otac. na prie kadi i stade. Ispusti pekir koji joj je prekrivao tijelo, njene grudi stajahu pravo, a stranjica kao stolica na koju bi mogao da sjedne. Zaboravih na zimu. Ne znam da li je to bio njegov nain da zapone to ti je tako, pa ti vidi sa enom, ali roak Nedo zaurla kao arzan i skoi u veliku kadu kao da je na Bembai. Voda zaprska, on se okrene i baci svoje gae, pa potone leima i izgubi se u vodi. Plava Ciganka se nasmija glasno iekujui nastavak predigre. Nedo izroni i otresajui mokru kosu zarea kao tigar. o je oigledno bila ve izvjebana priredba, poto se plava Ciganka vratila do prozora, zatrala se prema kadi i uz vrisak skoila na njega. Za tren njih dvoje nestadoe pod vodom, a onda spojeni ustadoe. Nedo nosi plavu Ciganku kao to uzoran ak dri pernicu, oboje galame, udaraju tijelima o zidove i teko diu. Nikada nisam zamiljao da je ivot mukarca tako teak. Najednom, neko me kucne po leima. krenem se i vidim starog elu: - va mi para vrijedi, dere se ko da brata eni! ti, mali? - a nita! - Kako nita? Kod mene nema dabaluka! Nedo i plava Ciganka izgubie mjeru. Urliu i jedno i drugo, on svom snagom udara u zidove kartonske kue! ta je ovo?! Smak svijeta? elo se uzbudi i zakalje, a ja mugnem s druge strane u manju prostoriju. Uzmem deku i pokrijem se.

- Sruie mi kuu, alooo! - Platio... sam ti... zavei! - Smanjuje mi kapitalnu vrijednost objekta, hej! Nedo je urlao sve jae, a meni nije preostalo nita drugo nego da zaepim ui. Na kraju nastade tiina i ja skupljen u oku ujem kako elo psuje: - ebo te ovaka zarada! - Ko te jebe! Napravi... kuu... od... vrstog... materijala! - Ne seri! Umotan u ebe, uem u sobu gdje su Nedo i plava Ciganka pili kafu. - a... ja... sam... - 0kle ti? - a... hou... - o si ti mali, strpi se pa u te dovesti da skine mrak s oiju. Plava Ciganka me prepoznala. na spusti fildan kraj dezve, okrenu se, ne izusti nijednu rije, nego brzo pokupi stvari i pobjee. - Stani, mala, jo jedan krug, alooo... na je ve bila napolju. - Ukrali su mi platu! - Koju platu, ta sere? - Ne serem, oteli mi 890 000 dinara, Bracinu platu! - na? - Skinuli me do gola, namlatili propisno i pobjegli s parama! - ajku im jebem lopovsku! bojica potrasmo iiz ljivik. Niz Kljuku jedva stiem roaka Nedima. n tri i oblai se, a ja prekriven dekom iz eline kue. - Prati li me, roo? - Pratim te u stopu! - Upamtie oni kad su mom tetku ukrali platu! aksi nas je iz ure akovia doveo do Sameka na Skenderiji. Sve pijanac do pijanca, a Nedo ljut ko paprika, dri dugme s mornarskog kaputa i hoda od stola do stola. Svi ga znaju, plae se njegove velike glave i ruerdi za koje se nadaleko znalo da su kao francuska klijeta. eni se uini da sam u magli dima ugledao napadaa i dovedem Nedu do njega! Bacaju barbut, psuju ko koijai! Nedo im pokupi pare sa stola. ni se umirie. - ta je, ba?

Nedo mu odvali amar, ovaj pokua da mu uzvrati, ali popije jo jedan amar i smiri se. - ite mi i moje familije, nita ne znam o emu se radi! - e ti je kaput? - no ga tamo! - Idi ga donesi! irei ruke, ovaj je potvrivao da nije nita uradio. Vratio se sa garderobe nosei svoj mornarski kaput. Nedo uze kaput iz njegovih ruku, prui ruku prema meni, a ja mu dodam dugme. ano tamo gdje je prekinuto, Nedo svojom apom prisloni dugme na njegovo mjesto. - Izlazi napolje! Iako Skenderija nije bila njegov rejon, Nedo se nije plaio da ga uhvati za vrat: - Slabijeg od sebe dira, je li, momino? - govorio mu je pokazujui na mene. nda mu smota ruku na lea. dvede ga do mosta kraj protestantske crkve. amo mu naredi da skine koulju. vaj se, istina, opirao, ali kada mu Nedo opui jo jedan amar, ovjek na sve pristade. - ite mi i moje familije, nita ne znam! Nedo ga zgrabi za vrat i privue ga do mosta. Uhvati ga za noge i prebaci mu goli trup preko ograde. - Neeeemoj, molim te. S lakoom zaveza pantole i stegnu mu kai, pa ga objesi naopake. vaj visi okrenut licem prema iljacki. - Govori gdje su tetkove pare! - Pare... kod Bimba, na Ilidanskoj cesti! - o ti je tako, pa ti vidi! Brzo je oslobodio objeenog i naredio mu da se skine potpuno go. Uzeo je odjeu i komad po komad mi dodavao. bukao me kao da sam bio u rstu. Super rifle mi velike, ali podvuem nogavice. Cipele tri broja vee. Na kraju mi baci njegov kaput. - ite mi i moje familije, sve mi Bimbo uzo... Dogovor je lako pao. aksi je nas trojicu dovezao do Bimbine kafane. Nije se razlikovala od drugih kafana na Ilidi, samo to unutra nije bilo ljudi. Kafana je imala i podrum iz kojeg je kuljao dim. - Dole oni kockaju, jau u ve-ce, a ti uzmi od mlade ulje i namai pod, dobro ga namai! ali, nemoj da ti neto odvue panju pa da nam

plan propadne! - rekao mi je Nedo. - a nema teorije! - ti za njim! - gurnuo je mladia. zbiljno sam shvatio roaka, ali nisam mogao da izbijem iz glave Bracu i njegove posjete kafanama. Dok sam ulazio, alkoholna isparenja su prizvala lica namrgoenih ljudi iz kafana u koje me vodio. i likovi su urezani u sjeanje kad sam kao desetogodinji talac sjedio po sarajevskim birtijama. Nekada je do ponoi trajalo muko saveznitvo u akciji tarlitarli! Na kraju bi sastavio dvije stolice i ja sam spavao, a onda bi po ko zna koji put te veeri ponavljao: esi l vidio kako je teak kafanski ivot? oja zra misli da je sve ovo lako! Ne znam da li pod uticajem takvih misli, ili zbog toga to sam htio da provjerim teinu kafanskog ivota, im sam priao anku, ispalio sam: - ala, donesi mi tarli-tarli! - ta, pilence? - Ne zna ta je tarli-tarli, pa e ti ivi? - Na Vratniku! - Ne pitam te to, ve simboliki pitam e ivi kad ne zna ire pojmove! Doi ovamo! - Znam, pilence. - Litar rizlinga i litar kisele! vo ti je ozbiljan minus! Konobarica se smije, ali rukom pokriva oi, neprijatno joj da gleda golog mukarca pored mene. Nedo stoji u ve-ceu i mae rukama, ubrzava moje prvo tarli-tarli, a ja usporio, osladilo mi se, dobro priceri lee u stomaku. Braco je u pravu, super je kada rezi u grlu. Pogledam u gologuzog, on drhti od zime. - ala, daj rakiju ovom upku da se ne smrzne! - Bolje bi bilo kaput da mu narui. - Daj mu rakiju i nemoj da sere! - ta to kae, pilence? Naspem novi pricer i eksiram, pa odem iza anka. - e ti je ulje? - ao to si ti opasan? Kolko ti je godina? - samnaest, daj ulje kad govorim! - ja mislila devetnaest! Nagnem jo jedan pricer na eks, a ona, zauena mojim naredbama, iz kuhinje iznese dvolitarsko jestivo ulje. Godilo mi to se sviam ovoj

konobarici. Nije neka marka. Gledam u njena koljena. nogo bolja sam vidio kako prolaze ispred kuhinjskog prozora. Svuda po podu prospem ulje, a onaj gologuzi gleda i nita mu nije jasno. itava kafana natopljena uljem. Konobarica stoji iza anka, mae rukicama i smije se iekujui da se neto desi. Kada je posljednji centimetar poda bio prekriven uljem, sjednem i naspem sebi pricer, pa pokaem gologuzom prema otvoru koji vodi u hodnik. dozdo kulja dim i uju se psovke. Gologuzi po dogovoru stade na vrh stepenica i na moj znak vikne: - ta je, pederi, je li, vatra vam to sam doo, je li? ujete li vi mene? lo, buljai! akoe po dogovoru, sakrijem se iza anka i onu konobaricu povuem sa sobom. Brzina kojom su dotrali Bimbo i njegovi banditi bila je nevjerovatna. li su jo nevjerovatniji bili njihovi padovi po podu. Iz ve-cea je izaao Nedo i uhvatio prvu stolicu, pa mirno, precizno ciljajui, jednu po jednu je razbijao o njihova lea. Nekad je pogaao bandite u glavu i to se deavalo kada bi se oni uspravili i stali na noge. Stolice su pucale i raspadale se na sve strane, a ona konobarica nije prestajala da se cereka... Sve to je hodalo u Bimbinoj bandi potueno je do nogu, a onda je Nedo izdvojio Bimba, uhvatio ga za nogu i dovukao do stepenica. vaj je lajdrao cipelama po podu kao toak automobila kad zaglavi u snijegu. ada ga roak uhvati za ui i izgubi se s njim u podrumu da mu uzme pare. a sam izletio iza anka i od straha urlikao kao Nedo dok je nosao onu plavu Ciganku po kuhinji ele Sejdia. Kako neko mrdne na podu, ja zaurlam od straha i udaram gdje stignem. Kada se pojavio onaj gologuzi, odmah je unuo i poeo da skida odjeu sa jednog bandita, a ja, ni pet ni est, ve udri po njemu. - o ti je tako, pa ti vidi! - Nisam ni znao da u Sarajevu ima toliko kafana - kaem roaku kad smo izali iz neke birtije u Svrakinom selu. Za nama su ostajali lokali, bircuzi i restorani. Iz svakog smo izali sa obrazom. Za svaki sto sam slao tarli-tarli. Ulazimo u kafanu u staroj kuli na Ilidi, a ja i dalje nareujem starijem roaku. to je jo udnije, on me slua. - Daj mi sve pare!

- Nemoj, roo, molim te, ta emo ako sve potroimo?! - a sam slobodan ovjek! - ebi je tek trinaest godina! - Hou da pijem! Konobar, pitaj kafanu ta pije! - Nemoj, ko boga te molim! itava kafana aplaudira kao na dodjeli neke nagrade, a ja jedva stojim. Vadim pare, plaam rundu i oteturam prema ve-ceu na novu turu povraanja. Nema ve-cea, nije vie tamo gdje sam ga ostavio prije petnaest minuta. Sve dublje tonem niz uske stepenice, provlaim se kroz uzane rimske hodnike, zalazim u utrobu zemlje. mirim od jakog svjetla baklji koje su osvjetljavale katakombe. Najednom, svjetlo snano zablista, a slika ispred mojih oiju izgori. o nekoliko koraka i slika se pretopi preko tame u pogled na plianu zavjesu koja je prekrivala neveliku scenu. Zavjesa se rairi uz taktove argentinskog tanga, a na sceni se ukaza ena sa ogromnom stranjicom. Njie dupetom lijevo-desno, a mukarci, kao po nekom tajnom protokolu, prilaze i ljube je dva puta, u lijevu i u desnu stranu dupeta. Klanjaju se kao pred boanstvom. Kada je to bilo gotovo, ona zapjeva, a jedan ovjeuljak uze veliki ekser i pokaza ga ljudima okupljenim oko scene. Veliki aplauz. ali ovjek zakuca ekser peticu u tarabu pored, a ona nastavi da pjeva i ritualno dupetom krenu na ekser: - a volim te jo, ja cijenim tvoj dar... Napraviu dar-mar, dar-mar, dar-mar... - Dar-mar, dar-mar, dar-mar, dar-mar! - publika ponavlja s njom u ritmu tanga. na se kree unazad i, kad prie tarabi iz koje viri ekser, proguta ga stranjicom i snano zapjeva: - a voooolim teee jooo! U publici zavlada tiina, na njenom licu pojavi se mali gr, ali odmah zatim i pobjedonosni osmijeh. Debela ena okrenu stranjicu prema nama. Izmeu lijeve i desne polulopte svi ugledae veliki ekser dok je ona uz pobjedonosni osmijeh objavljivala jo jednu pobjedu, trijumfalni akt njene stranjice. emperatura je u padu. Iako podioci na termometru nisu ni blizu onih od prole zime. Nema vie sibirskih zima u Sarajevu. Vikend je i kroz

kuhinjski prozor vidi se kako se kine kapi lede u letu. Braco i zra su po izlasku iz bolnice shvatili da sam krio istinu o tome kako su bili tako blizu, a vjerovali su da su daleko jedno od drugog. Braco lei na kuhinjskom kauu, a zra u sobi. Podgrijavam ruak napravljen u komijskom stanu teta Nade. Postavim escajg ko u restoranu, da im bude milije, ak i salvete stavim gdje treba. dlazim u sobu i zru paljivo pridignem, boli je u predjelu odstranjene une kese. Iako teko hoda, stie do stolice. - Bogami, nije lako. - Bie dobro, jue si jedva ustala! Braco ustane, pere ruke i gleda kroz kuhinjski prozor. - Neto kontam, leksa, ove klimatske promjene nisu dobre za Ruse! - isli? Ba sve? - Nema proljea, a nema ni onih zima ko nekad! Kolko je napolju? - inus pet. Brie ruke kuhinjskom krpom i zabrinuto sjeda za kuhinjski sto. Vrti glavom: - eko Rusima, bogami, crno im se pie! - Kakve to ima veze s Rusima? - Ima, kako e se odbraniti?! - Pusti, bolan, Ruse i merikance, hoe li opet da te srce zdrma? umijea se zra. - Neka ga, zra! Reci meni. ta, kako e? - Kako e ako krene trei svjetski rat? globalno otopljavanje? Kako e odbiti napade? Nema zime, nema odbrane. vi sa Zapada nee stati dok im ne otmu Sibir! ebene su to stvari! Svata e biti! - Pusti sada to, vidi nam sina! - Zlato nae! Braco je malo nervozan. Gleda unaokolo, pokuava da me neto pita, a ja se pravim kao da ne znam ta ga mui. Namontiram facu hladnu kao Klaus Kinski u filmu o masovnim ubistvima. Kad je zra ustala i odgegala se u kupatilo da opere ruke, on se bre-bolje nagne prema meni. - e li, gdje mi je plata? a gledam oko sebe. Zadrim pogled na glupim jablanovima. Ne znam da mu odgovorim, nasmijem se. - e li?! na ne zna gdje mi je plata? - Naravno da ne zna! - Bravo, a gdje si je sakrio?

- Zna kada u ti rei gdje ti je plata? - Kada? - Kad odraste! - ta si reko? - ata, jo si ti mali! Kad odraste, kae ti se samo! n samo to se nije zakocenuo od smijeha, a napolju poe da pada snijeg.

LIPISKI PIN
esenji vjetar je oduvao posljednje listove sa jablana i padala je kia. Sve troje smo uli glasno pjevanje sa ulice i nageli se preko kaua na prozor. amo se za gelendere drao Roo Kalem, petostruki prvak ugoslavije u takmienju radio-amatera. Naeg Rou su svi znali po tome to je i znanca i neznanca pitao: - i moje, treba li ti ta? Koliko je drugim ljudima valjao, toliko je bio surov prema sebi i vlastitoj eni. Napijao se on i ranije, redovno je bauljao stepenicama prema vrhu Gorice. Strma ulica Gorua i svakodnevno savladavanje stepenica za njega su bili, sportski reeno, ispunjavanje olimpijske norme. Pribliava se zimska limpijada i sve se danas u Sarajevu mjeri limpijadom. Samo nema snijega, a januar je mjesec. Graani gledaju jedni u druge, zabrinuto gledaju, a ima i onih kojima je limpijada ist viak. iho izgovaraju, da ih niko ne uje: - , neka im, vala ba! Roo nije o limpijadi bio bogzna kako obavijeten. eko se odravao na nogama, a majka je rekla: - Sa e pasti! I zaista, istog asa, okliznuo se i pao. U padu se uhvatio za gelendere koji su razdvajali stepeniastu ulicu na dva dijela. Pridigao se na noge, ostao tako samo jo trenutak, a kada je htio da se osloni nogom na stepenik, kliznuo je, glavom zakaio gelender i pao. Kad je ugledala krv, majka se ugrizla za aku. tac je odmah istrao na hodnik i bez cipela krenuo napolje. - Pobogu, Braco, ne moe bos na ulicu! - Nisam bos, vidi da imam arape! ajka je istrala za ocem nosei njegove cipele u ruci. Uspravljali smo Rou, a on je gledao u nebo. Kleknuo sam kraj njega: - esi l iv, Roo?! umlao je i gledao u nepoznatom pravcu. Njegov pogled je bio plav kao more adransko, a ja sam rekao ocu: - n je sigurno stigao iza Karpata kao i svi Sloveni?! - n se prole godine vratio iz Diseldorfa! - zra, ne truj dijete!

- Ne trujem ja nikoga, bio je kod brata u Diseldorfu tri nedjelje radio na bauteli... - I sve propio?! - zakljuio sam, a ona je potvrdno klimnula glavom. Sputajui glavu na jastuk, Roo me prepoznao i rekao: - Vidi ga, pravi Kalem! i plave tuga nebeska! - ta mu ovo znai? - pitao sam, iako me nije previe zanimalo ta god da je bio odgovor. - n sigurno ne zna ta to znai?! Zaspao sam sa utiskom da su mi u glavi plave oi tuga nebeska". Ujutro je majka stajala kraj prozora i gledala u kiu koja je sve vie padala. Roo je prenoio kod nas na kuhinjskom kauu. Ranije se probudio i po obiaju radio po kui. Ne u znak zahvalnosti. n je volio da pomae drugima i na sebe je zaboravljao. tac je posmatrao sa zanimanjem dijelove radija kojeg je Roo potpuno rasturio. - Sve mogu da zamislim, ali ljudski glas koji putuje preko okeana i doe do mojih uiju, to je udo! - o je zbog neba?! - Nebo prenosi signal! - Znai, nebo zna? - ano tako! - rekao je Roo, zaepio kuhinjski lavabo, napunio ga vodom i putao kap po kap iz esme. ajka i otac su se istovremeno nageli naprijed i gledali kako se oko kapi stvaraju krugovi. - vo kako to radi, oi moje! - Vidi, stvarno! - ta da vidim? - Pa talase koji se ire oko kapi. - Lako im je kada nebo zna! - Pusti nebo, signal je ko kap u moru kojeg nebo propusti! o ti je itava filozofija. Kroz poluotvorena vrata kuhinje vidjelo se kako je radio rastavljen na hiljadu dijelova: na stolu za ruavanje, na kredencu kauu na dvije fotelje. Brzinom maioniara, Roo je vratio sve na svoje mjesto. Ukljuio je radio u struju i odmah smo uli vijesti. - ... Drug ito je danas posjetio Smederevo i ponovo istakao da je revolucija neto drugo od obinog ivota... - orau da ti donesem novi kondenzator iz radionice, ovo moe sadzasad!

- oj, kad bi mi pogledo fen, neto kri kad radi! - Hou, oi moje, samo reci ta treba. im je popravio fen, majka je nala novu stvar. - to, samo jo da pogleda televizor, neto mi drugi program nije ist! krenuo je televizor i odmah znao o emu je rije: - Ne valja ti uzemljenje! - pronaao je neku icu i im ju je dotakao, slika je bila dobra, a kad ju je pustio, uo se um i slika se pokvarila. Na izlazu je jo jednom s osmijehom rekao: - Zovite ako ta treba, oi moje! - Hou, ali doi jednom normalno! - Pozdravite mi plave oi tugu nebesku. Kada je otiao, ja sam se ugegao u kuhinju, a majci se po ko zna koji put nije svidjelo kako hodam. - Ne vuci noge po podu kad hoda! Ispravi se! Pripreme za limpijske igre u Sarajevu bile su u poodmakloj fazi. U toj akciji bilo je svega, samo ne snijega. Svi su se udili, Nova godina je prola, a snijega nigdje. Najdrai mi je ponedjeljak kad idem u kolu poslije podne. Spavam dugo, najdue i nema nikoga u kui. Probudim se, ukradem staroj hercegovinu, napravim kafu, zapalim cigaretu i duto gledam kroz prozor. Napolju hladan vjetar i niko ne prolazi. Samo to sam se zagledao u pustu ulicu kroz prozor, ispod jablana se ukazao Roo. Pijan, vjerovatno sinonji, ljuljao se na vjetru i pjevao. Kada sam stigao do njega, on je teko odravao ravnoteu, ali je plesao i na svakom drugom koraku posrtao. Partizanska tehnika pruanja pomoi ranjenicima bila je presudna u spasavanju Roe od povrede. oja glava je brzo podvuena ispod njegovog pazuha i onda se on, potpuno oslonjen na moj vrat, vukao prema kui. edva se razabrao na ulazu u stan, pridigao se na noge i krenuo prema izlazu: - Sa u ja, oi moje, samo da neto... - ponovo je pao. eni je ponestalo snage. Nisam mogao da njegovo tijelo uvuem u kuu. inilo se da spava, pa mi je to lake palo. Ve kasnim u kolu. amo se nita vano nije desilo. Posljednji as doekao sam u startnoj poziciji kao Bob Bimon pred veliku trku. Povratak kui znaio je

ponovo susret s Room u hodniku. ajka je stigla u meuvremenu i nije mogla sama da ga unese u kuu. Sad nas je bilo dvoje, ja sam ga uhvatio za ramena, majka za noge i tako je Roo dospio do kuhinjskog kaua. - Boe, svakih pet minuta izlazila sam da vidim je li iv! Idem ja da zovem Hitnu! - Saekaj, sadu ja neto da probam! - prstima sam uhvatio Roin nos i kada je poeo da krklja i piti, bilo je jasno da ne treba Hitna. - iv je! tac je stigao kui. U kuhinju je sa sobom unio oduevljenje sa preskonferencije Zimskih olimpijskih igara, ali i neku estinu. - e li tu bio Roo? - no ga spava! Priao mu je i drmusajui ga probudio. nda je namrgoen sjeo da rua i pozvao Rou da sjedne za sto, pa se preko zalogaja obratio nama dvoma: - Da znate vas dvoje, izbio je skandal meunarodnih razmjera! - ta je bilo, pobogu?! - i sjedi ovdje! - ta je bilo, oi moje? - Zna da se u Sarajevu odravaju limpijske igre?! - o i vrapci na grani znaju! - I naravno, nita ne zna o tome da u Sarajevu nema kreveta za lijeka?! - kle u ja znati, oi moje?! - ovjek koji je dobio batine je dopisnik slovake novinske agencije, a... Nita nam nije bilo jasno. - Kako si znao da je valer?! - Pa vidim, oi moje, nisam slijep! - ta si mu uradio? - kle ti u mojoj kui? pitam ga lijepo, a on na stranjskom, neto mi pria, a ja ga odma oinem preko lica! na moja se baci na mene: Stani, veli da ti objasnim! bjasniu ja tebi, droljo jedna! Nesporazum, veli on. , je li, znai nesporazum! n je novinar, vie ona. , je li, novinar! u ga ja dodatno napljeskam. Zasluio je, tolko lau ovaj narod. Novinar ostade da lei nepomian na kauu, a onu svoju zakljuam u kupatilo! n ko da je izgubio svijest, stavim mu glavu pod vodu, malo je bio doao sebi

i fino ga spakujem u Hitnu. Dobro je, uti, samo nek nije pala mrtva glava! - i si lud! - to? - Pa u Hitnoj moraju policiji da alju zapisnik gdje je dobio batine! joj, majko moja, pa tebi je policija ve za petama! voja ena je dala izjavu u policiji da je izdala sobu strancu kako bi od tih para mogla da zamijeni linoleum u kuhinji! - ti ovjeka ni kriva ni duna prebio, mislio da je valer?! - smijala se majka. eni je bilo krivo. - Prebio ga na pravdi boga, ha-ha-ha! - zra, nije smijeno! - Kako nije smijeno, ovjek doo fino na limpijske igre, iznajmio sobu i dobio batine! - Iz nesporazuma! - Pa to, zato je i smijeno! - Kad dobije dvije godine zatvora, hoe li onda biti smijeno?! - Nee! - briznuo sam u pla. - Nije on kriv. ta bi ti reko da doe u kuu i ugleda stranca sa akalicom u ustima? Istrao sam napolje, sjeo na stepenite i zaplakao. Razgovor oca i Roe pratile su pahuljice snijega koji je poeo da pada dan pred limpijadu. naj vjetar koji nije mogao da savije grane jablana podivljao je, a koturi majinog konopca za ve su kripali i udarali o moju duu. Ne znam da li zbog straha za naeg Rou za kojeg otac kae da e ga uhapsiti, ali pomislio sam da su svi moji svjetovi srueni. nda se kraj Vojne bolnice pojavila policija u plavom tristau. djednom sam prestao da plaem i potrao u kuu. Bilo je jo vremena da ga sakrijem u podrum! tac se drao za glavu. - ta da radimo? - pitala je majka. - Da ga sakrijemo? - Nema govora! - ta nema govora?! - o je krivino djelo, skriva kriminalca! - , ja hou! - pomislio sam. - Najbolje da se sam prijavi prije nego policija doe! - i moje, misli da e to biti olakavajua okolnost?

- Hoe! ora! - Vidi, oi moje tugo nebeska, koji sam ja magarac, nita pametno od mene ne moe da naui! Ne znam kako, ali meni je sinula ideja. - a u s tobom u policiju - rekao sam i provirivao kroz prozor oekujui rotaciono svjetlo. tac je bio oduevljen ovom idejom. Nasmijao se i rekao: - Svaka ast! Kako odlino gleda na stvari moj sin! - a sam spreman i nemojte ta zamjeriti, oi moje nebeske. Krenuli smo niz stepenice i na izlazu iz haustora, kad je Roo zakoraio napolje, ja sam ga povukao za rukav: - Ne tamo, eto policije! Roo je zbunjen strao za mnom u podrum. tkljuao sam podrumska vrata i propustio Rou da ue. - Ne valja ovo, oi moje! o dok sam otkljuavao katanac na podrumskim vratima, zauli su se koraci. Dvojica uniformisanih policajaca i jedan u civilu zvonili su na vrata stana, a ja sam skinuo poklopac sa nae velike kace s kupusom i prebacio nekoliko glavica u polupraznu komije Gavria. Roo je uskoio u kacu i pokrio se poklopcem, a ja sam izaao van. Ne znam ta su sve policajci priali s majkom i ocem, ali je onaj civil s baterijom krenuo u obilazak. - Sramota, mi smo narod nadaleko poznat po gostoprimstvu! - I ja sam to reko, ali ta e, nije on lo ovjek. - Nije on lo ovjek?! ta e svijet rei, tuemo ljude na pravdi boga?! - I ja sam mu to reko. Uniformisani su najprije arali lampama po haustoru, a onda su uli u podrum. uuren kraj tavanskog ulaza, odahnuo sam kad su izali iz podruma. - Kaem vam, on je otiao da se sam prijavi, udi me da vam nisu javili! Pola sata, skvren kraj tavanskih vrata, ekao sam da se vratim u kuu. - e li sve u redu, prijavio se? - pitao je otac. - a sam ga dopratio do kina Sutjeska i mahnuo mu, a on veli:

Pozdravi svoje, oi moje! - Valjda je pametan da sve tako zavri! - Valjda jeste?! No je bila mirna i dugo je trebalo da majka i otac pou na spavanje. ekao sam taj trenutak kako bih odnio veeru u podrum. tac je gledao televiziju, a majka plela novi demper za mene. - oj, zra, meni se vie sviaju oni tanki demperi! - Nemam ja te pare - odgovorila je ona i nastavila da plete. inio sam sve da ubrzam njihov odlazak u krevet i da pokupim veeru za Rou. - ora da se Roo ukiselio - pomislio sam, a naglas sam rekao: Neto mi se jede kiseli kupus. - e u sada u podrum, dijete drago! - a u - rekao je otac i ustao. - Ne mora, neu... uinilo mi se... stomak me boli! - nda ti ne treba kupus, ne valja Ce-vitamin, uzmi termofor i lezi. dmah sam posluao majku i otiao u sobu da legnem. Pod jorganom sam eljno iekivao trenutak kad e otac i majka lei. o se nije desilo, a mene je prevario san. Probudio sam se u pet sati ujutro s idejom da je Roo umro od gladi. ajka je zabrinuto otvorila oi: - Gdje e to? - U klozet, boli me stomak. tiao sam u kuhinju i, kao u ubrzanom filmu, pokupio iz friidera ta sam stigao. Izvukao sam se kroz vrata, strao niz stepenice i gledajui prema naem stanu otkljuao katanac. Baterijskom lampom osvijetlio sam hodnik u podrumu i pribliio se kaci s kupusom. stavio sam bateriju na podrumski prozori i skinuo poklopac. - a sam, Roo... javi se... dgovora nije bilo, a onda me uhvatila panika. Bacio sam jednu za drugom nekoliko glavica kupusa i shvatio da je Roo uhvatio maglu. Svialo mi se da nekoga skrivam i, eto, propade mi ta ideja. - leksa, e si to? - u sam. - ta si to radio? - Nita, hou malo zraka da uhvatim, stomak me boli! a no je bila ne samo mrak na zemlji, nego i moj prvi prekraj. Htio

sam da prekoraim granicu dozvoljenog i nije se dalo. Vraanje u krevet. utro kao i svako drugo. tac me budi, ja ga molim za jo pet minuta. Zaklopim oi, a na radiju idu vijesti: - Sino je uoi otvaranja limpijskih igara u Sarajevu nezvanino otvorena bob staza. Dvojica punoljetnih graana, ilen Kalem Roo, nastanjen u sarajevskom naselju Gorica i itrovi Dejan, inae uvar bob staze, rodom sa Pala, raspravljali su kojom brzinom ide bob niz zaleenu stazu. Poslije krae prepirke pala je opklada. Za flau rakije Roo je tvrdio da e se na najlonu spustiti niz bob stazu. ako je i bilo... Potpuno sprene koe i jedva ivog, Rou su pronali neki kockari i prevezli ga u bolnicu. ako da ni moj otac, niti sarajevska policija nisu morali da brinu o skandal majstoru, prvaku ugoslavije u takmienju radioamatera. Kad smo ga posjetili u gradskoj bolnici, sav u zavojima, nepomian, gledao je u nas i jedva izustio: - i moje, treba li ti ta?

PUPK SU VR LJUDSK DU
Pred moje oi agaree godine stigle su potom iz Beograda. Na pismu koje je ispalo iz paketa vidio se peat glavne sarajevske pote i adresa: leksa Kalem, abuice vde 22, Sarajevo. o je bila prva poiljka adresirana na moje ime. Sa stranje strane vizitkarte pisalo je: na Kalem, ef Instituta za meunarodne radnike odnose, a na poleini: Dragom leksi za deseti roendan od tetke ne. Nije me obradovao ovaj poklon! tiao sam u kolu nosei u sebi jutarnji nemir. Kada je zvono najavilo veliki odmor, prvi sam zauzeo mjesto u velikom ve-ceu. ako se zvao jer se u njemu puilo. Filter LD je bila kolska marka poto se kupovala na komad. ednu cigaretu je puilo deset aka III c. - Ne valja tako, povuci dim duboko da stigne do malog prsta na nozi oro je govorio Crnom i sve je izgledalo da pokazuje kako se pui, a u stvari je koristio da to ee povlai dimove. - U problemu sam, ta da radim? - rekao sam iznenada. - Zavisi o emu se radi, jebo ga ti! - jeraju me da itam knjige, a ja bih radije da me alju u popravni dom! - Ima za to lijeka! Guio me je dim hercegovakog duvana. Iako je bio veliki odmor, nije bilo mnogo vremena za puenje. - Kojeg lijeka? - Za kraj kolske godine moj burazer moro da proita Crveno i crno od Balzaka! - Zar to nije od Stendala, Balzak je napisao ia Gorio? - Pita me da ti pomognem, onda sere! - Uinilo mi se! - Ko da je vano ko je ta napiso... uglavnom, reklo mom burazeru u koli ako ne proita tu knjigu, ponavljae sedmi razred. Stara ga svezala za stolicu i zaprijetila mu: Gledau te dok sve ne proita, ako treba, ti e skapati od itanja, ja od gledanja, al e ga proitati, jebo li te on! - Ko? - Pa taj Balzak. Nego, iralem je zakukao: ajka, to ti sve ovo

treba?, a ona mu je odbrusila: , o me pita, je li? tac ti je umro ko hamal, e ti, vala, nee, pa makar sve otilo u pizdu materinu! nda ga je fino svezala! - Stvarno, ime? - njurom od pegle, a mene poslala u biblioteku po knjigu. Kad sam kreno, on klimne glavom i stavi mi u ruku cedulju na kojoj je pisalo: Idi kod mesara Rasima i trai da ti natanko izree sto pedeset komada stelje! a otio u biblioteku pa u mesaru, narezalo mu stelje tanko, a ja sve fino sloio, jedna stelja na svaku drugu stranicu knjige. Stara sjela uvee preko puta njega na kau, napravila veliku dezvu kafe i stala da pilji u njega. n gledo u onu stelju taman ko da ita i kada je htio da je pojede, fino bi se pribliio knjizi, ko da e da preklopi stranicu, a u stvari pojede jednu stelju. Pojeo sto pedest komada stelje na trista strana Balzaka, a stara mislila da je proito knjigu! Zbog itanja agareih godina u kui je vladala vanredna situacija. Umjesto da se bave ozbiljnim stvarima, otac i majka su nabrajali koje sve vane knjige iz istorije knjievnosti ja nisam proitao. - Reci mi, molim te, je l se umire ako ovjek ne ita? - bilo je prvo ozbiljno pitanje upueno majci. na se zagonetno osmjehivala, a kada me postavila na stolicu, sinula mi je ideja da se dogovorila na roditeljskom sa orinom majkom i da e primijeniti njenu tehniku vezivanja njurom od pegle za stolicu! ko je ona odluila da bude ista kao orina majka, ja ne bih mogao da imitiram njegovog brata. Suvo govee meso nije bilo moja hrana. Pomisao na loj i masnou iz stelje navodila me je na povraanje. ajka je bila taktina: - Pogledaj kakve su to majstorije - milovala je skupocjene poveze knjiga. - Kad proita jednu knjigu, naui jednu novu rije, jesi li uo za to pravilo?! Nije me dirnulo to jeziko bogaenje! Pokazala mi je Vinetu Karla aja, Druinu Pere Kvrice i Vlak u snijegu ate Lovraka. Sve to oko knjiga doivljavao sam kao pritisak i nisu me prolazili ljutnja i nemir. Proklinjao sam tetkino poznanstvo sa opiem. - Zato nije poznavala sima Ferhatovia, pa da me daba uvede na utakmicu FK Sarajeva?! - voja tetka je revolucionar! Boe, leksa, pa nisi ti primitivac da

takve prie pria! - ta?! eli to Hase primitivan ? - hvatao me bijes i bio sam spreman da se svaam ako uvrijedi fudbalera koji je sam pobijedio Dinamo u Zagrebu sa 3:1. - Nemam ja nita protiv tvog Ferhatovia, ali tebi su, sine moj, i jedan i drugi dedo inovnici, ne moe ti biti protiv knjige! - Pa ta, ne treba da igram fudbal? , neete taj film gledati! - isijavao sam ar kao drvo koje gori na vjetru, a ona je uzela peglu. - Nee me vezati njurom od pegle! - viknuo sam. - Ko e te vezati, jesi li ti lud? - bila je zabrinuta majka. Psiholoki pritisci nisu davali rezultat, niti mi je padalo na pamet da itam nita vie od izvjetaja sa fudbalskih utakmica. U znak protesta u Veernjim novinama pratio sam i utakmice nierazrednih takmienja, a na sobnoj nahtkasni slagale su se jedna za drugom moje prve neproitane knjige. tac je sada ve bio siguran da od mene nee napraviti intelektualca. - ta moemo ako nee, neka se igra, ivot je pred njim! oda jednog dana otepi. va reenica se odrazila na moj san. ajka me je pokrila ebetom i odmah me je zarobio muan san. Prvo mi je pred oi izaao veliki lavabo ija je veliina odgovarala bazenu turskog kupatila na Baariji. U lijevku lavaboa stajala je kuhinjska krpa. Neko meni nepoznat stizao je iz daljine i trebalo je da ga otepi. Iz esme je voda ve prelijevala zaepljeni lavabo i poela da puni moju glavu. nda se potpuno paraliem. Budan, sve znam, ali ne mogu da pokrenem ruke. Na kraju kriknem. Probudio sam se u pola noi, to bi rekao komija Zvidi, vascijeli u goloj vodi. - ta ti je, sine, to ti tako lupa srce? - pitala me majka. Kako da joj kaem da me u snu potresla oeva pria o tome da u i ja jednog dana otepiti?! - zra, molim te, reci Braci da me pusti na miru zaplakao sam, a ona me zagrli s namjerom da me utjei. - Pa on tebi, sine, eli sve najbolje! ada mi je postalo jasno ta to znai kada neko neto ini iz najboljih namjera. Daj boe da mu namjere nisu bile najbolje. - Vidi ovo? - pokazala je majka na moj pupak. - Vidim, pa ta? - vo su ti vrata od tvoje due.

- Pupak vrata od due, hajde molim te! - zbiljno, dua se hrani knjigama! - nda meni ne treba dua! - ovjek ne moe bez due! - e l se dua jede? - Ne jede, ali da se ne bi prosula, mora ovjek da ita! - zagolicala me majka, izvukla osmijeh, ali to nije znailo da sam povjerovao u te njene prie o dui. - Pa nisam ja jo ovjek. - Kako nisi? - ovjek se postane kad naraste?! Nije mi bilo do prepirke sa majkom, valjda zato to mi je bilo jasno da je pravda sigurno na mojoj strani. Smetale su mi njene izmiljotine. ragajui za trikovima koji bi skratili put do prve knjige, zra se dosjetila mog lanstva u Savezu izviaa ugoslavije. Pred spavanje donijela je u moju sobu knjigu Stevana Bulajia Izviai Vidrinog jezera. - Proitaj ovo, sine, nee se pokajati! - zra, molim te, stavi me odmah na riu da kleim. Da se vie ne muimo ni ti ni ja! - Zato, pobogu, kad nisi nita skrivio? - Zato to je ta vaa literatura ista tortura! eni se, zra, oi ukrste na treoj strani, nema nita od mog itanja. Lake je kleati na rii, nego preivljavati sve ovo s literaturom! Kada stvar sa izviaima nije upalila, majka je posegnula za popularnijom literaturom. Poto je znala da vie volim Indijance od kauboja, kupila je od trinaeste plate komplet knjiga Karla aja. Ni omiljeni Indijanac nije proao bolje od prethodnih literarnih junaka. Kao i obino, moje oi su se prvo ukrstile na treoj strani, ukoile na etvrtoj, a mozak zakovao na petoj stranici. tac je gubio strpljenje i vie nije stoiki podnosio istinu da Kalemi u budunosti nee imati intelektualce u svojim redovima: - i mali, ako ovako nastavi, velike su anse da e zavriti ko onaj ruski junak blomov! Proitae prvu knjigu kada ispuni uslove za penziju. tac je to rekao uz jutarnju kafu dok su na Radio Sarajevu piila jutarnja kola. a sam se spremao u kolu, a on je, prije nego to je krenuo na posao, dodao: - o ti je tako i nikako drukije!

- Ko je, zra, taj blomov, hoe li on mene ikad pustiti tih njegovih ruskih revolucionara, ta me briga za te probisvjete? - Kao prvo, on nije n, nego tvoj otac, kao drugo, ne znam ko je blomov! - zra, mene ta vaa literatura ne zanima, izae na vrh Gorice i gleda literaturu! Svaki dan se deava literatura pred mojim oima, svaki dan gore Cigani prave romane, novele, ili kako vam se ve zovu te vae prie. - Knjige se itaju da bi mogao da uporedi svoje iskustvo s drugim ljudima i da bi na kraju postao veliki! - ta ako ja neu da budem veliki? - , pa, to ne moe. - Zato da itam, kada gledam knjigu uivo, lijepo mi reci to? - Ljudski mozak mora da se vjeba i to ti je mii! - ko je tako, onda ja imam bolje rjeenje. - Da ujem, ta je bolje od itanja? - Da taj mii vjebam udaranjem glave u oluk! - i stvarno postaje bezobrazan! - ajko, ljeto je, joooj, otkud vama, ljudi, ideja da se ita ljeti? - a sve vie vjerujem, mali moj, da ti nas zafrkava i da potajno ita! - Kako to? - Lijepo, ti se izraava ko da si proito najmanje tri knjige! Na ljetovanje smo otputovali sa Normalne stanice autobusom u akarsku. dmah po ulasku u autobus, zra je prvo dala meni navisan, a onda je i sama progutala lijek protiv povraanja. li, ja sam ve kod Hadia povratio duu. Kod Konjica je to ve bila drama. ofer nije htio da zaustavi autobus. - Ljudi, ne smijem zaustaviti vozilo bez velike katastrofe, ja imam itinerer! - Kako te nije sramota? Dijete duu povraa, a ti pria o itenereru?! ta mu znai taj itenerer? - Raspored, enska glavo - rekao je neki namor. - Kako ste nedokazivi, ako zaustavim, ljudi, smanjie mi plau, oete li vi hraniti moju djecu? - ko smjesta ne zaustavi, udaviu te! ebo te itenerer! - pojavila se

moja majka iza lea brke vozaa sa pekirom koji je izgledao kao svilen gajtan kojim e ga udaviti. dmah je parkirao vozilo kraj ceste, a ja sam istrao. Povraao sam ve sasvim iscrpljen. Povijen kao jablan kad duva vjetar, vidim kako se autobus nageo od putnika koji su gledali kako povraam, a na njega se naslonio veliki mjesec, da vei ne moe biti! - Sama u, moja drugarice. - Da nije ta ozbiljnije? - pitala je neka zabrinuta baka. - ta e biti ozbiljnije, dijete ne podnosi vonju - rekla je majka. Na pravcu iza etkovia utonem u san. Kao da prije toga nije bilo povraanja. San me brzo odmorio, ali mi je sinula ideja da zamor moe biti koristan u borbi protiv itanja knjiga. zra je prije polaska pakovala stvari i kriom, na dno torbe, poloila ilustrovanu knjigu Dejvid Kroket. o u autobusu prevrtala je stranice i esto se vraala na naslovnu stranu, sve to da bih ja vidio nekog nasmijanog plavuana, sa ubarom i repom na njoj koji mu je padao na plea, kao to na omotu kra okolade djevojkama padaju pletenice na grudi. U samu zoru autobus se zaustavio u akarskoj. Svuda se irio miris trulog voa, poto je autobuska stanica bila smjetena uz gradsku pijacu. Na tezgi sa robom iz etkovia sjedio je neki ovjeuljak i pjevao pjesmu: - a je pusta Londra kontra Splitu gradu... - Kakav je bio vikend? - pitao je pjeva nekog ovjeka koji je redao paprike po tezgi. - Dragec, jebem ti vraga, vikend je bio jak ko Dinamo - odgovorio je drugi. U dvoritu dvospratne kue svuda se osjeao miris memle. Neki ovjek s glavom u obliku jajeta i oima na koje su se sputale guste obrve, sjedio je u bati s kljuevima i ekao nas. Bio je to domain kome su kapilari popucali po licu, a majka je apatom rekla: - Boe me sauvaj i sakloni alkoholiara i mirisa rakije! - Nije ovo rakija, zra, ovaj ovjek pije vino! - Sve ti je to rakija! eni je to bilo poznato iz sobe u kojoj su spavali majka i otac. Zidovi su mirisali zavisno od vrste pia koju je prethodne noi otac troio. - Kakvi su ovi kutori! Doe mu u kuu, pa umjesto dijete da poasti smokvama, on ko da te pita to mu nisi poslo pare, pa nisi moro ni

dolaziti! U sobi je zra imala razloga za novo nezadovoljstvo i ona ga nije ni tamo skrivala. - Pogledaj, ovo nisu pekiri, ovo je uft! - govorila je bacajui ih na pod. Izvadila je nae pekire iz torbe, pa arave i posteljinu i presvukla madrace sve sa posteljinom donesenom iz Sarajeva. - ako, ljetovanje moe da pone! - rekla je zra. - Kao da otvara limpijske igre - pomislih prije nego to me san prevario. U toj kui nita nije bilo primamljivo, osjeala se trule i prokislo vino iz podrumskih prostorija, ali je tu pronaena spasonosna formula za izbjegavanje svjetske literature. Dva kilometra se pjeailo do plae, pa su zamor i dugo kretanje djelovali spasonosno. ajka nije odustajala od namjere da me tjera na itanje. Nije prestajala da mi namjeta Dejvida Kroketa" i naslovnu stranu te knjige pod nos. Dok je itala, primijetio sam kako se smijulji. Nisam se upecao. Ve na pola puta pri povratku s plae, itanju je zadat smrtonosni udarac: - zra, nosi me, ja u ti se sruiti! Nije bilo fer da majka nosi desetogodinjeg klipana koji je bio visok gotovo kao i ona. Poto nije bilo daleko do kue, to mi je prolo ovoga puta, ali za sutra je ve bio skovan plan. Grupa mojih vrnjaka u luci je igrala vaterpolo. Bila je to juniorska ekipa lokalnog vaterpolo kluba. - oja stara elja je da treniram, ali ta e ti kada u Sarajevu nema uslova! o su, u stvari, bile rijei moga oca prevedene na moj jezik. n je devedeset posto slobodnog vremena koristio da pria o politici. Njegova omiljena tema bio je nedostatak smisla za drutveni standard kod balkanskog ovjeka. Najvei adut za tu tvrdnju bila je injenica da u gradovima nije bilo bazena. Iako se govorilo da su Pavle Luka i irko Petrini igrali vaterpolo na Bembai... ajka se upecala i otila kod trenera vaterpolo kluba akarske. rener me pogledao i rekao: - Zato da ne, vidi ga, kad naraste bie veliki kao Veli oe! - o znai da visinom i stasom odgovara dinarskom tipu! - dodala je majka i bila ponosna poto me je od djetinjstva kljukala voem i povrem,

ali i ribljim uljem od kojeg mi se povraalo. Nije bilo lako plivati i dodavati loptu, a kamoli utati na gol. Kroz vodu, gdje mi je uglavnom potapana glava, dopirale su rijei ladena Delia koji je bodrio nae plave: - Nai plavi delfini deklasirali su reprezentaciju aarske sa 5:1, estitamo ankoviu, hvala ocu, hvala majci! Uvee sam jedva stizao da pojedem kriku hljeba i kao pokoen padao sam na kau, tako da je majka morala da me skida i poloi na krevet. itanju do kraja ljetovanja u akarskoj nije moglo biti ni rijei. Posljednjeg dana u akarskoj nije bilo sunca, a moj pogled je ostao fiksiran za more. Nije mi padalo na pamet kupanje i bilo mi je ao to godinu dana neu vidjeti oblo kamenje u moru. Zamiljao sam, gledajui kako mali talasi zapljuskuju kamenje na obali, kako izgleda plaa kada nema ljudi. buzela me tuga to neu biti tu kad bude padala kia, pa da vidim kako veliki vjetrovi nose otkinute grane, upaju iblje i valjaju ga pustom plaom. poslije toga da gledam kako sija sunce! - Zbog takve tuge koja obuzme ovjeka ispod pupka, Rusi za stomak kau ivot - rekao mi je jednom otac. Kleknuo sam i pio more da bih uvrstio sjeanje na to ljetovanje. ali daglasov avion uzletio je sa splitskog aerodroma, a mene su zaboljele ui. Kad se pritisak iz uiju prebacio na oi, uplaen da e mi oi ispasti iz duplji, apnuo sam da me zra ne uje: - ko mi ispadnu oi, onda nikada neu morati da itam! Dok sam mislio o tome, nije mi bilo mrsko to bi mogla da se desi takva stvar. Kad smo sletali na surinski aerodrom, pucketalo mi je u uima! Ko zna zato je to dobro. oda se pokae kao dobar instrument protiv itanja. U Beograd i u posjetu tetki ni, stigao sam sa ukusom morske soli. Njen stan nije bio daleko od Crkve Svetog arka, a ulaz je bio prepoznatljiv po Duanovom gradu, restoranu koji je bio nadaleko uven po dobroj hrani. erazije 6, tu je ivjela moja tetka. Uzbuenje me ispelo na prvi sprat. Dok je majka zvonila na vrata, obuzimala me je slatka jeza. Uvijek je tako bilo kada je trebalo da vidim nekoga do koga mi je stalo. etka je otvorila i oduevljeno me izgrlila. Kad god ugledam nu, u meni se probudi pametnjakovi: - Lijepo izgleda ovaj tvoj Beograd kad nema ljudi! - Beograd je najljepi u avgustu! - odgovorila je.

- Gdje su ti oni namrteni Beograani? - ni sada plivaju u moru, ili okopavaju bate roditeljima. Nego, reci ti meni, jesi li proitao agaree godine? Postieno gledam u pod. U dnevnoj sobi u mene pilje male biste opena, Betovena, Dobrog vojnika vejka, ocarta. etka je slubovala po svijetu, pa je donosila kui poprsja vanih tipova. - to si se umusio, slobodno reci, jesi li proitao knjigu? - Nisam, tetka! - potekle su mi suze, a kroz pla sam dodao: - Ko je vidio da se ita ljeti? na se nasmijala. - Smiri se, ljeto je prolo, sada je ve jesen. tila je do biblioteke i vratila se s nekom knjigom. - Ne valja ti koncentracija - rekla je tetka i pokazala mi knjigu uto sugestija, koju je napisao mil Kue. tvorila ju je i pronala stranicu na kojoj je pisalo: Svakoga dana u svakom pogledu napredujem". Proitao sam to naglas i kroz smijeh rekao: - Pa to nije istina! - U tome i jeste stvar - odgovorila je tetka. - e l ti se svia? - U stvari, to nije mogue! - ta nije mogue? - Pa to, da svaki dan napreduje u svakom pogledu nasmijao sam se ponovo. - nda lijepo ponovi tu reenicu sto puta, pa, bez obzira na to to misli da nije istina, povjeruje da jeste... ajka je tog popodneva pozvala oca u Sarajevu i rekla mu: - vaj na sin samo ponavlja kako svaki dan u svakom pogledu napreduje i pilji u neku taku na bijelom papiru, kae, koncentrie se! agaree godine su moja prva knjiga. U toj knjizi se otkrije da ljudi imaju duu, pa ni meni nije bilo teko da povjerujem kako sam duevan. Glavni junak knjige je doao sa djedom na stanicu, ali je bez kucanja otvorio vrata moje due jo ranije, dok sam gledao u bijelu taku. Kroz ta otvorena vrata proao je mali Branko kad ga je djed vodio u konvikt. Prvi put je ugledao voz i pomislio da je to zmaj. o je bio poetak, ali kada su kroz ta vrata poeli da defiluju, kao na vojnoj paradi za itov roendan, svi junaci Branka opia, bilo mi je jasno da i moja

teorija po kojoj nije logino itati ljeti ima smisla. Nemogue je zaboraviti tu jesen i radost koju mi je priinio Branko opi, kao to, hvala Bogu, nije mogue zaboraviti ni fotografiju na kojoj stoji moj otac sa naim velikim piscem. a slika je nastala u hotelu vropa gdje su se sreli moj otac i Branko. Kad je uo kako je njegov sin proitao prvu knjigu, Braco je u hotel vropa doveo fotografa ikija urakovia. ajka me sveano obukla i tramvajem dovela do hotela. Sladoled je bio dobar. Na treoj kugli u glavnoj sali pojavili su se otac i Branko opi. Nije izgledao onako kako sam ga zamiljao. ekivao sam velikog Baju Bajazita, a ne ono malo Bibere. Kada je pruio ruku, bljesak blica sa foto-aparata zbunio je i mene i majku. - Kai kako se zove - rekla mi je zra, uzela moju ruku i pruila je prema Branku opiu. Stisak njegove ruke nikad neu zaboraviti. - leksa... leksa... Kalem - promucao sam. - Reci ika Branku kakve su agaree godine. - ta ima da mu govorim, on to bolje zna! onda mi je iznenada u glavu dola oeva pria o tugi koja obuzima ovjeka ispod pupka i o Rusima koji zbog toga za stomak kau ivot. Drei majku za ruku, ni sam ne znajui zato, ispalio sam: - ika Branko, zato Rusi stomak zovu ivot? - Zato to iza pupka lei dua, a ivota nema bez due! vdje! pokazao je na moj pupak i zagolicao me. Nasmijao sam se, a on mi je apnuo: - reba paziti... - Znam, da mi se dua ne prospe! - Nije! uvaj duu da je neko ne pojede! Kud god krenem u svijet iz Sarajeva, valja proi Beograd. o je moja veza sa svijetom. Uvijek se tu rado zaustavljam, prespavam kod tetke ne. U centar grada put vodi preko Brankovog mosta. Svaki put, dok prelazim taj most, ugledam ika Branka. I maem mu. aem ja njemu, ali mae i on meni. Kada je Branko opi stigao prvi put u Beograd, zbog nesporazuma prijatelj ga nije po dogovoru saekao, pa je svoju prvu no u prestonici prespavao ispod mosta leksandra Karaorevia. nogo godina kasnije, kada je njegovu duu razjedala jugoslovenska drama, on je pourio da na

preac zavri sve poslove. Uplaio se za sudbinu Nikoletine Bursaa, Baje Bajazita, eurka eia, Duleta Dabia. - ta e biti sa mojim junacima ako se sve ovo srui? - pitao se i nije znao odgovor. Zbog toga je jednog dana krenuo na mjesto gdje je prespavao svoju prvu no u Beogradu. Nema ko ga tada nije pozdravio. Neka ena je gledala za Brankom iz znatielje, zastala je, a onda je iznenaeno mahala dok je on koraao ka drugoj strani mosta. Zaustavio se i prije nego to je zakoraio preko ograde mosta, Branko je utledao tu enu. Vidio je da mu mae, da eli da ga pozdravi. krenuo se prema njoj, odmahnuo i skoio, ne u Savu, ve na beton. Slutim da je neko ika Branku pojeo duu.

U ZISK ZGRLJU

I
Bio je to vjeni mladi Kosta. Leei na magarcu vjeto je odravao ravnoteu na sedlu. smijeh mu nije silazio sa lica ni kada je spavao. ako su priali njegovi cimeri iz kasarne. Nije mu lako odrediti godine. Ni mlad ni star. Visok ovjek, pravilnog nosa iznad kojeg su stajale velike plave oi, do kojih je sa punih usana, kao ukras, redovno stizao taj zarazni osmijeh. agarac je kaskao, a Kosta je gledao u nebo i pjevuio neku narodnu pjesmu, dok mu je glava poigravala pokrivena vojnikom apkom. Gledao je kako se na jednoj strani uspinje veliki jesec, a na drugoj nestaje veliko Sunce. Najednom, magarac stade, a Kosta u padu jedva doskoi na pranjavi put. Pogledao je ispod nogu i ugledao zmiju. arena i opasna, ona je isplazila jezik. agarac nije sputao pogled, samo je blago pomjerio ui gore-dole i kao da je itao Kostine misli, znao je da treba nepomino saekati da zmija nestane u kamenjaru. arka se nije micala, a Kosta iz sedla izvue puku, napuni cijev metkom i naniani. Polako povue okida, ali najednom zastade. ednom davno djed mu je rekao: - Ne treba dirati zmije! - Kako ne treba? - udio se mladi Kosta. - Lijepo, one su nas navele na grijeh, ali kad je trebalo da napustimo raj, pole su zajedno s nama! - Pa ta, treba ekati da me ujede i da umrem u mukama od otrova? - to bi ona tebe ujela ako je ne dira?! ako je bilo i sada. stao je nianei, dok je zmija odmicala pranjavim putem i nestala iza prvog grma. Kada je vodei magarca Kosta uao u selo gdje je svakodnevno nabavljao mlijeko za kasarnu Uvijee, vidjelo se obino hercegovako stanite: jedna krava, stablo, ena, pas i kua kraj tale. bino je mlijeko za kasarnu sipala dangrizava baba. Sada pred njim stoji krna

Hercegovka. Gleda u njega oima srne i on pomisli da izgleda ba kao srna u trenutku kad je osvijetle farovi automobila koji samo to nije udario u nju. uze kravu pa zastane. Skinuo je vojnike manjerke sa magarca i zakoraio u talu. - lada?! - Davno bilo, sad se spominjalo. - Nisam vas ranije viao?! - ree preneraen njenom ljepotom. - Dobro su me uvali! - d ega? - d svega, mladoenja, lopova, ljudi! ekali su pravu priliku... - Pa, jesu li te sauvali? - ak i od ivota! Na drugoj strani dvorita stara majka, takoe krna, ali namrgoena ena, prenosila je uplateno sijeno u talu. lada se osmjehivala Kosti. - e li, kako ti to blene? - Ne blenem, baba! - Nemoj vie da te opominjem, ha! - Dug je put, zabole me lea od jahanja, pa se isteem, okreem lijevo-desno, a vama se uini! - isli, boli te guzica? - Pa, i to. - Ima za to lijeka, nabrau ti ja bokvicu! - Da stavim na guzicu! n se nasmijao pomislivi da je ova ala znak dobre volje. - i zna ko je Zaga Boovi?! - Ne znam. - Nemoj da se pravi lud! Nisi uo za mog sina? - Prialo se o nekom Booviu koji ratuje za pare u Iraku? - aj! Samo nije vie u Iraku, prebacilo ga u vganistan! - Pa da, ko nije uo za njega! - Ne zvjeraj u nevjestu i ne igraj se ivotom! - a kakvi, ja to samo nako! Dok je natovarao mlijeko na magarca, uspio je da provercuje jedan pogled ka ladoj i da ukrade njen osmijeh. Zatim se okrenuo i sa manjerkama natovarenim na magarca, krenuo dolinom. ahao je na magarcu naopake, gledao unatrag prema selu i mislio na

ladu, dok se na horizontu smrkavalo. Na nebu su dva sokola izvodila svoju akrobatsku taku. Pomislio je da to ine u ljubavnom zanosu. Uivao je u tom prizoru i odmah zaelio da i on tako slobodno vitla nebom. Samo to je trepnuo okom, na nebu je ugledao sebe kako leti kao ptica. dmah je i lada poletjela. nda je magarac zastao kao ukopan. Ugledao je zmiju koja je izmigoljila iza kamena. Za njom, izala je iz ipraja jo vea. Zaustavio je magarca i gledao ih bez straha, ali s potovanjem. Paljivo je zavukao ruku u manjerku, zahvatio mlijeka i koliko ga je stalo na dlan prosuo po pranjavom putu. Gledao je okolo kao radoznali djeak, pa je isto ponovio. Prosuo je jo jednu aku. Zmije nisu reagovale. Paljivo je siao sa magarca, okrenuo sa njim itav krug i onda nastavio put prema Uvijeu. Kad su Kosta i magarac odmakli i doli do strmine koja se sputala prema Uvijeu, zmije su i dalje stajale nepomino. Skriven iza grma kantariona, Kosta je izvadio durbin i traio zmije u daljini. I, gle uda! Ugledao ih je kako sru mlijeko s pranjavog puta. o je samo pojaalo njegov prostoduni osmijeh i oduevljenje koje je izraavao svaki put kada je imao i najmanju priliku za to. Kada je uao u selo, jo pod utiskom dogaaja sa zmijama, vidio je kako vojska i seljaci du doline podno sela iz rovova brane svoja ognjita od neprijatelja. Bilo ih je i svuda po brdima iznad Uvijea. Kosta je vjeto izbjegavao metke snajpera na tom putu. oliko je poskakivao, uvijao se, saginjao, uspravljao, da mu se najedanput uinilo da plee, a kako je navikao na takvo kretanje, osmijeh na licu samo mu se pojaao i kao da je to pomagalo da izbjegne metak i sigurnu smrt. Stigao je da magarca uvue u talu, a manjerke iz kojih se prosipalo mlijeko dok je trao, zaas je dopremio u kuhinju i stavio kuvaru na sto. Snanu pucnjavu kuvar je doekao pod stolom. - Nee te metak, Bog te uva! - U mom selu kau da Bog nije orava maka, zna ta radi... Kakvu sam enu sreo! - Gdje? - U selu gdje kupujem mlijeko. - Znam, to je Zagina nevjesta. Samo, daba joj ljepota! starie u ekanju mladoenje!

- oda ga i ne doeka. - Ne igraj se, taj je opasan ko zmija! - kuvar je samo slegnuo ramenima, a Kosta je htio da ga odobrovolji vidjevi koliko je uplaen. - Budi mudar kao zmija i pitom kao golub, kau jevanelja - rekao je pop koji je pored svetenike dunosti u selu bio i kuvar. - Daba ti jevanelja, treba da vidi ta djeca rade na trgu - ree jajoglavi vojnik gulei krompir. - ta rade? - Ue zmije da pue! - Zmije pue cigarete?! Njih trojica se izvukoe iz kuhinje i zaklonjenom stranom sela brzo su stigli na oak odakle se vidio mali seoski trg. u su djeaci i djevojice provodili slobodno vrijeme, a to je znailo itav dan, poto kola nije radila zbog rata. Iz depa kaputa, plavuan naslonjen na stablo, izvadio je arku drei je za vrat. na je krivudala repom, a on je iz usta uzeo upaljenu cigaru i stavio je u grkljan zmiji. Sve je to proticalo uz divljenje djevojica koje su sa pomijeanim osjeanjem straha i zadovoljstva gledale ta radi plavuan. Svi su se iznenadili kada je druga zmija naduta od dima i ne mogavi da ispusti dim cigarete, pukla kao petarda. - to ovo rade? - Djeca ko djeca, igraju se, ta e drugo! - ta im je zmija kriva? - pitao je prostoduni pomonik. - Zbog nje nas je Bog istjero iz raja! - li ni ona nije ostala u raju - Kosta je govorio kao njegov djed. - ako je! Pola je s nama! - Nisu nai rauni s njom isti, im ih djeca maltretiraju! Pod utiskom raja i pakla, ali i pitanja gdje e on zavriti kada za to doe vrijeme, Kosta se uputi svojoj kui. - Ima li realne anse da stignem do raja? - pitao se kada mu snajperski metak prozvida kraj glave. Samo to je Kosta promolio glavu iza oka odakle je htio da skrene prema kui, metak mu za jedan milimetar promai glavu, ali mu zakai uho! Pao je i onda se etvoronoke vratio nazad da pokupi uho sa zemlje. Uvukao se u kuu puzei. U zamraenoj sobi odgorijevala je vatra, a on je uzeo ist pekir i zamotao ostatak uha. U noi je gledao kako kroz njegov prozor bljeti svjetlost granata i bio srean kada bi povremeno pred njegove oi sa novim detonacijama

stizala krna ljepotica koja muze kravu. n miri, a ona gleda i svojim osmijehom grije ga u dui, ali i hrabri, rastjeruje strah, igra se s njim kao to vjetar prainu vitla i nosi. Svaki put kada bi granata osvijetlila sobu, on bi ugledao enu raskone ljepote u drukijem poloaju. Drao se za uho i zamiljao slike koje su mu umanjivale bol. U cik zore Kosta je krenuo iz kue. Iskoristio je primirje kad nije bilo snajpera. Dok se na magarcu penjao uz kamenitu stazu, drao je svoje uho zavijeno u pekir na dlanu i tako izaao na put. Hodao je i gledao ispred nogu nadajui se da e vidjeti zmiju. ek kada je zamakao na strminu koja se sputala ka susjednom selu, zaustavio se i ponovo, skriven iza velike stijene, pogledao unazad. Nageo se prema putu i posmatrao stazu kojom je upravo proao. I, gle uda, opet su zmije napravile u pranjavom drumu korzo! - ekaju da ih nahranimo mlijekom - rekao je magarcu. - udo nevieno! - odgovorio je magarac. - ta?! esam li te dobro uo? - esi! Lako je Kosta povjerovao da magarac s njim pria. U selu nije bilo namrgoene starice, pa je lada izala iz kue i prihvatila manjerke. Kosta je razmotao pekir i izvadio komad svog uha. Zaprepaena, ona se okrenula prema livadi i ovcama koje su pasle u daljini. - Da saekamo babu, otila je na pijac da proda sir i mlijeko?! - Ima li iglu i konac? - Imam! - Spali iglu na vatri da se ne inficira! I ponesi rakije! na je potrala u kuu, a on je kuhinjski sto ispred kue dogurao do bunara. Ispruio se preko stola tako da mu je glava visila nad bunarskim otvorom. lada je stajala nad njim. - kreni se potrbuke - rekla je ona, a Kosta je odmah tako uinio. - Nee vidjeti koliko me boli - pomislio je. Lake e ti biti da ije! rekao je i shvatio da nepotrebno brblja. na mu je oistila uho rakijom. Kosti je od bola potekla suza i poletjela u vodu na dno bunara. Njemu je bilo lake da gleda kako suza putuje na dno bunara, da zamilja kako i sam s njom putuje, jer je tako pred ladom sakrivao koliko ga boli. Kada je suza dotakla dno bunara, on

se nasmijao, a ona je zaila prvi av i tako vratila uho na svoje mjesto. n je i dalje gledao u dubinu bunara. Na mjestu gdje je pala suza pojavio se bijeli leptir. edva je doticao vodu i onda se spiralno letei vraao natrag. Na kraju je leptir sletio na njegovo rame. lada je zaila uho. Kosta ponovo sjedi naopake na magarcu, zavijene glave i napunjenih manjerki. Gleda prema ladi koja ostaje sama, a arplaninac joj ne da da mu mahne, da uini ono to prilii osobi koja tone, vidi se to na njenom licu, u veliku ljubav. Na pranjavom putu kojim su se kretale jedino zmije i Kosta sa svojim magarcem, nije bilo nikoga, ak ni orlova koji su nadlijetali ovaj teren. Kosta je usporio hod, smirio magarca i nasuo mlijeka na dlanove desne i lijeve ruke. Kao seljak koji sije ito, on prosipao je mlijeko po pranjavom putu. Nije znao zato, ali to mu je stvaralo spokoj, njegovim licem je carevao osmijeh. sjetio je da ljubav koja se raa ne moe biti zaustavljena. Doao je na kraj zaravni, na mjesto gdje je put padao ka selu Uvijeu. Zaustavio se i ovog puta nije mu trebao durbin. Stajao je leima okrenut neko vrijeme i onda je polako pogledao nazad. Vidio je golim okom kako zmije, njih pet, sru mlijeko. eu njima se isticala velika zmija ije tijelo je promaklo izmeu dva kamena, a kada je ugledao njenu glavu, veoma se iznenadio. Na ulazu u selo bilo je mirno. Iz daljine su dopirali rijetki pucnji neprijateljske vojske. Samo su artiljerci iz rovova u dolini gruvali granatama iz starog topa, a branioci Uvijea pucali su na drugu stranu. Kosta je doao do kuhinje sa zadnje strane i skinuo manjerke s magarca. Ubacio ih je u kuhinju u kojoj su kuvari vrtili varjaama po velikim kazanima i jedva su se vidjeli kroz oblake pare. edan od kuvara mahnuo je rukom prema Kosti, izvadio usnu harmoniku izraenu od drveta i rekao mu: - Sluaj me sada! Dok je svirao, uokviren parom, kuvar kao da nije bio dio ratne realnosti. Najednom, kao da se oslobodi. Vjetina s kojom je taj ovjek svirao melodiju, nogama dajui ritam, a onda sve to upotpunjujui pokretima tijela, uinila je da sve izgleda kao neki moderan ples. Kosta je prvo udarcima noge o pod pratio ritam, a onda je izvadio svoju kazu i sam

poeo da svira poznatu melodiju. itav prizor pretvorio se, najednom, u cirkusku taku i tako usred potmule tutnjave topova stvorio dobro raspoloenje. Prva jesenja kia je ve iste noi zamijenila udare topovskih granata i padala je itavu no. Rat je zbog nevremena privremeno zaustavljen. Ujutro su seoske ene brale groe u vinogradu, pa ga odmah prenosile u kade. Kad bi taj posao zavrile, bosim nogama su gazale groe u kadama, a mukarci su spremali kazan za vino. vo je bio jedini pouzdan znak da je stigla jesen, iako je jo bilo neobino toplo. Kosta i njegov magarac ve su u cik zore bili na svom starom putu ka selu i mjestu gdje su za branioce Uvijea nabavljali mlijeko. Kosta je gledao ispred svojih stopala, ali i ispred kopita magarca. Samo zagonetan osmijeh stvarao je utisak da on zna kako su zmije ve tu i kako ekaju da im sipne malo mlijeka na pranjavi put. Kada je izaao na uzbrdicu, pogledom je traio ladu, ali nje nije bilo! Samo je stara stajala sa ve pomuenim mlijekom u ranjikama i gledala u njega poprijeko. - Danas ste sami? - rekao je. - esam! - lada, gdje je ona? - Sin Zaga se vratio, ti sad gledaj kako e, oni se nisu dugo vidjeli! - , to... - Pokupi mlijeko i ne osvri se vie! Dok su presipali mlijeko iz ranjika u manjerke, iza reetkastog prozora Kosta je ugledao uokvireno lice lade. Gledala je u njega. Iako tunog izraza, bila je ljepa nego ikada ranije. Da li zbog toga to je stajala iza prozora i to je staklo umekavalo njeno lice, inilo mu se da gleda u vjenu ljepotu. Disao je ubrzano, osmijeh mu se vratio, a kad je uhvatio njen pogled, zavrnuo je eretski brkove. Poao je natrag. Ispratili su ga strogi pogledi babe i osmijeh lade. Kada je izaao na ravan gdje su carevale zmije, sjetio se melodije koju je sino izveo kuvar. Poeo je da plee i okree se oko sebe. Izvadio je uplju cijev, svoj instrument kazu i zasvirao onu kuvarevu najnoviju pjesmu. nda je rukama zahvatio mlijeko i ne prestajui da plee prosipao ga po pranjavom putu. - venija zmija - rekao je Kosta glasno.

Dok je srean zamicao niz strminu, uinilo mu se da zmije nisu vie onako male kao kada im je prvi put prosipao mlijeko. - udo nevieno - rekao je magarac. - ta sireko? - udo nevieno! Na ulasku u selo bio je iznenaen stanjem stvari. Kao obian intendant, on je malo znao o stanju na frontu. li sada, evo, najednom su puke zamijenjene gitarama, topovi kontrabasom i bubnjevima, a violinist je svirao i pravio salto sa violinom. Seljaci i vojnici pljeskali su od radosti, a jedan krezavi vojnik je bacio kapu i stavljajui eir na glavu vikao: - sloboenje! Pobjedaaa! Gotovo, potueni sudo nogu!!! Pod svjetlom sijalica na seoskom trgu i mlado i staro slavilo je pobjedu. Kosta je priao kuvaru. - Kako to najednom? - ta kako? ta najednom? psada traje godinu dana! Pobjeda, brate, oduvali su ih nai do mora, predao se kod njih i posljednji prainar! - ko je rat gotov, nikada je vie neu vidjeti pomislio je. Kosta je istovario mlijeko u kuhinju i oprezno se izvukao napolje. Kako da povjeruje da je vie nikada nee vidjeti? Kad je banuo na trg u Uvijeu, tamo je slavlje dostizado vrhunac. rkestar je vojsku i seljane vezao svirkom i pjesmom, nebo se prolamalo od ljudskih glasova, vatrometa, a melanholija slovenskih partitura mijeala se s pobjednikim podvriskivanjem. Ljudi su pjevali zagrljeni u krug, a Kosta im se pridruio. Razdvojio je prvo dva vojnika, a onda se ubacio izmeu njih. Iz nostalgine pjesme krug je pretvoren u kolo. Kolo se razvijalo i irilo unedogled, povezujui najednom sve uliice, svaku kuu Uvijea. udna struja iz tople hercegovake zemlje prelazila je u noge koje su se plele, a krv se irila kroz lanac vrelih ruku, desetine ljudi pretvorile su se u jedinstveno bie, grijano istom krvlju, noeno istim ritmom. Kostu uhvati vrtoglavica od igre u kolu, gledao je u nebo i zaelio da vidi ladu. Kao da mu je nebo usliilo elju, spustivi pogled prepoznao je u guvi ladino lice. Igrala je kolo sa nepoznatima, a onda je ugledala Kostu. Kroz guvu se probio do lade i uhvatio je za ruke, a ona je

oborila oi od bojazni da pogledom ne oda slast koja je ispunjava u igri. n nije oklijevao ni tren. Drali su se za ruke i prvi put je vidio da ga ona zaljubljeno gleda. - Lae stara, nije doao Zaga! - Znam! - a njega ne volim. - Koga voli? lada je podvriskivala, a Kosta se u jednom trenutku izdvojio iz grupe i od radosti, a u ritmu kola, napravio salto napred i nazad. U Kostinoj kui bilo je tiho, jedva da se uo glas posljednjeg pjevaa, a pijani glasovi dopirali su sasvim nerazgovijetno kroz otvoreni prozor kroz koji se vidjelo kako svjetla pobjednikog vatrometa padaju s neba kao zvijezde. lada se polako skidala, Kosta bre od nje. svijetljeni samo svjetlou spolja, gledali su se. I kada su njihove usne bile sasvim blizu, razbivi prozor u Kostinu kuu, sa kuburom u ruci, banula je baba. - Rat moda jeste zavren za tebe, ali za mene nije! - Neu kui! - Hoe, kurvo! ladoenja te eka kui! - Kurvo matora, lae! - Ne laem! Ili e kui, ili u te ubiti?! - Neu! Stara je izvadila krate i uperila ga u Kostu, a onda je lada istrala van i bijesno zagrabila kamenjarom. Stara je pola za njom. Kosta je trei navlaio pantole i koulju. Lako se uzverao uz kamenu strminu i vidio da stara sustie ladu. Zaustavio se kada je ova uperila kuburu u njega. - Nazad, ona ima mua! Kosta je prvi put shvatio kako bi ivot mogao da rtvuje zbog lade. ula su mu aputala da je ovo samo mali zaplet u ljubavnoj prii koja slijedi i mirno se vratio u selo. Dok se po selu i dalje pijanilo, na mjeseevoj svjetlosti vidjele su se sjene deset vojnika neprijateljske vojske koji su se prikradali i jedan za drugim ulazili u rov. Lako je savladan prvi straar! Niko te veeri nije uo njegov jauk, niti je iko od seljana vidio kako su jo trojica straara zadavljeni, a da pri tom nisu pustili ni glasa. kako bi i mogao uti, kad se u selu pobjeda i dalje slavila s nesmanjenom radou i jo veom

bukom. utro je i to je vrijeme kada Kosta natovara magarca. staci sinonje zabave bili su vidljivi na sve strane. Kuvar je bio budan i nasmijan kao i uvijek, istio je kuhinju dok je Kosta uzimao manjerke. - o koji dan, pa e i ovome doi kraj - rekao je kuvar. - Nemoj, molim te! - Kraj rata, drukane, potpisan eunarodni sporazum, ode vojska, poinje ivot! Na poznatom putu vidio je zmije i meu njima jednu posebno krupnu. Kosta je znao da zmije sada ve nestrpljivo ekaju da se on pojavi i da im sipa mlijeko na put. Paljivo je zakoraio u selo. Samo to je vezao magarca i skinuo manjerke, iz tale je izaao Zaga. Nosio je ranjike napunjene mlijekom i dobronamjerno pruio ruku Kosti. Zbunjen, Kosta mu je pruio ruku, a na njegovom licu nije se vidjelo koliko mu teko pada ovo poznanstvo. - i si Zaga Boovi?! - Kako zna? - Ko ne zna Zagu Boovia, ratnika, junaka! Kamion tami kripei zakoi pokraj kue i neka dvojica odmah poee da istovaraju stolove i stolice. ahnuli su Booviu. - Spremate slavu? - enim se, junaino, ekala me da se vratim sa fronta sedam godina! - I doekala - dodade Kosta, a glas mu utanjio i grlo se zgrilo od tuge. Ne da se vojnik Kosta. o jaim osmijehom pokri tugu koju je krv munjevito rairila svuda po tijelu. - Svaka ast, a gdje je lada? - dvela je baba u rebinje da kupe vjenanicu! - ti, jesi l spremio odijelo? - arkirano, kupio na fri-opu u bu Dabiju, prva liga! Kosta se okrenuo i poao nazad u selo. svrtao se, a ispred kue ve su zastirali stolnjake za svadbu i uvrtali sijalice u sijalina grla. Nadao se da e ugledati ladu. Sve je uo i vidio, ali mu neto nije dalo da povjeruje kako je doao kraj njegovoj ljubavnoj prii. Kao to je, uostalom, bio sumnjiav prema kraju rata i onoj iznenadnoj proslavi u selu. Nije gubio nadu da e ponovo sresti ladu, pa je osmijeh kao

najbolja potvrda te nade i dalje ukraavao njegovo lice. ek kada je zakoraio na veniju zmija, iznenada se uplaio da vie nikada nee vidjeti ladu. Zaplakao je. Pokunjen, gledao je u noge i htio da put do Uvijea traje itavu vjenost. Vidio je svoje suze kako kaplju u prainu i kada je uo jaku pucnjavu iz pravca Uvijea, potrao je. dmah se sapleo i pao. ek na zemlji je ugledao da su mu stopala uvezana repom velike zmije. Nije uspio ni da se okrene, a zmija se ve uvila oko njegovog tijela. Izbezumljenog lica pokuavao je da se pomjeri i bespomono traio izlaz. Znao je Kosta da u najteim trenucima zadri prisebnost, Uzalud, bio je zarobljen kao u runom snu kada ne moe da se pokrene. Stijenjen nevienom snagom, pomislio je da to prevazilazi sadraj i najstranijeg sna. Svaki njegov zglob je bio uklijeten kao da je itav u stolarskim stegama. Prvi put je osjetio i najmanju koicu u svom tijelu. Bio je potpuno nemoan. Ruke i noge nije mogao da pomjeri ni milimetar. Uinio bi bilo ta to bi moglo da ga oslobodi iz zagrljaja zmije. ada je pomislio: - ako mi i treba, dobro se ne vraa dobrim! Uspio je na petama da se pridigne i krene u kotrljanje zajedno sa zmijom nizbrdo. Izbezumljen, gotovo sa strahopotovanjem gledao je u njenu glavu kada su se zaustavili kod velike stijene. ekao je da ga ujede. Krv mu se sledila i osjetio je kako se svaki djeli njegovog tijela hladi. Najednom, uini mu se kao da zmija poputa. Gledao je u njenu glavu i osjetio itavim tijelom njen hladan zagrljaj. Glava joj je bila vea od njegove ake! Pruala je jezik i on je potpuno skamenjen ekao da ga ujede. Pomislio je da e je nadmudriti. Poto je popustila, on je napravio nagli pokret da bi se oteo i pobjegao iz njenog zagrljaja. li zmija je reagovala munjevito. Sada je stisak bio mnogo jai. Ponovo se koprcao, sada ve bez straha, pomiren sa smru, mumlao je i okretao se lijevodesno, ali nije mogao da ponovi kotrljanje. Kosti se zgrie, nabreknue vratne ile, a trbuni miii poee da se kreu kao da e povratiti. edino je povremeno uspijevao da smanji dodir tijela sa zmijom. li poslije samo nekoliko sekundi, vratio se hladan zagrljaj smrti. sjetio je kako se hladi. Zmija je pokupila svu toplotu koju je krv irila njegovim venama. I pored sile koja je svakog sekunda oduzimala po jedan dio njegovog tijela, uo je kako jenjava pucnjava u Uvijeu. Prepustio se zmiji, uhvatila ga je samrtna ravnodunost. Njegovo beivotno tijelo i oi u suzama nagovijestile su kraj. iris palei dopirao je do njegovih nozdrva.

Na vrhuncu nevolje nita drugo mu nije preostalo nego da se jo jednom osmjehne i tako se oprosti od ivota. ada se desilo jedino to nije oekivao, zmija je nestala istom brzinom kojom se obmotala oko njegovog tijela. edva je uspio da uhvati pogledom njen rep ispod velike stijene. Nije vjerovao vlastitim oima, uspravio se i dodirujui svaki dio svog tijela, htio je da potvrdi svoju materijalnost, jer se prije samo nekoliko sekundi opratao sa ivotom. Strao je brzo niz stranu kojom je toliko puta stizao u selo. Zaustavio ga je dim koji se pretvarao u oblak. Njegovo selo je gorilo, dim je sukljao iz kua. Utrao je u talu i okrznuo tijela objeenih vojnika. Povrati kada je na kuhinjskom stolu ugledao otkinutu kuvarevu glavu. Na seoskom trgu, gdje su sino slavili pobjedu, dijete nabijeno na krst, a na metalnim ipkama za noge objeeni kuvar i njegovi pomonici. Bio je isuvie slab i na trenutak se prepusti oaju. Kleknuo je i zaridao. - Zmija mi je spasila ivot! Niko mi nee povjerovati! Nije mi dala da se vratim u pokolj - prolazilo mu je kroz glavu. Ridajui i tresui se potrao je uzbrdo. Kada je stigao do magarca, skinuo je manjerku s mlijekom. U veniji zmija prosipao je mlijeko i plakao, dizao kamen jedan za drugim, vei pa manji, sve u nadi da e nai zmiju koja mu je spasla glavu! edina misao koja je vukla naprijed kao najsnanija sila na svijetu, bila je nada da je lada iva.

II
Kad je Kosta zakoraio u selo, u njegovom pogledu isprepleli su se nada i uas! Bio je spreman da pogleda u oi ladu i oprosti se od nje, a ugledao je sprene svatove za svadbenim stolom. Kao da su uniteni lavom iznenada izlivenom iz vulkana, spreni svatovi sjede za stolom, a ugljenisani ljudi zaustavljeni u obinim radnjama! Stara majka je stajala sa flaom sablasno otvorenih oiju ugljenisanog lica i gledala pravo u Kostu. ladoenja je zaustavljen na stolici u pokuaju da ustane. Izgleda da je neko bio bri i lukaviji ratnik od njega. Sada je nadaleko uveni ratnik Zaga Boovi sjedio probuene glave, vidjelo se da je ubijen strunom rukom. Neko je stigao iz daljine i osvetio se. Kosta je zaobiao svatove i nogom odkrinuo vrata kue. Nikoga nije bilo u kuhinji. Popeo se na sprat. Sve je bilo pusto, samo je kapak na

prozoru, guran vjetrom, sablasno udarao u zarale zaptivke. nda je uo glasove u daljini. Brzo se uspentrao merdevinama u potkrovlje. Najprije nikoga nije ugledao, a onda je virei kroz razmaknute talpe vidio kako tri vojnika naoruana automatskim pukama i bodeima pretrauju okolinu. edan od njih, najnii rastom, drukije ih nije bilo mogue razlikovati poto su im lica prekrivena maskama, spaljivao je kolibu, a druga dvojica kretala su se unazad, prema tali. naj najvii iznenada se okrenuo prema kui i Kosta se sageo. Strao je u prizemlje i shvatio da mu ivot visi o koncu. orao je munjevito da pronae skrovite. Glasovi vojnika su bili sasvim blizu. Na izlazu iz dvorita najednom je uo svoje ime. - Kosta, Kostaaa - izoblieni glas je stizao do njegovog uha. - Gdje je lada? - pitao se i osvrtao unaokolo. - Kosta... Kosta... - uo je i dalje glas koji je liilo na ladin. sjeanja straha i uasa blokiraju mu ula. Kao da nije dobro vidio niti dobro uo. Sve to ga okruuje pretvara se u nesigurnost i u nevjericu. Ispred njega se lome vrijeme i prostor, a sve to vidi i uje neka skrivena sila pretvara u oaj. Vlastite misli, kratke i rastrgane, kratile su mu dah i stvarale neodlunost. - Sve je ovo privienje - pomislio je, ali je onda uo bat vojnikih koraka i zveckanje metala koje prati te izvjebane korake i ini ih zastraujuim. Kretao se unazad, strah od vojnika je rastao, ali je sve razgovjetnije uo enski glas. Sada je bio siguran da ga lada doziva. Kreui se unazad, on butinom okrznu bunar, pogleda u bezdan i na dnu bunara ugleda ladu. dmah je povukao kantu ekrkom, sjeo u nju i zapoeo sputanje na dno. eko je rukama usporavao hod lanca, a kada je uo povike vojnika, rairio je ruke, pustio se i padao na dno bunara. Bio je to jedini nain da izbjegne smrt. Pljusnuo je u vodu i dok ga je potisak vraao na povrinu, lada ga pod vodomuhvati za kai. Zagrlio ju je i poljubio, a ona je pokazujui prema vrhu prepolovila dugaku mutiklu. boje su neosjetno izbacili svoj komad mutikle iznad vode i tako udisali kiseonik. Nad vodom i nad njima dvoma, najednom se pojavio isti onaj leptir koji je pratio njegovu suzu kad mu je lada zaivala uho. Uzburkana voda se potpuno smirila, leptir je poletio prema krunom otvoru bunara i svjetlosti koja je odande bljetala. Vidjelo se jasno u vodi, kao u ogledalu, kako se tri vojnika naginju u krug bunara. Najnii meu njima uvukao je

cijev puke u bunar i zapucao. Leptir prekinu let i prilijepi se na zid bunara. lada je odgurnula Kostu, meci su prodirali izmeu njih, gubili silu pod vodom i kao bezazleni kamenii padali na dno bunara. Sva tri vojnika iekivala su da neto mrtvo ispliva iz vode, a leptir je krenuo u svoj spiralni let ka svjetlosti. Brzo je stigao do vojnika i zbunio ih vrtei se oko njihovih glava. Sva trojica, kao po komandi, okrenue se prema ekrku na koji je leptir sletio. Nekoliko sekundi leptir je oklijevao, a onda je ponovo poeo da oblijee oko ljemova. Izgledalo je kao da je leptir htio da ih zaara. Najvii meu njima pokuao je da ga pljeskom dlanova zgnjei, ali mu nije uspjelo, leptir se lako spustio na ljem drugog vojnika. nda je vojnik u sredini polako digao ruku, udario po ljemu najnieg i promaio, leptir je sletio treem na glavu. Srednji se nasmija, a leptir nastavi da se poigrava sa vojskom. edan od njih skoi da ga ugazi, ali tako jako da je ne samo promaio, nego i uganuo nogu. naj najnii krenu da ga rukom uniti. Potrae sva trojica za leptirom. Noeni ratnikim bijesom, vojnici se sudarie, a leptir stade na ljem posljednjeg u nizu, onog najmanje agresivnog. Najnii rastom ugleda leptira na ljemu ratnika pored sebe, skide svoj i svom snagom oplajvazi po ljemu kolege. Pogledae se vojnici. naj to je dobio udarac u ljem od bijesa udari amar kolegi, a onaj trei nastavi da tri za leptirom koji je krivudao poljem. Svaki put kada bi zastao na ljekovitoj travci, vojnik bi pomislio da je njegov i bacio bi se kroz vazduh. Naravno, uvijek bi promaio. U jednom trenutku ratnik poskoi od zemlje i baci se na leptira kao golman fudbalskog tima. Poleti vojnik kroz zrak i stisnu aku. Uinilo mu se da je to posljednji leptirov let. Dok je on slavodobitno irio ruke, leptir je i dalje letio, tu, nadohvat ruke. U meuvremenu, ona dva vojnika krenue u obraun zbog udarca ljemom. Izbi prava tua: - Zato si me udario? - Nisam tebe nego ljem! - esi, mene si udario, mene niko ne smije da udara! Dok su se plaene ubice obraunavale s leptirom, Kosta i lada su se s mukom iskobeljali iz bunara. Gledaju se i smiju, pa odlue da mugnu iza kue i nestanu u polju. Vidjelo se kako njih dvoje tre kroz valovitu livadu, grabei prema umi koja se nazirala na kraju poljane. Dvojica vojnika koji su se dograbili zbog leptira, ugledae ladu i Kostu. as ih

vide, as ne vide. Nataknue ljemove na glave, pokupie puke i dadoe se u potjeru. Kada je to vidio onaj visoki koji nikako nije uspijevao da okona bitku sa leptirom, on potra do mjesta gdje je ostavio puku i pridrui se drugoj dvojici ratnika. Leptir sleti na ljekovitu biljku i ostade pogleda prikovanog na pobjesnjele ljude. Kada su se lada i Kosta doepali ume shvativi da im je tu spas, Kosta je uo onaj ve dobro poznati zveket metala koji prati bat vojnikih koraka. Blizina vojnika potjera ih na stablo raskone kronje. Kosta je digao ladu na ramena, ona se izverala prva u kronju, a onda je Kosta skoio i rukama se izvukao za ladom. Kako su vojnici bili sve blie, Kosta i lada naoe gnijezdo u kronji izmeu dvije grane stogodinjeg platana. - i sve vidimo, a oni nas ne vide - apnuo je Kosta kad su se vojnici nali ispod stabla. Umorni od tranja, oni bacie naoruanje i posjedae naslonjeni na stablo. - Ima li negdje vode? - pitao je najvii. - Ima tamo - ree najnii i pokaza put potoka. Poskidae maske, ali Kosta i lada sa visine i dalje nisu mogli da vide njihova lica. krenuta leima prema Kosti, lada pokua da mu se licem priblii, ali njeno stopalo kliznu niz glatku povrinu kore platana i ko zna ta bi bilo da je on ne zgrabi oko pojasa. ako ostadoe tijelima potpuno pripijeni jedno uz drugo. na ga uplaeno pogleda preko ramena, a on joj blago pokri usne prstima. edan od ratnika podie glavu prema vrhu kronje, a Kosta apnu na uho ladi: - Ne brini, ne vidi nas, samo prua ruku da vidi hoe li kia. Kia stvarno poe da pada. - Bjei, ovo se oluja sprema! - oglasi se onaj najnii vojnik. Ratnici potrae kroz umu u bolji zaklon, a sa neba zagrmie gromovi, sijevnu jedna, pa odmah i druga munja. ri vojnika sa ljemovima tre kroz umu, dok kia noena olujnim vjetrom u mlazovima sipa sa neba. naj najnii izvia istri iz ume i pokazujui preko jezera prema peini, povede vojnike za sobom. rali su ivicom jezera i jedva izbjegli munje koje su udarale u usamljena stabla. Na kraju, svi utrae u peinu iza koje se irilo planinsko jezero. Svjetlost ispresijeca nebo. lada uzdrhta od straha. Koliko se plaila

munja i gromova, isto toliko se uzbudi od Kostine blizine. Njenim tijelom prostruja snano osjeanje usamljene ene. na se potpuno prepusti Kostinom zagrljaju. Grom udari u neko stablo u blizini i zapali ga. - Plaim se, Kosta! - Ne brini, nee grom u koprive! Kao da se nebo otvorilo, voda je lila, a Kosta i lada u ljubavnom zagrljaju, nepomini i zakovani za kronju stabla. Zamaskirani listovima platana i bez pokreta, stijenjeni jedno uz drugo, znali su da svaki nepromiljeni pokret moe da ih kota ivota. Na kraju su se samo pogledali u udu ali i u jo vrem zagrljaju. Kia je padala nesmanjenom estinom, a svjetlost munje povremeno je osvjetljavala njihova spojena tijela, dok su kine kapi klizile po licima iji je ulni izraz govorio o neobinom ljubavnom inu. Dan je svanuo, a na nebu nije bilo ni oblaka. Samo je jato divljih pataka nadletjelo kronju platana. Kosta je skinuo najlon arapu sa lade, vezao je oko njenog struka i privrstio drugi kraj te arape za stablo. Bilo je nemogue sii niz klizave grane platana na zemlju. Kada je bio siguran da je sve povezano kako valja, Kosta uini isto sa drugom arapom. Uvezao je sebe oko struka, a drugi kraj takoe za granu kronje. lada je zamirila, oboje su zakoraili u bezdan i, gle uda! Dodirnuli su tlo, a onda im se svidjelo da ih rastegljive najlon arape same vraaju u vis, pa su kao djeca u zabavnom parku uivali. Gore-dole, gore-dole! Bilo je podne kada su Kosta i lada prili nekoj kui kraj planinskog jezera. Kosta je pokucao na vrata. Nikoga nije bilo unutra. - Domaine, oj, domaine! - vikao je on, a lada mu se pridruila. - Domaine, oj, izgladnjeli smo! - ushieno je uzvikivala lada. Kada su se uvjerili da je kua naputena, uli su u batu i ubrali bundevu. Potrae prema jezeru i prvo je Kosta s bundevom skoio u vodu. Igrali su se potapajui bundevu koja je sama isplivavala. Najprije lada, pa onda Kosta. djednom je pripucalo iz ume, a Kosta i lada, koliko su ih noge nosile, potrae pliakom jezera. Prtali su meci oko njih, pucala su iz umarka ona tri vojnika. Kad je Kosta stao na kraj jezerca, ugledao je ponor ispod sebe. Drao je ladu za ruku dok je razmiljao da li postoji ansa da preive skok niz vodopad, koji mu se uinio viim od sto metara.

Nisu imali vremena za oklijevanje, jer je ponovo pripucalo iza lea. eci su sasvim blizu Koste prosijecali povrinu jezera. Skoie u bezdan. na poletje dalje od Koste, on isprui ruke i uhvati je. Kao da su tjerani od avola stigli na vazduni jastuk, okretali su se slobodno i u padu osjetie slast! Kosta i lada se okreu, kao da su u bezvazdunom prostoru, pretiu jedno drugo, ali i dalje padaju. Njihova lica su otkrivala tajnu kako pad stvarno moe da bude let. krenuli su se jo tri puta i zajedno, bez problema, nogama bunuli u bistro i duboko jezero ispod vodopada. Za trenutak se traie pod vodom, odmah zatim se dograbie i kao jedno tijelo, zagrljeni izronie. Dok se lada drala za Kostu, pored njih proe zmija. - ovjek nema ist raun s njima - Kosta pokaza prema zmiji koja se izgubi u pliaku bistre vode. - Plaim se ozbiljno. - nih gore treba da se plai, nema razloga za strah od zmija! - Kako nema, a ko je vu i dama iagovorio na grijeh? - na, ali nije ostala u raju. S nama je izala iz raja. - aj raun nije ist! na tri vojnika izgledala su kao mravi. Nisu smjeli da pogledaju niz vodopad, a kamoli da skoe. Za taj skok ovjek mora biti zaljubljen. Kosta i lada zaronie prema drugom kraju, ka zaklonjenoj strani jezera. Izronie kraj kamena. Nasmijani i zabrinuti gledali su prema vrhu vodopada gdje vie nisu stajali vojnici. Skidoe odjeu i poloie je na neki grm i, bez obzira na vojsku, ne odolivi ljepoti sunanog dana i bistrog jezera, ponovo zaronie pod vodu. lada prva ispliva i pope se na kamen. Stajala je pod vodenom zavjesom i uivala. Ugledala je pod vodom Kostu kako roni i zavlai se pod veliki kamen. Ciknula je od sree kada je poslije nekoliko trenutaka Kosta izronio sa mladicom u ruci. Riba je pokuavala da izmigolji iz njegovih ruku. n ju je struno tresnuo o kamen i ona je poslije jedva pomicala rep. Pod mlazevima vode, kao iza neke zavjese koja ih dijeli od neprijateljskog svijeta, Kosta i lada su jeli ribu i uivali u vodi koja je estoko masirala njihova tijela. Kosta nije skidao pogled sa ume nasuprot vodopada i livade koja se prostirala do ogromne plannne na ijim

vrhovima se vidio snijeg. I nije dugo prolo kada su se vojnici pojavili na lijevoj strani. urnim koracima je Kosta vodio ladu umarkom prema livadi i obroncima planine. Stotine ovaca su mirno pasle na livadi. Iznenada se pribliio onaj poznati zvuk metala koji zastrauje i prijeti smru. lada i Kosta na koljenima i razdvojeni mugnue u stado. Vojnici su ve istrali iz ume koja je sa druge strane stajala kao okvir jezeru. Zvjerali su okolo. lada je unula, a zatim odmah legla meu ovce. Izgubila se bez daha obgrlivi ovcu. - eeee - ulo se u dolini i to je na tren zbunilo vojnike. edan od njih pokazao je prema stanitu u daljini. n je potrao i prije nego to je uspio da bilo ta izusti, naletio je na minsko polje, a eksplozija ga je rasula u paramparad! I okorjele ubice strepe od smrti, ne tue nego svoje. Uasnuti sudbinom njihovog starjeine, vojnici su zastali, a onda su poeli da se povlae prema usamljenom stablu s druge strane livade. renutak eksplozije nije oznaio samo smrt oficira neprijateljske vojske. Kosta je etvoronoke krivudao kroz stado traei ladu. Provukao se izmeu ovaca, a one su, kao najbolje utoite bjeguncima, svojim nepominim tijelima i blejanjem i dalje zbunjivale dva vojnika koji su se, u paninom strahu i sa cijevima uperenim naprijed, dovukli do stabla. Leei uz ovcu Kosta je znao da je sve u ljudskom ivotu pitanje vremena. I utoite koje su on i lada dobili u ovijem stadu bilo je vremenski ogranieno. Provirio je preko ovaca koje su mirno pasle travu. Nije znao da je jedan od dvojice vojnika gledao kroz durbin. Brzo se sakrio nazad, ali je bilo kasno. Prvo je uo pucanj, jedna ovca je bila ubijena. - lada! - povikao je Kosta i gledao okolo traei je. - Kosta! - ubrzo se odazvala ona. n je ustao i munjevito shvatio kako moe da spasi njihove ivote. Glasovi vojnika koji su trali prema njima sada su se ve razgovjetno uli. Puzei izmeu ovaca koje su se bezglavo kretale, Kosta je pronaao ladu. na je vrisnula, a on joj je samo pokazao da poe za njim. etvoronoke su dopuzali na kraj stada, a kada su se vojnici pribliili na stotinjak metara, Kosta se izvukao na istac, zalajao kao arplaninac i saget pokrenuo ovce u pravcu minskog polja. Kao slike koje bi mogle da prate smak svijeta, reala su se rtvena jagnjad. edna za drugom, ovce su

aktivirale mine, letjele u zrak i raspadale se od detonacije. ako su otvarale put ladoj i Kosti. Njih dvoje su zaas ostali okrueni paklenom slikom, iscrtanom ljudskom rukom. rali su drei se za ruke preko komada mesa, oiju i rogova, dok je krv liptala po njihovim licima. Izgledalo je kao da je neko otvorio vrata pakla. Nepravilno rasporeene detonacije su naglo oslabile, sve manje su meso i krv bojili nebo. Najednom, pred njima se otvorio prostor. Samo na as im se uinilo da su rtvena jagnjad otvorila put u slobodu. Ukoeni od straha nisu mogli da naprave novi korak. Kosta i lada su se gledali. Sa obje strane stajala su ona dva vojnika. Svi su bili matirani istinom da svaki korak moe da ih odnese u smrt. edino je lada bila potpuno pomirena sa smru. Htjela je da spase Kostin ivot. Najblia umi, okrenula se i potrala u cik-cak. Svi su je nijemo gledali. edan od vojnika uperi puku u ladu, nianei iskorai, a mina ga u trenu raznese. lada je i dalje trala, dok je i drugi vojnik okrenuvi lea Kosti sada nanianio u nju. Kosta se bacio kroz vazduh, pao na vojnika, a ovaj se nabio na bode. Gledao je kako mu krv lipti iz vratne ile i zaas je i sam bio sav u krvi. Pridigao se i viknuo: - Stani, lada, stani, gotovo je! Spaseni smo! lada se zaustavila. Gledali su se, on je prvo mahao, a ona se zaustavila u polukoraku, ne znajui ni sama kako je protrala kroz minsko polje. Drhtala je od sree to je iva, ali i od straha to je nekim udom zastala ba na tom mjestu i to ne zna ta e biti dalje. na je mahnula Kosti, on je ispruio ruke ispred sebe. Samo je dlanovima pokazivao lijevo-desno. Nijemo je htio da joj kae kako ne smije da se mie ni na jednu stranu. na se osmjehnu i uplai jo vie. Digne ruke u vazduh da ga odobrovolji i nasmija se. Kosta je mahao iz daljine: - Ljubavi, ne mii se! Ne mii se, ja u stii do tebe! Nije ga ula. Srena to vie nema potjere za njima, iskoraila je irema panju. Htjela je da sjedne i odmori se dok Kosta ne stigne. Samo to je iskoraila, stigla ju je strana sudbina. ina je pod njenom nogom eksplodirala i raznijela njeno tijelo. Kao da vidi stranu sliku kraja svijeta, Kosta pade na koljena, uzdrhta i pogleda prema nebu i Bogu.

III

Ni cvrkut ptica, ni uestala zvonjava stada ovaca koje se brzo i lako seli s kraja na kraj livade, ni lave pasa koji su trkarali i drali stado na okupu nita od toga nije moglo da probudi monaha Kostu. Zaspao je pred zoru po nepisanom protokolu njegovog ivota i muke koja je tome prethodila. Kada bi zamor uspio da mu obori oi pred zoru san je bio kratak, ali ga je sputao duboko u komare koje kasnije, kada bi se probudio, nije mogao da prepria. ek kada je koza skoila na njegova vrata, on se pridigao. Pogled mu se zaustavio na vatri jer ju je vazduh koji je uao kroz otvorena vrata raspalio, uarivi drvo koje je pred spavanje bacio ispod veriga. Ustao je, a kroz prozor se vidjelo kako je sunce poelo da grije brdo iznad doline. ri psa su uivala u igri skupljanja ovaca, a Kosta je zahvatio lonac vode i zapljusnuo lice. Prekrstio se gledajui u ikonu Svetog Save, sageo se i tri puta dodirnuo kameni pod. Konopac zakaen za kuku na kamenom zidu vezao je za kai na pantalonama i okretao se dok ga nije ravnomjerno, od kaia do vrata, obmotao oko svog tijela. Sunano jutro samo je pojaalo bjelinu hercegovakog kamena od kojeg su izgraene kue u selu Uvijee. Naputeno hercegovako selo nije izgledalo sablasno kao mnoga naselja u kojima niko ne ivi. Nekada je u selu bilo trista dua, a sada je tu samo jedan ovjek koji dri ovce, priprema i iznosi sir na trebinjsku pijacu. ahnuo mu je iz polja dok je Kosta vraao kozu naviknutu da joj da aku kukuruza poto ga redovno budi. Ve je prolazak kroz vinograd koji je dijelio Uvijee od manastira inio da jutro pone kao i svako druto. Ubrao je nekoliko grozdova i stavio ih u svoju torbu. Znao je da e mu groe na kraju dana biti jedina hrana. utarnju jezu je prekinulo klepalo iji su udarci ve pri prilasku crkvi izazivali prve rijei molitve. ek kad je kleknuo ispred ikone Svete Bogorodice i u molitvi se uspravljao i sputao na patos, nestala je neizvjesnost, a s njom i njegov jedini strah. Kosta se plaio nepredvidivih dogaaja. inilo mu se da ga u ivotu dri samo uhodana ivotna trasa. etanisao je u crkvi i kada bi doticao elom kameni pod, zagrijan od vrelog hercegovakog sunca, gubio je osjeaj za vrijeme. ada su mila lica iz prolosti stizala pred njegove oi. Redale su se slike istrgnute iz redoslijeda koji je uinio da njegov ivot bude mueniki.

Kad se pridruio kamenorescima koji su klesali kamen za proirenje manastira, Kosta je ve mislio na uobiajeni nastavak dana. Klesanje je prihvatao kao dunost i nije mu teko padalo, a eho udaraca eljeznog dlijeta u kamen stvarao je monotoniju koja mu je odgovarala. ako je bez napora savladavao dan. Dizao je Pogled prema brdu i najvioj taki iznad grada. Sjedio je i gledao u brdo kao ovjek koga je sudbina suvie opteretila. Sada je ve skicirao novo putovanje uzbrdo, gledao je slike koje slijede, misli su ga ve nosile na vrh brda. Kada su monasi krenuli na uinu i popodnevni odmor, za njega je to bio pravi trenutak da napuni vojniki ruksak ostacima kamena koji je isklesao. inilo mu se da je, tek kada je ruksak napunio kamenom i natovario ga na svoja lea, dobio svoju pravu teinu! Na gradskom trgu kraj pijace golobradi momci, svaki dan u isto vrijeme, igrali su fudbal na male golove. Kada su ugledali Kostu, zastali su znajui da im on nosi darove. Iz depa im je podijelio suene smokve i nekoliko grozdova ubranih ispred manastira. Djeca su ga ispratila pogledima divljenja vaui smokve i gledajui za njim po ko zna koji put u udu, ali i sa panjom koja nije esta pojava kod nestane gradske djece. Zvona su zvonila kada je Kosta zakoraio na trg ispred Saborne crkve u rebinju. Svadbena povorka je upravo izlazila iz crkve, a dvojica tek zamomenih, vidjelo se da im namjere nisu plemenite, pue na klupi i ekaju neto osvrui se. edan od njih se die i priblii bunu i spomeniku na izlazu iz crkvenog parka. Pogleda prema povorci koja se pribliavala i dade onom drugom znak glavom. vaj ispod klupe izvue kartonsku kutiju, zapali tri cigare i borei se sa duvanskim dimom koji mu je tipao oi, jednu za drugom izvue tri zmije iz kutije. Dok su arke vrcale repom, on ih je vrsto drao za vrat, pa svakoj usadi u usta po upaljenu cigaretu. nda potra prema izlazu iz parka dok se prema njemu sporo kretala svadbena povorka. Sve tri zmije rasporedio je tako da ih mladoenja i mlada nisu mogli mimoii. ako je i bilo. Fotograf i harmonika prvi su naletjeli na zmiju koja je izgledala kao naduta aba. Kada je zmija eksplodirala, mlada je vrisnula, a mladoenja pokrio njene oi. dmah zatim, druga zmija je pukla kao petarda. lada je jauknula kao ranjena ptica i plaui otrala prema gradu. Za njom i sva svadbena povorka.

Ujednaenim korakom ovjeka pod teretom, Kosta se pribliavao rijeci. Povorka s mrtvakim sandukom poloenim na prikolicu koju je vukao traktor, polako se kretala magistralnim putem. edan za drugim, automobili su gasili motore. Brzo je stvorena duga kolona, a Kosta se upitao da li i u drugim krajevima svijeta ljudi sa ovolikim strahopotovanjem gledaju na svoje mrtve. Stajao je nepomino. alo je pridigao veliki teret sa lea premjestivi kaieve na drugi dio ramena. nda je tiinu prekinula siva lada sa upaljenim stop svjetlima. Preticala je kolonu i svi ljudi u pogrebnoj povorci utke su i sa prijekorom gledali automobil koji juri pored njih. ada je voza lade iznenada zakoio. Svi su vidjeli kako na zadnjem sjeditu ena u poodmakloj trudnoi zapomae. Voza je izaao iz kola i priao eni u crnini. - Reci mi je li ara s vama? - amo, na kraju! - ko mi ne pomogne, na nee stii iva do bolnice! ena je pokazala na kraj povorke i ovjek je potrao na zaelje, a po gestikulaciji se vidjelo da je druga ena u crnini shvatila ta bi trebalo da uradi. Krstei se dok su prolazili pokraj sanduka, oboje su krenuli ka ladi. rudnica se izvijala pokuavajui da tako umanji poroajne bolove, dok je voza vozio unazad, a kada su stali iza kolone, ena je istrala s nekom kantom, zagrabila vode i pourila nazad. Pogrebna povorka je odmicala, a ena na sjeditu je sve vie zapomagala. Samo to je posljednji ovjek u crnini zamakao iza vinograda, zauo se glas novoroenog djeteta. Pojava novog stanovnika grada izazvala je na Kostinom licu osmijeh. Preao je ulicu i krenuo uz rijeku. Uvijek je veliki mlin koji se lako okretao i na vrhovima kaika isputao vodu privlaio Kostinu panju. Po ko zna koji put mislio je kako je krug figura u koju staje ba sve. Da li je i kosmos krug? edino mu se inilo da njegov ivot ispada iz te figure. oda je i beskrajna vasiona, na kraju, jedan obian krug. Kopkalo je Kostu ima li ieg iza te krunice, dok je sporo pomjerao noge kroz vodu rebinjice. - Lako je meni dok me vodi ovaj put - pomislio je prolazei kamenjarom kroz ipraje. im je stao u podnoje brda, postalo mu je jasno da borba tek poinje. Zaustavio se i sa strahopotovanjem, sasvim polako, pridigao

glavu prema vrhu. sjetio je kako mu srce bije u grudima. Nije mogao da ieka trenutak kada e uzbrdica u njemu rasplamsati strast koju niko nije mogao da razumije. Uputio se prema vrhu gledajui u kamen ispod nogu. Nije, eto, uspio u posljednjih deset godina da nogama utisne u kamen tragove koji bi vrsto i nepomino stajali. udio se, svejedno, kako srne naprave stazuu cik-cak, kako etvoronoci lako tre uzbrdo. Kada bi se zaustavio da se odmori naas, najtee mu je padalo to su koze, brstei iblje u kru, tako lako skakutale ispred njega. - Kada bih bio ptica, ili barem koza - pomislio je. Koze ispred njega nestajale su i samo su njihova zvona ostajala kao trag koji bi postepeno iezao. kada su i zvona utihnula, uli su se samo zrikavci. inilo mu se da sunce i ne sija ako njih nema. Kako se sunce kretalo prema zenitu, dobijali su veu inspiraciju, pa mu se priinjavalo da se sav taj kamenjar ne vidi, nego samo uje. Kosta je vidio vrh ispred sebe i znao je da e i ovog puta stii do njega. Nije gledao u noge, pa se esto deavalo da zapne stopalom o mantiju i onda je bio dovoljan manji kamen da ga saplete i obori na zemlju. Na saplitanje je navikao. Svaki put je u padu morao da se okrene leima prema tlu i tako zapravo legne preko ruksaka napunjenog kamenjem. ako je bilo i ovog puta. Samo to je padajui ugledao na nebu sokole kako se udvajaju. Liilo je i to na igru koju nebo iscrtava da bi on uivao u slici to priziva sjeanje i snove koji su obiljeili njegov ivot. Suze su mu potekle krajevima oiju, ali se brzo pribrao. Soko i sokolica su nestali negde nad dolinom. - Nemam ja vremena za suze - rekao je Kosta u sebi. Posebno zbog toga to je pred njim bila litica kojom je morao etvoronoke i gdje nije smio da se osvre. ko bi se to desilo, kamen u ruksaku bi ga povukao na lea i pao bi niz liticu. Nije mario to bi mogao da pogine. Bilo mu je ao to ne bi opet stigao do vrha. edino je jo taj put odravao ravnoteu u njegovom ivotu. Zbog toga je polako kleknuo. edan kamen iz ruksaka izletio je i lupio ga po glavi. Zastao je, ali ne zbog zamora. Neto je ekao. svrnuo se i nita nije vidio, ali je na njegovom licu bilo vidljivo nestrpljenje i uenje. Na mjestu gdje se nalazio bio je obiaj da sree crvenkastu zmiju. na je svakog dana u isto vrijeme stizala tu znajui da e Kosta naii. a zmija je svaki put svojom pojavom prizivala prolost i dogaaj koji je izmijenio njegov ivot. aman kada se zaudio zato crvenkaste zmije ve nema, ona je provirila ispod kamena

koji je stajao vie njegove glave. Samo je palacala jezikom i polako se pribliavala. Kosta je izvadio vojniku uturu i nasuo mlijeko u plehanu posudu. Zmija nije ekala, srknula je mlijeko, a on je nastavio put. Kosta se verao strmom liticom, osvrtao se sa strahom shvatajui da je dospio na mjesto gdje su oba puta, i ovaj ispred njega, ali i onaj iza, predstavljali opasnost. ak i kada bi se predomislio i okrenuo natrag, bilo bi jednako opasno. Skinuo je mantiju i okretao se da bi konopac obmotan oko tijela razvezao. Napravio je laso i zafrljaio ga u vazduh, konopac je fijuknuo prema stijeni. Kada se uvjerio da je vrsto vezan, krenuo je uz liticu, gdje svaki pogrean potez moe biti poguban. Vidjelo se kako njegov mueniki put prema vrhu litice ima dva uspona i tri sputanja. Pred njim je bio najtei ispit. Kao i u ivotu, ushienja su ga dizala putevima uspona i inilo mu se da ih je lake savladavao od strmoglavih sunovrata. Zbog toga to stranputice nisu bile stvar izbora, niti je nizbrdice valjano kontrolisao. Njih su nametale istorija i nevolje koje ona proizvodi. Znao je Kosta da ga taj put odrava na ivotu! Da li e njegove ruke i ovaj put izdrati teinu tijela?! Pred Kostom su tri vrha koji ine jedinstvenu liticu. ek ako mu uspije da se tri puta uspne i spusti i na kraju da jo jednom savlada vrh, on e izai na uzbrdicu koja vodi na najviu taku iznad grada. Njegovo lice je izraavalo zamor, ali se on vukui konopac pomjerao prema vrhu brda. Vidjelo se da je na izmaku snaga, niz lice okrenuto prema vrhu, znoj je neprestano curio, ali su njegove oi i osmijeh koji se pojavljivao i sada, u najteim trenucima, ovladavali itavom dolinom. kliznuo se niz strminu i kada je pogledao u treu liticu, laknulo mu je. Nasmijao se i tada je ve znao da e, iako potpuno oslabljen, ponovo vidjeti ladu. Penjao se liticom, stenjao, jaukao i na kraju savladao trei vrh. Strao je u podnoje posljednje uzviice i kao ovjek u transu, koraao je uzbrdo vukui za sobom ruksak sa kamenjem. Lelujao je i kada noge vie nisu mogle da ga nose, on je kleknuo, pogledao uzbrdo i legao na lea. Nije odustao. Posljednjih dvjesto metara odgurivao se nogama o zemlju i puzao prema vrhu. Nebo se okrenu na mjesto zemlje, zemlja se pope na mjesto neba. Sve se okrenulo naopake i on, kreui se unazad, najednom stade. Dotakao je mrtvaku lobanju i naglo se okrenuo. Snaan vjetar je duvao na planini, a on ugleda tunel na ijem kraju se ukaza nebo. amo su dvije

ptice lebdei drale rairenu vjenanicu. Gola lada se uspravi, a ptice poletjee prema nebu, pa se isto tako spustie, a ona bijae obuena u svadbenu haljinu. Svia se to ladoj. Kosta pritvori oi. Kroz tunel neko juri ka drugoj strani, ka nebu i ladoj koja istra iz tunela. Kosta juri tunelom i brzo se priblii kraju. lada skae u jezerce, nestaje pod vodom. Kosta odmah skoi za njom. boje rone. Nikako da se nau. Najednom, ruka dodirne Kostu pod vodom. n se okrene. Grom udari, on se tre iz sna o susretu s ladom i okrenu se prema nebu. Provali se nebo, kia zali Kostino lice. Ustade i kao da ga neka nova ivotna snaga potjera, potra uzbrdo. Vukao je mueniki ruksake vezane konopcem i kaiem i kada stie na proplanak odakle se kao na dlanu vidio grad, on oima punim nevjerice po ko zna koji put pogleda na sve strane svijeta. - pet sam stigao na vrh - pomisli. Dok je koraao prema oblom kamenu na koji obino sjedne slomljen tekim putem, preko neba je preletjela vrana gledajui u njega svojim pametnim oima. Dok je vrana u irokom luku kruila oko Koste, njegovo lice je uprkos tekom disanju ozario osmijeh, koji je ukazivao na jo jedan uzlet u ivotu monaha Koste. Skinuo je sa sebe kai i konopac i sjeo na kamen. Smirilo mu se srce, disao je normalno, pa je iz torbe izvukao dva grozda. Poloi svetu knjigu na kamen, a groe spusti pored. Nije vidio kako se vrana spustila na kamen pored njega. Pogleda prema dolini i gradu stijenjenom kamenim brdima, a tuga mu zarobi srce, pa on tiho zaplaka. Gleda dva sokola kako lete nepreglednom dolinom i plae. Plakao bi jo dugo da vrana nije iskoristila svoj trenutak i doskoila na kamen gdje je stajalo groe. Kosta se okrenuo. Kada je vidio kako vrana jede groe, prestao je da plae, osmijeh se vratio na njegovo lice. Kamenje koje je iznio na najviu taku iznad grada, Kosta je s naporom digao iznad glave i gledao kako se kamen po kamen kotrlja niz kamenu liticu. Vjerovao je da e sutra opet sve biti neponovljivo, isto kao i danas.

SRNC U BRKU
tac voli da pria o herojskim podvizima ena. Najdrae su mu ovanka rleanka, arija Kiri, Valentina erekova... Kada govori o ulozi majke u istoriji, uzbudi se mnogo, koulja mu zadrhti oko srca, razvee kravatu i na kraju zaplae: - ajka ome Kapora je svojim tijelom zatitila omila od faistike bombe koja je baena na Sarajevo. Djeak omo je ostao iv, a drugaricu Kapor je usmrtila eksplozija! Lijepo se vidjelo kako ocu teku suze niz obraze. Gledao sam ga i, najednom, meni se dogodilo isto. Plaem, ba plaem! Nije mi bilo jasno da li me dirnuo otac, ili pria o majci knjievnika. oj otac, Braco Kalem, nije graen po US-u. Visok je metar i ezdeset sedam i nosi petu visoku etiri centimetra. Redovno ije odijela kod najdera i pazi da mu manetna prekrije petu. Kod njega se jedva vidi picoka na vrhu cipela otkako je zavladala moda pantalona zvoncara. Kad stoji kraj neke ene prosjene visine on je, vidio sam to na proslavama 29. novembra, gleda s naglaenim ponosom. U stvari, namiguje bez micanja onih kapaka, a ona uzvraa osmijehom. Ponekad teko izdravaju njegov pogled. Kao da Braco enama poremeti disanje: - ao... drue Kalem, nemojte, molim vas... meni je neprijatno! ko dame gledaju moga oca s takvom slabou, postaje mi jasno zato nisu mogle stii u prve redove velikih preokreta, revolucija i ratova. ek kasnije, kada su mukarci shvatili da je falilo ena u njihovim akcijama, onda su glumili dentlmene. Nemam dovoljno znanja iz istorije ovjeanstva. U treem gimnazije samo je naeta pria o tome kako je matrijarhat zamijenjen patrijarhatom. ene su do tada vladale mukarcima i ivotinjama. o je bilo kada je mukarac lovac izgubio primat. d tada do danas rauni izmeu mukaraca i ena su neraieni. raje to hiljadama godina i nema poravnanja. Danas, kao, slavi se 8. mart i podvizi partizanke are! njoj je, takoe, volio da pria otac. Zato on to meni pria kad ve zna da me to ne zanima? Ljubav prema tajnama potie s logorovanja na Sutjesci sa odredom izviaa Sava Kovaevi". ko si htio da postane kurir izvia, valjalo je savladati tehniku utanja. amo je trebalo proi kroz sito i reeto da

ovjek ne bi ostao obini izvia. Za to zvanje trebalo je da utim 24 sata. Svidjela mi se tiina. to manje pria, vie misli! Iako kau da je govor najvee dostignue ljudskog roda, otkrio sam da nikada ne treba brbljati. Zbog toga su moje prve veze sa djevojicama bile neuspjene. Sjedim na sastanku, blejim ko ovca i pljuckam kroza zube. na mi kae: - Pa, reci neto?! - ta? - Neto lijepo! - ta je tebi lijepo? - Bilo ta... reci mi, reci mi, na primjer, da me voli?! - Kako u ti rei da te volim kad to nije tano?! Nikada nisam prepriavao drugovima nijedan dogaaj iz moje kue. Sada me neto natjeralo da se ofiram ori i Crnom. Sjedili smo ispred granapa, pili pivo i ekali pederie iz Pejtona da im naplatimo prolaz. Ponem priu o majci ome Kapora i, najednom, poteku mi suze. - Plae, piko, a?! - odmah me je doekao oro. - Samo jedna suza! - Pravi mangup ne cmizdri ni kad mu stara rikne! - ti? Nisi plako kad ti je stari umro? - Pusti ti mene, ja sam tvoj bos, hajdmo gore. Zvali smo ga oro poto je mirkao dok ita ili gleda u daljinu, a nije htio da nosi naoare da ne bi izgledao mokljasto. n je bio najjai u raji, tukao se sa starijima i prvi je obukao pantole karo-dezena. Zbog toga su ga nastavnici zvali klovn. - ko sam ja klovn, vi ste onda, direktore, klovno! - Pazi ta govori! - e li Rod Stjuart klovn, i on nosi vake pantole? - Pazi ta govori. - ovjek ima para da vas sve kupi zajedno sa itavom kolom i tom zbornicom i dnevnikom e nam zakljuujete keeve! - Pazi ta govori! - ponavljao je uplaeni direktor kole Hasan Kiki. Crni je bio najnii, ali najbri i nije se odvajao od rafcigera. Njime je akao zube, istio nokte, provaljivao trafike, iljata sprava ga je uvala od nasrtaja snanijih momaka iz ulice. Uvijek je hodao najmanje deset koraka ispred nas. vo ga i sada prednjai na putu prema Crnom vrhu.

ako se zvao vrh Gorice i nije ime dobio zbog Cigana koji su tamo ivjeli, iako ovjek moe tako da pomisli poto su ih u gradu zvali crnci. Na kraju ciganske mahale, u dvoritu rhana Sejdia, odigravale su se borbe pasa. voga puta, kau, spremili su spektakl! Na ivot i smrt kolju se rotvajler i vuk. - Navali narode, nema ale, nema prevare, tua vuka koji nije pristao da bude pas i rotvajlera koji se ne boji vuka, pa ko preivi! - svuda je vjetar raznosio iz zvunika piskavi glas lajavca. Kad smo prilazili grupi koja se dijelila na navijae rotvajlera i vuka, iz nepoznatog razloga vratila mi se pria o omi Kaporu. - oj stari kae da je omo Kapor aristokrata zbog dogaaja s majkom! - Halo, ivot i smrt, to su pitanja, jebo te ta tvoja aristokratorija... Pusti Kapora, bolan, i njegovu staru, gledaj vamo! - govorio je oro stavljajui rhanu Sejdiu sto dinara u ruku. - Na vuka stotka! vaj je odmah napisao orino ime u tefter i uzeo pare rukom na kojoj je imao samo tri prsta. Na Gorici se vjeno raspravljalo o tome da li ga je ena ugrizla poslije prevare, ili mu je stolarski strug odnio dva prsta. rhan se nasmijao i pokazao na borilite. oro se probio u prvi red. Prvom do sebe je, po starom obiaju, udario amar, pa tek onda rekao: - Nemoj da ti amar opalim, brii odavde! Nije volio propalice, iako ni sam nije sluio za primjer. n je izgrede i sitne krae shvatao kao neto neizbjeno. Isto tako su mislili stariji mangupi. Rado su priali o pravdi, divili se onima koji su i pametni i mangupi, a nisu kriminalci. Njihov san je bio da budu dobri, uljudni, da ne psuju, da itaju knjige, ali im je sudbina odredila porok kao ivotni put. Najvie njih je zavravalo u zatvoru. Palili su se na ideju kako u prirodi red zavode vukovi i iste je od oloa. ni su to radili meu ljudima. - Pogledaj ih na ta lie! Ni za jednim majka ne bi zaplakala! - rekao mi je oro pokazujui na krezube propalice. ni su reali kao bijesni psi i bili glasniji od vuka i rotvajlera zajedno. Svi su mahali novcem kao vlastitom zastavom. - Duboko me razoarao car ume! - rekao je oro i pokazao prema stranjici i repu vuka. Izgledalo je kao da e se car ume svakog asa upoganiti. Glavati rotvajler se zalijetao, ujedao ga, a vuk je u nekoliko navrata jedva otvarao

eljusti i uzvraao ujedima. Najednom su i najvatreniji navijai prekinuli sa reanjem, graja bezubih propalica je, kao na strujnom prekidau, ukinuta. rhanovo dijete je tralo i od uzbuenja mucajui izvikivalo: - i... li... ci... - ilicija, jebala te ona! - rekao je rhan. nda je malian, bez mucanja, propitao glasno kao sirena koja se oglaavala svakog prvog u mjesecu: - urijaaaa! - vikao je mali Sejdi. U toj gomili svi su bili prestupnici, svaki od njih redovno je hapen kada bi drug ito posjeivao Sarajevo. Uprkos istini da ovoga asa nita nisu skrivili, ti ljudi su se osjeali kao krivci. Znali su da ako trenutno nemaju djelo, sigurno e ga u najskorije vrijeme napraviti. o je bilo jasno i policajcima. Sada su ih jurili niz goriku strminu, dok su se oni trudili da izbjegnu avans batine. Bilo im je najvanije da ne zavre u marici, a ona je stizala diui oblak praine. - Boga ti poljubim, ta oni rade, pogledaj jadne ivotinje, auuu! rekao je policajac koji se izvlaio iz tristaa gladei brkove. Zurio je u krvavog vuka koji je sklapao oi i izgledao kao da izdie. Ponesen bukom rulje koja je bjeei stvarala histeriju, rotvajler crno-bijele glave jo jednom je ugrizao vuka za vrat, protresao ga lijevo-desno i pustio... - rhane, nemoj da te sanjam, kod tebe su dvije stoje ostale! - I jaaa... doe mi tri glave! - uli su se glasovi iz pravca naputene ciglane. Rotvajler je priao vuku da ga jo jednom ugrize, ali vidjevi da zvijer ne mie, vrhovima zuba ga je samo povukao i zaustavio se. Uvjerivi se da je car ume nepomian, rotvajler je pobjednikim korakom potrao unaokolo. Prvo je traio pogledom gazdu. Gazda je nestao, a pas je piljio ispruenog jezika u policajce oekujui pohvalu. - ebe ti vuka koga rotvajler ovako unakazi ree brkati policajac. Rotvajler se vratio do vuka i sjeo pored njega gledajui u brkatog policajca. Samo djeli sekunde bio je potreban da se itava stvar promijeni. Svi su zaboravili da vuk nije pristao da postane pas. Poto je prerano povjerovao u smrt cara ume, rotvajler je bio kanjen. Leei ispod rotvajlera vuk iroko otvori eljusti kao da izdie. Ugrizao je rotvajlera jako i precizno, tako da je za minut iz vratne ile psa iscurila krv. Najprije je liptala, dok su se prednje noge psa tresle, a vratne ile mu

nabrekle i samo to nisu prsle od naprezanja i povienog pritiska. nda je pas zatresao prednjim nogama i izdahnuo. Vidjelo se lijepo kako vuk hoda ukrug i kida zubima meso uginulog psa, dok oro, Crni i ja piimo nizbrdo. Pucanj iz pitolja u vazduh zakopao nas je u mjestu. - Ne mii, da ti ne bi jebo tetku! - vikao je brkati policajac, - Nisam nita uradio, iko, majke mi! - kukao je Crni. pkolili su nas Brko i jo tri policajca i bez upozorenja udarili pendrecima po nama. Ruke uzdignute iznad glava titile su nas samo djelimino od udaraca pendreka. Nekolicinu starijih izgrednika policajci su strpali u maricu a drugi su se razbjeali. - Kako se zove, mali? - pitao me brkati policajac stiskajui me rukom snano do bola. auknuo sam iskrivivi glavu i rekao: - omo Kapor. oro me pogledao u udu a Crni je pokrio rukom usta da sakrije osmijeh. Drugi policajac i Brko su se zgledali. - Stani tamo uz ogradu! - rekao je Brko i pokazao na udericu. - Vadi papire! e su vam line? - i smo djeca. ek smo napunili etrnaest godina! - i dijete?! ogo bi volu rog da iupa iz glave! Dok je zapisivao ime Crnog, Brko se okrenuo prema meni: - ta je tebi edo Kapor? - Striko! - rekao sam kao iz topa. - Sramte bilo! - Nisam ja... Bio sam spreman da kaem: leksa Kalem od oca Brace i majke zre. Zbog ore i Crnog. ni mogu da propjevaju moje pravo ime. - ta nisi, sram te bilo?- prekinuo me Brko. Da zna striko kako bruka porodicu Kapora, lijepo bi se ti proveo! jde mar kui i da te vie nikada nisam vidio ovdje! Sram te bilo! - Prvi put bjeim kui pod tuim imenom, a za lano predstavljanje ide se u popravni dom - zvonilo mi je u uima. Ipak, svidjelo mi se da budem neko drugi. Najednom u koi knjievnika! Sila! Kakvo udo! Srea pa naa milicija ne ita knjige! ta bi bilo kada bi onaj Brko znao da je omo Kapor najitaniji pisac? Pitanje je da li bih preivio njegove batine.

dakle da pogodim rodbinsku povezanost ede i ome Kapora?! edo je bio stalni gost V dnevnika. Putao je u rad hidrocentrale, asfaltni put, presijecao vrpce na sportskim dvoranama i elianama, dovodio struju u najzabaenija sela Bosne i Hercegovine. li, odakle da pogodim ba rodbinsku povezanost ede i ome? ajka se probudila na kripu ulaznih vrata: - Gdje si ti do sada? - Bio sam u biblioteci! - i bio u biblioteci?! - to to ja ne bih mogo biti u biblioteci? - e ima da biblioteka radi u pola jedanaest? - tvorili su kafe-biblioteku, u stvari, knjiaru. Piju kafu i koktu, itaju knjige, razgovaraju. - Znai, od tebe se mogu dobiti knjievne novosti iz prve ruke? - omo Kapor je objavio novu knjigu. - boavam Beleke jedne ne. - va se zove Provincijalac. - Kakva je knjiga? - Ima super naslovnu stranu... Zima je bila estoka i to je, ne znam zato, uvrstilo moje uvjerenje da je bolje biti omo Kapor nego leksa Kalem. oro i Crni su igrali poker kraj novih zgrada iznad kole i svakog dana su mi zvidali ispod prozora da izaem. rebao im je trei. - Nikako mi iz glave ne izlazi sudbina ome Kapora, kakav aristokrata - rekao je Braco dok je za kuhinjskim stolom veerao sarmu od kiselog kupusa. zra nije podnosila oevu povrnost, a ja sam bio uvjeren da on veeras nee briznuti u pla zbog enskog roda. Zato moj otac plae kada pria o ulozi ene u istoriji?! - ristokrata se valjda raa? - ta ja drugo govorim? - Ne govori! Nije on postao aristokrata to je izbjegao bombu, on se takav rodio! - Pa to i govorim jebo ga ti, al hajd, dobro, nije aristokrata! - este on aristokrata, ali ne zbog onoga to ti tvrdi! Braco je odustao od svae, ali i od veere. o je bilo zato to

nekoliko dana nije bio kod kue, zavravao je poslove u Beogradu. Kada se vraao sa takvog puta, svae su trajale kratko. kada je dolazio iz Zagreba, prepirke s majkom trajale su do duboko u no. - o znai da mu valerka u Beogradu popije kotanu sr, skroznaskroz ga iscrpi, dok ova iz Zagreba... - govorio mi je oro. - isli? - Ili je moda u tu Zagrepanku zaljubljen! - Pria gluposti, moj stari potuje ene, ne zna ti kako on lijepo pria o herojskim podvizima ena! Bila je to slaba odbrana Brace Kalema. oje rijei su odzvanjale kao uplji govor glumca u sarajevskoj V seriji Karaoz. Prazno i neuvjerljivo. Zbog neega je otac bio popustljiv prema majci. Uvijek kada je u kui vladala napetost izmeu njih dvoje, utrkivali su se ko e prvi stii do mene. Deavalo se da se zaglave na vratima moje sobe. tac je sada promolio nos i brzo sjeo na moj krevet. Gledajui starke na naslovnoj strani knjige Provincijalac" biblioteke Hit, zapoeo je filozofsku diskusiju o teini odrastanja: - Za mukarca je najvanije da odraste i da stoji vrsto na svojim nogama! - I da odraste veliki - rekao sam, a on me je znaajno pogledao. - Ne mislim na visinu, nego onako ljudski! naj od dva metra ostade djetinjast, a ovaj od metar ezdeset bude zreo! Hajde, kad si tako pametan, kako e znati da si odrasto? - Poslije obavljanja ulnih radova na bazi elementarnih poriva, seks... - ora stei sigurnost! kako se doe do toga? - Pa, kada budem siguran? - Kada naui da hoda, dobije cipele s potpeticom! - Kao konj? - Ne zajebaji, krene trotoarom, a ulica puna tvojih koraka! Po zvuku se vidi koliko si siguran u sebe! - o se, valjda, uje?! - reba hodati odmjereno, sluati svoj korak. Razumije? - Ne! - Kontrolie hodanje. Kada se kree, zadigni samo malo desno rame, da niko ne vidi. - l ne moram ko ti visoku petu?

- i dobro zna da ja nosim petu zbog kime, a ne zbogvisine! djednom mi se vratila pria o herojskim podvizima ena. Nema sumnje, izmeu visokih peta na mukim cipelama i pria o podvizima ena heroja u istoriji ima neka veza. Zato moj otac plae kada pria o herojskim podvizima ena?! - Kukovi moraju biti nepomini, drugi te gledaju, posebno ene. ne vole da uju kad potpetice zvone! - Kao Fred ster? - ene oboavaju ples! Nema ti seksa bez plesa! Probudio sam se tek na ljeto. etvrti razred gimnazije ostao je iza mene kao kofer zaboravljen u prtljaniku voza koji putuje u nepoznatom pravcu! edino je pria o Kaporu bila iva. Kada sam vrelog julskog jutra otvorio oi i pogledao u sat, bilo je pola devet. Iz kuhinje se uo razgovor ena iz komiluka. - ta ono opet Kapor pie u Bazaru"? - n kae da svi akademici u Beogradu imaju valerke. - Ba svi? - Pretjeruje, ali znam ta hoe da kae. - n tvrdi da nije fer to to skrivaju. - ko razglase, onda vie nisu valerke, posebno ako su valeri naunici. - ta fali naunicima? - Nita niste shvatili, nije omo protiv valerki! n je protiv licemjerja! kademici ne smiju da se razvedu! - Pa zar nije omo u kademiji? Sluajui priu o Kaporu, sinula mi je ideja. dlina, ali opasna. Zbog toga moj put do granapa nije iao uobiajenom trasom. Lako sam preskoio preko balkona i spustio se simsom sa prvog sprata na zemlju. Ne bih volio da prolazim pored ena koje nisu zabiljeene u istoriji. Noge su me odnijele do granapa gdje su sjedili oro i Crni. ni su igrali tablia. Bilo mi je neophodno da provjerim da li dangube. edan pogled na njih dvojicu je bio dovoljan da povjerujem kako e prihvatiti moju ideju. Nije trebalo nita da im kaem. - Kako si, omo Kapore? - Bolje nego to ti misli, imam pakleni plan! - Zna li ti kolko se lei za lano predstavljanje? - Ne znam, ali to sad nije vano.

Da bi pakleni plan postao realnost, bila je potrebna zrina dozvola da otputujem na ablaniko jezero. - vo je neiskorieni vikend iz osnovne kole! - esi li ti siguran da bi te n pustio? - Gdje je, u Zagrebu ili u Beogradu? - Beogradu! Zastao sam poslije majinog odgovora. Izgledalo je kao da hou jo neto da dodam u vezi sa Beogradom i Zagrebom. - Idemo na pecanje, neemo pljakati banke! - avi se iz pote im stigne, nemoj da popijem vatru zbog tebe! rekla je ona i zagrlila me. U kui kod ore bila je mala prodavnica ukradene robe nz Njemake. Iz tog fonda posueni su kostimi za nastavak prie o omi Kaporu. - e ete to? - pitala je orina majka. - Idemo na put! Na Gorici put nije znaio isto to i ostatku svijeta. o nisu bila obina kretanja koja pokree radoznalost, posjete roacima ili odmori. o su bili pljakaki pohodi! ko ne zaglave u zatvoru, mladii su se vraali s plijenom. - Dobro ovi moji, njima je sueno da idu na put, ali nee valjda i ti, leksa, u lopovluk? - Ko ti kae da idemo u lopovluk? - a kaem. a znam, zato i kaem! - Pusti, bona, te prie! Pogled mi je bio zalijepljen za ogledalo, a noge su same zaigrale kao da ih pokree Fred ster. - Nije loe kada uje svoj korak! - rekao sam. - ko valira kuu, bolje je kad si neujan! - Stari kae da treba uivati u svakom koraku! Na putu do Normalne stanice moje desno rame se samo pridiglo. ori se to nije svidjelo. - ta se ti kuri? - to se kurim? - Spusti to rame! Nije mi bilo lako da pristanem na naredbu ali jai je jai! Kada je oro pogledao prema livadi i cirkusu, drija, rame se samo vratilo nazad. inilo mi se da sve djevojice koje mire u Sarajevu zamiljaju

moje konture kako se lome u marindvorskim izlozima. Na ploniku kraj hotela Zagreb moji koraci su se odbijali o zvono crkve, zvuk potpetica se ko noen vjetrom peo na vrh rebevia, a onda se kao muzika sputao u ui djevojica s obje strane sarajevske kotline. tac je bio u pravu kada uje svoj korak, mijenja se osjeaj, svjestan si svojih dimenzija! ak i ako nisi, stvari oko tebe poinju da rade. Nas trojica koraamo kao piloti iz filma Partizanska eskadrila! - e l se ovo snima neki film? - pitao je Crni. - Snimae ti film u zatvoru ako nas provale! - dodao je oro. Na Normalnoj stanici doekalo nas je nekoliko kloara. enski glas sa zvunika davao je naim koracima sveani ton: - Poslovni voz Sarajevo-etkovi-Kardeljevo polazi za pet minuta, molimo putnike i poslovno osoblje da se ukrcaju u voz. Nije nam bilo teko da zauzmemo najbolja mjesta u praznom salonu. oro i Crni su gledali kroz prozor, a mene je stjuardesa zatekla kako itam Selinderovog Lovca u itu. Bila je visoka, crne kose, sa ljubiastim oima kao lizabet ejlor. Njih dvojica su istezali ruke ispod rukava i popravljali poziciju sata okreui zglobove lijevo-desno. U stvari, bio je to nain da se naviknu na posuena odijela. I da lie na starije mangupe, one za koje na Gorici kau: ita knjige, a mangup! - Vae karte, molim? - oj stric je edo Kapor, kod njega su karte! - Striko? - sumnjiavo me pogledala stjuardesa. -Da! - gdje je on? - n trenutno daje intervju za Radio-televiziju Sarajevo kod upravnika stanice. - Gdje? - Preko puta u zgradi! - el to onaj nii gospodin sa sijedim zulufima? - este - rekao sam, iako nisam znao kako taj edo Kapor tano izgleda. - Pa ja ga znam! - dlino, lutko, onda zna s kim ima posla! - Neki dan je bio u poslovnom kada sam ja radila Beograd. - vo su moji roaci iz rebinja! oro je pruio ruku i predstavio se kao Nikola Kojovi iz rebinjske ume, a Crni kao njegov roak omilo.

- Idemo u Kardeljevo da prihvate majku. na je na umoru, striko joj sredio da u Neumu provede jo koji dan poslije operacije, ali, kae, mrka kapa! - I meni je daida umro prije mjesec dana! ta ete popiti? - upitala je i uhvatila moj pogled. o su oni djelii sekunde koji su Ingemaru Stenmarku obezbjeivali pobjede u Svjetskom skijakom kupu. Dan je bio vreo, kolomast sa tokova zaudarala je u praznom vagonu i mijeala se sa mirisom sapuna na ijem omotu je pisalo, . Samo to je stjuardesa otila za ank po pie, u vagon su ula trojica u sivim odijelima. Po razgovoru se vidjelo da rade u Unisu i da vode vabu, kontrolora kvaliteta golfova. - Nemate vi pojma ta je standard! - rekao je vabo mucajui srpski. - Sve emo dovesti u red, i ljude i proizvodnju i taj standard ako bude trebalo! - i e standard dovesti u red?! Stjuardesa se vratila i vidno uzbuena spustila pie na sto. Pruila je ruku prema meni i rekla: - ovjek ne zna ta je bolest dok mu neko blizak ne umre. Pipni mi puls, molim te! Njeno srce je zaigralo na mom kaiprstu. tac je u mamurlucima patio od sranih aritmija, pa sam vjetinu nalaenja pulsa davno istrenirao. Iako su otkucaji bili brzi i nepravilni, rekao sam: - Dobro je, ta ti fali? - Sva se izgubim kad neko pria o smrti! - Ne pristaj mi na muku - rekao je Crni. - li nema nita bez ivota! Kada je lokomotiva krenula, vagon je cimnuo i onaj debeli vabo to je priao o standardizaciji pao je na patos. Dvojica u sivim odijelima skoila su da mu pomognu ali je i njih pokosilo cimanje kompozicije! a sam doao do prozora, otvorio ga i promolio glavu napolje. - Striko, striko, striko! - viknuo sam, a mra je mirno prila i stala pored mene, nagela se kroz prozor, a vjetar je njenu kosu namjetao na moje oi. - stavi striku, mangupe, znam da folira! - Striko! - vikao sam i dalje. - a sam mra, stanujem u Gorui. Zna li koria?

- kori, kori? - Desno krilo Igmana iz Hrasnice, kasnije igro halfa u elji! - znam, kako ne znam! - dveo me u Francusku kad sam imala petnaest godina, potpiso bio za ec - izvadila je sliku na kojoj se vidjelo kako stoji uz kameni zid splitske plae, u bikiniju sa lijevom nogom ispruenom naprijed. - Svi ste vi mukarci isti! - Kako isti? - U poetku cile-mile, a poslije me tretiro ko kart. dmah sam nala Francuza, vlasnik ambulante za krvne analize. Bogat, ali dosadan. Poslije dva mjeseca je dobio nogu! - nasmijala se i okrenula mi facu prema svom licu. - Kako se ti zove? - omo Kapor! - i misli da sam ja glupa i neobrazovana? - e u tako neto pomisliti?! - Pet godina itam samo Beleke jedne ne. - nda sigurno zna njegovu raspravu o akademicima. Svi imaju valerke, ne vole svoje ene, a ne smiju da se razvedu - pravio sam se pametan. - Kad si ve kod valeranja, kako se zove tvoj stari? - Rekao sam, Kapor... - voj otac je Braco Kalem, on je dolazio kod nas u kuu! Pogledao sam je, sledio se, ali sam se brzo pribrao i ostao na zadatku. Kada bi me ubijali, ne bih priznao da nisam omo Kapor: - Nema teorije! - ta, ban, nema teorije, je li tvoj stari radi u Izvrnom vijeu? - i si polupala lonie?! na me je gledala s osmijehom i odreno vrtila glavom. - Strikoooo!!! - viknuo sam kroz prozor, inilo mi se da u tako lake podnijeti ovu priu. oj otac ima jo neku enu pored majke zre. o nije mogue?! Da li se velika tajna njegovog ivota skriva iza suza koje lije zbog hrabrih ena? Znai, sve je tano u prii majinih kominica. ukarci ne mogu bez valerki. li ta ja znam o tome?! o nisam nauio ni kako se hoda! na se pribliila, mislio sam da e mi neto apnuti. Zviznula mi je jezik u uho, prola me struja kroz itavo tijelo. - ta emo bez ujke? - apnula mi je.

- Nije ujko, nego striko! - odgovorio sam i vratio se za sto gdje su oro i Crni sjedili. Vidjelo se da im se ne svia razvoj dogaaja. Sklanjali su pogled od mene i piljili u pejza koji je proticao kroz prozor poslovnog voza. tvorio sam Selinderovog Lovca u itu i, dok mi je srce lupalo sto na sat, pravio sam se da itam. oro i Crni pokazivali su mi oima da pijem polako. - Ko bi reko da omladina u vaim godinama ima tako dobar cug mra je pila vie od svih nas zajedno. - ti, kolko ti ima? - Dvajes sedam! - rekla je i nagela se. - vo e platiti onaj vabo tamo! - otila je za susjedni sto. - ta misli, je li nevina? - est, ko konobarski novanik! na je upravo dala raun vabi, a onaj podnapiti inenjer iz Unisa rekao je: - e li ovo dobar standard? - pokazujui na mru. - Das ist ber standard hern Residbegovic! - , pa onda emo i mi uvesti takav standard! ala, je l bi ti radila u Unisu ? Prolazila je pokraj prozora i vidjelo se kako njena crna suknja zaustavlja zrake svjetlosti koja je prodirala spolja. Dok je pripiti vabo pokuavao da je dotakne, ona se izmakla i pogledala u mene. - Vi Balkanci nemate pojma o standardizaciji... - vabo se izraavao kao pravi inenjer duha, a ja sam piljio u izrez na slubenoj suknji. - Halo, prekini cuganje, valja brisati ako nas provale! - aptao je oro, dok je Crni brstio zelenu salatu i beku niclu. - Ne brini, kontroliem ja situaciju! - Vidim, potpuno si obnevidio od kontrole pokazao je glavom prema mri. na je sjela za na sto. - oja omiljena knjiga je The Catcher in the Rye! esi li itala Selindera? - ega? - pitala je. - o je knjiga o odrastanju - bilo je jasno da ne ita knjige. Iznenada se uo poznati glas:

- Vi ste stjuardesa? - esam! - ponosno je odgovorila mra. - Vodimo dva deparoa u Konjic i mislio sam da ih prebacimo u potanski dio! Upiali su se od batina i kontam, nije stilski da ih djeca gledaju?! - vdje nema djece! Da li to znai da je odraslima sueno gledanje upianih lopova? - Ne znai, mala, nita ne znai, samo mi reci e je potanski dio? - amo! - vidi njega! Gdje si ti, omilo? - bio je to onaj Brko policajac koji nas je hapsio po Crnom vrhu. - hej! Kako ste, Brko, zar niste vie na Gorici? - Unaprijedilo me! es da ima vie posla, ali, fala bogu, bolja plaa. Crni se neprimjetno izvukao prvi, a onda je oro mugnuo za njim u ve-ce. - Gdje ti je striko? - u je, mislim, ostao je na stanici... ali e biti u Kardeljevu... - Kako to misli, ostao je u Sarajevu, a bie u Kardeljevu, je l to on moe da bude na dva mjesta u isto vrijeme? - Hoe da kae da e u Kardeljevo stii mercedesom i da se tamo sreu - mra je pokazala policajcima put do maiiovoe, vratila se i uhvatila me za ruku. - Doi ovamo! - Kuda me vodi? - ene kritina mjesta najvie napale, a tebe? - a sam vie klasian tip! - o je ubiboe dosadno! Najvie sam uivala kad je koriu umro stari! - U zagrljaju mukarca ena moe da nae zaklon od smrti! - moj pokuaj da je iznenadim sa filozofske strane je propao. na me je jo vre pribila uz svoje tijelo i stisnula za ruku. - ta se otima? - eni niko nije umro - podrhtavao mi je glas od uzbuenja. - Bie ti slatko. Izvela me je na prostor izmeu dva vagona, izvadila specijalni klju i zakljuala oba prolaza u vagone. Naslonila se na vrata i, dok je dizala suknju, zakucala me je pogledom za vrata vagona. Butine su bljesnule

ispred oiju, a noge su joj bile mnogo due nego to se inilo ranije. okovi voza su ravnomjerno udarali o ine i stvarali poznati ritam. Dok su me misli vodile u poeziju, ona me je opkoraila jednom nogom, digla koljeno uz moj kuk, a ispruenim jezikom prila je mome uhu i rekla: - Zamisliu da si Dejms Braun. - Izvini! - Nema izvinjenja! - Ima li nekog ljepeg? - podrhtavao mi je glas. - n moda jeste ruan, ali sviraaa... Spustila je ruku prema koljenima i kada mi je otkopala lic na pantalonama, osjetio sam se kao Soni Liston koga je uhamed li nokautirao direktom u elo. Samo to nije boljelo! Djeako doba je nestalo na okuci blizu Konjica. - Dolo je mojih pet minuta - pomislio sam. Preuzetu inicijativu prekinuo je orin glas. n je promolio glavu sa krova: - Provalio nas Brko, moramo brisati! - Kakav Brko? - urija, majmune, onaj Brko to nas je hapsio na Gorici! Fataj se stepenica, pa kad uspori u okuci, skai! - Koliko se lei u zatvoru za lano predstavljanje? - pitao sam se trei prema kraju kompozicije. tac je bio u pravu. Nema zrelosti bez plesa. Skok sa posljednjeg vagona nije bio lak. Ipak je korak kroz umu bio sigurniji, utalo je pod nogama uvjerljivije nego kada smo posljednji put bjeali iz krae kokoi. U ustima su se mijeali pijesak i mrin karmin. dgovaralo mi je to nisam morao da priam sa mrom poslije svega. ta bih mogao da joj kaem? Da mumlam ko medvjed. Ili da priam o herojskim podvizima ena! Vidi, to bi moglo biti to. Pria o ovanki rleanki, plae nad sudbinom majke ome Kapora, razmee se istorijskim podvizima ena, a u stvari radi zabranjene radnje! Zbog te kombinacije on plae! Poslije trke kroz umu, prisjela nam je beka nicla koju su platili njemaki inenjeri. Crni je prvi povraao. Kada se zaustavio kraj stabla bukve, oro je takoe izbacio klju iz usta. - ebo te, vidi kako nam se ne da?! - Da mi je da se najedem, ne platim klopu, al da ne povraam!

- e li, kako se kara mra? - tkud znam! i smo priali o knjievnosti. - Halo, knjievnik, nisam ti ja Brko policajac! oje misli su krivudale za kompozicijom sa kojom je odlutalo djeako doba, izali smo na cestu i smijali se ko ludi. Bio nam je smijean onaj Brko policajac. - ta kae Brko, nije stilski da gledaju upiane deparoe?! Ha-ha-ha! - Stari, ja se ovoliko nisam ismijo od tetkine sahrane, ha-ha! - rekao je Crni. Iznenada, na kraju umskog puta izmilio je kamion. oro je primijetio da ga vozi privatnik, tablice nisu bile crvene boje. n je mahnuo rukom, a kamion je stao. - Vozi li iz Sarajeva, zemljae? - Vozim - otvorio je prozor na tatri ovjek kockaste glave. - urija je zaustavila saobraaj, gone kriminalce iz voza za Kardeljevo. - Kojim e ti putem? - Idem na ablaniko jezero! edan moe sa mnom, a druga dvojica pod ceradu! - Sva trojica emo pod ceradu. Pokazao je glavom da se penjemo. - Uzgred, nisam ti ja zemljak, zemljak ti je krompir! - ta kae? - bio je spreman da se tue oro. - e l tvog burazera zovu elo? - Zovu! - ezdeset este na sedmu sam leo dvije godine u Zenici sa njim. - Nemoj zajebavati, pa ti si Komadina? i si sa mojim iralemom leo u muriji? - Godinu i jedanaest mjeseci! es da vie nisam u poslu, ali znam za jadac, penji se. Dokurilo mi da jedem hljeb oferski! - Fali ti adrenalin - rekao je oro i okrenuo se prema meni. - e l se tako zove? - pitao je, a ja sam klimnuo potvrdno. oro i voza sjeli su naprijed, a Crni i ja smo se popeli na karoseriju. Kada je kamion krenuo, voza je naglo pustio kvailo, a inercija je bacila mene i Crnog na drugu stranu. - Zemljae, polako! - vikao sam, a on se okrenuo i rekao: - Zemljak ti krompir! - , zna ta, jebo te omo Kapor, a ti njega rekao mi je Crni. -

ogli smo fino obraditi trafiku u oanici i poslije na peenje kod Gojka na ablanici! Vako daba jeo, ali daba i povraao! Brzo je Crni zaspao. I ja sam sklopio oi. Spavali smo u skladu sa brzo steenom navikom da kliemo sa jedne na drugu stranu karoserije. Iznenada, kamion se zaustavio, a ispod cerade vidjelo se plavo svjetlo rotacije. uli su se glasovi policajaca: - esi li vidio trojicu kriminalaca? Svi su obueni u odijela, opasna banda, lano se predstavljaju i pljakaju po vozovima! - Nisam vidio nikoga - odgovorio je ofer i dao policiji dokumenta. - ta vue na karoseriji? - Nita, eno pogledajte! Drugi policajac se vratio po bateriju i uputio se prema karoseriji. Dok je pridizao ceradu, privukli smo se uz stranju stranicu. Bili smo manji od makovog zrna skupljeni uz stranice kamiona. Baterijska lampa je osvijetlila unutranjost i snop svjetlosti je arao lijevodesno. Ruka policajca koji je drao bateriju stajala je nad stranicom, ali i nad mojom glavom. Disao sam na nos, potiljka poloenog na patos. Ruka s baterijom stala je na milimetar od mog nosa i policajac je osjetio topao vazduh koji je stizao iz mojih nozdrva. - Dr ga, jebo majku, evo ih! Policajac je urliknuo od straha i udario me baterijom po glavi. a sam skoio na noge, a baterija se polomila i svjetlost je nestala. Samo povici i psovke. Padajui sa karoserije tresnuo sam o drugog policajca i sruio ga na zemlju, a Crni je skaui sa kabine skoio na haubu zastave na kojoj se vrtilo plavo svjetlo. d udara njegovog tijela nestalo je plavog svjetla. ofer i oro potrali su u umu, a onda se zauo pucanj. Pomislio sam da je pala mrtva glava, ali je srce jako udaralo u grudima, pa su misli bile nerazgovijetne. edva sam istrao na neku uzviicu. Prst pred okom se nije vidio, a bilo je rano da se dovikujemo. Gore na nebu samo mjesec, nijedne zvijezde. Vano mi je bilo da se kreem. - ta mi je trebalo da se uvlaim u tuu kou? proaputao sam. Smirila me misao o mri. Njene noge niko nije mogao da mi izbije iz glave. islim da to ne bi uspio ni ate Parlov. oje kretanje se pretvorilo u monotoniju. ako je bilo zbog pobrkanih misli, a onda se iza nekog drveta uo urlik, uinilo mi se da je dinosaurus iz zemaljskog muzeja iskoio pred mene!

Skoivi u stranu, stavio sam Dlanove preko glave. inilo mi se da ujem Komadinu i oru kako se kidaju od smijeha. Savijen, htio sam da zauzmem to manji prostor i da budem to manji plijen za zvijeri. - ebite se obojica - ulo se kako psujem u planini. - e je Crni? - Nije daleko. Zaas je umom odjeknulo ime Crnog. Sakrio se iza neke lovake eke i dok mu nismo prili na korak, nije htio da se odazove. Sumnjao je da ga policajci navlae u zamku. Stajao je sa rafcigerom u ruci. Uvijek je iljata sprava u njegovoj ruci znaila borbenost i bio sam siguran da bi rafciger zabio u stomak svakome ko bi krenuo na njega. ednom je ispred kole izbo nekog iptara jer mu je ovaj napao sestru. Na eeu smo izali teko. o je jedan od vrhova Prenja gdje je Komadina imao druga iz vojske. - ta nam uradi omo Kapor, majku ti jebem! - Nije ti uradio omo, nego tvoja guzica - odgovorio sam Crnom. - oj, ako ikad zaglavim u zatvoru proitau sabrana djela ome Kapora. - Nema on sabrana djela, mlad pisac! - Da sam knjievnik, prvo bih napisao sabrana djela! - to? - Kako to? nda bih sa regala gledao kako domain kara domaicu! Smijeh je odzvanjao planinom i trajao je sve dok Komadina nije pokucao na vrata naputene kolibe. dmah se uo pucanj iz lovake puke. Popadali smo ko pokoeni. - vdje je to normalno - rekao nam je Komadina, a kada je ispaljen druti metak, viknuo je: - Ismete! Halo, majmune, ne pucaj! Komadina je! a zatim je apnuo: - Sad ete vidjeti kako izgleda elo duge kose! - Kako to? Na vratima se pojavio ovjek elav na tjemenu, a dugi pramenovi kose visili su mu od pola glave do ramena. Nasmijao se, a bolje bi bilo da nije, poto je u glavi imao samo jedan zub: - Nikad ne zna ko nailazi u gluho doba noi. Samo to sam poeo da veeram. Ne volim da prekidam jelo. Hajte, hajte, taman imam vika mesa. Gola sijalica na plafonu mirkala je i osvjetljavala na ulazak u kolibu. U uglu je stajao vujak i vakao neko sirovo meso. elo duge kose vratio se za rasklimatani sto i nastavio da jede. Niko nije mogao da

provali kako jede sa samo jednim zubom. vakao je! Razrijeio nam je tu dilemu kada je iz usta vujaka izvadio savakano meso i progutao ga. Brzo smo se povaljali po podu i zaspali. Nikada gori san nije proao kroz moju glavu! itavu no mi elo grize aortu na vratu, a krv curi. Nisam mogao da ovaj san sauvam samo za sebe. Na ulazu u eljezniku stanicu Ivanjica, na uho sam ispriao ori teak san. - o nee na dobro - rekao mi je oro. - Kako si sanjao krv? - Fino, jebo ga ti, curi krv niz vrat! - Koje boje? - Crveno-crne, zna kako izgleda krv! - o znai da e biti gusto! Na stanici Ivanjica iznad Dubrovnika kao da stoji banda sa poetka filma Divlja horda. oro je mirkao, Komadina je sipao vodu u flau, Crni je zvjerao okolo, a u meni je kuvalo! Digao sam desno rame, ali kada shvatih da je to oeva ideja, brzo sam ga spustio. - Nikada ga vie neu pogledati, nek mi se mie s oiju! Dok je kaiprst vrtio kuni broj, mislio sam o tome kada u stvarno biti zreo. - esi li to ti? - zauo se majin glas. - esam. - Kako si? - Super. - Zna li da se omo Kapor rastavlja? - dakle ti to? - Piu novine, uhvatila ga ena sa valerkom. - ta sve novine piu! ta bi ti, majke ti, da novine napiu isto za Bracu? - Ne bih ostala s njim sekunde jedne. oj Braco nema veze s tim, on je u ljubavi sa pricerima. - I, kad se vraa tvoj valer? - Kakav valer, ta to pria? - Pa stari - brzo se prealtah nazad. - Nee jo, jo tri dana je na putu, a kad e ti kui? - a u brzo, dan-dva. - Nemoj dan-dva, nego sutra, prije no to on doe, da si se nacrtao u kui... tu-tu... tu-tu...

Veza se prekinula poto je istekao razgovor za jedan dinar. I dobro je to se tako desilo. Da je razgovor potrajao jo koji minut i da sam imao jo koji dinar, rekao bih majci kako otac ima valerku. Volio sam trenutke kad postajem vaan i tu je leala opasnost, zbog toga ponekad postajem brbljiv! Bilo mi je drago kad izgovorim neku istinu koja okira. Da li zbog toga to bih tada postajao vaniji ovjek od Brace? voga puta bih kratko bio vaan! Zbog toga to vjerujem da bi stara otila iz kue. ada ve ne bi bilo nae porodice. nije ni red da se ljudi cinkare. - Cinkaroi se raaju a mrze ih i kriminalci i policija - govorio mi je otac. Nisam volio da me mrze poto ja nisam znao da mrzim. U mom sluaju bijes istopi mrnju. Ipak, kako da prihvatim da moj otac ima drugu enu? jadan, onoliko se rasplae kada govori o hrabrim enama! Njegove suze nisu bile fal! o je ono to me zbunjuje. ef stanice se pojavio iznenada. Gledao nas je i po obrvama koje su se dizale as iznad jednog, as iznad drugog oka, bilo je oigledno da smilja kako da javi policiji. Kada je ugledao Komadinu, odmah je prestao da baca obrve gore-dole. - Ko su ti ovi? - pokazao je na nas. - Rodbina, doli su da me isprate! - Ide u vojsku, junaino? - U zatvor! li samo na tri godine! - Nema problema, sve e biti po pe-esu - rekao je otpravnik, dok je voz sa mukom stizao u stanicu teko i uz kripu se zaustavljajui. Komadina je uao sa kartom, a mi smo saekali da voz krene. Crni je na putu ka toaletu skrenuo u kancelariju otpravnika. Bilo je vie nego sigurno da e otpravnik poslati poruku dubrovakoj policiji o sumnjivim tipovima u vozu. Kada je krenuo da vrti telefon, gledao je za nama: - Neete vi meni ovdje nikakvu silu provoditi, nikada! Nije uspio da zavri misao jer ga je Crni oinuo po glavi saobraajnim znakom, pa se sruio na patos, a poslije ga je lako vezao. Pridruio nam se u ve-ceu na kraju kompozicije gdje smo se skrivali od murije. Samo je Komadina stajao napolju. Dogovor je bio da ako murija naie, on ue u ve-ce i da nam znak za bijeg. Bili smo spremni da kroz prozor iskoimo. Crni se uurio izmeu nas i jedva smo disali dok je iro otpuhivao nizbrdo prema Dubrovniku. nda se zauo Komadina:

- Brii! Poiskakali smo iz voza ko je kako umio. rali smo pored ire i skrenuli u umarak kad se zauo pucanj i pretnja: - Stoj, pucau! o je policajac iz voza ispalio metak u vazduh. Komadali smo niz strminu i trei uli u luku Gru. Da li je ovo prvi put da neko trei ulazi u Dubrovnik. Kakva glupost! Dubrovnik postoji toliko dugo. Koliko su puta vojnici utravali u ovaj grad? Ili, koliko su puta bjeali iz njega da bi on ostao ovako skladan. Na ulazu u luku Gru zaudarala je riba. Zajedno s nama u Dubrovnik je unesen smrad eljeznikog vecea. Ribari su se tu vrzmali i stvarali buku. ek na kraju mola sjedio je jedan upavi mladi sa ruksakom i nepomino gledao u more. - naj tamo hipik je moj - rekao je Komadina. Kao opor gladnih vukova gledali smo kako Komadina sigurno koraa prema strancu. - Ne moe se biti pravi kriminalac bez dvije godine u mardelju rekao je oro pokazujui na kraj mola. amo je Komadina upravo sjeo kraj stranca i kada je bio siguran da niko ne vidi ta radi, munuo ga je dva puta u rebra. Udarci su bili jaki, a vjetar je do naih uiju donio prigueni jauk stranca. Vidjelo se kako Komadina pretresa stranev ruksak. Pridigao se na noge i bacio ruksak u stranu. Usput je zviznuo stranca nogom u stomak, pa se uputio prema nama. - etirsto maraka, narkomanina holandska! - Da nas ne provali muriji? - Nek provaljuje koga hoe, ja moram neto pojest, ljudi, umrijeu rekao je oro. eni je eludac jo od Ivanjice bio zalijepljen za kimu, a u uima nije prestajalo mljackanje ele ikave kose. Nali smo neku palainkaru i naruili svako po duplu porciju. ulo se vakanje, a nae oi zvjerale su okolo! raili smo pravac u kojem bismo mogli da briemo ako se pojavi policija. Niko od policajaca se nije pojavio, a mi smo se spustili u gradsku kafanu i naruili sladolede. Iznenada, sa mora se pojavio onaj stranac. Drao se za rebra tephko diui: - Do you speak English? - Yes, I speak little but good, ha-ha.

- My wife left me alone... - You married? - Yes! - Oh yes, You foreigner? - Yes I am foreigner and I am married, but my wife is gone with Galeb! - Galeb?! - Rock star from Zagreb! And she took all my money! Sada ga ve nisam razumio, ali to nisam smio da pokaem! Propade mi engleski sa ploa! - Money? - Yes, all my money is gone! - So you foreigner in the marriage?! - nisam bio siguran ta izgovaram. - ta to znai? - pitao je oro. - You foreigner in the marriage?! - ponovio sam. n se nasmijao. - ta kae? - Veli da je stranac u braku?! - ta to znai, matere ti? - Valjda se osjea kao stranac u braku, ena mu je pobjegla s nekim rokerom u Zagreb. dakle mi stranac u braku? oda od one pjesme Stranac u noi, Frenka Sinatre?! - Reci mu, ako hoe da ostane iv, mora za nas da radi! - insistirao je oro. - Do you want to work? - Whatever, I am ready, I need the money to get some hashis and go home - eao je laktove dok je govorio i krivio nos. Kada je uo re hai, oro se razbjesnio i pogledao u nebo uhvativi se za glavu. Nije podnosio narkomane. - oooj, to mi to radi - rekao je i udario stranca u braku nogom u dupe. - ebem ti onu mater holandsku, narkomanino, mr odavde! - urlao je, a onda se Komadina isprijeio ispred njega: - Neka ga, valjae nam! Stajali smo na kraju ulice gdje se vidio ulaz u hotel rgentina i ekali da nosata ena zatvori poklopce na trafici koja se jedva vidjela od

visokih borova. Cvrci su cvrali, a meni su navirala na um udna pitanja. Kakav bi to bio zvuk kada bi oni vodili ljubav? Skriveni u bunju i pravilno rasporeeni ako naleti murija, bili smo spremni na tuu pogleda uprtih u nosatu enu koja je upravo zakljuala trafiku, ula u kodu mb 1000 i odvezla se sa nekim mukarcem niz ulicu. im su otili, stranac je priao trafici, razvalio stranja vrata i pokupio ta je stigao u brzini. n je svima u naramak, iz ruku koje su se tresle, trpao ilete, bik rezae, vakae, privjeske za kljueve. Sve to nam u ivotu nije trebalo. Iza oka se pojavio veliki be-em-ve i u sekundi je automobil bio ispunjen svakojakom robom iz trafike i mladim prestupnicima iz Sarajeva. Dok je vozio prema akarskoj, Komadina je rekao: - ta misli, moe li nas uhvatiti murija sa onim tristaima? - ogu, al za kurac - ponosno je dodao Crni. - Ko to i jesu - rekao je oro, potegao flau rakije i dodao je Komadini. Pokazao mu je na retrovizor gdje se vidjelo kako stranac kljua na zadnjem sjeditu i pada na Crnog. - looo, haiar, e e? - vikao je Crni kada bi stranevo tijelo padalo na njega u okuci, a mi smo se uglas smijali. Komadina je stavio kasetu u kasetofon i ve na prvoj strofi automobil se orio od pjesme: - Volim majko siroticu, s njom provodim dane... - pjevali smo i udarali u plafon automobila, dok je flaa rakije kruila i munjevito se praznila. Crnog je rakija uhvatila brzo jer nije podnosio alkohol. Lupao je akama po plafonu automobila, a onda je krenuo da tue stranca. Komadina i oro su se smijali Crnom, a ovaj je to shvatio kao podrku, pa je raskopao lic i bio spreman da pia po njemu. Stranac je moleivo gledao u mene. Iskoristio sam priliku da sjednem izmeu njih dvojice ispruivi ruku prema Komadini, koji je preuzeo kasetu i stavio je u kasetofon. Crni je spakovao alatku u lic i pogledao me. Kada je krenula da se vrti moja pjesma, jedino je zapjevao drogirani stranac. Niko drugi u automobilu nije znao rijei: - I love you baby, ta-ra-ra-ri-ra-ra... Ra-ra-ra-ra... oro je osjetio potrebu da udara po plafonu, a Crni je preko mene nastavio da tue stranca. Nije mi se to svidjelo: - to ga tue, on je na stranac u braku? - je l to tebi ao?

- Kakve veze ima je l meni ao, nita ti ovjek ne radi, a ti ga bije? ^ - Boli te kurac! - a sam zdrav ko drijen, a ti ako ima te bolove, idi, brate, doktoru! Crni je bio prgav ovjek, ali se trudio da izbjegne sukob sa mnom. Sada je pobjesnio i krenuo da udara stranca jo vie. Pokvario je atmosferu u automobilu. edva mi je polo za rukom da ga odvojim od stranca. - e l ti to vie voli njega nego mene? - Prestani da ga tue, jebi se! - ebi se ti. oro je pokuavao da pjeva na engleskom. Svi su se cerekali i to je ostavilo po strani moj sukob sa Crnim. Kada se auto zaustavio na benzinskoj pumpi, Komadina je otvorio prozor i pozvao prodavca benzina u IN uniformi: - Ima li problema? - Hvala bogu, nema! - ko nema, mi smo tu da ih napravimo - rekao je i uhvatio pumpadiju za okovratnik. - Radi za muriju, je li pederu? - Ne radim, majke mi! - Ne radi, a? - i zviznuo mu je amar. - Ne radim, djece mi. - d danas radi za mene, izvadi sve pare iz kase i stavi ihu ovaj dep! Pumpadija se okrenuo i pokuao da bjei. Brzo je uhvaen, Crni ga je pokosio klizeim i dok su ga Crni i oro vezivali, Komadina je ispraznio njegovu kasu. Pumpadija je ostao vezan mumlajui preko upave krpe kojom se isti mjera ulja u motoru. U kasi je bilo malo novca, poto je tek zapoeo smjenu. Zbog toga je pumpadija od svakog dobio jo po usputni udarac, jer je na kapital iz dubrovake trafike zanemarljivo uvean. U koferu je bilo dosta robe, ali nije bilo dovoljno kea. - Isto je kod seljaka, ima svega ali nema para govorio je Komadina. Razvrstani u strijelce, po niskoj cijeni nudili smo ulinim prodavcima u Zaostrogu plijen iz trafike. d prodatih ileta i drangulija iz trafike stranac je kupio hai i propisno se uradio.

Na plau u Zaostrog uli smo bauljajui pijani. inilo se da nema nikoga dok se nije zaula gitara i neko drutvo koje se zabavljalo na drugoj strani plae. Crni je prvi otiao do njih. Poto je najmanje pio, bio je najspremniji za komunikaciju. Komadina, oro i ja leali smo na pijesku, a Crni se vratio sa nekim ovjeuljkom drei rafciger na njegovim leima. - Gospodin je iz ravnika i eli da vam ustupi svoju sobu da se ispavate veeras! Prili smo grupi travnikih hipika koji su polupijano pruali marihuanu. Nije mi bilo lako da povjerujem. mra iz poslovnog voza SarajevoKardeljevo sjedila je u drutvu mladih Nijemaca. Golobradi plavuani iz Njemake nisu izgledali kao opasni konkurenti. Ustao sam i kroz pijesak, sa blago uzdignutim desnim ramenom, poao ka mri. Koraanje o kojem je govorio otac ne mora da prati zvuk potpetica! Bio je to samo mali dio predstave izvedene po njegovim uputama. Ne znam zato mi je pao na um ba sada? Da li bi od sada svako vianje mre vodilo ka odgovoru na pitanje zato moj otac plae kada pria o herojskim podvizima ena? Zbog ega istie herojstvo ovanke rleanke, zato roni suze kada pria o majci ome Kapora? Pridignuto rame je prvo stiglo do mre. - Sluaj ti, mali Kaleme, zna li da je za vama raspisana potjernica? - Zajebava?! - Za tebe ne znaju ko si, ali onaj Brko kae da je ovu dvojicu ve hapsio! - Kako zna? - o ve ne mogu da ti kaem. Uhvatila me je za ruku i odvela prema moru. - Zaboravila sam da ti kaem u vozu, vidjela sam tvoju sliku sa splitske plae! - akarske! - Svejedno, ti i ova dvojica prevaranata leite na plai, a ti, seljaino jedna, zaeno za kupae gae kent cigare! - o je da fotografija izgleda svjetski! odakle ti slika? - Hvalio se tvoj stari mojoj sestri kako si lafina, stari te oboava! j - i si mene zamijenila s nekim drugim. - Vidi ga to se zabrino! Zna kako kae omo Kapor u Belekama

jedne ne da je mukarac za razliku od ene poligamista! Iznerviralo me to nisam znao ta je poligamija, a ona mi se unijela u lice i nastavila: - Voli da mijenja! ora da opti sa vie ena! krenula se i otila prema moru. Skinula je prvo majicu a onda je bacajui komade odjee sa sebe potrala u vodu. Ugledao sam njena lea i kimu sa istaknutim prljenovima koju su drali vrsti miii sve do tankog i dugog vrata, dijelei lea na dva ravnopravna dijela. Kao da se neki vajar pozabavio njenim plekama. Sigurno je njen pradjed bio jaha i stigao iz pustinje. - Da li su sve lijepe ene stigle iz pustinje? - pomislih. Iako me pria o ocu pogaala, skidao sam pantole, koulju, majicu i cipele posrui. edino to je smetalo na putu do ene u vodi bilo je osjeanje da sam dio amerikog filma u kojem se dvoje mladih vole. Nedostajala je jo samo scena kada padaju sa bicikla, voze se na ringipilu, liu sladoled, a onda se bude na plai ikau: - I love you! - I love you too! Utrao sam u vodu i znao da slijedi nastavak prie koja je zapoela na okuci kod Konjica gdje je nestalo djeako doba. ako je i bilo. - Brii, murija! - prolomio se glas plaom. tvorio sam oi leei na vrelom mrinom stomaku. Drei se za ruke zajedno smo potrali u be-em-ve. tvorio sam gepek i saekao da ona ue, pa sam skoio za njom i zatvorio poklopac za nama. Napolju se ula zbrka, dozivanje. - e li, mala, moemo li rei da si ti moja valerka? - Zavisi! - d ega? - Pa od toga ima li djevojku? - Nemam! - oj, budale! Kako onda mogu da ti budem valerka? boje smo se smijali. Iznenadna lupa vrata i glasovi samo su na trenutak zaustavili strasti. - Stoj, pucau - vikao je neko, ali to nije bilo dovoljno zastraujue da zaustavi nae osmijehe. U stvari, i da smo to htjeli, ne bi bilo mogue. Kola su pokrenuta u divlju vonju, a nagla koenja, promjene ritma, snane ture gasa, nagli ulasci u krivine, sve je to samo izazivalo smijeh. Nije nam bilo ugodno kada su se kripa guma i koenje pretvorili u neprijatnu tiinu.

Bila je no, a oro je otvorio gepek i ugledao jedno tijelo sa dvije glave koje nisu znale kako da prestanu sa smijanjem. - Ne valja da se igramo s ovim autom, provalie nas - rekao je Komadina. Izvlaenje iz gepeka liilo je na izlazak sa plae. Samo milimetar dijelio nas je od ambisa. Kada sam zakoraio na tle, prilo je po stopalima kao da stojim na reou, a ne na asfaltu. Nas dvoje smo stajali tik uz ambis, a pogled nizbrdo je djelovao strano, ali privlano. apnuo sam mri na uho: - e l ovo ta blizina smrti? - Nita nisi shvatio. ora neko da ti umre da bi doivio vrhunac! - im se vratim kui, ubiu starog! na se nasmijala. - oja sestra kae da je sladak ko eer! Komadina se naslonio dupetom na automobil i sa osmijehom odgurnuo vozilo u ambis. Dok se ukradeni be-em-ve smandrljavao niz provaliju u blizini ivogoa, flaa ampanjca je ila od ruke do ruke. utomobil je izgorio na putu do vode odakle se jo dugo prema nebu dizao dim. - a sam mislio da e mrcina mnogo bre stii do mora! - rekao je Komadina. - Nema on masu kamiona! - Kamion nemoj da mi spominje, nikad vie u ofere! Ne znam zato je Crni iznenada viknuo: - omo Kapore, da vidimo zato si ti iljio kurac na mene?! - Nije fer da udara ovjeka bezveze! - Nije fer, je li? - rekao je Crni i udario amarinu strancu. vaj je pao i bez jauka krenuo da se pridie, ali ga je Crni onom zakucao za asfalt. Skoio sam da pridignem stranca, uhvatio ga za ruku, ali me je Crni s lea roknuo u rebra. Nisam se nadao da e skoiti na mene. Znalo se u raji da sam jai od njega. oda je ljubomoran zbog mre, uvijek je govorio da e oeniti crnku sa ljubiastim oima kao Liz ejlor. - Sam si izabrao batine?! - zavrnuo sam rukave, skinuo sat i predao ga mri. - Daj, ban, stanite... - razdvajala nas je mra. - Nema stajanja - bio sam odluan. n je takoe skinuo svoj sat, zlatni lanac i narukvicu. Nasred

magistrale je krenulo odmjeravanje. Ko e prvi udariti? - Nemoj uopte da sumnja, jebau ti mater - rekao sam Crnom. - omo Kapore, stara e te prepoznati u bureku! - Nisam ja omo Kapor, zna ti kako se ja zovem! - U bureku e te zra poznati, ali po oima! Nii rastom, on je mislio kako bacanjem u noge moe da me digne u zrak. Nije mu uspjelo, a ja sam prvo zamahnuo lijevom i onda ga pogodio desnom u vrat. auknuo je. - Drai ti je Holananin, je li?! - istio je krv sa usana Crni. Pogledao me je i ponovo jurnuo na mene. Izmakao sam se, ali je uspio da me zakai rafcigerom. Krv je procurila iz moga ramena, ali me to nije uplailo. epao sam ga za vrat kada je ponovo nasrnuo na mene. Izvukao se, okrenuo na stranu i na kvarnjaka pokuao da me udari glavom. Naletio mi je na lakat i od siline udarca pao. Kao na kraju svake velike bitke, nastala je sveana tiina. Stojei i skraenog daha, ali s rukama u bokserskom stavu, gledao sam u Crnog. oro je priao Crnom, pridigao njegovu ruku, a kada ju je pustio, ona je beivotno pala na asfalt! n je zaurlao od uzbuenja. Nije bio siguran da li je iv. - Hoe jo, je li?! - dizao sam pesnicu iznad njegove glave. - Stani, bolan - rekao je oro. nda smo svi povjerovali da je mrtav. - Udario je glavom u asfalt - rekao je Komadina, dok je oro drmusao Crnog, ali mu je mlitavo tijelo kliznulo iz ruku. oru bi rasplakale i mnogo manje stvari: - Nikad vie neu s njim popiti kafu u Domu invalida - rekao je i zajecao. Kako da povjerujem da je moj drug mrtav. oj otac plae kada pria o ulozi ene u istoriji, a ja sada plaem jer sam postao ubica. , Boe! Blago mom ocu! ko je tano ovo to mra pria, njegov dvostruki ivot je njegova istina, on je naao mjeru. ja? oj ivot je propala stvar. - Nemoj, Crni, ko Boga te molim! Gledajui prema nebu vikao sam da me neko gore, ni sam ne znam ko, uje i da ne dozvoli da Crni umre! djednom, bolan udarac praen toplinom krvi koja je iknula iz mog stomaka. Samo sam jauknuo i u trenu pomislio: - Crni je obini kurjak, koristi foru onog vuka kod Sejdia!

Pretvarao se da je mrtav i kada je bio sto posto siguran da e udarac biti pravilno usmjeren, uradio je ta treba, zabio je rafciger u moja crijeva. Ubo me je jo nekoliko puta. auk od bola uo se do mora i luke u ivogou, a Crni se uspravio oslanjajui se prvo na koljena, a onda je skoio i uhvatio neki kamen namjeravajui da me dotue. mra je tanom udarala Crnog i vritala od straha kada je ugledala tragove moje krvi po magistrali. Nije me nita boljelo, krv koja je strujala po mom tijelu izlijevala se preko butina. oplina krvi i na stopalima. oro i Komadina su Crnog hvatali za ruke. Uspio sam da se okrenem na bok i da odgurnem podivljalog neprijatelja od sebe. n je uspravljen krenuo da me tue nogama. - vo ti, omo Kapore, piko holandska! Pogledao je stranca, stisnuo jae rafciger i zamahnuo da ga ubode: - Sad u tebi glavu da otkinem! Stranca u braku je strah od smrti natjerao u ludaki trk. Dok je bjeao, sve vrijeme se osvrtao. Utrao je u zavoj na magistrali i ponovo se okrenuo prema Crnom da provjeri da li je jo uvijek iza njega. vaj je naglo zastao kada je ugledao svjetlost automobilskih farova. Policijski fijat je izlazio iz zavoja velikom brzinom i pomeo stranca. uo se tupi udarac, a onda kotrljanje nizbrdo. Zavladala je tiina. Samo je glas uka zlokobno odjekivao. Uprkos tekom stanju, opet mi je palo na um kako to zvui kada cvrci vode ljubav? Da li moja smrt dolazi kao logian slijed stvari? Da li poslije slasti i visine zadovoljstva na koju me je dizala mra, sada dolazi kraj? Nita nije tako toplo kao krv i nita ne skriva tajnu kao ta tekuina. mra je gledala kako ta sila istie iz mene i zaplakala je kao da se opratamo. Komadina se prestravio kada je ugledao crvenu lokvu pored mojih stopala. Pokrete policajaca su osvjetljavali farovi tristaa. Bile su to duge sjene, vidjelo se kako na pedesetak metara od nas unezvijereno trkaraju izmeu automobila i beivotnog tijela stranca. Najprije su se njihove siluete ukrtale iznad stranca, a onda su se zaustavile nedaleko od njegovog tijela, nad stranevim ruksakom koji je od siline udarca odletio u stranu. - Da javimo u bazu? - U bazu da javi, zvekane?! Hoe da mardeljamo u Zenici zbog hipika?

- Neu. - nda mi pomozi da ga odvuemo! Bacili su ga u neku vrtau do koje je dopirala neonska svjetlost sa uline lampe na izlazu iz ivogoa. Policajac koji je htio da zovu kolege otiao je do kola, izvadio kanister i crijevo, na usta je povukao benzin i presuo ga u kanister i sa tim dotrao natrag. Posuli su stranca benzinom i zapalili ga. Prvo je buknuo plamen i ovjek je gorio, ali se policajcima nije svidjela brzina kojom se odvija ta radnja. - Nee da gori, majku jebo holandsku! - Zna ta, u njih su kosti pune vlage, jeben je okean! - ora brener - rekao je drugi policajac. Potom su upalili kola i prvih sto metara vozili su se unazad, a onda je auto uz kripu pojurio prema gradu! Sjene su nestale sa farovima i samo je neki pas cvilio u daljini, a svjetlo na kraju ivogoa mirkalo je od strujnog napona koji je iao gore-dole. Kad su se vratili, odmah je upaljena vatra na breneru i ubrzo je tijelo stranca pretvoreno u pepeo. Krv je curila niz moje tijelo, a slika ispred oiju polako se gasila. Gledao sam kako pepeo istresaju u zlatastu konzervu dok su me Komadina i mra vukli naprijed. jeseina je osvjetljavala trag krvi koji je iza mojih stopala ostajao na magistrali. Kada se svjetlost potpuno izgubila, Komadina je pocijepao svoju koulju i zgrabivi moju aku pritisnuo je mjesto na stomaku odakle je curila krv. ulo se koenje automobila i kripa guma. - Dri ovdje, uje li me - govorio je Komadina dok je vezivao svoju koulju oko mog stomaka. - ta je bilo? - pitao je policajac izlazei iz auta. - Bre, iskrvarie ako ga ne odvezemo u Hitnu, umrijee nam na rukama - plakala je mra. - ta je bilo? - ponovio je policajac. - Napao ga neki narkoman, uo mu u ator i izbo ga! - ime ga je izbo, majku mu jebem narkomansku? pitao je policajac gledajui u svog kolegu. - rafcigerom! - rafcigerom? Kako je samo pokvaren! Kaem ja tebi, nema ale sa narkomanima! Ugasila se slika kao da je crkla katodna cijev na televizoru.

Na bijelom bolnikom stolu leao sam kao od majke roen, prekriven bijelim aravom do grla. Neko mi je otvorio oi. ini mi se da su bili mrini prsti. Ugledao sam bolniarku koja se nagela preko kreveta da mi ispravi ruku i da popravi plastinu cjevicu koja je ubrizgavala infuziju u moju venu: - i ima vie sree nego pameti, ovoliko ti je falilo da ti probije unu kesu! - ajku li mu jebem narkomansku - rekao je jedan od one dvojice policajaca. n je posmatrao sestru koja me previjala, a kada je ona otila u drugu sobu po zavoj, osvrnuo se unaokolo. Neto su se domunavali policajci, a onaj vii rastom izvadio je konzervu. Htjeli su da prospu prah kroz prozor, na lavandu koja je rasla u dvoritu bolnice. Iako je proticalo ljetnje jutro u akarskoj, maestral je ve duvao. Policajac je otvorio prozor, pa je iz konzerve poeo da izbacuje prah. Gledao je kako ga preko cvjetova lavande vjetar nosi prema obali. nda je vjetar iznenada promijenio pravac i poeo da vraa prah nazad u sobu. Prvo je zasuo policajca po licu, a onda je oblak tog praha zakovitlao preko lica Komadine i mre. Kovitlac se nekontrolisano kao u pravoj oluji irio prostorijom. aman kad bi se uinilo da se pepeo zaustavio na podu, ostaci stranca bi se za tren ponovo lijepili po njihovim licima. Nisu shvatali da se stranac u vjenoj formi vraao. Prizor se pretvarao u histerinu komediju. Bol u stomaku mi je zaustavljala smijeh, ali sam se ipak smijao kada je policajac nastavio da prosipa pepeo, a jak vjetar ga zavrtio po sobi, pa je on u panici rukama pokuavao da kupi ostatke i vrati ih u konzervu. Policajci nisu znali da smo mra, Komadina i ja bili svjedoci njihovog zloina. Nije to znala ni sestra koja se vratila sa zavojem. Kada je krenula da me previja, vidjela je da se smijem. - Nemoj da iskrvari u mojoj smjeni. - Ne brini, saekau tvoju kolegicu, kau da je bolja odtebe! - ovjee, iskrvarie! naj policajac me pogledao, ali kao da je znao da pria o strancu u braku koji je sada u prahu nema ansu da bilo kada bude otkrivena. a istina nas je drala u nerijeenom rezultatu. Nije mi bilo jasno da li ljudi lau kada ute o neem kao to je svirepo ubistvo? ko vae pravila kurirske slube, onda je sigurno da ako uti o zloinu, ne lae. li ta to znai u ivotu? Koliko toga bih ja mogao da ispriam kada se vratim kui!

ko preutim velike istine, da li e to biti velika la? Istina koja je starija od drugih istina jeste da su policajci stigli na vrijeme, jer da nisu, ja bih sada sa strancem lovio jelene po vilerovim goblenima. ivot i smrt su se svuda po nama ispleli u prahu turiste iz Holandije, pa je, u trenutku kada vie nije bilo vjetra, na avanturu omo Kapor stavljena taka. - Kako u kui? - postavio sam pitanje naglas. - Ko kae da e kui. i ide kod mene! - Kako u staroj na oi? - a mogu da ti sredim sa starim preko sestre! - Neu da ujem za njega! mra je uzela stvar u svoje ruke. Njen roak Fahro stigao je sa ford taunusom u kome je sve blistalo, samo to se miriljavi sprej pomijeao sa plastikom i ravim limom, pa je to zajedno sa mirisom vlanog itisona na podu tipalo oi gore od ve-cea na eljeznici. Zbog toga sam mirei uao u Sarajevo. d prvog putovanja i odlaska kod tetke u Zenicu, pa sve do ovog trenutka, svaki povratak u Sarajevo u meni je stvarao strepnju. Ne znam kojim voznim redom su se ta putovanja rukovodila, ali im je jedna stvar bila zajednika, povratak je padao uvijek u sumrak ili u ranu zoru. ukasta svjetla iza prozora novogradnji i boje koje su oslobaali abauri, u meni su budile nemir. U naoj zgradi svjetlo je bilo ukljueno samo u naem stanu i mene je morilo to Braco i zra brinu. Bez obzira na istinu da mi je i sama pomisao na Bracu poveavala tjelesnu temperaturu. lakanje je stiglo tek kada je moja noga kroila u dvorite prizemne kue u Gorui 53. inilo mi se da je sve bolje od stana u kojem mi sljeduje susret sa ocem. Dok sam gledao u ukastu lampu na plafonu, ubrzo me je uhvatio san. Negdje u pono probudilo me kaljanje iz susjedne sobe, pa glasan enski smijeh. Nije mi bilo lako da se izvuem iz mrinog zagrljaja. o tee mi je pao odlazak do kupatila, jer je bol u stomaku i dalje usporavala hod. Upalio sam svjetlo i kada je trebalo da progutam pilulu za zgruavanje krvi, neko je zakoraio u prostoriju. U ogledalu je stajao moj otac. Glavom i bradom Braco Kalem! - i? - rekao je otac. - a... - tkud ti? - pitao je. - otkud ti?

- Pa zar ti nisi u ablanici, na jezeru?! - zar nije trebalo da ti neto vano obavi u Beogradu? - Sino sam doo! Nia rastom, radoznalih oiju i velikih grudi, obuena u svileni kombinezon, u banju je ula mrina sestra. - e l to mali Kalem, ajoj, mra, bila si u pravu! Pa on je stvarno ko lutka! - Za takve kao to si ti ja nisam nikakva lutka! - kakva sam to ja, majke ti? - i si kurva! oja ispruena ruka je zgrabila oevu ljubavnicu za kosu. na je vrisnula, a otac je stao ispred mene. - stavi enu na miru! - ti?! - ta ja? - Plae ko pika za ovankom rleankom! Zbog ovoga ovdje ti plae! - a plaem ko pika?! - i! - Pazi ta govori! - Pusti me! - leksa, sram te bilo! - Sram tebe bilo, laljive! - a sam tvoj otac! - akav kakav si, bolje da nisi! Nije bilo teko proi pored njega, sa malo snage on je odgurnut na zid. Iao sam ispruenih ruku prema njegovoj ljubavnici! Nije stigao da me uhvati za ruke. na se sagela, a otac je ponovo nasrnuo na mene. Snano odgurnut on je pao, udario o lavabo, a onda se u padu uhvatio za policu ispod ogledala i sruio se na pod, praen lomljavom banjske rekvizite. - Sada ujem svoje korake - rekao sam i potrao za mrinom sestrom. Na popucalim banjskim ploicama vidjelo se kako svaki moj korak prati nova kap krvi. Rana na stomaku je bila nanovo otvorena. Kasnije istog dana moj otac i ja leali smo u koevskoj bolnici. amo je sve to se desilo pretvoreno u la. ovjek sazrijeva kada pristane na istinu po kojoj la moe da djeluje

ljekovitije od istine. ko to i nije dovoljno da sazrije, sigurno se to ne desi ni kada kupi cipele s petom i uiva u vlastitom koraku! utao sam dok je moj otac, Braco Kalem, lagao i tako sam pristao na la, postao njegov sauesnik. er da je zra saznala sve od mene i da je ula ta je prava istina nalagala, naa porodica bi se raspala, a u tom sluaju, nema sumnje, raspao bih se i ja. zra nas je na svoju odgovornost preuzela iz bolnice, poto je bila nedjelja i niko nije mogao da potpie otpusnu listu. o u taksiju na putu do kue grdila je Bracu: - Boe, Braco, to vozi toliko brzo? Fino te zamolim da doveze dijete kako bog zapovijeda, a ti?! - Nisam preao ezdeset, kunem ti se! - Kako nisi! Zna li ti koliko je nesrea na putu do ablanice! - Stare gume, evo priznajem, to je moja jedina krivica. Pitaj leksu pogledao me je i najednom, ne znam kako, ispalio sam: - Najgora je prva kia! Pijesak i ulje od kamiona, oklizne se u sekundi! - dok sam govorio, gledao sam u retrovizoru Bracine oi. - vo, vidi ovo?! o je od koenja i udaranja glavom naprijed-nazad, naprijednazad! Sve su to bile modrice od mojih udaraca namijenjenih njegovoj ljubavnici. renutak sazrijevanja. Da je sve ovo bilo prije dogaaja na makarskoj magistrali, ja bih pravdoljubivo ispriao ta se stvarno desilo. Sada je postalo jasno da je od dvije lai nastala istina o mom sazrijevanju. eve suze su pratile istorijske podvige ena. ada je lagao gore nego sada. Istina uvijek stie u pratnji lai. Da me zra nije gledala, ja bih se smijao. Dok je tekla izmiljena pria, laknulo mi je najvie zbog toga to neu morati da priam ta je sve protutnjalo pored mene u proteklih deset dana! Nikada neu prestati da budem kurir izvia koji zna kad treba da uti! tac je znao dvije velike tajne u mom ivotu. Prva je vezana za smrt stranca u braku, a druga za zrenje mladia koji je prvo imao valerku, a tek kasnije traio djevojku. utao sam. Iste godine, od trinaeste plate, Braco je dao zri novac da mi kupi cipele. - Reko mi je da ti kupim cipele, kae, odrastao mukarac mora da gazi u pravim cipelama! - ogu li kupiti madrasove, one su u modi?

- Samo reci! Vrijeme prolazi, a razgovori mojih roditelja ostaju isti. Na putu prema Zatonu, gdje je ljetovalo vee drutvo Sarajlija, itao sam Filozofiju umetnosti Ipolita ena i bio uvjeren da u propasti na prijemnom ispitu. Ideja da studiram arhitekturu nije bila moja, pa se nisam nadao uspjehu. Na jednom mjestu je pisalo: uzajamni odnos i zavisnost delova. - Kakav pametan ovjek - pomislih. - o je kao zakon prirode... Iz te filozofije me trgnuo majin glas. na je pokazivala ocu neko ostrvce kraj Stona. - Kada e ti imati ovako neto? - Nikada - odgovorio je otac. - Ne mogu da izdravam ni dvoiposoban stan, prodaje roditeljsku kuu da bi kolovala sina, a pita me kada uja imati ostrvo, bog s tobom, enska glavo! - , pa ne znam, to ti je ostrvo ome Kapora. - Bilo, zra, bilo! Bilo pa prolo! omo Kapor se razveo, to je ostrvo oca njegove bive ene. - kako ti zna da se omo razveo? - Pa ti si mi rekla! - je li, stvarno?! Zaustavio je folksvagen 1300 s. zra je brala lavandu kraj puta, a on je krenuo iza grebena odakle se vidjelo more. Slijedio je razgovor poslije svega. Dok smo gledali u puinu i piali, on je rekao: - ta je bilo, bilo je! - Nema ljutnje! - i zna da ja sve znam. - Ba sve? - Znam priu o strancu, a i da si jedva preivio! - Nemogue! - Sve je mogue, ona tvoja radi za Udbu, u odjeljenju za strance! - stranac?! - Ubio dvojicu dilera u Utrehtu, pa zbrisao! d tada ga holandska policija vodi kao nestalu osobu! - Priao je da ima enu... - Kakva ena i kakvi bakrai! Vrijeme slae tragove u zaborav kao savjestan inovnik fakture u

fascikle. oj ivot je na kraju gimnazije u te nevidljive fascikle slagao slike bogate laima i istinama. Bez obzira na to to sam preutao priu o surovoj avanturi, ivot me je nauio da istinu stavljam na svoje mjesto. Pred njom ovjek ne smije da se pravi lud. er da nije bilo tako, kako bih otkrio istinu o mome ocu Braci Kalemu, i da li bih ikada pronaao odgovor na pitanje zato on roni suze kada pria o ulozi ena u svjetskoj istoriji? - Cipele su super. - Ba mi je drago. - Da mi uini jednu stvar? - Koju? - ko iznenada umrem, mora stii prvi do mene, uzeti telefonski imenik i unititi ga! - Hou! Nisam oklijevao. Bilo mi je jasno da u tako sakriti istinu o tome da je moj otac bio stranac u braku. Zbog toga mi se oteo osmijeh. ako su se, tik ispod oiju, urezale prve bore na mom licu.

Zahvalnost na pomoi oko knjige, autor duguje Gordani erzi, Ljiljani Nogo i iladinu ulafiu.