Farmaceutsko biokemijski fakultet Sveuilita u Zagrebu Zavod za farmakognoziju Obradila: prof.dr.sc. Zdenka Kaloera (semin.

radovi)

Fitofarmacija

Zagreb, 2009.

Sadraj

UROANTISEPTICI, DIURETICI Uvae ursi folium, Medvjetkin list Solidaginis herba, Zelen zlatnice Urticae radix, Korijen koprive Betulae folium, List breze Rosae pseudofructus, Plod ipka Spiraeae herba, Zelen suruice DROGE ZA POTICANJE CIRKULACIJE Visci albi herba, Zelen bijele imele Crataegi folium et flos, Glogov list i cvijet Rosmarini folium, Rumarinov list Alli ursini herba, Zelen medjveeg luka DROGE LAKSATIVNOG DJELOVANJA Psyllii semen, Sjeme buhaice Aloe, Aloj Sennae folium, List sene Fructus sene, Senin plod Rhei radix, Rabarbarin korijen DROGE ZA SMIRIVANJE KALJA Primula radix (rhizoma), Korijen (podanak) jaglaca Verbasci flos, Divizmin cvijet Salviae folium, Kaduljin list Caryophylli flos, Kliniev cvijet Serpylli herba, Zelen majine duice Anisi fructus, Aniev plod DROGE KOD STANJA PREHLADE Salicis cortex, Vrbina kora Tiliae flos, Cvijet lipe Sambuci flos, Bazgin cvijet

STOMAHICI, KARMINATIVI

Carvi fructus, Plod kima Coriandri fructus, Korijandrov plod DROGE ZA POBOLJANJE METABOLIZMA Zingiberis rhizoma, Podanak umbira Bardanae radix, ikov korijen Taraxaci radix cum herba, Korijen i zelen maslaka Cinnamomi cortex, Cimetova kora Silybi mariae fructus, Plod sikavice DROGE S HORMONSKIM DJELOVANJEM Cimicifugae racemosae rhizoma Agni casti fructus, Plod konopljike Sabalis fructus, Plod sabal palme DROGE SEDATIVNOG DJELOVANJA Valerianae radix, Odoljenov korijen

DROGE ZA VANJSKU PRIMJENU Rusci rhizoma, Podanak veprine Calendulae flos, Nevenov cvijet Symphyti radix, Gavezov korijen Arnicae flos, Brankin cvijet Centellae asiaticae herba, Zelen gotu kole

UROANTISEPTICI DIURETICI

Uvae ursi folium

Medvjetkin list
Biljna vrsta: Arctostaphylos uva-ursi (L.) SPRENG., medvjetka, Ericaceae. Opis: patulasti i gusti, koasti, glastki listovi su sjajno zeleni na gornjoj povrini;imaju cjelovite i djelomino unatrag savijene rubove, a nervatura je izrazito i fino mreasta. Vrlo mladi listovi su obrasli dlakama, a jednostanini trihomi koji ih prekrivaju imaju debele stijenke i uglavnom su nepravilni. Polegnut, prizemni grm sa vazdazelenim, koastim listovima, patulastim listovima. Vjeni je u obliku urne ili upa s bijelim i crvenkastim laticama. Miris: Blagi. Okus: Steui,blago gorak. Podrijetlo: Niski grmovi rasprostranjeni su po sjevernoj polutci. U Europi droga dolazi iskljuivo od divljih vrsta iz panjolske i Italije. Planika se ne smije uvoziti iz zemalja Istone Europe zbog njezinog statusa ugroene vrste u divljini i zbog toga Europska unija u smjernicama trgovine zahtjeva od zemalja izvoznica znanstveno izvjee o netetnosti nalaza biljke radi ugroenosti vrste. Neke od vrsta za opskrbu Sjeverne Amerike potjeu iz Ruske Federacije. Sastav: Glavna komponenta droge su fenolni heterozidi sa hidrokinononovim monoglukozidom arbutinom (prema Eur.farmakopeji i JP, droga ne smije sadravati manje od 7% suhog arbutina), takoer sa malim udjelom metilarbutina, pogotovo u drogama koje su podrijetlom iz vicarske ili Austrije; droga takoer sadri arbutin-galne estere, slobodnu galnu kiselinu i druge fenolne karboksilne kiseline te piceosid (p-hidroksiacetofenon glukozid). Prema starijoj literaturi droga sadrava 15-20% tanina, ukljuujui galotanine i tanine tipa katehina (prema autoru sadraj je rijetko iznad 20%). Ostali sastojci droga ukljuuju 1-2% flavonoida, posebno hiperozide kao i ostale kvercetine i miricetinske glikozide i triterpene, ukljuujui ursolinu kiselinu i odgovarajui alkohol uvaol te iridoidni glikozid monotropein. Indikacije: Droga djeluje kao sredstvo za dezinfekciju mokranog sustava kod blagih upala donjeg urinarnog trakta i mokranog mjehura. Antibakterijsko djelovanje, prema Levinu koji je formulirao ovu hipotezu vec 1883.godine, pripisuje se hidrokinonu koji se oslobaa iz

arbutina cijepanjem glikozidne veze. Zato arbutin smatramo prolijekom relativno toksinog i aktivnog elementa hidrokinona. Pouzdani podatci o metabolizmu arbutina/hidrokinona u ljudskom tijelu su jo uvijek manjkavi.Prema starijim podacima arbutin se moe apsorbirati u tankom crijevu kao glikozid aktivnim transportom pomou Na-ovisnog nosaa. Iz ovih studija se ne moe odrediti da li arbutin cirkulira kao netaknuta molekula ili je glikozidna veza tijekom transporta ve pocijepana. S druge strane, takoer je poznato da se glikozidi mogu hidrolizirati beta-glukozidazom u mukozi crijeva. Kod arbutina, aglikon hidrokinon se moe apsorbirati ve u crijevu ili u jetri i detoksificirati konjugacijom sa glukuronskom ili sulfatnom kiselinom. Ovako nastali konjugati nemaju antibakterijsko djelovanje, ali oni se mogu hidrolizirati bakterijskim enzimima, npr. kod E.colli. Nije ispitivano da li i druge bakterije koje uzrokuju infekcije urinarnog trakta djeluju na antibakterijsku aktivnost preparata planike kao to je to sluaj sa E.colli. Pojaano antibakterijsko djelovanje prouavano je kod alkalizacije urina. Da li alkalizacija urina,koja dodatkom Na-hidrogen karbonata moe biti postignuta samo kratkorono, ima isti uinak in vivo jo je uvijek upitno. U svakom sluaju, mjerljiva koliina hidrokinona nije detektirana u urinu. Diureza je promatrana u takora davanjem vodenih ekstrakata i diuretiki uinak vjerojatno se ne pojavljuje kod uzimanja droge u uobiajenoj uporabi kao to je aj ili ostali medicinski pripravci. Polifenolni tanini kao i fenolne karboksilne kiseline te piceosid pokazali su se odgovornim za uinak ekstrakta lista planike in vitro . Nuspojave: Zbog toga to listovi sadre veliku koliinu tanina, ajni infuz ima gorak i steui okus to moe uzrokovati muninu i povraanje kod pacijentata sa osjetljivim elucem. Hidrokinon nije toksian prema uputi za uporabu aja lista planike, meutim ak i prisustvo hidrokinona izaziva sumnju u kancerogene i mutagene uinke.Rezultat ove pretpostavke je ogranienost oralne uporabe aja lista planike koja je dodana u Monografiji Njemake Komisije E (vidi: Izvadak). Nalazi arbutina u urinu ne pokazuju naznake genotoksinosti (Amesov test, mikronuklearni testovi na mievima). Priprava aja: Preliti kljualom vodom 2,5 grama fino narezanih ili, jo bolje, grubi praak suhih listova (ili stavljamo suhe listove u hladnu vodu i zagrijavamo do vrenja i kratko dekoktiramo) te dekantiramo nakon 15 minuta. Macerat s hladnom vodom (6-12 sati) sadri istu koliinu arbutina, ali ima manje tanina. 1 ajna liica- oko 2,5 grama Zamjena drugim materijalom: Moe se javiti zbog pogrene identifikacije te mijeanja sa drugim listovima biljaka iz porodice Ericaceae, posebno sa listovima brusnice koji takoer sadre arbutin (Vaccinium vitis idea,L.; Folium itis ideaeae) ; oni se mogu prepoznati po nedostatku fine mreaste nervature . Listovi brusnice imaju paracitine pui na naliju dok listovi planike imaju anomocitine pui. Dodaci se takoer mogu detektirati sa TLC-om ; nakon prskanja ploice otopinom aluminijevog-klorida, kromatogram na srednjem i donjem dijelu pokazuje uto-zelene, zeleno-plave te plave fluorescentne zone, to ukazuje na prisutnost listova brusnice. Zamjena sa listovima imira (Buxus sempervirens L.) se u pravilu nikad ne pojavljuje u praksi. Za nove zamjene koje su se pojavile na tritu vidi /26/; biljni materijal iz Mexica sadri listove iz Arctostaphylos punglens H.B.K. (Mexican manzanita), grma koji prirodno nastanjuje Mexico i Kaliforniju. Listovi kod ove zamjene su obrasli (u suprostnosti s originalnom drogom ) a i prema TLC rezultatima utvreno je da ovi listovi ne sadre arbutin. Farmakoloke karakteristike,farmakokinetika,toksikologija:

Preparati lista medvjetke imaju antibakterijsko djelovanje in vitro protiv vrsta Proteus vulgaris, E. colli, Ureaplasma urealyticum, Mycoplasma hominis, Staphylococcus aureus, Pseudomonas aeruginosa, Klebsiella pneumoniae, Enterococcus faecalis i Streptococcus strains kao i protiv Candida albicans. Antimikrobna aktivnost je povezana s aglikonom hidrokinonom koji je osloboen iz arbutina (transportna forma) ili sa odpadnim produktima arbutina u alkalnom urinu. Metanolni ekstrakt droge (50%) navodno ima inhibitorni uinak na aktivnost tirozinaze. Stvaranje melanina iz DOPA-e uz pomo tirozinaze kao i iz DOPACHROM oblika kroz autooksidaciju je takoer inhibirano ekstraktom. Postoje indicije da se kod aja lista planike pripravljenom na slijedei nain(3g/150 mg), uglavnom u urinu nalazi glukuronidirani hidrokinon uz niske razine hidrokinona. Uporaba Kod upalnih poremeaja donjeg dijela urinarnog trakta. Za poboljanje terapije kod kamenaca u mokranom mjehuru i bubrezima. Kontraindikacije Trudnoa, dojenje, djeca mlaa od 12 godina. Nuspojave Munina i povraanje se mogu pojaviti kod osoba s osjetljivim elucem. Posebna upozorenja za uporabu Nisu poznate. Upotreba tijekom trudnoe i dojenja Ne koristiti tijekom trudnoe. Prijelaz arbutina/hidrokinona u majino mlijeko nije ispitan. Prema tome droga se ne bi trebala koristiti ni za vrijeme dojenja. Interakcije sa drugim lijekovima Preparati koji sadre list medvjetke ne bi se smjeli uzimati zajedno sa lijekovima koji zakiseljavaju urin, jer dolazi do smanjivanja antibakterijskog djelovanja. Doziranje Ako nije drugaije propisano: POJEDINANA DOZA-3 g suhih listova planike u 150 ml vode kao infuz ili hladni macerat; ili 100-210 mg derivata hidrokinona izraenih kao bezvodni arbutin. DNEVNA DOZA- 3 g suhih listova planike u 150 ml vode kao infuz ili hladni macerat do 4 puta dnevno ili 400-840 mg derivata hidrokinona izraenih kao bezvodni arbutin. NAIN PRIMJENE- Sitno narezani listii ili osueni listii u prahu za infuz ili hladni macerat, ekstrakti ili vrsti pripravci za oralnu primjenu. VRIJEME UPOTREBE-Preparati koji sadre arbutin ne bi se smjeli uzimati dulje od jednog tjedna ili vie od 5 puta godinje bez savjetovanja sa lijenikom. Posebne mjere opreza Nisu poznate. ajevi lista medvjetke ne bi se smjeli uzimati kroz dulji vremenski period bez konzultacije s lijenikom. uvanje uvati zastieno od vlage i svjetlosti.

Solidaginis herba Zelen zlatnice

Solidago virgaurea L., zlatnica, Asteraceae Opis: Droga biljke se sastoji od osuenih nadzemnih dijelova biljke ubrane u cvjetnom razdoblju ( kolovoz/studeni) . Zeljasta trajnica s debelim i kvrgavo odebljalim podankom i uspravne i tanke stabljike, visoke i do 1 m. Listovi su duguljasti, ovalni i dlakavi, donji s peteljkom i na rubu pilasti, a gornji su sjedei bez peteljke. Cvjetovi su zlatnouti, sitni , zdrueni u male glavice i potom su razgranjeni u metliasti cvat. Lijepo miriu. Korijen je debeo i bunasto razgranat. Rasprostranjenost: Europa, Azija (izuzev subtropskih i tropskih regija) , sjeverna Afrika, i sjeverna Amerika. Biljka je uvedena iz Maarske, te prostora bive Jugoslavije, Bugarske i Poljske. Kultivirana u svrhu homeopatskih pripravaka. Glavni sastojci: 1,4 % flavonoida, sa djelomino kvercetinom (quercetin) i kaempferol-3-Oglikozidima sa rutozidom (oko 0,8 %) i nikotiflorinom kao glavnom sastavnicom, ukljuujui izohamnetin i ramnetin-3-O-glikozide, kojih ima manje u sastavu flavonoida. U usporedbi sa S. Canadensis (Solidaginis giganteae herba) , kvercetin je odsutan. Triterpenski saponini su olean-12-en tipa , sa poligalinom kiselinom kao dominantnim aglikonom. Identificirano je preko 30 spojeva poznatih kao Virgaurea i Solidago saponini. Karakteristini su 3,28 bisdezmozidi sa nezasienim eernim lancima , povezuju eere na C-28,koji su esterificirani sa karboksilnim kiselinama male molekulske mase. Sastav saponina sa poligalinom kiselinom razlikuje se u europskim podvrstama virgaurea i asiatica. Diterpeni cis tipa u manjim koliinama se nalaze samo u Azijskim vrstama. U zlatnici nalazimo i eterino ulje, sa gama-cadininom kao glavnom komponentom, sa ostalih 22 mono i seskvi-terpena , koji su identificirani. Novija istraivanja otkrivaju i vie od 50 spojeva u et.ulju. Zatim nalazimo fenol glikozide, kao i bisglukozid-salicilni-benzoat, odnosno leiokarbazid, i virgaureozid A , a oba spoja identificiraju S. Virgaureaeu , budui da se ne nalaze u S. Giganteae herba. Sadri derivate kofeinske kiseline (3,5-di-O-caffeoylquinic , 4,5-di-O-caffeoylquinic). Sadri slobodne fenolske karboksilne kiseline, kao salicilnu kiselinu, te kisele polisaharide i katehinske tanine.

Djelovanje i indikacije: Djeluje diuretino (pospjeuje izluivanje vode) , blago splazmolitino (oputa greve), te antiflogistino djelovanje na nie dijelove urinarnog trakta, bubrege, bubrene kamence , te bubreni pijesak. Naroito je afikasna primjena kod upale bubrega (nephritis) i upale izlaza iz mokranog mjehura s jakim bolovima kod mokrenja,talogom u mokrai i estim mokrenjem. Slui kao korigens drugim lijekovima loeg okusa, a budui da stee, lijei i od dijareje, te kod katara debelog crijeva. U nedavnim istraivanjima koja su ukljuivala oko 1500 pacijenata s infekcijama urinarnog trakta, upalama mjehura, kamencima i pijeskom u bubrezima, lijeenje fito-farmaceutskim pripravkom zlatnice je pokazalo dobru do vrlo dobru uinkovitost i izvrsnu podnoljivost. Flavonoidi, triterpenski saponini, derivati kavene kiseline i fenolni glikozidi ( posebno leiokarpozid )su bili razmatrani kao potencijalne aktivne tvari odgovorne za protuupalni, diuretski uinak droge kod urolokih potekoa kao i uinak na razbijanje bubrenih kamenaca. Alkoholni ekstrakt je pokazao protuupalni uinak na ispitivanju edema ake i kemijski izazvanom artritisu ake kod takora kao i antioksidativni uinak in vitro u razliitim biokemijskim reakcijama. Leiokarpozid ( apliciran 25 mg/ kg, oralno i intraperitonealno ) je pokazao diuretski efekt kao i inhibitorni efekt na rast kamenaca i, u razliitim tipovima upale, antiflogistiko i analgetsko djelovanje. Poslije oralne primjene leiokarpozida kod takora pronaeni su sljedei metaboliti ( u % primjenjene doze ) : 2 % leiokarpine kiseline (3,6dyhydroxy-2-methoxy-benzoic acid), 2 % konjugata leiokarpine kiseline, 0,5 % salicilne kiseline, 0,1 % konjugata salicilne kiseline i 0.5% salicilurne kiseline. Saponini su takoer pokazali antiflogistiki uinak ( 1,25 i 2,5 mg/ kg, i.v. ) u usporedbi s aescinom u ispitivanju edema ake kod takora. Esterski saponini su pokazali antimikotiko djelovanje na humane patogene gljivice ( ukljuujui Candida albicans ), pri emu acilirani bisdezmozidi pokazuju jai uinak nego karboksilne kiseline. Takoer, na antifungalno djelovanje moe utjecati promjena eernog lanca na C-3 i C-28 poligala kiseline. Etanolni ekstrakt takoer pokazuje antimikotiko djelovanje na Candidu a jai uinak na neke dermatofite. Spektar djelovanja, u svakom sluaju, nije vrlo irok. Osim toga, spermicidni uinak na humane spermatocite kao i imunomodulatorska i antitumorska svostva su opisana kod esterskih saponina S. virgaurea-e. Novija istraivanja provedena radi razjanjavanja mehanizma diuretskog djelovanja zlatnice ( ukljuujui in vitro inhibiciju neutralne endopeptidazne (NEP) uinkovitosti i inhibiciju angiotenzin- pretvarajueg enzima (ACE) ) od strane kvercetina i drugih polifenola kao i inhibiciju upalnog uinka ( ukljuujui in vitro inhibiciju leukocitne elastaze od strane 3,5-diO-kavenokinine kiseline ) od strane flavonoida i oslobaanje uskladitenih ACTH od strane saponina. U narodnoj medicini droga se koristi kao lijek za proiavanje krvi kod reumatizma, artritisa, ekcema i drugih konih bolesti, kao i druge saponinske droge. Izvana, droga je nala primjenu kao adstringent kod upala usta i grla ( za ispiranje ) kao i za lijeenje rana. Priprava aja: Preliti vrelom vodom 2-3 g sitno nasjeckane osuene droge ( ili staviti u hladnu vodu, zagrijati do vrenja i pripremiti kao dekokt ) i 5-10 puta profiltrirati. Kao diuretik popiti po jednu alicu 3-5 puta dnevno. Mnotvo pripravaka za lijeenje bubrega sadrava zlatnicu ( rinfuzna pakiranja, filter vreice, instant ajevi ). Ako je na etiketi naznaena samo obina zlatnica, onda se sadraj odnosi na biljku Solidaginis giganteae herba. Samolijeenje: nekoliko monopreparata sadri suhi ekstrakt, pri emu je zlatnica deklarirana na etiketi ( signaturi ). Primjeri pripravaka u Europi: Cystinol long ( 424,8 mg ekstrakta po kapsuli, droga- ekstrakt omjer 5,0- 7,1: 1, otapalo: etanol 30 % ); Solidago Steiner ( pojedinana doza : 300 mg ekstrakta po tableti, droga- ekstrakt omjer 5- 7,1 : 1, otapalo: etanol 60 % ). Nekoliko kombinacija pripravaka ( tablete, draeje, otopine, eliksiri ) takoer sadre zlatnicu, pored ostalog ( npr. Cystinol Losung, Urostei Tinktur ).

Oneienja: Zlatnica se esto patvori, zamjenjuje i oneiuje s drogom Solidago Canadensis L. i Solidago gigantean AIT. (q.v.). DAB propisuje TLC ispitivanja istoe kojima se detektira prisustvo ostalih Solidago vrsta. Onda na drugu plou s istom test otopinom i kvercitrinom kao referentnom komponentom razvija se mobilnom fazom koja je mjeavina- vode: anhidrida mravlje kiseline: etil acetata (10 : 10: 80 ) i poprica s metanolnom otopinom difenilborne kiseline i aminoetil estera i polietilen glikola 400. Evaluat dokazuje prisustvo tvari u kvercitrin zoni ( Rf vrijednost oko 0,72 ) iz koje je obino odsutna S. virgaurea. Ne bi trebalo biti istaknute uto- smee fluorescirajue zone odgovarajue referentnoj tvari kvercitrinu; takva zona trebala bi postojati samo u nazonosti flavonoida, samo u malim koliinama S. virgaurea, ako bi se uope i pojavila. Razlika izmeu S. gigantea i S. Canadensis ukljuuje i HPLC diferencijaciju, temeljenu na detekciji leiokarpozida. uvanje: Zatieno od svjetla i vlage, u ne- plastinim posudama.
Izvadak iz German Commission E monograph (BAnz no. 193, Published October 15, 1987; Revised BAnz no. 50, Published March 13, 1990) Sljedei tekst se takoer primjenjuje za Solidaginis giganteae herba. Uporaba: u terapiji upalnih bolesti donjih mokranih puteva, mokranih kamenaca, bubrenog pijeska i kamenaca; kao prevencija kod istih. Kontraindikacije: Nisu poznate. Opaska: ne koristiti u sluaju oslabljene bubrene ili srane funkcije. Nuspojave: Nisu poznate. Interakcije s drugim lijekovima: Nisu poznate. Doziranje: Ako nije drukije propisano: dnevna doza je 6- 12 g suhe droge. Nain primjene: izrezati suhu drogu za ajni infuz kao i druge galenske pripravke za unutranju uporabu. Opaska: Treba osigurati uzimanje s dovoljno tekuine. Djelovanje: diuretik, blagi spazmolitik, antiflogistik. Formulacija iz German Standard License : ( St. Zul. 1986, Published March 12, 1986 ) 1. Indikacije za uporabu: Za poveanje koliine urina kod bubrenih upala i upala mjehura. 2. 3. Kontraindikacije: Kod kroninih bubrenih poremeaja potrebno je konzultirati se s lijenikom prije uporabe preparata zlatnice Doziranje i nain primjene: preliti oko 150 ml kipue vode preko 1-2 ajne liice ( 3-5g ) biljke zlatnice. Ostaviti oko 15 minuta i onda profiltrirati.

Ako nije drukije propisano piti jednu alicu aja, 2- 4 puta dnevno izmeu obroka. 4. uvanje: uvati zatieno od svjetlosti i vlage.

Urticae radix
Korijen koprive
Opis: Nepravilno zavijen, 5 mm debeo, sivo-smei komadi korijena koji ima izrazito uzdune brazde. Presjek korijena je uplji i povrinski prerez je bijeli; prijelom je vrst i vlaknast. Miris: Nije karakteristian. Okus: Nije karakteristian.

Podzemni organi vrste Urtica dioica sastoje se od 3-10 mm debelih i cilindrinih rizoma, imaju privreno puno dugakih, 1-5 mm debelih korjenia i tankih korijenastih vlakana. Biljne vrste: Veinom Urtica dioica L., povremeno i U. urens L., Urticaceae. DAB i USNF takoer doputaju hibride ili kombinacije tih dviju vrsta. Podrijetlo: Rasprostranjena je irom svijeta, raste na zaputenim mjestima. U sredinjoj i istonoj Europi ubire se nekultivirana, a u Sjevernoj Americi kultivirana kopriva (s podruja Sjeverozapadnog Pacifika). Glavni sastojci: Oko 0,1% strukturno specifini lektin (UDA = Urtica dioica aglutinin) koji moe biti podijeljen u 4 blisko povezane izolektinske podgrupe, sve sa N-acetilglukozaminom (prema USNF droga ne smije sadravati manje od 0,8% ukupnih aminokiselina). UDA ima molarnu masu od 8500 daltona i relativno je otporna na djelovanje kiselina i topline; sastoji se od jednog polipeptidnog lanca bez ugljikohidratne komponente. Droga takoer sadri smjesu polisaharida (dva glukana, dva glukogalakturonana i kiseli arabinogalaktan) i sitosterol, sitosterol glukozid, skopoletin (prema USNF ne manje od 0,05% -sitosterola i ne manje od 3 g skopoletina) kao i ostale fenilpropane (npr. lignane sa lignan-glukozidima, ukljuujui neo-olivil i sekoizolaricirezinol), posebne ceramide (= kiseli amidi masnih kiselina sa polihidroksialkilaminima, koji su komponente sfingolipida) i masne kiseline (npr. 9-hidroksi10-trans-12-cis-oktadienske kiseline), monoterpenske diole sa pripadajuim glukozidima, i tanine. Djelovanje i indikacije: Ekstrakti, ukljuujui pripravke aja od korijena koprive, koriste se za probleme s mokrenjem povezane sa benignom hiperplazijom prostate, stadiji I i II. Dosad uinkovitost nije potpuno dokazana. Kao nain djelovanja razmatra se interferencija s metabolizmom hormona kao i inhibicija upale. Poznato je da 9-hidroksi-10-trans-12-cisoktadienska kiselina inhibira aktivnost aromataze, no zbog nestabilnosti ne moe se detektirati u ekstraktu. Inhibicija 5--reduktaze, to se esto smatralo mehanizmom djelovanja droge, ne moe se sa sigurnou dokazati. Studije koje ukljuuju vodeno-alkoholne ekstrakte podupiru teoriju o antiproliferativnim uincima na tkivo prostate. Vodeno-alkoholni ekstrakt smanjuje (na 67%) kapacitet vezanja globulina koji vee spolne hormone (SHBG = sexual hormone binding globulin) i dovodi do 10%-tne inhibicije vezanja dihidrotestosterona (DHT) na androgeni citosolni receptor u prostati. Takoer, vodeni ekstrakt korijena koprive ovisno o dozi inhibira vezanje SHBG-a na humane membrane prostate. Povoljan uinak u lijeenju benigne hiperplazije prostate pripisuje se prisutnosti kiselih polisaharida u drogi i lektinskoj frakciji sa imunomodulirajuom aktivnosti, stimulirajui T-limfocite i otputanje TNF- iz makrofaga. U pukoj medicini droga se koristi i kao diuretik i povremeno kao adstringens i za grgljanje. Pripravljanje aja: Stavi se 1,5 g grubog praha suhog korijena u hladnu vodu, zagrije do vrenja i nastavi kljuati otprilike 1 minutu te se ostavi da pokriveno odstoji 10-ak minuta. 1 ajna liica = 1,3 g Ljekoviti pripravci: Nekoliko monopripravaka sadri suhi ekstrakt sa razliitim vrijednostima i dozama, gdje jedna jedinica preparata odgovara 1-4,8 g suhog korijena. Primjeri proizvoda: Bazoton uno (film tablete, pojedinana doza 459 mg ekstrakta, droga:ekstrakt iznosi 7,1-14,3:1, otapalo: metanol 20%); Prostaforto (draeje, pojedinana doza 249 mg ekstrakta, droga:ekstrakt iznosi 5,4-6,6:1, otapalo: etanol 20%); Urtipret (kapsule, pojedinana doza 115 mg ekstrakta, droga:ekstrakt iznosi 15,75-19,25:1, otapalo: etanol 80%); Utk Uno (kapsule, pojedinana doza 230 mg ekstrakta, droga:ekstrakt iznosi

15,75-19,25:1, otapalo: etanol 80%); Prostagalen (kapi) sadri 30%-tni etanolni tekui ekstrakt (1:1), prosjena dnevna doza 5 mL. Prosjena dnevna doza od 4-6 g suhog korijena se moe postii sa 1-5 dozirnih jedinica, ovisno o pripravku. Nekoliko kombiniranih pripravaka u kategoriji urolokih terapeutika sadri tekue ili suhe ekstrakte, veinom nestandardizirane (tablete, kapsule, praci, tekuine). Patvorine: Rijetke, sa korijenom vrste Urtica kioviensis Rogow. koja se ne moe razlikovati mikroskopski od korijena vrste Urtica dioica, ve samo s TLC analizom. U pripravcima mediteranske regije identificirani su veliki postoci korijena vrste Urtica pilulifera L. koja se ne moe razlikovati mikroskopski ili sa TLC, ve ostatkom od 1% globularnog enskog cvata (pilulifera = s malim loptama, kruiima).
Izvadak iz German Commission E monograph Uporaba: Potekoe pri mokrenju u benignoj hiperplaziji prostate, stadiji I i II. Kontraindikacije: Nisu poznate. Nuspojave: Povremene, blage gastrointestinalne smetnje. Interakcije: Nisu poznate. Doziranje: Ukoliko nije drugaije propisano, dnevna doza 4-6 g suhog korijena ili odgovarajue preparate. Nain primjene: Odrezani suhi korijen za ajne infuze kao i ostali galenski pripravci za oralnu primjenu. Djelovanje: Poveanje urinarnog volumena, poveanje maksimalnog protoka urina, smanjenje koliine rezidualnog urina. Upozorenje: Ovaj preparat samo poboljava simptome poveane prostate bez reduciranja samog poveanja stoga je potrebno savjetovanje s lijenikom. Izvadak iz German Commission E monograph Uporaba: Potekoe pri mokrenju u benignoj hiperplaziji prostate, stadiji I i II. Kontraindikacije: Nisu poznate. Nuspojave: Povremene, blage gastrointestinalne smetnje. Interakcije: Nisu poznate. Doziranje: Ukoliko nije drugaije propisano, dnevna doza 4-6 g suhog korijena ili odgovarajue preparate. Nain primjene: Odrezani suhi korijen za ajne infuze kao i ostali galenski pripravci za oralnu primjenu. Djelovanje: Poveanje urinarnog volumena, poveanje maksimalnog protoka urina, smanjenje koliine rezidualnog urina. Upozorenje: Ovaj preparat samo poboljava simptome poveane prostate bez reduciranja samog poveanja stoga je potrebno je savjetovanje s lijenikom.

Betulae folium
List breze
Biljne vrste: Betula pendula ROTH (srebrna breza), sin. Betula verrucosa EHRH., i/ili Betula pubescens EHRH. (paperjasta breza), sin. Betula alba L., ili hibridi obje vrste, porodica Betulaceae. Podrijetlo: Europa, umjereni klimatski pojas. Materijal za trgovinu uvozi se iz Kine, Rusije, Poljske i drugih istonoeuropskih zemalja. List se obino ubire u proljee. Listovi breze, plodovi breze Listovi breze su, otprilike 3-7 cm dugaki i 2-4 cm iroki, trokutastog do romboidnog, izdueno-streliastog izgleda, otrog nazubljenog ruba i sadre brojne otvore uljastih lijezda s obje strane lista. Listovi Betule pubescens su oko 2,5-5 cm dugaki i 1,8-4 cm iroki,

ovalnog do trokutastog izgleda s zaobljenim rubovima i oskudne dlakavosti s obje strane lista. Donja povrina ima male ukasto-sive nakupine dlaka na ravitima vena. Gornja povrina je tamno zelena dok je donja svjetlije zelena s istaknutim ilama. Trorenjasti listii koji tite plod i plodovi koji se rasprostranjuju vjetrom su esto prisutni. Miris: neznatno aromatski Okus: pomalo gorak Betula pendula ROTH Drvo i do 25 metara visoko s bjelkasto-srebrnom korom kada je mlado, a kako stari ona postaje tamnija( razlika prema B. pubescens EHRH). Viseih grana. Listovi cvatovi Betule pendule ROTH Listovi su trokutasto-romboidni sa otrim nazubljenim rubom. ukasto-smei, zatvoreni plodovi, s krilcima za irenje vjetrom Smei viestanini trihomi na donjoj povrini lista Betule pendule Glavni sastojci: Oko 3% flavonoida (prema Ph. Eur., ne manje od 1.5%, raunato prema hiperozidu) koji najveim dijelom ukljuuju hiperozid (0.8%) i avikularin (0.30-0.60%); miricetin-3-O-galaktozid (0.20-0.40%), kvercetin-3-O-glukuronid (oko 0.30%), kvercitrin (oko 0.14%) kao i glikozide kvercetina, miricetina i kempferola. Listovi vrste Betula pubescens obino imaju neto nii sadraj flavonoida od listova vrste Betula pendula, s time da je sadraj u mladom liu uglavnom vii. Drugi polifenoli ukljuuju derivate galne kiseline, kao to je 1-O-galoil--D-(2-O-acetil)-glukoza, i fenolne karboksilne kiseline koje, izmeu ostalog, ukljuuju klorogensku i p-kumarinsku kiselinu. Droga sadri i hemolitike triterpene damarenskog tipa, koji su esterificirani malonskom i acetilnom kiselinom. Strukturno su slini protopanaksadiolu, ali imaju -supstituiranu hidroksilnu skupinu na poloaju C-3. Od ostalih sastavnica prisutne su male koliine askorbinske kiseline, hlapljiva ulja (koja sadre seskviterpenske okside) i kalijeve soli. R1 Hiperozid: H Avikularin: H Kvercitrin: H Miricetin galaktozid: OH Kvercetin glukuronid: H R2 Galaktozil Arabinozil Ramnozil Galaktozil Glukuronil

Djelovanje i indikacije: Koristi se kao diuretik te za ispiranje urinarnog trakta u terapiji bakterijskih i upalnih procesa te greva, npr. kod pijelonefritisa, ureteritisa, cistitisa i uretritisa. O vrsti i brojnosti bakterija ovisi da li je fitoterapja dovoljna ili ju je potrebno kombinirati sa kemoterapijom. Diuretski uinak se postie zahvaljujui sadraju flavonoida. Ovaj je uinak dokazan farmkolokim pokusima, koji pokazuju inhibiciju (metalo)endopeptidaze (NEP). NEP je odgovoran za razgradnju natrijuretskih peptida i regulira izluivanje natrija. Inhibicija NEP takoer pridonosi brzoj uropoezi (sekrecija urina putem bubrega) . Diuretski uinak pojaava i relativno visoki sadraj vitamina C i hlapljivih ulja. Pojaana diureza sprjeava nastanak bubrenih kamenaca. U tradicionalnoj medicini, list breze se koristi i u terapiji gihta i reumatizma, ispadanja kose i eksantema. Naziva se i proiivaem krvi u proljetnim kurama. Izrada aja: Preliti kipuu vodu preko 2-3 g sitno sjeenog osuenog lia. Ostaviti da se namae 10-15 min i procijediti. 1 ajna liica= oko 1 g, 1 velika lica= oko 2 g.

ajni pripravci: List breze dolazi kao medicinski aj, ali i u obliku filter-vreica. Kao komponenta biljnih ajeva, uglavnom se koristi u ajevima za mokrani mjehur i bubrege, a ponekad i u ajevima za terapiju gihta i reumatizma. Vrlo rijetko je sastojak tzv. ajeva za mravljenje. Fitolijekovi: Mnogi monopripravci sadre list breze i to u razliitim dozama (ukljuujui obloene tablete, kapsule i efervescentne tablete). Veliki broj kombiniranih proizvoda, u kategoriji diuretika i urolokih pripravaka, sadre ekstrakt lista breze i to u doziranim oblicima koji ukljuuju kapsule, obloene tablete, granule.
Ekstrakt iz njemake monografije ( BAnz no.50, objavljeno 13. Oujka 1986) Uporaba: Koristi se za ispiranje urinarnog trakta pri bakterijskim i upalnim bolestima donjeg urinarnog trakta i kod bubrenih kamenaca. Moe se koristiti i kao pomona terapija za reumatske bolesti. Kontraindikacije: Nisu poznate Opaska: Kod bolesnika s edemom zbog sranog ili bubrenog zatajenja ne preporua se terapija ispiranja. Nuspojave: Nisu poznate Interakcije s drugim lijekovima: Nisu poznate Doziranje: Ako nije drugaije propisano: prosjeno dnevno doziranje: 2-3g osuenog lista nekoliko puta dnevno; odgovarajue pripreme Nain primjene: Izrezani osueni listovi ili osueni ekstrakti za ajne infuze kao i za druge galenske pripravke te svjee iscijeeni sok biljke za oralnu upotrebu. Upozorenje: Za terapiju ispiranjem obavezno piti mnogo tekuine Djelovanje: Diuretik Dio teksta s pakiranja prema njemakoj standardnoj licenci 6.1 Terapijska kategorija: Biljni lijek za lijeenje bolesti urinarnog trakta. 6.2 Indikacije: Irigacija urinarnog trakta i za terapiju bubrenog kamenca; pomona terapija za reumatske bolesti. 6.3 Kontraindikacije: Nisu poznate; Oprez: irigacija nije preporuena kod bolesnika s edemom zbog zatajenja srca ili bubrega. 6.4 Interakcije s drugim lijekovima: Nisu poznate. 6.5 Doziranje i nain primjene: Ukoliko nije drugaije propisano, piti jednu alicu aja nekoliko puta na dan, pripremljeno na sljedei nain: preliti sa 150 ml kipue vode preko jedne june lice(otprilike 2g) brezinog lista ili preko odgovarajue koliine jedne ili vie ajne vreice. Pustiti da odstoji 10-15min i zatim ocijediti. Za irigacijsku terapiju, potrebno je piti mnogo tekuine uz sam aj. 6.6 Trajanje terapije: kod akutnih sluajeva koji traju dulje od jednog tjedna ili se ponavljaju periodino, potrebno je potraiti lijeniku pomo. 6.7 Nuspojave: Nisu poznate. 6.8 Pohrana: Pohraniti zatieno od svjetlosti i vlage.

Rosae pseudofructus Plod ipka

Rosa canina L. Divlju ruu ine pravi plodovi, a ne sjemenke. Pod drogom podrazumjevamo razliite vrste roda Rosa L., porodice Rosaceae (e.g. R.canina L., R.pendulina L. i ostale Rosa vrste), ukljuujui i zatvorene plodove (pogreno zvane sjemenkama). Grm se sastoji od jednovrsnih, srpasto savijenih trnova. Ima ruiaste do bijele pojedinane cvjetove. aka je veinom rasperana, a nakon cvatnje svinuta prema unatrag i otpada prije dozrijevanja ploda. Droga: Cijela droga je 1-2 cm duga i 0.5-1.5 cm iroka, okrugla do jajasta, meka i mesnata, sjajne i svijetle do tamno crvene boje. Na gornjem dijelu je pentagonalni dio iz kojeg se ire lapovi. Droga se sastoji od zrelih, osuenih cvjetnih osi, unutar kojih su sjedei zbirni plodovi koji su crveni, zrncima nalik a pri dnu malo zavijeni. Miris: Voni miris Okus: Slatkast do kiseo okus. Biljne vrste: Naraste do 5m u visinu, sa trnovitim granama. Listovi s pet ili sedam liski, goli, s donje strane bez lijezda ili samo na sredinjoj ili. Razliite Rosa vrste posebno polimorfije vrsta Rosa canina L. i Rosa pendulina L., Rosaceae. Rosa canina prirodno raste u Europi, zapadnoj i srednjoj Aziji te sjevernoj Africi. Naturalizirana je na istoku Sjeverne Amerike- Rosa pendulina var.pendulina (=R.cinnamomea, R.alpina): prirodno raste na planinama u junoj i sredinjoj Europi. Takoer i u ileu, Rusiji, Poljskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Kini, Maarskoj te Balkanskim zemljama. Glavni sastojci:Askorbinska kiselina je esencijalna komponenta i to udjela 0.2-1.2% u Rosa canina i 0.5-2.0% u Rosa pendulina ( Europska farmakopeja nalae minimalan sadraj od 0.3%). Taj nivo je rijetko postignut u komercijalnim drogama. Droga takoer sadri i 15% pektina, eera, vonih kiselina, tanina,zatim oko 0.3% eterinih ulja. Sadri i tragove flavonoida i antocijana, kao i crvenih i utih pigmenata, a posebno karotenoida koji sadre uglavnom izomere rubiksantina, likopena i beta karotena(koji je prekursor vitamina A).

Djelovanje i indikacije: Primarno se koristi za korekciju okusa u biljnim ajnim mjeavinama. Popularno se koristi za podizanje otpornosti, prevenciju poznatih simptoma prehlade i gripe, kao i za deficijenciju vitamina C. Pektini i vona kiselina mogli bi biti odgovorni za laksativni i diuretiki uinak, a koristi se u narodnoj medicini. ipak se najee moe nai u vreicama za aj za doruak. Ukusan em, bogat vitaminom C, radi se od svjeih ipkova divlje rue. Priprema aja istu zagrijanu vodu preliti preko 2-2.5g usitnjenog ipka divlje rue. U vodi mora odstajati 10-15 minuta i onda procijediti. 1 ajna liica sadri oko 3.5g ipka. ipak se esto nudi u obliku filtar vreica i u miksturama s cvijetom hibiskusa te u osvjeavajuem napitku aja bez medicinskih indikacija. Monografija : Rosae pseudofructus cum fructibus ( rose hip& seed) Uporaba Koristi se u tretmanu poznatih simptoma gripe, prehlade; prevenciju i tretman nedostatka vitamina C; Kod poviene temperature; za poveanje otpornosti; eluanih spazmi, nedostatka eluane kiseline, za prevenciju upale eluane mukoze i eluanih ulkusa, kao eluani tonik, kod intestinalnih bolesti, dijareje, kao laksativ, za une kamence; bolesti donjeg urinarnog trakta; edema; kao tonik za bubrege, kod gihta, metabolikih poremeaja urine kiseline; reumatizma, iijasa; dijabetesa; neadekvatne periferne cirkulacije; plunih bolesti; za ispiranje oiju.

Spiraeae herba Zelen suruice

Spiraea ulmaria L. (sin. Filipendula ulmaria L. Maxim), Rosaceae, suruica, konara brijestolisna Opis: ukasto bijeli cvijetovi su oko 5 mm (rijee 8 mm) iroki. Pomalo udubljeno cvjetite, vrasto je, ima 5 malih, trokutastih, dlakavih zalistaka, koji su veinom usmjereni prema dolje. Pet latica, oko 2-3 mm dugih, su obrnuto- jajaste sa izboenim vrnim djelom, i nisu sratene, pranici su brojni, dugi i sa okruglastim antenama. Ima 5-10 (rijee 12) malih slobodnih tuaka koji su isprepleteni zajedno i spiralno. U drogi dominiraju lako uklonjive latice zajedno sa brojnim zatvorenim cvijetnim pupoljcima. Miris: snaan, podsjea na metilni salicilat Okus: opor i gorak Biljna vrsta: Filipendula ulmaria (L.) MAXIM. Trajnica, nalazie na vlanim lokacijama i dosee visinu do 2 m, mnogo malih mirisnih ukasto- bijelih cvijetova je organizirano u metliasti cvat. Neparno perasti listovi s ne vie od 5 pari listia (za razliku od Filipendule vulgaris) i palistii su prisutni na lisnoj bazi.

Rasprostranjenost: Europskog je podrijetla i naturalizirana je u Sjevernoj Americi. Materijal je uvezen iz jugoistonih europskih drava. Glavni sastojci: Droga sadri oko 0.3- 0.5% jednostavnog fenol glikozida, veinom monotropin (=primverozid od salicilaldehida) i spirein(=primverozid od salicilmetilnog estera) [1-3]. Za vrijeme suenja i pohrane, ovi sastojci su hidrolizirani na male koliine esencijalnog ulja;glavni sastojak je salicilaldehid (75%), a ima jo i salicilmetilnog alkohola, feniletilnog alkohola, benzilnog alkohola i jo dr. [4] 1-5% flavonoida [5] je prisutno (prema DAC-u, ne manje od 1.8%, raunato kao hiperozid), posebno spirozid (=kvercetin-4'-glukozid) i kamferol-4'-glukozid [5], pored ostalih. Elagitanini (hexahidroxidifenol kiselina esterificirana s glukozom) [7] su odgovorni za opor okus droge. Djelovanje i indikacije: Primarno se koristi kao dijaforetik za uobiajene prehlade sa groznicom i dodatno kao diuretik, posebno u narodnoj medicini.Cvijetovi konare brijestolisne koriste se iskljuivo u narodnoj medicini za tretiranje reumatizma miia i zglobova kao i za giht. Izolacija inhibitora komplementa, koji ne spada u grupu salicilata, flavonoida i tanina , potvruje ve poznato antiflogistiko djelovanje droge. Antitumorske i imunomodulacijske aktivnosti dekokta droge su bile dokumetirane u ruskim dokumentima [9]. Izolacija heparin sline supstance je bila spominjana u literaturi. [10] Priprema aja: Preliti kljualu vodu preko 3-6 g isjeenih cvijetova konare brijestolisne. Ostaviti oko 10 min i onda procijediti kroz cjediljku. Piti jednu alicu aja, nekoliko puta dnevno. Jedna ajna liica= 1.4g. Patvorine: Mogue, usljed sluajne zamjene sa starijim bazginim cvijetovima (Sambucus flos, q.s.) koju je lako detektirat pod poveanjem (pet latica bazgina cvijeta su srasle). Mikroskopski pregled bi pokazao prisutnost kristalnog pijeska koji je odsutan u konari. (Vidi isto cvijet bazge, slika 4).

Izvadak iz German Commission E monografije (Banz no.43, Published March 2, 1989.) Uporaba Kao dodatni tretman za simptome prehlade. Kontraindikacije: Nepoznate. Upozorenje: Cvijetovi konare brijestolisne sadravaju salicilate i zato se ne bi smjeli koristiti kod osoba koje su preosjetljive na salicilate. Doziranje Osim ako nije drugaije propisano. Dnevna doza 2,5-3,5 g cvijetova konare brijestolisne ili 4-5g zeleni konare brijestolisne, odgovarajue pripreme. Nain rukovoenja Isjeci suhe cvijetove i druge galenske pripravke za infuz aja. Piti jednu alicu infuza, to toplijeg, nekoliko puta dnevno.

Formulacija ambalae umetnuta u German Standard License (St. Zul. 1986, Published March 12, 1986.) 6.1. Indikacija za uporabu Za stanja prehlade sa groznicom, za koja je poeljno lijeenje znojenjem, za poveanje koliine urina. 6.2. Doziranje i nain rukovoenja Preliti oko 150 ml kljuale vode preko 2 ajne liice (4- 6 g ) cvijetova konare brijestolisne. Ostaviti oko 10 min i onda procijediti kroz cijedilo. Osim ako drugaije nije propisano, piti jednu alicu svijee pripremljenog ajnog infuza,to toplijeg,nekoliko puta dnevno.

DROGE ZA POTICANJE CIRKULACIJE

Visci albi herba Zelen bijele imele
Viscum album L., Viscaceae ili Loranthaceae Droga: Vidljive znaajke droge su raljasti 2-3 mm debeli, utozeleni, uzduno naborani dijelovi stabljike i vrsti i koasti sjedei listovi, koji su kopljastog do lopatastog oblika, utozelene boje, te duljine 2-6 cm i irine 1-2 cm. Manje su izraeni utozeleni muki i enski cvjetovi, kao i smeurane, utobijele do blijedo crvene bobice, veliine graka, koji nemaju peteljku. Miris: Vrlo slab, karakteristian. Okus: Gorak. Biljna vrsta: Viscum album L., Viscaceae ili Loranthaceae Mala, dvodomna, grmolika poluparazitska biljka, s izduenim, zimzelenim, koastim cjelovitim listovima. Grananje je nasuprotno, a neprimjetni, pazuasti, utozeleni, 4-dijelni cvjetovi tvore bijele ljepljive bobice. Rasprostranjenost: Poluparazitska biljka, podrijetlom iz Europe i Azije, raste na gotovo svom listopadnom drveu (osim na bukvi), s dvije podvrste koje se pojavljuju samo na zimzelenom drveu. Glavbni sastojci: Lektini (ribosom-inaktivirajui glikoproteini sa specifinim afinitetom prema odreenim eerima i povrini stanice). Najbolje istraeni lektini su lektini imele I-III (Mistletoe Lectin I, ML II, ML III). Sastoje se od dva peptidna lanca (A, 29,5 kDa i B, 37,5 kDa), gdje se B lanac specifino vee za galaktozu. Zelen bijele imele s listopadnog drvea sadri uglavnom ML I, dok je ML III u veoj mjeri prisutan u drogi dobivenoj iz imele koja ratse na jeli i boru. Osim toga identificiran je i lektin koji vee hitin pod nazivom VisalbCBA. Prisutni su i viskotoksini (oligopeptidi), koji se sastoje od 46 aminokiselina. U sastav ulaze i flavonoidi, posebno glikozidi izorhamnetina i ramnazina; oni se mogu koristiti za razlikovanje podvrsta. Nalazimo i fenilpropanone i lignine, npr. siringenin-4-glukozid i siringaresinol-4,4-diglukozid. Droga sadri biogene amine (npr. tiramin), derivate kava kiseline i polisaharide (posebno galakturonane i arabinogalaktane), kao i ciklitole (npr. viskumitol) koji su prisutni u razliitim sastavima, ovisno o drvu domainu. Detektirani su bazini proteini i alkaloidi ija struktura nije utvrena. Djelovanje i indikacije: aj se koristi kao dodatna terapija blagih oblika hipertenzije (bez racionalne osnove). U obliku posebnih ekstrakata za lijeenje tumora, ukljuujui maligne tumore (u kontekstu antropozofske medicine), ije je istraivanje iznimno poraslo u posljednjih 5 godina. Lektini imele su intenzivno kemijski i farmakoloki istraivani kao aktivni sastojci specijalnih ekstrakata. U meuvremenu je otkriven slijed aminokiselina A i B lanaca te sterika struktura lektina. Novi rekombinantni lektin VisalbCBA je izoliran 1996. i otada se testira njegova imunoloka aktivnost. Od brojnih reakcija koje se mogu dogoditi nakon inkubacije lektina imele s humanim limfocitima, najvanije su citotoksine

imunomodulatorske i apoptoza-inducirajue reakcije. Indukcija apoptoze i selektivna reakcija ML III sa CD8+-T limocitima fenotipa CD62Llo, koji pripada grupi memorijskih stanica, je primjer novijih istraivanja na nivou stanice. Klinika upotreba preparata imele se takoer dalje razvila. Standardizacija lektina imele i proizvodnja rekombinantnih lektina je opravdala primjenu preparata imele u racionalnoj klinikoj upotrebi. S druge strane, lijeenje raka ekstraktima imele nailo je na skepticizam u nekoliko radova obajevljenih u medicinskim i znanstevnim asopisima, vjerojatno zbog nepovjerenja autora prema antropozofskoj teoriji. aj imele se koristi iskljuivo na empirijskoj osnovi kao dodatak u terapiji hipertenzije, vrtoglavice i cefalike kongestije krvi. Opravdanost ove upotrebe je upitna, jer se viskotoksini koji imaju hipotenzivni uinak razgrauju u gastrointestinalnom traktu ili se ne apsorbiraju nepromijenjeni. Pacijenti koji uzimaju aj imele trebali bi redovito kontrolirati svoj krvni tlak. U narodnoj medicini imela se koristi kod vrtoglavice, amenoreje i bolesti zglobova. Nuspojave: Prema izvadku iz Monografije German Commission E1 ; kod dugotrajne upotrebe mogua je pojava alergije. Priprava aja: Preliti hladnom vodom 2,5g sitno izrezanu suhu drogu. Ostaviti da stoji na sobnoj temperaturi 10-12 sati i procijediti. Dnevno popiti 1-2 alice. ajni pripravci: Zelen imele dolazi u obliku aja u vreici, aja u filter vreici i u ajnim mjeavinama za srce i cirkulaciju. Fitomedicina: Za oralnu upotrebu (kao antihipertenziv, u lijeenju ateroskleroze i kao hipolipemik) pulverizirana zelen imele dolazi u obliku tableta, draeja i praaka. Nekoliko tekuih pripravaka sadri ekstrakte (vodene ili etanolne). Suhi ekstrakti se koriste u kapsulama, tabletama i draejama. Uljni macerat je isto dostupan u kapsulama, a iscjeeni sok se koristi u kapima ili kao napitak. Brojni kombinirani pripravci, esto sa irokim spektrom indikacija, sadre ekstrakte imele uz dodatak ekstrakata gloga, ginsenga i /ili sibirskog ginsenga.Vodeni ekstrakti imele postoje i u ampulama za parenteralnu primjenu kao citostatici s imunomodulatorskim svojstvima. Primjeri europskih produkata: Eurixor ampule, Plenosol N ampule koje sadre 1mg ekstrakta imele (1:1,3), ili Lektinol ampule s 0,02 0,07 mg ekstrakta, koji odgovaraju 15 ng lektina imele u 0,5 ml. Ekstrakti imele pripremljeni iz biljke koja je sakupljena s odreenog drva domaina postoje s dodatnim opisom (imenuje se drvo domain) u ampulama razliitih jakosti i u razliito doziranim pakovanjima. Primjeri proizvoda: Helixor A (Abies jela), M (Malus jabuka), P (Pinus bor) ampule ili Weleda Iscador koji postoji u kombinaciji sa srebrom, bakrom i ivom.
1

Izvadak iz Monografije German Commission E (BAnz no. 228, izdano 5. prosinca 1984)

Upotreba: Za lijeenje degenerativne upale zglobova stimulacijom kutano-visceralnih refleksa koju slijedi lokalna upala uzrokovana upotrebom kutanih injekcija. Kontraindikacije: Proteinska hipersenzitivnost, kronine progresivne infekcije (npr. tuberkuloza). Nuspojave: Drhtavica, poviena tjelesna temperatura, glavobolja, angina pectoris, ortostatski cirkulacijski poremeaji i alergijske reakcije. Interakcije s drugim lijekovima: Nepoznate. Doziranje: Osim ako je drukije propisano: prema uputi proizvoaa. Nain primjene: Svjea biljka, suha biljka sasjeena ili u obliku praka za pripremu otopina za injekcije. Djelovanje: Intrakutane injekcije izazivaju lokalne upale koje mogu napredovati do nekroze. U pokusima na ivotinjama, citostatsko djelovanje, nespecifina stimulacija imuniteta. Dodatno upozorenje: Hipotenzivni uinak i terapeutski uinak na blage oblike hipertenzije (granina hipertenzija) zahtjevaju reevaluaciju.

Crataegi folium et flos Glogov list i cvijet

Biljne vrste: Crataegus laevigata (POIR) DC [syn. Crataegus oxyacantha auct.] (dvovratni glog ); Crataegus monogyna JACQ. (jednovratni glog); Crataegus pentagyna WALDST. et KIT. ex WILLD. (petovratni glog); Crataegus nigra WALDST. et KITT. (crni glog); Crataegus azarolus L. (azarola, talijanska mumula); Rosaceae. Rasprostranjenost: Crataegus laevigata and Crataegus monogyna pojavljuju se irom Europe. Crataegus pentagyna potie s Balkanskog poluotoka, Crataegus azarolus s istonog Sredozemlja i Crataegus nigra iz Maarske, Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Neke su vrste kultivirane. Materijal za komercijalnu uporabu uvezen je iz raznih istonih i jugoistonih europskih zemalja. Glavne sastavnice: 1-4% oligomerni procijanidi [1-4] sastavljeni od 4,8 jednostruko povezanih te 4,8- i 4,6- dvostruko povezanih dimera, trimera do heksamera od flavon-3-ola, veinom s katehinskim ili epikatehinskim monomerom (vidi strukture). 0,3-2,5% flavonoidi [4] (prema Ph. Eur., ne manje od 1,5%, izraunat kao hiperozid) s hiperozidom i rutozidom kao glavne komponente ukljuujui glikozilflavone (viteksin, viteksin-2-O-ramnozid i njegov 4-acetil derivat, pored ostalih). Profil flavonoida je specifian za svaku vrstu [4, 5]. Ostale sastavnice su neutralni polisaharidi [6], triterpeni [7], male koliine biogenih amina [8], steroli, aminopurini i fenol-karboksil kiseline. Djelovanje i indikacije: Za rana stanja srane insuficijencije, osobito koronarne insuficijencije i blage oblike insuficijencije sranog miia (.-. stupanj po New York Heart Association), za starako srce koje jo ne zahtjeva kardiotonine glikozide, za srani tlak i pritisak te za blae oblike bradiaritmije. Prije uporabe treba ustanoviti da ranije spomenuti simptomi nisu organskog porijekla, u tom sluaju zahtjeva se uporaba drugih lijekova. U tu svrhu, glog se ne bi trebao preporuiti za samolijeenje. Djelotvornost Crataegus ekstrakta, koji je dostatno dokazan kroz brojna klinika i farmakoloka ispitivanja [1, 9-12] je sada uglavnom pripisiv za meusobno djelovanje pojedinih sastavnica, posebno procijanida i flavonoida [13]. Jedna meunarodna dvostrukoslijepa placebo-upravljana studija s vie od 1600 pacijenata, trenutano inicirana (1998-2002) u Njemakoj i Poljskoj, pokazuje pozitivne rezultate [12a]. Nakon dugotrajne primjene preparata s ekstraktom Crataegusa, zapaeno je poboljanje prokrvljenosti miokarda i koronarnih ila kao i poveana tolerancija naspram manjka kisika. Unato velikom broju farmakolokih ispitivanja, mehanizam djelovanja jo nije u potpunosti razjanjen [14]. Mogui cilj za farmakoloke uinke su Ca+ -aktivirani K+ kanali i fosforilirane reakcije, to vode do hiperpolarizacije membrane koja je praena s vazodilatacijom; nedvojbena je inhibicija pasivnog ulaenja Ca+ u vaskularni mii [15]. Farmaceutske i farmakoloke studije istovrsnosti pokazale su dobru korelaciju izmeu biljke i ekstrakata koji su dobiveni vodeno-etanolnim otapalom (40-70 ili 80% [V/V]) [16]. Nuspojave: Nepoznate unutar terapijskih doza. Izrada aja: Potrebno je preliti 1 do 1,5 gram sitno rezane suhe biljke s kipuom vodom, ostaviti 15 minuta i zatim procijediti. Ljekovita doza i trajanje terapije: 3-4 alice dnevno, u periodu od nekoliko tjedana. Jedna ajna liica = oko 1,8 g

Oko 4-10 mg ukupnih flavonoida prelazi u ajni infuz prireen iz 1,8 g suhe biljke (preporuena doza za jednu uporabu prema Njemakom zahtjevu za kvalitetu German Standard Licence) [17,18], to ulazi unutar nunog terapijskog okvira Njemakog zahtjeva za kvalitetu. Rezultati HPLC analize pokazuju kako profil flavonoida u ajnom infuzu odgovara profilu flavonoida u suhoj biljci. ajni pripravci: Drogu je mogue pronai pakiranu u mekane omote ili filter-vreice (pogledaj izvod iz Njemakog zahtjeva za kvalitetu). Lijekovi biljnog porijekla: Pripravci gloga i dalje dre sam vrh biljne medicine. Njemaki proizvodi sadravaju suhi ekstarkt gloga (16), tekui ekstrakt (4), tinkture (7) i mekani ekstrakt (1). Razrijeena otopina za injektiranje je nedavno odobrena. Nekadanje uobiajene etikete, na kojima je pisalo da su izmjerene komponente flavonida ujedno i medicinski aktivne komponente, zamijenjene su na sljedei nain: 1 film-tableta sadrava: 300mg suhog ekstrakta lista i cvijeta gloga (omjer droge i ekstrakta 4,0-6,6 : 1; otapalo je etanol 45%). Brojne kombinacije pripravaka i dalje sadre promjenjiv broj nejasno definiranih ekstrakata, no njihov opstanak na tritu nakon 2003./2004. godine je znaajno ugroen. Neki od ovih pripravaka e se i dalje zadrati kao tradicionalni biljni lijekovi s indikacijom npr.: uobiajeno se koristi za ope poboljanje zdravlja. Vodeno-etanolni tekui ekstrakt (vodeni ekstrakt gloga, otapalo etanol 45%) koji ne sadrava manje od 1% flavonoida koji su izraunati kao hiperozidi je oficionalni Njemakoj Farmakopeji (DAB 2000). (German Commission E monograph) (BAnz no. 133, izdan 19. srpnja 1994. godine.) Farmakoloka svojstva, farmakokinetika i toksikologija Sljedei farmakodinamiki efekti su utvreni u izoliranim organima i ivotinjskim eksperimentima u koje su ukljueni pripravci s listom i cvijetom gloga (vodeno-etanolni ekstrakt s definiranim sadrajem oligomernih procijanida i flavonoida; macerati; svjei ekstrakti biljke) i s odvojenim frakcijama (oligomerni procijanidi i biogeni amini): pozitivan ionotropni efekt, pozitivan dromotropni efekt, negativan batmotropni efekt, poveana prokrvljenost krvnih ila i miokarda, smanjenje perifernog krvnog otpora. U humanim farmakolokim studijama s pacijentima sa sranom insuficijencijom, dnevna doza je u rasponu od 160-900 mg vodeno-etanolnog ekstrakta (standardiziran prema oligomernim procijanidima i flavonoidima) u periodu od 56 dana. U sluaju srane insuficijencije, shodno s propisom II. stupnja New York Heart Association (NYHA), ustanovljeno je poboljanje u subjektivnim pritubama kao i poveanje srane snage, pad omjera tlaka i srane frekvencije, poveanje istisne frakcije i anaerobne granice. Farmakokinetika je ispitivana samo u ivotinjskim eksperimentima tako da nema humanih farmakokinetikih podataka. Ispitivanja o akutnoj toksinosti vodeno-etanolnih suhih ekstrakata (omjer droge i ekstrakta 5:1, standardizirano prema oligomernim procijanidima) su dostupna. U njima nema smrtnih ishoda poslije oralne i intraperitoralne aplikacije u mia i takora u dozama do 3000mg/kg tjelesne teine. Simptomi intoksikacije i nakon intraperitonejske primjene 3000 mg/kg, ukljuuju sedaciju, nakostrijeenost dlake, dispnea i tremor. Gutanje prakasto usitnjene biljke u dozi od 3g/kg tjelesne teine takora i 5g/kg tjelesne teine mia ne uzrokuju smrt. Nakon oralne primjene 30,90 i 300mg/kg vodeno-etanolnog suhog ekstrakta

u periodu duem od 26 tjedana, u takora i pasa nisu opaeni toksini efekti. Doza bez efekta, za takore i pse, za ovaj ekstrakt je 300mg/kg tijekom 26 tjedana. Nije zabiljeena smrt i pojava toksinih efekata nakon oralne primjene 300 i 600 mg prakaste supstance po kg tjelesne teine u periodu od 4 tjedna. Nisu zabiljeeni sluajevi toksinosti za embrij i fetus, plodnost i postporoajni razvoj. Dostupni su i podaci nedavnih studija o mutagenosti Crategus pripravaka ali rezultati su proturjeni. Pretpostavlja se da se mutagena aktivnost demonstrirana na Salmoneli, temelji na sadraju kvercentina, a indukcija SCE se prvenstveno temelji na prisutnosti flavone-Cglikozida i flavonskih anglukona. Usporedbom koliina kvercentina progutanih s hranom, njihov je sadraju u drogi toliko nizak da je rizik za ovjeka praktiki iskljuen. Podaci o karcinogenosti nisu dostupni. Istraivanje genske toksinosti i mutagenosti ne daju indikacije o karcinogenom riziku te droge za ovjeka.
Kliniki podatci 1. Uporaba: Poveanje srane efikasnosti u skladu s II. stupnjem funkcionalnosti NYHA-e. 2. Kontraindikacije: Nepoznate 3. Nuspojave: Nepoznate 4. Upozorenja prilikom uporabe: Ako simptomi ostaju nepromijenjeni due od 6 tjedana ili se pojavi edem nogu, preporua se konzultacija s lijenikom. Ako se pojavi bol u podruju srca i iri se prema rukama, gornjem abdomenu ili podruju vrata ili se pojavi bol prilikom disanja, medicinska dijagnoza je prijeko potrebna. 5. Uporaba tijekom trudnoe i laktacije: Nisu poznata ogranienja 6. Interakcija s drugim lijekovima: Nepoznata 7. Doze i primjena: Osim ako je drugaije propisano: dnevna doza je 160-900mg istog vodeno-etanolnog ekstrakta (etanol 45% v/v ili metanol 70% v/v, omjer droge i ekstrakta 4-7 : 1 s definiranim flavonoidnim ili procijanidnim sadrajem), koji odgovara 30-168,7 mg procijanida izraunatih kao epikatehini, ili 3,5 do 19,8 mg flavonoida izraunatih kao hiperozidi u skladu s DAB 10, podijeljeni u dvije ili tri pojedinane doze. Vodeni ekstrakt gloga prema DAB 10: ekvivalent pojedinane i dnevne doze prvo moraju potvrditi kliniko-farmakoloki eksperimenti ili klinike studije. Nain uporabe: U tekuim ili tvrdim oblicima za oralnu primjenu. Trajanje uporabe: Minimalno 6 tjedana. 8. Predoziranje: Nepoznato 9. Posebna upozorenja: Nema 10. Utjecaji na upravljanje vozilima i mainerijom: Nepoznato

Rosmarini folium Rumarinov list

Rumarinova granica u cvatu Vrsta: Rosmarinus officinalis Porodica: Lamiaceae Usnae

Osueni listovi rumarina

Biljna vrsta: Rumarin je trajni, razgranani zimzeleni grm, visok i do 2m. Listovi su vrsti, vrlo uski i na stabljici se razvijaju po dva nasuprotno. Mlade stabljike su etverobridne, a starije drvenaste. Izmeu listova na kratkim ograncima, razvijaju se maleni dvousnati cvjetovi, svijetloplave do plavoljubiaste boje. Rumarin cvate gotovo cijele godine, no ipak najvie u proljee od oujka do lipnja. Stanite i rasprostranjenost Samonikla biljka raste na sunanom kamenjaru, u makiji mediteranskog podruja. Izvan tog podruja raste samo u kulturi. Najbujnije se razvija rumarin u krajevima naeg priobalja i otoka, zatim u sjevernoj Italiji, u predjelima june Francuske, u panjolskoj, Portugalu i na obalama sjev. Afrike (Tunis i Maroko). Rumarin je osjetljiv na hladne zime i mraz, pa u predjelima s otrom klimom ne prezimljuje na otvorenom. Intenzivno se uzgaja u Italiji (sjev. dio), u Francuskoj i panjolskoj. Rumarinov list, a osobito rumarinovo eterino ulje, vrlo su traeni na svjetskom tritu. panjolska je najvei proizvoa rumarina, a zapravo ima i monopol u prodaji rumarinvog eterinog ulja. I u nas se poelo s uzgojem rumarina na Hvaru, Visu, Koruli i olti, a osnivale su se i ''rumarinske zadruge''. Oko naziva biljke miljenja su podijeljena. Prevladava ipak miljenje da naziv Rosmarinus potjee od latinskog ''ros marinus'' to znai morska rosa. Prema drugim izvorima ime potjee iz grkog jezika, a znai ''grm ugodnog mirisa''. Ljekarniki naziv

Rosmarini folium Rumarinov list Rosmarini aetherolum Rumarinovo eterino ulje Rosmarini folium se po europskoj farmakopeji (Ph. Eur.) sastoji od cijelih, osuenih listova rumarina Rosmarinus officinalis L., Lamiaceae. Svojstva Rumarinovo je lie jakog aromatinog mirisa (posjea na kamfor) te otrog, malo nagorka i trpkog okusa. Morfologija Listovi su igliasti, 1-3cm dugi i 2-4mm iroki, koasti i vrsti, cijelog su ruba i prema naliju jako savijeni. Gornja strana lista je gola, sjajno zelene boje, u sredini ima udubljenje od uleknute primarne ile. Donja strana lista je gusto prekrivena trihomima, srebrnkasto bijele boje i s istaknutom glavnom ilom.

Trihomi koji pokrivaju donju povrinu lista rumarina Glavni sastojci: Rumarinov list sadri 1,2-2,5% eterinog ulja s glavnim sastavnicama: 15-30% 1,8 - cineola, 15-20% kamfora, do 25% pinena, oko 8% kamfena, 10-20% (+) borneola s 5-10% bornilacetatom i limonenom te drugim monoteropenima. Kemijski sastav ovisi o podrijetlu biljnog materijala, razvojnom stadiju biljke i vremenu sabiranja. Droga takoer sadri diterpenoid fenole ukljuujui karnozol (0.35%) i karnozolnu kiselinu te druge sastavne dijelove koji podlijeu procesu oksidacije prilikom ekstrakcije. Rumarinovo lie sadri Lamiaceae trijeslovine, rumarinsku kiselinu (kavenu kiselinu), flavonoide (ukljuujui genkvanin, luteolin i diosmetin) i njihove glikozide (genkvanin-4'-0-glukozid), triterpenske kiseline (5% derivata ursolne kiseline), triterpenske alkohole (betulin, amirine) i steroide. Lipidi su takoer

zastupljeni sa 97% n alkana, izoalkana i alkena u smoli lista. Drugi sastavni dijelovi ukljuuju ugljikohidrate (oko 6% polisaharida) i tragove salicilata. Djelovanje i indikacije: Primarno na bazi sadraja eterinog ulja, kao karminativ i stomahik za probavne tegobe, vjetrove, flatulanse, osjeaj nadutosti ali i za poboljanje apetita i luenje eluanog soka. Rjee se koristio kao koleretik, za kojeg je odgovorna gorka supstancija. Primjenjen izvana eksterno kao sredstvo za masau pri reumi miia i slaboj cirkulaciji u obliku ulja za tijelo, masti, ulja za masau te kao dodatak (suhi list ili eterino ulje) za lokalnu iritaciju i u kupkama za poboljanje cirkulacije. Diterpeni iz rumarinovog lista pokazali su inhibicijske efekte lipidne peroksidaze. Ekstrakti lista djeluju na nivo glukoze kod mieva. U narodnoj pukoj medicini rumarinov topli oblog se koristi za ublaavanje, iscjeljenje rana i ozljeda te za ekceme te kao insekticid. -Vrijedan je zain, mirodija posebno u Italiji i Francuskoj. -Rumarinovo vino se takoer koristi za dispeptike bolesti i tegobe. Droga je irko koritena kao konzervans i antioksidans (za meso). Karnozolna kiselina i njezini razgradni produkti rozmanol i karnozol su posebno djelotvorni u tom pogledu. Rumarin se koristi i kao sastojak u industriji alkoholnih pia (kao komponenta u Benedictine i Goldwasser).
Izvadak iz monografije German Comission E Upotreba/primjena Interno: Dispeptike tegobe, kod tromosti eluca i digestivnih smetnji. Eksterno/Vanjska: U terapiji kao sredstvo za masau pri reumi i bolestima reume, kod problema u cirkulaciji. Kotraindikacije Nisu poznate Druge nuspojave Nisu poznate Interakcije s drugim drogama Nisu poznate Doziranje Interno: Dnevna doza 4-6g suhog lista ili 10-20 kapi eterinog ulja ili odgovarajui pripravci. Eksterno: 50g suhog lista za punu kupku, 6-10% eterinog ulja u polukrutim i tekuim pripravcima, drugi odgovarajui pripravci. Nain koritenja Izrezati suhi list za infuzije; praak lista, suhi ekstrakti i drugi galenski pripravci za vanjsku i unutarnju uporabu. Djelovanje Eksperimentalno: spazmolitino tj. umjereno spazmolitino na une kanale. pozitivno inotropno, poveanje koronarnog krvotoka, protok krvi vei. Kod ljudi: Kone iritacije, stimulira poveanje cirkulacije,(vanjska uporaba) tj poboljava prokrvljenost.

1, 8 Cineol

Borneol

Bornil acetat

Kamfor Genkvanin (Labiate tannin)

Rumarinska kiselina

Luteolin Karnozol

Diosmetin

Rozmanol kiselina

Karnozolska

Nuspojave Konzumiranjem (aplikacijom) vee koliine rumarinovog ulja uglavnom nema velikog rizika od lia rumarina no u manjoj mjeri postoji rizik od gastroenteritisa i nefritisa.

List rumarina kao i njegovi proizvodi ne bi se smjeli konzumirati tokom trudnoe (toksine nuspojeve komponenata eterinog ulja) Priprava aja Vrelom vodom prelije se 2g fino rezanog suhog lista rumarina. Ostaviti da odstoji 15min, zatim ocijediti. Za vanjsku uporabu (za kupke) Pripravi se dekokt od 50g suenog lista rumarina sa 1L vode. Posuda se pokrije te ostavi stajati 15-30min. Rezultat je vodenasti ekstrakt koji se odvoji od droge te se doda kupki. Priprava rumarinovog vina Pripravi se macerat od 20g suenog lista rumarina u litri vina. Ostaviti da odstoji 5 dana te povremeno protresti. 1 liica = 2g ________________________________________________________________________________________
Indikacije za upotrebu Interno: Poremeaji kao to su osjeaj presitosti, flatulacije i gastrointestinalnih i unih smetnji. Eksterno: Kao potpora lijeenju reumatskih bolova u miiima i zglobovima. Kontraindikacije Rumarinov list kao i proizvodi od njega ne bi se smjeli uzimati tokom trudnoe. Doziranje i nain priprave Interno: 1 liicu (2g) rumarinovog lista prelijte sa 150mL vrue vode. Ostavite da odstoji 15min te procijedite. Popijte alicu svjee pripremljenog vrueg aja 3-4 puta dnevno, izmeu obroka, osim ako nije drukije propisano. Eksterno: Za pripravu kupke, 100g rumarinovog lista prelijte sa 20L vrue vode, osim ako nije drukije propisano.

aj Droga (rumarin) se rijetko koristi kao jedini sastojak ajeva, a rijetko i kao jedina komponenta formula biljnih ajeva (pr. ajevi za srce, cirkulaciju, mokrani mjehur i bubrege). U Kanadi nekoliko OTC ajeva sadri list rumarina (pr. Kneipp aj za ene, Flora Hautex aj za ienje). Fitolijekovi Nekoliko urolokih preparata sadri ekstrakte lista droge. Prilino esto, etrino ulje rumarinovog lista se koristi kao komponenta raznih preparata za vanjsku uporabu (masti, ulja za kupke). Trebalo bi jo spomenuti da se dosta puno i esto rumarinovo ulje dodaje, mijea i obrauje sa eukaliptusovim uljem i nekim drugim komponentama. uvanje U dobro zatvorenim aama ili metalnim posudama (nita plastino kod eterinog ulja), zatieno od svjetlosti i vlage.

Alli ursini herba Zelen medjveeg luka

Biljna vrsta: Allium ursinum L., Alliaceae ( Liliaceae); medvjei luk,divlji luk, pasji luk. OPIS: Lice listova je tamno zelene a nalije svijetlo zelene boje. Listovi imaju paralelne vene s isturenom centralnom venom na naliju. Lateralne vene su neprimijetne. Cvjetovi su svijetlo ute do smee- ute boje u obliku zvijezde sa est latica. Plod je tobolac koji sadri 6 sjemena. titasti cvat se nalazi na stapki. MIRIS: Slabo aromatian. OKUS: Otar podsjea na enjak. Rasprostranjenost: Europa i sjeverna Azija. Najee na tlu crnogorinih uma. Uvozi se iz istonih europskih zemalja. Glavni sastojci: Droga je slabo istraivana, a stare spoznaje se tek trebaju potvrditi. Parnom destilacijom se dobiva oko 0.007% lukovog ulja koje se razvija iz bezmirisnih prekursora. Preferira se koristiti svjee lie jer se inae gubi velika koliina ulja tijekom procesa suenja. HPLC analizom dobiveno je 0.005% alicina iz svjee i 0.07% alicina iz suhe droge. U razrijeenom metanolu ekstrakcijom svjee droge dobije se 0.05%aliina i 0.7& metil-Lcistein-sulfoksida. Bazirajui se na HPLC metodi vjerojatno je da se metiltiosulfonati i njihovi produkti koji su naeni u ekstraktu lukavica isto mogu nai i u listu,meutim nema jo detaljnih istraivanja. -glutamil peptidi iz vodenih ekstrakta lista ukljuujui i -glutamil-alil cistein-sulfokside pokazuju veliku koliinu ACE inhibitora. Biljka sadri flavonoide,tragove prostaglandina A,B i F i za list specifine lektine.

Djelovanje i indikacije: U srednjem vijeku divlji luk je bila cijenjena biljka i kao hrana i medicinski te je dobila naziv herba salutaris . Vjerovalo se da divlji luk moe otjerati zlo i nesreu. U narodnoj medicini koristila se slino kao i enjak tj. za ublaavanje nadutosti, kao antibakterijsko sredstvo, antihipertenziv, protiv arteroskleroze i za dispepsiju. Kardioprotektivan uinak dokazan je in vitro na takorovom srcu. Svjea biljka je primarno upotrebljavana kao zain. NUSPOJAVE: Pri normalnim dozama i primjerenom upotrebom nema nuspojava. Pretjerana upotreba moe dovesti do gastinih iritacija. UPOTREBA: Svjea biljka se koristi kao zain,slino kao luk i enjak.Kao aj se rijetko upotrebljava. PRIPREMA AJA: Ne postoji. FITOMEDICINA : Koristi se kao kapi i iscijeen sok. Za probavu, cirkulaciju i vaskularne poremeaje koristi se sok ili ekstrakt u kombiniranim pripravcima. PATVORINE: Pogrena identifikacija je jako rijetka zbog prepoznatljivog mirisa svjee biljke. Lie mrazovca se esto zamijeni s liem divljeg luka. U tom sluaju dolazi do otrovanja od kojih neka mogu biti i fetalna.

DROGE LAKSATIVNOG DJELOVANJA

Psyllii semen
Sjeme buhaice
Droga: Droga se sastoji od cjelovitih, zrelih i suhih, sjajnih sjemenki, tamno crvenkastosmee boje (nikad crne), eliptino-pravokutnog oblika, 2-3 mm dugakih. Na konveksnoj strani nalazi se lijeb (utor) sa bijelom okruglom brazgotinom u sredinjem dijelu. Sjeme jako i brzo bubri u vodi i vrlo brzo je okrueno sa bezbojnim, transparentnim slojem sluzi. Za opis lupine (komuke) Psyllium USP vidi: Plantaginis ovatae seminis integumentum. Slika 1. Psyllii semen

Miris: gotovo bez mirisa Okus: bez okusa, pomalo slatkast i sluzav (ljepljiv) Slika 2. Plantago psyllium L.

Nisko zailjenim listovima. klasove.

rastua jednogodinja biljka za (kopljastim) i usko linearnim Cvjetovi su organizirani u kratke

Podrijetlo biljke: Plantago afra L., sinonim P.psyllium L. 1762., ne 1753. (psyllium sjeme trputac) i Plantago arenaria WALDESTEIN i KITAIBEL, sinonim P. Indica L. (panjolski ili francuski psyllium), Plantaginaceae. Njemaka uobiajena imena Strauchwegerich ili Strauchiger Wegerich koja se koriste za opis Plantago afra, nisu ispravna, mogu biti koritena samo neslubeno za trajne (viegodinje) vrste Plantago sempervirens CRANTZ. USP monografija priznaje suho, oieno, zrelo sjeme Plantago Psyllium L. ili P.Indica L. (sinonim P. Arenaria WALDSTEIN i KITAIBEL), kao i P.ovata FORSKAI (vidi Plantaginis ovatae semen). Prema Amerikoj udruzi za biljne proizvode Herbs of commerce, psyllium je standardno zajedniko ime za sjeme P.arenaria (sinonim P.psyllium), P.asiatica i P.ovata (sinonim P.ispaghula). Podrijetlo: Raste u mediteranskim krajevima, gdje se i uzgaja (posebno u Francuskoj). Materijal za trite uvozi se iz Francuske. Glavni sastojci: 10-12% sluzi, koja se nalazi iskljuivo u epidermisu kore (kao i kod sjemenki lana), a sastoji se uglavon od ksiloze i galakturonske kiseline, te arabinoze i ramnoze. Sjeme takoer sadri masne kiseline, hemicelulozu, proteine, malu koliinu iridoidnih glikozida (npr.aukubin) i fenil-propanske derivate (akteozid). Djelovanje i indikacije: Kao droga koja ima veliku mo bubrenja, uzima se sa obilnom koliinom tekuine, kao laksativ za lijeenje konstipacije. Poveanjem volumena vode u crijevu, stijenka crijeva se rastee to potie defekaciju; istovremeno sluz olakava prolaz sadraja kroz crijeva. Psyllium je kontraindiciran u sluajevima intestinalne opstrukcije. Opisani su i uinci sluzi psyllium sjemenki na sniavanje kolesterola. Sluz moe biti i pogodna strukturna komponenta za proizvodnju medija za bakterijske kulture. Priprava aja: Nije prikladno za aj.

Za oralnu upotrebu kao laksativa, oko 10 g droge stavi se bubriti u 100 ml vode. Ovu koliinu uzeti 2 puta na dan, ujutro i naveer, uz to piti najmanje 200 ml vode. 1 ajna lica otprilike 4,7 g. Biljni pripravci: Pripravci koji sadre (crno) psyllium sjeme najee se koriste u SAD-u, dok je ispaghula sjeme (svijetlo psyllium sjeme) preferirano u sredinjoj Europi (vidi: Plantaginis ovatae semen). Samo nekoliko pripravaka sadri psyllium sjeme u obliku praka. Oatvorine: Jako rijetko se dogaa. Sjeme ostalih Plantago vrsta kao npr. P. lanceolata L. (engl.trputac) i P. major L. (irokolisni trputac) je tamno crno-smee ili svijetlo crveno-smee boje sa malim kapacitetom bubrenja. Europska farmakopeja takoer navodi sjeme P. Ovata FORSSK (sjeme ispaghula) i P. Sempervirens CRANTZ kao mogue krivotvorine. USP doputa sjeme P. Ovata FORSSK.
Upotreba Kronina konstipacija, osjetljiva crijeva Kontraindikacije Stenoza jednjaka ili gastrointestinalnog trakta. Nuspojave U rijetkim sluajevima mogu se javiti alergijske reakcije, posebno sa drogom u obliku praha i tekuim pripravcima. Interakcije sa ostalim drogama/lijekovima Nepoznate Doza Dnevna doza 10-30 g droge ili odgovarajueg pripravka Nain primjene Cijelo ili smrvljeno sjeme, ostali galenski pripravci za unutarnju upotrebu. Napomena: Posebna monografija za psyllium lupinu! Djelovanje Regulacija peristaltike crijeva Terapeutska kategorija Laksativ koji djeluje bubrenjem Indikacije za upotrebu Za tretman konstipacije i za oblikovanje mekane stolice, ako je poeljno lagano kretanje crijeva, npr. Analne fisure, hemeroidi, prije rektalno-analnih kirurkih intervencija, za vrijeme trudnoe, za osjetljivo crijevo. Kontraindikacije Abnormalno suavanje jednjaka i/ili gastrointestinalnog trakta. Mogua ili postojea intestinalna opstrukcija (ileus).Potekoe u regulaciji dijabetes mellitusa. Interakcije sa ostalim drogama/lijekovima Apsorpcija ostalih lijekova koji se uzimaju istovremeno moe biti odgoena. Upozorenje: Kod inzulin ovisnih dijabetiara moe biti potrebno smanjiti dozu inzulina. Doza i nain primjene Ako nije drugaije propisano, uzeti 1 ajnu licu (oko 5 g) psyllium sjemena koje je prethodno bubrilo u 100 mL vode, nekoliko puta na dan, sa 1-2 ae vode. Napomena: Prije uzimanja ostalih lijekova treba proi 30 minuta do sat vremena. Nuspojave U individualnim sluajevima mogue su reakcije preosjetljivosti. uvanje uvati zatieno od svjetlosti i vlage.

Aloe Aloj

Barbados-aloe (Ph.Eur.), Aloe (USP) Kap-aloe (Ph.Eur.), Aloe (USP) Droga: Aloe predstavlja osueni i koncentrirani biljni sok dobiven iz stanica razliitih vrsta roda Aloe. Proizvodi se u odreenim podrujima Afrike, Sredinjoj Americi i Zapadnoj Aziji. Aloe-hepatica dobiva se sporim i paljivim zadebljanjem lateksa tijekom uparavanja. Barbados-aloe izgledom podsjea na jetru, moe biti mat ili lagano sjajan. Aloe-lucida ili Kap-aloe dobiva se brzim uparavajem, najee iznad otvorenog plamena. To je svjetlucavo tamno smea masa sa zelenim tragovima. Za obje vrste aloe karakteristian je konkoidalni lom. Praak droge je topiv u vruem etanolu, djelomino topiv u vreloj vodi te djelomino netopiv u eteru i koroformu. Vodena otopina dodatkom luine oboji se crveno (Borntrgerova reakcija). Miris: karakteristian i prodoran Okus: gorak i atipian Aloe barbadensis, Barbados-aloe Biljna vrsta: Aloe barbadensis Miller (sinonimi Aloe vera (L.) Burm.f.) Asphodelaceae, porodica pratilac porodice Liliaceae. Kserofiti mesnatih listova duine oko 50 cm i irine 6-7 cm, koji rastu iz vrnih dijelova korijena. Listovi imaju bodlje na rubovima. Cvjetovi su uti ili naranasto-uti te se nalaze na vrhu biljke. Sinonimi: Kanyasara, Ghrita kumari (Ayur.), Lu hui ye (kin.), Aloe, Barbados-aloe, Curaao aloes (eng.), Alos (fr.), Curaao-Aloes (njem.), Aloe barbadensis (lat.), Aloe de Barbados (panj.), Musabbar (Unani). Porijeklo: Izvorno iz Afrike, uvezena u Ameriku. Barbados-aloe je kultivirana posebno u Zapadnoj Indiji i uzdu obalne regije u Venezueli. Komercijalni materijal se uvozi uglavnom iz Curacaa. U Sredinjoj Europi praktiki ne postoji trite za Barbados-aloe iako se ona iroko koristi u Zapadnoj Europi i Ujedinjenom Kraljevstvu. Zadnjih godina, Barbados-aloe se kultivira na plantaama suptropskih regija SAD-a (Florida, Texas, Arizona), uglavnom za proizvodnju Aloe vera gela, koji se koristi u kozmetikim pripravcima i napitcima u industriji dijetetskih dodataka. Glavni sastojci: Uglavnom 1,8-dihidroksiantracenski derivati s 25-49% aloina (prema Ph.Eur. ne manje od 28% izraeno kao barbaloin). Aloin je smjesa diastereomera aloina A i aloina B. Aloin A, koji ima konfiguraciju 10S,1'S, proizvodi se biosintetski i prelazi sekundarno u aloin B, koji ima konfiguraciju 10R,1'S. Droga takoer sadri u malom udjelu aloe-emodin i krizofenol, ukljuujui i njihove glikozide. Za Barbados-aloe karakteristina je pojava 7-hidroksialoina A i 7-hidroksialoina B (3-4%), kojih nema kod Kap-aloe. Ostali karakteristini spojevi su 8-glukozilkromonski derivati poznati kao aloe-resini, veinom aloeresin A, aloeresin B (aloesin) i aloeresin F, ukljuujui i njihove p-kumaroil i cinamoil estere. Za razliku od Kap-aloe, Barbados-aloe ne sadri gorke glikozide (derivate fenil-2pirona). Ostali sastojci su polisaharidi i glikoproteini.

Djelovanje i indikacije: Aloe se koristi kao sanaan laksans zbog toga to sadri antrakinonske derivate. Aloe-emodin, koji se smatra aktivnom komponentom, se formira u kolonu tijekom reduktivnog cijepanja glikozida epitelnim ili bakterijskim enzimima. Nastali metaboliti nadrauju intestinalnu mukoznu membranu, poveavaju mukoznu sekreciju i stimuliraju peristaltiku. Istodobno je inhibirana reapsorpcija vode i elektolita. Neki C-glukozilkromoni su pokazali jaki antiflogistiki uinak. Mucilaginozni sok listova se koristi u kozmetici jer posjeduje reepitelizirajui, antieritematozni, apsorbirajui i uinak vezanja vlage. I svjei i konzervirani Aloe vera gel pokazali su se uinkoviti kod sniavanja eera u krvi i razine triglicerida. Aktivne komponente odgovorne za ove efekte su vjerojatno polisaharidi i glikoproteini. Nuspojave: Kronina upotreba laksativa koji sdre antrakinone utjee na balans elektrolita, posebno depleciju kalija i gubitak natrija tijekom dehidracije. Deplecija kalija moe dovesti do paralize intestinalne muskulature pa laksativi postaju manje djelotvorni. Zato treba poveavati dozu kako bi se posigao eljeni uinak. U pacijenata s bolestima srca deplecija kalija moe uzrokovati kardijalne aritmije. Osim toga, uestala primjena antrakinona oteuje intestinalni epitel i uzrokuje ireverzibilna oteenja mukozne muskulature. Pojavljuje se tenezam ( grevita i bolna kontrakcija analnog ili vezikalnog sfinktera) s gubitkom mukoze; mukozna membrana je smee boje zbog nakupljanja razliitih produkata prolaska antrakinona, smatra se bezopasnim. Takoer treba istaknuti da visoke doze aloe dovode do nakupljanja krvi u pelvikoj regiji. Osim toga, kao rezultat nadraujuih uinaka na gastrointestinalne membrane, mogu se pojaviti refleksne kontrakcije utrusa, koje u kasnoj trudnoi mogu dovesti do pobaaja ili prijevremenog poroda. Toksine doze aloe uzrokuju teke hemoragijske proljeve i oteenje bubrega, ponekad sa smrtnim ishodom. Doza od 1 g po danu, ako se uzima nekoliko dana, smatra se letalnom. Indikacije za primjenu aloe trebale bi biti vrlo striktne: akutna konstipacija. Kontraindikacije: trudnoa, menstruacija, bolesti bubrega. Treba obratiti pozornost na injenicu da antrakinoni, koji imaju hipokalijemijske efekte, mogu pojaati uinak saluretika. Samolijeenje je prikladno samo pod odreenim uvjetima jer postoji rizik kod nekontrolirane primjene pripravaka koji sadre antrakinone. ajni pripravci: Nije primjenjivo Farmakokinetika: Aloe extractum siccum normatum (standardizirani suhi ekstrakt aloe) je oficinalni pripravak Europske farmakopeje, pripravljen od Kap- ili Barbados-aloe ili mjeavine obje. On je normiran tako da ne sadri manje od 19,0% niti vie od 21,0% hidroksiantracenskih derivata, izraenih kao barbaloin.

Za razliku od Kap-aloe, Barbados-aloe se ne koristi kao droga s laksativnim uinkom u Sredinjoj Europi i nisu dostupni monopripravci Barbados-aloe. Na tritu se nalazi samo nekoliko pripravaka za topiku primjenu. Kozmetika: U SAD-u proizvodi s nazivom Aloe vera gel imaju vanu ulogu u kozmetici, ali i u takozvanim fitnes proizvodima i dijetetskim dodatcima; nainjeni su od stabiliziranog viskoznog soka parenhima koji sadri sluz iz unutranjeg dijela sonog lista aloe. Dostupni su mnogobrojni pripravci za njegu koe (pripravci za ienje lica, uljne kupke, balzami (sastavljena tinktura benzoina)), kojima se pripisuju hidratizirajue, antiinflamatorno i antibakterijsko djelovanje. Regulatorni status Kanada: OTC lijekovi; povod zahtjevima za Stimulantni laksativni oznaeni standard koji sadri doze (maksimalna doza za odrasle: 100-250 mg; za djecu 6-12 godina: 80-120mg) i upozorenja. Dokazano aktivni sastojak u skoro 70 priloga OTC purgativa i laksativa, tradicionalnih biljnih pripravaka i homeopatskih pripravaka, za koje je potrebna dozvola prije stavljanja na trite. Skladitenje: Zatieno od svjetla. Izvadak Njemakog povjerenstva E monografija Farmakoloke karakteristike, farmakokinetika, toksikologija !,8-dihidroksiantracenski derivati imaju laksativni uinak. Taj uinak prvenstveno nastaje zbog utjecaja na motilitet kolona koji inhibira stacionarne i stimulira propulzivne kontrakcije. Trajanje intestinalne pasae je skraeno, to vodi smanjenju reapsoropcije vode. Pored toga , poveanje aktivne sekrecije klorida rezultira gubitkom vode i deplecijom elektrolita. Sistematske studije o farmakokinetici pripravaka aloe nisu dostupne. Iako se verojatno aglikoni koji se nalaze u drogi apsorbiraju ve u gornjem dijelu tankog crijeva. -glikozidi su prolijekovi koji se ne apsorbiraju niti se cijepaju u gornjem dijelu gastrointestinalnog trakta. Oni se metaboliziraju u aloe-emodin antrone u kolonu bakterijskim enzimima. Aloe- emodin antron je laksativni metabolit. U ljudi detektiran je rein u urinu nakon ingestije praka aloe u dozama od 86 do 200 mg za svaku dozu posebno. Aktivni metaboliti, kao to je rein, mogu se u malim udjelima nai u majinom mlijeku. Lksativni uinak na dojenad nije uoen. Prolaz reina kroz placentu je vrlo mali. Biljni pripravci sa stimulirajuim laksativnim djelovajem imaju veu toksinost nego isti glikozidi, vjerojatno zbog sadraja aglikona. Ekstrakt aloe sadri 23% aloina i manje od 0.07% aloe-emodina, kao i aloin, nema mutagenih uinaka na bakterije i sustave za testove na sisavcima. Djelomino pozitivni nalazi postoje za aloe-emodin, emodin i krizofanol. Nema dostupnih podataka u vezi s kancerogenou.
Kliniki podaci 1. Upotreba Konstipacija 2. Kontraindikacije Intestinalna opstrukcija, akutne upalne gastrointestinalne bolesti, npr. Chronova bolest, ulcerozni kolitis, apendicitis, abdominali bolovi nepoznatog uzroka. Ne upotebljavati kod djece mlae od 12 godina te kod trudnoe. 3. Nuspojave U pojedinanim sluajevima grevima sline neugodnosti gastrointestinalnog trakta. U ovakvim sluajevima preporua se smanjenje doze. Dugotrajna upotreba/zloupotreba: smetnje u balansu elektrolita, posebno nedostatak kalija, albuminurija i hematurija. Pigmentacija intestinalne mukoze ( Pseudomelanosis coli) je bezopasna i uglavnom reverzibilna

nakon prestanka uzimanja droge. Nedostatak kalija moe dovesti do kardijalnih aritmija miine slabosti, pogotovo uz istovremenu primjenu sranih glikozida, diuretika i kortikosteroida. 4. Posebna upozorenja za primjenu Stimulativni laksansi ne bi se trebali uzimati u duljem vremenskom periodu (ne vie od 1-2 tjedna) bez savjeta lijenika. 5. Primjena tijekom trudnoe Ne preporua se upotreba tijekom trudnoe i dojenja zbog nedovoljno toksikolokih podataka. 6. Interakcije s drugim lijekovima Prilikom kronine primjene / zlouporabe, aloe moe potencirati uinke sranih glikozida, moe takoer ui u interakciju s antiaritmijskim sredstvima zbog deplecije kalija. Vei gubitak kalija moe se pojaviti ako se istovremeno koriste tiazidski diuretici, kortikoadrenalni steroidi i korijen sladia. 7. Doze Praak aloe, vodeni i vodeno-alkoholni ekstrakti u suhoj, mekoj ili tekuoj formi kao i metanolni suhi ekstrakt za oralnu primjenu. Ako nije drugaije propisano: 20-30 mg hidroksiantacenskih derivata po danu, raunato kao bezvodni aloin. Individualna tona doza je najnia doza potrebana za odravanje meke stolice. 8. Predoziranje Neravnotea elektolita i tekuine. 9. Posebna upozorenja Ako se stimulativni laksativi upotrebljavaju dulje od preporuenog kratkog perioda, moe doi do smanjenja motiliteta crijeva. Trebala bi se upotrebljavati samo ako promjene u prehrani ili upotreba laksativa s uinkom formiranja nakupina nemaju uinka. 10. Uinci na motocikliste i upravljae strojeva Nisu poznati. Opaska Tijkom tretmana moe se pojaviti bezopasno crveno obojenje urina.

Aloe capensis, Kap-aloe Biljne vrste: Aloe ferox, Miller (Cape-aloe) i prema USP-u hibrid A. africana, Miller i A. spicata, L., Asphodelaceae (prije Liliaceae). Sinonimi: Aloes (eng.), Alos (fr.), Kap-aloe, Afrikanische Aloe (njem.), Aloe del Cabo (panj.). Porijeklo: Izvorno iz Afrike, kultivirana u Junoj i Istonoj Africi. Komercijalni materijal uglavnom dolazi iz Kenyije i June Afrike. Divlji biljni materijal ove vrste je pod zatitom Dodatka II Konvencije o internacionalnoj trgovini ugroenih vrsta. Glavni sastojci: Analogno Barbados-aloe, uglavnom aloin A i B. Sadraj hidroksiantracenskih derivata je nii nego u Barbados-aloe (prema Ph.Eur. ne manje od 18% izraen kao barbaloin). Ostale razlike prema Aloe barbadensis materijalu je izostanak 7hidroksialoina i prisutnost 5-hidroksialoina i aloinozida A i B (aloin-10-O--ramnozidi). Resin se sastoji od glikozil derivata kao to su aloeresin B (aloesin), njegov kumarinski kiselinski ester i sline komponente. Nasuprot Barbados-aloe, Kap-aloe sadri gorke glikozide (derivate fenil-2-pirona) i aloen A i B. Primjena: Isto kao i Barbados-aloe. Nuspojave: Iste kao kod Barbados-aloe. ajni pripravci: Nije prikladno. Sastojak je Swedish Bitter-a ( vedske gorice).

Fitomedicina: Kao sastojak laksativnih monopripravaka ili kombiniranih pripravaka koji sadre Kap-aloe ili aloe ekstrakt, koji su komercijalno dostupni. Oneienja: Kao i kod Barbados-aloe. Skladitenje: Zatieno od svjetla.

Sennae folium List sene

Cassia angustifolia- indijska sena Cassia senna - aleksandrijska sena, Caesalpiniaceae Prema American Herbal Products Associations izvorna Cassia promijenjena je u Senna i odvojene vrste Cassia angustifolia i Cassia senna su grupirane zajedno pod jednu klasu, Senna alexandrina. Ova nova klasifikacija ne odgovara slubenim monografijama Ph. Eur., USP i drugima. Cassia angustifolia: oko 1-1.5m visoka grmolika biljka. Grm sene cvjeta utim cvjetovima. Listovi su uski i postavljeni u parovima. Plod je plosnata, papirasta, smee zelena mahuna. Droga: Droga se sastoji od kopljastih listova sa kratkom peteljkom. Dugaki su 2-6 cm, iroki 7-12 mm. Listovi imaju asimetrinu bazu, rub je cijeli. Listovi su obino karakterizirani poprenim i nakrivljenim linijama. Miris je slab, karakteristian. Okus je najprije sladak, a zatim gorak. Rasprostranjenost: Cassia angustifolia je podrijetlom arapska, ali se u velikim koliinama uzgaja u Indiji, posebno u pokrajinama Tinnevelly, Madurai, Tiruchirapally. Cassia senna je samorodna u sjevernoj i sjeveroistonoj Africi, a uzgaja se u dolini Nila. Droga za prodaju uvozi se uglavnom iz Indije i Sudana. Glavni sastojci: Uobiajeno je vie od 3% glikozida diantrona (senozidi A, A1, B-F) i male koliine antrakinonskih glikozida (prema Ph. Eur. ne smije biti vie od 2.5% hidroksiantracenskih glikozida- senozidi B). Droga takoer sadri 2-3% sluzi, flavonoide (posebno derivati kamfora), naftalenske glikozide, 0.05% esencijalnih ulja sastavljenih od mono i sekviterpena, fenilpropana, palmitinske kiselina i dr.

Djelovanje i indikacije: List sene je jedan od najee koritenih biljnih laksativa. Ubraja se meu laksative sa antiapsorptivnim uinkom to znai da u debelom crijevu smanjuje apsorpciju vode i elektrolita iz crijeva u krvotok, potpomaui istovremeno pritjecanje vode i elektrolita u upljinu crijeva. Na taj nain djeluju tako da poveavaju volumen stolice, to stimulira peristaltiku crijeva i ispranjenje. Droga se koristi za akutnu konstipaciju i u svim sluajevima u kojima se preporuava postii mekaniju stolicu, kao npr. kod hemeroida, nakon operacije rektuma ili analnog podruja, prije i poslije operacije abdomena... Mehanizam djelovanja senozida je relativno dobro prouen. Senozidi su prirodni prolijek. Oni sami nisu bioloki djelotvorni. Prolaskom kroz eludac i tanko crijevo ostaju nepromijenjeni, a aktiviraju se tek u debelom crijevu pod utjecajem bakterijskih enzima koji ih hidroliziraju i reduciraju u njihovu aktivnu formu. Uglavnom se koriste standardizirani ekstrakti sene koji sadre oko 20% senozida i imaju 30% jai laksativni uinak od iste koliine istih senozida zato to pratei sastavni dijelovi u ekstraktu pojaavaju uinak. NUSPOJAVE: ak i kod normalnih doza pojavljuje se crveno obojenje urina zbog prisustva nekih antracenskih derivata koji se mogu pojaviti i u majinom mlijeku to u veini sluajeva ne uzrokuje dijareju kod dojenadi. Predoziranje moe dovesti do bolova u probavnom sustavu i dijareje. Dugotrajna konzumacija trebala bi se izbjegavati zbog rizika od remeenja ravnotee vode i elektrolita (gubitak kalija). KONTRAINDIKACIJE: Droga je kontraindicirana u sluajevima intestinalne opstrukcije, tijekom trudnoe i upala u trbunoj upljini.

Kao i sve druge droge sa antracenskim derivatima, list sene se ne bi smio koristiti kod kronine konstipacije. Posljednih godina, pitanje mutagenosti i kancerogenosti antranoida je bilo tema mnogih diskusija. U meuvremenu, provele su se brojne studije na irokoj populaciji u kojima nema povezanosti izmeu koritenja antrakinonskih laksativa i opasnosti od tumora. 1998.god ameriki FDA predloio je klasificiranje antrakinonskih laksativa ukljuujui senu u kategoriju 3(zahtijeva budua testiranja) zbog pozitivnog Amesovog testa mutagenosti povezano s nekim ekstraktima sene. PRIPREMA AJA: Preliti vruom ili toplom (ne kipuom vodom) 0.5-2 g fino usitnjenog, osuenog lista sene. Namakati 10-20 min i onda procijediti. Mnogi autori preporuuju maceraciju osuenog lista u hladnoj vodi 10-12 sati. Osnova za ovu preporuku je da se manja koloina smola koja uzrokuje bolove u abdomenu raspada u hladnoj otopini. Sadraj senozida pripremljen u vruem aju, ostavljen stajati 5 min je gotovo jednak kao u hladnom maceratu natapan 2 sata na 20C (oko 85% senozida, senozidi se oslobaaju puno bre iz plodova sene nego iz lista. Da se dosegne dnevna doza 20-30 mg senozida A/B provodi se ekstrakcija vruom vodom iz 2 g osuenog lista 10 minuta. Laksativni efekt nastupa priblino 10-12 sati nakon pijenja aja. 1 ajna liica 1.5g Brojni proizvoai nude aj od seninog lista u filter vreicama ili kao instant ajeve. U sjevernoj americi list sene se takoer koristi i kao aktivna komponenta u nekoliko stimulativnih biljnih ajeva. -pripravci sene ponueni su kao stimulativni laksativi u razliitim oblicima ukljuujui draeje, kapi, granule, prake, tablete. Kombinirani produkti sadre ekstrakte standardizirane prema fiksom sadraju senozida (izmeu 12 i 22 mg senozida B). Nestandardizirani pripravci sene vie nisu relevantni. Postoje neki kombinirani produkti u kojima se mijea ekstrakt lista sene sa laksativima velikih oblika ili s drugim drogama s antracenskim glikozidima. Puno ee laksativni preparati sadre ekstrakt ploda sene. -dva pripravka lista sene su slubena u USP: sena tekui ekstrakt (omjer droge i otapala u ekstraktu 1:1, otopina:1/3 alkohola i 2/3 vode), i senin sirup (250 ml tekueg ekstrakta sene za 1000 ml sirupa). U europskoj farmakopeji jedan pripravak je sluben (sadri standardizirani suhi ekstrakt lista sene, koji sadri min. 5.5% i max. 8.0% hidroksiantracenskih glikozida, otopina: 50- 80 postotna otopina etanola) PATVORINE: U dananje vrijeme gotovo ih i nema. Npr. list Senne auriculate se rijetko nae u biljnim pripravcima koji se prodaju. Oni ne sadre senozide i vrlo lako se mogu prepoznati pod mikroskopom, npr. po dlakama koje su jako duge. Zatim, ova sena sa 80% sulfatnom kiselinom daje karmin crveno obojenje.

Fructus sene Senin plod

Droga: Droga se sastoji od plosnate smekastozelene ili sivozelene membranozno- konate liske (mahune), koja je do 5 cm duga i oko 15-18 mm ( Cassia angustifolia) ili 20-25 mm (Cassia aucutifolia) iroka i lagano asimetrina. Dvije polovice ploda, koji prijanjaju jedan drugome itavom povrinom, je teko odvojiti. Plod normalno sadri 5- 7 sjemenki (Cassia angustifolia) ili 7-10 sjemenki (Cassia aucutifolia), koje su vie ili manje rebraste, bjelkaste do zelenkastosive boje i vrlo grube naborane, mreasto- izbrazdane povrine. Miris: Slab, karakteristian. Okus: U poetku sluzav i slatkast, a kasnije otar i gorak. Biljna vrsta: Cassia angustifolia VAHL Cassia angustifolia VAHL (poznata kao tinevelka sena) i Cassia senna L, odnosno C. acutifolia DELILE (poznata kao aleksandrijska ili khartum-sena), Caesalpiniaceae (u veini farmakopejskih monografija stoji Leguminosae ili Fabaceae). Prema Amerikom udruenju za biljne proizvode (AHPA), Trgovina biljem, 2. izdanje, rod Cassia je izmijenjen u Senna i gore navedene dvije vrste su grupirane zajedno pod zajedniku klasifikaciju, Senna alexandrina, MILL., no ta nova klasifikacija ne odgovara onoj u europskoj farmakopeji (Ph. Eur.). Glavni sastojci: Sastav antrakinonskih glikozida seninih plodova vrlo je slian onome u listova, ali s razliitim sadrajem senozoida i ostalih antrakinonskih derivata, ovisno o Cassia vrsti, dakle postoje dvije razliite monografije u Ph. Eur. i IP: Aleksandrijska sena (Sennae fructus acutifolia) do 3,4 % , tinevelka sena (Sennae fructus angustifolia) do 2,2 % hidroksiantracenskih derivata, raunatih kao senozoid B. Komercijalna droga sadri obino oko 3 % (tinevelka sena) i 4- 5 % senozoida (aleksandrijska sena). Glavne sastavnice su, kao i u listu sene, diantronski glikozidi senozoidi A, B, C i D; vie glukolizirane sastavnice (glukosenozoidi) su takoer mogue. Koncentracija antrakinonskih glikozida je nia u plodovima nego u listovima; njihov kvalitativni sastav takoer se razlikuje [1]. Prisutni su i flavonoidi (osobito derivati kemferola), te sluzi (osobito u sjemenkama). [2, 3]. Djelovanje i indikacije: Jednake kao i kod lista sene. Unato donekle vioj koncentraciji antracena (u odnosu na list), senini plodovi imaju neto blae djelovanje (i zato se preporuuju kod djece). Blae djelovanje ne ovisi o manje smolastim spojevima u plodu, kako se prije mislilo, nego zbog manjeg sadraja (vrlo aktivnih) aloe- emodinskih glukozida.

NUSPOJAVE Ova droga ne smije se koristiti kroz dui vremenski period. Procjena rizika pojave karcinoma se promijenila proteklih godina. Sljedea tvrdnja je navedena iz literature [4], s obzirom na sigurnost seninih laksativa: Na temenju in vivo istraivanja, koja su u meuvremenu postala dostupna, posebno uzevi u obzir kvantitativne analitike, kao i kinetike toke gledita, genotoksine i kancerogene prijetnje ovjeku nisu povezane sa seninim plodovima i/ili njihovim izoliranim antracenskim komponentama. PRIPREMA AJA Vidi: Sennae folium Senozoidi iz ploda vie se ekstrahiraju nego iz listova [5]. 4 ajne liice = 2 g LJEKOVITI OBLICI Standardizirane ekstrakte plodova sene moemo nai u brojnim OTC preparatima stimulativnih laksativa. Primjer preparata: Senokot (tablete, granule, supozitoriji i sirup). Brojni europski kombinirani preparati(tablete, draeje, kapsule, tekuine) sadre suhi ekstrakt plodova aleksandrijske ili tinevelke sene, koji su uglavnom standardizirani u odnosu na ukupan sastav senozoida. Primjeri preparata: Depuran N, (50.00 66.68 mg suhog ekstrakta po kapsuli, to odgovara 10 mg senozida B ) Liquidepur N ( 1.334 g suhog ekstrakta ili 100 ml otopine odgovara 100 mg senozida B)
UPUTA UZ LIJEK PREMA NJEMAKOJ STANDARDNOJ LICENCI (St. Zul. 13th Suppl, Published May 2000.) 6.1 Terapijska skupina Biljni stimulativni laksativ. 6.2 Indikacije za uporabu Za kratkotrajnu uporabu kod konstipacije. 6.3. Kontraindikacije Kada se ne smije upotrebljavati aj ploda sene? Infuzi aja, pripravljeni od plodova sene, ne bi se smjeli uzimati u sluajevima intestinalne opstrukcije, akutne intestinalne upale, npr. Cronova bolest, ulcerozni kolitis ili apendicitis, abdominalni bolovi nepoznatog uzroka, kao i ozbiljne dehidracije uz depleciju elektrolita. to je potrebno nadzirati tijekom trudnoe i laktacije? Infuzi aja, pripravljeni od plodova sene, ne smiju se uzimati tijekom trudnoe ili laktacije zbog nedovoljnog broja toksikolokih istraivanja. to je potrebno uzeti u obzir kod djece i starijih osoba? Djeca mlaa od 10 godina ne smiju piti infuze aja pripravljene od plodova sene 6.4. Mjere opreza za uporabu i posebna upozorenja Koje mjere opreza treba uzeti u obzir? Koritenje stimulativnog laksativa izvan kratkog roka (dugotrajno koritenje) moe voditi do intestinalne inertnosti. Plodovi sene trebali bi se koristiti samo u sluajevima kada

konstipacija ne moe biti ispravljena primjenom dijetnog reima prehrane ili koritenjem preparata, koji poveavaju volumen stolice. Upozorenje: Kod inkontinentnih odraslih osoba, koje piju infuz aja ploda sene, valja izbjegavati dugotrajan kontakt koe s fecesom, estim mijenjanjem pelena, donjeg rublja ili posteljine. 6.5. Interakcije s drugim lijekovima Koji lijekovi stupaju u interakciju sa plodom sene? Kroninom uborabom ili zlouporabom deplecija kalija moe potencirati djelovanje pojedinih droga sa kardiotoninim efektom na miokard ( kardiotonini glikozidi) ; takoer je mogua interakcija s antiaritmicima. Nedostatak kalija moe biti pojaan prilikom uzimanja pojedinih lijekova ukljuujui one koji poveavaju ekskreciju urina ( saluretici), kortizon i njemu sline tvari ( adrenalni kortikosteroidi) ili korijena sladia. Te interakcije takoer valja uzeti u obzir kod kratkotrajne uporabe. 6.6 Doziranje, nain administracije i trajanje terapije Sljedea informacija je valjana ako lijek nije drugaije prepisan od Vaeg lijenika: Molimo paljivo slijedite uputstva da ne bi dolo do pogrenog (neeljenog) djelovanja infuza ploda sene. Koliko aja ploda sene treba popiti i kako esto? Odrasli i djeca iznad 10 god trebaju popiti 1 alicu infuza aja, dva puta dnevno pripravljenog na sljedei nain: Plod aleksandrijske sene- prelijte oko 150 ml kipue vode preko 0,5 g ploda sene u vreici aja i ostavite stajati 10- 15 min. Plod tinevelke sene- prelijte oko 150 ml kipue vode preko 0,75 g ploda sene u vreici aja i ostavite stajati 10- 15 min. Tona individualna doza je najmanja potrebna doza, koja e uzrokovati meku stolicu. Pola alice aja ve moe biti dovoljno da se postigne taj efekt. Kada je najbolje uzimati aj ploda sene? Ako je mogue, infuz aja trebao bi se uzimati naveer prije poinka. Laksativni efekt normalno se pojavljuje nakon 8-12 sati. Koliko dugo se aj sene smije koristiti? Stimulativni laksativni ajevi ne bi se smjeli koristiti dui period (dulje od 1- 2 tjedna) bez savjeta lijenika. 6.7. Prekoraenje doze i ostale pogreke doziranja to uiniti ako prekoraimo preporuenu dozu aja ploda sene? U sluajevima sluajnog ili namjernog predoziranja mogu se pojaviti bolni intestinalni grevi i teke dijareje s posljedinim gubitkom tekuine i elektrolita, kao i jaki gastrointestinalni bolovi. U sluajevima predoziranja odmah konzultirajte lijenika/ljekarnika, koji e odluiti koju protumjeru poduzeti (npr. mjere regulacije elektrolita i tekuine). to uiniti ako je premala doza aja ploda sene ili propustimo uzimanje aja? U tom sluaju nije potrebno nadoknaivati proputenu dozu, nego nastaviti sa propisanim planom doziranja. 6.8 Nuspojave Koje nuspojave se mogu pojaviti nakon ingestije aja ploda sene? U individualnim sluajevima mogu se pojaviti gastrointestinalni bolovi slini grevima. U tom sluaju potrebno je reducirati dozu.

Metaboliti mogu uzrokovati intenzivnu utu ili crvenosmeu diskoloraciju urina, koja je privremena i bezopasna. U sluaju dugotrajne uporabe ili zlouporabe javljaju se: povean gubitak vode i elektrolita, poosebice deplecija kalija vode smanjenoj funkciji srca i miinoj slabosti, posebice uz istovremenu uporabu kardiotoninih glikozida (pozitivno inotropni lijekovi), saluretika (diuretici), kortizona i njemu slinih tvari (adrenalni kortikosteroidi) ekskrecija proteina i eritrocita u urinu pigmentacija intestinalne mukoze (Pseudomelanosis coli) je bezopasna i obino reverzibilna prilikom diskontinuirane uporabe aja ploda sene Ako opazite nuspojave koje nisu ovdje opisane, molimo konzultirajte Vaeg ljekarnika ili lijenika. 6.9 uvanje uvajte zatieno od svjetla i vlage.

INFORMACIJE VEZANE UZ LIJEK PREMA NJEMAKOJ STANDARDNOJ LICENCI 7.1 Nain propisivanja Dostupan samo u ljekarnama. 7.2. Terapijska skupina Biljni stimulativni laksativ. 7.3 Indikacije za uporabu Za kratkotrajnu uporabu kod konstipacije. 7.4 Kontraindikacije Ileus, akutna intestinalna upala, npr. Cronova bolest, ulcerozni kolitis, apendicitis; abdomnalni bolovi nepoznatog uzroka, ozbiljne dehidratacije praene deplecijom vode i elektrolita; djeca ispod 10 godina starosti; trudnoa i laktacija. 7.5 Nuspojave U individualnim sluajevima mogu se pojaviti gastrointestinalni bolovi slini grevima, osobito kod pacijenata s iritabilnim kolonom. U tim sluajevima potrebno je reducirati dozu. Metaboliti mogu uzrokovati intenzivnu utu ili crvenosmeu diskoloraciju urina (pH ovisnu), koja nije kliniki znaajna. U sluaju dugotrajne uporabe ili zlouporabe : Gubitak elektrolita, posebice kalija. Deficijencija kalija vodi smanjenoj funkciji srca i miinoj slabosti, posebice uz istovremenu uporabu kardiotoninih glikozida, saluretika i adrenalnih kortikosteroida. Albuminurija i hematurija. Pigmentacija intestinalne mukoze (Pseudomelanosis coli) je bezopasna i obino reverzibilna prilikom diskontinuirane uporabe aja ploda sene. 7.6 Interakcije s drugim lijekovima

Kroninom uporabom ili zlouporabom, deplecija kalija moe potencirati djelovanje kardiotoninih glikozida i moe voditi interakciji s antiaritmicima. Nedostatak kalija moe biti pojaan prilikom uzimanja saluretika, adrenalnih kortikosteroida ili korijena sladia. 7.7 Upozorenja Koritenje stimulativnog laksativa izvan kratkog roka ( dugotrajno koritenje) moe voditi do poveane intestinalne inertnosti. Plodovi sene trebali bi se koristiti samo u sluajevima kada konstipacija ne moe biti ispravljena dijetnim reimom prehrane ili koritenjem preparata, koji poveavaju volumen stolice. Vano: Kod inkontinentnih odraslih osoba, koje piju infuz aja ploda sene, valja izbjegavati dugotrajan kontakt koe s fecesom, estim mijenjanjem pelena, donjeg rublja ili posteljine. 7.8 Vane inkompatibilnosti Nisu poznate. 7.9 Doziranje Maksimalna dnevna doza ne bi smjela prelaziti 30 mg hidroksiantracenskih derivata. Doza moe biti postignuta s 2 alice infuza aja, pripravljenog od 0,5 g ploda aleksandrijske sene ili 0,75 g ploda tinevelke sene. Tona individualna doza je najmanja potrebna doza, koja e uzrokovati meku stolicu. Pola alice aja ve moe biti dovoljno da se postigne taj efekt. 7.10 Nain uporabe i trajanje terapije Priprema se infuz aja za oralnu uporabu. Infuz aja ploda sene treba konzumirati naveer, prije poinka. Stimulativni laksativni ajevi ne bi se smjeli koristiti dui period (dulje od 1- 2 tjedna) bez savjeta lijenika. 7.11 Mjere opreza, simptomi i protumjere Simptomi intoksikacije: dijareja s ekscesivnom dehidratacijom i gubitkom elektrolita, posebice kalija. Mjere opreza: vezane uz elektrolite i regulaciju tekuine. 7.12 Farmakoloke i toksikoloke karakteristike i podaci koji se odnose na farmakokinetiku i biodoistupnost, potrebne za terapeutsku svrhu 7.12.1 Farmakoloke karakteristike Derivati 1,8-dihidroksiantracena imaju laksativni uinak. Dva su predloena mehanizma djelovanja: 1. Utjecaj na motilitet crijeva (stimulacija propulzivnih kontrakcija i inhibicija stacionarnih kontrakcija), koji rezultira ubrzanim intestinalnim prolazom, kao i redukcijom apsorpcije tekuina. 2. Utjecaj na sekrecijske procese (stimulacija mukozne i aktivne kloridne sekrecije), koja rezultira poveanom sekrecijom tekuine. Defekacija se pojavljuje nakon 8-12 sati.

7.12.2 Toksikoloke karakteristike Dostupni podaci se odnose na preparate senina ploda (koji sadri 1,4-3,5 % antranoida, prolijekova koji odgovaraju 0,9-2,3 % potencijalnog reina, 0,05-0,15 % potencijalnog aloe emodina i 0,001-0,006 % potencijalnog emodina) ili istoj supstanciji, npr. izolirani rein ili senozoidi A i B. Akutna toksinost specifinog ekstrakta, kao i izoliranih senozoida, je niska, ako pratimo oralnu administraciju u takora i mieva. Preparati osuenog ploda pokazuju viu generalnu toksinost nego isti glikozidi, vjerojatno zbog njihovog aglikonskog sadraja.

Senozoidi ne pokazuju nikakvu specifinu toksinost u pasa, kod kojih je primjenjivana doza do 500 mg/kg tjelesne teine kroz 4 tjedna i kod takora, kod kojih je primjenjivana doza do 100 mg/kg tjelesne mase kroz 6 mjeseci. Nakon oralne primjene senozoida kod takora ili zeeva nisu uoene embrioletalne ni fetotoksine reakcije. tovie, nije uoen utjecaj na postnatalni razvoj mladih takora, rasplodni ciklus enki, kao ni na plodnost mukih i enskih takora. Pripadajui podaci nisu dostupni za preparate osuenih plodova. Ekstrakt sene kao i aloe- emodin i emodin pokazali su mutagenost u in vitro pokusima, u kojima su senozidi A i B i rein dali negativne rezultate. In vivo mutageno testiranje ekstrakta sene, aloe- emodina i emodina dali su negativne rezultate. Testovi kancerogenosti provedeni su koristei koncentriranu frakciju senozoida, koja se sastojala od otprilike 40,8 % antranoida, od kojih su 35 % bili senozoidi, to odgovara otprilike 25,2 % potencijalnom reinu, 2,3 % potencijalnom aloe emodinu, 0,007 % potencijalnom emodinu, kao i 142 ppm slobodnom aloe- emodinu i 9 ppm slobodnom emodinu. U toj studiji,koja je provedena kod takora, kojima je davana doza do 25 mg/kg tjelesne mase kroz 2 godine nije opaena progresija tumora, ovisna o navedenim sastavnicama. 7.12.3 Farmakokinetika Sistemske studije kinetike preparata ploda sene nisu dostupne. Aglikoni prisutni u drogi su ve apsorbirani u gornjem dijelu tankog crijeva. - vezani glikozidi (senozoidi) nisu niti apsorbirani, niti pocijepani u gornjem dijelu gastrointestinalnog trakta, a ni pod utjecajem prbavnih enzima. U debelom crijevu, pod utjecajem bakterijskih enzima, konvertiraju se u reinski antron, kao aktivni metabolit. Sistemska dostupnost reinskih antrona je vrlo niska. ivotinjski eksperimenti, u kojima su radioaktivno obiljeeni reinski antroni aplicirani direktno u cekum, pokazali su apsorpciju manju od 10 %. Kod izloenosti kisiku reinski antron je oksidiran u rein i senidine, koji mogu biti detektirani u krvi u obliku glukuronida i sulfata. Pratei oralno unsene senozoide, 3-6 % metabolita izluuje se urinom, a malene koliine izluuju se putem ui. Oko 90 % senozoida izluuje se fecesom, kao polimeri (polikvinoni), zajedno s 2-6 % nepromjenjenih senozoida, senidina, reinskih antrona i reina. U farmakokinetikim pokusima kod ljudi, gdje je uzet pulvis seninog ploda ( 20 mg senozoida), primjenjenog oralno kroz 7 dana, detektirana je max koncentracija od 100 ng reina/ml krvi. Akumulacija reina nije opaena. Aktivni metaboliti, kao to je rein, u malim koncentracijama prelaze u majino mlijeko. Laksativni uinak kod dojene djece nije primjeen. U ivotinjskim pokusima prolaz reina u placentu je izuzetno nizak. 7.14 uvanje uvajte zatieno od svjetla i vlage.

Rhei radix Rabarbarin korijen

Droga: Droga se sastoji od cijelih ili ljutenih podzemnih dijelova oker-ute do smekaste boje.

Miris: Karakteristian Okus: Gorak Biljna vrsta: Rheum palmatum L. 2 m visoko drvo, veliki listovi, ljubiasto-crveni bijeli cvijetovi, plodovi su krilati Europska farmakopeja Porijeklo:sjeverozapadna Kini i istoni Tibet,i negdje u Europi. Glavni sastojci: droga sadri prilino kompleksnu mjeavinu preteno fenolnih spojevi koje se odnose na droge laksativnog efekta,a to su hidroksiantracenski derivati. Prema Ph. Euro rabarbara se sastoje od 60-80% glikozida (preteno monoglikozida).Druga skupina fenolne komponente ukljuuje gallotannins i njihove prekursore.Trei skupina su 1-fenil-3-butanon derivati galloylglucouse. Fenolne komponente ukljuujui naftol glikozida Djelovanje i indikacije: Zahvaljujui antracenskim derivatima, ovisno o dozi,koristi se kao purgativ (1-2g) ili kao stomahik (0.1-0.2g) droga se koristi uglavnom kao purgativ za zatvor, kod hemeroida.Nekad se takoer koristi u bolesti jetre.Glikozidi, male koliine rabarbara se koriste, npr. u obliku alkoholnih ekstrakta. Alkoholni ekstrakti koriste se za upale desni.Tradicionalna kineska medicina koristi ju za Alzheimerovu bolest. Nuspojave: Ako se koristi kako se propisuje nema nuspojava.antracenski glikozidi droge ne smiju se koristiti kontinuirano tijekom duljeg razdoblja jer vode poremeaju u ravnotei elektrolita. Rabarbara se nesmije koristiti tijekom trudnoe i dojenja ili u sluajevima crijevnih opstrukcija (opasnost od perforacija crijeva). Doziranje:Maksimalna dnevna doza ne smije premaiti 30mg hidroksiantracenskih derivativata.Ovo se doziranje moe dosegnut s jednom alicom aja pripremljenog od 1.65g korijena rabarbare. Simptomi intoksikacija:dehidracija i gubitak elektrolita, osobito kalija. aj:sadri laksativno djelovanje Terapijska kategorija- botaniki stimulans za laksative. Indikacije- koristiti se za kratkorono koritenje u zatvor Kontraindikacije: Kada se rabarbara korijen aj ne smije koristiti? U sluajevima opstrukcije crijeva, akutne upale crijeva ,Kronove bolesti,upala slijepog crijeva, bolova u trbuhu od nepoznatog podrijetla kao i kod tekih dehidracija. Tijekom trudnoe i dojenje? aj pripremljen od rabarbarinog korijena ne smije se koristiti tijekom trudnoe i dojenje zbog nedovoljnih toksikolokih studija. Djeca i starci? Djeca ispod 10 godina ne bi trebali piti aj od korjena rabarbare Koliko esto treba piti aj od korjena rabarbare?

Odrasli i djeca u dobi od preko 10godina treba da piju 1 alicu jednom dnevno pripremljenog kako slijedi: uliti oko 150ml kipue vode preko 1,65g rabarbarinog korjena. Kada bi trebalo piti aj? Ako je mogue aj treba piti naveer, jer se laksativni efekt obino javlja nakon 8-12 sati. Koliko dugo bi trebao koristiti aj? Ne smije se koristiti due od 1-2 tjedna bez medicinskog doputenja Farmakoloke karakteristike, farmakokinetika, toksikologija !,8-dihidroksiantracenski derivati imaju laksativni uinak. Taj uinak prvenstveno nastaje zbog utjecaja na motilitet kolona koji inhibira stacionarne i stimulira propulzivne kontrakcije. Trajanje intestinalne pasae je skraeno, to vodi smanjenju reapsoropcije vode. Pored toga , poveanje aktivne sekrecije klorida rezultira gubitkom vode i deplecijom elektrolita. Sistematske studije o farmakokinetici pripravaka aloe nisu dostupne. Iako se verojatno aglikoni koji se nalaze u drogi apsorbiraju ve u gornjem dijelu tankog crijeva. -glikozidi su prolijekovi koji se ne apsorbiraju niti se cijepaju u gornjem dijelu gastrointestinalnog trakta. Oni se metaboliziraju u aloe-emodin antrone u kolonu bakterijskim enzimima. Aloe- emodin antron je laksativni metabolit. U ljudi detektiran je rein u urinu nakon ingestije praka aloe u dozama od 86 do 200 mg za svaku dozu posebno. Aktivni metaboliti, kao to je rein, mogu se

DROGE ZA SMIRIVANJE KALJA

Primula radix (rhizoma) Korijen (podanak) jaglaca
Droga: Droga se sastoji od cijelih ili rezanih, suenih podanaka i korijenja. Podanci su debeli 2-5mm i dugaki 1-5mm, nepravilno zakrivljeni, gusto pokriveni s korijenima i imaju sivkasto smeu kvrgavu povrinu. Korijenje, koje je samo 1mm debelo i nekoliko cm dugako je svijetlo ute do bijelkasto ute boje (Primula veris) ili blijedo smee do crvenkasto smee boje (Primula elatior) i krhko, s neprimjetnim uzdunim utorima. Presjek je gladak. Miris slab, karakteristian, podsjea na metil salicilat (Primula elatior) ili anis (Primula veris). Okus neugodan, otar i gorak. Droga mora biti paljivo usitnjena u prah, jer praina u zraku izaziva snano kihanje. Biljne vrste: Primula veris L., syn. Primula officinalis (L.) HILL. (cowslip) i Primula elatior (L.) HILL. (oxlip), Primulaceae. Rasprostranjenost: Droga je iroko rasprostranjena diljem sredinje i zapadne Azije kao i Europe, ali je odsutna u nekim podrujima. Korijenje ove viegodinje biljke je najbolje skupljati u treoj godini. Uvozi se iz republika bive Jugoslavije, Turske i Bugarske.

Glavni sastojci: 3-12% su triterpenski saponini oleaninskog tipa s razgranatim eernim lancima. Do ovog trenutka jo nije razjanjeno da li korijenje jaglaca obje vrste sadri razliite saponine ili ne. Intenzivan rad na strukturnom objanjenju primula saponina 1 i 2 u 1998. godini, ne omoguava meusobnu povezanost s obzirom da su saponini bili izolirani iz ekstrakta korijena jaglaca koji nije bio usko definiran tj. odreen. Studije s definiranim materijalom droge, su pokazale da Primula elatior vjerojatno sadri protoprimulagenin A (trivijalno ime), izoliran iz saponina jaglaca, dok Primula veris sadri saponine sa identinim eernim lancem ali izolirane iz srodnih aglikona anagaligenina, priverogenina B i njegovog 22-acetata; trivijalna imena dodijeljena ovim saponinima su primacrosaponin, priverosaponin B i priverosaponin B-22-acetat. Miriljave komponente, npr. 5metoksisalicil metil ester, razvija se samo za vrijeme suenja korijenja iz glikozidnih prekursora kao to su primulaverin (=primulaverosid) i primverin. Korijeni jaglaca sadre rijetke eere (heptoze, oktuloze, nonuloze) i eerne alkohole kao i neke tanine. Djelovanje i indikacije: Na temelju svog saponinskog sadraja, koristi se kao sekretomotoriki i sekretolitiki ekspektorans u terapiji bronhitisa, kod katara dinih puteva, kalja, prehlade i zaprijeene flegme u bronho-plunom sustavu. U narodnoj medicini, korijen jaglaca se takoer koristi kod hripavca, astme, gihta i neuralginih smetnji. NUSPOJAVE: Samo kod predoziranja: simptomi su suho povraanje (tj. nasilni bezuspijeni pokuaji povraanja), munina i dijareza. PRIPRAVA AJA: Staviti 0,2-0,5g sitno izrezanog ili grubo usitnjenog praha osuenog korijenja u hladnu vodu i zagrijati do vrenja. Pustiti da odstoji 5 minuta i onda procijediti. Kao ekspektorans, popiti jednu alicu aja, zaslaenog medom, svaka 2-3 sata. 1 ajna liica = je oko 3,5g. AJNI PRIPRAVCI: Korijen jaglaca se koristi u nekoliko bronhijalnih ajnih formula i ajeva za kaalj (u ajnim vreicama i pakiranjima u rinfuzi). Suhi ekstrakt jaglaca je koriten u nekim europskim instant ajevima. FITOMEDICINA: Nekoliko pripravaka sadri samo suhi ekstrakt droge (tablete, pastile) budui da je suhi ekstrakt sastavni dio brojnih kombinacija proizvoda u bronhijalnoj terapijskoj kategoriji (tablete, draeje, kapsule, pastile, kapi, sirupi za kaalj, eliksiri). Suhi ekstrakt je takoer standardiziran na min. 25% primula saponina. Nekoliko europskih opijatskih antitusinih sirupa (npr. sa kodein fosfat hemihydratom) sadri tekui ekstrakt korijena jaglaca kao komponentu za iskaljavanje.

Verbasci flos Divizmin cvijet

Biljne vrste: Verbascum thapus L. (divizma), Verbascum densiflorum BERTOLONI(sin. Verbacsum tapsiforme SCHRADES, divizme sa velikim cvijetovima) i/ili Verbascum phlomoides (naranasta divizma), Scrophulariaceae. Droga: Droga se sastoji samo od vjenia i pranika. uti petodjelni vjenii dvije manje gornje i tri vee donje latice, sve sa bijelim tucima.; fragmenti cvijeta su takoer prisutni. Povremeno se nau i crvenkasto-uti pranici sa dlakavim filamenitma i popreno privrene antere na vrhu (tri kraa gornja pranila cvijeta) ili uti pranici sa glatkim filametnima (dva dua i donja pranika cvijeta). MIRIS: blagi miris, slian medu OKUS: blago slatkast i ljepljiv

Fig.2: Dlakava dvogodinjica, visine do 2 metra sa velikim, sivobijelim, dugim eliptinim i rosetastim listovima i periodinim peteljskastim listovima. Brojni, u nakupinama od 2 do 5 utih cvjetova su smjeteni na dugim uzdignutim racemama.

Fig.3: Tjedni zigomorfni petodjelni cvjetovi, dijametra i do 5 cm sa 5 pranika, tri kratka su dlakava a dva duga su glatka. Rasprostranjenost: Izvorno iz centalne, istone i june Europe, manji dio Azije, sjeverne Afrike, i Etiopije. Poetak trgovine zapoinje uzgojem kultivirane biljkem i uvozom iz Egipta, Bugarske i Rusije. Glavni sastojci: Droga sadri otprilike 3 % sluzi (prema Euposkoj farmakopeji , indeks bubrenja nije vie od 9) koja nakon hidrolize sadri 47 % D galaktoze, 25 % arabinoze, 14 % D-glukoze, 6 % D-ksiloze, 4 % L-ramnoze, 2 % D-ramnoze, 1 % D-fukoze i 12.5 % uronskih kiselina, koje sadre nekoliko komponenti kao to su ksiloglukan, arabinogalaktan i kiselinski ravasti arabinogalaktan. (2) prisutno je,izmeu ostalih i 0.13-0.56 % iridoida, ukljuujui aukubin, 6 -ksilosilaukubin, izokalaptol i speciozid(3-6); saponini (hemolitiki index oko 350) , ukljuujui divizmine saponine i 16-hidroksi-13, 28 epoksi derivat (saponin divizme B)(7 - 10) kao i dezramnoza divizmin saponin I-VII sa 11,28-epoksi-oleane11-ene strukturom aglikona (10). Ovi spojevi se u V.densiflorum nalaze oko 0.6%, a u V.phlomoides samo u tragovima; feniletanoid glikozid sa verbaskoidima(=akteozid), Lramnozil-(13)-(4-O-kofein)--D-glukozid sa 3,4-dihidroksifenil etanol (11,12). Droga takoer , izmeu ostalih, sadri oko 0.5-4% favonoida, ukljuujui apigenin, luteolin i njegove 7-O-glukozide, rutin, kempferon(13 , 14). Fenolna i boksilna kiselina, ukljuujui kofeinsku kiselinu, eljeznu kiselinu, protokatekuina kiselina itd.(15). Stiroli, digiporlaktoni i otprilike 11% invertnih eera su takoer prisutni. Djelovanje i indikacije: Slui kao blagi ekspektorans za simptome prehlade i kalja, i gdje god da je potrebno ublaavajue djelovanje sluzi(pokriva ozljede epitela) i zajedniko

djelovanje ekspektoransa i saponina. Djelovanje sluzi na cilijarni epitel do sada nije dokazano. Jak inhibitorni uinak na biosintezu proteina, u izoliranim ribosomima jetre takora, su pokazali saponini u vodenkastom mediju, koji su vjerojatno produkt vezanja za elongacijske faktore EF1 i EF2 u ribosomima. Osim toga, droga se koristi u pukoj medicini kao diuretik i antiaritmik te za vanjsku upotrebu za tretiranje ozljeda. Uinak ovih posljednjih djelovanja ostaje nedokazan. PRIPRAVA AJNOG NAPITKA: 1,5 2 g suho droge preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji 15 minuta. Nakon toga procijediti. 1 ajna elica = 0,5 g droge PRIPRAVA AJA (sastojci): Nekoliko (uglavnom europskih) formula za pripravu ljekovitih ajeva sadre divizmine cvjetove kao jednu od glavnih komponenta (ajeve za iskaljavanje i bronhe). FITOMEDICINA: Neki mjeoviti preparati (sirup za kaalj, kapljice za inhalaciju) izmeu ostalih, sadre i ekstrakt cvjetoa divizme. INTERAKCIJE: Rijetko se pojavljuje u praksi. Cvjetovi ostalih divizminih vrsta su ili premali ili preoiti naspram 5 istih, ljubiastih tuaka koji spolno dozrijevaju. POHRANJIVANJE: Zatieni od svjetla, u dobro zatvorenim spremnicima (najbolje preko suhih zrnaca silikagela). Zatita protiv vlage je jako bitna jer u protivnom prelazi uz smee boje u tamno smeu boju u prisustvu iridoida. TERAPIJSKA SKUPINA: Ljekovito sredstvo za lijeenje bolesti respiratornog trakta. INDIKACIJE ZA UPORABU: Katar respiratornog trakta. KONTRAINDIKACIJE : Nisu poznate. INTERAKCIJE SA DRUGIM DORGAMA: Nisu poznate. DOZIRANJE I NAIN PRIPREME: Ako nije drugaije prepisano, 3 -4 puta dnevno pripremati kako slijedi: preliti sa 150 ml vrele vode pune ajne lice(1 g) preko divizminih cvjetova ili preko odgovarajuih vreica aja. Pustiti da odstoji 10 -15 min i potom procijediti. DULJINA KONZUMIRANJA: U akutnim sluajevima koji traju vie od jednog tjedan ili se periodino ponavljaju, preporuljivo je traiti medicinski savjet. NUSPOJAVE: Nisu poznate.

Salviae folium Kaduljin list

Droga: Dugaka peteljka, listovi su duine 3-10 cm, a irine do 3 cm, ovalni, izdueni i kopljasti, gusto su pokriveni dlakama s obje strane; imaju izraeno sitno nazubljene rubove i duboko utisnuto ilje koje je vrlo izraeno na donjoj povrini te plojku koja je obla i ponekad jednostruko ili dvostruko zavijena pri bazi. Sasjeena droga sadri malene fragmente lista koji se zbog gustih dlaka dre zajedno; fine dlake na obje povrine te umreeno ilje na donjoj povrini lako su prepoznatljivi. Miris listova je intenzivno aromatian dok su na okus gorki i trpki.

Biljne vrste: Salvia officinalis L. (ljekovita kadulja), Lamiaceae. Nekad uobiajena podjela na tri podvrste (minor, major i lavandulifolia) danas se smatra zastarjelom. Ove podvrste danas se smatraju zasebnim vrstama prema emu je nekadanja podvrsta minor je Salvia officinalis, podvrsta major je Salvia grandifolia (sin. Salvia tomentosa), a podvrsta lavandulifolia je Salvia lavandulifolia; posljednja vrsta ne daje drogu koja odgovara zahtjevima monografije Europske farmakopeje jer u listovima gotovo da nema tujona. Salvia officinalis je niska (polugrm), odrvenjena pri dnu i visoka do 70 cm sa karakteristinim aromatinim izduljenim listovima koji su sivo zeleni zbog barunastog pokrova dlaka. Cvjetovi su oko 2 cm dugi i tvore plavoljubiasti vjeni u kojem su razmjeteni u nepovezane iljaste zavijutke. Porijeklo: Prirodno stanite kadulje je mediteranska regija posebice podruje oko Jadranskog mora, a donekle se uzgaja i u drugim europskim zemljama. Materijal na tritu potjee iz zemalja jugoistone Europe. Glavne sastavnice: Droga sadri 1-2,5 % eterinog ulja (prema Ph. Eur. sadraj ne smije biti nii od 1,5 % u cjelovitoj drogi te nii od 1 % u sasjeenoj drogi) koje se sastoji veinom od monoterpena: otprilike 35-60 % tujona (smjesa (-)--tujona i (+)--tujona, veinom u obliku), 20-35 % kamfora (sadraj u drogi porijeklom iz Dalmacije veinom je nii nego sadraj tujona, a u drogi porijeklom iz Albanije uglavnom je vii), 1-15 % cineola, te borneola i bornil-acetata. Sadraj seskviterpena u ulju iznosi 6-15 %, a prisutni su kariofilen i viridiflorol. Sastavnice eterinog ulja veinom su prisutne u obliku glikozida. Droga sadri 26 % Lamiaceae-trijeslovina sa rumarinskom kiselinom kao glavnom komponentom kao i diterpenoidne gorke tvari poput karnozola (= pikrosalvin koji nastaje iz karnozinske kiseline tijekom suenja i skladitenja), rozmanola, izorozmanola i saficinolida meu ostalima. Ostale sastavnice su flavonoidi (1-3 %): luteolinski i apigeniski derivati te glikozilirani flavoni

(vicenin-2). Sastavnice s antioksidativnim djelovanjem su fenolski glikozidi poput kafeoilfruktozil glukozida i kafeoil-apiozil glukozida itd.

-Tujon

-Tujon

Saficinolid

Karnozol: R = H Rozmanol: R = OH

Rumarinska kiselina Djelovanje i indikacije: Droga se koristi kao antiflogistik za upale usne upljine i drijela te kod gingivitisa i stomatitisa najee u obliku voda za grgljanje. aj ove droge se koristi kod probavnih smetnji, nadutosti, upala crijevne mukoze i proljeva. Najnovija istraivanja su pokazala da za povrinski antiflogistiki uinak nije zasluno eterino ulje kao to se ranije smatralo ve ursolna kiselina. Ursolna kiselina pokazuje jai antiflogistiki uinak od indometacina (ID50 0,14 i 0,26 mol/cm2) dok eterino ulje pokazuje snani antimikrobni uinak protiv bakterije Bacillus subtilis zatim gljivice Aspergillus flavus te Candida vrsta. Antivirusni uinak listova kadulje i nekih njenih ekstrakata pripisuje se eterinom ulju. Neki terpenoidi iz kadulje pokazuju antimutagene uinke. Koristi se i kao antihidrotik npr. kod lijeenja nonog znojenja u bolesnika sa TBC-om, ali i protiv pretjeranog znojenja psihosomatskog porijekla. Upotreba droge za obje prethodno spomenute indikacije je

empirijska. Farmakoloka ispitivanja izoliranih sastavnica jo nisu provedena; antihidrotiki uinak je meutim potvren biolokim ispitivanjem na ivotinjama i klinikim ispitivanjima kod ljudi (npr. pilokarpinom izazvano znojenje brzo se prekida). U narodnoj medicini kadulja se koristi kod dojilja kada dijete prestane sisati zbog inhibirajueg uinka na laktaciju; takoer tvrdi se da blago snizuje koncentraciju eera u krvi (nedokazano) i potie menstrualni ciklus (takoer nedokazano). Iako ne djeluje kao kolagog kadulja se povremeno koristi u tu svrhu u kombinaciji s drugim biljem (mogue je zbog gorkog uinka nekih diterpena). Listovi kadulje se esto koriste kao antioksidans u prehrambenoj industriji. Nuspojave: Javljaju se jedino kod predoziranja (vie od 15 g droge po dozi) ili dugotrajne upotrebe. Otrovna sastavnica eterinog ulja je tujon koji izaziva tahikardiju, udare vruine, konvulzije i vrtoglavicu. Pripremanje aja: Ovisno je o indikaciji; za izradu otopine za grgljanje treba 3 g fino narezane suhe droge preliti kipuom vodom, ostaviti stajati 10 minuta te ocijediti; za lijeenje nonih znojenja, aj se priprema kao i prethodni, no ohladi ga se prije pijenja; za gastrointestinalne probleme prelije se 1,5-2 g fino nasjeenih listova kipuom vodom. Ostavi se stajati 5 minuta te procijedi. 1 ajna liica = otprilike 1,5 g. ajni pripravci: Nekoliko proizvoaa nude sasjeene osuene listove u rinfuzi, u obliku ajnih vreica te kao sastojak ajnih mjeavina. Biljni pripravci: Tekui ektrakt lista kadulje sastojak je nekoliko lijekova za lijeenje usne upljine i grla. Ekstrakt kadulje ili njeno eterino ulje koriste se u izradi raznih slatkia kao i za kupke, mazila i pripravke za oralnu higijenu. Vodeni suhi ekstrakt listova kadulje (odnos droge i ekstrakta je 4-6:1) se koristi kao anhidrotik. Primjeri gotovih proizvoda su: Sweaton draeje i Salvysat draeje. Napomena: Tinktura kadulje (min 0,1 % m/m esencijalnog ulja, odnos droge i ektrakta 1:10, otapalo: 70 %-tni EtOH) je oficinalna prema Ph. Eur. Patvorenje: Javljaju se patvorine od listova drugih vrsta kadulje, najee vrsta Salvia fruticosa (sin. Salvia triloba); listovi ove vrste imaju bijeli barunasti pokrov dlaka tzv. tomentum s obje strane koji je gui nego kod vrste Salvia officinalis. Dlaice na gornjoj strani listi nisu zavijene i biaste ve su ravne i krute. Kljuni detalj za razlikovanje dviju vrsta je odnos duljine i irine presjeka bazalnih stanica (nije spomenuto u Ph. Eur.) koji iznosi 2-3 kod oficinalne droge (kod patvorine iznosi 4,5-8,5). Skladitenje: Skladiti se u dobro zatvorenim spremnicima (ne smiju biti plastini zbog hlapljivosti eterinog ulja) zatienim od svjetlosti. Stabilnost pri skladitenju ovisi o veliini estica droge (grubo sjeeni materijal je stabilniji) i pakiranju (vakuumski zatvoreni omoti su bolji papirnatih vreica s dvostrukim slojem). Napomena: Meksika kadulja (Salvia divinorum) je poznata meu korisnicima psihodelinih droga u Europi i irom zapadnog svijeta; listovi i ekstrakti ove biljke se ak nude na prodaju preko interneta. Njeno prirodno stanite je Sierra Mazateca u sredinjem Meksiku; listovi sadre halucinogene derivate klerodana divinorin A i B.

Izvadak iz njemake monografije (Banz no. 90, Published May 15, 1985): Upotreba: Vanjska: upale usne i drijelne sluznice. Unutarnja: dispeptine tegobe, pretjerano znojenje. Kontraindikacije: isto eterino ulje i etanolni ekstrakti se ne smiju uzimati za vrijeme trudnoe. Nuspojave: Nakon dugotrajne upotrebe etanolnih ekstrakata ili istog eterinog ulja, mogu se javiti konvulzije sline epileptinom napadu. Interakcije s ostalim ljekovima: Nisu poznate. Doziranje: Ako nije drugaije propisano: Interno: dnevna doza, 4-6 g osuenog lista, 0,1-0,3 g eterinog ulja, 2,5-7,5 g tinkture, 1,5-3 g tekueg ekstrakta. Za grgljanje i ispiranje: 2,5 g osuenih listova ili 2-3 kapi eterinog ulja u 100 ml vode kao infuz ili 5 g etanolnog ekstrakta u jednoj ai vode. Eksterno (kao bojilo): nerazrijeen etanolni ekstrakt. Nain primjene: Sasjeeni suhi listovi za infuze, alkoholni ekstrakti i destilati za grgljanje, ispiranje, bojenje i za unutranju upotrebu te kao cijeeni sok svjee biljke. Djelovanje: Antibakterijsko, fungistatsko, virustatsko, adstringentno, potie sekreciju, spreava znojenje. Upute iz pakiranja prema Njemakoj Standarnoj Licenci: Terapijska kategorija: Botaniki gastrointestinalni lijek / lijek za usta i grlo. Indikacije: Interno: probavne smetnje sa blagim grevima u GI traktu, osjeaj nadutosti, flatulencija; pretjerano znojenje. Eksterno: upale usne i drijelne sluznice. Kontraindikacije: Za drogu koritenu kao aj nisu poznate. Interakcije s drugim ljekovima: Nisu poznate. Doziranje i nain primjene: Ako nije drugaije propisano, popiti jednu alicu aja 3-4 puta na dan, pripremiti prema uputama: Preliti 150 ml kipue vode preko jedne pune ajne liice (oko 1,5 g) listova kadulje ili preko jednake koliine droge u ajnim vreicama. Ostaviti stajati 10-15 minuta te procijediti. Za koritenje u ustima ili drijelu, isprati ili grgljati sa ajem pripremljenim prema uputama: Preliti 100 ml kipue vode preko tono izmjerene 1 ajne liice (oko 2,5 g) listova kadulje. Ostaviti stajati 10-15 minuta te procijediti. Vrijeme primjene: Kod akutnih sluajeva koji traju dulje od jednog tjedna ili se redovito ponavljaju preporua se potraiti medicinski savjet. Nuspojave: Za drogu koritenu kao aj nisu poznate. uvanje: uvati zatieno od svjetla i vlage.

Caryophylli flos Kliniev cvijet

Droga: Drogu ine osueni i cijeli, 12-17 mm dugi tamno smei cvjetni pupoljci sa izduenim do 4 mm irokim etverokutnim cjevastim hipantiumom. etiri odvojena renja svijetlijih uto-smeih latica okruuju globularno kupolasto cvjetite okruujui svinute pranike. U gornjem dijelu hipantiuma nalazi se dvogradna plodnica sa mnogobrojnim jajnim stanicama. Nakon ranjavanja s noktom ozlijeeno podruje klinia lui eterino ulje. MIRIS: Vrlo aromatian. OKUS: Ljut i pee u grlu Biljna vrsta: Syzygium aromaticum (L.) MERRILL et L.M. PERRY (syn. Eugenia caryophyllus (C.SPRENG.) BULL. et HARR.; Caryophyllus aromaticus L.; Jambosa caryophyllus (C.SPRENG.) NIEDENZU), Myrtaceae Syzygium aromaticum je zimzeleno tanko stablo visoko do 20m sa koastim listovima cjelovitih rubova. Cvjetovi su razvijaju u cvatove oblika sastavljene dvokrake ravice. Rasprostranjenost: Stablo je porijeklom s Molukih otoka i junih Filipina, no uzgaja se i u mnogim tropskim dravama. Za trgovinu se uvozi iz Madagaskara, Malazije, istonih arfikih otoka (Zanzibar i Pembe Tanzanije), ri Lanke i june Amerike. Za tradicionalnu ajurvedsku medicinu klini se uzgaja u Tamil Nadu i u Kerali,a za kinesku medicinu u Guangdongu. Glavni sastojci: 15-20% (ili vie) eterinog ulja (prema Ph.Eur. i API ne manje od 15%, prema JP ne manje od 16%) s glavnim sastavnicama eugenolom (85-95%; prema Ph.Eur., 7588%) i manjim koliinama aceteugenola (4-15%), -kariofilena (5-14%), alifatskih ketona i monoterpena. Uz eterino ulje ima i flavonoida (otprilike 0.4%), posebice kvercetina i kamferolnih derivata, oko 12% tanina sa galotaninima i elagitaninima, fenolkarboksilnih kiselina, triterpena, kromon-C-glikozida i neto masnog ulja.

slika 1. eugenol

slika 2. - kariofilen

Izvadak iz German Commission E Monograph (BAnz no.223, Published November 30, 1985) Uporaba Kod upalnih promjena sluznice usta i drijela. U stomatologiji kao lokalni anestetik. Kontraindikacije Nisu poznate. Nuspojave U koncentriranom obliku, ulje klinia nadrauje tkiva. Interakcije s drugim lijekovima Nisu poznate. Doziranje Ukoliko nije drugaije propisano: u vodicama za ispiranje usta u koncentraciji od 1-5 % eterinog ulja. U stomatologiji, nerazrijeeno eterino ulje. Nain primjene Prakasti, sasjeeni ili cijeli pupoljci iz kojih se dobiva eterino ulje kao i ostale galenske sastavnice za lokalnu primjenu. Djelovanja Antiseptiko, antibakterijsko, fungicidno, antivirusno, lokalno anestetino, spazmolitino

Djelovanje i indikacije: Droga se upotrebljava prvenstveno kao zain, o emu govori i njezino (njemako) ime. Eterino ulje ima znaajnu antibakterijsku aktivnost, i na toj osnovi se (Klinievo eterino ulje Ph. Eur.) esto upotrebljava kao antiseptik u zubarstvu. Osim njegove upotrebe kao aromatik, on djeluje i kao slab karminativ, stomahik, tonik i to najee u kombinaciji s drugim drogama. Farmakoloki efekti klinia, klinieva ulja i izoliranih derivata klinia intenzivno su istraivani posljednjih godina. Brojni dokumenti svjedoe o njegovom antivirusnom

djelovanju, posebno protiv virusa herpesa i o njegovoj sposobnosti inhibicije rasta oralnih patogena koji uzrokuju stvaranje plaka. Eugenol inhibira ciklooksigenazu-2 (COX-2). Eterino ulje klinia ima vanu ulogu i kao repelent za insekte. Klini se uobiajeno upotrebljava kao antiepileptiko sredstvo u tradicionalnoj iranskoj medicini, te su na toj osnovi istraivani njegovi antikonvulzivni uinci na miu. Dobar pregled njegove ve dobro poznate antiflogistike aktivnosti nalazimo u literaturi: R. Deininger, Z. Phytother. 12, 205212 (1991.). Klini se upotrebljava kao karminativ i stomahik u ajurvedskoj medicini i u tradicionalnoj kineskoj medicini za lijeenje tucavice, povraanja, anoreksije, dijareje, epigastrikih i abdominalnih boli. PRAVLJENJE AJA: Nije primjenjivo. PATVORENJE : Deava se vrlo rijetko.Istroeni klinii, ije je ulje uklonjeno mogu biti prepoznati fingernail testom (testom s noktom) (pogledati: Opis). U destiliranoj vodi, oni plutaju na povrini do odreene mjere ili su polegnuti horizontalno, dok originalna, neistroena droga tone na dno ili pluta vertikalno. Majinski klinii se lako prepoznaju po veoj duini (25 mm) i nejednoliko nabubrenom obliku. Poto su skuplji, ne koriste se kao patvorine. UVANJE: uvati u dobro zatvorenim spremnicima koji nisu od plastike (zbog adsorpcije eterinog ulja na plastiku) zatienim od svijetla, topline i vlage.

Serpylli herba Zelen majine duice

Thymus serpyllum L., Lamiaceae (Labiatae) Droga: Droga se sastoji od dijelova biljke osuenih na zraku koji se skupljaju u razdoblju cvjetanja. Plavo-ljubiaste granice su promjera oko 1mm, uplje su i nepravilno etverobridne,s rijetkim dlaicama. Oko 1cm dugaki listovi su dekusirani i duguljasti ili eliptini, s cijelim i lagano spiralnim rubom. Broj dlaica varira; baza lista je cilijarna. ljezdani otvori su vidljivi pod poveanjem. Ruiasti vjeni je vrlo naboran; crvenoljubiasta sulapna aka je peterozupanog i tubularnog oblika, s bijelim resama u vratu cvijeta. Biljna vrsta: Thymus serpyllum L. je niska biljka (do 20 cm) ili niski grm s puzajuim granicama i izduenim do eliptinim sjedeim listovima s cilijarnim rubom. Mali ruiasti cvjetovi su grupirani u manje ili vee glaviaste cvatove. Thymus serpyllum L. (majina duica), Lamiaceae (=Labiateae); mnogi taksonomi je sada klasificiraju kao Thymus pulegioides L., izdvojenu vrstu. The Flora Europea jo uvijek razlikuje Thymus serpyllum (2n=24; jednolino dlakava stabljika) i Thymus pulegioides (2n=28 ili 30; stabljika dlakava samo na rubovima). Rasprostranjenost: Prirodna rasprostranjenost u veem dijelu Europe. Biljni materijal za trite se uvozi iz Ukrajine i balkanskih zemalja.

Glavni sastojci: 0.2 - 0.6 % eterino ulje (u skladu s Europskom farmakopejom, ne manje od 3.0 ml/kg ); njegov sastav prilino varira ovisno o podrijetlu biljke. Uobiajeni udio karvakrola (20-40%), osim timola (1 - 5 %, ponekad u puno veem postotku) i manjih koliina p-cimena, -terpinena, borneola, bornil-acetata, 1,8-cineola, linalola, -terpineola kao i -kariofilena. Takoer su prisutni tanini (do 7%, posebno rumarinska kiselina), flavonoidi i triterpeni (ukljuujui oleinsku i ursolinsku kiselinu). Djelovanje i indikacije: Slino kao pravi timijan ( Thymi herba), ali slabiji u djelovanju. U narodnoj medicini upotrebljava se kao stomatik, karminativ, ekspektorans, kod smetnji u funkciji bubrega i mokranih puteva, kao zain; za vanjsku primjenu se upotrebljava za biljne pripravke i kupke; alkoholni ekstrakti se koriste u malim dozama za reumatske bolove i iaenja. PRIPRAVA AJA: Preliti kipuom vodom preko 1.5 - 2.0 g sasjeene suhe biljke. Namakati tako 10 minuta i onda procijediti. Kao ekspektorans piti 1 alicu aja nekoliko puta dnevno; kao stomatik piti 1 alicu aja prije ili za vrijeme jela. 1 ajna liica = oko 1.4 g AJNI PREPARATI: Nekoliko ajeva za dine puteve sadre majinu duicu ( Good Earth, Medicinals Tea for Colds; Sidroga, Erkltungstee; Traditional Medicinals, Breathing Thyme). BILJNI LIJEKOVI: Nekoliko vrsta kapi protiv kalja i sirupa protiv kalja sadre ekstrakt biljke majine duice. PATVORINE: Vrlo rijetko. Sluajne neistoe kod Thymi herba se mogu prepoznati pod mikroskopom ili usporedbom s Thymus vulgaris. SKLADITENJE: U dobro zatvorenim metalnim ili staklenim posudama (ne plastinim zbog (eterinog ulja), zatienim od svjetlosti i vlage. UPOTREBA: Kod katara u gornjim dinim putevima. KONTRAINDIKACIJE: Nisu poznate. NUSPOJAVE: Nisu poznate. INTERAKCIJE S DRUGIM DROGAMA: Nisu poznate. DOZIRANJE: Ako nije drukije propisano, prosjena dnevna doza mora sadravati 4 - 6 g suhe biljke odgovarajuih preparata. NAIN PRIPREME: Sasjei suhu biljku za infuz po uzoru na ostale preparate za unutarnju primjenu. DJELOVANJE: Antimikrobno, spazmolitiko.

Anisi fructus Aniev plod

Droga: suhe duple akene (kremokarpi) dugake su 2 mm, sivo-zelene do sivo-smee boje, jajolike ili krukolike i malo bono spljotene. Njihovim dozrijevanjem 5 primarnih brazda prua se uzduno (sl. 4). Nerijetko su privreni fragmenti vrste i blago uvijene stapke. Miris: aromatian, podsjea na anetol. Okus: Sladak i specifian

Biljna vrsta: Pimpinella anisum L., Apiaceae (= Umbelliferae). Dugaka 30-60 cm, jednogodinja biljka s nepodijeljenim listovima pri osnovi koji se ka vrhu dijele i granaju na vie listova (poput pera). Viestruki cvjetovi se sastoje iz 7-15 zraka, obino bez omotaa. Podrijetlo: nepoznato, premda se pretpostavlja da je izvorno uspijevao u istonom dijelu Mediterana (Kreta, Egipat, Grka, Sirija) i u zapadnoj Aziji. Izmeu ostalog, uzgajan je u junoj Europi, na Mediteranu, Bliskom Istoku i u Indiji. Glavni sastojci: 1,5-5 % eterino ulje (prema Ph. Eur., ne manje od 2 %) sa 80 95 % transanetola koji daje drogi miris i okus. Meu drugim komponentama su p-anisaldehid (1,5 %) te 2-3 % izomera anetola estragola, koji ima miris poput anetola, ali nije sladak, takoer su prisutan i seskviterpenoidni i monoterpenoidni ugljikovodici (u suprotnosti Anisi stellati, manje od 1%) /1-3/. Prisustvo estrogenog anetola i dimera anisialdehida (dianetol i dianisoin), u starijim lijekovima nije potvreno /4/. Karakteristika pravog anisovog ulja ju metilbutirini kiseli ester 4-metoksi-2-(1-propenil)-fenola /2,3/. Anis takoer sadri i fenolsko karboksilne kiseline ukljuujui 4-hidroksi benzoinu kiselinu GLUCOSIDE, koja je specifini marker za Apiaceae. 25-30 % ine masna ulja, proteini, ugljikohidrati i glikozidni flavonoidi /5/. Anisovo ulje opisano gore nije identino onome koje se prodaje pod tzv. imenom 'Anisovo ulje' , koje se dobiva na ekonominiji nain iz voa Ilicium verum Hooker f. (Star Anise Ph. Eur.).

Djelovanje i indikacije: Anis je ekspektorans sa karminativnim djelovanjem zahvaljujui sekretolitikim, spazmolitikim i sekretomotorikim djelovanjima svojstvenima njegovom eterinom ulju. Poput mirodije komoraa, koristi se u pedijatrijskoj medicini /1, 6, 7/. U velikim dozama djeluje i kao antispazmolitik, antiseptik i antimikotik /8/. U tradicionalnoj medicini koristi se kao emenagog (za poticanje krvarenja unutar mjesenice), laktagog (mogue zbog estrogenog djelovanja) te kao afrodizijak. Eterino ulje se koristi za vanjsku uporabu kao kontrairitacijski rubefacijens te protiv parazitske infestacije. Anis i ulje anisa se takoer koristi za aromatiziranje u prehrambenoj industriji (npr. ouzo, grko estoko alkoholno pie; Franc. anisette, Pernod (liker s aromom anisa), pastis (franc. aperitiv od anisa), te kao jedan od sastojaka Boonekampa, Benedictinea i Goldwassera. Za nuspojave i kontraindikacije vidi Monografiju njemakog povjerenstva E.

Priprava aja: Prelijte kipuu vodu preko 1-5 g anisa, grubo lomljenog ili mljevenog neposredno prije uporabe. Potopite i ostavite u pokrivenoj alici 10-15 min. Jedna liica = oko 3,5 g. Anis se stavlja u aj sam (vidi: German Standard Licence) ili u kombinaciji sa sjemenom komoraa, sjemenom kima ili listovima metvice za tretiranje dispepsije. Anis u kombinaciji sa cvijetom lipe (Tilia spp.) ili timijanom (Thymus vulgaris) nalazi se u ajevima za bronhe (Species pectorales). Mikrokapsulirano anisovo ulje koristi se i za aromatiziranje instant ajeva za kaalj. Fitomedicina: postoje brojni pripravci u vidu sirupa za kaalj, premda se najvie koristi anisovo (zvjezdano) ulje (vidi: Anisi stellati fructus). Patvorenje: Ponekad se javljaju primjese plodova drugih biljaka vrste Apiaceae, poput korijandera, perina i pjegave kukute. Komercijalnom materijalu se esto dodaje 1 % plodova korijandera. Dodavanje plodova perina je lako uoljivo zbog njihove manje veliine i nezrelosti (slika 4). Karakteristike veoma otrovnih plodova pjegave kukute (Fructus Conii) su valovite brazde, osobito u gornjem dijelu akene. Takoer je za Fructus Conii tipian miris mijeg urina prilikom kontakta izmeu smrvljenih plodova i otopine kalcij-hidroksida /7/. Skladitenje: uvati izvan izvora svjetlosti i vlage, unutar dobro zatvorenog staklenog ili metalnog spremnika. Ne skladititi u plastini spremnik zbog isparljivog ulja.
Odlomak iz Monografije njemakog povjerenstva E (BAnz no. 122, objavljeno 06. srpnja 1988.) Uporaba Unutarnja: dispeptine tegobe Unutarnja i vanjska uporaba: katar respiratornog trakta. Kontraindikacije Alergija na anis i anetol. Nuspojave Povremene alergijske reakcije na koi, respiratornom traktu i gastrointestinalnom traktu. Interakcija s drugim lijekovima: Nisu poznate. Doziranje Osim ako nije drukije propisano: Unutarnja primjena: prosjena dnevna doza-3 g anisa ili o,3 g eterinog ulja; odgovarajui pripravci. Vanjska primjena: pripravci koji sadre 5-10 % eterinog ulja. Nain primjene Narezati osueni anis za infuze ili druge galenske pripravke za unutarnju primjenu ili za inhalaciju. Napomena: Svrha vanjske primjene pripravaka od anisa mora biti inhalacija eterinih ulja. Djelovanje ekspektorans, blago spazmolitiko, antibakterijsko.

Tekst s pakiranja Njemake standardne licence (St. Zul. 11 poglavlje, objavljeno u veljai 1996.) 6.1 Terapeutska kategorija Botaniki lijek za tretiranje oboljenja respiratornog trakta. Lijek za gastrointestinalni trakt. 6.2 Indikacije za primjenu Dispeptine tegobe, osobito s blagim spazmom gastrointestinalnog trakta; katar gornjeg respiratornog trakta. 6.3 Kontraindikacije Alergija na anis i anetol. 6.4 Interakcija s drugim lijekovima Nisu poznate 6.5 Doziranje i nain primjene Osim ako nije drukije propisano, popiti jednu alicu svjee pripremljenog infuza aja, i to dvaput dnevno, pripremljenog na sljedei nain: Preliti 150 ml kipue vode preko lice (otprilike oko 1,5 g) anisa, smljevenog neposredno prije uporabe, ili preko odgovarajue koliine fino rezanog anisa u jednoj ili vie vreica aja. Namoiti na 10-15 minuta, pa procijediti. 6.6 Trajanje primjene Kod akutnih sluajeva koji traju dulje od jednog tjedna ili u sluaju periodinog ponavljanja preporua se posjet lijeniku. 6.7 Nuspojave Povremene alergijske reakcije na koi, respiratornom i gastrointestinalnom traktu. 6.8 Skladitenje uvati van dometa svijetla i vlage.

DROGE KOD STANJA PREHLADE Salicis cortex

Vrbina kora
Droga: Droga se sastoji od 1-2 mm debelih i ponekad lijebastih ili zakrivljenih komadia kore, imajui sjajnu, zelenkasto utu ili smekasto sivu vanjsku povrinu, koja je glatka ili esto ima nejasne, uzdune striations. Ovisno o vrsti, unutarnja povrina je skoro bijela, blijedo uta, ili esto cimetno smea, glatka ili sa tankim uzdunim striations . Pukotina je

kratka u vanjskom dijelu i grubo vlaknasta u unutarnjem dijelu. Ph.Eur. jo doputa i osuene ovogodinje grane, s promjerom do 10mm, koje imaju bijeli ili blijedo uti ksilem. Miris: bez mirisa Okus: trpak i gorak Biljne vrste: Salix sp. L. Vrste koje opskrbljuju lijekom su dvodomna stabla i grmovi s duguljastim do uskim listovima, uglavnom sa sitno nazubljenim krajevima, i ovisno o vrsti glatki ili dlakavi. Kora je dobivena 2-3 godine starih oguljenih grana ili mlaih granica. Salix sp. L. Cvjetovi vrbe su grupirani u uspravne macice; muki cvijetovi imaju klepave ute pranike, a enski zelene.

Biljno porijeklo droge nije definirano kao specifina Salix vrsta. Monografija europske farmakopeje doputa razliite vrste, posebno Salix purpurea L. (grimizna vrba), Salix daphnoides Will. (ljubiasta vrba), Salix fragilis L. (lomljiva vrba),a Njemaka komisija E monografije vrste Salix alba L. (bijela vrba),Salix purpurea L., Salix fragilis L. Meutim druge sorte, priblino 500 vrsta opsenog roda Salix su doputene, dokle god njihova kora sadri vie od 1.5% salicilnih derivata. Ova razina moe bit pronaena kod Salix pentandra (lovor vrba), koja je esto uvana kao ukrasno grmlje. Kora S.viminalis (koaraka vrba), nusprodukt koarake proizvodnje obino ne dosee minimum zatraenog sadraja. U biljnoj medicinskoj trgovini kora S. purpurea i S. alba su dominatno zastupljene, iako ove dvije vrste mogu jedva mogu dosegnuti zatraeni sadraj salicina prema europskoj farmakopeji. Biljni nabavljai su poznati po razmnoavanju i kultiviranju prikladnih salix vrsta ukljuujui S. myrsinifolia.

Sinonimi: S.alba:bijela vrba, S.daphnoides ( dafna vrba, ljubiasta vrba), S.fragilis: lomljiva vrba, S. purpurea: grimizna vrba, vrba rakita. Rasprostranjenost: Prirodno stanie su Europa i Azija, te donekle Sjeverna Amerika. Trgovaki materijal je uvezen iz bive Jugoslavije, Bugarske, Maarske i Rumunjske. Glavni sastojci: 1.5-11% (ili vie) salicilata, koji su derivati salicilnog alkohola ( prema europskoj farmakopeji ne manje od 1.5 % salicilnih derivata izraenih kao salicin), iji sastav varira kvantitativno i kvalitativno, ovisno o vrsti vrbe, i ukljuuje salicin i njegov 6`-O-acil derivat, fragilin i populin kao i njegov 2`-O-acetil derivat,nadalje salikortin sa 2`-O-,3`-O i 4`O acetil derivati, kao i njegov 2`-O-cinamoil derivat ( u S.purpurea oko 3-8.5%, S. daphnoides oko 3.9% , S.alba oko 0.5-1%). Mlade granice (kora i drvo) imaju isti kvalitativni sastav, ali kvantitativni sadraj je nii nego u samoj kori. Droga takoer sadri fenolne sastojke kao to su triandrin, vimalin, aromatski alkoholi, aldehidi i kiseline, ukljuujui salicilni alkohol (saligenin), sirngaldehid, salicilna kiselina, p-hidroksi benzojeva kiselina i takoer kofeinsku, ferulnu i p-kumarnu kiselinu; flavonoidi glikozidi kvercetina, lutelina, eriodiktiola i narimgenina, flavanoli ampelopsin i kalkonski izosalipurpozid, isto tako (+)-katehin. Prema starijim podacima sadraj tanina je 8-20%.

salikortin

Izvod iz Njemake komisije E monografije Upotreba Grozniave bolesti,reumatski poremeaji,glavobolje. Interakcije sa drugim drogama Zbog aktivnih supstanci, interakcije kao one suoene sa salicilatima mogu rasti.Kako god, pregledavajui znanstvenu literaturu dosad dostupnu, nema definitnih indikacija koje ovo potvruju. Doza Ako drukije nije propisano: prosjena dnevna doza odgovara 60-120 mg salicina. Nain izdavanja Tekue i vrste doze oblika za unutarnju upotrebu Biljeke Kombinacije sa diaforetskim drogama mogu biti korisne. Djelovanje Antipiretsko,antiupalno,analgetsko

Djelovanje i indikacije: Blage prehlade s groznicom, blage infekcije (gripa), akutni i kronini reumatski poremeaj i bol uzrokovana upalama. Salicin i drugi derivati salicilnog alkohola koji su pro-drug lijekovi, su primarno odgovorni za aktivnost. Salicilna kiselina je aktivna forma i ima antipiretsko, analgetsko i protuupalno djelovanje. Salicin je racijepljen intestinalnom florom u saligenin(salicilni alkohol) i glukozu. Saligenin je apsorbiran i metaboliziran u krvi i jetri u salicilnu kiselinu. Izluen je u urinu uglavnom kao salicilurna kiselina,ali isto kao i salicilni glukuronidi,salicilna kiselina,gentizina kiselina i kao nepromijenjeni saligenin. U vrlo visokoj oralnoj dozi od 4 g salicina (odgovara 1.73 g saligenina), apsorpcijska rata salicina i saligenina je bila preko 86%, maximalna koncentracija salicilata u plazmi (100 g/mi), je dosegnuta poslije 2 sata i ostala konstantna nekoliko sati. Biodostupnost ovisi o dozi i izrazito je manja kod niih terapeutskih razina. Pratei oralnu dozu od 55 mg salicina, maximalna salicilatna razina od 130 ng/mi je dosegnuta nakon 3 sata. Daljna literatura o farmakokinetici salicina i saligenina moe biti pronaena u [17.18]. Odgoena apsorpcija mora biti uzeta u obzir za populin i tramulacin koji su esterificirani sa aromatskim kiselinama na glukoznom dijelu, to proizlazi iz oiglednih rascijepa sa enzimatskim dijelovima. Slino kao acetilsalicilna kiselina (Aspirin), salicilna kiselina takoer inhibira metabolizam arahidonske kiseline put ciklooksigenaza i lipooksigenaza, tj. suprimirajui sintezu prostaglandina i leukotrijena. Usporeujui, ima slabiji utjecaj na tromboksan B2-sintezu nego na proizvodnju prosaglandina E1 i E2. Zato se droga ne moe koristiti za inhibiciju agregacije krvnih ploica. Direktna inhibicija enzimima ciklooksigenazama, kao sa acetilsalicilnom kiselinom se smatra manje vjerojatnom budui da acetilacija ciklooksigenaze se ne pojavljuje zbog nedostatka acetilne grupe. Provjeravan je antioksidativni i radikalni uinak u eksraktu vrbine kore. 55-100% su pokriveni u ajnim preparatima to ovisi o veliini suene kore i temperaturi vode. Kao efektivnu dozu njemaka komisija E preporuuje prosjenu dnevnu dozu od 60-120 mg ukupnog salicina to je znatno nie od dnevne doze acetilsalicilne kiseline, to upuuje da se aktivnost vrbine kore

ne moe objasniti samo sa sadrajem salicina. Vrbina kora je prekursor acetilsalicilne kiseline, i u vremenima medicinske nestaice, istaknuti kliniki rezultati su dosegnuti sa njom. Nekoliko sluajnih, kontroliranih studija koji su nedavno objavljeni, demonstrirali su dokaz efikasnosti kod preparata ekstrakta vrbine kore koji su sadravali 240 mg salicina na dan pokazali su veoma dobru analgetsku efikasnost kod pacijenata sa bolovima u kuku, koljenu i leima . Nuspojave: Salicilna tipina nuspojava se ne oekiva zbog niske doze salicilata prisutne u drogi. Mogue gastrointestinalne neugodnosti zbog prisutnosti tanina u drogi. Uzimajui u obzir individualnu preosjetljivost na salicilate koja se oekiva u prosjeno 0.2% populacije, moramo biti spremni zbog moguih tetnih napadaja (kao to su urtikarije, rinitis, astma, bronhalni spazmi) iako vjerojatnot ovih reakcija sa natrij salicilatom smatra se nevjerojatnom i zato takoer neprikladna za vrbinu koru. Pripravljanje aja: 2-3 g fino narezane ili grubo osuene prakaste kore staviti u lonac u hladnu vodu. Zakuhat do vrenja, kuhat 5 minuta i procijediti. Piti 3-5 puta dnevno po jednu alicu. 1 ajna liica = 1.5 g. ajni preparati: Nekoliko biljnih ajnih formula u terapeutskim kategorijama reumatskih ajeva, ajeva protiv gripe, ajeva protiv prehlade koji sadre vrbinu koru (npr. Sidroga-aj protiv bolova). Fitomedicina: Monopreparati koji sadre prakaste suene kore (500 mg draeja) ili 393 mg suhog ekstrakta (standardiziranog na salicin sadri 60 mg po dozi, omjer droge i ekstrakta je 8-14:1, otapalo etanol 70%). Primjeri produkta: Assalix draeje, Assplant draeje. Patvorenje: Praktiki se nikad ne pojavi. Treba biti zabiljeeno da osim salicinom bogate droge, loiji marerijali sa niskim sadrajem salicina takoer se mogu pojaviti na tritu. Kvantitativna analiza salicina je zato jako vana ,za prikladnu analizu sadraja pomou HPLC, vidi u Eu. Farmakopeji.

Tiliae flos Cvijet lipe

Droga: Droga se sastoji od cijelog ili usitnjenog cvata, zukasto bijelih cvijetia skupljenih u patitast cvat, graen na osnovi broja 5. Cvat je smjeten na dugakoj stapci uz koju je djelomino prirastao karakteristini blijedo uto zeleni pricvjetni list djelomino srastao sa cvjetnom stapkom. Miris: Karakteristian i blago aromatian Okus: Slatkast, sluzav, ugodan Biljne vrste: Tilia cordata, Tiliaceae, sitnolisna lipa Listopadno drvo visoko do 30 m sa irokom, razgranjenom kronjom. Kora je kod mladih primjeraka glatka, zelenkastosmea, kod starijih stabala do 2 cm debela i duboko uzduno izbrazdana, crvenkastosiva. Listovi okruglasti, na licu goli i tamnozeleni, na naliju

svjetlozeleni s upercima smeih dlaica u uglovima ila. Cvjetovi su dvospolni, ukastozeleni u patitastom cvatu. Plod je viesjemeni, okriljeni, dlakavi orai.

Tilia platyphyllos, Tiliaceae, velelisna lipa Listopadno stablo, visine do 40 m. Kora je sivosmea, u starijoj dobi izbrazdana. Listovi su jednostavni i srcoliki, dui od 8 cm, donja strana lisne plojke je svijetlozelena i u uglovima lisnih ila nalaze se uperci bijelih dlaica. Mirisni, dvospolni cvjetovi, graeni na osnovu broja 5 i skupljeni u patitastim cvatovima. U jednom cvatu su najee smjetena po 3 cvijeta, ali moe ih biti i do 7.Okruglasti, tvrdi, sivo pustenasti oraii je plod, najee uzduno rebrasti i smjeteni su na dugakoj zajednikoj stapci s letnim listom koji omoguuje raznoenje plodova pomou vjetra. Rasprostranjenost: Raste u cijeloj Europi, kultivirana u daljim krajevima. Droga se koristi iz biljaka djelom iz Kine, Balkanskih zemalja i Turske. Glavni sastojci: Oko 1% ine flavonoidi (eur.ph. ne propisuje najmanju koliinu), najvie kvercetin glikozidi (rutin, kvercetin, isokvercetin, hiperin, 3-gluko-7-rhamnosid), a takoer i kempferol glikozidi (astragalin, njegov 6-p-kumarinski ester tilirosid, 3 gluko-7-ramnosid, 3,7 diramnosid). Droga jo sadri oko 10% sluzi sloene grae, dominiraju arabinogalaktani. 0.02-0.1% lako hlapljivih ulja, veinom monoterpenska, kao linalol, geraniol, karvon, kamfor, timol, karvakrol, a sadri jo i etanol, eugenol, benzilni alkohol, 2-fenil etanol i njegovi esteri octene i benzojeve kiseline (2-4% svaka) i 60ak drugih identificiranih sastojaka. Seskviterpeni su takoer zatupljeni, -kariofilen kao glavna sastavnica (26%). 2% ine katehinski i galaktokatehinski tanini. Tilirosid

Patvorine: esto se mijea sa cvjetovima T. tomentosa (srebrnolisna lipa) i T. x euchlora. Obje imaju drugaiji okus i miris.

Djelovanje i indikacije: Za ublaavanje nadraujueg kalja, kod upale dinih puteva, pojaanog nakupljanja sluzi u dinim putovima. Nedavno je u ex vivo uvjetima dokazano da polisaharidi T.cordata mijenjaju adhezivni ucinak sluzi bukalne sluznice. Kao dijaforetino sredstvo kod prehlada i gripa (pojaano znojenje). U pukoj medicini jo se uvijek koristi kao diuretik, spazmolitik i sedativ. Kontraindikacije i interakcije sa drugim lijekovima nisu poznate. Doziranje: 2-4 g suenih cvjetova dnevno. aj ili drugi galenski pripravci, 1-2 puta dnevno. Preporua se povremena upotreba, ako je potrebno ee uzimanje (due od tjedan dana), obavezno uz nadzor lijenika. Priprema aja: ajnu liicu droge preliti sa 2 dcl kipue vode, ostaviti 5-10 min, te procijediti.

Sambuci flos Bazgin vijet

Droga: Droga sadri zasebne cvijetove otrgnute s cvata i prosijane,ali takoer sadri i cijele otkidane cvatove.Mali,3 do 4 cm iroki ukasto-bijeli cvjetovi imaju vijeni od 5 povezanih latica,5 pranika,aku od 5 lapova i tuak kratke stapke s 3 stigme.Obino su vijenii odvojeni od pranika,dok su pupoljci rjee prisutni.Nekada se u nepropisno sortiranoj drogi pojavljuju zelene uzdune cvatne stapke. MIRIS:Slab i karakteristian OKUS:Sladak i ljepljiv Biljna vrsta: Sambucus nigra L. .(crna bazga) Sambucaceae ili Caprifoliaceae Do 6 m visok grm s velikim iljastim listovima koji su bijeli i organizirani u skupine.Grane imaju bijelu prozirnu sriku dok su zreli plodovi crni s tamnoljubiastim sokom. Rasprostranjenost: Sambucus nigra L. Prirodno stanite mu je cijela Europa,zapadna i sredinja Azija te sjeverna Afrika.Na tritu je uglavnom zastupljena divlja populacija bazge veinom iz Rusije,bive Jugoslavije,Albanije,Bugarske,Maarske,Rumunjske.... Glavne sastavnice: -0.03-0.014% esencijalno ulje masne konzistencije s visokim postotkom nezasienih masnih kiselina(66% palmitinska kao glavna) -7,2% n-alkani(n=14-32) i 63 komponente,osobito monoterpeni(hotrienol,linalool oksid...) -0,7-3,5% flavonoidi ( prema Ph.Eur. ne manje od 0,8% kao izokvercitrosidi,veinom flavonoli i njihovi glikozidi,najei je rutin (do 2,5 %), kao i izokvercitrin,hiperozid,kvercitrin,astragalin sa 3-O-rutinozidom i glukozid izoramnetina. -ostale fenolske sastavnice su hidroksi cinamina kiselina i njeni derivati (5,1%) kao lorogenika kiselina (2,5-3%),p-kumarinska kiselina.Takoer su naeni tragovi sambunigrina (-glukozid nitrila mandeline kiseline),triterpenskih alkohola (sa otprilike 1% i amirila najee kao esteri NMK),triterpenskih kiselina (0,85% ursoline i oleanolske kiseline,20hidroksiursoline kiseline) i otprilike 0,11% sterola( u slobodnoj,esterificiranoj i glikozidnoj formi).

-droga sadri sluzi,tanine i neobino visok sadraj kalijevih soli Djelovanje i indikacije: Djeluje kao dijaforetik (sredstvo za znojenje) kod febrilnih stanja i infekcija dinih puteva za koje se uzima velika koliina jako vrueg infuza ove droge (esto u kombinaciji sa cvijetom lipe).Droga poveava odgovor lijezda na toplinsku stimulaciju.Mehanizam djelovanja je nepoznat i ne postoji dogovor o tome jesu li za dijaforetiko djelovanje odgovorne komponente droge.Starije studije iz ranog 20.stoljea pokazuju da aj od cvijeta lipe poveava dijaforetsko djelovanje u usporedbi sa vruom vodom,dok,naprotiv,neki autori dijaforetsko djelovanje pripisuju velikim koliinama vrue vode,i smatraju da droga samo daje okus.esto se koristi kao korigens okusa u laksativima.German Commission E monograph donosi podatke da cvijet bazge poveava bronhalnu sekreciju.Intragastrika upotreba vodeno-alkoholnog ekstrakta cvijeta bazge (0.6g droge/100mL) u anesteziranih zeeva s traheotomijom u dozama od 6.5mL/kg tjelesna teina/dan-koliina sekrecije se znaajno poveala 3.dan u usporedbi s kontrolnim uzorkom (etanol,voda i normalna solna otopina). Priprava infuza: 3g cvijeta bazge preliti s kipuom vodom,drati 3-5 minuta i tada procijediti (1 ajna lica=otprilike 1.5g droge). Priprava aja:Cvijet bazge nalazimo samog u obliku ajnih vreica i takoer s brojnim ostalim komponentama kao ledeni aj.Neki biljni ajevi sadre cvijet bazge samo kao dodatak. Doziranje infuza:150 mL vrue vode se izlije na 3-4g cvijeta bazge,te nakon 3-5 minuta procijedi.Ukoliko nije drugaije propisano,pije se 1-2 ae svjee pripremljenog napitka,to je toplije mogue,nekoliko puta dnevno,posebno u poslijepodnevnim i veernjim satima. Skladitenje: uvati zatieno od svjetla i vlage. Fitomedicina:Ekstrakti droge se rijetko koriste u sloenim pripravcima (kapi,draeje..)

RUTIN

KLOROGENINA KISELINA

STOMAHICI, KARMINATIVI
Carvi fructus Plod kima
Droga: Zreli plodovi kima. Droga se sastoji od cijelih, osuenih i zrelih merikarpa. Plod je tamno do sivosmee boje, 3-6 mm dug i 1 mm irok, uglavnom srpastog oblika. Postoje tri neto slabije obojene, ravne i uske brazde na konveksnoj dorzalnoj ( lenoj ) strani i dvije na rubu konkavne povrine. Na gornjem dijelu, tuak s ogruglastim jastuiem esto ostaje. Miris: Aromatini, podsjea na karvon. Okus: Aromatian i blago ljut. Biljna vrsta: Carum carvi L ., Apiaceae (= Umbelliferae) kim, porodica titarke Dvogodinja zeljasta biljka, do 1 m visoka, ima glatku razgranatu stabljiku. esto u uzgoju, ali i samoniklo po livadama. Listovi su izmjenini, perasti i uski. Cvijetovi su bijeli sitni, skupljeni u sastavljeni titac. Plodovi izboeni i bono spljoteni. Rasprostranjenost: Raste izvorno u Europi i zapadnoj Aziji, u hrvatskoj se moe nai u Samoborskom gorju, Hrvatskom zagorju, Velebitu itd. U Europi droga uglavnom dolazi iz uzgoja u Poljskoj, Nizozemskoj, istonoj Njemakoj i u Egiptu. U Sjevernoj Americi vei dio se uzgaja u Kanadi. Plodovi se ubiru neto prije nego to potpuno sazriju, kad je najvei udio eterinih ulja. Materijal upotrebljavan u tradicionalnoj indijskoj medicini ( Ayurveda ) je uzgajan kao zimski rod u ravnicama Indije i kao ljetni rod u brdovitim djelovima nekih indijskih regija. Glavni sastojci: 3-7% eterinog ulja ( prema Ph. Eur. nesmije sadravati manje od 3% odnosno 3.5%, Amerika farmakopeja nema minimum sadraja ) glavna komponenta je (+)-karvon (50-65% karvona u et. ulju ) odgovoran za karakteristian miris i (R)-(+)-limonen ( 35-45% u et. ulju ) sadri i ostale monoterpene kao alfa i beta-pinen, sabinen, kao i izomere dihidrokarvona, dihidrokarveola i karveola. Ostali sastojci 10-18% masnog ulja, oko 20% proteina, 20% ugljikohidrata i neto flavonoida i kumarina ( hidroksi i furanokumarin ).

(S)-(+)- karvon

(R)-(+)- limonen

Djelovanje i indikacije: Kod greva u trbuhu zato to esencijalna ulja stimuliraju gastrinu sekreciju i potiu apetit, zbog dobre spazmolitike aktivnosti (komora, anis, korijandar) koristi se kao karminativ npr. za lijeenje meteorizma i flatulenciju, kao i kolagog. Kimovi preparati se koriste posebno u pedijatriskoj medicini. Ulje se pokazalo da posjeduje fungikalnu aktivnost mnogo veu nego nistatin. Uz to koriste se u tradicionalnoj medicini kao laktagog (pojaano luenje mlijeka). Esencijalno ulje se koristi u kozmetikoj industriji (proizvodi za njegu usta) za grgljanje. U veini sluajeva kim se koristi kao aromatini zain dodaje se kruhu, kiselom kupusu i jelima od krumpira, i koristi se u proizvodnji likera i spirita (Kummel). Kimov plod se takoer koristi u tradicionalnoj Auyredic medicini kao karminativ, za flatulenciju, dispepsiju i kolitis te u tradicionalnoj tibetansko budistikoj medicini za gubitak apetita. Karminativ,stomahik ( za sve eluane i probavne smetnje vezane uz metabolizam i flatulenciju. Kontraindikacije, nuspojave i interakcije s drugim ljekovima nisu zabiljeene. aj: Ako nije drugaije navedeno pijte jednu alicu 1-3 puta dnevno pripremljeno kao infuz na slijedei nain: ulijte 150 ml kipue vode preko otprilike polovine liice (oko 1,8 grama) svjee zgnjeenog kimova ploda, ili preko odgovarajue koliine jedne ili vie vreica aja. Ostaviti 10-15 min i iscjediti. Koristi se u akutnim sluajevima koji traju due od jednog tjedna ili se periodino pojavljuje, preporua se medicinski savjet. uva se zatieno od svjetlosti i vlanosti. Za novoroenad pomjeajte 1 liicu infuza sa boicom formule ili mlijeka. Kimov aj popularan je u pedijatrijskoj medicini za lijeenje nadutosti zajedno sa spazmolitikim bolovima kod novoroenadi. Dostupno je u slobodnom pakiranju za pripremu aja, u obliku vreica za aj i kao instant aj. Normalna doza: 1,5 grma suenog ploda. Kimov plod je bitan sastojak Species carminative (sa korijandrom i anisom) i Species deflatulentes (sa kamilicom, mentom, valerijanom, anisom). Komercijalno dostupne kombinacije proizvoda su: Weleda aj, Sidroga, Stilltee, Midro, Tea and Good Earth, Medicinals, Laxativ aj. Znatne koliine tog ploda se takoer koriste kao zain. Biljna medicina: Kimov plod, kimovo ulje i kimov suhi ekstrakt (droga naprema ekstraktu jednaka je 5.0-6.0:1) se mogu pronai u brojnim karminativnim ili stomahinim pripravcima (mada se to moe nai jedino u kombinaciji sa ostalim biljkama ili biljnim pripravcima). Primjer: Carminativum Hetterich N (u kombinaciji sa korijandrom, mentom, kamilicom i naraninom korom) Etanolni ekstrakt kima se koristi u supozitorijima za djecu, 212mg napravljeno od 0.4g droga / supp. ; Carum carvi supozitorij od Weleda. Oneienja: Vrlo rijetka. uvanje: Drite zatieno od svjetlosti i vlage u dobro zatvorenoj posudi zbog apsorpcije latilnog ulja u plastinim materijalima.

Coriandri fructus Korijandrov plod

Droga: Droga se sastoji od suhog i zrelog ploda ( dvoplodnika roka diachenium ), koji su vie ili manje kuglasti ( dijametar: var. vulgare 3- 5 mm, var. microcarpum 1.5 - 3 mm ). Plodovi se uglavnom ne cijepaju u mericarpe. Brazde se pojavljuju prilikom suenja. Brazde se pojavljuju prilikom suenja i sastoje se od 10 valovitih, blago podignutih primarnih te 8 ravnih, vie izboenih sekundarnih brazdi. Miris : Aromatian. Okus : Karakteristian. Biljna vrsta: Coriandrum sativum L. ( korijandar ), Apiaceae ( titarke ), var. vulgare ALEF. ( macrocarpum DC.), var. microcarpum DC. Do 60 cm visoka, jednogodinja biljka sa 1 do 3 puta perasto razrezanim listovima. Dvostruki titasti cvat sastoji se od malih i bijelih cvijetova sa rairenim laticama koje su esto neto vee. Svi dijelovi svjee biljke kad se usitne daju neugodan miris na stjenicu.

Rasprostranjenost : Izvorno iz istone, Mediteranske regije i mogue s Bliskog Istoka. Kultiviran je irom svijeta kao zainska biljka. Kao materijal za trgovinu se uvozio iz Maroka, Francuske, Italije, Rusije, Turske, Japana i SAD-a. Materijal koji se koristio u Ayurvedskoj i Unani medicni je iroko kultiviran diljem Indije. Glavni sastojci : Do 1 % EU ( ne manje od 0.3 % prema Ph. Eur. i API ) sa 60 75 % linalola, uglavnom u formi (S)(+)-linalola i manjoj koliini (R)(-)-linalola koji je odgovoran za karakteristian i ugodan miris droge. Drugi monoterpeni su kamfor ( 3 6 % ), - terpinen ( 3 7 % ), geranil acetat ( 1 5 % ), geraniol ( 1 -3 % ), - pinen ( 1 5 % ), p cimen ( 1 4 % ) i limonen [ 1 3 ]. Vani za aromu i takoer odgovorni za neugodan miris nezrelih

plodova i zranih dijelova su aldehidi ( 0.07 0.4 % ), osobito dekanal, trans dekanal, trans decen 2- al, trans dodecen 2-al i nonanal. Ostali konstituensi su masna ulja ( oko 20 % ), koja su uglavnom smjestena u sjemenkama, koja sadrze 38 % masne kiseline ( petroselinske ) kao i oko 15 % proteina, karbohidrati i mala koliina flavonoida, furanoizokumarina ( koriandrin ), derivata kafetinske kiseline ( osobito klorogenina kiselina ) i triterpena.

linalol

nonanal

dekanal

Djelovanje i indikacije : Upotrebljava se kao stomahik, spazmolitik i karminativ, zahvaljujui svojim eterinim uljima koji takoer imaju baktericidno i fungicidno djelovanje. Takoer se koristi za lijeenje gastritisa, dijareje i dispepsije raznog porijekla. Dodavanje korijandra preparatima s antrakinonskim drogama ( pr. Sennae folium ), moze smanjiti nuspojave poput greva u elucu. Nadalje, eksperimentima na ivotinjama korijandar je pokazao hipolipidemino djelovanje [4] i djelovanje slino inzulinu [5], djelovanja koja su otprije poznata u tradicionalnoj medicini. U narodnoj medicini se koristio kao anthelmintik i u sastavu mazila kod reumatizma i artralgije. U Ayuverskoj medicini, kao praak ili vodena infuzija se koristio kao karminativ za lijeenje nadutosti, loe probave, povraanja i drugih crijevnih poremeaja [7-9]. U Unani medicini kao praak ili eterino ulje se koristi kod nadutosti, trbune slabosti, dijareje uslijed loe probave, kod poveane ei, melankolije te drugih stanja [10]. Povrh svega, korijandar se koristi kao zain ( pr. u svjeem kruhu da bi bio vie probavljiv; u odreenim vrstama currya, u paprenjaku ), kao sastojak likera ( pr. kao sastojak Danger Goldwasser, Boonekamp ) i u nekim ljekovitim pripravcima poput Spiritus Aromaticus [6]. Smjesa zaina s korijandrom se koristi u receptu za pripravu marmelade od ljiva, vidi [6]. Eterino ulje se takoer upotrebljava kao aromatski sastojak u cigaretama i parfemskoj industriji.
Odlomak iz German Commission E monograph ( 1986.) Upotreba : dispeptike smetnje, gubitak apetita. Kontraindikacije : nisu poznate. Nuspojave : nisu poznate. Interakcije s drugim drogama : nisu poznate. Doziranje : ako nije drugaije propisano : prosjena dnevna doza : 3g osuenog ploda ili odgovarajueg pripravka. Oblik upotrebe : usitnjeni i pulverizirani osuen plod, kao i u obliku drugih galenskih pripravaka za unutranju upotrebu. Odlomak iz German Standard License (1996.)

6.1. Terapeutska katerogija : botaniki gastrointestinalni lijek 6.2. Indikacije za upotrebu : gubitak apetita,probavni poremaaji s blagim spazmima GI trakta, nadutost 6.3. Kontraindikacije : Nisu poznate 6.4. Interakcije s drugim drogama : Nisu poznate. 6.5 Doziranje i oblik upotrebe : Ako nije drugaije propisano, popiti 1 alicu 2-3 puta dnevno oko 1 i sat prije jela da bi se stimulirao apetit. Za probavne tegobe, popiti 1 alicu nakon jela, koja je pripremljena na sljedei nain (prliti 150ml kipue vode preko pola ajne liice (oko 1.2g ) svjee usitnjenog korijandra ili odgovarajue koliine 1 ili vie ajnih vreica. Ostaviti 10 do 15 min i procijediti. 6.6. Duljina primjene : Kod akutnih sluajeva koji traju dulje od 1 tjedna ili se periodiki javljaju, preporua se potraiti lijenikov savjet. 6.7. Nuspojave : Nisu poznate 6.8. uvanje : Zatieno od svijetlosti i vlage.

Priprava aja : Preliti kipuu vodu preko 1- 3 g korijandra koji je usitnjen ili pulveriziran neposredno prije upotrebe, ostaviti 10 15 min poklopljeno i zatim procijediti. 1 ajna liica = oko 2.3 g uvanje : Zatieno od svijetla i vlage u dobro zatvorenim, metalnim ili staklenim spremnicima.

DROGE ZA POBOLJANJE METABOLIZMA

Zingiberis rhizoma Podanak umbira
Droga: Droga se sastoji od cjelovitih ili izrezanih glatkih i razgranatih dijelova podanka kojem je potpuno ili samo sa irokih ravnih povrina uklonjen pluto; uto-sive povrine imaju fine uzdune pruge. Prerezom vidimo tanku koru i iroku, ovalnu sredinju steljku; nakupina ila se vidi kao kratka, nepomina toka. Miris: Aromatian i karakteristian. Okus: Vrlo intenzivan, peckajui i zainjen. Biljna vrsta: Zingiber officinale ROSCOE (umbir), Zingiberaceae. Tropska korjenasta biljka s linearnolancelastim listovima koji su dugaki vie od 20cm, nose duge cvjetne stapke s kratkim bodljikastim cvatovima. Svaki uti cvijet je zigomorfan sa staminoidalnom uto-ruiastim vijencem i okruen je braktejom. Karakteristian umbirov krob. Velike glatke sjemenke s jasno vidljivim ekscentrinim vrhom, ponekad ima bradaviasti oblik (desno). PPRC: Rhizoma Zingiberis (Ganjiang); Rhizoma Zingiberis Recens (Shengjiang) Rasprostranjenost: umbir prirodno raste u tropskoj jugoistonoj Aziji. Stoljeima se uzgaja u Indiji i Kini, ali ne raste u divljini. Nedavno, kultivacija je provedena u nekoliko drugih tropskih regija gdje su se oito razvili razliiti kemotipovi. Postoji nekoliko dostupnih varieteta koji zadovoljavaju farmakoloke standarde pri emu se jamajkanski umbir smatra najboljim. Ostali varieteti vrlo dobre kvalitete ukljuuju austarliski i bengalski umbir. Komercijalno dostupan materijal

se uvozi prvenstveno iz june Kine. Neki uzorci u Sjevernoj Americi potjeu iz Nigerije i mnogo organski uzgojenog umbira dolazi iz Indonezije kao i iz Indije. Biljeka: Dio materijala kojeg moemo nai na tritu potjee i od ostalih Zingiber vrsta (npr.Martinique ginger od Z. Zerumbet ROSC. ex. SM.). Glavni sastojci: 1.5-3% eterinog ulja i oko 1-2% nehlapljive smjese tvari intenzivnog mirisa (po USNF, ne manje od 0.8% gingerola i gingerdiona i ne vie od 0.18% shogaola). Sastav eterinog ulja (po PH. Eur., ne manje od 1.5% za izrezanu i cjelovitu drogu i po USNF, ne manje od 1.8%) vrlo se razlikuje ovisno o porijeklu i kemotipu. Openito seskviterpeni kao (-)- zingiberen i ar-kurkurmen su najvie zastupljeni dok je -eudesmol (pojavljuje se u cis- i trans- obliku) vaan za karakterisitan miris. Monoterpeni kao citral (geranial+neral), koji se pojavljuju u veoj koncentraciji u australskom umbiru, takoer doprinose aromi. Do danas, vie je od 150 razliitih sastojaka identificirano u eterinom ulju umbira. Ne hlapljive komponente poznate kao smjesa tvari intenzivnog mirisa spada u grupu arilalkana s alifatskim bonim lancima razliitih duljina, s veinom karbonilnim i/ili hidroksilnim skupinama; primarni sastojci iz ove grupe su gingeroli i shogaoli. Meu gingerolima (6)-gingerol je dominantan (br. u zagradi upuuje na broj C-atoma koji biosintetski potjeu od masnih kiselina). Jo prodornijeg mirisa, shogaoli (shoga je japanska rije za umbir), nastaju kasnije tijekom skladitenja dehidracijom gingerola. Drugi razgradni produkt gngerola je zingeron, koji je slabog mirisa/arome i zbog toga je nepoeljan; radi toga visoka koncentracija zingerona koja se moe nai u produktu je pokazatelj prekomjernog (dugo stoji) skladitenja i slabe kvalitete. U skladu sa aromatinom smjesom, male koliine diarilheptanoida kao npr. Gingerona A i B su takoer prisutne. Japanski umbir poznat kao Kintoki, koristi se u Tradicionalnoj kineskoj medicini sastoji se samo od malih koliina gingerola i shogaola, dok su osnovni sastojci diterpeni kao npr. galanolakton, meu ostalima. umbir je bogat krobom. Djelovanje i indikacije: Upotrebljava se veinom kao zain iako i kao stomahik, tonik i digestiv za treapiju kiselog gastritisa, dispepsije i gubitka teka. umbir potie luenje sline, potie intestinalni miini tonus i aktivira intestinalnu peristaltiku. Prakast umbira, u doz od 2g, je jak i uinkovit antiemetik, koji se osobito koristi za prevenciju simptoma bolesti kretanja kao to su vrtoglavica, munina povraanje. Njegova antiemetika aktivnost je dokazana u klinikim studijama. Mehanizam djelovanja je vjerojatno posljedica blokiranja 5-HT3 receptora (slino metoklopramidu) gdje je pokazano da je (8)-gingerol jednako uinkovit kao i (6)-gingerol i/ili (10)-gingerol. Ostali sastojci takoer mogu imati antiemetiki uinak, npr. diterpen galanolakton pronaen u japanskom umbiru takoer pokazuje 5-HT3- anagonistiki uinak. 1990.-ih prakasti umbir pokazao se uinkovitim kod sprjeavanja povraanja kod trudnica u nasuminoj dvostruko slijepoj studiji koja je ukljuivala 30 pacijentica. U nedavnoj nasuminoj dvostruko slijepoj, placebo kontroliranoj studiji koja je ukljuivala 70 trudnica takoer je zakljueno da se umbir dobro podnosi i uinkovit je kod olakavanja teke munine i povraanja. Njegova upotreba tijekom trudnoe meutim se ne moe preporuiti zbog nedovoljno prikupljenih podataka u ovom podruju i takoer zbog nejasne umborive inhibitorne aktivnosti na tromboksan sintetazu. Izvjea klinikih studija mogu se nai u literaturi. U farmakolokim istraivanjima, gingeroli i shogaoli su pokazali druge zanimljive efekte: na ivotinjskom modelu (miu), (6)-gingerol inhibirao je proizvodnju TNF-a (tumorski nefrotiki faktor) i zato pokazuje antitumorski promotivni potencijal. Izolirani shogaoli (fenilalkanoni) su pokazali pozitivni inotropni kardiotonini uinak u izoliranom atriju

zamorca. Gingeroli i neki diarilheptanoidi inhibiraju biosintezu prostaglandina i leukotriena i imaju antiflogistiki uinak. Ostali vie polarni sastojci u umbiru imaju jasne antiflogistike uinke i njihovi dobri antiulkusni efekti su prepoznati. U Indijskom Ayurvedic sistemu medicine upotreba umbira u prevenciji i terapiji migrene pokazala se vrlo uspjenom. Seskviterpeni iz umbira, najaktivniji -seskvifelandren ima anti-rhinovirusni uinak in vitro. Lakohlapljivo ulje koje se pojavljuje u Zingiber vrstama dokazano djelotvorno unitava Koloradsku krumpirovu zlaticu. Gingeroli i shogaoli su pokazali djelovanje na mekuce i antihistosomalnu aktivnost u mieva i zato su potencijalni lijek protiv bilharzioze, poznata kao izostomijaze, infekcija uzrokovana tropskim parazitskim trakavicama iz Schistosoma vrsta koji nastanjuju pueve kao prijelaznog domaina. U narodnoj medicini, umbir se takoer koristi kao karminativ, ekspektorans i adstringens. Izrada aja: Nije uobiajeno u Europi. Kipuu vodu prelijemo preko 0.5-1.0g grubog, suhog praka podanka i nakon 5 min, procijediti. Kao antiemetik uzeti 2g svjee usitnjenog, suhog podanka s neto tekuine. 1 ajna ica= oko 3g. Fitomedicina: Prakasti suhi podanak je trino dostupan u dozi od 250mg po kapsuli pri emu je dozvoljena jednokratna doza od 500mg koja odgovara 2 kapsule, a dnevna doza je 2g (= 8kapsula). Primjer proizvoda: Zintona (250mg usitnjenog podanka po kapsuli), meki CO2 ekstarkt umbira (25% gingerola i shogaola) se takoer iroko upotrebljava kao dijetetski produkt kao i standardizirani suhi ekstarkti (5-10% gingerola i shoagola). Napomena: Tinktura umbira je oficinalana prema USNF ( droga : ekstarkt= 1:5, alkohol : voda= 7:3), takva da sadri min. 0.1% gingerola i max. 0.034% shogaola. Upozorenja:Proizvodi koji sadre koncentrat ekstrakta umbira s udjelom suhe tvari u omjeru 25:1 ili vie po dozi od 2g moraju imati sljedea upozorenja: pojedinci koji uzimaju antikoagulanse trebaju potraiti savjet lijenika prije uporabe proizvoda, pojedinci koji imaju rizik od krvarenja trebaju potraiti savjet od osobe koja se brine za njihovo zdravlje prije uzimanja proizvoda. Patvorenje: Patvorenje s drugim Zingiber vrstama, a kao opis u literaturi, gotovo nikad se ne suoava u medicinskoj trgovini ljekovitim biljem. Meutim droga se esto izmijea s CaCO3. uvanje: drati na hladnom, u dobro zatvorenom plastinom spremniku (zbog hlapljivih ulja), zatieno do svijetla i vlage.

Bardanae radix ikov korijen

Droga: Vrlo tvrdi, rogu nalik i rijetko vlaknasti komadi korijena sa sivo-smeom do crnosmeom, uzduno naboranom vanjskom povrinom (pluto). Poprean prerez pokazuje bjelkastu do svijetlo smeu koru, tamnu zonu kambija i radijalno usmjeren uto-smei ksilem sa poroznom, esto rascijepljenom sri. U starijim komadima korijena, rascjepi u pukotinastoj sri esto se proteu do kore. U vanjskoj kori mlaih komada korijena pod povealom je vidljiv prsten smeih sekretornih kanala. Miris: Slab. Okus: Sladak, sluzav, zatim gorak. Postaje mekan kad se vae. Biljna vrsta: : Arctium lappa L. sin. A. majus BERNH. (veliki iak) kao i Arctium minus BERNH. (mali iak) i Arctium tomentosum Mill. (vunasti iak), Asteraceae. Arctium lappa L. Oko 1 m visoka dvogodinja biljka, sa velikim, rebrastim listovima. Cvatne glavice imaju promjer 4 cm i sastoje se od iskljuivo crveno-ljubiastih tubularnih cvjetova, okruenih s brojnim omatajuim braktejama koje zavravaju tvrdim, bodljikavim ili kukastim iljcima. Rasprostranjenost: Izvorno raste u Europi, sjevernoj Aziji i Sjevernoj Americi. U Europi, materijal dolazi iz kultiviranih izvora prvenstveno iz Bugarske, Hrvatske, Maarske i Poljske. U Sjevernoj Americi, uvelike se kultivira na Pacifikom Sjeverozapadu (Oregon, Washington i British Columbia), to zadovoljava veinu potreba Sjedinjenih drava i Kanade za biljnim ajnim proizvodima koji sadre iak. Glavni sastojci: Oko 27-45% inulina, sluzi koja ukljuuje ksiloglukane i kisele ksilane [1,2] (ukupni ugljikohidrati priblino 69%); 0.06-0.18% hlapljivih ulja od kojih je 66 komponenata identificirano [3]. Droga sadri i poliacetilene i sumporne acetilenske sastojke poput aretine kiseline, arktinona, artinola i artinala [4]; kostus kiselinu i gorke tvari gvajanolidnog tipa koje se sastoje od dehidrokostuslaktona i 11,13-dihidrodehidrokostuslaktona [3]. 1.9-3.65% polifenola ukljuujui kafeinsku kiselinu, klorogensku kiselinu i -gvanidino-n-butirinu kiselinu [5]. Butirolakton lignani poput arktigenina i njegovog glukozida artiina [6], naeni su u plodovima, ali jo nisu detektirani u korijenju.

H3C

Arktinon : R = CO-CH2OH Arktinol : R = CHOH-CH2OH Arktinal : R = CHO Aretina kiselina : R = COOH Djelovanje i indikacije: U Europi, koritenje korijena ika kao biljne droge je zastarjelo. Unato tome, ekstrakti se jo uvijek mogu nai kao dodaci u raznim ljekovitim pripravcima, pogotovo u homeopatskoj medicini. U Sjevernoj Americi, iak se iroko primjenjuje u medicinskim ajevima te je takoer glavni sastojak u jednom od najprodavanijih ajnih proizvoda nazvanom Essiac aj, koji se koristi kao potporna terapija u lijeenju raka. U narodnoj medicini, iak se koristi kao diuretik (Lijek koji proiava krv), kao laksativ, kod bubrenih i unih kamenaca, kod poremeaja gastrointestinalnog trakta, kod gihta, i reumatskih potekoa kao i eksterno kod ekcema i rana koje slabo zarastaju. Ekstrakt korijena ima antibiotsku aktivnost. Seskviterpeni gvajanolidnog tipa razmatrani su kao aktivni sastojci. Unitavaju slobodne radikale i znaajno inhibiraju morskom travom izazvan arei edem kod takora. [7]. Takoer smanjuju razinu eera u krvi kod takora i poveavaju toleranciju na ugljikohidrate [8] (vjerojatno zbog prisutnosti gvanidinobutirine kiseline).

Izvana se ulje korijena ika (ekstrahirano maslinovim ili uljem kikirikija) primjenjuje kao tretman za suhu seboreju vlasita. Ne postoje dokazi o znaaju njegovog uinka u stimulaciji rasta kose (iak je sastojak brojnih preparata namijenjenih kosi), a koritenje najvjerojatnije ima porijeklo iz Doctrine of Signatures. Poto uinkovitost korijena ika za navedene indikacije nije adekvatno potkrijepljena, Njemaka Komisija E nije podrala njegovu terapijsku upotrebu [9].
Odlomak iz monografije Njemake Komisije E (Banz no. 22a, objavljeno 1. veljae, 1990) Upotreba: Pripravci korijena ika koriste se za poremeaje i smetnje gastrointestinalnog sustava, giht, artritis, kao diaforetik i diuretik, kao i za ienje krvi, a izvana za ihtiozu, psorijazu, neistu kou, i kone bolesti. Rizici: Nisu poznati. Procjena: Poto uinkovitost za navedene indikacije nije potvrena, terapeutska primjena nije preporuena.

Pripremanje aja: Stavi se 2,5 g grubo usitnjenog, suhog korijena ika u hladnu vodu i ostavi da se natopi nekoliko sati. Zatim se zagrijava do vrenja i kuha najvie do 1 sat te procijedi. 1 ajna lica = priblino 2 g. ajni pripravci: U kontinentalnoj Europi ih nema. Korijen ika je sastojak najprodavanijeg biljnog aja iji je sastav temeljen na tradicionalnoj medicini Ojibwa plemena. Postoje brojne vrste takozvanog Essiac aja (Ojibwa aj) dostupnog u Australiji, Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD. Patvorine: Mogua sluajna zamjena s korijenom velebilja ( Atropa belladonna L.) zbog slinog vanjskog izgleda; u odnosu na iak, korijen velebilja sadri kristale u obliku pijeska i krob. Skladitenje: Zatieno od svijetla.

Taraxaci radix cum herba Korijen i zelen maslaka

Droga: Droga se sastoji od osuene cijele biljke sabrane prije vremena cvatnje.Korijen je tamnosme do crnkast, smeuran te na vanjskoj strani ima krupne uzdune bore. U poprenom presjeku nalazi se nekoliko koncentrinih zona tangencijalno spojenih sa sivkasto bijelim do smee obojenim stanicama koje sadre mlijeni sok.Tamnija kambijska zona okruuje uto obojenu upljinu ; a radijalni ksilem u pojedinim fragmentima moe biti rascijepan.Presjek je kratak, nije vlaknast.Postoje takoer dijelovi lista koji mogu imati dlaice te esto ljubiasto obojenu sredinju laminu te crvenkasto-ljubiastu peteljku.Cvatovi su najee nezreli, no mogu biti uti sa bijelim papusima. Miris: slab i karakterisian Okus: prilino gorak Biljna vrsta: Taraxacum officinale - maslaak Porodica: Asteraceae glavoike

Rasprostranjenost:Autohtona je vrsta samo u Europi i dijelu Azije, a poslije se proirila u mnoge zemlje sjeverne hemisfere. Dobro uspjeva na livadama i uz prometnice. Droga se sabire sa prirodnih i uzgojnih stanita. Glavni uzgajivai su Bugarska, biva Jugoslavija, Rumunjska, Maarska i Poljska, kao i Velika Britanija. Glavni sastojci: Glavni sastojci su gorke tvari zvane taraksacin. To su eudesmanolitske strukture koje nisu pronaene nigdje drugdje: tetrahidroridentin B i glukozid taraksakolida ( D- glukopiranozid), kao i germakranolidi Dglukopiranozid i 11,13 dihidrotaraksinska kiselina kao p-hidroksifenilacetatna kiselina. Pretpostavljeni laktokapricin nije pronaen. Triterpeni : taraksasterol, izolaktocerol, arnidiol i faradiol, -amirin Steroli : sitosterol, stigmasterol Karotenoidi: ksantofil Flavonoidi : apigenin i luteolin 7-glukozid Takoer se nalazi i kavena kiselina. Karbohidrati (korijen): oko 1.1% sluzi ;u proljee oko 18% eera (fruktoza); 2% inulina to se u jesen povea do 40%. Vano je spomenuti visoki udio kalija (do 4.5% u nadzemnom dijelu biljke). Djelovanje i indikacije: Blagi koleretik, diuretik, pospjeuje tek, pomono sredstvo kod poremeaja jetre i rada mjehura,kod dispeptikih tegoba (posebice kod nepravilne razgradnje masti) Narodna medicina: droga se smatrala sredstvom za proiavanje krvi, blagim sredstvom za ienje, a koristila se i za ljeenje artritisa, reumatskih bolesti, ekcema i ostalih konih bolesti. Osim aja koristio se i svjee istisnut sok biljke.U proljee svjee ubrani listovi cijenjeni su kao salata posebice u Latinskim zemljama. Korijenje skupljeno u jesen (kada je bogato inulinom), preno je i koristilo se kao zamjena za kavu. Kolageno i diuretiko djelovanje droge utvreno je klinikim istraivanjima te na starijim ivotinjama. Nedavno je dokazano kako kod takora tekui ekstrakti droge djeluju pri smetnjama istjecanja ui i diuretski. Njihov uinak se pokazao istim kao i onaj furosemida, te snanijim diuretikom od drugih biljnih vrsta ovakvog djelovanja (Equiseti herba, Juniperi frutcus). Nakon dnevne primjene tekueg ekstrakta droge maslaka, takori i mievi izgubili su na teini oko 30%, istodobno sa diurezom. Pri tome nisu opaeni toksini efekti. Iako do sada nisu provoene farmakoloke studije sa izoliranim seskviterpenskim laktonima, prema dosadanjim saznanjima o njihovim svojstvima, oni ine glavninu akitvnih tvari u drogi. Nuspojave: Kod terapijske primjene nisu opaene nuspojave, no mogu se pojaviti kontaktni dermatitis pri kontaktu sa mlijenim sokom maslaka, vjerojatno zbog glukozida taraksinske kiseline. Priprava aja: 1-3g fino nasjeckane droge stavi se u hladnu vodu na kratko provrije i nakon 10 minuta procijedi. 1 ajna liica 1.2g Biljni lijekovi : Neki od pripravaka sadre istisnuti sok, tinkturu ili tekui ekstrakt suhi ekstrakt se rijetko koristi npr. U proizvodu Detox (300 mg po kapsuli, odnos koliine droge naspram ekstrakta 4-5:1, otapalo : voda)

Brojni kombinirani proizvodi (kapi, tonici, tablete, draeje) sadre ekstrakt maslaka kao terapiju kod unih, jetrenih, gastrointestinalnih, urolokih tegoba Patvorenje: Vrlo je rijetko u praksi. Nalazimo primjese Leontodon vrsta, posebno L.autumalis prepoznatljivog po cvijetnim pupovima koji imaju prirasle papuse a oni se sastoje od razgranatih dlaica. Rijetko korijen droge moe biti patvoren sa korijenom divlje cikorije (Cichorium intybus L.); poreni prerez otkriva usko podruje kore i iroki (zbog medularnih zraka) jasno zrakasti ksilem.
Klinike informacije: Upotreba: Manjak apetita, dispeptike tegobe, naticanje i nadutost. Kontraindikacije: Opstrukcija unih puteva, problemi sa unim mjehurom, prisutnost unih kamenaca, ileus Nuspojave: nepoznate Poseban oprez prije upotrebe: nije poznato Upotreba tjekom trudnoe i laktacije: nije opisano Interakcije sa drugim pripravcima: nisu poznate Doziranje: Ako nije drugaije propisano; 3X dnevno, 4-10g droge; 3x dnevno, 4-10g tekueg ekstrakta (1:1 u 25%-tnom alkoholu). Nain upotrebe: droga za ajeve i tekue pripravke Vrijeme upotrebe: nije ogranieno Predoziranje: nije poznato Uinci na vozae i kod upravljanja strojevima: nisu poznati Upotreba:problemi sa ui, GI tegobe, poticanje diureze Kontraindikacije:upala ili opstrukcija unih puteva, intestinalna opstrukcija Doziranje i nain upotrebe: 1-2 liice korijena i zeleni maslaka kratko se prokuhaju sa otprilike 150ml vode, te se nakon 15min ocijede. Ukoliko nije drugaije propisano, ujutro i naveer, pije se jedna alica svjee pripravljenog aja. Vrijeme upotrebe: Pripravci maslaka mogu se koristiti u periodima od 4-6 tjedana Napomena: uvati na suhom i tamnom mjestu

Cinnamomi cortex Cimetova kora

Droga: Droga se sastoji od osuene kore, dobivene uglavnom od mladih izdanaka s kojih se sastrue vanjsko pluto i unutarnji parenhim. Savinuti komadi kore su debljine 0,2-0,7 mm glatke svijetlosmee vanjske povrine i tamnije unutranje povrine sa uzdunim pruganjem. Fragmenti su vlaknasti i kratki. Miris: Ugodno aromatian i karakteristian. Okus: Peckav i pikantan, poneto slatkast i sluzav, pomalo otar. Biljna vrsta: Cinnamomum sp.NEES Cinnamomum zeylanicum NEES, Lauraceae ( kora cimetovca) .

Do 10 m visoko zimzeleno drvo guste kronje. U plantanom se uzgoju redovitim podrezivanjem uzgajaju kao grmovi. Kora se dobiva sa grana estogodinjih stabala debelih 2-3 cm ili sa dvogodinjih izdanaka korijena starijih biljaka. Ovalno-lancetasti iljasti listovi su koasti i ilavi, dugi do 20 cm s luno savijenom nervaturom. Kad ih se protrlja,miriu na karanfil. Cvjetovi promjera oko 0,5 cm nalaze se u cvatovima loji su labavi,dlakavi i svilenkasti. Sistematska klasifikacija i taksonomski ispravna oznaka za moguu izdvojenu vrstu i / ili podvrstu izvorne biljke/biljaka trenutno je predmet rasprave. Kultivirane biljke su dobile sljedea imena Cinnamomum verum J.S.PRESL. var. Verum i C. Verum J.S. PRESL. var. subcordata NEES. Unato tome, postoje brojne komercijalne podjele, koje se razlikuju kvalitativno i kvantitativno, ovisno o sastavu eterinih ulja. Rasprostranjenost: Samonikla biljka june i jugoistone Azije; kultivira se u ri Lanki, na Sejelima, u jugoistonoj Indiji, Indoneziji, na Zapadnom Indijskom Otoju i u Junoj Americi. Komercijalno se uglavnom uvozi iz ri Lanke, a manje sa Malezije, Madagaskara i Sejela. Glavni sastojci: 0,5 2,5% eterinih ulja (prema Ph.Eu. ne manje od 1,2%), uglavnom transcimetni aldehid (65-75%), eugenol (oko 5%) i drugi fenilni propani (ukljuujui trans-2metoksicinamaldehid, cinamilni alkohol i njegov acetat) kao i male koliine mono i seskviterpena. Droga takoer sadri pentaciklike diterpene (kao to je cimzejlanol) i fenol -karboksilne kiseline (ukljuujui dihidroksi benzojevu kiselinu i razliite hidroksi cimetne kiseline); sadraj kondenziranih tanina (oligomerni proantocijanidini) trebali bi biti ispod 2% (poviene razine upuuju na visok sadraj primarne kore). Ostale sastavnice su manitol, Larabino-D-ksilan, 2-3,7% sluz (-D-glukani) i -sitosterol [1,2].

CIMETNIALDEHID

OCH3

o- METOKSI CIMETNIALDEHID

CIMETNI ALKOHOL

EUGENOL

KUMARIN Djelovanje i indikacije: Kombinirano s ostalim drogama, koristi se kao stomahik i karminativ u lijeenju probavnih tegoba koje se javljaju nakon preobilnog obroka, flatulencije, blagih gastrointestinalnih spazama i kod pomanjkanja teka. Primarno se ipak koristi kao korigens okusa, kao zain i u pripravi likera. U tradicionalnoj medicini eterino ulje se koristilo u obliku kapi kao pripravak za lijeenje dismenoreje i hemostiptik. Eterino ulje ima antimikrobna i fungicidna svojstva [3]. Trenutno se raspravlja o mogunostima inhalacije et. ulja u lijeenju respiratornih mikoza [4] kao i lijeenju flukoazol-rezistentnih kandidijaza. [5] Kontraindikacija: Alergija na cimet . Trudnoa. Nuspojave: U terapijskom rasponu doza nisu zapaene. Vee doze kore cimetovca (ili osrednje doze eterinog ulja) uzrokuju tahikardiju ekscitacijom vazomotorikog centra, potiu intestinalnu peristaltiku, respiraciju i perspiraciju. Nakon stanja ekscitacije slijedi faza centralne sedacije sa pospanou i depresijom [6]. Droga se ne bi smjela koristiti kod eluanih i crijevnih ulceracija ni za vrijeme trudnoe [1]. Priprava aja: Nije uobiajena njegova samostalna uporaba iako ga je German Standard Licence indicirala kao biljni pripravak namijenjen lijeenju tegoba GIT-a. Kora cimetovca sastavni je dio formulacije biljnih ajeva (hepatobilijarni i eluani ajevi). Biljni pripravci: Malo biljnih pripravaka sadri koru cimetovca, a uglavno se dodaje kao korigens okusa i kao aromatik. Sastojak je zainskih mjeavina koritenih u pripravi kuhanog vina. Et. ulje je sastojak pripravaka s matinjakom i Carmol -a, u kombinaciji s et. uljima matinjaka, kadulje, limuna, lavande, anisa, timijana, mente, karanfila, oraha.

Opaska: Tinktura kore cimetovca je oficinalna u Ph.Eur. (kao ekstrakcijsko sredstvo koristiti 70% otopinu etanola -V/V.) Patvorine: Pojavljuju se osobito u prakastoj drogi kao kora drugih vrsta cimetovca poput C. aromaticum NEES, sinonim C. cassia BLUME (kineski cimetovac), koje se moe razlikovati po debljoj kori (1-2 mm) i vidiljivoj prisutnosti pluta sa ligniziranim kamenicama s unutranje strane. Velike koliine stanica pluta i njihovih agregata su takoer indikatori oneienja s nepravilno ostruganim materijalom . Padang cimetovac ( Cinnamom burmanium (NEES) BLUME ), druga neistoa, pokazuje stanice u zrakama srike s kristalima u obliku tanjura, kojih nema kod cejlonskog cimetovca. Sajgonski cimetovac (Cinnamomum loureirii NEES) takoer dolazi kao neistoa. Detaljni opisi neoficinalnih varijeteta cimetovca mogu se pronai u [2]. uvanje: Zatieno od svjetla i vlage u dobro zatvorenim metalnim ili staklenim posudama ( ne koristiti plastine posude zbog eterinog ulja).
Izvadak iz German Commission monograph Upotreba: Gubitak apetita, blage dispeptike tegobe, grenje GIT-a, osjeaj pretjerane sitosti zbog preobilatog obroka, flatulencija. Kontraindikacija: Alergija na cimet i Peruanski balzam. Trudnoa. Nuspojave: Uestale alergijske reakcije na koi i sluznici. Interakcije: Nepoznate. Doziranje: Ukoliko nije drukije propisano, dnevna doza suene kore je 2-4 g ili 0,05-0.2 g et.ulja ili odgovarajueg preparata. Nain izdavanja: isjeena i osuena kora za ajni infuz, et. ulje ili drugi galenski pripravci za internu uporabu. Djelovanje: antibakterijsko, fungistatsko, potie peristaltiku. * Izvadak iz German standard license: Terapijska kategorija: gastrointestinalni biljni pripravci. Indikacije: gubitak apetita, probavne tegobe sa blagim spazmima gastrointestinalnog trakta, flatulencija. Kontraindikacija:alergija na cimet i Peruanski balzam.Trudnoa. Interakcije: Nepoznate. Doziranje i nain izdavanja: ukoliko nije drukije propisano, popiti 1 alicu 2-4 puta dnevno otprilike pola sata prije obroka kako bi se potaknuo apetit. Za probavne tegobe popiti 1 alicu poslije obroka pripravljenu kao infuz po sljedeoj recepturi: Na 150 ml kljuale vode koristi se 1 ajna lica suhe kore ( otprilike 1 g) , ili se njome prelije sadraj 1 ili vie ajnih( filter) vreica. Ostaviti 10-15 min zatim procijediti. Trajanje uporabe: U akutnim sluajevima koji traju vie od 1 tjedna ili se periodino ponavljaju, preporua se potraiti struni medicinski savjet. Nuspojave: Uestale alergijske reakcije na koi i sluznici. uvanje: Zatieno od svjetla i vlage.

Nuspojave: U terapijskom rasponu doza nisu zapaene. Vee doze kore cimetovca (ili osrednje doze eterinog ulja) uzrokuju tahikardiju ekscitacijom vazomotorikog centra, potiu intestinalnu peristaltiku, respiraciju i perspiraciju. Nakon stanja ekscitacije slijedi faza centralne sedacije sa pospanou i depresijom . Droga se ne bi smjela koristiti kod eluanih i crijevnih ulceracija ni za vrijeme trudnoe. Doziranje i nain izdavanja: Ukoliko nije drukije propisano, popiti 1 alicu 2-4 puta dnevno otprilike pola sata prije obroka kako bi se potaknuo apetit. Za probavne tegobe popiti 1 alicu poslije obroka pripravljenu kao infuz po sljedeoj recepturi:

Na 150 ml kljuale vode koristi se 1 ajna lica suhe kore ( otprilike 1 g) , ili se njome prelije sadraj 1 ili vie ajnih( filter) vreica. Ostaviti 10-15 min zatim procijediti. Trajanje uporabe: U akutnim sluajevima koji traju vie od 1 tjedna ili se periodino ponavljaju, preporua se potraiti struni medicinski savjet. Nuspojave: Uestale alergijske reakcije na koi i sluznici. uvanje: Zatieno od svjetla i vlage.

Silybi mariae fructus Plod sikavice

Droga: Droga se sastoji od zakrivljenih plodova, koji su 6-7 mm dugi, do 3 mm iroki i 1.5 mm debeli. Sjemena ljuska je sjajna smee-crna ili mat zeleno-smea sa tamno ili zelenkasto bijelim tokicama. Na gornjem kraju je uta hrskaviava, prstenasta izboina, a na donjem kraju, sa strane nalazi se hilum. Srebrni papus (kunadra) nije dio droge - lako otpada sa ploda. U upotrebi se nalaze bijeli, sivi i crni plod. Miris: Jedva zamjetan. Okus: Mastan (sjeme) i gorak (sjemena ljuska). Biljna vrsta: Silybum marianum (L.) GAERTN., syn. Carduus marianus L. (sikavica), Asteraceae. Plod sikavice, osljebada, arene badeljke, bijelog strika, gospin trn.

Rasprostranjenost: Prirodno stanite su juna Europa, juna Rusija, Mala Azija i sjeverna Afrika, a proireno je na sjevernu i junu Ameriku te junu Australiju. U divljini raste u srednjoj Europi. Za komercijalnu upotrebu najee se koristi materijal iz kultiviranih izvora sjeverne Njemake, Argentine, Kine, Rumunjske, Maarske i nekoliko mediteranskih zemalja. Glavni sastojci: 1.5-3% silimarin (prema DAB i USNF, ne vie od 1.5 i 2%, raunano kao silibin), mjeavina razliitih flavanonskih derivata (flavanolignana)., koji se nalaze iskljuivo u sjemenoj ljusci. Dva glavna dijastereomerna para, silibin A i B (2'' R, 3'' R i 2'' S, 3'' S, sa CH 2OH-grupom u i poloaju na C-2 atomu) i izosilibin A i B (supstituent se nalazi na C-3 atomu) poznati su kao silibinin (INN) i izosilibinin (INN); oni ine preko 50% cijelog flavanonskog sadraja. Ostale flavanonske komponente su silikristin i silidianin (svaki oko 25%) i mala koliina deoksi-derivata izosilibina (tj. silandrin), silidianina (tj. silimonin) i silikristina, te trimeri do pentameri silibina. Droga sadri i taksifolin, kvercetin, dihidrokamferol, kamferol, apigenin, naringin, eriodiktiol, krizeriol i 5,7-dihidroksikromon i dehidrodikoniferilni alkohol. 20-30% masnih ulja u obliku triglicerida, veinom sa linolenskom (60%), oleinskom (30%) i palmitinskom (9%) kiselinom. Tokoferol (0.038%), steroli (0.63%) i kolesterol, kampesterol, stigmasterol, sitosterol, zatim 25-30% proteina i male koliine sluzi. Poznato je nekoliko kemotipova Silybum marianum. Djelovanja i indikacije: Profilaksa i lijeenje toksinog oteenja jetre (alkohol i industrijski otrovi), disfunkcija jetre, post-hepatitini sindrom, kronina degerativna bolest jetre (ciroza jetre i masna jetra). Aktivni anithepatotoksini kompleks je silimarin, koji in vitro i in vivo smanjuje i reducira aktivnost hepatotoksinih tvari (ugljikov-tetraklorid, tioacetamid i Amanita otrovi paloidin i amanitin) koje mogu dovesti do nekroze i ciroze jetre. Mehanizmi djelovanja silimarina i silibinina su: (a) strukturna promjena na vanjskoj membrani hepatocita, (b) antioksidativna aktivnost i uklanjanje slobodnih radikala, (c) stimulacija oporavka hepatocita. Blokiraju vezno mjesto otrova ili transportni put na jetrenoj staninoj membrani, pa je unos otrova u stanice smanjen ili potpuno sprijeen. Amanita otrove inhibiraju tako da direktno prijee sinusoidalni transportni sustav. Zatitu od lipidne peroksidacije i oteenja membrane razliitim hepatotoksinim tvarima silibinin vri pomou svoje antiperoksidativne uloge i tako to djeluje kao hvata slobodnih radikala. On prijei i troenje glutationa, koji je vaan za detoksifikaciju tetnih tvari u jetrenim stanicama. Takoer, sprjeava i poveanje transaminaza i alkalne-fosfataze u serumu. Profilaksa je uinkovitija od terapije, koja se primjenjuje nakon to je oteenje jetre ve nastalo.
Mehanizam djelovanje:

Silimarin djeluje kao antagonist u mnogim modelima oteenja jetre: faloidin i -amanitin lantanidi, tetraklor ugljik,galaktozamin, tioacetamid i hepatotoksini virus FV3 hladnokrvnih kraljenjaka. Terapeutski uinak silimarina se bazira na dva mehanizma djelovanja: (a) mijenja strukturu vanjske membrane hepatocita na nain da sprijeava penetraciju jetrenih toksina u unutranjost stanice; (b) stimulira djelovanje nuklearne polimeraze A, to rezultira poveanjem sinteze ribosomalnih proteina i time stimulira regeneracijsku sposobnost jetre i stvaranje novih hepatocita. Ispitivanje djelovanja:

Najprikladnije vrijeme za aplikaciju je bilo 6 sati prije aplikacije toksina. Unutar 30 minuta nakon aplikacije toksina (faloidin), toksini efekt je bio umanjen, a zatim nikakav toksini efekt nije bio ustanovljen. U izoliranim Kupfferovim stanicama takora, silibinin selektivno inhibira, u koncentracijama koje su takoer postignute in vivo, sintezu leukotrijena (IC50 naprema: 15 micromola/litra silibinina), to bi se djelomino moglo pridodati hepatoprotektivnim svojstvima. In vitro i in vivo, pokazano je da silibinin stimulira nuklearnu polimerazu I, to poveava brzinu sinteze ribosomalne RNA i broj ribosoma u hepatocitima. Zanimljivo je u tom kontekstu, da silimarin poveava primanje [3H]-uridina u RNA u stanicama kotane sri, in vitro, efekt koji nije povezan sa poveanjem aktivnosti staninih polimeraza, ali je umjesto toga objanjen poveanjem permeabilnosti uridina zbog efekta silimarina na membranu. Kroz poveanu produkciju enzima i drugih proteina, silibinin pozitivno utjee na kapacitet biosinteze hepatocita to oito vodi, osim do profilakse, i do kurativnog djelovanja. U dvostruko slijepom pokusu moglo se vidjeti da silimarin (140 mg t.i.d.) znaajno smanjuje smrtnost pacijenata sa cirozom jetre izazvanom alkoholom. Silimarin takoer poveava redoks stanje i ukupan sadraj glutationa u eluanom i crijevnom tkivu. Nedavno je takoer bilo pokazano da silibinin i silikristin mogu umanjiti ili izbjei nefrotoksine uinke kemijski induciranom ozljedom bubrenih stanica majmuna (paracetamol, cisplatin), in vitro. Obje komponente stimuliraju metaboliku aktivnost, biosintezu proteina i DNA te brzinu proliferacije u kulturi bubrenih stanica majmuna. Izosilibinin i silidianin pokazali su se neaktivnim. Kod takora, silimarin je pokazao protektivni uinak na ozlijedu eluane mukoze. Novi podaci iz pokusa sa takorima upuuju na to da silimarin takoer utjee na metabolizam kolesterola u jetri i da ima hipokolesterolemian uinak. Silimarin i silbinin imaju pozitivno inhibitorsko djelovanje na LDL oksidaciju. Nove studije nadalje pokazuju da silimarin i silibinin, mogue na osnovi njihovog radikalnog ienja i antioksidativnih svojstava, posjeduju snano protektivno djelovanje na eksperimentalno induciranoj tumorigenezi (rak koe, karcinom prostate i rak dojke), zbog ega bi i njihova upotreba u kemoprevenciji raka trebala biti verificirana. Silimarin je netoksian ak i kada je dan u velikim dozama (20.0 g/kg mia, per os). Kod ljudi se izluuje u obliku sulfatnih i glukuronidnih konjugata, prvenstveno putem ui (priblino 20-40% unutar 24h; renalna eliminacija cca 3-7%). Do akumulacije ne dolazi. Koncentracija silimarina prisutnog u ui nakon aplikacije terapijskih doza je na farmakoloki uinkovitom nivou. Farmakokinetiko ponaanje silibinina kod ljudi je u skladu s njegovom terapijskom aktivnou. Nedavno je prijavljena i biodostupnost, farmakokinetika i raspodjela silibinina u tkivima nakon oralne aplikacije kod mieva (doza 50mg/kg). Proiene komponente su slabo topljive u vodi. Kliniki izvjetaji iz starijih literatura koje takoer iniciraju kolagogino i spazmolitiko djelovanje, odnose se iskljuivo na alkoholne ekstrakte (tinkture). U obliku infuza aja, preporua se samo za blage probavne smetnje i kao pomona terapija u funkcionalnim smetnjama unog mjehura. Tijekom priprave aja samo se mala koliina silimarina moe nadoknaditi u vodenom ekstraktu; kao rezultat, potrebna doza (140 mg silimarina oralno, 2-3 puta dnevno) za antihepatotoksini efekt se ne moe postii. Za otrovanje gljivom Amanita uzima se 5 mg silibinina na 1kg tjelesne mase, 4 puta dnevno kroz 5 dana intravenoznom infuzijom u obliku dinatrijeve soli silibinin-C-2',3dihidrogensukcinata.
Excerpt from the German Commission E Monograph (Banz no.50, published March 13, 1986)

Upotreba: Sirova droga: dispeptike tegobe. Standardizirani ekstrakt (70% silimarina): toksino oteenje jetre; kao pomona terapija u kroninim upalnim bolestima jetre i cirozi. Kontraindikacije: Nisu poznate. Nuspojave: Sirova droga: nisu poznate. Standardizirani ekstrakt: povremeni blagi laksativni uinci. Interakcija s lijekovima: Nije poznata. Doziranje: Ukoliko nije drugaije propisano: prosjena dnevna doza sirove droge je 12-15 g. Prosjena dnevna doza standardiziranog ekstrakta odgovara dozi od 200-400g. silimarina, izraunato kao silibinin. Nain aplikacije: Usitnjeni, sueni plodovi za izradu infuza aja kao i za druge galenske pripravke. Wording of the package insert German Standard Licence (St. Zul. 11th Suppl, Published Feb, 1996) Terapijska kategorija: Botaniki gastrointestinalni lijek. Indikacije za uporabu: Probavne smetnje, osobito funkcionalni poremeaji hepatobilijarnog sustava. Kontraindikacije: Nisu poznate. Interakcije sa drugim lijekovima: Nisu poznate. Doziranje i nain primjene: Ukoliko nije drugaije propisano,popiti 1 alicu 3-4 puta dnevno pripremljeno kao infuz prema slijedeem propisu: preliti 150 ml kipue vode preko 1 ajne lice (cca 3.5g) plodova sikavice ili preko odgovarajue koliine 1 ili vie ajnih vreica. Namakati 10-15 min te zatim procijediti. Trajanje terapije: U akutnim sluajevima koji traju due od 1 tjedna ili koji se periodiki pojavljuju, preporua se potraiti medicinski savjet. Nuspojave: Nisu poznate. uvanje: uvati zatieno od svjetla i vlage.

Izrada aja: nije uobiajena. Preferiraju se pripreme koje su standardizirane na sadraj silimarina. Staviti 3g izgnjeenog ploda u hladnu vodu, zagrijati do kljuanja i kratko dekoktirati. Ili preliti kipuu vodu preko 3g gnjeenog ploda, namakati 10-20 min te procijediti. Jedna ajna liica = cca 3g Priprema aja: nekoliko pojedinanih priprema su komercijalno dostupne na Basis of the German Standard Licence monograph. Takoer se upotrebljava kao sastavnica u formulama za hepatobilijarni biljni aj. Fitomedicina: brojne pojedinane pripreme, kao i nekoliko kombiniranih proizvoda, sadre suhi ekstrakt sikavice, standardizirani na silimarin ili silibinin, a veina proizvoaa ravna svoje doziranje prema preparatima s extraktom sikavice koji su prvi puta doli na trite sa 70 ili 140 mg silimarina po dozi. Primjeri proizvoda ukljuuju: Legalon70 (u SAD Thisylin) ili Legalon140 kapsule (86.5-93.3 mg suhog ekstrakta, tj. 173-186.7 mg; omjer lijeka i ekstrakta 36-44:1; otapalo: etil acetat); Silimarit kapsule (170-239 mg suhog ekstrakta; omjer lijeka i ekstrakta 40-70:1); Silimarin Stada kapsule (170-200 mg ili 242.8-285.7 mg suhog ekstrakta; omjer lijeka i ekstrakta 60-70:1); SX Carduus film tablete (125-155mg suhog ekstrakta; omjer lijeka i ekstrakta 50-66:1). Na tritu su i drugi oblici doziranja poput granulata i draeja.

DROGE S HORMONSKIM DJELOVANJEM

Cimicifugae racemosae rhizoma

Droga: Droga se sastoji od suenog, cijelog podanka s pripadajuim korijenom, sakupljenog nakon dozrijevanja ploda (u rasponu starosti 2-8 god.). Nepravilno su oblikovani, do 15 cm dugaki i do 2 cm iroki, tamno smei, uzduno izbrazdani, s nejednolikom, izrazito vorastom i donekle prstenastom povrinom. Gornji dio ima brojne okruglaste oiljke od listova i ostatke stabljike, a donji dio nosi tanke, uzduno izbrazdane, tamno smee-crvene i 3 mm debele korijene koji se lako lome. Presjek podanka je nalik rogu i vlaknast. Usitnjena droga se sastoji od nepravilno oblikovanih, tamno smeih komada, koji u poprenom presijeku pokazuju rogu nalik, iroku, tamno obojenu sriku. Bjelkast do crvenkasto-smei ksilem sadri skupine ila u obliku klina varirajue irine i tamnu, rogu nalik usku koru. Brojni fragmenti tankog korijena su tamno smee-crveni s uzdunim brazdama. Miris: karakteristian i neugodan. Okus: gorak, otar i adstringentan. Biljna vrsta: Cimicifuga racemosa (L.) NUTT. (syn. Actaea racemosa) (black cohosh), Ranunculaceae (abnjaci). Travnata trajnica, do 2 m visoka, s uspravnom stabljikom koja, u gornjem dijelu nosi velike trodjelne listove sa otro zailjenim, nazubljenim rubom. Mali,bjelkasti cvjetovi su grozdastog cvata koji kasnije formiraju folikule s mnogo sjemenki. Rasprostranjenost: Droga potjee gotovo potpuno kao divlja vrsta iz Sjeverne Amerike (U.S. i Kanada). Otprilike 3% potjee iz uzgoja. U srpnju 2001 god., The United States Fish i Wildlife Service su zatraili bioloki i trgovaki status za Cimicifugu u svrhu odreivanja da li ispunjava CITES kriterije za svrstavanje u dodatak 2 (vrste koje nisu ugroene, ali bi mogle postati ako internacionalna trgovina nije kontrolirana). Glavni sastojci: Triterpenski glikozidi 9,19-cikloartenol tipa s D-ksilozom kao ugljikohidratnom komponentom, ukljuujui aktein, cimicifugozid, cimiracemozid A. Droga takoer sadri flavonoide, posebice izoflavon formononetin, fenolne karboksilne kiseline poput izoferulne kiseline i smolaste frakcije cimicifugina. Ostali sastojci ukljuuju hidroksi cinamil estere, posebno fukinolnu i piscidinu kiselinu kao i alkaloide cistina i metilcistina.

Djelovanje i indikacije: Suhi ekstrakti se koriste za tegobe u menopauzi kao i predmenstrualne bolove i dismenoreju. U meuvremenu, pokazalo se da esteri fukinolne i piscidine kiseline uz postojee, dokazane, estrogene efekte , takoer inhibiraju -amilazu i karboksipeptidazu A te pokazuju vazoaktivni uinak. Fitomedicina: Opisani suhi ekstrakti se koriste u brojnim pojedinanim preparatima (uglavnom u omjeru droga : ekstrakt = 4.5- 8.1 : 1 ) pri emu je otapalo 60%-tni etanol a pojedinana doza 6.5 mg. Primjeri europskih proizvoda (indicirani za tegobe u menopauzi) : Valverde, Femikliman uno, Cimicifuga STADA, Feminon C, Remifemin Tabletten, Remifemin Menopause. Tekuine, koje sadre tinkturu (1:5) su takoer dostupne. Na primjer: Remifemin Losung, Klimadynon Losung, Cefakliman Losung. Patvorine: pojavljuje se ponekad s ostalim Cimicifuga- i Althea vrstama ukljuujui Hellebori radix. Takve patvorine mogu biti otkrivene morfolokim karakteristikama ili TLCom.

Izvadak iz Njemake odredbe E monografije: Uporaba: predmenstrualne tegobe i dismenoreja kao i neurovegetativna stanja srodna menopauzi. Kontraindikacije: nisu poznate. Nuspojave: povremeno, eluane tegobe. Interakcije s drugim lijekovima: nepoznate Doziranje: ako nije drugaije propisano, dnevna doza: ekstrakt s 40-60% -tnim alkoholom odgovara 40 mg suenog podanka. Oblik lijeka: Galenski pripravak za unutarnju uporabu. Rok trajanja: ne due od 6 mjeseci. Djelovanje: estrogenu nalik uinak: supresija luteinizirajueg hormona, vezanje na esrogenski receptor.

Agni casti fructus Plod konopljike

Droga: Agni casti fructus ine cjeloviti, zreli, osueni plodovi biljke Vitex agnus castus L. Sadri najmanje 0.08 % kasticina (C19H18O8, Mr = 374,4) , raunato prema suhoj drogi. Materijal odgovara propisu monografije u Farmakopeji Helvetici. Glavni sastojci: Bicikliki diterpeni labdanskog i klerodanskog tipa, prvenstveno rotundifuran (do 0,3 %). Iridoidni glikozidi poput agnuzida (0,02 0,4 %) i aukubina. Lipofilni flavonoidi poput kasticina (3',5-dihidroksi-3,6,7,4'-tetrametoksiflavon, otprilike 0,02-0,2 %), penduletina i krisosplenola - D. Hidrofilni flavoni O- ili C- glikozidnog tipa, ukljuujui orientin, homoorientin, luteolin-7glukozid, izoviteksin i izoviteksin-ksilozid. Trigliceridi s -linolenskom, oleinskom, stearinskom, palmitinskom i linolnom kiselinom kao najeim masnim kiselinama. Eterino ulje ije su glavne komponente monoterpeni, poput -pinena, sabinena, -felandrena i 4-terpineola, i seskviterpeni poput -kariofilena i germakrena B. Terapijske indikacije: Predmenstrualni sindrom (PMS), ukljuujui simptome poput mastodinije i mastalgije. Poremeaji menstrualnog ciklusa poput polimenoreje, amenoreje i oligomenoreje. Doziranje i naini primjene: FARMAKOLOKE KARAKTERISTIKE Farmakodinamike karakteristike In vitro eksperimenti Porast razine serumskog prolaktina je est uzrok poremeaja menstrualnog ciklusa, PMS-a i mastodinije. In vitro i in vivo pokusi su pokazali da ekstrakt Agnusa castusa ima dopaminergiko i prolaktin-inhibirajue djelovanje. Dopamin je jedan od fiziolokih inhibitora prolaktina- djeluje na laktotropne stanice hipofize koje proizvode prolaktin i

pokazalo se da se ekstrakt Agnusa castusa vee na D 2 - receptore u strijatumu i direktno inhibira luenje prolaktina. Diterpeni izolirani iz lipofilne frakcije ekstrakta konopljike imaju dopaminergiku aktivnost i inhibiraju luenje prolaktina. U pokusu u kojem je koriten ljudski rekombinantni D 2 receptor, doprinos dopaminergikoj aktivnosti rotundifurana i 6-,7--diacetoksi-13-hidroksilabda-8,14-diena (diterpeni prisutni u naveoj koncentraciji u ekstraktu), je bio priblino jednak doprinosu ostala tri diterpena prisutnih u nioj koncentraciji, ali uz jau dopaminergiku aktivnost na molarnoj razini. Inhibicija luenja prolaktina u kulturi stanica hipofize takora koju uzrokuje rotundifuran u konc. 10-4 M, jednaka je inhibiciji koju uzrokuje dopamin u koncentraciji 10-6 M. Pet etanolnih ekstrakata konopljike, kao i razliite frakcije ekstrakata razliitih polarnosti, ispitivano je u studijama u kojima su koriteni radioaktivni ligandi, te u superfuzijskim eksperimentima. Primijeena je inhibicija vezanja na dopaminske D 2 - receptore i - i opioidne receptore, s IC50 vrijednou ekstrakata izmeu 40 i 70 mg/mL. Nije bilo znaajnijeg vezanja na H1 - histaminske receptore, benzodiazepinske ili OFQ-receptore niti na vezno mjesto transportera za serotonin ( 5- HT ). Lipofilna frakcija koja sadri diterpene (rotundifuran i 6-,7--diacetoksi-13-hidroksi-labda-8,14-dien ) inhibirala je vezanje dopamina na D2 - receptore. Lipofilna frakcija je inhibirala veinom - i - opioidne receptore a vodena frakcija -receptore. U eksperimentima superfuzije vodena frakcija metanolnog ekstrakta inhibirala je otputanje acetilkolina. Nadalje, moni antagonist D2 receptora spiperon potisnuo je uinak ekstrakta, dovodei do zakljuka da je dopaminergika aktivnost posredovana D2 - receptorima. Metanolni ekstrakti konopljike iz razliitih podruja ( Argentina, Turska i Hrvatska ) i razliitih sastojaka konopljike ispitivani su kako bi se donijeli zakljuci o njihovoj sposobnosti vezanja na - opioidne i D2 - dopaminske receptore. Ekstrakti su pokazali umjereni afinitet za vezanje na - opioidne receptore ( IC 50 izmeu 10 i 40 g/mL), dok je vezanje za dopaminske D2 receptore slabo (IC50 vei od 100 g/mL). Meu pojedinanim sastojcima, samo je rotundifuran inhibirao opioidne receptore, s IC 50= 4 M, ostali su pokazivali aktivnosti u koncentracijama do 10M. Vodenoetanolnom ekstraktu konoplijke i razliitih izoliranih sastavnica testirana je dopaminergika aktivnost na uzorku homogeniziranog teleeg strijatuma, uz uporabu 3Hspiroperidola kao liganda. Ekstrakt je pokazao afinitet prema dopaminskim D2 - receptorima, uz IC50 = 40- 70 g/ ml, pri koncentracijama i do 1000mg/ ml. Bitni rezultati su zabiljeeni i s rotundifuranom ( IC50 = 45 g/ml) i 6-, 7--diacetoksi-13-hidroksi-labda-8,14-dienom (IC50 = 79g/ ml). Mali cilindrini komadi strijatuma inkubirani su s 3H - acetilkolinom. Elektrinom stimulacijom otpustio se acetilkolin iz tkiva, koji je mogao biti detektiran i kvantificiran kao slobodni 3H-kolin iz okolnog medija. Ekstrakt agnus castusa pokazao je koncentracijski ovisnu inhibiciju otputanja acetilkolina ( IC50= cca 30 g/ml). Uinak se moe djelomino sprijeiti uz prisustvo antidopaminergikog liganda spiroperidola ili antikolinergika atropina. Iz tih rezultata donesen je zakljuak kako agnus castus moe imati dualno djelovanje- moe pokazivati i dopaminergiku i kolinergiku aktivnost. Odreivanje afiniteta vezanja metanolnog ekstrakta na humane opioidne receptore dalo je sljedee rezultate: IC50 = 30g/ml za , 20 g/ml za i 190g/ml za - receptore. Estrogenska aktivnost Metanolni ekstrakt pokazao je kompetitivno vezanje na rekombinantni humani estrogenski receptor ( ER) i (ER), vrijednosti IC 50 ( 50%-tna inibicija) 46 g/ml za , odnosno 64 g/ml za receptore. Na kulturi Ishikawa stanica ( ER-pozitivne endometrijske stanice adenokarcinoma), pri koncentraciji od 20 g/ml, ekstrakt je pokazao slabu estrogensku aktivnost, koja se iskazuje kao poveana aktivnost mRNA progesteronskih receptora, ali nije

potaknuo aktivnost alkalne fosfataze. Na S30 stanicama tumora dojki, presenelin-2, jo jedan gen induciran estrogenom, je aktiviran u prisutnosti ekstrakta koncentracije 20 g/ml. Pokusi in vivo U takora koji su izloeni na 30 sekundi atmosferi zasienoj eterom ( to uzrokuje veliki porast serumskog prolaktina unutar 2 minute), primijeeno je da je taj porast serumskog prolaktina znatno manji ukoliko je ivotinjama prije izvoenja pokusa intravenozno dato 60 mg ekstrakta agnus castusa u fiziolokoj otopini; za razliku od takora koji su primili samu fizioloku otopinu. Frakcioniranje biolokog materijala agnus castusa dalo je biciklike diterpene koji pokazuju dopaminergiku aktivnost in vivo. Farmakoloke studije na ljudima Na otvorenom istraivanju, 34 ene ( dobi izmeu 18 i 43 godine) s hiperprolaktinemijom bile su tretirane ekstraktom agnusa castusa, to odgovara 40 mg vrste droge dnevno, u periodu od jednog mjeseca. Kod 27 ena ( 80% ) razina prolaktina se znaajno smanjila. 6 ena nije reagiralo na terapiju,a u jednom sluaju razina prolaktina se malo i poveala. Klinike studije Predmenstrualni sindrom- PMS U nasuminom, komparativnom, ' double- blind' ispitivanju ( 'double- blind'- vrsta eksperimenta u kojem ni istraivai ni ispitanici do samog kraja testiranja ne znaju tko uzima lijek, a tko placebo; izvodi se u svrhu ispitivanja efikasnosti odreenog lijeka ili tretmana ), ene starosti izmeu 18 i 45 godina koje pate od PMS-a dobivale su tijekom tri menstrualna ciklusa 60%-tni etanolni ekstrakt agnus castusa ( to odgovara 40 mg vrste droge dnevno) -ili piridoksin hidroklorid ( 2x100 mg dnevno,od 16. do 35.dana ciklusa, placebo od 1. do 15.dana ciklusa). Sudjelovalo je 127 ena; 61 je dobivala ekstrakt, a njih 66 piridoksin. Terapeutski odgovor se procjenjivao prvenstveno prema tzv.skali predmenstrualne napetosti (PMTS), a potom i prema stupnju 6 tipinih predmenstrualnih tegoba i tzv. Clinical Global Impression ( CGI) skali. Tijekom ispitivanja, vrijednosti PMTS- ljestvice su pale s 15.2 na 5.1 u grupi koja je primala ekstrakt konopljike i s 11.9 na 5.1 u grupi koja je primala piridoksin.; promatrajui statistiki interval 95%-tne pouzdanosti, zakljuuje se da nisu zabiljeene znaajne razlike izmeu dvije promatrane grupe. to se tie 6 tipinih predmenstrualnih tegoba, grupa koja je dobivala ekstrakt agnus castus pokazala je znaajno poboljanje u odnosu na drugu grupu. CGI ispitivanje je pokazalo znaajno ili vrlo znaajno poboljanje kod 77.1% ispitanica prve, tj kod 60.6% ispitanica druge grupe. Zakljueno je da su oba tipa terapije jednako uinkovita kod tretiranja predmenstrualnih tegoba. U nasuminom, ' double- blind' ispitivanju , kontroliranom upotrebom placeba, ispitivano je 178 ena kojima je dijagnosticiran PMS (od toga, razmatrani su rezultati 170 ispitanica- 86 koje su primale lijek i 84 koje su primale placebo) i kojima je davano 20 mg suhog ekstrakta konopljike (60% etanol) dnevno, ili placebo, tijekom 3 uzastopna menstrualna ciklusa. Uspjenost terapije je bila promjenjiva ( ukupno poboljanje 6 predmenstrualnih tegobarazdraljivosti, promjena raspoloenja, ljutnja, glavobolja, nadimanje grudiju i ostali simptomi, ukljuujui i nadutost- bilo je znaajno vee u grupi koja je dobivala ekstrakt nego u grupi koja je dobivala placebo. Lijenika procjena efikasnosti terapije koritenjem CGIljestvice dala je znaajnu prednost terapiji konopljikom, a 52% pacijenata u grupi koja je uzimala konopljiku pokazalo je, prema vlastitoj procjeni, gubitak 50% ili vie simptoma, dok je kod placebo-grupe taj udio iznosio 24%. U studiji koja se provodila u vie opservacijskih klinika, 1634 pacijentice s PMS-om dobivale su 2 kapsule dnevno, svaka sadraja 1.3-3.0 mg ekstrakta, to odgovara 20 mg konopljike. Nakon tretmana koji je trajao 3 menstrualna ciklusa,kod 93% pacijentica zabiljeeno je

smanjivanje ili potpuni prestanak simptoma kao to su depresija, glad, anksioznost, retencija vode. 85% lijenika ocijenila je terapiju uinkovitom ili vrlo uinkovitom,a 81% pacijenata je ocijenilo vlastito stanje nakon terapije boljim do mnogo boljim. Analize uestalosti i teine mastodinije pokazale su da simptomi nakon 3 mjeseca i dalje postoje, ali su puno blai nego prije terapije. Rezultati dvaju otvorenih studija i triju ispitivanja trita u pacijenata s PMS-om pokazali su da terapija tih poremeaja primjenom razliitih preparata konopljike daje pozitivne rezultate. Poremeaji ciklusa Rane studije su pokazale uinkovitost upotrebe agnus castusa u terapiji amenoreje i poremeaja ciklusa. U nasuminom, 'double-blind' ispitivanju, uz kontrolu provedenu upotrebom placeba, 52 ene, dobi izmeu 19 i 54 godine, a koje boluju od poremeaja lutealne faze uslijed latentne hiperprolaktinemije, bile su podvrgnute tromjesenom tretmanu tijekom kojeg su svakodnevno primale 20 mg ekstrakta ( 50- 70%-tni etanol) biljke agnus castus, ili placebo. Razmatrali su se rezultati 17 ena koje su dobivale lijek i 20 ena koje su dobivale placebo. Neprimjerena ( prekratka ) lutealna faza prije ispitivanja ( u prosjeku 5,5 dana za prvu, odnosno 3,4 dana za drugu skupinu ispitanika), znaajno se produljila, i do 10,5 dana u skupini koja je primala agnus castus. Pritom nije bilo promjene u trajanju cijelog ciklusa, jer je proporcionalno tome skraena folikularna faza. U placebo grupi nisu zamijeene ikakve promjene. Razine progesterona i estradiola u sredini lutealne faze znaajno su porasle uslijed terapije agnus castusom. Takoer, bitno smanjeno izluivanje prolaktina iz hipofize u folikularnoj fazi zabiljeeno u istoj grupi smatra se dovoljnim razlogom za poboljavanje ili normaliziranje poremeene funkcije jajnika. Nikakvi rezultati nisu zabiljeeni u placebogrupi. Nadalje, u grupi koja je primala agnus castus, nakon terapije 2 su ene zatrudnile, a kod samo 2 od 9 ispitanica koje pate od PMS-a je i nakon 3 mjeseca terapije stanje ostalo nepromijenjeno, nasuprot 11 od 13 ispitanica s PMS-om u placebo grupi. U studiji u kojoj je sudjelovalo 45 ena s insuficijencijom utog tijela, ispitanicama je tijekom tri menstrualna ciklusa davan tekui preparat agnus castusa ( dnevna doza odgovara otprilike 30 mg vrste droge). Sudjelovale su samo ene s lutealnom razinom progesterona manjom 12 ng/ml i normalnom razinom prolaktina. Do kraja ispitivanja 7 ena ( 15% ) je zatrudnilo, 25 ena je imalo razine progesterona vie od 12 ng/ml, dok je njih 7 imalo viu razinu progesterona, ali i dalje niu od 12 ng/ml. Podaci o klinikoj sigurnosti U otvorenoj studiji 20 mukih dobrovoljaca uzimalo je per os , svakodnevno u periodu od 14 dana( a nakon kojih bi uslijedilo 7 dana bez uzimanja) kapsule koje su sadravale suhi ekstrakt agnus castusa u dozama koje odgovaraju redom 120, 240 i 480 mg vrste droge, kao i placebo kapsule. Poeljna je bila tolerancija na kapsule, kod 13 od 20 dobrovoljaca zabiljeene su blage do umjerene tegobe, osobito pri najviim dozama ( npr. umor, glavobolja), ali uspostavilo se da te pojave ne ovise o dozi,a mnoge se i nisu mogle jednoznano pripisati tretmanu. Nije zabiljeen ikakav utjecaj na iroki spektar klinikih laboratorijskih parametara kao to su serumski gonadotropin ili testosteron. U nasuminom ispitivanju pacijentice s predmenstrualnim sindromom primale su ili suhi ekstrakt agnus castusa ( ekvivalent 40 mg vrste droge; 61 ispitanica) ili piridoksin hidrolkorid ( 2x100 mg od 16. do 35.dana menstrualnog ciklusa; 66 ispitanica), tijekom tri menstrualna ciklusa. nuspojave su se javile kod 12 pacijentica na agnus castusu i 6 pacijentica na piridoksinu; uglavnom gastrointestinalne tegobe ili bolovi u donjem dijelu abdomena , te

su u prvoj grupi zabiljeena 2 sluaja konih reakcija i 1 sluaj kratkotrajne prolazne glavobolje. Nisu zabiljeene ozbiljnije nuspojave. U nasuminom, 'double- blind' pokusu, 86 pacijentica je primalo 20 mg ekstrakta agnus castusa ( 60%-tni etanol) dnevno tijekom 3 uzastopna menstrualna ciklusa, a 84 ih je primalo placebo.. 7 ispitanica (4 iz grupe koja je dobivala lijek i 3 iz placebo grupe) poalilo se na blae nuspojave, ali sve su se povukle bez prekida terapije. Tijekom opservacijske studije 1634 pacijentice su dobivale ekstrakt koji odgovara 40g agnus castusa dnevno, tijekom perioda tri menstrualna ciklusa. Manje neeljene pojave, poput konih reakcija ili gastrointestinalnih tegoba, zabiljeene su u 1.2% sluajeva. Nijedna nuspojava nije zabiljeena u studiji u kojoj je 17 ena s latentnom hiperprolaktinemijom svakodnevno tijekom 3 mjeseca bilo tretirano s 20 mg ekstrakta agnus castus ( 50-70%-tni etanol).

labdane Doziranje Preparati sadraja 30-40 mg droge dnevno ili do 240 mg droge dnevno kod pacijenata s PMSom. Nain upotrebe Za oralnu upotrebu. Trajanje terapije Preporuuje se primjena od najmanje 3 mjeseca, potrebna konzultacija s lijenikom. Kontraindikacije Nisu poznate. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uzimanju Nisu potrebna. Interakcije s ostalim lijekovima i ostali oblici interakcija Mogue slabljenje djelovanja u pacijenata koji istovremeno koriste antagoniste dopaminskih receptora. Trudnoa i dojenje Nema objavljenih podataka o djelovanju u trudnoi. Agnus castus nije preporueno uzimati tijekom trudnoe. Subkutana primjena ekstrakta konopljike dva puta dnevno, u dozi 100 puta veoj od dnevnih doza za ljude, kod takora je uzrokovala inhibiciju laktacije. Ranije studije na ljudima pokazale su porast laktacije. Nuspojave Mogue alergijske kone reakcije. Predoziranje Nema zabiljeenih toksinih uinaka.

Sabalis fructus Plod sabal palme

Droga: Droga se sastoji od zrelih, djelomino osuenih plodova biljne vrste Serenoa repens (Bartram). To su jednosjemene, gotovo crne okruglasto ovalne bobice veliine maline sa smeom pulpom. Sjemenke su vrlo tvrde i bijele iznutra. Miris: aromatian i karakteristian Okus: aromatian, prvo slatkast, a zatim jako ljut

Biljna vrsta: Serenoa repens (BARTRAM) SMALL, sinonim Sabal serrulata (MICHAUX) nichols; Sabal serrulata ROEM. et SCHULTES; (saw palmetto), Arecaceae. Grmovita patuljasta palma kratkog je debla, visine do 4 m. Ima puzavi podanak i lepezaste listove podijeljene na 18-24 otro nazubljenih segmenata. Cvijetovi su kratki, gusto poredani i posloeni u razliite cvjetne nakupine. Maslinasti tamno crveni plodovi su jednosjemene bobice koje pocrne nakon suenja. Podrijetlo: Obalna podruja jugoistonog SAD-a i Srednje Amerike. Glavni sastojci: Masna ulja, trigliceridi i slobodne masne kiseline (prema USNF ne manje od 9%; prema Europskoj farmakopeji ne manje od 11%) steroli, preteno -sitosteroli, -sitosterol glukozidi i -sitosterol esteri (npr. -sitosterol-laurat i -sitosterol-miristat). Prema USNF-u donja granica komponenata masnih ulja je 3,0 % oleinske kiseline, 2,0 % laurinske kiseline, 1,2 % miristinske kiseline, 1,0 % palmitinske kiseline, 0,4 % linolenske kiseline, 0,2% kaproine kiseline, 0,2 % kapriline kiseline, 0,2 % kaprine kiseline, 0,1 % stearinske kiseline, 0,5 % linoleinske kiseline i 0,01 % palmitoleine kiseline. Ostale komponente su eterina ulja u polukrutom stanju (prema USNF-u ne manje od 2 ml po 100 mg); polisaharidi s velikim udjelom galaktoze (oko 38 %), arabinoze (oko 19 %); flavonoidi (izokvercitrin, kaempferol-3-O--Dglukozid i rhoifolin [=apigenin-7-O-rutinozid]) i karotenoidi su takoer prisutni. Djelovanje i indikacije: Lipofilni ekstrakt se koristi za urinarne probleme povezane s benignom hiperplazijom prostate (BPH faze I i II). Djeluje tako da inhibira 5--reduktazu, enzim koji katalizira transformaciju testosterona do dihidrotestosterona (DHT). Ekstrakt droge ima antiflogistino i antiedematozno djelovanje. U svibnju 2000. godine, pratei rezultate klinikih testova, USP je objavio pozitivnu terapeutsku monografiju sabal palme zakljuujui da su dostupne studije pruile zadovoljavajue dokaze efikasnosti u dozi od 320 mg dnevno u smanjivanju simptoma donjeg urinarnog trakta (LUTS) i BPH-a. Droga se takoer koristi kod upala mokranog mjehura i testisa, upala mlijenih ljezda i za upale mukoznih membrana bronha. Fitomedicina: Brojni monopreparati sadre tono odreene ekstrakte, kao to su: Prostagutt mono (isti kao i proizvod SAD-a ProstActive ; 160 mg ekstrakta po kapsuli, raspon omjera droge prema ekstraktu 10-14,3:1, otapalo 90%-tni etanol), Prosta Urgenin Uno (320 mg ekstrakta po kapsuli, raspon omjera droge prema ekstraktu 8-9,52:1, otapalo 90%-tni etanol), Remiprostan uno (320 mg ekstrakta po kapsuli, raspon omjera droge prema ekstraktu 8-13:1, otapalo 90%-tni etanol), i mnogi drugi ukljuujui Permixon (isti kao i proizvod SAD-a Elusan Prostate). Ekstrakte sabal palme takoer nalazimo i u kombinacijskim preparatima (s ekstraktima korijena koprive i sjemenki bundeve). Proieni etanolni, heksanski ili CO2 ekstrakti sabal palme u pravilu sadre 85 - 95% masnih kiselina. Liposterolni uljni ekstrakt se takoer mijea s ekcipijentima kako bi se proizveli standardizirani prakasti ekstrakti razliitih sadraja masnih kiselina (25%, 45% ili 50%).
Odlomak iz German Commission E Monographs: Upotreba: problemi s mokrenjem kod benigne hiperplazije prostate prvog i drugog stupnja.

Kontraindikacije: nema poznatih. Nuspojave: u rijetkim sluajevima probavne smetnje. Interakcije s lijekovima: nema poznatih. Dozirajne: ako nije drugaije propisano: dnevna doza iznosi 1-2 g suenog ploda ili 320 mg ekstrakta. Nain primjene: sueni plod i ostali galenski preparati za oralnu primjenu. Djelovanje: antiandrogen (antagonist androgenih hormonalnih receptora) kao ekstrakt heksana; antieksudat kao vodeni ekstrakt. Upozorenje: ekstrakt sabal palme djeluje samo na simptome uzrokovane poveanom prostatom, a ne smanjuje njezinu veliinu.

DROGE SEDATIVNOG DJELOVANJA

Valerianae radix Odoljenov korijen

Droga: Droga se sastoji od podanka (rhizoma), korijena (radix) i podzemne stabljike. Ovojnica je cilindrina, a svijetlo sivo smei podanak je otprilike veliine prsta, te nosi mnogo dugakih, gotovo cilindrinih korijena, 1 3 mm debljine, nekoliko cm duine i djelomino su pokriveni sa hrapavim longitudinalnim naborima. Podzemna stabljika, svijetlo sivo smea, sa poneto izboenih voria i vlaknastim lomovima, rijetko se nalazi u drogi. Miris: Karakteristian, podsjea na izovalerijansku kiselinu. Okus: Srednje slatki i ljuti, pomalo gorak. Biljna vrsta: Valeriana officinalis L., Valerianaceae Ekstremno varijabilna, ovisi o podvrstama, 30 150 cm visoka biljka sa neparno perastim, najee nazubljenim listovima. Terminalni cvatovi imaju bijele ili roze cvjetove, sa izrazito ispruenim pranicima. Sinonimi: Macina trava, odoljen, baldrijan, kozli.

Rasprostranjenost: Izvorno u Europi i Aziji, naturalizirana u sjevernoj i istonoj Sjevernoj Americi. Materijal za komercijalnu upotrebu uglavnom potjee iz kultivacije u Nizozemskoj, Belgiji i istonoj Europi, iako se, u porastu, uzgaja i u Njemakoj (u pokrajini Thuringen). Neke od zaliha u Sjevernoj Americi kultivirane su na sjeverozapadnom Pacifiku. Glavni sastojci: Droga se sastoji od 0,3 0,7 % esencijalnih ulja sa varijabilnim sastavom, ovisnim o izvoru. Valeranon, kriptofauronol, valerenal, kamfen, borni acetat i izovalerijanat su supstancije koje najee dominiraju u biljci. Droga sadri, ovisno o procesu suenja, 0,1 2 % valepotrijata (valerijanski epoksi triesteri, bicikliki monoterpeni koji spadaju u skupinu iridoida) sa razliitim sastavom. Valtrat i izovaltrat su glavne komponente a u manjim koliinama moemo nai i dihidrovaltrate i IVHD valtrate te glikozid valerosidat. Pripravak droge uglavnom sadri baldrinal, produkt raspadanja valepotrijata, a preparati valepotrijata uglavnom dolaze od drugih valerijana vrsta poput meksike i indijske valerijane. Droga takoer sadri karakteristine seskviterpenske kiseline (prema Ph. Eur. ne manje od 0,17%, izraeno u valerijanskoj kiselini) poput valerijanske i acetoksivalerijanske kiseline (prema USNF ne manje od 0,05% valerijanske kiseline), koja je bila smatrana specifinim marker sastojkom za vrstu, ali prema nedavnim studijama takoer su identificirane u ne agregatnim vrstama Valeriana officinalis, poput V. angustifolia TAUSCH, V. montana L. i V. pyrenaica L., izmeu ostalih. Drugi predloeni marker je trans hesperidinska kiselina. Korijen valerijane takoer sadri male koliine (0,2%) lignana koji su u prolosti smatrani alkaloidima (zbog pozitivne reakcije sa Dragendorfovim reagensom) npr. 8 hidroksipinoresinol, njegov diglikozid, te berchemol glikozid. Pojavljuju se i tragovi alkaloida, ukljuujui i osnovni valerijana alkaloid, derivat piridina koji pripada monoterpenskim alkaloidima te istoj skupini kao i valerijanin i aktinidin. CH3 SPOJEVI Valerijanska kiselina Acetoksivalerijanska kiselina Hidroksivalerijanska kiselina Valerenal R1 H OCOCH3 OH H R2 COOH COOH COOH CHO

R1

H3C

H R2

CH3

CH2OCOCH3

O CHO
Baldrinal

Djelovanje i indikacije: Sueni korijen i njegov ekstrakt (vodeni ili alkoholni) se esto koriste u lijeenju nemira, anksioznih stanja i kod poremeaja spavanja. Takoer se koriste i u

kombinaciji sa drugim biljnim drogama (u ajevima za ivce i ajevima za smirenje) ili u kombinaciji sa hmeljom, matinjakom i bojom krunicom (vidi: Fitomedicina). Unato intenzivnim naporima, jo uvijek nema uspjeha u povezivanju klinikog djelovanja valerijane i odreenog sastojka ili skupine sastojaka. Takoer, 1998. je izreena izjava puna nade: Put koji vodi izolaciji i strukturnom objanjenu ove supstancije moda i nije toliko daleko , meutim jo nije nita ispunjeno. Zaista, mnoge farmakoloke studije, od kojih su neke spomenute u narednom tekstu, pokazale su indikacije o aktivnosti sa definiranim supstancijama (za sastojak hlapljivog ulja, valepotriate i njihove produkte razgradnje, za valerijansku kiselinu i lignane), ali takoer ima dokaza da se uinak ukupnog ekstrakta razlikuje od individualnih supstancija. Stoga, generalno miljenje o fitoterapiji danas je da uinak valerijane ovisi o interakcijama izmeu vie skupina tvari nego o jednoj individualnoj supstanciji. Sljedei su rezultati uzeti iz farmakolokih eksperimenata: valeranon (sastavnica hlapljivog ulja) je pokazao inhibirajuu pokretljivost kod mieva. Valerijanska kiselina inhibira enzimski inducirano raspadanje gama aminomaslane kiseline (GABA), vanog neurotransmitera u CNS u. Vodeni ekstrakt osuenog korijena valerijane inhibira transport GABA u sinapsama. Studije o receptorima su pokazale razne afinitete individualnih konstituenata prema apliciranom receptoru ukljuujui eksperimente sa valerijanskom kiselinom i njenim afinitetom prema GABA, benzodiazepinskim i barbituratskim receptorima, sa lignanima i njihovim afinitetom prema 5 HT1A receptorima, GABA kloridni kanal receptorskom kompleksu kao i prema A1- i A2a adenozinskom receptoru. Farmakoloki testovi sa valepotrijatima nemaju znaenje za aj ili ekstrakt valerijane jer valepotrijati nisu prisutni u toj formi doziranja. Produkti razgradnje (oni koji su sadrani u aju, tinkturama ili ekstraktima), poput baldrinala i slinih supstancija su pokazale inhibirajuu pokretljivost kod mieva. Podjela preparata ekstrakta valerijane (uglavnom bez valepotrijata) i primarno proienog valepotrijata koji sadri konane produkte sa klasifikacijom kao sedativ, na jednu stranu, i kao psihostimulans / tvar za smirenje, na drugu stranu, je odbaena. Prema tome, smatra se da preparati koji sadre valepotrijat su jednako predstavljeni kao i pravi preparati valerijane u sedativnoj kategoriji. Priprema aja: 3 5 g osuenog i izrezanog korijena preliti sa kipuom vodom. Drati 10 15 minuta te zatim procijediti. 1 ajna liica = otprilike 2,5 g. Oblici aja: Korijen valerijane moemo nai kao samostalan aj ali i kao sastojak ajeva za ivce, sedativnih ajeva te ajeva koji pospjeuju spavanje. Fitomedicina: U Njemakoj, sa vie od 350 produkata prema podacima AKDA (Komisija Droga Njemake Lijenike Asocijacije) korijen valerijane je jedna od najkoritenijih droga u svijetu; vie od 80% se odnosi na kombinaciju sa matinjakom te bojom krunicom u svakom obliku doziranja. Neki oblici, poput kapi, soka, vina, sadre uglavnom tinkturu korijena valerijane ili rjee, njegov tekui ekstrakt. Kruti oblici poput kapsula, draeja, umeih tableta sadre uglavnom kruti ekstrakt (Valerianae extractum siccum). Dnevna sedativna doza je u rasponu od 45 125 mg suhog ekstrakta, to odgovara otprilike 250 650 mg osuenog korijena (npr. omjer droge i ekstrakta 4 6,7 : 1, otapalo 70% etanol, pojedinana doza 45 125 mg). Nona doza sadri otprilike 400 mg ekstrakta, to odgovara 2,2 3 g osuenog korijena, to moemo vidjeti na primjeru nonog umeeg napitka (omjer droge i ekstrakta 4 7,4 : 1, otapalo 70% etanol, pojedinana doza 400 mg), te draeja (omjer droge i ekstrakta 6 7,4 : 1, otapalo 70% etanol, pojedinana doza 441 mg).

Ulje korijena valerijane sadre i ulja za kupanje te djeji supozitoriji. Ekstrakti indijske i meksike valerijane vie se ne mogu nai u njemakim fitomedicinama. Njemaka je komisija objavila monografije i za fiksne kombinacije koje sadre valerijanu: korijen valerijane, plod hmelja i list matinjaka, te takoer: boja krunica, korijen valerijane i list matinjaka. Ekstrakti valerijane ili njena esencijalna ulja se takoer koriste u tzv. valerijanskim kupkama (za to postoji posebna monografija). Patvorine: Praktina praksa pokazuje da patvorine korijena valerijane nisu rijetke. Ako na raspolaganju imamo cijeli korijen, to se moe lako uoiti, meutim sa dijelom droge to je veoma teko te se mora upotrijebiti mikroskopski pregled. esto do patvorina dolazi sa drugim valerijana vrstama, ali i sa korijenjem porodica Apiaceae. TLC je meutim, mnogo vjerodostojnija metoda za utvrivanje istoe droge. Skladitenje: Treba uvati na hladnom i mranom mjestu u neplastinim spremnicima (zbog esencijalnih ulja).

DROGE ZA VANJSKU PRIMJENU

Rusci rhizoma Podanak veprine
Droga: Podanak (rhizoma) je vorast i segmentiran, debljine od 0.7 do 2 cm, cilindrina oblika sa brojnim zavijenim adventivnim korjenjem. Adventivno korjenje je 2-3mm debljine iz kojeg izrasta stabljika grma bodljikave veprine. Poprenim prerezom podanka vidi se tanka kora i centralana ila sa pridruenim rasprenim leptocentrinim ilicama. Korjenii imaju fine longitudinalne nabore, vrstu koru i blijedo-utu centralnu ilu. Podanak ne sadri krob, ali u parenhimskim stanicama pojavljuju se rafidi kalcijeva oksalata. Miris je karakteristian, a okus isprva slatkast, a zatim arei. Biljna vrsta: Ruscus aculeatus L. jest biljka 30 100cm visine, uspravnih i razgranatih zelenih stabljika. Zimzelena i prilagoena stanitu s manjkom vode spada u kserofitno nisko grmlje. Listovi su sitni, ljuskasti, smee boje i trokutasta do lancelasta oblika, iz ijih pazuca izrastaju FILOKLADIJE. Filokladije su granice nalik na listove, zailjenih vrhova, fotosintetski aktivne, obavljaju funkciju lista. U sredini filokladija se nalaze sitni bijeli dvodomni cvjetii iz kojih izrasta plod, crvena bobica. Rasprostranjenost: Samoniklo se nalazi na Mediteranu, od sjeverne Afrike do zapadne Azije i du Atlantske obale Francuske pa sve do Velike Britanije.

Glavni sastojci: Ruscus aculeatus L. sadri steroidne saponine (derivati furostanola i spirostanola 4 6%) za koje se vjeruje da su odgovorni za terapijsku aktivnost. Najmanje 1.0% steroidnih saponina otpada na ruskogenine, koji je mjeavina neoruskogenina i ruskogenina ( 3 :1) Ti najznaajniji saponini u obliku aglikona (bez vezanog eera) nastaju usljed hidrolitikog cijepanja glikozida ruskozida i deglukoruskozida. Dolazi do cijepanja trisaharida (arabinoza, ramnoza i glukoza) na C-1 atomu A prstena glikozida kad se radi o ruskozidu, odnosno do cijepanja disaharida (arabinoza i ramnoza) kod deglukoruskozida. U drogi su prisutni i esterski derivati deglukoruskozida i deglukoruscina koji nastaju dirketnim sulfatiranjem i/ili acetilacijom direktno povezane arabinoze. Ostali manje zastupljeni saponini su akuleozid A i akuleozid B. Ostale djelatne komponente biljke Ruscus aculeatus L. su razliiti triterpeni, steroli i hlapljiva ulja koji su zastupljeni u jako malim koncentracijama.

Djelovanje i indikacije: Ekstrakti podanka bodljikave veprine koriste se kao i escin (ekstrakt sjemenki divljeg kestena Hippocastani semen) u terapiji kronine venske insuficijencije odnosno ublaavanju simptoma kao to su osjeaj teine u nogama, noni grevi, oticanja i pruritis. Koristi se takoer u terapiji hemoroida. Studije raene na ivotinjama pokazale su da izolirani saponini djeluju na vene pasa uzrokujui kontrakcije glatkih miia vena direktnom aktivacijom postsinaptikih 2 receptora miocita. Takoer uzrokuju poveano otputanje noradrenalina u stijenkama ila. Dokazano je protektivno djelovanje na stijenke ila kao i smanjnje propusnosti kapilara (antieskudativni efekt) In vitro ruskogenini inhibiraju aktivnost elastaze, enzima koji uzrokuje cijepanje komponenata vanstaninog matriksa (elastin, kolagen, proteoglikani) kao i adhezijski vezanih proteina endotela (fibronektin i dr.) . Na mehanizmu inhibicije elastaze temelji se vazokonstikcijsko i antieskudativno djelovanje ruskogenina. Za usporedbu escin koji ima jednaku primjenu takoder pokazuje vazokonstrikcijsko i antieskudativno djelovanje, meutim on djeluje na enzim hijaluronidazu. Ekstrakti veprine trebali bi se koristit kao pomona terapija standardnom lijeenju (tretmani hladnom vodom 3 *na dan po 5min, arape za vene, masaa i dranje nogu u povienom poloaju) kronine venske insuficijencije, odnosno u ublaavanju simptoma teine u nogama, grevima, pruritisu i oticanju. Takoer se koriste kao dodatna terapija kod problema s hemoroidima (svrbe i arenje) Nema poznatih kontraindikacija kao ni interakcija s drugim lijekovima. Nuspojave se mogu pojaviti u rijetkim sluajevima u obliku munine i gastrinih poremeaja. Ukoliko nije drgaije propinano, ukupna dnevna doza ruskogenina moe biti od 7 do 11mg. Koristi se za internu uporabu u obliku draeja, film tableta ili kapsula koje sadre suhe ekstrakte.

Calendulae flos Nevenov cvijet

Droga: Komercijalni materijal sastoji se od cijelih ili djelomino polomljenih cvjetnih glavica (promjera 4-7cm) s najvie varijeteta s cvjetovima unutar cvjetova s brojnim jeziastim cvjetiima i nekoliko cjevastih cvjetia. Droga takoer sadri individualne cvjetie koji su otkinuti s receptakula i brakteja (Flores Calendulae sine calycibus). Karakteristini su sjajni, uto-crveni, enski jeziasti cvjetii, 20-30mm dugi, 5-7mm iroki, koji nakon pohranjivanja brzo blijede. Imaju trozubastu glavicu i nemaju papus. Puno manji cjevasti cvjetii pojavljuju se rjee. Nepravilno, unjasto voe s kratkim trnovima na lenoj strani trebali bi biti rijetki ili odsutni. Miris: Blijed i karakteristian. Okus: Poneto gorak i slan.

Biljna vrsta: Calendula officinalis L. , neven, Asteraceae Godinja ili dvogodinja aromatina biljka s irokim kopljastim (lancetastim) listovima i 4-7 cm irokim cvjetnim glavicama koje sadre brojne naranasto-ute jeziaste cvjetie i nekoliko cjevastih cvjetia.

Podrijetlo Potjee iz srednje, istone i june Europe. Uzgaja se u mediteranskim zemljama, na Balkanu, i istonoj Europi, te u manjoj mjeri u Njemakoj. Komercijalni materijal uvozi se uglavnom iz Egipta, Poljske i Maarske. Glavni sastojci: 0,2-0,3 % eterinog ulja (cjevasti cvjetii 0,64 %, jeziasti cvjetii 0,02 % ), uglavnom sastavljeno od seskviterpena s -kadinolom (0,25 %) kao glavnom sastavnicom te 60 ostalih komponenata ukljuujui T-kadinol, - i - jonon, -jonon- 5,6- epoksid. Droga takoer sadri znaajne koliine triterpenskih saponina (2-10 %), od kojih su 6 mono- i bidesmozidi poznati kao saponozidi (A-F) s oleinskom kiselinom 3-O-- D-glukuronida kao osnovnim kosturom. Takoer su prisutni slobodni i esterificirani (s masnim kiselinama) triterpenski alkoholi, najee kao mono- , di- i trioli -taraksena, taraksena, lupena i ursena, ukljuujui oko 0,8 % monoalkohola (- i -amirin, lupeol, taraksasterol, -tarakstasterol) i 4 % diola koji se najvie pojavljuju u formi monoestera s faradiolima i arnidiol esterima (vidjeti Taraxaci herba) kao glavnim sastavnicama (oko 75 %) i triolima s heliantriolima A,

B i C. Sterini (0,06-0,08 %) se pojavljuju u slobodnoj formi ili kao esteri i glukozidi; 0,024,7 % karotenoidi s dominantnim zeaksantinom, te 15 drugih sastavnica. Droga takoer sadri 0,3-0,8 % flavonoida (prema Europskoj farmakopeji, ne manje od 0,4 %,i rauna se kao hiperozid), u jeziastim i cjevastim cvjetiima 0,88 % ili 0,25 %. Identificirani su i kvantitativno odreeni brojni flavonoidi kao 3-O-glukozid, 3-O-neohesperidozid i dominantni 3-O-2- ramnozil-rutinozid izorhamnetina i kvercetina, ukljuujui izorhamnetin-3-O-rutinozid (narcisin). Prisutni su i kumarini sa skopoletinom,mbeliferonom, eskuletinom i 15 % vodotopljivih polisaharida ramnoarabinogalaktanskog i arabinogalaktanskog tipa, kao i poliacetileni, fenolske kiseline i gorke sastavnice. Suprotno nekim objavama, seskviterpenski lakton kalendin nije izvorna (originalna) sastavnica, ali je identian razgradnom produktu ksantofila loliolidu. Acetlirani glikozidi seskviterpenskih alkohola kao to su aloaromadendrol i epikubeol izolirani su iz, po kemijskom sastavu sline biljke Calendula arvensis, koja se u Italiji upotrebljava za iste indikacije. In vitro, ove sastavnice pokazuju aktivnost protiv vezikularnog stomatitis virusa VSV.

Izorhamnetin

Loliolid

Djelovanje i indikacije: Pripravci droge inhibiraju upalu i potiu oblikovanje granuloznog tkiva (tkiva koje sudjeluje u zacjeljivanju rana). Upotrebljavaju se na isti nain kao i cvijet arnike: eksterno (izvana), u obliku infuzija, tinktura i masti, kao lijek za zacjeljivanje rana kod upala koe i mukoznih membrana, kod rana koje sporo zacjeljuju, modrica, ireva i egzantema (faringitisa, dermatitisa, ireva na nogama). Iako je uinkovitost pripravaka cvijeta nevena za lokalnu upotrebu u navedenim indikacijama dokazana, priroda aktivnog djelovanja jo nije potpuno razjanjena. Antimikrobni, citotoksini, antitumorski, antiinflamatorni i uinak zacjeljivanja rana demonstrirani su za brojne razliite ekstrakte biljke. Antibakterijski i umjereno fungicidni uinak pokazali su eterino ulje i flavonoidi. In vitro, lipofilni ekstrakt pokazao je potentnu anti-HIV aktivnost, protektivni uinak na ljudske limfocite protiv HIV-infekcije i o dozi i vremenu ovisnu redukciju aktivnosti HIV-1reverzne transkriptaze. Triterpenski saponini A, B, C i D u koncentracijskom rasponu 4-100 mikrograma/ml pokazali su, in vitro, inhibitorni uinak na razmnoavanje vezikularnog stomatitis virusa VSV. U mikrosomalnom ispitivanju Salmonella vrsta saponini su se pokazali kao netoksini, te antimutagene aktivnosti protiv benzo- () pirena, ovisno o dozi. Aktivni princip odgovoran za protuupalnu aktivnost je lipofilne prirode prema novim istraivanjima koja koriste test uljno izazvanog edema na mijem uhu. Topikalna aplikacija 0.1 mg/cm2 lipofilnog ekstrakta, bez saponina i polisaharida (to odgovara 2.4 mg osuenog cvijeta) uzrokuje isti antiedemski efekt kao i primjena 1.2 mg vodeno- alkoholnog prirodnog ekstrakta. Slobodni i esterificirani triterpenski alkoholi su identificirani kao aktivne protuupalne sastavnice. Faradiol, kao aktivna supstancija, je pokazao isti protuupalni uinak kao i ekvimolarna doza indometacina; 0.14 Mol/cm (=60 ili 50 g/cm) izazvao je 48% inhibiciju edema.
Izvadak iz German Commission E monograph (BAnz br. 50, objavljeno 13. oujka, 1986.) Upotreba Unutarnja i topikalna primjena: Upalne promjene sluznice usta i drijela. Vanjska primjena: Rane, ukljuujui i one koje sporo i teko zacjeljuju. Ulkus cruris. Kontraindikacije: Nisu poznate. Nuspojave: Nisu poznate. Interakcije s drugim drogama: Nisu poznate. Doziranje: Ako nije drugaije propisano: uzima se 1-2 g osuenog cvijeta nevena na jednu alicu vode (150 ml) ili 1-2 ajne liice (2-4 ml) tinkture na -1/2 litre vode ili kao pripravak u mastima u omjeru 2-5 g cvijeta nevena na 100 g masti. Nain uporabe: Izrezati suhe cvjetove nevena za pripremu ajnog infuza kao i za druge galenske preparate za lokalnu primjenu. Djelovanje: Potie zacjeljivanje rana; opisani su protuupalni uinak i poticanje granulacije.

Esterifikacija reducira aktivnost za 50%. Slobodni monoli su malo manje aktivni od diola sa -taraksasterolom (0.28 Mol/cm: 47 % inhibicija edema). Uslijed kvantitativne nadmoi faradiol monoestera, ini se da je on najvaniji protuupalni sastojak droge i pregovara se o buduoj njegovoj primjeni kao odgovarajueg parametra u standardizaciji droge. Takoer se razmatra protuupalno djelovanje izorhamnetin glikozida jer su oni pokazali kao inhibitori lipogenaze, in vitro. Topikalna primjena suhe vodene i etanolne frakcije je pokazala pozitivan uinak na zacjeljivanje rana u takora i isto je tako, nerazrijeena tinktura (1:10) ekstrahirana sa 60 % etanolom pokazala dobar uinak na razliitim modelima rana. Imeu ostalih uinaka, prouavani su skraivanje faze epitelizacije i pozitivan uinak na fazu sazrijevanja kolagena.

Analogno tome, karotenoidi i njihovi razgradni produkti (djelomino komponente esencijalnih ulja) se takoer smatraju komponentama koje pomau u zacjeljivanju rana zbog njihove kemijske slinosti sa vitaminom A, koji je promotor granulacije. Nadalje, karotenoidi cvijeta nevena nisu pokazali odreeni utjecaj na proliferaciju ili kemotaksiju i funkciju ljudskih fibroblasta. Polisaharidske frakcije cvijeta nevena su pokazale imunostimulirajui uinak na granulocitima i testu izluivanja ugljika u mieva. U koncentracijama od 10 do 106 mg/ml, izolirani polisaharidi su poveali indeks fagocitoze izmeu 20 i 100%. Polisaharidi nevena su, takoer, pokazali znaajan bioadhezivni uinak na ex vivo analizi bukalne membrane, to pretpostavlja mehanizam za terapeutski uinak biljnih vrsta sa sluzima na nadraene bukalne membrane. Unutarnja primjena nevena kao antiflogistika i spazmolitika u terapiji kolecistitisa, kolangitisa, gastritisa, cistitisa i gastrointestinalnog spazma je zastarjela. Nedostaju uvjerljivi dokazi efikasnosti unutarnje primjene nevena, stoga njegova oralna primjena nije obuhvaena ni u German Commission E monograph, ni u ESCOP monograph, nego se u svakoj od njih navodi samo topikalna primjena. Uoeno je da saponini (10-50 mg/kg, p.o., 12 tjedana) smanjuju masnoe u krvi takora prilikom eksperimentalno inducirane hiperlipidemije. Droga se dodaje kao znaajan dio u ajne mjeavine razliitih biljaka i takoer se koristi i kao dekorativna komponenta. U narodnoj medicini, droga se koristi kao diuretik, antispazmolitik anthelmintik i u lijeenju problema s jetrom. Ove upotrebe su i dalje bez znanstveno dokazanih injenica. Pravljenje aja: 1-3 g osuenog cvijeta nevena preliti sa vrelom vodom. Priekatiti 5 10 min i zatim procijediti kroz cjedilo za aj. 1 ajna liica= oko 0.8 g. Priprema aja: Razliiti proizvoai nude aj cvijeta nevena u obliku pojedinanih pripravaka (za grgljanje, ispiranje i oblaganje) prema German Standard License. Cvijet nevena se takoer koristi kao satojak brojnih biljnih ajnih pripravaka za unutarnju primjenu, iako se esto koristi samo kao dekorativna komponeta. Fitomedicina: Ekstrakti cvijeta nevena se koriste kao pojedinani preparati u obliku masti, rasprivaa, ulja i esencijalnih tinktura. Takoer se koristi u brojnim kombinacijskim pripravcima kako za vanjsku (masti, gelovi, puderi itd.) tako i za unutarnju primjenu (rjee).

Wording of the package insert German Standard License (objavljeno 12. oujka 1986.) Upotreba: Upala koe i mukoznih membrana; rana, masnica i opeklina. Doziranje i nain uporabe: Preliti 150 ml vrele vode preko 1-2 pune ajne liice (2-3 g) cvijeta nevena. Priekati 10 minuta i zatim procijediti kroz cjedilo za aj. Ako nije drugaije propisano, za upale usta i grla, isprati ili grgljati sa jo toplim infuzom nekoliko puta dnevno. Za tretiranje rana, kvasiti komadi pamunog ili slinog materijala u infuzu i zatim staviti na ranu. Oblog bi se trebao mijenjati nekoliko puta dnevno. Skladitenje: uvati na mjestu zatienom od svijetla i vlage.

Symphyti radix Gavezov korijen

Droga: Tamno smei do crni dijelovi korijena izvana uzduno valoviti i imaju kratku brazgotinu. Presjek pokazuje tanku, blijedo obojenu koru i bjelkast do blijedo sme zrakasti ksilem sa irokim srikinim zrakama. Pod poveanjem, vidljive su iroke ile, pojedinano ili u grupama 2-3, ratrkane u zrakastom ksilemu parenhima. Takoer, mogu biti prisutni dijelovi korijena sa srikom. Miris: Nema ga. Okus: Sluzav, pomalo slatkast i blago steui. Biljna vrsta: Symphytum officinale L., gavez, Boraginaceae Dlakava viegodinja biljka, visine 50-150 cm; listovi su dugi i suavaju se prema vrhu, sa grubom mreastom nervaturom. Zvonolik vjeni je ukastobijel ili crvenoljubiast. Rasprostranjenost: Prirodno raste irom cijele Europe, na istok seui sve do Sibira; udomaen u Sjevernoj Americi pobjegavi iz uzgoja. Droga potjee iz uzgoja. Druge Symphytum vrste se uzgajaju za uporabu kao krmno bilje i zeleno gnojivo ( S. asperum LEPECHIN, poznat kao bodljikav gavez, ili S.uplandicum NYMAM, koji je hibrid S. officinale i S. asperum i poznat je kao Ruski ili Kvekerski gavez) i kao povrtne biljke (S. peregrinum LEDEB.). Materijal za trgovinu se uvozi iz Bugarske, Poljske, Rumunjske i Maarske. Dio nabave se uzgaja u Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u. Glavni sastojci: Oko 0.6-0.8% alantoina i 0.04-0.6% pirolizidinskih alkaloida [1] (podaci o komercijalnim pripravcima gavezovog korijena mogu se nai u [2]), ukljuujui intermedin, acetilintermedin, likopsamin, acetillikopsamin i simfitin, od kojih se svi djelomino pojavljuju kao N-oksidi. Droga takoer sadri oko 4-6% trjeslovina, obilno sluzi (fruktani), krob, triterpene (izobauerenol) kao i mono- i bidezmozidne triterpenske saponine sa hederageninom kao aglikonom [3-8] i monodezmozidni glikozid oleanolne kiseline [9]. Takoer se javljaju steroli, fenolne karboksilne kiseline (ukljuujui salicilnu i kofeinsku kiselinu) i rumarinska kiselina kao i protuupalni glikopeptid (molarne mase oko 9000 Da) koji se sastoji od 16 aminokiselina sa galaktozom, glukozom, fruktozom i arabinozom kao eernim komponentama [11]. Nadalje, prisutne su aminokiseline ukljuujui oko 1-3% asparagina i aminomaslane kiseline. Djelovanje i indikacije: Izvana, u obliku kataplazmi i pasta kao protuupalni lijek za tretiranje iritacija periosta, upale i oteklina zglobova, za poticanje stvaranja kalusa kod lomova kostiju, za upalu tetiva, artritis, iaenja, nagnjeenja, hematome, tromboflebitis, mastitis, parotitis i lijezdane upale. Koritenje za unutarnju uporabu za terapiju gastritisa kao i za eluane i crijevne ireve nije odobreno od German Commission E zbog sadraja pirolizidinskih alkaloida[11] (vidi: Nuspojave). Jo uvijek je nejasno koji su sastojci odgovorni za aktivnost ili mehanizam djelovanja. Alantoin i rumarinska kiselina su vjerojatno od sredinje vanosti [14] kao i moda glikopeptid, koji je nedavno izoliran iz vodenog ekstrakta, i ije se protuupalno djelovanje javlja zbog smanjenja u ekspresiji fosfolipaze A2 [11]. In vitro, vodeno-alkoholni ekstrakti droge inhibiraju aktivaciju i klasinih i alternativnih puteva komplementa [15]. Sastojci visokih molekulskih teina (>300 kDa, moda glikoproteini) mogli bi biti odgovorni za ovo

djelovanje, gdje su faktori komplementa C3 i C4 inhibirani ovisno o dozi, dok faktori C1 i C2 nisu. Dodatno, rumarinska kiselina je pokazala inhibitorni efekt na konvertaze C3/C5 [16,17] i kovalentno privrivanje aktiviranog faktora C3a [18]. Ekstrakti gavezovog korijena bez pirolizidinskih alkaloida su pokazali protuupalnu aktivnost kod pacijenata s epikondilitisom, uz druga stanja [19]. U nedavno studiji, provedenoj u vie centara (143 pacijenta u 5 centara), koja je bila nasumina, placebom kontrolirana i dvostruko slijepa, pokazana je perkutana djelotvornost masti ekstrakta gavezova korijena kod pacijenata sa unilateralnim uganuem gleanjskih zglobova ([20], gdje se sve dodatne reference za kliniku efikasnost mogu pronai). Osim toga, lijek se koristi u narodnoj medicini za reumatizam, bronhitis, pleuritis, i kao antidijaroik. Nuspojave: U dugoronim studijama, pirolizidinski alkaloidi droge pokazali su hepatotoksinu, karcinogenu, i mutagenu aktivnost kod takora [21-23; postoji i dodatna literatura; vidi takoer: Senecionis herba]. U jetri su ovi sastojci metabolizirani do visoko reaktivnih (toksinih) derivata pirola [24]. Symphytum pirolizidini su pokazali mutagene efekte u razliitim tipovima testova [25, i drugi]. Zbog toga, droga je klasificirana kao potencijalni genotoksini karcinogen kod ljudi. Ipak, genetski rizik od pirolizidinskih alkaloida u odnosu na njihov toksini potencijal ini se da je od manjeg znaenja [26]. Zbog toksikolokih rizika, German Federal Health Office izdao je dodatna ogranienja za licenciranje droga koje sadre pirolizidinske alkaloide. German Commission E odobrila je upotrebu Symphytum preparata samo izvana; sadraj pirolizidinskih alkaloida sa 1,2nezasienom necinskom strukturom, ukljuujui njihove N-okside, u dnevnim dozama primjenjenim na kou, ne smije prijei 100 g. Odobreno trajanje upotrebe je ogranieno na 4-6 tjedana kroz godinu [13]. Za status gaveza u Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u, vidi: Regulativni status. Za kvalitativnu i kvantitativnu analizu pirolizidinskih alkaloida, vidi: [2, 27-29]. Normalna alica aja od gavezovog korijena moe sadravati do 8,5 mg alkaloida [30]. Kod izvanjske primjene, samo je mala doza apsorbirana. Pratei primjenu alkoholnog ekstrakta na takorima, u dozi od 194 mg mjeavine alkaloid/alkaloid N-oksid po kilogramu tjelesne teine, izmeu 0,1-0,4% alkaloida bilo je izlueno u urinu, preteno kao N-oksidi. Oralna primjena, unutar jednake duljine vremena, vodi do 20-50 puta veeg izluivanja N-oksida i slobodnih alkaloida u urinu [31]. Priprema aja: Preliti kipuom vodom 5-10 g fino isjeckanog osuenog korijena ili grubog praka. Namakati 10-15 minuta i tada propustiti kroz ajno cjedilo. Piti jednu alicu 2-3 puta dnevno, ali ne u duem periodu (vidi: Nuspojave). Za vanjsku upotrebu, umjesto pravljenja paste iz svjeeg korijenja, moe se radije koristiti 1:10 dekokt. 1 ajna liica = oko 4 g ajni pripravci: Nema. Fitofarmaceutici: Ekstrakti droge se koriste kao komponente kombiniranih produkata (pomasti, linimenta) iz antireumatske kategorije. U nekoliko samostalnih preparata koristi se tekui ekstrakt (1:2), npr. Kytta-Plasma f (pasta za kataplazme) i Kytta-Salbe f (pomast), za terapiju nagnjeenja i istegnua (ligamenata, tetiva i/ili miia). Krivotvorenje: Komercijalno dostupan korijen od S. peregrinum LEDEB. (vjerojatno identian sa S.uplandicum NYMAM) [32] treba se smatrati patvorinom, prepoznatljivoj po

analitikoj detekciji pirolizidinskih alkaloida ehimidina i simlandina (ne javljaju se u S. officinale) [33].
Izvadak iz German Commission E monografije (Banz no. 138, Objavljeno Srpanj 27, 1990) Upotreba Izvana: nagnjeenja, istegnua (ligamenata, tetiva, miia) Kontraindikacije Nisu poznate. Upozorenje: Primjeniti samo na netaknutu kou. Konzultirati doktora prije upotrebe za vrijeme trudnoe. Nuspojave Nisu poznate. Interakcija s drugim lijekovima Nisu poznate. Doziranje Ako nije drugaije prepisano: pomasti ili drugi preparati za vanjsku upotrebu sadravaju 5-20% osuenog korijena; prikladni pripravci. Dnevna doza primjenjena na kou ne smije sadravati vie od 100 g pirolizidinskih alkaloida sa 1,2nezasienom necinskom strukturom, ukljuujui njihove N-okside. Nain primjene Osueni isjeckani korijen, ekstrakti, svjee iscijeen sok biljke za poluvrste pripravke i kataplazme za vanjsku upotrebu. Trajanje koritenja Ne due od 4-6 tjedana na godinu. Djelovanje Protuupalno, potie stvaranje kalusa, antimitotsko.

Arnicae flos Brankin cvijet

A. montana

Heterotheca inuloides

Slika 1: cvjetovi arnike (u donjem redu su jeziasti i cjevasti cvjetii patvorine Heterotheca inuloides CASS (lana arnika, meksika arnika) Droga: droga se sastoji od cijelih ili djelomino slomljenih osuenih cvijetova ili jeziastih i cjevastih cvjetia, koji su odvojeni od ake i lapova. Karakteristino je bijelo, bodljikavo krunite kojese nalazi s gornje strane smeeg ovarija (koji se kasnije razvije u plod), dajui drogi njezinu sivkasto bijelu boju. Disk cvjetita nosi zlatnoute rubne jeziaste cvjetie, okruene mnogobrojnim manje upadljivim cjevastim cvjetiima. Blago konveksna aka sa lapovima, odijeljena od cvjetia, takoer se pojavljuje.

Slika 2 i 3: Arnica montana L. Miris: blago aromatian Okus: gorkast, donekle otar 20-30cm visoka viegodinja biljka sa nasuprotnim listovima. 1-3 (rijetko 5) cvjetne glavice, jedna zavrna, a ostale rastu iz srednje osi. Cvjetite je 5-8cm iroko i nosi 15-20 rubnih jeziastih cvjetia. Biljna vrsta: Arnica montana L.(arnika), Asteraceae. Do 2000., Arnica chamissonis LESS., ssp. foliosa (NUTT.) MAGUIRE (sjevernoamerika livadna arnika) je bila takoer oficijelna. Otada, kultivacija arnike je uspjeno uvedena, tako da je zamjena sjevernoamerikom arnikom postala nepotrebna. U Njemakoj, Arnica montana je nabrojana u Dodatku 1 Njemakog federalnog pravilnika o ouvanju vrsta (BartSchV), zahtijevajui dozvole za uvoz ili izvoz ''samo divlje populacije'', iskljuujui materijal sakupljen iz prirode koji dolazi iz panjolske. Organizacija United Plant Savers (UpS) je predloila da se sve sjevernoamerike vrste roda Arnica stave na njihovu listu ugroenih biljaka, iako su potrebna daljnja istraivanja. Sinonimi: europska arnika, branka, moravka Podrijetlo: djelomino od divljih populacija u panjolskoj i nekih od balkanskih drava, meutim, kultivacija se poveala zbog uspjenog uzgoja i razvoja sorte (kultivara) za proizvodnju na poljima (sorta ''Arbo'', u vlasnitvu Bavarskog drutva za zatitu bilja). Zbog toga, kultivacija A. chamissonis ssp. foliosa (oficijelna u europskoj farmakopeji do 1999.) u istonoj Njemakoj (Thringen) nije vie potrebna. Glavni sastojci: sljedei tekst ukljuuje i podatke za A. chamissonis ssp. foliosa, koja je bila oficijelna do 2002. Cvjetovi arnike (A. montana) sadre 0.3-1.0% (prosjeno 0.55%) seskviterpenskih laktona pseudogvaianolidnog tipa [prema Ph.Eur., ne manje nego 0.4% izraenih kao helenalin tiglat]. Sadraj seskviterpenskih laktona kod cvjetova A. chamissonis ssp. foliosa je 0.07-1.4% [8]. Cvjetovi arnike sadre helenalin i 11-13-dihidrohelenalin estere kratkolananih masnih kiselina (octena, 2-metilpropanska (izobutanska), 2metilbutanska, izovalerina (3-metilbutanska), metakrilna (2-metil-2-propenska) i tiglatna (2metilbut-2-enska kiselina)). Helenalinski esteri su karakteristini za srednjeeuropske cvjetove, dok su dihidrohelenalin-metilakrilat i izobutirat prevladavaju u drogama panjolskog podrijetla, koje su siromane helenalinskim esterima [8]. Osim helenalinskih i 11-13dihidrohelenalinskih estera (=helenalini), cvjetovi vrste A. chamissonis ssp. foliosa takoer sadre njima odgovarajue 2,3-dihidro-2-hidroksi (=arnifolini) i 2,3-dihidro-2,4dihidroksi derivate (=chamisonolidi)[9] urazliitim koliinama, ovisno o izvoru droge. Neki cvjetovi, ovisno o podrijetlu, imaju i preko 80% 11,13-dihidrohelenalin estera ili preko 70% helenalin i dihidrohelenalin estera i time slini drogi A. montana; drugi varijeteti sadre jednake koliine helenalina, arnifolina i chamisonolida ili preteno arnifolina [8]. Cvjetovi podvrste chamissonis (ssp. genuina) sadre uglavnom chamisonolide. 0.4-0.6% flavonoida: u A. montana naeno je 16 flavonoidnih aglikona i 17 flavonoidnih glikozida; u drogi biljke A. chamissonis ssp. foliosa naeno je 22 flavonoidna aglikona i 27 flavonoidnih glikozida, neki od njih sa aciliranim eerima [10, 11], ukljuujui izokvercetin, astragalin, luteolin-7-glikozid i samo kod A. Chamissonis, 3-O--glikozidi kempferola i 6-metoksi kempferola kao i kvercetin sa 6-O-acetilglukoznim dijelom.

11,13-dihidrohelenalin

Helenalin

U drogi se pojavljuje i 0.2-0.35% hlapljivih ulja maslane konzistencije sa 40-50% masnih kiselina i otprilike 9% n-alkana (C19-C30), derivata timola, mono- i seskviterpena kao to su felandren, mircen, humulen, -kadinen i kariofilen oksid. Takoer su prisutni i triterpenski alkoholi kao to su faradiol, arnidiol, maniladiol, kalenduladiol, preteito u obliku njihovih 3O-miristata i 3-O-palmitata [12]. Droga takoer sadri cimetnu kiselinu, kafeinsku kiselinu i derivate kao to su klorogenska kiselina, metilni ester cinarin-1,4,5-tri-O-kafeoilkvinske kiseline [13], ali i kumarine, ukljuujui umbeliferon i skopoletin. Prisutni su i poliacetileni, ksantofili i tragovi pirolizidina tusilagine i izotusilagine kiseline.

Slika 4: jeziasti cvjetii Heterotheca inuloides (lijevo) i Arnica montana (desno)

Slika 5: otre dlaice na papusu A.montana-e (jeziasti i cjevasti cvijet) Djelovanje i indikacije: lijek za zacjeljivanje rana, antiseptik za rane, antiflogostik, antireumatik, antineuralgik. Koristi se kod ozljeda i nezgoda (istegnua, kontuzije, modrice, hematomi, edemi kod fraktura), kod flebitisa i tromboze, kod artralgije i reumatinih bolova u zglobovima, kod oteklina i upala zbog uboda insekata, upale mukoznih membrana (posebno u ustima). Za upotrebu kao kardiotonik i analeptik: vidjeti pod nuspojavama. Primarni, aktivni principi djelovanja su helenalin i dihidrohelenalin esteri, koji imaju antibakterijsku i antimikotinu aktivnost sa MIC vrijednostima izmeu 10 do 100g/ml, antiflogistiko, a samim time i analgetiko, antireumatino i antiartritino djelovanje (vidjeti Lit.[4, 14, 15]). Oni interferiraju sa razliitim metabolikim upalnim procesima, pri emu na te biokemijske parametre uinkovito djeluju kod 10-4 do 10-6molarnih koncentracija, slino kao i uinak nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID-a, kao npr. indometacin). Oni su pokazali inhibiciju oslobaanja histamina iz mastocita in vitro [16] i inhibiciju sekrecije serotonina iz ljudskih krvnih ploica sa istovremenom inhibicijom nastanka tromboksana B 2 [17]. Smatra se da indirektno utjeu na aktivnost fosfolipaze A2 [17]. Nedavno je ustanovljeno da seskviterpenski laktoni arnike, meu kojima su najpotentniji helenalin i njegovi esteri, direktno inhibiraju transkripcijski faktor NF-B u vrlo malim koncentracijama (IC100 vrijednost za helenalin: 10 M)[18-20]. Inhibicijom ovih citosolnih regulativnih proteina, sinteza proinflamatornih citokina (interleukini II-1, II-2, II-6, II-8 i TNF-) je smanjena, a takoer, stvaranje ciklooksigenaze-II (COX-2) i inducibilne NOsintaze je inhibirano, to rezultira smanjenom upalnom reakcijom [21]. Molekularni mehanizam djelovanja, potpuno razliit od ostalih NSAID-a, je opisan u Lit [21-22]; za podatke o vanosti molekularnog rasporeda seskviterpenskih laktona i dinamiku rjeenja, vidjeti [22]. Kada su primjenjeni lokalno, flavonoidi i triterpenski alkoholi (meu ostalima i faradol) takoer imaju antiflogistiko djelovanje, te se za njih smatra da su principi djelovanja cvijeta nevena (q.v.). Osim toga,opisano je djelovanje pospjeavanja apsorpcije kod unutranjeg krvarenja (hematomi), kardiotonino i vazomotorno djelovanje, kao i kolagogno i diuretino djelovanje (seskviterpenski laktoni, flavonoidi, klorogenska kiselina, cinarin, kafeinska kiselina) i djelovanje na modulaciju refleksa u CNS-u [3, 4, 14]. Najee koriten ljekoviti oblik je tinktura (Tincturae Arnicae), pripremljena od jednog dijela droge i 10 dijelova 70%-tnog etanola (v/v), prema monografiji DAB Tincturae prema kojoj se ekstrahira 92% seskviterpenskih laktona [22a]. Vodeni infuz, pripremljen prema uputama iz German Standard License, ekstrahira 75% seskviterpenskih laktona [22a]. Primijenjena topiki, razrijeena tinktura arnike ili vodeni infuz, omoguuje odgovarajue koncentracije seskviterpenskih laktona da bi se postiglo lokalno antimikrobno i antiflogistiko djelovanje. Potpuna inhibicija NF-B sa 100l tinkture arnike po 5ml kulture medija (~31 M seskviterpenskih laktona) je pokazana eksperimentalno ex-vivo [24]. Nedavno su dokazi za efikasnost kreme arnike i gela arnike u terapiji kronine venske insuficijencije predoeni u dvostrukom slijepom testu u klinikoj studiji [25]. U tradicionalnoj se medicini droga esto upotrebljavala kao abortifacient to se moe objasniti na temelju dokazanoj stimulaciji uterusa zbog seskviterpenskih laktona.

Nuspojave: Zbog toksinosti seskviterpenskih laktona (oralni LD 50 helenalina u sisavaca 85150 mg/kg [26]), vrlo je vano da se indikacije za oralnu upotrebu procijene ili uope izbjegavaju) . Seskviterpenski laktoni arnike su citotoksini te imaju antitumorski uinak [2730, i ostali]. In vitro, citotoksinost helenalina je znaajno reducirana flavonoidima arnike [31]. Inicijalni farmakokinetini podaci postoje praenjem apsorpcije oralnim putem, fekalne i urinarne ekskrecije, raspodjele tkivom i akumulacije neesterficiranih, hidrofilnih 11,13dihidrohelenalina u mieva [27]. Pri viim dozama pojavljuje se gastroenteritis [4, 14] te u ekstremno visokim dozama dispneja prema smrti infarktom. Poznato je da helenolidi oteuju srce [4, 29]. Helenalin ovisno o koncentraciji pokazuje pozitivno inotropni uinak (EC 50: 1.4x10-5 ) na atrij zamoraca te na papilarne miie u izolirane make to je uzrokovano indirektnim simpatomimetikim uinkom. Pri viim koncentracijama ili duim izlaganjem vrijeme kontrakcije je smanjeno kao i brzina oputanja miokarda. Helenalin usporava kinetiku oporavka kalcija, vjerojatno posredstvom stabiliziranjem membrane to je odgovorno za toksini efekt [4, 29]. Duom i uestalom vanjskom primjenom moe nastati edematozni dermatitis sa vezikulacijom pa ak i alrgijski kontaktni dermatitis. Helenalin i njegovi esteri pokazuju svojstva poveanja osjetljivosti te svojstva alergena.

Izvadak iz monografije German Commission E (BAnz br. 228, izdano 5 prosinca, 1984) Upotreba Vanjska primjena za rane i posljedice nesrea, npr. hematomi, dislokacije, kontuzije (nagnjeenja), modrice, edemi slijed fraktura te u reumatskih tegoba miia i zglobova. Kod upale mukoze usta i drijela, ulceracija i upala zbog uboda insekata te upala povrinskih vena. Kontraindikacije Alergija na arniku. Nuspojave Produena terapija ozlijeene koe npr., kod ozljeda ili ulcus cruris (vrijed potkoljenice koji sporo zarasta), esto uzrokuje edematozni dermatitis s nastajanjem pustula. Duga primjena moe uzrokovati nastanak egzema. U terapijama s visokim koncentracijama nastaje primarna toksina reakcija koe s nastankom vezikula ili nekroze. Interakcije Nepoznate. Doziranje Ako nije drugaije propisano: Infuz: 2 g droge na 100 ml vode. Tinktura: za obloge, razrijediti tinkuru 3-10 puta vodom. Za ispiranje usta: tinkturu razrijediti 10 puta vodom. Mast: najvie 20-25% tinkture. Ulje arnike: ekstrakt 1 djela droge i 5 djelova biljnog ulja. Mast: najvie 15% ulja arnike. Nain administracije Osueno cvijee - cijelo, nasjeckano ili kao praak za infuziju, tekui ili polukruti dozirni oblici za vanjsku primjenu. Djelotvornost Naroito pri topikoj primjeni preparati arnike pokazuju antiflogistiku te u sluajevima upale analgetiku i antiseptiku djelotvornost.

Izrada aja: Preliti 2 g cvjetova arnike kipuom vodom. Namakati 5-10 min te ocijediti. Upozorenje: nije za dugu upotrebu. Unutarnja upotreba je problematina i trebala bi se izbjegavati (vidi: Njemaka licenca standarda German Standard License). Paziti na mogue nuspojave. Infuz (2%) ili razrjeena tinktura se upotrebljavaju izvana. 1 liica iznosi oko 0,5 g.

Wording of the package insert Njemaka licenca standarda (St.Zul. 11. Dodatak, izdanje veljaa 1996)

6.1 Terapeutska kategorija Biljni lijek za miine bolove i neuralgiju, protiv bolova varikoznih vena i lokalnih upala.

6.5 Doziranje administracije

nain

6.2 Indikacije Vanjska primjena za rane i posljedice nesrea, npr. izljev krvi, uganua, nagnjeenja, modrice, edeme uslijed frakture kostiju, reumatske tegobe miia i zglobova, ulceracije i upale uslijed uboda insekata, upale povrinskih vena.

Ako nije drugaije propisano, pripremiti oblog s infuzom nekoliko puta dnevno. Infuz se priprema tako da na otprilike 2 g suenih cvijetova arnike (4 liice) ili odgovarajuu koliinu u jednoj ili vie vreica za aj, na 100 ml kipue vode. Neka se namae 10-15 minuta te ocijediti.

6.6 Nuspojave Produena upotreba na ozlijeenoj koi npr., kod lezija ili ulcus cruris (vrijed potkoljenice koji sporo zarasta), esto uzrokuje edematozni dermatitis s oteklinama i/ili vezikulacijama. Duga primjena moe uzrokovati i egzem. U viim koncentracijama infuza, toksina reakcija koe s vezikulacijama ili pojavom nekroze.

6.3 Kontraindikacije Hipersenzitivnost na biljke iz porodica Copositae kao to je arnika, kamilica, neven te stolisnik.

6.4 Interakcije Nepoznate.

6.7

Zabiljeke

Nije za unutarnju upotrebu. Skladititi zatieno od svjetla i vlage.

Fitomedicina: Priprema aja: Pojedinano za vanjsku primjenu (vidi: Njemaka licenca standarda German Standard License). Cvjetovi arnike se koriste samo kao ukrasna sastavnica u pripremi aja. U Europi, tinkture arnike igraju veliku ulogu kao sastavnica u gotovim proizvodima za slobodnu prodaju (OTC). Masti sadre 10-25% tinkture arnike prema propisu monografije German Commission E. Brojne su kombinacije produkata, najvie za vanjsku upotrebu, s arnikom kao sastavnicom (npr. ABC flaster koji sadri evaporirajui ekstrakt) te homeopatski pripravci (npr. B Weleda Arnica D1 mast). Jo postoje pripravci za oralnu upotrebu koji sadre arniku.

Patvorenje: Pojavljuje se vrlo esto. Opskrba A. Montana je rijetka jer je u mnogim europskim zemljama zatiena vrsta. Do nedavno patvorilo se sa Heterotheca inuloides CASS. Meksika arnika esto se susretala. Moe se prepoznati po slijedeim karakteristikama: ligulate florets bez pappus, cjevasti cvjetovi s dvostrukim papusima (vanjski prsten je krai), tuak oblika slova V (nije savijen kao u A. montana), kratka i ovalna plodnica bez fitomelana (u A. montana je vrlo duga, uska te s fitomelanom), parni trihomi plodnice dugi i tanki; nedostaju seskviterpeni. Detaljniji opis, vidi [33]. Drugi oblici patvorina primjerice s cvjetovima Calendula officinalis (vidi cvijee nevena) ili s Doronicum vrstama, rijetki su i mogu se lako prepoznati mikroskopom.

Centellae asiaticae herba Zelen gotu kole

Biljka: Centella asiatica (L.) gotu kola Porodica: Umbelliferae (Apiaceae) titarke Povijest: C. asiatica iroko se upotrebljavala za lijeenje raznih bolesti, posebno u tradicionalnoj istonjakoj medicini. Stanovnici ri Lanke primjetili su da su slonovi, poznati po svojoj dugovjenosti, vakali lie ove biljke. Od tad je lie biljke postalo poznato kao simbol dugovjenosti sa preporuenom dozom od nekoliko listova dnevno. Meu bolestima koje se lijee ili kontroliraju ovom biljkom su mentalni poremeaji, hipertenzija, reumatizam, vruica, ulceracije, lepra, koni osip, ivani poremeaji i utica. C. asiatica je poznata i kao afrodizijak. Ne bi smjela biti zamijenjena sa osuenim sjemenkama biljke Cola nitida (Vent.), koja se koristi u gaziranim piima. Razlika izmedu gotu kole i biljke Cola nitida je u tome sto C. nitida sadri kofein koji je psihostimulans, a gotu kola nema kofein i ima sedativni uinak. Droga: Droga se sastoji od osuenih, usitnjenih, nadzemnih dijelova biljke Centella asiatica sakupljenih tijekom perioda cvatnje. Osueni usitnjeni listovi su smee-zeleni do sivo-zeleni.

Dijelovi peteljke su tanki, a dijelovi cvata imaju 1-2 mm duge brakteje. Plodovi (dvostruki kalavac) sa mreastom povrinom rijetko su prisutni. Porijeklo: Droga u prodaji najee dolazi iz Indije iako ne odgovara standardima Europske Farmakopeje. Droga s Madagaskara smatra se najkvalitetnijom. Miris: Blago aromatian Okus: Pikantan i otar Stanite: Centella asiatica je puzava biljka koja preteno raste na vlanim i movarnim podrujima istone Azije, srednje Amerike, june Afrike i u istonom dijelu June Amerike. Botanika: Ova viegodinja biljka niskog je rasta (10-50 cm), listovi su bubreastog oblika na dugim peteljkama, korijenje je dugako i tanko. titasti cvat ine sitni bijeli do ruiasti cvjetovi. Postoji nekoliko kemijskih rasa. Patvorine: Bacopa monnieri (Weltst.) (bakopa) spominje se kao esta zamjena zbog istog narodnog imena (brahmi). Ova patvorina se moe prepoznati po razliitim morfolokim karakteristikama i kemijskim ispitivanjem na aziatikozid koji ova biljka ne sadri. Glavni sastojci: Droga sadri 6-8 % triterpenoida i esterskih glikozida (prema Europskoj Faramakopeji ne manje od 6%, odreenih HPLC metodom i izraenih kao aziatikozid). Glavna komponenta je aziatikozid, trisaharidni ester azijatne kiseline. Droga sadri i spojeve sline strukture kao sto su aziatikozid A i B i madekazozid. Prisutni su i flavonoidi i oko 0,1 % eterinog ulja iji sastav nije u potpunosti poznat ( mono- i seskviterpeni). Ekstrakt biljke C. asiatica sadri madekazol, kao i azijatnu kiselinu i glikozid aziatikozid. Takoer je prisutan i izotankunizid. Ova komponenta se koristila za sintezu druge supstancije imena BK supstancija (metil-5-hidroksi-3,6-diokso-23 (ili 24) nor-urs-12-en-28-oat). U podzemnim dijelovima biljke C. asiatica nalaze se male koliine najmanje 14 razliitih poliacetilena s tim da je odreena molekulska struktura njih 5. Ostali su djelomino okarakterizirani. Nedavna fitokemijska istraivanja C. asiatica pokazala su prisutnost aminokiselina, flavonoida, masnih kiselina, alkaloida, sterola, saharida i anorganskih soli. Biostimulacijka aktivnost pripisuje se aziatikozidu, azijatnoj kiselini i madekaznoj kiselini. Nedavno je napravljena mikroskopska i kemijska identifikacija pulvisa C. asiatica.

Farmakologija: Zacjeljivanje rana: otkriveno je da ekstrakt ove biljke potie zacjeljivanje rana. Istraivanja na staninim kulturama pokazala su da ukupna frakcija triterpenoida u koncentraciji od 25

mcg/ml ne utjee na staninu proliferaciju, sintezu staninih proteina i biosintezu proteoglikana u fibroblastima koe ovjeka. Ipak, frakcija znaajno poveava sadraj kolagena u slojevima fibronektina to moe objasniti utjecaj na zacjeljivanje rana. Glikozid madekazozid ima protuupalno djelovanje dok aziatikozid stimulira zacjeljivanje rana. Istraivanja na takorima pokazala su da je zacjeljivanje rana proces koji ukljuuje fazu dilatacije i fazu konstrikcije. Ove faze su produljene kod takora koji su pod ponavljanim procesima ranjavanja. Titrirani ekstrakt C. asiatica (TECA, 100 mg/kg) ubrzava vrijeme zacjeljivanja. Studije koje su ukljuivale takore i mieve pokazale su da topijskom primjenom TECA brzo prodire u potkono tkivo i abdominalne miie u visokim koncentracijama i ima puno vei efekt na zacjeljivanje rana nego oralna primjena. Azijatna kiselina se apsorbirala nakon madekazne kiseline. Topijski pripravci TECA su takoer prodirali u plazmu i dublja tkiva. Druge topijske primjene: TECA se primjenjivala kod bolesnika sa kroninim lezijama kao to su koni irevi, kirurke rane, fistule i ginekoloke lezije za stimulaciju zacjeljivanja rana. Klinika studija na 102 pacijenta pokazala je da je TECA djelotvorna u lijeenju lezija mjehura kod parazitarnih infekcija. Injekcije 2% TECA primjenjivane i.m. tijekom 1-3 mjeseca pokazale su poboljanje u 75% sluajeva ukljuujui simptome, nalaze urina i nalaze cistoskopije. Proces zacjeljivanja zavrio je formiranjem malog oiljka ime je izbjegnut gubitak kapaciteta mjehura to je rezultat parazitarne infekcije. Upotreba C. asiatica je obeavajua i u terapiji psorijaze. Svakodnevna primjena krema, koje sadre uljni i vodeni ekstrakt lista, kod pet pacijenata sa tekom psorijazom pokazala je potpuni nestanak lezija unutar 3 do 7 tjedana, kod jednog pacijenta pokazala je nestanak veine lezija, a kod jednog samo poboljanje bez nestanka lezija. Jedan pacijent je osjetio poboljanje etiri mjeseca nakon tretmana. Iako ova studija nije kontrolirana, placebo efekt je malo vjerojatan. Iskustvo je pokazalo da su kreme netoksine i kozmetoloki prihvatljive te pogodne za dugotrajnu primjenu. Utjecaj na plodnost: Primjeeno je da sirovi ekstrakt C. asiatica, izotankunizid i BK supstancija primjenjeni oralno imaju znaajan utjecaj na smanjenje plodnosti kod enki mieva. Efektivne doze bile su: 20-80 mg/kg za sirovi ekstrakt, 40-120 mg/kg za izotankunizid i 5 mg/kg za BK supstanciju. Iz navedenog je vidljivo da je BK supstancija imala najjai efekt. Budui da je ovo bila preliminarna selekcijska studija, mehanizam ovog utjecaja nije istraen. Antihipertenzivni utjecaj: Djelotvornost C. asiatica u lijeenju venske hipertenzije je procijenjena upotrebom kombiniranog mikrocirkuratornog modela. Istraivai su proveli jednostruko slijepi nasumini pokus s placebo kontrolom utjecaja ukupne frakcije triterpenoida na 89 pacijenata sa venskom hipertenzijskom mikroangiopatijom. Rezultat se znaajno razlikovao od placebo skupine u hipotenzivnoj aktivnosti na sve mikrocirkulatorne parametre. Nikakve nuspojave nisu primjeene. Varikozne vene: Utjecaj ekstrakta C. asiatica na metabolizam mukopolisaharida je primjeen kod bolesnika sa varikoznim venama. Ukupna frakcija triterpenoida biljke (60 mg/dan; 3 mjeseca) povisila je razinu uronskih kiselina i lizosomskih enzima, to upuuje na povean metabolizam mukopolisaharida kod bolesnika s varikoznim venama. Ovi rezultati potvruju utjecaj ekstrakta biljke C. asiatica na metabolizam u vezivnom tkivu krvnih ila. Antitumorski utjecaj: Moda je najzanimljivija nedavna studija koja je pokazala da C. asiatica unitava stanine kulture tumorskih stanica. Metanolni ekstrakt bio je djelotvoran pri koncentraciji od 100 mcg/ml uz napomenu da nije bilo toksinih uinaka na normalne ljudske limfocite. Micelarni utjecaj: Francuska preliminarna studija pokazala je da TECA uzrokuje histoloka poboljanja kod pet od dvanaest pacijenata s kroninim bolestima jetre.

Dvostruko slijepi nasumini pokus s placebo kontrolom na 94 pacijenta s venskom insuficijencijom donjih ekstremiteta pokazao je poboljanje ovih stanja. Pacijenti su primali 12 ili 60 mg TECA na dan tijekom 8 tjedana. Poboljanje se pojavilo u subjektivnim mjerenjima u osjeaju teine i boli u nogama, pojavi edema i ukupnosti pacijentove ocjene djelotvornosti, a u objektivnim mjerenjima na rastezljivost vena. Istraivai su zakljuili da TECA stimulira sintezu kolagena u stijenkama vena to utjee na poveanje tonusa vena i redukciju kapaciteta rastezljivosti vena. Nasuprot tome, kod pacijenata koji su primali placebo dolo je do poveanja venske rastezljivosti. Iako statistiki nije bilo znaajne razlike izmeu dvije grupe ispitanika koje su primale TECA, podaci upuuju na povezanost doze i uinka TECA. Prouavana je farmakokinetika ukupne frakcije triterpenoida C. asiatica nakon jednokratne i viekratne primjene na zdravim dobrovoljcima. Upotrebom novog HPLC postupka za detekciju azijatne kiseline istraivai su otkrili da su pik koncentracije u plazmi i poluvrijeme ivota kod viekratne primjene znaajno vii nego kod jednokratne primjene. Toksikologija: Pripravci C. asiatica relativno su niske toksinosti. Ipak, kod pacijenata koji su koristili pripravke od svjeih ili suenih dijelova biljke pojavio se kontaktni dermatitis. Ovo ne zauuje kad se uzme u obzir da odreene komponente prisutne u biljci uzrokuju topijske iritacije. U prije spomenutoj studiji parazitom zaraenih pacijenata, neki koji su dobili s.c. injekcije umjesto i.m. osjetili su bol na mjestu uboda uz pojavu crne obojenosti podruja okolnog subkutanog tkiva. Ove nuspojave se mogu smanjiti primjenom i.m. injekcija. Relativno visoke doze ekstrakta imaju sedativni uinak na male ivotinje, a to se pripisuje prisutnosti dva saponinska glikozida: brahmozida i brahminozida. Saetak: C. asiatica je biljka koja se iroko upotrebljava u tradicionalnoj istonjakoj medicini i drugim oblicima fitoterapije. Najvaniji farmakoloki uinci su poticanje zacjeljivanja rana, posebno kod kroninih lezija. Postoji dokaz koji podrava upotrebu gotu kole u narodnoj medicini kod zacjeljivanja rana i smanjenja plodnosti. Biljni ekstrakti su niske toksinosti iako se kod nekih pacijenata mogu pojaviti reakcije preosjetljivosti. Nedavne studije pokazale su da gotu kola pokazuje selektivnu toksinost na tumorske stanice in vitro.