GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE

TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 1

TEMELJENJE

PLITKI TEMELJI

DEFINICIJA TEMELJA

IZBOR NAČINA TEMELJENJA

PLITKI TEMELJI

UVJETI I KRITERIJI ZA PLITKO TEMELJENJE

RASPODJELA NAPREZANJA I SLIJEGANJA

PRORAČUN NOSIVOSTI

PRORAČUN SLIJEGANJA GRAĐEVINE

SPECIJALNI SLUČAJEVI

ARMIRANJE TEMELJA
GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 2

1. DEFINICIJA TEMELJA

Temelj je dio konstrukcije koji omogućuje da se reaktivne sile i momenti od konstrukcije

raspodijele na toliku površinu tla kolika je potrebna kako bi se postigla potrebna
sigurnost od sloma tla i da deformacije tla budu kompatibilne s funkcijom građevine.

zid/stup
podna konstrukcija

D temelj (stopa, traka)

temeljna ploha

B
D= dubina temeljenja, B=širina temeljne plohe

slika 1. Osnovni pojmovi za plitki temelj

Važni konstruktivni elementi kod temelja su spojevi s drugim dijelovima konstrukcije –

podovi, zidovi, te hidroizolacija. Kod temelja koji trpe značajna vlačna naprezanja koristi
se armatura.

2. IZBOR NAČINA TEMELJENJA

Na izbor načina temeljenja utječu: a) osobine i vrsta temeljnog tla, b) vrsta građevine i
njena osjetljivost na ukupna i diferencijalna slijeganja, c) deformacije okolnog tla i njihov
utjecaj na okolne građevine, d) položaj i oscilacije nivoa podzemne vode (zbog
mogućnosti izvedbe i sezonskih promjena).
Gore navedeni uvjeti a) i b) služe za provjeru nosivosti i slijeganja, a c) i d) za odluku o
načinu izvedbe temelja.Ako se dovoljno nosivi slojevi pojavljuju pri površini tla može se
temeljiti plitko. Ako se oni pojavljuju u većim dubinama, ili ako se plitkim temeljem ne
mogu savladati nedopustive deformacije u tlu tada se izvode duboki temelji.

meko tlo
duboki temelji - piloti,

tvrdo tlo

plutajući temelj- šupljine

smanjuju ukupno
opterećenje na tlo
(specijalni slučajevi)

slika 2. Duboki temelji i specijalni temelji

GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 3

Prema načinu izvedbe temelja mogu se razlikovati slijedeći tipovi temelja :

- temelji u građevnoj jami u širokom iskopu (dovoljno prostora, crpljenje vode): plitki,
duboki
- temelji u zagrađenoj jami (nema dovoljno prostora): plitki, duboki
- prethodno izrađeni temelji koji se potkopavaju (bunari, sanduci, kesoni)
- prefabricirani temelji (transport plutanjem, npr. most Krk)
- bušeni piloti i betonirani na licu mjesta
- gotovi piloti koji se zabijaju
- elementi dijafragme različitog oblika

3. PLITKI TEMELJI

Plitkim temeljem smatra se onaj koji ima dubinu temeljenja manju od dvije širine temelja
(po propisima većine zemalja). Po našim (starim) propisima plitki temelj ima dubinu
manju od četiri širine temelja. Prema EC-7 plitki temelj je svaki koji ima dubinu manju od
širine (D<B). Ponekad se spominje i kriterij da je dubina plitkog temelja manja od 3 m
(kod nas 5 m). Plitki temelji mogu biti u obliku stope, trake, roštilja (trake+stope) ili
ploče.

Pravilnik o temeljenju:
D < 4 B = plitki temelj, D > 4 B = duboki temelj (obično preko 5 m ispod terena)
Eurocode 7: D < B = plitki temelj

stup zid zgrada

zgrada

stopa traka traka ploča

temelji samci - prenose teret jednog stupa

temeljni nosači – prenose teret dva ili više stupova, kao cjelina
temeljne trake - prenose opterećenja od zidova (uzdužni i poprečni temelji)
temeljna ploča – prenosi cijelu težinu građevine na tlo

sl. 3. Razni tipovi plitkih temelja

Zadatak temelja je da:

- osigura nosivost tla (primjer slom tla – toranj Pisa)

- osigura snošljiva slijeganja (primjer velikih deformacija Mexico City)
- osigura funkcionalnost građevine (primjer Mexico City)
- spriječi negativne utjecaje na okolne građevine (npr. građevne jame)

Temelji moraju biti projektirani i izvedeni tako da osiguraju spomenute uvjete u

ukupnom vijeku trajanja građevine, dakle za sve okolnosti koje se u tom periodu mogu
pojaviti. Na primjer, mora se uzeti u obzir stogodišnji nivo podzemne vode, a ne onaj
GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 4

mjeren u istražnim radovima, zatim moguća erozija tla, puzanje i bujanje, za što treba
određeno vrijeme i okolnosti da se desi.

Odnos i raspodjela krutosti tla i krutosti temeljne konstrukcije definira način deformacija
temelja i raspodjelu naprezanja u tlu na kontaktu s temeljem.

Tako se razlikuju krute i elastične (meke) temeljne konstrukcije, a provjera njihove

krutosti obavlja se izrazom:
3
E d 
K= B   (1)
12 ET  L 
EB = Youngov modul za (beton) materijal od kojeg je izgrađen temelj, ET = Youngov
modul za tlo (stijenu), d = visina (debljina) temelja, L = duljina temelja (dulja dimenzija)
ili promjer ploče,

Za K > 0.4 , temelj je krut, što postavlja posebne zahtjeve na njegov tretman u
proračunu sila i deformacija. Raspodjela naprezanja i deformacija razlikuje se za kruti i
meki temelj.

a) meka temeljna konstrukcija (npr. široki rezervoar s tankim čeličnim dnom)

opterećenje temljem

wmax

linija slijeganja površine tla

reakcija tla (naprezanja)

b) kruta temeljna konstrukcija

p

linija slijeganja

naprezanja u koherentnom tlu

p napon sloma tla

d (zona plastifikacije)

naprezanja u nekoherentnom tlu

sl. 4. Utjecaj krutosti temelja na raspodjelu naprezanja i deformacija u tlu

GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 5

4. PROJEKTIRANJE PLITKIH TEMELJA

Temeljna ploha deformira se kao i tlo ispod nje (osim na krajevima konzola vitkih
temeljnih greda), pa su naponsko-deformacijska svojstva tla važna za proračun
slijeganja temelja i raspodjelu napona u tlu. Najčešće pretpostavke o ponašanju tla
ispod temelja su:

1. temelj prenosi u tlo sile od građevine kao linearno opterećenje

2. tlo se ponaša kao sistem opruga čije su deformacije proporcionalne silama u njima
(Winklerov model)
3. tlo je elastičan (ortotropan) prostor
4. tlo je stišljiv uslojen prostor

Prema EC-7 potrebno je provjeriti slijedeća granična stanja nosivosti za plitki temelj:
- nosivosti
- gubitka globalne stabilnosti (npr. kroz slom kao što ga ima klizanje kosine)
- klizanja
- kombiniranog sloma u tlu i u konstrukciji
- sloma konstrukcije zbog prekomjernih pomjeranja temelja

Sa stanovišta graničnog stanja funkcionalnosti provjeravaju se granična stanja:

- prevelikih slijeganja, ukupnih i diferencijalnih
- prevelikih rotacija
- prevelikih bujanja
- prevelikih vibracija

Promjenom geometrije temelja (povećavanjem širine temeljne plohe) može se mijenjati

kritični slučaj graničnog stanja od funkcionalnosti na nosivost

Opterećenja koja djeluju na temelj su sva koja će kroz dugi niz godina biti kritična, kao:
- tlak od vode
- uklanjanje opterećenja ili iskop tla
- bujanje i skupljanje usljed djelovanja vegetacije, promjena klime ili vlažnosti
- pomaci zbog puzanja ili klizanja masa
- pomaci zbog samozbijanja (npr. slijeganje)

Temelj prenosi na tlo sile od kontstrukcije. Tlo reagira na razliku opterećenja od

geološkog, pa od sila od konstrukcije treba oduzeti težinu koja odgovara iskopanom tlu.

M
H

B
B
vertikalna sila na temeljnoj plohi = sve težine + V – iskop; horizontalna sila na tem. plohi = H
moment na temeljnoj plohi = M + H x D;
sl. 5. Sile na temelju širine B
GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 6

Prema EC-7 razmatra se samo dio temelja na koji djeluje tlačno naprezanje, tj.
efektivna površina temelja pod tlakom. Smatra se da se za ekscentrična vertikalna
opterećenja ispod efektivne površine temelja razvija jednoliko vertikalno naprezanje i da
se ono analizira na granična stanja. Dakle, napušta se teza o trokutastom naprezanju.
Tako se (sl. 4.1.) za ekscentrično opterećenje računa tzv. efektivna površina temelja,
prema udaljenosti sile od bližih rubova temelja. Međutim, ekscentricitet je ograničen na
0.4 x stranica temelja (ili promjer temelja), a za ekscentricitet od 1/3 stranice ili 0.3
promjera temelja zahtijeva se specijalne mjere opreza.

presjek temelja

efektivna površina
temelja

nagib temeljne plohe

tlocrt efektivna površina za

silu u poziciji

granična linija za tlak

B’

L’

sl. 6. Efektivna površina temelja i granice prihvatljivosti ekscentriciteta prema EC-7

Nosivost temeljnog tla računa se prema EC-7 za drenirane i nedrenirane uvjete, na

temelju izraza (2) i (3) za nosivost kojim se uzima u obzir i geometrija temelja, i nagib
temeljne plohe i utjecaj horizontalnog opterećenja.

Ti izrazi razvijeni su na temelju istog modela sloma tla (slika 6.) kakav se koristio za
nosivost po Terzaghi-u ili Brinch-Hansenu. Razlika u odnosu na izraz po Terzaghi-u je
u vrijednostima faktora nosivosti, kao posljedica geometrije klizne plohe po kojoj je kod
Terzaghi-a kut ABC u klinu ϕ a kod ostalih rješenja taj kut je 45+ϕ/2. Na to se dodaju
još dijelovi izraza za geometriju temelja (pravokutni, traka, kružni), za nagnutost
temeljne plohe i prisutnost horizontalne sile.
GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 7

sl.7. Model sloma ispod temeljne trake

Za nosivost u dreniranim uvjetima koriste se slijedeći izrazi (za oznake vidi sl.6 i sl.7):

Rd / A =c ' Ncbcscic +q ' Nqbqsqiq +0.5γ 'B 'Nγ bγ sγ iγ

,
(2)

gdje je Rd vertikalna proračunska sila otpora tla (Rd / A’=qdop), A’ = efektivna površina
temelja, q’ = efektivni tlak tla na temeljnoj plohi, a faktori su:
,

N q = eπ tan ϕ tan 2 (45 + ϕ / 2)

,
za nosivost
N γ = ( N q − 1) cot ϕ
,

N γ = 2( N q − 1) tan ϕ kada je δ ≥ ϕ / 2 (hrapava baza

, ,

temelja)

bq = bγ = (1 − α tan ϕ ) 2 , α=nagib temeljne plohe prema horizontali

,
za nagnutost temeljne
bc = bq − (1 − bq ) /( N c tan ϕ )
,
plohe
(parametar b se obično ne koristi u računu)

s q = 1 + ( B / L ) sin ϕ , za pravokutni temelj

, , ,
za oblik temelja
s q = 1 + sin ϕ
,
, za kvadratni ili kružni temelj
, ,
sγ = 1 − 0.3( B / L ) , za pravokutni temelj
s γ = 0 .7 , za kvadratni ili kružni temelj
s c = ( s q N q − 1) /( N q − 1) , za pravokutni,kvadratni ili kružni temelj

ic = i q − (1 − i q ) /( N c ⋅ tan ϕ )
,
nagib opterećenja

uzrokovan prisustvom [
iq = 1 − H /(V + A c cot ϕ )
, , ,
]
m

= [1 − H /(V + A c
m +1
horizontalne sile H iq
, ,
cot ϕ )
,
]
uz m = m B = [2 + ( B ' / L' ) ] /[1 +( B' / L' ) ] , kada H djeluje u smjeru B’
m = m L = [2 + ( L' / B ' ) ] /[1 + ( L' / B ' ) ] , kada H djeluje u smjeru L’

Kada H djeluje pod kutem θ prema smjeru L’ tada m može biti računat kao

m = mθ = m L ⋅ cos 2 θ + m B ⋅ sin 2 θ
GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 8

Za nedrenirane uvjete nosivost se računa kao:

R / A = (π + 2) ⋅ cu ⋅ bc ⋅ s c ⋅ ic + q
,
(3)
gdje su faktori:
nagib temeljne plohe: bc = 1 − 2α /(π + 2)
, ,
oblik temelja s c = 1 + 0 .2 B / L , za pravokutni temelj
s c = 1.2 , za kvadratni i kružni temelj
,
nagib opterećenja radi sile H: ic = 0.5(1 + 1 − H / A cu )

U navedenim izrazima (2) i (3) parametri tla c’,cu i ϕ’ su projektni parametri određeni iz
karakterističnih vrijednosti uz smanjenje za parcijalne faktore sigurnosti. Oni su
prosječno oko 1.3 za koheziju (1-1.6) i 1.1 za tanϕ’ (1-1.2), što ovisi o tipu konstrukcije i
problema (tzv. slučajevi A,B i C , prema EC-7, A za slučajeve gdje je mali značaj
čvrstoće tla, B za slučajeve gdje je kritična konstrukcija-temelji i potporni zidovi, C za
slučajeve gdje je čvrstoća kritična-npr. za stabilnost pokosa). Posebno se uvode faktori
za opterećenja (veći od 1). Može se govoriti o ukupnom faktoru sigurnosti protiv
graničnog stanja nosivosti. On se dobije kao produkt parcijalnih faktora sigurnosti za
opterećenje i sile otpora tla, i iznosi oko 1.3-1.8 (u klasičnom projektiranju ukupni faktor
je oko 2.5-3, ali se tada računa i na slijeganja). Treba naglasiti da se u EC7 koristi izraz
otpornost na nosivost (bearing resistance) a ne klasično: nosivost (kapacitet
nosivosti), što je u duhu Eurocode-a. Faktori nosivosti određuju se prema zadanim
formulama, odnosno prema dijagramu na sl.7.

sl.8. Vrijednosti faktora nosivosti prema EC-7

Parametri tla određuju se raznim pokusima, u laboratoriju i na terenu. Za svaki od

pokusa koristi se poseban parcijalni faktor sigurnosti, ili se za razne vrijednosti istog
parametra izvede karakteristična vrijednost i na nju se primijeni faktor sigurnosti da se
dobije računska vrijednost parametra.

U nastavku će se prikazati postupak određivanja nosivosti po klasičnoj teoriji uz

uporabu pokusa za procjenu parametara čvrstoće ili za direktan račun nosivosti tla.
GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 9

Osnovni izrazi za proračun nosivosti po klasičnoj teoriji (dopuštena naprezanja) vrlo su

slični izvornim izrazima Terzaghi-a,

q f = cN c + 0.5γBN γ + γDN q za temeljnu traku,

q f = 1.2cN c + 0.4γBN γ + γDN q za kvadratni temelj
q f = 1.2cN c + 0.3γBN γ + γDN q za kružni temelj

Ti izrazi pokazuju (kao i (2) i (3)) da se nosivost sastoji od tri dijela: prvi dio odražava
utjecaj kohezije (konstantan dio čvrstoće tla), drugi dio odražava utjecaj težine tla a treći
utjecaj nadsloja tla nad temeljnom plohom (težina). Od posebnog je interesa ispravno
tretirati težinu tla, tj. uzeti u obzir utjecaj vode. Ako je voda jako duboko sve težine su
totalne težine zasićenog tla. Ako je voda pri površini terena (najdanlje za B ispod
temeljne plohe) onda je drugi dio izraza sa uronjenom težinom tla, a ako je na površini
terena tada je sva težina određena uronjenom težinom tla. To znači da je nosivost tla
bez kohezije za potopljeno stanje oko dva puta manja od nosivosti suhog tla kada je
voda duboko ispod temelja.

Za nedrenirane uvjete koristi se izraz

q f = cu N c + γD

prema Skemptonu, koji daje izraz za Nc (vidi sl.8.). Za pravokutni temelj Nc se računa
tako da se vrijednost za kvadratni temelj množi sa (0.84+0.16B/L). Klasično rješenje za
nedreniranu nosivost temelja na površini terena daje

q f = (2 + π )cu = 5.14cu , čemu se može dodati i teret nadsloja.

sl.9. Vrijednosti Nc za rješenje po Skemptonu, za nedrenirane uvjete

GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 10

sl.10. Faktori nosivosti za plitke temelje

Vrlo često se za nekoherentna tla nosivost računa preko broja udaraca N(SPT), iz
standardnog penetracijskog pokusa. Mjereni broj N treba se korigirati, sl.10.

sl.11. Prijedlog za korekciju

broja udaraca N(SPT) radi
tereta nadsloja

N1=CN x N

- utjecaj vode u sitnom pijesku i prašinastom pijesku (zbog pojave negativnih pornih
tlakova koji ne uspijevaju disipirati), za broj udaraca veći od 15 kao N1=15+0.5 (N-15).
Danas se uvodi N60, kao mjerodavan (60% energije udarca prenosi se na šiljak) i na
njega se korigira N(SPT).

sl.12. Orijentacijska vrijednost kuta

unutarnjeg trenja u korelaciji s
N (SPT), ne vrijedi za male dubine
(Schmertmann, 1975.)

efektivni vertikalni napon od nadsloja

GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 11

EC-7 zahtijeva da se adekvatno modelira uslojenost tla i različita svojstva tla.

Dozvoljeno je uzeti parametre mekog tla kad je iznad njega tvrdo tlo s temeljem. Za
obratan slučaj (tvrdi proslojak iznad mekog s temeljem) treba razmotriti proboj temelja
kroz meki sloj. Ponekad je potrebno provesti posebne numeričke analize kojima se
pokazuje nosivost za najnepovoljnije uvjete. Na slici 12. prikazana je raspodjela
dodatnih naprezanja za pravokutni i kvadratični temelj , iz koje se vidi dubina utjecaja
dodatnih naprezanja na temelju koje se planiraju istražni radovi i na temelju koje se

sl.12. Konture jednakih vertikalnih naprezanja za trakasti (a) i za kvadratični temelj (b)

određuju parametri tla relevantni za proračun. Računa se do dubine na kojoj su dodatna

naprezanja 20% geostatskih naprezanja.
Često se koriste i direktni izrazi za nosivost tla preko pokusa in situ, ili se preko njih
određuje kut unutarnjeg trenja pa se onda koriste dijagrami za faktore nosivosti. Na
slikama 9. do 11. dati su odnosi pomoću kojih se mogu dobiti potrebni parametri.

Mayerhof je predložio da se dopušteno naprezanje u nekoherentnom tlu izračuna

pomoću broja N(SPT) za slijeganje od 2.5 cm (isto su ranije predložili Terzaghi i Peck
ali su njihova rješenja bila previše konzervativna-na strani sigurnosti- pa se danas
rijetko koriste). Bowles je rješenje po Mayerhofu ocijenio previše konzervativnim i
predložio da se tako dobivene vrijednosti povećaju za oko 60%.

Mayerhof Bowles Uvjet

qa = 12 Nkd qa = 20 Nkd B≤ 1.22 m

qa = 8 N ((B+0.305)/B)2 kd qa = 12.5 N ((B+0.305)/B)2 kd B > 1.22 m

kd = 1+0.33 (D/B) ≤ 1.33, prema Mayerhofu, qa u kN/m2

Prema BS uobičajene nosivosti raznih vrsta tla su:
šljunak ili pijesak sa šljunkom, dobro zbijen >600 kN /m2 vrlo krute gline 300-600 kN/m
2

šljunak ili pijesak sa šljunkom, srednje zbijen 200-600 krute gline 150-300
šljunak ili pijesak sa šljunkom, rahli <200 tvrde gline 75-150
zbijeni pijesak >300 meke gline <75
pijesak srednje zbijen 100-300 vrlo meke gline -
pijesak rahli 100 (podložne dugotrajnom slijeg.)
(B≥1 voda najmanje B ispod temeljne plohe)
GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 12

Mayerhof (1956) je dao još jedan izraz (4) za napon sloma ispod temelja (za koherentne
i nekoherentne materijale) koji vrijedi za vertikalno opterećenje, ali se uz uvođenje
faktora RI može koristiti i za djelovanje horizontalne sile (5).

N1B Df
qult = (C w1 + C w 2 ) (jedinica za qult je kp/cm2) (4)
10 B
N1B Df
qult = (C w1 + C w 2 ) RI (5)
10 B
N1 = broj udaraca korigiran za sve utjecaje, izrađen na temelju prosječnog broja mjerenih udaraca u
dubini od temeljne plohe do 1.5 B ispod temelja; B = širina temelja (ft), Df = dubina temeljne plohe, Cw1 i
Cw2 = korekcijski faktori ovisni o položaju vode (Dw);
Dw ≥Df + 1.5 B, Cw1 = Cw2 = 1.0
Dw =Df Cw1 = 0.5, Cw2 = 1.0
Dw =0, Cw1 = 0.5, Cw2 = 0.5
vrijednosti za međupoložaj Dw se mogu interpolirati. RI je tablično prikazan za kvadratni i pravokutni oblik
temelja u donjim tablicama.

Tablica 1. Određivanje utjecajnog faktora inklinacije opterećenja (Mayerhof)

Mayerhof (1956) daje i graničnu nosivost za ispitivanja statičkom penetracijom (CPT) u

pijesku. Koristi iste izraze (4) i (5) i faktore u slijedećem obliku:
qc B Df
qult = (C w1 + C w 2 ) RI (qc u kp/cm2, B u stopama) (6)
40 B
GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 13

Vrijednost qc je srednja vrijednost na dubini od temeljne plohe do 1.5 B ispod temeljne

plohe (vidi sl.12 za raspodjelu naprezanja).

Temeljenje u stijenama

Koriste se razni dijagrami (EC-7) pomoću kojih se definiraju dopuštena naprezanja.

Stijensku masu je potrebno opisati prema RQD RMD principima. Potrebno je voditi
računa o smjeru pukotina i položaju temeljne plohe u odnosu na njih.

Gruba procjena nosivosti može se dobiti interpolacijom iz donje tablice (Peck, Hanson,
Thornburn, 1974):

RQD Dopuštena nosivost, kp/cm2

100 300
90 200
75 120
50 65
25 30
0 10

5. SLIJEGANJA PLITKIH TEMELJA

Slijeganja plitkih temelja računaju se kao zbroj:

- trenutnih-inicijalnih (elastičnih slijeganja – nedrenirano stanje bez promjene

volumena)
- konsolidacijskih slijeganja
- slijeganja od puzanja

EC-7 dopušta za sva tla da se ukupna slijeganja računaju kao

s = p ⋅ B ⋅ f / Em (4)

gdje je p naprezanje, B širina temelja, f = faktor koji ovisi o dimenzijama i obliku temelja,
varijaciji krutosti po dubini, debljini stišljivog sloja, raspodjeli dodatnih naprezanja i
položaju točke za koju se slijeganje računa; Em je Youngov modul za drenirane uvjete

Za koherentne materijale koristi se edometarski pokus da se odrede konsolidacijska

slijeganja.

Trenutna slijeganja (elastična) u koherentnom tlu mogu se odrediti nekom od metoda,

ali se najčešće računa elijeganje prema edometru, u jednodimenzionalnom modelu
(dokazano je da dobro reprezentira trodimenzionalnu situaciju u realnosti), pa se kao
dio tih slijeganja odredi inicijalno slijeganje.

slijedeće orijentacijske vrijednosti mogu se koristiti:

tvrde gline meke gline

ukupno slijeganje sedom 1.1 x sedom
trenutno-inicijalno 0.5-0.6 sedom 0.1 sedom
GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 14

Sekundarna slijeganja računaju se temeljem izraza

t sc
s sc = Cα H t log (7)
tp
gdje je Cα koeficijent sekundarne kompresije koji se određuje iz edometarskog
dijagrama ili iz tablice, (vidi donju tablicu); H = ukupna debljina sloja koji ima
sekundarnu konsolidaciju, tsc = vrijeme za koje se računa sekundarna konsolidacija
(godine), tp = vrijeme primarne konsolidacije (god).
Uobičajene vrijednosti za koeficijent sekundarne konsolidacije su:

prirodna vlažnost, % Cα
OCR =1 OCR=5
10 0.001 0.0003-0.0005
20 0.002 0.0006-0.0010
40 0.004 0.0012-0.0020
80 0.008 0.0025-0.0040

Za nekoherentne materijale ukupno slijeganje događa se brzo, osim u situaciji kada se

materijal vremenom predrobljava ili iz drugog razloga mijenja porozitet. Slijeganja se
računaju preko

pB
s= I ρ , a za koje se iz dijagrama odrede vrijednosti za utjecajni faktor Iρ i modul
ES
Es preko N(SPT). Modul Es može se grubo procijeniti preko qc otpora pri statičkoj
penetraciji:

Es = 2.5 qc , za kvadratni temelj, Es = 3.5 qc , za temeljnu traku

ili preko dijagrama u ovisnosti o N(SPT), vidi sl. 15. Pomoću te slike određuje se
utjecajni koeficijent Iρ.

Vrlo često se za račun slijeganja koristi postupak po Schmertmann-u, koji je predložio

da se iz rezultata statičke penetracije , uvažavajući teoretska i iskustvena saznanja o
raspodjeli deformacija ispod centra temeljne plohe (slika 15.), može dobiti slijeganje za
opterećenje qn (netto opterećenje) prema izrazu:
2B
Iz
s = C1C 2 q n ∑ ∆z (7)
0 E
qn
gdje je deformacija tla pod djelovanjem qn εz = Iz (8)
E
σ 0,
a korekcijski faktor za dubinu temelja C1 = 1 − 0.5 (9)
qn
t
te koreksijski faktor za puzanje (t u godinama) C 2 = 1 + 0.2 log (10)
0 .1
GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 15

sl.15. Dijagrami za račun slijeganja u nekoherentnim tlima

GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 16

Schmertmann je predložio da se koristi E=2 qc. Dijagram na slici 16. pokazuje

raspodjelu deformacija ispod temelja (ispod 2B deformacije su zanemarene). Iz , E i ∆z
se određuju tako da se na dijagram qc postavi dijagram deformacija sa slike 16. i tako
se odrede karakteristični segmenti (visine ∆z) , za koje se odrede konstantne vrijednosti
qc kojima se računa E=2qc, te pripadni Iz. Zbroj parcijalnih slijeganja od svih segmenata
(prema (7)) daje ukupno slijeganje.

(b)

(a)

sl.16. Dijagram deformacija (a) i primjer primjene tog dijagrama (b) u postupku računa
slijeganja prema Schmertmann-u na temelju rezultata pokusa statičke penetracije

Osim ukupnih važna su i diferencijalna slijeganja. Diferencijalna slijeganja predstavljaju

razliku ukupnih slijeganja dvije točke podijeljenu s njihovom tlocrtnom udaljenosti-

za građevine s nosećim zidovima: ∆/l ≤ 1/280

građevine od armiranobetonskih okvira s panelima ∆/l ≤ 1/180
∆/l ≤ 1/130
građevine od armiranobetonskih okvira s panelima-laboratorij ∆/l ≤ 1/180
osjetljive građevine i industr. postorjenja ∆/l ≤ 1/500-1/700

Ukupna slijeganja se također ograničavaju, ali različiti autori daju različite preporuke,
koje ovise o tipu temelja, tipu temeljnog tla i o tipu građevine (materijal od kojeg je
izgrađena). Općenito u nekoherentnim tlima se smatra dobrim ograničenjem ukupnog
slijeganja 2.5-7 cm, a u koherentnim tlima dvostruko više.
GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 17

Za računanje slijeganja kod temelja u stijeni može se koristiti izraze (Kulhaway, 1978)

0. 9 P
s≈ za kružni, kvadratni i pravokutni temelj (L/B≤3), ili
E m A 0.5

0.7 P
s≈ za temelje sa L/B≥10
E m A 0.5

6. IZBOR DUBINE TEMELJENJA - dodati utjecja podzemne vode

Ovisi o vrsti tla (nosivost, slijeganje, opasnost od bujanja), klimi (dubina smrzavanja),
konstrukciji građevine i njenim zahtjevima.

Potrebno je da je temelj ispod:

1. linije smrzavanja
2. zone velikih volumskih promjena tla usljed promjene vlažnosti
3. organskog tla i rastresitog površinskog tla
4. treseta
5. nekonsolidiranih materijala i nezbijenih odlagališta (ispuna)

utjecaj dubine temeljenja na nosivost vidi se iz izraza za nosivost (npr. pravokutni

temelj):
B B
q = cN c (1 + 0.3 ) + γzN q + 0.5γBN γ (1 − 0.2 )
L L
koji pokazuje da se porast dubine temeljenja (z) povećava napon sloma (raste nosivost
s dubinom), i to tako da napon sloma raste dvostruko brže s dubinom od odnosa D/B
(=z/B); slijeganja se smanjuju s dubinom, a krutost tla raste s dubinom.

EC-7 zahtijeva da se u izboru dubine i temeljenja i pri izvedbi uvaže slijedeći faktori:

- pri izvedbi se uvijek mora ustanoviti da se došlo do odgovarajućeg sloja

- dubina bi trebala biti tako odabrana da se ne pojavljuje skupljanje, bujanje,
smrzavica, sezonske promjene i sl.
- udaljenost od drveća – grubo pravilo je da se od stabla temelj udalji (i obratno) za
pola konačne visine stabla
- nivo podzemne vode, pogotovo ako se iskop treba obaviti ispod NPV
- da se iskopom ne oslabi tlo ispod temelja (podložni beton se koristi ili šljunak ispod
temelja)
- da se ne oštete susjedni objekti neopreznim iskopom i radovima
- racionalna rješenja za iskop, te precizan iskop gdje je nužno
GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 18

SPECIJALNI SLUČAJEVI - riješiti primjer - studentski rad

Posebnost nekih slučajeva pojedinačnih temelja podrazumijeva posebnost u njegovom

položaju i uvjetima prenosa opterećenja na tlo, te u svojstvima tla u kojima se temelji.

Temelj na kosini

Temelj može biti na kosini ili u njenoj blizini (sl. 15.).

b B

β q D
H
d0
90-ϕ

sl.15. Temelj na kosini (vidi rješenja npr. u priručniku NAVFAC)

Proračun nosivosti može se provesti kao problem globalne stabilnosti temelja na kosini,
ili pomoću posebnih dijagrama za faktore nosivosti, uzevši u obzir geometriju
(udaljenost od kosine, širinu temelja, dubinu temelja) i položaj podzemne vode.

Slučajevi sa kosom temeljnom plohom (sl.16.) mogu se riješiti općim izrazom za

nosivost (2) ili pomoću razvijenih dijagrama za faktore nosivosti koji odgovaraju tim
uvjetima.

sl.16. Temelj s nakošenom temeljnom plohom (vidi rješenja npr. u priručniku NAVFAC)

POSEBNI UVJETI U TLU

Posebnost uvjeta u tlu podrazumijeva specifična svojstva tla koja mogu utjecati na
nosivost i deformacije tla ispod temelja. Posebna tla su:

- kolapsibilna tla: npr. les, potapanjem vodom i/ili prekoračenjem nosivosti strukture
doživljava slom strukture i naglo pada nosivost; ispitivanja u laboratoriju u edometru
mogu otkriti opasnost od kolapsa i konačnu nosivost (deformacije se trebaju
posebno obraditi)
- tla sklona bujanju i skupljanju: tla s malom vlažnosti a velikom plastičnosti (Ip iznad
22%) imaju sklonost bujanju pri vlaženju, odnosno skupljanju pri sušenju; takve
promjene i deformacije koje se njima izazivaju mogu se utvrditi u laboratoriju na
uzorcima s različite dubine; ponekad je potrebno temeljiti ispod osjetljivih slojeva ili
GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 19

zamijeniti takvo tlo, odnosno neutralizirati efekte napona bujanja teretom

konstrukcije

ARMIRANJE TEMELJA - dodati izraze za račun armature-dimenzioniranje

Temelji se armiraju za preuzimanje naprezanja od savijanja (vlačna naprezanja) i

poprečnih sila (posmična naprezanja). Na temelju izračunatih opterećenja na temeljnoj
plohi (reakcija podloge-raspodjela opterećenja na tlo) određuju se posmična naprezanja
u temeljnoj stopi od proboja stupa u temeljnu stopu i momenti savijanja koji zahtijevaju
armaturu na stopama temelja izvan stupa (zida).
b

P
nearmirani temelj: α = 450 za beton, 300 za opeku
α
d

a a kontrola napona u betonu – od savijanja

S
d kontrola napona od rezne sile S
e
p
B

a S = ¼ (Q-(a+2d) 2p)

a a + 2d
B armatura je u kvadratičnom temelju jednako
raspoređena u oba smjera

na duljoj stranici se n šipki raspoređuje

B
nB = 2n /(m+1), na dijelu nB

a ostalo jednako oko te zone

0.5(n-nB) nB 0.5(n-nB)

L=m B
sl. 17. Sile i raspored armature u temeljnim stopama

Za pravokutni temelj (L x B) armatura se polaže u jednakom razmaku na kraćoj stranici

temelja, a na dužoj stranici temelja gušće u zoni oko stupa a rjeđe izvan te zone.
LITERATURA: E.Nonveiller, (1981.), Mehanika tla i temeljenje građevina, Školska knjiga Zagreb /
EUROCODE 7/ 1., 2 . 3. DIO (1999.) / R.F.Craig (1997). Soil Mechanics, E&FN SPON / Manuals for
the Design of Bridge Foundations –Transportation Research Board, Washington, 1991 / NAVFAC DM-
GF OSIJEK : MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
TEMELJENJE: PREDAVANJE 2. : PLITKO TEMELJENJE , MM 0300 20

7,Design Manula, Dept. of Navy, USA,1971 / T.R.Bonacci, P.Miščević, Temeljenje, GF Split, 1997/
J.E.Bowles, Foundation Analyses and Design, McGraw Hill, 1968 / J.N.Cernica, Geotechncial
Engineering:Foundation Design, John Wiley & Sons, Inc, 1995 /