DEBORAH ELLIS - DJEVOJICA IZ AFGANISTANA ( The Breadwinner) JEDAN

Ja mogu proitali to pismo jednako dobro kao i otac, aptala je Parvana u nabore svog adora1. Pa, gotovo jednako dobro. Te se rijei nije usudila izrei naglas. ovjek koji je sjedio pored njenog oca ne bi elio uti njen glas. Kao ni itko drugi na kabulskoj trnici. Parvana je bila ondje samo kako bi pomogla ocu hodati do trnice i natrag kui nakon posla. Sjedila je poprilino straga na pokrivau, glave i veeg dijela lica pokrivena adorom. Ustvari, nije uope trebala biti vani. Talibani su naredili svim djevojicama i enama u Afganistanu da ostanu unutar svojih kua. ak su djevojicama zabranili da odlaze u kolu. Parvana je morala napustiti svoj esti razred, a njenoj sestri Nooriji nije bilo doputeno pohaanje srednje kole Njihova je majka izbaena s posla, radila je kao spisateljica za kabulsku radiopostaju. Sad su ve vie od godine dana one bile zatoene u jednoj sobi, zajedno s petogodinjom Maryam i dvogodinjim Alijem. Parvana je svakoga dana uspijevala izai na nekoliko sati kako bi pomogla ocu hodati. Uvijek joj je bilo drago izai, premda je to znailo viesatno sjedenje na pokrivau prostrtom na tvrdoj zemlji trnice. Barem je mogla neto raditi. ak se navikla obuzdati jezik i skriti lice. Bila je sitna za svojih jedanaest godina. Kao malena djevojica, obino je mogla biti vani bez posljedica i ispitivanja Ova djevojica mi pomae pri hodanju , govorio bi njezin otac svakom talibanu koji bi pitao, pokazujui na svoju nogu. Izgubio je potkoljenicu u bombardiranju kole u kojoj je predavao. I njegova je nutrina bila nekako ozlijeena. esto je bio umoran Kod kue nemam sina, osim djeteceta , objanjavao bi. Parvana bi spustila oca na pokriva i pokuala se priiniti to ma6

ador komad tkanine koji nose ene i djevojice, a pokriva im kosu i ramena. Djevojice ga nose izvan kue.

njom. Bojala se pogledati u vojnike. Vidjela je to su inili, posebno enama, kako su bievali i tukli onoga za koga su smatrali da treba biti kanjen Sjedei na trnici dan za danom vidjela je mnogo. Kad su talibani bili u blizini, vie od svega eljela je biti nevidljivom. Sad je muterija traila od njenog oca da mu ponovo proita pismo. Polako itaj, tako da ga mogu zapamtiti za svoju obitelj. Parvani bi bilo drago da dobije pismo. Nedavno je u Afganistanu ponovo zapoela isporuka pote, nakon to je godinama bila prekinuta zbog rata. Mnogi su od njenih prijatelja napustili zemlju s obiteljima. Mislila je kako su u Pakistanu, ali nije bila sigurna, pa im nije mogla pisati Njena se obitelj toliko esto selila zbog bombardiranja da njeni prijatelji vie nisu znali gdje je ona. Afganistanci prekrivaju zemlju kao to zvijezde prekrivaju nebo, esto je govorio njen otac. Otac je zavrio s drugim itanjem ovjekova pisma. Muterija mu zahvali i plati. Potrait u te kad bude vrijeme za pisanje od govora. Veina ljudi u Afganistanu nije znala ni itati ni pisati, Parvana je bila jedna od rijetkih sretnika. Oba su njena roditelja polazila fakultet i vjerovala u obrazovanje za svakoga, ak i za djevojice. Muterije su dolazile i odlazile kako se vuklo popodne Veina ih je govorila dari2, jezik koji je Parvana najbolje znala. Kad je muterija govorila pashtu3, mogla je prepoznati vei dio, ali ne sve. Njeni su roditelji govorili i engleski. Otac joj je polazio sveuilite u Engleskoj. Prije dugo vremena. Trnica je bila vrlo prometno mjesto. Mukarci su obavljali kupnju za svoje obitelji, trgovci izvikivali svoju ponudu i usluge Neki su, poput prodavaa aja, imali vlastite tandove. S tako veli7

kim kotlom i toliko posluavnika sa alicama morali su stajati na jednome mjestu. Djeaci to su raznosili aj, trali su amo-tamo po
2

dari i patu - dva glavna jezika u Afganistanu

labirintu trnice, nosei aj muterijama koje nisu mogle napustiti svoje trgovine, pa onda natrag s praznim alicama. Mogla bih to , aptala je Parvana. Bilo bi lijepo kad bi smjela trati uokolo po trnici, poznavati njene zavojite ulice jednako dobro kao to poznaje etiri zida vlastitog doma. Otac se okrenuo kako bi je pogledao. Radije bih te vidio kako tri po kolskom dvoritu. Ponovo se okrenuo kako bi dozvao mukarce u prolazu. Bilo to za pisanje! Bilo to za itanje! Pashtu i dari! Predivni predmeti za prodaju! Parvana se namrtila. Nije ona bila kriva to nije u koli! I sama bi radije bila ondje nego sjedila na ovom neudobnom pokrivau, gdje su je lea i stranjica poinjali boljeti Nedostajali su joj prijatelji, njena plavo-bijela kolska odora i svakoga dana neka nova aktivnost. Njen omiljeni predmet bila je povijest, posebno afganistanska. Svi su dolazili u Afganistan. Perzijanei su doli prije etiri tisue godina. I Aleksandar Veliki takoer, a nakon njega Grci, Arapi, Turci, Britanei i naposljetku Sovjeti. Jedan od osvajaa, Tamerlan iz Samarkandije, odsijecao je glave neprijateljima i slagao ih na goleme hrpe, kao lubenice na tandu s voem. Svi su li ljudi dolazili u Parvaninu zemlju i pokuali je zauzeti, ali su ih Afganistanci sve pobacali van! A sad je zemljom vladala talibanska milicija. U njoj su bili Alganistanci, s vrlo odreenim zamislima o tome kako bi trebalo upravljati. Kad su na poetku preuzeli glavni grad Kabul i zabranili djevojicama odlazak u kolu, Parvana nije bila strano nesretna Ba je trebala pisati test iz aritmetike za koji se nije pripremila i bila je u nemilosti zbog prianja u razredu, opet. Uitelj se spremao poslati poruku njenoj majci, ali su talibani4 prije toga preuzeli vlast.
8

plae? bila je pitala Nooriju, koja nije mogla prestati jecati. Ja mislim da je ba dobru to imamo praznike. Parvana je bila sigurna kako e im za nekoliku dani talibani dopustiti da ponovo idu u kolu. A do tada e njen uitelj zaboravili da ju je htio tuiti majci.
4

Zato

talibani - pripadnici vladajue stranke u Afganistanu

si glupa! vrisnula je Nooria. Pusti me na miru! Jedna od potekoa zajednikog ivota s cijelom obitelji u jednoj prostoriji bila je i ta to je u takvoj situaciji zaista nemogue ostavili ikoga na miru. Kud god je pola Nooria, Parvana je ve bila ondje. Oboje Parvaninih rodilelja potjecalo je iz starih, cijenjenih afganistanskih obitelji. Svojim su obrazovanjem ostvarivali visoke prihode. Imali su veliku kuu s dvoritem, parom posluitelja, televizorom, hladnjakom te automobil. Nooria je imala svoju sobu. Parvana je svoju dijelila s mlaom sestrom, Maryam. Maryam je puno avrljala, ali je jednako tako mislila da je Parvana prekrasna. U svakom sluaju bilo prekrasno katkad se maknuli od Noorije. Tu je kuu unitila bomba. Otada se obitelj nekoliko puta selila. Svaki put u sve manji stan. Kad god kad bi njihovu kuu pogodila bomba, izgubili bi dio svojih stvari. Sa svakom su bombom bivali siromaniji. I sad su ivjeli svi zajedno u jednoj maloj sobi. Rat je u Afganistanu trajao ve vie od dvadeset godina, dvaput dulje negoli je Parvana bila iva. Najprije su Sovjeti uli svojim velikim tenkovima u zemlju i letjeli avionima koji su bacali bombe na sela i gradove. Parvana se rodila mjesec dana prije nego to su se Sovjeti vratili u svoju zemlju. Bila si lako runa beba da Sovjeti nisu mogli podnijeti ostanak u istoj zemlji s tobom, rado joj je govorila Nooria. Odjurili su u uasu preko granice, koliko god brzo su ih njihovi tenkovi mogli nosili.
9

Ba

Nakon odlaska Sovjeta, ljudi koji su pucali na njih poeljeli su nastaviti pucati pa su pucali jedni u druge. Mnogo je bombi tad palo na Kabul. Puno je ljudi poginulo. Bombe su bile sastavni dio Parvanina ivota. Svakoga dana, svake noi rakete bi padale s neba i neija bi kua bila unitena. Kad su bombe padale, ljudi su bjeali. Prvo su bjeali u jednom smjeru, pa u drugom, pokuavajui nai mjesto na kojem ih bombe nee nai. Dok je bila mlaa, Parvanu su nosili. Kad je narasla, morala je trati sama.

Sad su veinu zemlje nadzirali talibani. Rije taliban oznaavala je uenika islamske religije, ali je Parvani otac rekao da religija ljude treba pouavali kako da budu bolja ljudska bia, kako da budu ovjeniji. Talibani ne ine Afganistan ovjenijim mjestom za ivljenje govorio je. Iako su bombe i dalje padale na Kabul, to se nije dogaalo toliko esto kao prije. Na sjeveru zemlje i dalje je trajao rat i ovih se dana ondje najvie umiralo. Nakon to je jo nekoliko muterija dolo i prolo, otac je predloio da zavre s poslom za taj dan. Parvana skoi na noge, pa se srui natrag. Noga joj je utrnula. Ona je protrlja, pa pokua ponovo. Ovaj je put mogla stajati. Skupila je sve male predmete koje su pokuavali prodali posude, jastunice, kuanske ukrase koji su preivjeli bombardiranje. Poput mnogih Afganistanaca, prodavali su ono to su mogli. Majka i Nooria redovito su pretraivale ono to je ostalo od obiteljske imovine traei ega se mogu odrei. U Kabulu je toliko ljudi pokuavalo neto prodati da se Parvana pitala postoji li uope itko tko bi ita mogao kupiti. Otac je pospremio svoje olovke i papir za pisanje u torbu koju je nosio na ramenu. Oslanjajui se o svoj tap za hodanje i
10

uhvativi se za Parvaninu ruku, polako je ustao. Parvana otrese prainu s pokrivaa, sloi ga i ve su kretali. Male je udaljenosti otac mogao svladati samo uz tap. Za veih mu je morala pomagati Parvana. Tono si visoka koliko treba, rekao je. A to kad narastem? Narast u i ja s tobom! Otac je nekad imao umjetnu nogu, ali ju je prodao. Nije to planirao. Umjetne su se noge morale posebno izraivati i neija umjetna noga nije nuno odgovarala nekome drugome. No, kad je jedna muterija vidjela oevu nogu na pokrivau, nije ju zanimalo sve ostalo za prodaju i zahtijevala je ba nju. Mukarac je ponudio tako dobru cijenu da je otac na kraju popustio

Sad je na trnici bilo mnogo umjetnih nogu na prodaju. Budui da su talibani odredili da ene moraju ostajati kod kue, mnogi su muevi umjetne noge uzeli svojim enama. Nikamo ne ide, pa to e li onda noga? pitali su. Svuda po Kabulu mogle su se vidjeti razorene kue. Susjedstva su se od otmjenih i poslovnih pretvorila u cigle i prainu. Kabul je nekad bio predivan. Nooria se sjeala itavih plonika, semafora na kojima su se smjenjivale boje, veernjih odlazaka u restorane i kina, etnji po finim trgovinama odjeom i knjigama. Vei dio Parvaninog ivota grad je bio u ruevinama i bilo joj ga je teko zamisliti drukijeg. Boljele su je prie o starom Kabulu prije bombardiranja. Nije eljela razmiljati o svemu to su odnijele bombe, ukljuujui oevo zdravlje i njihov prekrasan dom To ju je ljutilo, a kako sa svojom ljutnjom nije mogla nita, bivala je tuna. Napustili su prometni dio trnice i skrenuli niz pokrajnju ulicu do svoje zgrade. Parvana je paljivo vodila oca oko rupa i pukotina na cesti.
11

ene u burkama5 uspijevaju hodati po ovim ulicama? pitala je Parvana oca. Kako vide kud idu? esto padaju , odgovorio joi je otac. Bio je u pravu. Parvana ih je vidjela kako padaju Pogledala je svoju omiljenu planinu. Velianstveno se uzdizala na kraju njene ulice Kako se zove ona planina? pitala je oca nedugo nakon to su se preselili u novo susjedstvo. To je Parvana. Nije, rekla je Noona prezirno. Ne smije lagati djetetu, rekla je majka. itava je obitelj vani etala, u vrijeme prije talibana. Majka i Nooria nosile su samo lagane alove oko kose, lica su im upijala kabulsko sunce. Planine se nazivaju po ljudima, rekao je otac. Ja sam ovjek i onu planinu imenujem Parvanom.
Kako
5

burka- duga oprava naliok na ator koju su talibani propisali kao odjeu za ene kad izlaze iz kue. Posve ih prekriva, ima ak i uski mreasti zaslon preko oiju.

Majka je popustila, smijui se. I otac se smijao, i Parvana. i malena Maryam, koja ak nije ni znala zato se smije. ak se i mrzovoljna Nooria pridruila. Zvuk obiteljskog smijeha razlijegao se planinom Parvana i natrag du njihove ulice. Sad su se Parvana i njezin otac polako uspinjali stubitem zgrade. Stanovali su na treem katu stambene zgrade. Bila je pogoena u raketnom napadu i pola je zgrade bilo sravnjeno sa zemljom. Stubite je bilo s vanjske strane, postavljeno cik-cak do vrha. Oteeno u bombardiranju, nije ba bilo itavo, neke se stube mjestimino nisu dodirivale Samo su dijelovi imali rukohvat. Nikad se ne pouzdaj u ogradu, otac je stalno ponavljao Parvani. Penjanje je inu bilo lake od silaenja, ali je svejedno dugo trajalo. Na posljetku su stigli do vrata svog doma te uoe.
12

DVA Majka i Nooria ponovo su pospremale. Otac je poljubio Alija i Maryam. Otiao u kupaonicu oprati prainu s nogu, lica i ruku, pa se protegao na toaku6 kako bi se odmorio. Parvana je odloila svoje zaveljaje i poela skidali ador. Trebamo vodu rekla je Nooria Ne mogu li najprije malo sjesti? upitala je Parvana majku. Bolje e se odmarati kad zavri svoj posao. Idi sad ! Spremnik s vodom gotovo je prazan. Parvana je mrmljala. Ako je spremnik gotovo prazan, morat e pet puta ii do slavine s vodom. est, jer mama je mrzila vidjeti praznu kantu. Da si je donijela juer, kad te majka molila, ne bi danas morala toliko vui, rekla je Nooria dok je Parvana prolazila pored nje kako bi uzela kantu za vou. Nooria se nasmijeila svojim premonim smijekom stanje sestre i zabacila kosu preko ramena. Parvana ju je poeljela udariti. Nooria je imala divnu kosu, dugu i gustu. Parvanina je kosa bila tanka i slamnata. eljela je kosu poput sestrine i Nooria je to znala. Parvana se bunila itavim putem niza stube i niz ulicu do
6

toak - uski madrac, u mnogim afganistanskim domovima umjesto stolaca ili kreveta

vode. Put kui, s punom kantom, bio je gori, posebno penjanje na trei kat. To to je bila ljutita na Nooriju dalo joj je snagu, pa se Parvana nastavila aliti. Nooria nikad ne ide po vodu, niti majka. A ni Maryam. Ona ne mora nita raditi. Parvana je znala da mrmlja gluposti, ali je svejedno nastavljala. Maryam je imala samo pet godina i nije mogla nositi ni praznu kantu niza stube, a kamoli punu na kat. Majka i Nooria morale su
13

nositi burke kad god bi izale iz kue, a nisu mogle nosili kantu vode uz one nejednake, polomljene stube ako su to imale na sebi. Osim toga, za ene je bilo opasno izlaziti bez mukarca. Parvana je znala da mora donositi vodu jer nitko drugi u obitelji to nije mogao. To joj je katkad smetalo. Kadto je, pak, zbog toga bila ponosna. No, jedno je znala - nije bilo bitno kako se ona osjea. Bila dobre ili loe volje, vodu je trebalo donijeti, a to je mogla uiniti samo ona. Spremnik je napokon bio pun, kanta za vodu takoer i Parvana je mogla izuti sandale, objesili ador i opustili se. Sjela je na pod pored Maryam i gledala kako sestru crta. Jako si darovita, Maryam. Jednog e dana prodavati svoje crtee za tone i tone novaca. Bit emo jako bogati i ivjet emo u palai, a ti e nositi haljine od plave svile. Zelene svile , rekla je Maryam Zelene svile , sluila se Parvana Umjesto to sjedi ondje, mogla bi nam ovdje pomoi. Majka i Nooria ponovo su istile ormar. Oistile ste taj ormar prije tri dana! Hoe li nam pomoi ili nee? Nee, mislila je Parvana, ali se digla na noge. Majka i Nooria neprestano su neto istile. Budui da nisu mogle raditi ili ii u kolu, nisu se ba mnogoime drugim mogle baviti. Talibani su rekli da moramo ivjeti unutra, ali to ne znai da moramo ivjeti u prljavtini, rado je govorila majka.

Parvana je mrzila sve to pospremanje. Potroila bi se voda koju je ona morala dovlaiti. Jedino gore od toga bilo je Noorijino pranje kose. Parvana se ogledala po njihovoj maloj sobi. Sav je namjetaj to ga se sjeala iz njihovih ostalih kua bio uniten bombama ili su ga ukrali pljakai. Sve to su sad imali bio je visok drveni ormar, koji je bio u sobi kad su je unajmili. U njemu je bilo nekoliko
14

stvari koje su uspjeli spasiti. Dva toaka stajala su prislonjena uza zidove i to je bio sav namjetaj koji su imali. Nekad su imali divne afganistanske sagove. Parvana se sjeala kako je, kad je bila mlaa, prstima pratila njihove zamrene uzorke. Sad je na betonskom podu bila samo jeftina prostirka. Parvana je u deset obinih koraka u jednom smjeru i dvanaest u drugome mogla prijei glavnu prostoriju. Obino je njen posao bio da siunom metlom pomete prostirku. Poznavala je svaki njezin centimetar. Na kraju sobe bila je kupaonica. Bila je to vrlo mala prostorija s drvenim uzdignutim toaletom - ne modernim zapadnjakim kakav su nekada imali! Ondje je bilo i malo plinsko kuhalo jer je, visoko u zidu, mali otvor omoguavao ulazak svjeeg zraka u prostoriju. I spremnik s vodom bio je ondje - metalni bubanj u koji je stalo pet kanti vode - a pokraj njega korito za pranje. Ostali ljudi ivjeli su u dijelu zgrade koji je jo stajao. Parvana ih je viala dok je odlazila po vodu ili s ocem na trnicu. Ne smijemo se druiti sa susjedima , rekao joj je otac. Talibani potiu susjede da se meusobno pijuniraju. Sigurnije je drati se podalje. Moda je bilo sigurnije, esto je mislila Parvana, ali je bilo i samotno. Moda je postojala jo neka djevojica njene dobi, tu blizu, ali ona to nikada nee saznati. Otac je imao svoje knjige, Maryam se igrala s Alijem, Nooria je imala majku, ali Parvana nije imala nikoga. Majka i Nooria obrisale su police ormara. Sad su vraale stvari unutra. Ovdje je hrpa stvari koje e otac prodavati na trnici. Stavi ih uz vrata, uputila ju je majka.

iva crvena tkanina zapne Parvani za oko. alvar kamiz7 ! Ne moemo to prodati!
15

Moj

najbolji

odluujem to emo prodati, ne ti. Vie niemu ne slui, osim ako ne planira ii na zabave za koje mi se nisi potrudila rei. Parvana u znala da se nema smisla svaati. Otkad je bila prisiljena napustiti posao, majini su ivci svakoga dana bili sve tanji. Parvana stavi odijelo, zajedno s ostalim stvarima, pored vrata. Prstima je prelazila preko zamrenog veza. Bio je to poklon za Eid8 njene lete iz Mazar-e-Sharifa, grada na sjeveru Afganistana. Nadala se da e se teta ljutiti na mamu to ga je prodala. Zato ne prodamo Noorijinu sveanu odjeu? Ona ne ide nikamo. Ona e je trebati kad se uda. Nooria je namjestila nadmonu facu za Parvanu. Kao dodatnu uvredu, zabacila je glavu kako bi zaljuljala svoju dugu kosu. ao mi je onoga tko se tobom oeni rekla je Parvana. Za enu e dobiti ukoenog snoba. Dosta, rekla je majka. Parvana je kipjela od bijesa. Majka je uvijek stala na Noorijinu stranu. Parvana je mrzila Nooriju, a mrzila bi i majku, samo da nije bila i njezina majka. Njezina se ljutnja otopila kad je vidjela majku kako podie zamotuljak Hossainove odjee i sklanja ga na najviu policu ormara. Majka je uvijek izgledala tuna kad je dodirivala Hossainovu odjeu. Nooria nije uvijek bila najstarija. Hossain je bio najstarije dijete. Poginuo je od mine kad mu je bilo etrnaest godina. Majka i otac nisu nikada o njemu razgovarali. Bilo je prebolno sjeali ga se. Nooria je Parvani rekla za njega u jednom od rijetkih trenutaka kad su razgovarale jedna s drugom. Hossain se mnogo smijao i uvijek je pokuavao navesti Nooriju da se igra s njim, iako je bila djevojica Ne budi takva,
16
7

Ja

alvar kamiz - duga, komotna koulja i hlae, nose ih mukarci i ene. Muki su svi iste boje, s depovima s unutranje strane na grudima. enski su razliitih boja i krojeva, katkad pomno izvezeni ili ukraeni perlama. 8 Eid - muslimanska sveanost na kraju ramazana, mjeseca posta.

princeza, rekao bi. Koristit e ti malo nogometa! Katkad bi. rekla je Nooria, popustila i igrala, a Hossain bi joj uvijek dodavao lopte koje je mogla zaustaviti i vraati. Obiavao te podizati i puno se igrati s tobom, rekla je Nooria Parvani. Ustvari, inilo se da te voli. Zamisli! Prema Noorijinom prianju, Hossain je bio netko koga bi i Parvana voljela. Vidjevi bol na majinu licu, Parvana zatomi bijes i tiho pomogne zavriti veeru. Obitelj je jela u afganistanskom stilu, sjedei oko plastine prostirke rairene na podu. Hrana je sve razveselila i obitelj se oputala nakon zavrenog obroka. U odreenom e trenutku, znala je Parvana, majka i Nooria razmijeniti tajni znak i njih e se dvije u istom trenutku dii kako bi poele pospremati. Parvana nije imala pojma kako su to inile. Gledala bi hoe li meusobno razmijeniti kakav znak, ali nikad ga nije vidjela Ali je drijemao u majinom krilu, s komadom nana u aici. Kad bi shvatio da pada u san, razbudio bi se, kao da mrzi pomisao na to da bi mu neto moglo promaknuti. Pokuao bi ustati, ali ga je majka drala prilino vrsto. Nakon kratkotrajnog koprcanja odustao bi i ponovo zadrijemao. Otac se, izgledajui odmorno nakon drijemanja, presvukao u svoj dobar bijeli alvar kamiz. Duga mu je brada bila uredno poeljana. Parvana je mislila da je vrlo zgodan. Kad su talibani tek doli i naredili svim mukarcima da puste bradu, Parvani se bilo teko priviknuti na oevo lice. Nikada prije nije nosio bradu. I ocu je bilo teko priviknuti se. Ispoetka je prilino svrbjelo Sad je priao povijesne prie. Prije negoli je njegova kola bombardirana, bio je uitelj povijesti. Parvana je odrasla uz njegove prie, zbog ega je bila vrlo dobar uenik na satu povijesti.
17

je to 1880. i Britanci su pokuavali zauzeti nau zemlju. Jesmo li htjeli da je Britanci preuzmu? upitao je Maryam. Ne! odgovorila je Maryam.

Bilo

da nismo. Svi dolaze u Afganistan i pokuavaju ga zauzeti, ali mi Afganistana ih izbacimo van. Mi smo najgostoljubljiviji ljudi na svijetu. Nama je gost kralj. To zapamtite, djevojke. Kad vam gost doe u kuu, mora imati sve najbolje. Ili goa, rekla je Parvana. Otac se namrtio i pogledao je. Ili goa. Mi Afganistanci inimo sve to moemo kako bi gostu bilo ugodno No, ako netko doe u nau kuu ili nau zemlju i ponaa se neprijateljski, mi branimo svoj dom. Oe, zaponi priu. Parvana je pourivala. ula ju je ve mnogo puta, ali ju je eljela uti ponovo. Otac se ponovo smrkne. Moramo ovo dijete nauiti malo strpljivosti, rekao je majci. Parvana nije morala ni pogledati majku da bi znala kako ona vjerojatno misli da je moraju nauiti mnogo vie od toga. U redu, popustio je. Idemo s priom. Bila je 1880. U praini oko grada Kandahara Afganistanci su se borili s Britancima. Bilo je mnogo mrtvih. Britanci su pobjeivali i Afganistanci su se spremali odustati. Moral im je bio pao, nisu imali snage za nastavak borbe. Predaja i zarobljavanje poelo im je izgledati sve bolje. Napokon e se moi odmoriti i moda spasiti svoje ivote. Iznenada siuna djevojka, mlaa od Noorije, izleti iz jednog od seoskih kueraka. Otrala je u prve borbene redove i okrenula se kako bi se suoila s afganistanskim postrojbama. Strgnula je veo s glave i na jakom suncu koje se razlijevalo njezinim licem i golom glavom obratila se postrojbama. Moemo pobijediti u ovoj borbi!' vrisnula je. 'Ne gubite nadu! Saberite se! Idemo!' Maui svojim velom u zraku kao borbe19

Naravno

nom zastavom povela je postrojbe u konani napad na Britance. Afganistanu su dobili bitku. Pouka je ove prie, keri moje , gledao je sad jednu, sad drugu, da je Afganistan uvijek bio dom najhrabrijim enama na svijetu. Sve ste vi hrabre ene. Sve ste nasljednice Malaline hrabrosti.

pobijediti u ovoj borbi! povikala je Maryam, maui rukom kao da dri zastavu. Majka je izmaknula ajnik izvan domaaja ratnice. Kako moemo biti hrabre? upitala je Nooria. Ne moemo ni izai. Kako moemo voditi mukarce u boj? Vidjela sam dovoljno rata Ne elim ga vie gledati. Postoji mnogo vrsta borbe, rekao je otac tiho. Ukljuujui onu s posuem od veere , rekla je majka. Parvana je sluila takvo lice da se otac poeo smijati. Maryam ju je pokuala oponaati, to je majku i Nooriju natjeralo na smijeh. Ali se probudio, vidio kako se svi smiju pa se i on poeo smijati. itava se obitelj smijala kad su etiri talibanska vojnika nahrupila kroz vrata. Ali se uzbudio prvi. Zvuk udarca vrata o zid okirao ga je te je vrisnuo. Majka je skoila na noge i u trenutku su Ali i Maryam bili u kutu sobe vritei iza njenih nogu. Nooria se itava pokrila adorom i skupila se u lopticu. Mlade su ene katkad krali vojnici. Otimali bi ih iz njihovih domova, a obitelji ih nikada vie ne bi vidjele. Parvana se nije mogla pomaknuti. Sjedila je kao zaleena na rubu prostirke od veere. Vojnici su bili divovi, zbog svojih su visoko namotanih turbana izgledali jo vii. Dva vojnika zgrabie njezinog oca. Ostala dvojica zapoee pretraivati stan, razbacavi ostatke veere svuda po prostirci.
20

Moemo

Ostavite

ga na miru! povikala je majka. Nije uinio nita

loe! si se kolovao u Engleskoj? derali su se vojnici na oca. Afganistan ne treba tvoje 'uvozne" ideje! Gurnuli su ga prema vratima. Afganistan treba jo takvih nepismenih protuha kakve ste vi, rekao je otac. Vojnik ga udari u lice. Krv iz nosa pone kapati na njegov bijeli alvar kamiz.
Zato

Majka skoi na vojnike, udarajui ih akama. Zgrabila je oevu ruku i pokuala ga izvui iz njihovog stiska. Jedan od vojnika podigne puku i opali je po glavi. Ona se srui na pod. Vojnik je udari jo nekoliko puta. Maryam i Ali vrisnuli su sa svakim udarcem u majina lea. Vidjevi majku na podu Parvana se napokon trgne. Kad su vojnici oca poeli izvlaiti iz stana, ona baci ruke oko njegova struka. I dok su oni oslobaali njezin stisak, ula je oca kako govori: Brini se za ostale, moja Malali. I vie ga nije bilo. Parvana je bespomono gledala kako ga dva vojnika vuku niza stube, lijepi mu se alvar kamiz kidao na grubom betonu. A onda su skrenuli za ugao i vie ih nije mogla vidjeti. A u sobi su druga dva vojnika parala toake noevima i bacala stvari iz ormara. Oeve knjige! Na dnu ormara bio je tajni pretinac koji je otac ugradio kako bi sakrio nekoliko knjiga koje nisu bile unitene bombardiranjima. Neke su bile engleske knjige o povijesti i knjievnosti. Drali su ih skrivene jer su talibani paliti knjige koje im se nisu sviale. Nisu smjeli nai oeve knjige! Vojnici su poeli na vrhu ormara i ili su prema dolje. Odjea, pokrivai, posue - sve je zavrilo na podu. Prilazili su sve blie i blie donjoj polici, onoj s lanom stijenkom. Parvana je u uasu gledala kako se vojnici saginju kako bi izvukli stvari s donje police.
21

se iz moje kue! viknula je. Bacila se na vojnike takvom snagom da su obojica pali na tlo. Lamatala je po njima akama dok je nisu sruili. Vie je ula nego osjetila udaranje njihovih tapova po svojini leima. Sakrila je glavu rukama dok batinanje nije prestalo i vojnici nisu otili. Majka je ustala s poda i imala pune ruke posla s Alijem. Nooria je jo uvijek bila skvrena u prestravljenoj lopti. Maryam je bila ta koja je dola pomoi Parvani. Na prvi dodir sestrinih ruku Parvana se skupi, mislei da su vojnike. Maryam joj nastavi gladiti kosu dok Parvana nije shvati-

Gubite

la tko je. Sjedne uspravno, a boljelo ju je cijelo tijelo. Ona i Maryam se vrsto zagrle, tresui se. Nije imala pojma koliko je dugo obitelj tako stajala. Ostali su na svojim mjestima dugo nakon to je Ali prestao vritati i utonuo u san. TRI
22

Majka je njeno poloila zaspalog Alija na isto mjesto na podu. I Maryam je zaspala, pa su i nju prenijeli da spava uz brata. Idemo poistiti, rekla je majka. Polako su ponovo uredili sobu. Parvanu su boljela lea i noge. I majka se polako kretala, sva pogrbljena. Majka i Nooria poslagale su stvari u ormar. Parana je skinula metlicu s avla u kupaonici i skupila rasutu riu. Krpom je pokupila proliveni aj. Razrezani toaci mogu se pokrpati, ali to e ekati do sutra Kad je prostorija ponovo izgledala donekle normalno, obitelj, bez oca, prostrla je prostirke i pokrivae po podu i pola spavati. Parvana nije mogla zaspati. ula je kako se i majka i Noo rija vrte. Sa svakim je umom zamiljala povratak ili oca ili talibana. Svaki je zvuk za Parvanu bio izvor nade i straha u isto vrijeme Nedostajalo joj je oevo hrkanje. Hrkao je meko, ugodno. Tijekom snanog bombardiranja Kabula, esto su mijenjali mjesto stanovanja, pokuavajui nai neto sigurnije. Parvana bi se probudila usred noi i ne bi se mogla sjetili gdje je. im bi ula oevo hrkanje, znala je da je sigurna Noas nije bilo hrkanja. Gdje je njen otac? Ima li meko mjesto za spavanje?Je li mu hladno? Je li gladan? Je li ga strah? Parvana nikad nije vidjela unutranjost zatvora, ali je imala roake koji su bili uhieni. Jedna je od njenih teta bila uhiena sa stotinama drugih kolarki zbog prosvjedovanja protiv sovjetske okupacije njene zemlje. Sve su afganistanske vlade zatvarale svoje neprijatelje.

Ne moe biti pravi Afganistanac ako ne zna nekoga tko je bio u zatvoru, katkad je govorila njena majka.
23

Nitko joj nije rekao kako je u zatvoru. Premlada si da sazna takvo to, govorili bi joj odrasli. Morala je to zamisliti. Zasigurno je hladno, zakljuila je Parvana, i mrano. Majko, upali svjetlo! sjela je posve uspravno s iznenadnom misli. Parvana, tiho! Probudit e Alija. Upali svjetiljku , aptala je Parvana. Ako puste oca, trebat e mu osvijetljeni prozor koji bi ga doveo kui. Kako bi mogao hodati? Ovdje je ostavio svoj tap. Parvana, spavaj. Ovako nam ne pomae. Parvana ponovo legne, ali nije zaspala. Jedini prozor na prostoriji bio je malen, visoko u jednom zidu. Talibani su naredili da se svi prozori preboje crno tako da nitko ne moe vidjeli ene unutra. Neemo to uiniti, rekao je otac. Prozor je tako visoko i tako je malen da nitko ne moe vidjeti unutra. Do sada im je uspijevalo ostaviti ga neobojenog. U kratkim bi razdobljima za vedrih dana sunce ulazilo kroz prozor u tankom snopu. Ali i Maryam sjeli bi pod tu zraku sunevog sjaja. Majka i Nooria bi im se pridruile i jedan bi trenutak sunce ugrijalo mjesta na njihovim rukama i licima. Zalim bi se planet nastavio okretati i sunev bi snop opet iezao. Parvana je gledala u toku na kojoj je mislila da se nalazi prozor. No je bila tako mrana da nije mogla razlikovati prozor od zida. uvala je strau itave noi, dok zora napokon nije izgurala tamu i jutro se promolilo kroz prozor. S prvim su se svjetlom majka, Nooria i Parvana prestale pretvarati da spavaju. Tiho su, da ne probude malene, ustale i obukle se. Za doruak su vakale preostali nan. Nooria je poela grijati vodu za aj na malom plinskom tednjaku u kupaonici, ali je majka zaustavi. Ima prokuhane vode od sino. Samo emo to popiti. Nemamo vremena ekati aj. Parvana i ja idemo izvui oca iz

24

zatvora. Izustila je to kao da rekla: Parvana i ja idemo na trnicu po breskve. Nan je ispao Parvani s usana na plastini prekriva. No nije se bunila. Moda e mi napokon uspjeti vidjeti kako izgleda unutranjost zatvora, pomislila je. Zatvor je bio daleko od njihove kue. Autobusima se nisu smjele voziti ene bez pratnje mukaraca. Morat e propjeaiti itav put. to ako oca dre negdje drugdje? to ako ih na ulici zaustave talibani? Majka nije smjela biti izvan kue bez mukarca ili bez pisane poruke svoga supruga. Nooria, napii majci poruku. Ne trudi se, Nooria. Neu hodati vlastitim gradom s porukom privrenom na burku kao da sam dijete iz vrtia. Imam sveuilinu diplomu Ipak je napii , priapnula je Parvana Nooriji, dok je majka bila u kupaonici. Ponijet u je ja u rukavu. Nooria se sloi. Njezin je rukopis bio odrasliji od Parvaninog. Brzo je napisala: Doputam svojoj eni da bude vani. Potpisala je poruku oevim imenom. Mislim da vam nee ba puno koristiti , apnula je Noo ria, dodajui poruku Parvani. Veina talibana ne zna itati. Parvana nije odgovorila. Brzo je presavila papir u mali kvadrat i zataknuta ga u iroki porub svog rukava. Nooria iznenada uini neto vrlo neuobiajeno. Zagrli sestru. Vrati se, proaptala je. Parvani se nije ilo, ali je znala da bi sjedenje kod kue i ekanje majinog povratka bilo jo tee. Pouri, Parvana, rekla je majka. Tvoj otac eka. Parvana uvue stopala u sandale i omota svoj ador oko glave. Slijedila je majku kroz vrata.
25

Pomaganje majci da sie niza stube sliilo je pomalo na pomaganje ocu jer joj je nabrana burka oteavala da vidi kuda ide.

Majka je oklijevala na dnu stubita Parvana je mislila da se moda predomilja. Ipak, nakon krae stanke majka se ispravi u svojoj punoj visini, izravna lea i vine se na kabulske ulice. Parvana je urila za njom. Morala je trati kako bi sustigla majine duge, brze korake, ali nije se usudila zaostati. Na ulici je bilo jo nekoliko ena i sve su nosile propisane burke zbog ega su sve izgledale slino. Parvana se bojala da vie nikada nee pronai majku ako je ispusti iz vidokruga Majka je zastajala pored mukaraca i ena ili manjih skupina mukaraca, ak i pokraj malog dostavljaa robe, i vadila oevu sliku. Nita nije govorila, samo im je pokazivala fotografiju. Parvana je svaki put kad bi majka to inila, zadravala dah. Fotografije su bile protuzakonite. Bilo tko od ovih ljudi mogao je Parvanu i njezinu majku predati miliciji No, svi bi pogledali sliku i zatim odmahnuli glavom. Mnogi su ljudi uhieni. Mnogi su nestali. Znali su to majka pita a da im ona nita nije morala rei. Do zatvora Pul-i-Charkhi morale su dugo hodati. Kad su napokon ugledale golemu tvravu, Parvanu su boljele noge i stopala i, najgore od svega, ponovo je bila prestraena. Zatvor je bio taman i ruan i zbog njega se Parvana osjeala jo manjom Malali se ne bi bojala, znala je Parvana. Malali bi organizirala vojsku i povela je u sravnjivanje zatvora sa zemljom. Malali bi oblizala svoje usne na takav izazov. Njezina se koljena ne bi tresla poput Parvaninih. Ako se Parvanina majka bojala, nije to pokazivala. Dostupala je ravno do zatvorskog ulaza i rekla uvaru: Dola sam po svog mua.
26

Straari se nisu osvrtali. Dola sam po svog mua! ponovila je majka. Izvadila je oevu sliku i stavila je pred lice jednog uvara. Uhien je sino Nije poinio nikakav zloin i hou da ga pustite! Poelo se skupljali sve vie straara. Parvana lagano povue majinu burku. Majka se nije osvrtala.

sam po svog mua! nastavljala je govoriti, sve glasnije i glasnije. Parvana jae povue iroku tkaninu burke. Samo smireno, moja mala Malali, u mati je zaula oca. Iznenada je osjetila duboki mir. Dola sam po svog oca! povikala je Majka pogleda prema njoj kroz mreu navuenu preko oiju. Posegnula je prema njoj i uhvatila je za ruku. Dola sam po svog mua! viknula je opet. Stalno ponavljajui, Parvana i njena majka nastavljale uzvikivati svoj zahtjev. Sve je vie mukaraca dolo buljiti u njih. Budite tiho! naredi jedan od uvara. Ne smijete ovdje! Otiite odavde! Vratile se kui! Jedan od vojnika zgrabi sliku Parvanina oca i rastrga je u komadie. Drugi pone njezinu majku tui tapom. Pustile moga mua! nastavljala je majka govoriti. U batinanju mu se pridrui jo jedan vojnik. Udario je i Parvanu. Premda je nije udario jako, Parvana padne na tlo, tijelom pokrivajui komadie oeve fotografije. U djeliu sekunde skupila je komadie i sakrila ih pod svoj ador da se ne vide. Njezina je majka takoer bila na zemlji, vojniki su je tapovi udarali po leima. Parvana skoi na noge: Stanite! Prestanite! Otii emo! Idemo! Zgrabila je ruku jednog od majinih napadaa. On je otrese kao da je muha.
28

Dola

Tko

si ti da mi govori to u raditi? No, spustio je

tap se odavde! pljunuo je na Parvanu i njenu majku. Parvana klekne, uhvati majku za ruku i pomogne joj da ustane. Polako, dok se majka naslanjala na nju, one odepaju od zatvora. ETIRI
Gubite

29

Bilo je jako kasno kad su se Parvana i majka vratile kui. Parvana je bila toliko umorna da se morala nasloniti na majku kako bi se uspela stubama, onako kako se otac nekad naslanjao na nju. Prestala je razmiljati bilo o emu drugom osim o boli za koju joj se inilo da postoji u svakom dijelu njenog tijela, od vrha glave do tabana. Stopala su je boljela i pekla sa svakim novim korakom. Kad je izula sandale, mogla je vidjeti i zato. Nenaviknuta na tako dugo hodanje, stopala su joj bila prekrivena uljevima. Veina ih je popucala i stopala su joj krvarila i bila puna rana. Nooria i Maryam razrogaie oi kad su ugledale uas od Parvaninih nogu. Jo su ih bile jae rairile kad su vidjele majina stopala. Ona su bila ak vie ozlijeena i krvavija ud Parvaninih. Parvana shvati da majka nije bila izvan kue otkad su talibani preuzeli Kabul prije godinu i pol dana. Mogla je izai. Imala je burku i otac bi poao s njom kad god bi poeljela. Mnogi su mukarci bili sretni to svoje ene mogu prisiliti da ostanu kod kue, ali ne i otac. Fatana, ti si spisateljica , esto je govorio. Mora otii u grad i vidjeti to se dogaa. Kako e inae znati to napisati? A tko bi itao to to bih napisala? Je li mi doputeno ita objaviti? Nije. Pa koja je onda svrha pisanja, koja je svrha gledanja? Osim toga, nee dugo ovako. Afganistanci su pametni i jaki. Izbacit e ove talibane. Kad se to dogodi, kad budemo imali pristojnu vladu u Afganistanu, onda u ponovo izai. Dotad u ostali tu. Na pristojnoj vladi treba poraditi , rekao je otac. Ti si spisateljica. Mora raditi svoj posao. Da smo otili iz Afganistana kad smo imali priliku, mogla sam obavljati svoj posao! Mi smo Afganistanci. Ovo je na dom. Ako odu svi obrazovani ljudi, tko e ponovo izgraditi zemlju?

30

Bila je to esta tema svae Parvaninih roditelja. Kako je itava obitelj ivjela u jednoj prostoriji, nije bilo tajni. Majine su noge bile u tako loem stanju od dugog hodanja da je jedva ula u sobu. Parvana je bila prezauzeta vlastitom

boli i iscrpljenou pa nije ni pomislila na to kroz to je prolazila majka. Nooria je pokuala pomoi, ali joj majka samo odmahne da ne prilazi. Bacila je burku na pod. Lice joj je bilo zamrljano suzama i znojem. Stropotala se na toak na kojem je jo juer drijemao otac. Majka je dugo, dugo plakala. Nooria je spuvom obrisala dio njezinog lica koji nije bio uronjen u jastuk. lsprala joj je prainu s rana na nogama. Majka se ponaala kao da Noorije uope nema. Na posljetku je Nooria pokrije laganim pokrivaem. Prolo je mnogo vre mena prije nego to je jecanje utihnulo, a majka zaspala. Dok se Nooria pokuavala brinuti za majku, Maryam se pobrinula za Parvanu. Zagrizavi jezik kako bi se to bolje usredotoila, donijela je posudu s vodom do mjesta na kojem je sjedila Parvana. Nije prolila ni kap. Obrisala je Parvanino lice runikom koji nije ba mogla iscijediti. Voda iz runika potee niz Parvanin vrat. Tako joj je godila. Namakala je noge u posudi, i to joj je godilo. Sjedila je s nogama u lavoru dok je Nooria spremala veeru. Nisu nam htjeli nita rei o ocu, rekla je Parvana sestri. to emo uinili? Kako emo ga nai? Nooria je zapoela neto odgovarati, ali je Parvana nije ula. Osjetila se tekom, oi su joj se poele sklapati i sljedee to je primijetila bilo je jutro. Parvana je ula kako se priprema doruak. Trebala bih ustati i pomoi, pomislila je, ali nije se mogla prisilili na pokret.
31

itavu je no sanjala vojnike. Urlali su na nju i udarali je. U snu je ona vikala neka joj oslobode oca, ali zvuk nije silazio s njezinih usana. ak je vikala i: Ja sam Malali! Ja sam Malali! ali se vojnici nisu osvrtali. Najgori je dio njenog sna bilo gledanje kako tuku majku. Bilo je to kao da Parvana ono to se dogaa promatra iz velike daljine i ne moe joj doi pomoi da ustane.

Parvana iznenada sjedne i zatim se ponovo opusti vidjevi majku na toaku na drugoj strani sobe. Sve je bilo u redu, majka je ovdje. Pomoi u ti da doe do kupaonice, ponudila je Nooria. Ne trebam pomo, rekla je Parvana. No, kad je pokuala ustati, bol u nogama bila je prilina. Bilo je lake prihvatiti Noonjinu pomo i nasloniti se na nju hodajui preko prostorije do kupaonice. U ovoj se obitelji svi oslanjaju na sve , rekla je Parvana. Tako? pitala je Nooria. A na koga se ja oslanjam? Bila je to primjedba tako slina Nooriji da se Parvana odmah osjeala malo bolje. To to je Nooria bila mrzovoljna, znailo je da se stvari vraaju u normalu. Jo se bolje osjeala nakon to se umila i uredila kosu. Kad je zavrila, ekali su je hladna ria i vrui aj. Majko, eli li to dorukovati? Nooria ju je njeno protresla. Majka je malice zajeala i izmakla se Noorijinu dodiru. Osim to je odlazila u kupaonicu i popila nekoliko alica aja koji je Nooria drala u termosici pored toaka, majka je dan provela leei. Okrenula se prema zidu i ni s kim nije razgovarala. Sljedeeg dana Parvana je bili umorna od spavanja. Noge su je i dalje boljele, ali se igrala s Alijem i Maryam. Maleni, pogotovo Ali, nisu mogli razumjeli zato majka ne obraa pozornost na njih.
32

spava, neprestano je ponavljala Parvana. Kad e se probuditi? pitala je Maryam. Parvana nije odgovorila. Ali se stalno gegao do vrata i pokazivao na njih. Mislim da pita za oca , rekla je Nooria. Doi, Ali, naimo tvoju loptu. Parvana se sjetila dijelova fotografije te ih izvadi. Lice njezina oca bilo je poput slagalice. Rairila je komadie na prostirku pred sobom. Maryam joj se pridruila i pomogla sloiti ih. Nedostajao je jedan dio. Oevo je lice bilo ondje, osim djelia brade. Kad nabavimo neto ljepila, slijepit emo dijelove ,

Majka

rekla je Parvana. Maryam je kimnula. Skupila je komadie u urednu hrpicu i dodala ih Parvani. Parvana ih spremi u kut ormara. Trei se dan jedva nekako vukao. Parvani je ak palo na pamet da obavi neki kuanski posao, samo da joj proe vrijeme, ali se zabrinula da e smetati majci. U jednom je trenutku sve etvero djece sjelo uza zid i gledalo majku kako spava. Mora uskoro ustati , rekla je Nooria. Ne moe samo tako leati zauvijek. Parvani je bilo dosta sjedenja. ivjela je u toj prostoriji godinu i pol, ali je uvijek bilo nekih obveza i odlazaka na trnicu s ocem. Majka je jo uvijek bila na istome mjestu. Pazili su da je ne uznemire. U svakom sluaju, Parvana je mislila da e, bude li morala jo dugo aptati i stiavati malene, poeti vritati. Pomoglo bi da je mogla itati, ali su jedine knjige koje su imali bile oeve tajne knjige. Nije se usuivala izvaditi ih iz njihovog skrovita. to ako talibani ponovo banu k njima? Uzeli bi knjige i moda kaznili cijelu obitelj zato to ih ima. Parvana je primijetila promjenu na Aliju. Je li bolestan? upitala je Nooriju.
33

mu majka. Ali je sjedio u Noorijinu krilu. Vie nije puzao uokolo kad bi ga spustili na pod. Veinu je vremena provodio sklupan u loptu s palcem u ustima. Vie ak nije ni mnogo plakao. Bilo je lijepo odmoriti se od njegovog zavijanja, ali Parvana ga nije voljela ovakvoga. Soba je poela vonjati. Moramo tedjeti vodu , rekla je Nooria, pa se nije pralo ni istilo. Alijeve prljave pelene bile su nakupljene u hrpi u kupaonici. Prozori se nije mogaoj otvoriti. Nikakav povjetarac nije mogao ui u prostoriju i rastjerati smrad. etvrtoga je dana nestalo hrane. Nemamo hrane, Nooria je rekla Parvani. Nemoj to meni govoriti. Reci majci. Ona je odrasla. Ona nam je mora pribaviti. Ne elim joj smetati. Onda u joj ja rei. Parvana ode do majinog toaka i njeno je protrese.

Nedostaje

hrane. Nije bilo odgovora. Majko, nije nam ostalo nita hrane. Majka se izmakne. Parvana je ponovo pone tresti. Ostavi je na miru! Nooria je povue. Ne vidi li da je u depresiji9? Svi smo u depresiji , odgovori Parvana, Isto tako smo i gladni. Htjela je vikati, ali nije eljela prestraiti malene. No, mogla je bijesno piljiti, pa su se ona i Nooria bijesno gledale satima. Taj dan nitko nije jeo. Nemamo hrane, ree Nooria Parvani sljedeeg dana. Ja tamo ne idem. Mora ii. Nema nikoga drugog tko bi mogao.
34

Nemamo

Stopala me jo uvijek bole. Tvoja e stopala preivjeti, ali mi neemo ako nam ne donese hrane. A sad se mii! Parvana pogleda majku koja je i dalje leala na toaku. Pogledala je Alija, izmuenog od gladi i potrebe za roditeljima. Pogledala je Maryam, iji su obrazi ve poinjali izgledati upalo i koja tako dugo ve nije bila na suncu. Na kraju, pogleda u svoju veliku sestru, Nooriju. Nooria je izgledala prestravljeno. Ako je Parvana ne poslua, morat e sama otii po hranu. Sad je imam, pomisli Parvana. Mogu je initi jednako jadnom kakvom ona ini mene. No, iznenadi je to to joj ta pomisao nije predstavljala nikakvo zadovoljstvo. Moda je bila preumorna i previe gladna. Umjesto da joj okrene leda, ona uzme novac iz sestrine ruke. to da kupim? upitala je.
35

PET

depresija - utuenost, tjeskoba

Bilo je udno biti na trnici bez oca. Parvana je gotovo oekivala da e ga vidjeti na njegovom uobiajenom mjestu kako sjedi na pokrivau, itajui i piui pisma svojim muterijama. enama nije bio doputen ulazak u trgovine. Mukarci su trebali obavljati svu kupnju ali, ako su je obavljale ene, morale su stajati vani i izvikivati to trebaju. Parvana je vidjela trgovce koje su tukli zbog posluivanja ena u unutranjosti svojih duana. Nije bila sigurna bi li se nju smatralo enom. S jedne strane, bude li se tako ponaala i stajala izvan trgovine izvikujui svoju narudbu, mogla bi loe proi to ne nosi burku. S druge strane, ako ude u trgovinu, mogla bi nastradati jer se ne ponaa kao ensko! Odgodila je svoju odluku kupivi najprije nan. Pekarov se tand otvarao na ulicu Parvana navue ador vre oko lica tako da su joj se vidjele samo oi. Podigla je deset prstiju - deset hljebova nana10. Hrpa nana ve je bila peena, ali morala je priekati da se jo etiri hljeba izvrnu iz penice. Prodava je zamotao kruh u komad novinskog papira i dodao ga Parvani. Ona plati a da nije podigla pogled Kruh je jo bio topao. Iako je fino mirisao! Predivan je miris podsjetio Parvanu na to koliko je gladna. Mogla bi progutati itav hljepi u jednom zalogaju. Sljedei je bio tand s voem i povrem Prije negoli je imala vremena odabrati, glas iza nje se prodere: to radi na ulici tako odjevena? Parvana se okrene i ugleda talibana kako ljutito zuri u nju, s bijesom u oima i tapom u ruci.
36

Mora biti pokrivena! Tko ti je otac? Tko ti je mu? Bit e kanjeni to te takvu putaju hodati po ulici! Vojnik podigne ruku i tapom dohvati Parvanu po ramenu. Parvana to nije ni osjetila. Kazniti joj oca, ma nemoj? Prestani me udarati! viknula je.

10

nan - afganistanski kruh - plosnat, duguljast ili okrugao

Taliban se tako iznenadio da se na trenutak ukipio. Parvana je vidjela kako je zastao, pa pone trati. Na tandu s povrem prevrnula je hrpicu repe i one se ponu kotrljati .svud po ulici. Stiskajui neprestano topli nan na grudi, Parvana nastavi bjeati dok su joj sandale pljeskale po ploniku. Nije ju bilo briga to ljudi bulje u nju. Sve to je eljela bilo je otii to dalje od vojnika, brzo koliko god su je noge nosile. Toliko je arko eljela stii kui da se zaletjela ravno u enu koja je nosila dijete. Je li to Parvana? Parvana pokua umaknuti, ali je ena zadri vrstim stiskom. To je Parvana! Zar se ovako nosi kruh? Glas iza burke bio je poznat, ali se Parvana nije mogla sjetiti kome pripada. Govori, djevojko! Ne stoj tu otvorenih usta k'o da si riba na trnici! Reci! Gospodo Weera? Oh, pa da, lice mi je pokriveno. Uvijek to zaboravljam. A sad, zato tri i zato drobi taj izvrstan kruh? Parvana pone plakati. Taliban ... jedan od vojnika ... lovi me. Obrii suze. U tim je okolnostima bjeanje vrlo razumno. Uvijek sam smatrala da e biti razumna djevojka i upravo si mi to potvrdila. Dobro za tebe! Bra si od talibana. Kamo ide sa svim tim kruhom?
37

Kui. Gotovo sam stigla. Idemo zajedno. Ve neko vrijeme mislim navratiti tvojoj majci. Treba nam asopis, a ona je ba osoba koja bi ga za nas mogla zapoeti. Majka vie ne pie i mislim da ba ne eli drutvo. Glupost. Idemo.

Gospoa Weera bila je u Zajednici afganistanskih ena. kao i majka. Bila je tako uvjerena da majka nee imati nita protiv ako ona svrati da joj je Parvana posluno pokazala put. I prestani stiskati taj kruh! Nee ti iznenada iskoiti iz ruku! Kad su bili gotovo na najvioj stubi. Parvana se okrene prema gospoi Weeri. Rije je o majci. Nije joj dobro. Onda je ba dobro to sam svratila da se mogu pobrinuti za nju! Parvana odustane. Stigli su do vrata stana i uli, Nooria je prvo vidjela samo Parvanu. Uzela je nan od nje. Je li to sve to si kupila? Gdje je ria? Gdje je aj? Kako emo samo s ovim? Ne budi prestroga prema njoj. Istjerali su je s trnice prije nego to je zavrila s kupnjom. Gospoa Weera korakne u sobu i skine burku. Gospoo Weera! usklikne Nooria. Olakanje joj se razlije licem. Tu je netko tko moe uzeti sve u svoje ruke, tko moe skinuti neto odgovornosti s njenih leda Gospoa Weera spusti dijete koje je nosila na prostirku pored Alija. Dvoje se dvogodinjaka oprezno gledalo. Gospoa Weera bila je visoka ena. Kosa joj je bila sijeda, ali joj je tijelo bilo snano. Prije nego to su je talibani prisilili da napusti svoj posao, bila je uiteljica tjelesnog.
38

to se to, za ime svijeta, ovdje dogaa? upitala je. U nekoliko je brzih koraka bila u kupaonici, istraujui izvor vonja. Zato te pelene nisu oprane? Nemamo vode, objasnila je Nooria. Bojali smo se izlaziti. Ti se ne boji, je li, Parvana? Nije ekala odgovor. Uhvati kantu, djevojko. Obavi svoj dio za ekipu, idemo! Gospoa Weera i dalje se izraavala kao da je na hokejskom igralitu, potiui sve da budu najbolji to mogu. Gdje je Fatana? pitala je dok je Parvana uzimala kantu za vodu. Nooria je pokazala na figuru na toaku, skrivenu pod pokrivaem. Majka zastenje i pokua se jo vie uuriti.

Spava, ree Nooria. Koliko je ve ovakva? etiri dana. Gdje vam je otac? Uhien je. Ah, jasno mi je. Ugledala je Parvanu kako stoji s praznom kantom. eka li da unutra napada kia pa da ti se kanta sama napuni? Kreni! Parvana ode. Ila je sedam puta. Gospoa Weera ju je priekala ispred stana na vrhu stubita i uzela prve dvije pune kante, unijela ih i ispraznila te natrag donijela praznu kantu. Peremo vau majku i za to joj ne treba jo jedan par oiju. Nakon toga je Parvana nosila vodu do spremita s vodom, kao i obino. Gospoa Weera je podigla majku i sredila je. inilo se da majka ne primjeuje Parvanu. Ona je nastavila dovlaiti vodu. Boljele su je ruke i uljevi su joj na nogama ponovo poeli krvariti, ali nije mislila na to. Do39

nosila je vodu jer ju je njena obitelj trebala, jer bi to od nje oekivao njen otac. Sad kad je ga Weera ovdje i majka je na nogama, sve e ii lake, a ona e obaviti svoj dio. Van kroz vrata, niza stube, niz ulicu do slavine, pa natrag, zastajui povremeno kako bi se odmorila i promijenila ruku kojom je nosila. Nakon sedmog odlaska zaustavi je ga Weera Napunila si spremnik i posudu za pranje, a ima jo i puna kanta sa strane. Dovoljno je za sada. Parvani se vrtjelo u glavi od sve te tjelovjebe bez hrane i pia. eljela je odmah neto vode. to to radi? pitala je Nooria dok je Parvana punila alicu vodom iz spremnika. Zna da je najprije moramo prokuhati! Neprokuhana je voda izazivala muninu, ali je Parvana bila toliko edna da je nije bilo briga. Htjela je piti i prinijela je alicu usnama.

Nooria je istrgne iz njenih ruku. Ti si najgluplja djevojka! Ono to nam svima sad najmanje treba je da se ti razboli! Kako netko tako glup moe biti moja sestra! "Tako se ne odrava timski duh, rekla je Gospoa Weera. Nooria, zato ne opere malene da mogu na veeru? Upotrijebi hladnu vodu. Neka ova prva tura prokuhane vode bude za pie. Parvana izae u veu prostoriju i sjedne. Majka je sjedila. Obukla je istu odjeu. Kosa joj je bila poeljana i svezana otraga. Bila je slinija majci, ali se i dalje doimala vrlo umornom. inilo se da je prola vjenost prije nego to je Gospoa Weera dodala Parvani alicu obine prokuhane vode. Pazi. Jako je vrua. im je mogla, popila je vodu, napunila jo jednu alicu, pa i to popila.
40

Gospoa Weera i njena unuka ostale su preko noi. Dok je tonula u san, sluala je nju, majku i Nooriju kako tiho razgovaraju. Gospoa Weera rekla im je za Parvanin susret s talibanom. Posljednje to je ula prije nego to je zaspala bile su rijei gospoe Weere: Mislim da emo morati smisliti neto drugo.
41

EST Spremali su se pretvoriti je u djeaka. Kao djeak, moi e dolaziti i odlaziti s trnice, kupovati to nam treba i nitko te nee zaustavljati-, rekla je majka. To je savreno rjeenje, rekla je Gospoa Weera. Bit e na roak iz Jalalabada, ree Nooria, doao si ostati s nama dok nema oca. Parvana je buljila u njih tri. Kao da su govorile nekim stranim jezikom, a ona nije imala pojma to priaju. Ako netko pita za tebe, rei emo da si otila nakratko k teti u Kunduz, rekla je majka. Ali nitko nee pitati za tebe.

Na te rijei Parvana naglo okrene glavu kako bi ljutilo pogledala svoju sestru. Ako je ikad bio trenutak da kae neto zloesto, sad je bio. ali niega se nije mogla sjetiti Napokon, Nooria je rekla istinu. Nitko je od njenih prijatelja nije vidio otkad su talibani zatvorili kole. Roaci su bili ratrkani po razliitim dijelovima zemlje, ak i po razliitim zemljama Nije bilo nikoga tko bi pitao za nju Nosit e Hossainovu odjeu. Majin glas nestane i jedan se trenutak inilo kao da e zaplakati, ali ona ponovo uspostavi nadzor sama nad sobom Bit e ti pomalo velika, ali, bude li trebalo, moemo je prepraviti. Bacila je pogled na gu Weera Ta je odjea dovoljno dugo leala beskorisna Vrijeme je da se pone rabiti. Parvana je pretpostavljala da su Gospoa Weera i njena majka dugo i podrobno porazgovarale dok je ona spavala. Bilo joj je drago zbog toga. Majka je ve bolje izgledala. No, to nije znailo da je ona bila spremna popustiti To nee ii, rekla je. Neu izgledati kao djeak. Imam dugu kosu.
42

Nooria otvori vrata ormara, izvadi pribor za ivanje i polako ga otvori. Parvani se inilo da se Nooria malo previe zabavlja dok je podizala kare i nekoliko puta njima zasjekla zrak. Neete mi odrezati kosu! Parvanine ruke polete prema glavi. Kako e inae nalikovati djeaku? pitala je majka. Odrei kosu Nooriji! Ona je najstarija! Njena je dunost brinuti se o meni, a ne moja brinuti se o njoj! Nitko ne bi vjerovao da sam ja djeak, rekla je Nooria mirno, gledajui svoje tijelo. Noorijina smirenost samo je jo jae estila Parvanu. I ja u tako uskoro izgledati, ree Parvana. Samo se ti nadaj Time emo se baviti kad doe vrijeme-, rekla je majka brzo, pokuavajui sprijeiti svau za koju je znala da slijedi. Do tada nemamo izbora. Netko mora biti u situaciji da moe izai, a ti e biti najslinija djeaku

Parvana razmisli o tome Prsti joj prijeu preko leda kako bi opipala koliko joj je narasla kosa. To mora biti tvoja odluka, rekla je gospoa Weera. Moemo te natjerati da se oia, ali ti si ta koja mora izai i odigrati ulogu Znamo da mnogo traimo od tebe, ali ja mislim da ti to moe. to kae? Parvana shvati da je Gospoa Weera u pravu. Oni su je mogli drati i odrezati joj kosu, ali za ita vie od toga trebali su njenu suradnju. Na kraju krajeva, bila je to zaista njena odluka. Ta je spoznaja olakala njen pristanak Dobro, rekla je. Uinit u to. Bravo, ree Gospoa Weera. To je hrabrost. Nooria ponovo kljocne karama. Odsjei u ti kosu.
43

Ja u, ree majka, oduzimajui joj kare. Napravimo to sada, Parvana. Razmiljanje o tome nee ti nita olakati. Parvana i majka otiu u kupaonicu u kojoj e biti lake poistiti odrezanu kosu sa cementnog poda. Majka ponese i Hossainovu odjeu. eli li gledati? upita majka, kimnuvi prema zrcalu. Parvana zatrese glavom, pa se predomisli. Ako je ovo posljednje to vidi od svoje kose, onda je eli gledati to je mogue dulje. Majka je radila brzo. Najprije je ravno odrezala debeli rep u liniji vrata. Podigla ga je da ga Parvana moe vidjeti. Spremila sam lijep komad mane, rekla je Ovo emo njome svezati i moe ga zadrati. Parvana pogleda kosu u majinoj ruci. Dok joj je bila na glavi, inila se vanom. No. vie to nije bila Ne, hvala, ree Parvana. Baci ga. Majine se usne stisnu. Ako e se zbog toga duriti, rekla je i ispustila kosu na pod. Kako je sve vie i vie kose nestajalo. Parvana se poela osjeati kao druga osoba. Vidjelo joj se itavo lice. Ono to joj je od kose ostalo bilo je kratko i upavo. Kovralo se u kratkim pramenovima oko uiju. Nije bilo dugakih dijelova koji bi joj padali na oi,

koji bi se mrsili za vjetrovitih dana i koji bi se suili itavu vjenost kad bi je ulovila kia. elo joj se inilo veim. I oi su joj se doimale veima, moda zato to ih je iroko rastvarala kako bi sve vidjela. inilo joj se da joj ui stre iz glave. Malo smijeno izgledaju, mislila je Parvana, ali nekako draesno smijeno. Imam lijepo lice, zakljuila je.
44

Majka je odrjeito protrljala Parvaninu glavu kako bi uklonila sve zaostale vlasi Presvuci se, rekla je. I zatim izala iz kupaonice. Posve sama. Parvanina se ruka doulja na vrh glave. Ispoetka bojaljivo dodirujui kosu, uskoro je trljala dlanom itavu glavu. Nova frizura bila je i otra i meka. kakljala joj je kou na dlanu. Svia mi se,pomislila je, pa se nasmijeila. Svukla je svoju odjeu i obukla bratovu. Hossainov alvar kamiz bio je blijedozelen, i komotna koulja i prevelike hlae. Koulja joj je padala vrlo nisko, a i hlae su bile preduge, ali kad ih je zavrnula u struku, bile su u redu. Na lijevoj je strani koulje, blizu grudi, bio zaiven dep. Bio je dovoljno velik za dranje novca i moda nekoliko bombona, ako ih ikad vie bude imala. Na prednjici je bio jo jedan dep. Bilo je lijepo imati depove. Njena djevojaka odjea nije ih imala. Parvana, zar se jo nisi presvukla? Parvana se prestane promatrati u zrcalu i pridrui se obitelji. Prvo lice koje je vidjela bilo je Maryamino. Njena se mala sestra inila kao da ne moe posve shvatiti tko je uao u prostoriju To sam ja, Maryam, rekla je Parvana. Parvana! Maryam se nasmijala kad ju je prepoznala. Hossain, proaptala je majka. Izgleda manje runo kao djeak nego kao djevojica, brzo je rekla Nooria. Ako se majka pone prisjeati Hossaina, samo e opet poeti plakati.

Izgleda dobro, ree ga Weera. Stavi ovo. Majka Parvani doda kapu. Parvana je metne na glavu. Bila je to bijela kapa s divnim vezom po itavoj povrini.
45

Moda vie nikad nee nositi svoj crveni alvar kamiz, ali zato umjesto njega ima novu kapu. Evo ti neto novca, ree joj majka. Kupi ono to nisi mogla juer. Ona sloi pakul11 oko Parvaninih ramena. Pripadao je ocu. Pouri natrag. Parvana zagura novac u svoj novi dep. Uvue stopala u sandale, pa posegne za adorom To ti nee trebati, ree Nooria Parvana je zaboravila. Iznenada se uplai. Svi e joj vidjeti lice! Znat e da nije djeak! Okrenula se moleivo prema majci: Ne tjeraj me da inim ovo! Vidi? Nooria ree svojim najzlobnijim glasom. Rekla sam ti da je previe prestraena. Lako je za drugoga govoriti kako se boji kad si ti na sigurnom kod kue itavo vrijeme! odbrusi joj Parvana. Okrene se i izae, zalupivi vratima za sobom. Vani na ulici ekala je da ljudi ponu pokazivati u nju i nazivati je varalicom. No, nitko na nju uope nije obraao pozornost. to su je manje primjeivali, to se osjeala sigurnijom. Odlazei na trnicu s ocem, utjela je i pokrivala lice to je vie mogla. Trudila se biti nevidljivom. Sad je, s licem otkrivenim suneu, bila nevidljiva na drukiji nain. Bila je jo samo jedan od djeaka na cesti. Nije bila nita na to bi vrijedilo obratiti pozornost. Kad je stigla do trgovine u kojoj su se prodavali aj, ria i ostale namirnice, oklijevala je trenutak a zatim smiono prola kroz vrata. Ja sam djeak, govorila si je neprestano. To ju je ohrabrilo. to eli? upitao je trgovac. Neto... neto aja, izmucala je Parvana.
46
11

pakul - sivi ili smei vuneni veliki al, nose ga afganistanski mukarci i djeaci

Koliko? Koju vrstu? Trgovac je bio angrizav, ali bilo je to uobiajeno mrzovoljno loe raspoloenje, ne zlovolja jer mu je u trgovini djevojica. Parvana prstom pokae na vrstu aja koju su obino pili kod kue. Je li ovaj najjeftiniji? Ovaj je najjeftiniji. On joj pokae drugi. Uzet u najjeftiniji. Trebam i dvije i pol kile rie. Nemoj mi rei. I to hoe najjeftiniju vrstu. Veliki potroa. Parvana izae iz trgovine s riom i ajem, osjeajui se vrlo ponosnom. Mogu ja to! proaputala je. Luk je bio jeftin na tandu s povrem. Kupila je nekoliko glavica. Vidi to imam! uskliknula je Parvana, uletjevi kroz vrata svog doma. Uspjela sam! Obavila sam kupnju i nitko mi nije stvarao probleme. Parvana! Maryam potri k njoj i zagrli je. Parvana i nju zagrli, koliko je mogla rukama punih namirnica. Majka je opet bila na toaku, okrenuta prema zidu, leima prema sobi. Ali je sjedio pored nje, tapui je i govorei Ma-mama, pokuavajui joj privui pozornost. Nooria uzme hranu od Parvane i doda joj kantu za vodu. Kad ve ima sandale na nogama, rekla je to je sad s majkom? ! Ne tako glasno! Hoe li da te uje? Uzrujala se kad te vidjela u Hossainovoj odjei. Moe li joj zamjeriti? Osim toga, Gospoa Weera je otila kui i to ju je rastuilo. A sad, molim te. idi i donesi vode. Donijela sam je juer! Morala sam puno toga oprati. Ali gotovo vie nije imao ni jednu pelenu. Bi li radije oprala pelene ili donijela vodu?
47

Parvana donese vodu. Ostani u toj odjei, ree Nooria kad se Parvana vratila. Razmiljala sam o ovome. Ako e vani biti djeak, trebala bi i unutra biti djeak. to ako netko svrati?

To je Parvani imalo smisla. A to s majkom? Nee li je uznemiravati ako me cijelo vrijeme bude gledala u Hossainovoj odjei? E, pa morat e se naviknuti. Prvi je put Parvana primijetila umorne crte na Noorijinom licu. Izgledala je mnogo starije od sedamnaestogodinjakinje. Pomoi u ti oko veere, ponudila se. Ti? Pomoi? Sve to bi ti mogla jest smetati mi! Parvana je kipjela od bijesa. Bilo je nemogue biti ljubazan prema Nooriji! Majka je ustala na veeru i potrudila se biti ivahnom. Pohvalila je Parvanu za njenu uspjenu kupnju, ali se inilo da joj je teko gledati je. Poslije te veeri, kad su se svi ispruili za spavanje. Ali se malo bunio. Spavaj, Hossain, ula je Parvana majku kako govori. Spavaj, sine moj!
48

SEDAM Sljedeeg jutra, nakon doruka, Parvana je opet bila na ulici. Uzmi oev pisai pribor i njegov pokriva, pa idi na trnicu, ree joj majka. Moda moe zaraditi neto novaca. itavo si vrijeme gledala oca. Samo radi ono to je radio on. Parvani se svidjela zamisao. Jueranja je kupnja dobro prola. Bude li mogla zaraivati novac, moda se vie nikad nee morati baviti kuanskim poslovima. Zato ne bi ponovo upalilo? Dok je hodala do trnice, glava joj je bila laka bez teine kose i adora Na licu je mogla osjetiti suneve zrake, a s planine je doplovio lagan povjetarac i inio zrak svjeim, savrenim. Oeva joj je torba bila objeena preko grudi. Lupala joj je po nogama. Unutra su bile oeve olovke i pisai papir, uz nekoliko predmeta koje e pokuati prodati, ukljuujui njen divan alvar kamiz. Pod rukom je Parvana nosila pokriva na kojem e sjediti. Odabrala je isto mjesto na koje je dolazila s ocem Bilo je to pored zida. S druge strane zida bila je kua. Zid ju je veim

dijelom skrio od pogleda. Iznad zida bio je prozor, ali je bio obojen crno, u skladu s talibanskim propisom. Budemo li na istome mjestu svakoga dana, ljudi e se naviknuti da smo tu i sjetit e nas se kad im neto bude trebalo proitati ili napisati, obiavao je rei otac Parvani se svialo to to je govorio mi, kao da je ona dio njegovog posla. Mjesto je, osim toga, bilo blizu kuci. Na trnici je bilo i prometnijih mjesta, ali se do njih dulje ilo i Parvana nije bila sigurna zna li put. Pita li itko tko si, reci da si oev neak Kaseem, rekla je majka. Ponavljale su priu opet i ponovo sve dok je Parvana nije znala naizust. Reci da je otac bolestan, a ti si dola da bude s obitelji dok njemu ne bude bolje. Bilo je sigurnije rei da je otac bolestan nego rei ljudima da je uhien. Nitko nije elio izgledati kao neprijatelj vlade.
49

Hoe li itko traiti da mu itam? pitala je Parvana. Samo mi je jedanaest godina. Jo uvijek si obrazovanija od veine ljudi u Afganistanu, rekla je majka. No, ako ne budu traili, smislit emo neto drugo. Parvana prostre svoj pokriva na tvrdu glinu trnice, posloi robu za prodaju na jednu stranu, kako je to inio otac, a olovke i papir za pisanje postavi pred sebe. Zatim sjedne i stane ekati svoje muterije. Prvi je sat proao a da se nitko nije zaustavio Mukarci bi prolazili pored nje, pogledali je, pa nastavljali hodati. Poeljela je da ima svoj ador kako bi se skrila iza njega Bila je sigurna da e svakog trenutka netko zastati, pokazati na nju i zavikati Djevojica! Rije bi odzvonila trnicom poput kletve i svi bi zastali i prekinuli ono to su radili Ostati mirnom taj prvi sat bilo je najtee to je ikad uinila. Gledala je na drugu stranu kad se netko zaustavio. Osjetila je sjenu prije nego to ga je vidjela jer se mukarac kretao izmeu nje i sunca. Okrenuvi glavu, ugledala je tamni turban, dio talibanske odore. Puka mu je preko grudi bila objeena jednako leerno kao i njoj oeva torba. Parvana se poela tresti.

Ti ita pisma? upitao je na pashtu jeziku. Parvana je pokuala odgovoriti, ali nije mogla ispustiti glas. Umjesto toga, ona kimne. Govori, deko! itatelj pisama bez glasa ne treba mi. Parvana duboko udahne. itam pisma, rekla je jezikom pasatu, glasom za koji se nadala da je dovoljno glasan. Mogu itati i pisati na jeziku dari i pashtu. Ako je ovo muterija, nadala se da e njen pashtu biti dovoljno dobar. Taliban nabavi gledan u nju. Zatim uvue ruku u svoj prsluk. Zadravi oi na Parvani, izvue neto iz depa prsluka.
50

Parvana se ba spremala zamiriti ekajui da je ubije, kad ugleda kako je taliban izvukao pismo. Sjeo je pored nje na pokriva. itaj ovo, rekao je. Parvana uzme omotnicu. Marka je bila iz Njemake. Proitala je to je pisalo izvana. Ovo je naslovljeno na Fatimu Azimu. To je bila moja ena, ree taliban. Pismo je bilo vrlo staro. Parvana ga izvadi iz omotnice i izravna papir. Pregibi su bili urezani u papir. Draga neakinjo, itala je Parvana. ao mi je to ne mogu biti uz tebe na tvojem vjenanju, ali se nadam da e ovo pismo stii na vrijeme. Dobro je biti u Njemakoj, daleko od sve te borbe. No, u svojim mislima, ustvari, nikada ne naputam Afganistan. Moje su misli uvijek usmjerene prema naoj zemlji, obitelji i prijateljima koje vjerojatno vie nikad neu vidjeti. Na ovaj dan tvoga vjenanja aljem ti svoje najbolje elje za budunost. Tvoj otac, moj brat, dobar je ovjek, i zasigurno je odabrao dobrog ovjeka tebi za mua. Moda e ti na poetku biti teko, odvojenoj od obitelji, ali imat e novu obitelj. Uskoro e se poeti osjeati kao da ondje pripada. Nadam se da e biti sretna, da e biti blagoslovljena mnogobrojnom djecom i da e doivjeti sinove svojih sinova. Jednom kad ode iz Pakistana i vrati se u Afganistan sa svojim novim muem vjerojatno u ti izgubiti trag. Molim te, uvaj moje pismo i ne zaboravi me jer ja tebe neu.

Voli te tvoja teta Sohila. Parvana prestane itati. Taliban je utihnuo. elite li da proitam ponovo? On odmahne glavom i isprui ruku ekajui pismo. Parvana ga presavine i vrati mu ga. Ruke su mu se tresle dok je spremao pismo natrag u omotnicu. Vidjela je kako mu je suza kapnula iz oka. Otkotrljala mu se niz obraz i sletjela na bradu.

52

Moja ena je mrtva, rekao je. Ovo je bilo meu njezinim stvarima. Htio sam znati to pie. Tiho je sjedio nekoliko minuta, drei pismo. elite li da napiem odgovor? upitala je Parvana, onako kako je ula od oca. Taliban uzdahne, pa zatrese glavom. Koliko sam duan? Platite koliko elite, odgovori Parvana. Njen je otac tako govorio. Taliban izvadi neto novca iz depa i da joj ga. Bez ijedne rijei ustane s pokrivaa i ode. Parvana duboko udahne i polako izdahne. Sve dotad talibane je viala samo kao mukarce koji tuku ene i koji su joj uhitili oca. Mogu li oni imati osjeaj tuge poput ostalih ljudskih bia? Parvani se sve inilo vrlo zbunjujuim. Uskoro je imala jo jednu muteriju, nekoga tko je radije elio kupovati nego da mu se ita. No, itavog su joj se dana misli vraale na talibana kojem je nedostajala supruga. Prije odlaska kui na ruak imala je jo samo jednu muteriju. Mukarac koji je hodao gore-dolje ispred njenog pokrivaa napokon zastane. Koliko eli za ono? upitao je pokazujui na prekrasan alvar kamiz. Majka joj nije rekla koju e cijenu rei. Parvana se pokuavala sjetiti kako se majka cjenkala s ulinim prodavaima na trnici kad je jo mogla obavljati kupnju. Ona bi sruila prvotno izreenu cijenu. Oni oekuju cjenkanje, objasnila je, pa poinju sa cijenom toliko visokom da bi je samo budala platila.

Parvana je brzo razmiljala. Zamislila je svoju tetu u Mazaru kako naporno radi kako bi izvezla sve oko ruba oprave i na nogavicama hlaa. Mislila je kako se lijepom osjeala kad ju je nosila i koliko joj je bilo teko odrei je se.
53

Rekla je cijenu. Muterija je zatresla glavom i izrekla protuponudu, mnogo niu brojku. Parvana istakne ljepotu veza, pa izrekne cijenu neznatno niu od svoje prve. Mukarac je oklijevao, ali nije otiao. Nakon jo nekoliko brojki s obje strane sloili su se o cijeni. Bilo je dobro prodati, imati jo novaca koji moe spremiti u mali dep na jednoj strani koulje Bio je to tako dobar osjeaj pa joj gotovo i nije bilo ao dok je gledala kako iva crvena tkanina leluja na povjetarcu u napuenom labirintu trnice, da je vie nikada ne vidi Parvana je ostala na pokrivau jo nekoliko sati, dok nije shvatila da mora u zahod. Nigdje na trnici nije mogla ii u zahod, pa se morala spakirati i otii kui. Ponavljala je mnoge iste postupke koje je inila kad je bila s ocem - pakiranje potreptina u torbu, otresanje praine s pokrivaa. Nedostajao joj je otac. Oe, vrati nam se! proaptala je, pogledavi u nebo. Sunce je sjalo. Kako sunee moe sjati kad je njen otac u zatvoru? Uini joj se na trenutak da je primijetila neki pokret. Mislila je da dolazi od zacrnjenog prozora, ali kako bi? Parvana zakljui kako joj se priinja. Smotala je pokriva i stavila ga pod ruku. Osjeala je novac koji je zaradila sigurno uukan u depu. Osjeajui se vrlo ponosnom, trala je itavim putem do kue.
54

OSAM Gospoa Weera se vratila. Uselit u se danas popodne. Parvana, rekla je. Moe li mi pomoi? Parvana se eljela vratiti na svoj pokriva, ali e pomaganje gi Weeri biti jo jedna promjena uobiajenog, pa joj je to odgova-

ralo. Osim toga, sve dok je tu bila ga Weera, majka se doimala onom starom. Gospoa Weera i ja radit emo zajedno, najavila je majka. Pokrenut emo asopis. Tako e svatko imati svoje zaduenje. Nooria e se brinuti o malenima, vaa majka i ja radit emo na svom projektu, a ti e odlaziti na posao, objavila je gospoa Weera, kao da dodjeljuje mjesta na hokejskom igralitu Svi emo zajedno zapeti. Parvana im pokae novac koji je zaradila Divno! rekla je majka Znala sam da ti to moe. Otac bi zaradio puno vie, ree Nooria, pa se ugrize za usnu, kao da pokuava zagristi u ono to je rekla. Parvana je bila previe dobre volje da bi joj to zasmetalo. Nakon ruka od aja i nana, Parvana poe s gospodom Weerom po njene stvari. Gospoa Weera nosila je svoju burku, naravno, ali je hodala na tako svojstven nain da je Parvana bila sigurna kako je moe pronai na trnici punoj ena u burkama. Koraala je kao da okuplja djecu koja trate vrijeme nakon sata. Hodala je brzo, uzdignute glave i zabaenih ramena. No, za svaki je sluaj, Parvana ostajala u njenoj blizini. Talibani obino ne uznemiravaju ene koje su same vani s malom djecom, govorila je Gospoa Weera, premda se u to ovjek ne moe pouzdati. Na sreu, vjerojatno mogu trati bre od bilo kojeg od tih vojnika. I istui ih bolje, ako se zakvae sa mnom. Imala sam u svoje uiteljsko vrijeme posla s mnogo djeaka adoles55

centne dobi. A nije bilo ni jednog kojeg nisam mogla dovesti do suza dobrom lekcijom! Vidjela sam jutros talibana kako plae, ree Parvana, ali joj se rijei izgube u utanju zraka dok su se brzo kretale ulicama. Gospoa Weera ivjela je sa svojom unukom u prostoriji manjoj od Parvanine. Bila je u podrumu jedne unitene zgrade. Mi smo posljednje od obitelji Weera, rekla je. Neke su odnijele bombe, druge je odnio rat, a upala plua ostale. Parvana nije znala to bi rekla. Gospoa Weera nije izgledala kao osoba koja je traila samilost.

Posudile smo karai12 na jedno popodne, ree Gospoa Weera. Vlasniku treba ponovo naveer za posao. No, sve emo lijepo obaviti samo jednom vonjom, hoemo li? Gospoa Weera je izgubila mnoge stvari, takoer u bombardiranjima to nisu dohvatile bombe, jesu lopovi. No, tako se lake seliti, zar ne? Parvana je utovarila na karai nekoliko prekrivaa i kuhinjskih potreptina. Gospoa Weera je sve ve imala pripremljeno i spakirano. Tu je i neto ega se nisu doepali. Ona iz kutije izvadi medalju na mani ive boje. Ovo sam osvojila na atletskom natjecanju. To znai da sam bila najbra trkaica u itavom Afganistanu! Sunce ulovi blistavo zlato na medalji. Imam i druge medalje, ree Gospoa Weera. Neke su izgubljene, ali neke jo uvijek imam. Malo je uzdahnula, pa se sabrala. Dosta odmaranja! Natrag na posao! Do kraja popodneva gospoa Weera je bila useljena i karai vraen. Parvana je bila prenapeta zbog posla tijekom dana a da bi mirno sjedila. Donijet u vode, ponudila se.

56

Ti, nudi se da neto radi?- upitala je Nooria. Je li ti dobro? Parvana se nije obazirala. Majko, moe li Maryam do pumpe sa mnom? Da, da, da! Maryam je skakala gore-dolje. Hou ii s Parvanom! Majka je oklijevala Pusti je, savjetovala je Gospoa Weera. "Parvana je sada djeak. Maryam e biti sigurna. Majka je popustila, ali se obratila Maryam Kako zove Parvanu kad si vani? Kaseem. Dobro. A tko je Kaseem?
12

karai - kolica s dva kotaa, guraju se rukom, koriste se za prodaju stvari na trnici

Moj roak. Vrlo dobro. Zapamti to i sluaj Parvanu. Ne mii se od nje, obeaje li? Maryam obea. Otrala je obui sandale. Premale su mi! Poela je plakati Vie od godinu dana nije bila vani, objasnila je majka gospoi Weeri. Naravno da su joj narasle noge. Donesi mi ih i obrisi suze, ree gospoa Weera Maryam. Sandale su bile plastine, u jednom komadu. Ove e uskoro biti dobre Aliju, pa ih neu razrezati. Za danas emo ti umotati stopala tkaninom. Parvana e ti sutra kupiti potene sandale. Ona bi trebala biti vani na suncu svakoga dana, rekla je majci. No nema veze. Sad kad sam ja tu, uskoro emo obitelj dovesti u formu! Zavezala je nekoliko slojeva tkanine oko djejih stopala. Koa e biti osjetljiva ako toliko vremena nije bila vani, rekla je Parvani. Vodi rauna o tome kako hoda. Nisam bas sigurna u sve ovo, poela je majka, ali Parvana i njezina sestra poure van prije negoli ih je mogla zaustaviti.
57

Donoenje vode dugo je potrajalo. Maryam gotovo godinu i pol nije vidjela nita osim etiri zida njihove sobe. Sve s one strane vrata bilo joj je novo. Miii joj nisu bili navikli ni na najosnovnije vjebe. Parvana joj je morala pomagati uz i niza stube jednako paljivo kao to je morala pomagati i ocu. Ovo je slavina, rekla je sestri im su stigle. Parvana je hodala malo ispred kako bi oistila put od kamenja. Odvrnula je slavinu i voda je navrla. Maryam se nasmijala. Gurnula je ruku u mlaz, pa je brzo povukla kad joj je hladna voda dotaknula kou Gledala je u Parvanu, oiju irom otvorenih. Parvana joj pomogne u jo jednom pokuaju. Ovoga puta ona dopusti da voda tee po njoj. Nemoj nimalo progutati, upozori je Parvana. pa joj pokae kako da se umije. Maryam ju je oponaala, popricavi vie vode po odjei nego po licu, ali se barem zabavljala. Jedan odlazak do vode za Maryam je bio dovoljan taj prvi put. Sljedeeg dana Parvana ponese Maryamine sandale na trnicu kako bi po njima znala kupiti vee. Pronala je jedne koritene koje

je prodavao neki ovjek na ulici. Svakoga je dana nakon toga Maryam s Parvanom odlazila do slavine s vodom i pomalo je bivala sve snanijom. Dani su poeli nalikovati jedan na drugi Parvana je rano svakoga jutra odlazila na trnicu, vraala se kui za ruak pa poslije podne odlazila natrag na trnicu. Mogla bih ostati ondje da ima na trnici zahod kojim bih se mogla koristiti, rekla je. A ja bih da svejedno dolazi kui u podne, rekla je majka. Hou znati da si dobro. Jednoga dana, nakon to je radila tjedan dana, Parvani sine ideja. Majko, mene dre djeakom, je li tako? Tako bi trebalo biti, odgovori majka. Onda bih ja mogla biti tvoja pratnja, ree Parvana. Mogla bih biti i Noorijina, i obje biste katkad mogle izai. Parvana je
58

bila uzbuena zbog svega toga. Ako se Nooria malo protegne, moda nee biti tako mrzovoljna. Naravno, nee se ba nauivati svjeeg zraka pod burkom, ali i to e ve biti promjena. Odlina ideja, ree Gospoa Weera. Ja tebe ne elim za pratnju, ree Nooria, ali je majka sprijei da bilo to jo kae. Nooria, Ali bi trebao izlaziti. Parvana se dobro moe snai s Maryam, no Ali je tako ivahan da e se ti morati pobrinuti za njega. I ti bi katkad trebala izai, Fatana. Gospoa Weera ree majci. Ona ne odgovori. Za Alijevo dobro, Nooria pristane. Svakoga dana nakon ruka, Parvana, Nooria, Ali i Maryam izali bi na sat vremena. Ali je imao samo nekoliko mjeseci kad su doli talibani Sve to je zaista poznavao bio je sobiak u kojem su bili zatvoreni godinu i pol. Ni Nooria sve to vrijeme nije bila vani Hodali bi po susjedstvu dok im se noge ne bi umorile, pa bi sjeli na sunce. Kad nikoga nije bilo oko njih, Parvana bi uvala strau, a Nooria bi podigla burku kako bi joj se suneve zrake slile po licu.

Zaboravila sam kako je ovo dobar osjeaj, rekla je. Kad kod slavine ne bi ekali u redu, Nooria bi odmah oprala pelene kako Parvana ne bi morala dovlaiti vodu za njih. Katkad je s njima ila gospoa Weera sa svojom unuicom, pa bi prali sve troje djece u isto vrijeme. Posao je imao dobre i loe dane. Katkad je Parvana satima sjedila bez ijedne muterije Zaraivala je manje od oca, ali je obitelj imala to jesti, premda je veinu dana to bio samo nan i aj. Djeca su se doimala ivahnijima nakon dugo vremena. Svakodnevno boravljenje na suncu i svjeem zraku inili su im mnogo dobra, premda je Nooria izjavila kako ih je sad tee uvati u sobi. Imali su vie
59

energije i stalno su eljeli ii van, to nisu mogli kad je Parvana bila na poslu. Na kraju svakoga dana Parvana je predavala cjelokupnu zaradu. Katkad bi majka od nje traila da kupi nan ili togod drugo na putu kui. A katkad je, to je Parvana najvie voljela, majka odlazila s njom na trnicu u kupnju za obitelj - razlozi gospoe Weere na posljetku su je izmorili. Parvani se svialo imati majku samo za sebe, premda nisu ni o emu drugom razgovarale osim o tome koliko ulja treba kupiti ili mogu li si tog tjedna priutiti sapun. Parvana je voljela biti na trnici. Voljela je gledati ljude kako prolaze ulicama, voljela je sluati djelie razgovora koji su joj dopirali do uha. voljela je itati pisma koja su joj ljudi donosili. I dalje joj je nedostajao otac ali, kako su prolazili tjedni, navikla se na to da ga nema. Pomagalo je i to to je bila toliko zaposlena. Obitelj nije razgovarala o njemu, ali je katkad ula majku i Nooriju kako plau Jednom je Maryam imala nonu moru i probudila se zazivajui oca. Majci je trebalo dugo vremena da je ponovo uspava. Zatim je, jednog popodneva, Parvana na trnici ugledala oca! Udaljavao se od nje, ali je Parvana bila sigurna da je on. Oe! doviknula je, skoivi s pokrivaa i pojurivi za njim. Oe, ovdje sam!

Utrala je u guvu, gurajui ljude s puta, dok napokon nije stigla do oca i obgrlila ga rukama Oe, spaen si! Pustili su te iz zatvora! Tko si ti, djeae? Parvana podigne pogled do nepoznatog lica. Odmakla se. Mislila sam da ste moj otac, rekla je, a suze su joj se kotrljale niz obraze. ovjek stavi ruku na njezino rame. ini mi se da si ti dobar djeak. ao mi je , ja nisam tvoj otac. Zastao je pa rekao tiim
60

glasom: Otac ti je u zatvoru? Parvana kimne. Ljude katkad putaju iz zatvora. Ne gubi nadu. Mukarac nastavi svojim putem na trnicu, a Parvana se vrati na svoj pokriva. Jednog se popodneva Parvana spremala istresti prainu sa svog pokrivaa prije odlaska kui, kad spazi traak boje na sivoj vuni. Sagne se kako bi ga pokupila. Bio je to kvadrati izvezene tkanine, ne dulji od pet centimetara i iri od dva i pol. Parvana ga nikad prije nije vidjela. I dok se pitala odakle se stvorio, oi joj odlutaju na zatamnjeni prozor gdje joj se inilo da je opazila djeli pokreta prije nekoliko tjedana. Sad se nita nije micalo. Sigurno je vjetar donio komadi veza na njen pokriva, premda nije bio vrlo vjetrovit dan No, nekoliko dana poslije nije mogla kriviti vjetar kad je nakon posla na pokrivau pronala narukvicu od perli. Podigla je pogled do prozora. Bio je otvoren. Prozorsko krilo otvaralo se prema van. Parvana prie blie kako bi bolje vidjela. U uskom otvorenom prostoru Parvana ugleda lice jedne ene. ena joj se na brzinu osmjehne, pa povue prozor zatvorivi ga. Nekoliko dana nakon toga Parvana je sjedila gledajui djeake koji su raznosili aj kako tre amo-tamo izmeu muterija i prodavaonice aja. Jedan od djeaka gotovo se sudario s magarcem. Parvana se smijala i gledala u drugom smjeru kad se mali raznosa aja spotaknuo o neto blizu nje i rasuo posluavnik praznih alica od aja svud po njenom pokrivau.

Djeak se ispruio u praini ispred Parvane. Ona mu pomogne pokupiti alice koje su se otkotrljale. Doda mu posluavnik i prvi put pogleda njegovo lice Ispusti tihi krik i stavi dlan preko usta. Djeak koji je raznosio aj bila je djevojica iz njezinog razreda.
61

DEVET Shauzia? proape Parvana. Zovi me Shafiq. A kako da ja tebe zovem? Kaseem. to ti radi ovdje? Isto to i ti, ludice. uj, moram se vratiti u trgovinu aja. Hoe li biti ovdje jo neko vrijeme? Parvana kimne. Dobro, vratit u se. Shauzia uzme svoj pribor za aj i otri natrag u trgovinu. Parvana je ostala sjediti zapanjena, gledajui svoju staru kolsku kolegicu kako se mijea s ostalim raznosaima aja. Samo je pozornim promatranjem mogla razlikovati prijateljicu od drugih. Onda, shvativi da nije dobro buljiti, u sluaju da netko pita u to gleda, Parvana odvrati pogled. Shauzia se stopila s trnicom. Shauzia i Parvana nisu bile jako bliske u koli. Imale su razliite prijatelje. Parvana je mislila da je Shauzia bila bolja u slovkanju od nje, ali se nije mogla tono sjetiti. Znai, bilo je jo djevojica poput nje u Kabulu! Pokuala se sjetiti lanova Shauzijine obitelji, ali inilo joj se da ih ne zna. Misli su joj bile daleko od posljednje dvije dananje muterije i bilo joj je drago kad je napokon vidjela Shauziju kako tri prema njenom pokrivau. Gdje stanuje? upita Shauzia. Parvana pokae. Skupimo stvari i hodajmo dok razgovaramo. Evo, donijela sam ti ovo. I doda Parvani mali papirnati tuljac s nekoliko suhih marelica, neto to nije jela stoljeima. Ona ih prebroji. Bila je jedna za svakoga kod kue i jedna koju je odmah mogla pojesti. Ona je zagrize i prekrasna joj slatkoa preplavi usta. Hvala! Ona stavi ostatak marelica u dep zajedno s dnevnom zaradom i pone se pakirati. Danas na pokrivau nije bilo malog poklona, Parvani to nije smetalo. To to je vidjela Shauziju

bilo je sasvim dovoljno uzbuenja za jedan dan!

62

Koliko dugo ve ovo radi? upita Shauzia dok su izlazile s trnice. Gotovo mjesec dana. A ti? est mjeseci. Moj brat je otiao u Iran prije gotovo godinu dana u potrazi za poslom i otad se nije javio. Otac je umro od srca. I tako sam ja poela raditi Moj otac je uhien. Jeste li uli togod? Ne. Otili smo u zatvor, ali nam nita nisu htjeli rei. Nismo uope nita uli. Vjerojatno i neete. Veinu ljudi koje uhite vie nitko nikad ne vidi. Samo nestanu. Meni je nestao jedan ujak. Parvana zgrabi Shauzijinu ruku prisilivi je da stane. Moj otac e se vratiti, rekla je. On e se vratiti! Shauzia kimne U redu. Tvoj otac je neto drugo. Kako posao? Parvana pusti Shauzijinu ruku i ponovo krene. Bilo je lake razgovarati o poslu nego o njenom ocu. Ima dobrih i loih dana. Zarauje li ti puno kao raznosa aja? Ne ba. Ima nas puno, pa ne trebaju dobro plaati. Hej, budemo li radile zajedno, moemo smisliti bolji nain zarade! Parvana je razmiljala o darovima ostavljenima na pokrivau. eljela bih nastaviti itati pisma, barem jedan dio dana, ali moda ima neto ime se moemo baviti u preostalo vrijeme. Ja bih htjela prodavati stvari s posluavnika. Tako bih se mogla kretati medu mnotvom. No, prvo mi treba dovoljno novaca da kupim posluavnik i stvari za prodaju, a nikad nemamo vika novca. Ni mi. Bismo li stvarno tako mogle zaraditi puno novaca? esto kod kue nije bilo dovoljno novaca za kerozin, pa naveer nisu mogli upaliti svjetiljke. Te su noi bile vrlo duge.
63

Prema onome to mi priaju drugi djeaci, zaraivala bih vie nego sad, ali kakva je korist od prianja o tome? Nedostaje li ti kola? Djevojice su razgovarale o svojim starim kolskim kolegama dok nisu skrenule u Parvaninu ulicu, onu na ijem je kraju bila planina Parvana. Bilo je gotovo kao u stara vremena, kad su se Parvana i njeni prijatelji zajedno vraali iz kole, alei se na uitelje i domau zadau Stanujem ovdje gore, ree Parvana. pokazavi na stube s vanjske strane svoje zgrade. Mora doi gore i pozdraviti se sa svima. Shauzia pogleda u nebo pokuavajui procijeniti koliko je kasno. Da, ali nakon toga moram juriti. Kad me tvoja majka pokua zadrati na aju, mora me poduprijeti i rei joj da ne mogu. Parvana obea i one se uspnu stubitem. Svi su bili iznenaeni kad je ula sa Shauzijom! Izgrlili su je kao starog prijatelja, iako se Parvani inilo da je nikad prije nisu sreli. Ovog u te puta pustiti da ode bez jela, rekla je majka, ali sad kad zna gdje smo, mora dovesti cijelu obitelj na objed. Ostale smo samo majka i ja i dvije sestrice, rekla je Shauzia. Majka ne izlazi. Stalno je bolesna. ivimo s oevim roditeljima i s jednom od njegovih sestara, itavo se vrijeme svi svaaju. Ja sam sretna to mogu pobjei od njih i otii na posao. Pa, ti si dobrodola u svako doba, ree majka. Jesi li nastavila s uenjem? upitala je gospoa Weera. Roditelji mog oca ne vjeruju u djevojako obrazovanje, a kako ivimo u njihovoj kui, majka kae da moramo raditi ono to oni kau. Smeta li im to se ti oblai kao djeak i odlazi na posao? Shauzia slegne ramenima. Jedu hranu koju ja kupujem. Kako bi im moglo smetati?
64

Razmiljam o tome da ovdje pokrenem kolicu. ree gospoa Weera na Parvanino iznenaenje. Tajnu kolu, za mali broj djevojica, nekoliko sati na tjedan. Mora dolaziti. Parvana e ti reci kada.

A to s talibanima? Njih neemo pozvati. Gospoa Weera se nasmijeila svojoj maloj ali. to ete pouavati? Hokej na travi, odgovori Parvana Gospoa Weera je bila uitelj tjelesne kulture. Zamisao o dranju tajne kole hokeja na travi u njihovom stanu bila je tako smijena da su se svi poeli smijati. Shauzia se jo uvijek smijala dok je odlazila kui nekoliko minuta poslije. Te su veeri imali o mnogoemu razgovarati za vrijeme jela. Moramo posjetiti njenu majku, rekla je majka. Htjela bih njenu priu objaviti u naem asopisu. Kako ete ga izdavati? pitala je Parvana. Gospoa Weera odgovori na to. Krijumarit emo prie u Pakistan, gdje e ih tiskati. Onda emo ih opet krijumariti natrag, po nekoliko u isto vrijeme. Tko e krijumariti? upita Parvana, napola prestraena da e morati ona Napokon, ako su je mogle pretvoriti u djeaka, moda za nju imaju jo nekih zamisli. Druge ene u naoj organizaciji, odgovori majka. Imali smo goste dok si ti bila na trnici. Neke od naih lanica imaju mueve koji podupiru na rad i pomoi e nam. Nooria je imala zamisli za kolu Bila je planirala poi na pedagoku akademiju nakon srednje kole, prije nego to su talibani promijenili njene planove. Kad se kola tek zatvorila, otac je neko vrijeme drao nastavu njoj i Parvani, ali je njegovo zdravlje bilo loe i vjebanje je prestalo.
65

Mogla bih pouavati aritmetiku i povijest, rekla je Nooria. Gospoa Weera bi mogla predavati zdravstveni odgoj i prirodu, a majka itanje i pisanje. Parvani se nije svialo da je poduava Nooria. Kao uiteljica jo e se vie praviti vana nego kao starija sestra! Ipak, nije se mogla sjetiti kada je posljednji put vidjela Nooriju uzbuenu zbog neega, pa je utjela.

Gotovo svakoga dana Parvana i Shauzia viale bi se na trnici. Parvana je ekala da njena prijateljica doe k njoj. Ona je jo uvijek bila previe srameljiva za tranje meu hrpom raznosaa aja u potrazi za Shauzijom. Razgovarale su o tome kako e jednoga dana imati dovoljno novaca za kupnju posluavnika i stvari koje e s njih prodavati, ali zasada nijedna nije pronala nain kojim bi to i ostvarile. Jednog popodneva, izmeu dviju muterija, Parvani neto padne na glavu. Ona to brzo makne. Nakon to je provjerila gleda li je tko, pogleda u zadnji poklon ene s prozora. Bila je to lijepa bijela maramica s crvenim vezom oko rubova. Parvana se spremala podii pogled i odsmijeiti svoju zahvalu u prozor, u sluaju da ena s prozora gleda, kad Shauzia dotri do pokrivaa. to to ima? Parvana skoi i ugura maramicu u dep. Nita. Kako ti je proao dan? Uobiajeno, ali imam neke novosti. Nekoliko je raznosaa aja ulo kako se moe zaraditi. Puno zaraditi. Kako? Nee ti se svidjeti. Ustvari, ne svia se ni meni, ali plaa e biti bolja od ovoga to sad radimo. O emu je rije? Shauzia joj kae. Parvani se opusti donja vilica. Shauzia je bila u pravu. Nije joj se svialo.
66

DESET Kosti. Ii e iskapati kosti. Nisam sigurna da je ovo dobra zamisao, ree Parvana Shauziji sljedeega jutra. Ona je ponijela svoj pokriva i oev pisai pribor. Nije mogla rei majci da e ii kopati kosti, pa nije imala razloga ostaviti svoj uobiajeni radni pribor. Drago mi je to si ponijela pokriva. Moemo u njemu vui kosti. Shauzia se nije obazirala na Parvanino protivljenje. Doi. Bolje da pourimo ili e nas ostaviti.

To se Parvani i nije inilo tako stranim, ali bacivi brz pogled preko trnice do obojenog prozora s njenom tajnom prijateljicom, posluno je krenula za Shauzijom dok su trale kako bi sustigle skupinu. Nebo je bilo tamno od oblaka. Hodali su gotovo sat. Ulicama koje Parvana nije poznavala, dok nisu stigli do podruja Kabula najvie unitenog raketama. Nije bilo ni jedne jedine itave zgrade u cijelom kraju, samo hrpe cigala, praina i kr. Bombe su pale i na groblje. Eksplozije su rastresle grobove. Tu i tamo strile su bijele kosti davno preminulih iz hravosmee zemlje. Jata velikih crnih i sivih vrana graktale su i kljucale po tlu oko unitenih grobova novijih dijelova groblja. Slabani je povjetarac donio smrad trulei do mjesta na kojem su stajale Parvana i Shauzia, na rubu starog dijela groblja. Gledale su kako su se djeaci ratrkali po groblju i poeli kopati. Parvana je primijetila kako neki mukarac postavlja veliku vagu pored djelomino unitenog zida graevine Tko je to? To je trgovac kostima. On ih kupuje od nas. to radi s njima? Prodaje ih nekom drugom
67

Zato bi itko kupovao kosti? Ba nas briga, sve dok nam plaaju. Shauzia doda Parvani komad drvene daske koji je ponijela umjesto lopate. Idemo se primiti posla. Pole su do najbliega groba. to ako... to ako je tijelo jo uvijek tu? zapoela je Parvana. Mislim, to ako jo uvijek nisu ostale samo kosti? Pronai emo jedno iz kojeg vire kosti. Malo su hodale uokolo, traei. Nije im dugo trebalo Rairi pokriva, naredila je Shauzia. Natovarit emo kosti, pa ih u njemu nositi. Parvana prostre pokriva, poeljevi da je opet na trnici i da sjedi pod prozorom iza kojeg je ivjela njena tajna prijateljica. Dvije su se djevojice gledale, svaka se nadajui da e ona druga uiniti prvi pokret.

Tu smo kako bismo zaradile novac, je l' tako? pitala je Shauzia. Parvana kimne. Pa idemo onda zaraivati - Zgrabila je kost koja je virila iz zemlje i povukla. Izala je iz tla kao da je mrkva koju upa iz vrta Shauzia je baci na pokriva. Ne elei dopustiti prednost Shauziji, Parvana uzme svoju dasku i pone strugati zemlju. Bombe su umjesto njih uinile vei dio posla. Mnoge su kosti bile jedva prekrivene zemljom i do njih se lako dolazilo. Misli li da bi im smetalo to ovo radimo? upitala je Parvana. Kome? Ljudima koji su ovdje pokopani. Misli li da bi im smetalo to ih iskapamo? Shauzia se nasloni na svoju dasku. Ovisi o tome kakvi su bili ljudi. Ako su bili zloesti i zajedljivi, ne bi im se svidjelo. A ako su bili dobri i velikoduni, ne bi im smetalo.
68

Bi li tebi smetalo? Shauzia je pogleda, zine kako bi neto rekla, pa zatvori usta i vrati se kopanju. Parvana je nije ponovo pitala. Nekoliko minuta poslije Parvana raskrije lubanju. Hej, vidi ovo! Daskom je izrahlila zemlju oko nje te ostatak iskopala prstima kako je ne bi polomila. Podigla ju je prema Shauziji kao da je trofej. Kesi se. Naravno da se kesi. Drago joj je to je vani na suncu nakon toliko vremena provedenog u mrkloj zemlji. Nije li ti drago, gospoo Lubanjo? Parvana je kimnula lubanjom. Vidi? Rekla sam ti. Postavi je na nadgrobni kamen. Bit e naa maskota. Parvana je paljivo postavi na raspuknuti nadgrobni kamen. Lubanja e biti na ef i paziti da sve radimo kako treba. Ispraznile su prvi grob i prele na sljedei, nosei gu Lubanju sa sobom. Uskoro joj se pridruila joj jedna. I kad je njihov pokriva bio pun kostiju, pet je lubanja bilo poslagano u nizu, kesei se na djevojice.

Moram u zahod, ree Parvana. to da radim? I meni je sila. Shauzia se ogleda. Ondje su vrata, rekla je, pokazujui prema oblinjoj oteenoj zgradi. Ti idi prva. Ja u paziti. Na mene? Na nae kosti. Da se popikim tu? Nitko ne obraa pozornost na tebe. Ili to ili trpi. Parvana kimne i spusti svoju drvenu lopatu. Ve je neko vrijeme trpjela. Provjerivi gleda li je tko, krene prema vratima.
70

Hej, Kaseem! Parvana, okrenuvi se, pogleda prijateljicu. Pazi na nagazne mine, ree Shauzia. Zatim se naceri. Parvana se naceri njoj. Shauzia se vjerojatno alila, ali ona je svejedno oi drala irom otvorene. U Kabulu ima vie nagaznih mina nego cvijea, obiavao je rei njen otac. Nagaznih mina ima koliko i kamenja i mogu te raznijeti bez upozorenja. Sjeti se svoga brata. Parvana se sjeala kad je netko iz Ujedinjenih naroda doao u njen razred sa crteom koji je prikazivao razliite vrste nagaznih mina. Pokuavala se sjetiti kako su izgledale. Sve ega se mogla prisjetiti bilo je da su neke maskirane kao igrake - posebne mine namijenjene ubijanju djece. Parvana poviri u tamu ulaza. Katkad su vojske podmetale mine u graevine kad su naputale podruje. Je li netko mogao ovdje postaviti nagaznu minu? Hoe li je raznijeti ako ude? Znala je da ima tri mogunosti izbora. Jedan je bio ne ii u zahod dok ne doe kui. To nije bilo mogue - zaista vie nije mogla dugo. Drugi je bio da obavi nudu ispred ulaza, gdje su je mogli vidjeti ljudi i shvatiti da je djevojica. Trei je bio da ue u mrak, obavi nudu na miru i nada se da nee odletjeti u zrak. Odabrala je treu mogunost. Udahnuvi duboko i mrmljajui brzu molitvu, stupila je kroz vrata. Nije eksplodirala. Nema mina? upitala je Shauzia kad se Parvana vratila.

Pobacala sam ih s puta, alila se Parvana i dalje se tresui. Kad se Shauzia vratila, od pokrivaa s kostima nainile su zaveljaj zajedno s lubanjama i odnijele ga do trgovca kostima i njegove vage. Morao je puniti kantu na vagi tri puta kako bi izvagao sve njihove kosti. Zbrojio je ukupnu teinu, izrekao koliinu te izbrojio novac.
71

Parvana i Shauzia nisu nita rekle sve dok nisu prilino odmakle od tanda trgovca kostima. Bojale su se da je moda pogrijeio i dao im previe. Ovoliko sam zaradila u tri dana prologa tjedna, rekla je Parvana. Rekla sam ti da emo zaraditi! rekla je Shauzia dajui pola iznosa Parvani. "Hoemo li zavriti za danas ili nastavljamo kopati? Nastavljamo kopati, naravno. Majka ju je oekivala na ruku, ali ve e smisliti to e joj rei. Sredinom popodneva oblaci su se malo razbili. Snop suneve svjetlosti okupa groblje. Parvana laktom gurne Shauziju i one preko brda prekopanih grobova pogledaju djeake, znojne i musave od zemlje i hrpe kostiju pored njih to su se bjelasale na iznenadnom suncu. Ovo moramo zapamtiti, ree Parvana. Kad postane bolje i kad odrastemo, moramo se sjeati da je postojao dan u naem djetinjstvu kad smo stajale na groblju i iskapale kosti koje smo prodavale kako bismo mogle prehraniti svoje obitelji. Hoe li nam itko vjerovati? Nee. Ali mi emo znati da se tako dogodilo. Kad budemo bogate starice, pit emo aj i razgovarati o ovom danu. Djevojice su gledale ostalu djecu kako rade, naslonjene na svoje daske. Zatim sunce ponovo zae i one se vrate na posao, jo su jednom napunile pokriva prije kraja dana.

Ako sav novac predamo obiteljima, oni e ve nai neto na to e ga potroiti, a mi nikad neemo dobiti svoje posluavnike, rekla je Shauzia. Mislim da bismo neto trebale zadrati, a ne im sve dati. Hoe li rei svojoj obitelji to si radila danas?
72

Ne, odgovori Shauzia. Neu ni ja, ree Parvana. Dat u im samo uobiajenu svotu, moda malo vie. Rei u im jednog dana, ali ne odmah. Rastale su se, dogovorivi se da se nadu rano sljedeeg jutra kako bi jo jedan dan iskapale kosti. Prije odlaska kui Parvana ode do slavine s vodom. Odjea joj je bila uprljana. Oprala ju je najbolje to je mogla dok je jo bila na njoj. Izvadila je novac iz depa i podijelila ga na dva dijela. Neto je stavila natrag u dep kako bi dala majci. Ostatak je sakrila na dno svoje torbe, pored oevog papira za pisanje. Na posljetku je gurnula cijelu glavu pod vodu, nadajui se da e joj hladna voda isprati slike onoga to je radila itav dan. No, svaki put kad bi zamirila, vidjela bi gospodu Lubanju i njene pratilje poredane na nadgrobnim spomenicima kako joj se cere.
73

JEDANAEST Sva si mokra, rekla je Maryam im je Parvana ula. Jesi li dobro? pouri majka prema njoj. Gdje si bila? Zato nisi dola kui na ruak? Radila sam, odgovori Parvana Pokuala se izmaknuti, ali ju je majka drala vrsto za ramena. Gdje si bila? ponovila je majka. Sjedimo ovdje bojei se da su te uhitili! Sve to je tog dana vidjela i radila dojuri u Parvanine misli. Baci ruke majci oko vrata i zaplae. Majka ju je drala dok se nije smirila i mogla progovoriti A sad mi reci gdje si danas bila.

Parvana shvati da to ne moe izgovoriti majci u lice, pa se stisne uza zid i ree joj. Iskapala sam grobove. to si radila? upita Nooria. Parvana se odmakne od zida i sjedne na toak. Prepriala im je svoj cijeli dan. Jesi li vidjela prave kosti? pitala je Maryam. Gospoa Weera joj ree neka se stia. Dakle, i to smo postali u Afganistanu, rekla je majka. Kopamo kosti svojih predaka kako bismo prehranili obitelji! Kosti se koriste za kojekakve stvari, odgovori gospoa Weera. Smjesu za pilie, jestivo ulje, sapun i puceta. ula sam da se za to upotrebljavaju ivotinjske kosti, ne ljudske, ali pretpostavljam kako su i ljudska bia takoer ivotinje. Je li se isplatilo? upitala je Nooria. Koliko si zaradila? Parvana izvadi novac iz depa, pa iskopa ostatak iz torbe. Sve stavi na pod kako bi svi vidjeli. Sve to za kopanje grobova? dahnula je gospoa Weera.
74

Sutra se vraa itanju pisama. Nema vie nikakvog kopanja! izjavila je majka, Tako jako nam novac ipak ne treba! Ne, odgovori Parvana majci. Molim? Ne elim jo odustati. Shauzia i ja elimo kupiti posluavnike i stvari koje emo s njih prodavati. Tako mogu ja slijediti gomilu, umjesto sjediti i ekati da ona doe k meni. Mogu vie zaraditi. Posve nam je dobro s tim to zaradi itajui pisma. Ne, majko, nije, ree Nooria Majka se okrene kako bi ukorila Nooriju to joj odgovara, ali Nooria nastavi govoriti. Nemamo vie to prodati. Ono to Parvana zaradi dovoljno nam je za nan, riu i aj, ali nita ne ostane Treba nam novac za stanarinu, plin, gorivo za svjetiljke. Ako na ovaj nain moe zaraditi, i voljna je, mislim da bi joj to trebalo i dopustiti. Bio je red na Parvani da se zapanji. Nooria na njenoj strani? Tako neto se nikad prije nije dogodilo

Drago mi je to vam oca nema da uje s kolikim nepotovanjem razgovarate sa mnom! No, ba u tome je stvar, njeno ree gospoa Weera. Oca im nema. Ovo su neobina vremena Ona zahtijevaju neobine stvari od obinih ljudi, samo da bismo preivjeli. Na kraju je majka popustila. Mora mi govoriti sve to se dogaa, rekla je Parvani. Sve emo napisati u asopisu, pa e svi znati. Otada je slala Parvanu na posao s malim paketiem nana za ruak, jer nee se vraati u podne. Iako je Parvana jako ogladnjela tijekom dana, nije se mogla prisiliti jesti usred polja kostiju. Dala je svoj nan jednom od mnogih kabulskih prosjaka, da bar netko ima koristi od njega. Na kraju drugog tjedna Parvana i Shauzia imale su dovoljno novaca da kupe posluavnike, zajedno s trakama na kojima e ih nositi objeene oko vrata.
75

Trebale bismo prodavati stvari koje nisu teke, rekla je Shauzia. Odluile su se za cigarete koje su mogle kupovati u velikim paketima i prodavati po kutiju. Prodavale bi i gume za vakanje, po kutiju i katkad po komadu. Kutije ibica popunile su prazan prostor na posluavnicima Zavrili su moji dani raznosaa aja! rekla je Shauzia vedro. Ja sam samo sretna to nisam na groblju, rekla je Parvana. Uila je hodati i balansirati posluavnikom u isto vrijeme. Nije eljela da njena predivna roba padne u prainu. Prvo jutro na svome mjestu itaa pisama ve je gotovo prolo kad je osjetila kako joj je opet neto palo na glavu Sve bolje gaa, pomislila je Parvana. Dva izravna pogotka zaredom. Ovoga puta poklon je bila jedna jedina crvena drvena perla. Parvana ju je kotrljala medu prstima i razmiljala o eni koja ju je poslala.

Kako je zavrilo njeno grobarsko poglavlje, opet je sredinom dana poela izlaziti s Noorijom i malenima. Promjena se nadvila nad Nooriju. itavu vjenost nita zlobnoga nije rekla Parvani. Ili sam ja ta koja se promijenila, mislila je Parvana. Svaa s Noorijom jednostavno vie nije imala smisla. Popodne bi se sastajala sa Shauzijom i njih bi dvije lunjale Kabulom traei muterije. Nisu zaraivale kao na groblju, ali im nije ilo loe. Parvana je poela upoznavati Kabul. Eno gomile, jednog petka popodne ree Shauzia, pokazujui prema stadionu Tisue je ljudi hrlilo na tribine. Divno! uzviknula je Parvana. Ljudi e poeljeti puiti i vakati gume za vakanje dok gledaju nogometnu utakmicu. Sve emo prodati. Idemo! Potrale su prema ulazu u stadion koliko god su bre mogle, a da im cigarete ne poispadaju. Nekoliko je talibanskih
76

vojnika tjeralo ljude unutra, derui se na njih neka poure. Gurali su i tiskali ljude kroz vrata stadiona, maui tapovima prema sporijima kako bi se kretali bre. Izbjegnimo one tipove, predloila je Shauzia. Njih se dvije umijeaju u skupinu mukaraca i uvuku u stadion. Tribine stadiona bile su gotovo pune. Dvije su djevojice bile pomalo zaplaene tolikim brojem ljudi i drale su se zajedno idui prema jeftinijim sjedalima kako bi prodale svoju robu. Neobino je tiho za nogometnu utakmicu, ree Shauzia. Nije jo poela. Moda e navijanje poeti kad igrai izau na teren. Parvana je na televiziji vidjela sportska dogaanja i ljudi na tribinama uvijek su navijali Nitko nije navijao. Mukarci uope nisu izgledali sretni to su ondje. Ovo je jako udno, apne Parvana Shauziji u uho. Pazi! Velika je skupina talibanskih vojnika ula na teren blizu njih. Djevojice se sagnu tako da su mogle vidjeti igralite, ali talibani nisu mogli vidjeti njih. Idemo odavde, ree Shauzia. Nitko nita ne kupuje od nas, i ne znam zato, ali malo me strah.

Idemo im pone utakmica, ree Parvana. Pokuamo li sad otii, svi e buljiti u nas. Jo je mukaraca ulo na teren, ali to nisu bili igrai. Nekoliko je ljudi uvedeno s rukama svezanim iza leda. Dva su vojnika unijela masivan stol. Mislim da su oni ljudi zatvorenici, proape Shauzia. to zatvorenici rade na nogometnoj utakmici? apatom joj odvrati Parvana. Shauzia slegne ramenima. Jednog su mukarca odvezali te ga nagnuli nad stol. Nekoliko ga je vojnika tako vrsto dralo, ruku ispruenih preko povrine stola.
77

Parvana nije imala pojma to se dogaalo. Gdje su bili nogometai? Iznenada jedan od vojnika izvue ma, zamahne njime iznad glave i spusti ga na mukarevu ruku. Krv je ikljala na sve strane. ovjek zajaukne od boli. Pored Parvane Shauzia pone vritati. Parvana pritisne dlan preko njenih usta i povue je na pod tribine stadiona. Ostatak stadiona bio je tih. I dalje nije bilo navijanja. Dolje glave, deki, ree blagi glas iznad Parvane. Bit e dovoljno vremena kad budete stariji da vidite ovakvo to. Cigarete i gume za vakanje poispadale su s njihovih posluavnika, ali su mukarci oko njih skupili rasute stvari i vratili ih djevojicama. Parvana i Shauzia ostale su sklupane medu stopalima ljudi, sluajui strahovite udarce maa nad jo est ruku. Ovi su mukarci lopovi, izvikivali su vojnici prema gomili. Vidite li kako kanjavamo lopove? Odsijecamo im jednu ruku! Gledajte to radimo! Parvana i Shauzia nisu pogledale. Drale su glave pognute dok ovjek ljubaznoga glasa nije rekao: Gotovo je za ovaj tjedan. Hajde, dignite se. On i nekoliko drugih mukaraca okruie Parvanu i Shauziju, pratei ih iz stadiona. Trenutak prije nego to je otila, Parvana baci letimian pogled na mladog talibana, premladog da bi mu rasla brada.

Drao je konopac s etiri objeene odsjeene ruke, poput perli na ogrlici. Smijao se i pokazivao gomili svoj ratni plijen. Parvana se nadala da to Shauzia nije vidjela. Idite kui, deki, ree im ljubazan ovjek. Idite kui i sjeajte se ljepih stvari.
78

DVANAEST Parvana je ostala kod kue nekoliko dana. Odlazila je po vodu, ona i Nooria vodile su maliane na sunce, ali je osim toga jedino eljela biti s obitelji. Moram se odmoriti, rekla je majci. Neko vrijeme ne elim vidjeti nita runoga Majka i gospoa Weera ule su o dogaajima na stadionu od ostalih lanica enske skupine. Neke su imale mueve ili brau koji su bili ondje. To se ponavlja svakog petka, rekla je majka. U kakvoj to zemlji ivimo? Hoe li oca odvesti tamo? eljela je Parvana pitati, ali nije. Majka to nije mogla znati. Tijekom dana provedenih kod kue Parvana je pouavala Maryam zbrajanju, pokuavala nauiti krpati od Noorije i sluala prie gospode Weere. Nisu bile dobre kao oeve. Uglavnom su to bili opisi utakmica hokeja na travi ili drugih atletskih priredbi. No, bile su zabavne i gospoa Weera ih je priala s toliko ushita da je on prelazio na njene sluatelje. Nitko nita nije rekao Parvani kad je nestalo kruha, ali je ona toga dana ionako ustala i otila na posao. Za neke se stvari jednostavno trebalo pobrinuti. Drago mi je to si se vratila, rekla je Shauzia kad je ugledala Parvanu na trnici. Nedostajala si mi. Gdje si bila? Nije mi se radilo, odgovorila je Parvana Htjela sam nekoliko mirnih dana. Ni ja ne bih imala nita protiv nekoliko takvih, ali kod mene doma je vea galama nego tu. Tvoji se jo uvijek svaaju? Shauzia kimne. Roditeljima moga oca ionako se nikad nije sviala moja majka. Sad o njoj ovise. I zbog toga su mrzovoljni.

79

Moja je majka mrzovoljna zato to moramo ivjeti s njima jer nemamo kamo. Tako su svi mrzovoljni. Ako se i ne svaaju, sjede i ljutito se gledaju. Parvana pomisli kako je katkad bilo kod njene kue, kad su svi hodali uokolo stisnutih usana i s neprolivenim suzama u oima. No, ovo kod Shauzije zvualo je jo gore. Mogu li ti otkriti jednu tajnu? upita je Shauzia. Odvede Parvanu do niskog zidia pa one sjednu. Naravno da moe. Neu nikome rei. tedim novac, pomalo svaki dan. Odlazim odavde. Kamo? Kada? Shauzia je u ritmu udarala nogom o zid, ali je Parvana zaustavi. Vidjela je kako je taliban udario dijete zato to je udaralo po staroj ploi kao da je bubanj. Talibani su mrzili glazbu. Ostat u do idueg proljea, ree Shauzia. Do tada u imati veliku uteevinu, a i bolje je ne putovati zimi. Misli li da emo u proljee i dalje morati biti djeaci? To je tako dugo. Ja elim biti djeak u to vrijeme, navaljivala je Shauzia. Ako ponovo postanem djevojica, bit u zatvorena u kui. To ne bih mogla podnijeti. Kamo e ii? U Francusku. Ukrcat u se na brod i otii u Francusku. Zato u Francusku? upitala je. Shauzijino se lice razvedri Na svakoj slici Francuske koju sam vidjela sja sunce, ljudi su nasmijeeni i cvijee cvjeta. I francuski ljudi moraju imati loe dane, ali mislim da njihovi loi dani ne mogu biti tako jako loi kao ovi ovdje. Na jednoj sam slici vidjela itavo polje purpurnih cvjetova. Tamo elim otii. Hou uetati u to polje i sjesti usred njega, ne mislei ni o emu.
80

Parvana se muila pokuavajui se prisjetiti svoje karte svijeta. Nisam sigurna da do Francuske moe stii brodom. Naravno da mogu. Sve sam smislila. Rei u skupini nomada da sam siroe i s njima u otputovati u Pakistan. Otac mi je

rekao da oni putuju amo-tamo s godinjim dobima, traei travu za svoje ovce. U Pakistanu se spustim do Arapskog mora, ukrcam se na brod i odem u Francusku! Priala je kao da je posrijedi neto najjednostavnije na svijetu. Prvi brod na koji se ukrcam moda nee ii ravno u Francusku, ali u se barem maknuti odavde. Sve e biti lako kad se maknem odavde. Ii e sama? Parvana nije mogla ni zamisliti da krene na takav put bez ikoga. Tko e primijetiti jednog malog siroia? odgovorila je Shauzia. Nitko nee obraati pozornost na mene. Samo se nadam da nee biti kasno. Kako to misli? Poinjem se razvijati. Glas joj se spusti gotovo do apta. Tijelo mi se mijenja. Ako se previe promijeni, ponovo u postati djevojica i onda u zaglibiti ovdje Misli li da u prebrzo izrasti, ha? Moda bih trebala otii prije proljea. Ne elim da neto iznenada pone striti s mene. Parvana nije eljela da Shauzia ode, ali je pokuala biti iskrena prema prijateljici. Ne mogu se sjetiti kako je to bilo s Noorijom. Uglavnom sam gledala kako joj raste kosa. No, ne mislim da se razvijanje dogaa iznenada. Rekla bih da ima vremena. Shauzia je opet poela udarati o zgradu. Onda je ustala kako ne bi ponovo pala u iskuenje. Na to raunam. Ostavit e svoju obitelj? to e jesti? Tu ja ne mogu nita! Shauzijin se glas povisi pa utihne, dok je pokuavala ne zaplakati Jednostavno moram odavde. Znam da sam zbog toga loa osoba, ali to drugo mogu? Umrijet u budem li morala ostati ovdje!
81

Parvana se sjeala prepirki izmeu svog oca i svoje majke - majka je navaljivala da napuste Afganistan, otac da ostanu. Prvi se put Parvana pitala zato majka jednostavno nije otila. I u trenutku je odgovorila na svoje pitanje. Nije se mogla iskrasti, trebalo je zbrinuti etvero djece. Ja samo elim opet biti obino dijete, rekla je Parvana. Hou sjediti u razredu i ii kui i jesti hranu koju je zaradio netko

drugi. elim da mi se vrati otac. elim samo normalan, dosadan ivot. Mislim da vie nikad ne bih mogla sjediti u razredu, ree Shauzia. Ne nakon svega ovoga. Namjestila je svoj posluavnik s cigaretama. uvat e moju tajnu? Parvana kimne Hoe li ii sa mnom? upita je Shauzia. Mogle bismo se brinuti jedna o drugoj. Ne znam. Mogla je napustiti Afganistan, ali moe li napustiti svoju obitelj? inilo joj se da ne moe. I ja imam tajnu, rekla je. Posegnula je u dep i izvukla male darove koje je dobivala od ene s prozora. Rekla je Shauziji odakle joj. Opa, rekla je Shauzia. To je pravi misterij. Pitam se tko bi ona mogla biti. Moda je princeza! Moda je moemo spasiti! ree Parvana. Ve se vidjela kako se uspinje zidom i svojom golom akom razbija bojom zatamnjeni prozor te pomae princezi sii. Princeza bi nosila svilu i dragulje. Parvana bi je zamahom podigla na leda brzoga konja i one bi jahale Kabulom u oblaku praine. Trebat e mi brzi konj, rekla je. to misli o jednome od onih? Shauzia pokae na stado dugodlakih ovaca koje su njukale po smeu na podu trnice. Parvana se nasmije i djevojice se vratie na posao.
82

Na majin je prijedlog Parvana kupila koju kilu suhog voa i oraastih plodova. Nooria i Maryam su ih zapakirale u manje torbice, dovoljne za uinu jednoj osobi. Parvana ih je prodavala i s pokrivaa i s posluavnika. Popodne su ona i Shauzia tumarale oko trnice traei kupce. Katkad su odlazile do autobusnog kolodvora, ali su ondje imale estoku konkurenciju. Mnogi su djeaci pokuavali prodati stvari. Dotrali bi ravno do nekoga i stali na put, govorei: Kupite moje gume za vakanje! Kupite moje voe! Kupite moje cigarete! Parvana i Shauzia bile su presrameljive za to. Vie su voljele kad su kupci njih primjeivali

Parvana je bila umorna. eljela je sjediti u razredu i dosaivati se na satu zemljopisa. eljela je biti sa svojim prijateljima i razgovarati o domaoj zadai i igrama i o tome to raditi tijekom kolskih praznika. Nije eljela vie nita znati o smrti ili krvi ili boli. Trnica je izgubila svoju zanimljivost. Vie se nije smijala kad je mukarac zapodjenuo svau s tvrdoglavim magarcem. Vie je nisu zanimali odsjeci razgovora koje je ula od ljudi to su prolazili. Svuda je bilo gladnih i bolesnih. ene u burkama sjedile su na plonicima i prosile, s djecom ispruenom preko krila. I tome nije bilo kraja. Ovo nisu bili ljetni praznici koji e zavriti i onda e se ivot vratiti u normalu. Ovo je bila normala i Parvana je od nje bila umorna. Ljeto je stiglo u Kabul. Cvijee se izguralo iz tla, ne marei za talibane ni za nagazne mine, i stvarno cvjetalo, jednako kao i u miru. Parvanin je dom, sa svojim siunim prozorom, postajao jako vru tijekom dugih lipanjskih dana i maliani su bili cendravi za vrelih noi. ak je i Maryam izgubila svoje vedro raspoloenje i urlala zajedno s dvoje najmlae djece. Parvani je bilo drago to je ujutro mogla otii. Ljeto je u Kabul donijelo voe iz plodnih dolina - onih koje nisu bile unitene bombardiranjem. Parvana je u dane kad je
83

zaradila neto vie svojoj obitelji donosila male poslastice. Jedan su tjedan to bile breskve, drugi ljive. Sigurni su planinski prijelazi doveli u Kabul trgovce iz itavog Afganistana. Sa svog je pokrivaa na trnici i hodajui naokolo prodajui cigarete sa Shauzijom Parvana vidjela pripadnike plemena iz Bamivana, iz podruja pustinje Registan pored Kandahara i iz koridora Wakhan blizu Kine. Katkad bi ti ljudi zastali i kupili od nje sueno voe ili cigarete Katkad su imali neto to im je ona mogla proitati ili napisati. Uvijek bi ih pitala odakle su i kako je ondje, kako bi imala to ispriati svojoj obitelji kad bi dola kui Znali su joj priati o vremenu, o prekrasnim planinama ili o poljima opijumskih makova kako cvatu ili vonjacima bremenitima voem, ali i o ratu, o bitkama

koje su vidjeli i ljudima koje su izgubili. Parvana je sve to pamtila i prepriavala svojima kad bi stigla kui Pokrenuta je mala tajna kola preko majine i enske skupine gospode Weere. Nooria je bila uiteljica. Talibani su zatvarali bilo kakvu kolu koju bi otkrili, pa su Nooria i gospoa Weera bile vrlo oprezne. Ta je kola imala samo pet djevojica, ukljuujui Maryam. Sve su bile priblino njenih godina. Pouavale su ih u dvjema razliitim skupinama, nikad u isto vrijeme dva dana zaredom. Katkad su uenice dolazile k Nooriji, katkad ona k njima. Nekad ju je pratila Parvana. Nekad je ona nosila i ivahnog Alija. Postaje prevelik da ga se okolo nosi, rekla je Nooria Parvani tijekom jedne od njihovih podnevnih etnji. Majka je dopustila Nooriji da ostavi Alija kod kue kako bi se odmorila od njega. S njima je bila samo Maryam, a ona im nije zadavala muke Kako napreduju tvoji uenici? Ne mogu ih nauiti mnogo u nekoliko sati na tjedan, odgovorila je Nooria. A nemamo ni knjiga ni ikakvog kolskog pribora. No, pretpostavljam da je i to bolje od niega.
84

Mali su pokloni s prozora i dalje slijetali na Parvanin pokriva svakih nekoliko tjedana. Katkad je to bio komadi izvezene tkanine, katkad slatki ili jedna perla. Bilo je to kao da ena s prozora poruuje: Jo uvijek sam ovdje, na jedini nain na koji je to mogla. Parvana je paljivo provjeravala oko svog pokrivaa svaki put kad bi odlazila s trnice, u sluaju da se neki pokloni otkotrljao. Jednog je popodneva ula zvukove koji su dolazili iznad nje. Mukarac je bio vrlo ljutit. Derao se na enu koja je plakala i vritala. Parvana je ula udarce i jo vie vriskova. Bez razmiljanja je skoila na noge i pogledala prema prozoru, ali nita nije mogla vidjeti kroz obojeno staklo. Ono to se dogaa u mukarevoj kui njegova je briga, ree glas iza nje. Okrenula se i ugledala ovjeka kako dri omotnicu. Zaboravi na to i poni razmiljati o onome to te se tie. Imam pismo koje mi treba proitati.

Planirala je naveer rei obitelji sve o tom dogaaju, ali nije imala prilike. Umjesto toga, njena je obitelj imala njoj neto rei. Nee nikad pogoditi, rekla joj je majka. Nooria se udaje.
85

Ali ti ga ak nikud nisi ni srela! Parvana je uzviknula sutradan u podne. Bita je to prva prilika kad su ona i Nooria mogle razgovarati o tome, nasamo. Naravno da sam ga srela. Njegova i naa obitelj mnoge su godine bile susjedi. Ali on je tada jo bio djeak Mislila sam da eli nastaviti kolovanje! I nastavit u ga, odgovori Nooria. Zar nisi sluala to je majka sino govorila? ivjet u u Mazar-e-Sharifu, na sjeveru. Talibani nisu u tom dijelu Afganistana Ondje djevojke mogu ii u kolu Oboje je njegovih roditelja obrazovano. Mogu zavriti kolu, ak e me poslati i na sveuilite u Mazaru. Sve je to pisalo u pismu koje je stiglo dok je Parvana bila na poslu. ene u obitelji mladoenje pripadale su istoj enskoj skupini kao i majka. Pismo je prelazilo od jedne do druge lanice skupine dok na posljetku nije stiglo do majke. Parvana je proitala pismo, ali je i dalje imala mnogo pitanja. eli li ti zaista to uiniti? Nooria kimne. Vidi kako ovdje ivim. Parvana Mrzim ivot pod talibanskom vlau. Umorna sam od uvanja maliana. Moji kolski satovi odravaju se toliko rijetko da su gotovo bezvrijedni. Ovdje za mene nema budunosti. U Mazaru u barem moi ii u kolu, hodati ulicama bez burke i zaposliti se nakon diplome. Moda u u Mazaru malo bolje ivjeti. Da, zaista to elim uiniti. Iduih se nekoliko dana mnogo raspravljalo o tome to slijedi. Parvana, vani na poslu, nije imala glasa u tim razgovorima. Samo su je obavjetavali o planovima kad bi naveer stigla kui. Ii emo u Mazar zbog vjenanja, najavila je majka. Svi moemo ostati kod vae tete tijekom priprema. Onda e Nooria otii ivjeti sa svojom novom obitelji. U Kabul se vraamo u listopadu.
86

Ne moemo otii iz Kabula! uskliknula je Parvana. A to ocem? to e se dogoditi ako izae iz zatvora, a nas nema? Nee znati gdje nas traiti! Ja u biti tu, ree gospoa Weera. Rei u vaem ocu gdje ste i mogu se brinuti o njemu dok se ne vratite. Neu poslati Nooriju u Mazar sasvim samu, ree majka. A budui da si ti dijete, ii e s nama Ja ne idem, navaljivala je Parvana. ak je i lupila nogom o pod. Uinit e to ti se kae, odgovorila je majka. Od sveg si se tog divljanja po ulicama silno umislila. Ne idem u Mazar! ponovila je Parvana. ponovo lupivi nogom. Budui da ti se noge toliko ele kretati, bolje da ih odvede van u etnju, ree gospoa Weera. A kad si ve tamo, moe donijeti i malo vode. Parvana zgrabi kantu i malice si udovolji zalupivi vratima za sobom. Parvana se tri dana mrko drala. Napokon majka ree: Prestani se mrgoditi. Odluili smo ostaviti te ovdje. Ne zbog tvoga loeg ponaanja Dijete od jedanaest godina ne moe majci govoriti to hoe, a to nee napraviti. Ostavljamo te zato to bi bilo preteko objasniti tvoj izgled. Tvoja e teta uvati tajnu, naravno, ali ne moemo raunati da e svi biti tako paljivi Ne smijemo riskirati, da netko ovdje ne bi uo za tebe. Premda joj je bilo drago to ostaje u Kabulu, Parvana se nala uvrijeenom to ne ide s njima. Ni s im vie nisam zadovoljna, rekla je Shauziji sljedeeg dana. Nisam ni ja, odgovorila je Shauzia. Nekad sam mislila da u biti sretna samo ako budem mogla prodavati stvari s posluavnika, ali uope nisam sretna. Ovako zaradim vie nego to
87

sam zaraivala kao raznosa aja, ali ne dovoljno da bi to predstavljalo neku stvarnu razliku. I dalje smo gladni. Moja se obitelj i dalje itavo vrijeme svaa. Nita nije bolje. U emu je stvar?

Moda bi netko trebao spustiti veliku bombu na ovu zemlju, pa poeti ispoetka. To su ve pokuali, rekla je Parvana. Sve se samo pogoralo. Jedna od ena iz mjesne podrunice enske skupine ii e s Parvaninom obitelji do grada Mazara. Njen suprug e ii s njima kao slubena pratnja. Ako talibani pitaju, majka e biti njegova sestra, dok e Nooria, Maryam i Ali biti njegove neakinje i neak. Nooria je posljednji put istila obiteljski ormar Parvana ju je gledala kako se pakira. Ako sve bude u redu, bit emo u Mazaru za nekoliko dana, rekla je Je li te strah? pitala ju je Parvana. To je dugo putovanje. Stalno razmiljam o svemu to bi moglo loe poi. ali majka kae da e sve biti u redu. Putovat e u stranjem dijelu kamiona. im izaemo iz talibanskog teritorija, skinut u burku i rastrgati je u milijun komadia. Sljedeeg je dana Parvana otila na trnicu kupiti neto hrane za put svojoj obitelji. Htjela je kupiti i dar Nooriji. Lutala je trnicom razgledavajui stvari koje su bile na prodaju Na posljetku se odluila za olovku u kutijici od perli. Svaki put kad je Nooria bude upotrijebila na studiju i poslije kad postane prava uiteljica, sjetit e se Parvane. Nee nas biti vei dio ljeta, podsjetila je majka Parvanu veer prije odlaska Bit e ti dobro s gospoom Weerom. ini to ti ona kae i ne stvaraj joj probleme. Parvana i ja bit emo dobro drutvo jedna drugoj, rekla je gospoa Weera, i upravo kad se vratite, asopis bi trebao stii iz .Pakistana, tiskan i spreman za raspaavanje.
88

Sljedeeg su dana krenuli vrlo rano. Jutro je sredinom srpnja bilo svjee, s obeanjem kasnijeg vrueg dana. Najbolje da krenemo, ree majka. Kako nikoga drugog nije bilo na ulici, majka, Nooria i gospoa Weera podigle su prednje dijelove svojih burki te su im se mogla vidjeti lica.

Parvana poljubi Alija, koji se otimao i negodovao, mrzovoljan zbog ranog buenja. Majka ga smjesti na pod kamiona. Parvana se zatim pozdravi s Maryam i podigne je u kamion. Vidimo se sredinom rujna, rekla je majka grlei Parvanu. Daj da budem ponosna na tebe. Bit e, odgovori Parvana, pokuavajui ne zaplakati Ne znam kad emo se opet vidjeti, rekla je Nooria prije nego to se popela na kamion. U ruci je stiskala Parvanin poklon. Nee dugo proi, ree Parvana kesei se, premda su joj suze curile. im taj tvoj novi mu shvati koliko si umiljena, poslat e te natrag u Kabul najbre to moe. Nooria se nasmije i popne se u kamion. I ona i majka zakriju se svojim burkama. lanica enske skupine i njen mu sjedili su na sjedalima sprijeda Parvana i gospoa Weera gledale su za njima i mahale sve dok kamion nije nestao iz vidokruga. Mislim da bi nam objema godila alica aja, ree gospoa Weera pa one pou gore. Parvani se nekoliko sljedeih tjedana inilo udnima. Uz samo gospou Weeru i njeno unue stan se doimao gotovo praznim. Manje ljudi znailo je manje posla koji je trebalo obaviti, manje buke i vie slobodnog vremena. Parvani je ak nedostajalo i Alijevo cviljenje. Kako su tjedni prolazili, sve se vie radovala njihovu povratku. No, uivala je i u tome to je imala vie slobodnog vremena. Prvi je put otkad je otac uhien izvadila njegove knjige iz skrovita u dnu ormara. Veeri su prolazile u itanju i sluanju pria gospoe Weere.
89

Gospoa Weera je vjerovala kako u nju moe imati povjerenja. U nekim se dijelovima zemlje djevojice tvoje dobi udaju i imaju djecu, rekla je. Tu sam ako me treba, ali, eli li biti odgovorna sama za sebe, to je u redu. Ustrajala je na tome da Parvana zadri dio svoje zarade kao deparac. Katkad bi Parvana poastila Shauziju rukom na jednom od tandova s kebabom13 na trnici. Nale bi zaklonjeno mje13

kebab - komadii mesa na ranjiu, peeni nad vatrom

sto kamo bi mogle otii obaviti nudu i nastavljale raditi itav dan. Parvana je radije dolazila kui na kraju dana, a ne u podne. To je znailo da je gotov jo jedan dan i da e njena obitelj uskoro biti kod kue. Jednoga je dana potkraj kolovoza bila snana oluja. Shauzia je ve otila kui. Vidjela je kako nebo postaje sve tamnije i nije se eljela smoiti. Parvana nije bila tako pametna i zatekla ju je kia. Rukama je prekrila svoj posluavnik kako bi joj cigarete ostale suhe i sklonila se u neku izgranatiranu zgradu. Ondje e priekati da oluja proe i onda otii kui. Zbog tame vani unutranjost se doimala jo crnjom. Trajalo je neko vrijeme dok joj se oi nisu priviknule na mrak. Dok je tako ekala, naslonila se na dovratak gledajui kako kia kabulsku prainu pretvara u blato. Naleti vjetra pomijeani s kiom utjerali su Parvanu dublje u zgradu. Nadajui se da nema mina, nala je suho mjesto i sjela. Pljutanje kie udaralo je jednolinim ritmom kako je padala na zemlju. Parvana zadrijema. Uskoro je spavala. Kad se probudila, kia je prestala, iako se nebo nije nimalo rasvijetlilo. Sigurno je kasno, ree Parvana glasno. I tada zauje enski pla
90

ETRNAEST Zvuk je bio premekan i pretuan da bi je uplaio. Hej? javi se Parvana, ne preglasno Bilo je premrano da bi vidjela gdje ena sjedi. Parvana je premetala po svom posluavniku dok nije pronala kutiju ibica koje je prodavala uz cigarete. Ona kresne jednu i svjetlost bljesne. Drala je plamiak pred sobom, traei uplakanu enu. Trebale su joj tri ibice kako bi opazila sklupanu figuru pored oblinjega zida. Nastavila je paliti ibice kako bi vidjela kuda ide dok je prilazila eni. Kako se zove? pitala je Parvana. ena nastavi plakati. Onda u ti ja rei kako se ja zovem Ja sam Parvana. Trebala bih ti

rei da mi je ime Kaseem jer se pretvaram da sam djeak. Obuena sam kao djeak kako bih mogla zaraditi neto novaca, ali sam ustvari djevojica. Sad zna moju tajnu. ena nita ne odgovori Parvana baci pogled na vrata. Bilo je kasno. eli li stii kui prije policijskog sata. mora odmah otii. Doi sa mnom, ree Parvana. Moje majke nema, ali je gospoa Weera kod kue. Ona moe rijeiti svaki problem. Kresnula je jo jednu ibicu i podigla je do enina lica. Iznenada joj sine da ga stvarno moe vidjeti. Nije bilo pokriveno. Gdje ti je burka? Pogledala je uokolo, ali je nije vidjela. Zar si vani bez burke? ena kimne. to radi vani bez burke? Zbog toga moe imati velikih nevolja. ena samo odmahne glavom. Parvana je imala ideju. Ovako emo. Ja u otii kui posuditi burku ge Weere i donijeti ti je. Onda emo zajedno k mojoj kui. U redu?
92

Parvana pone ustajati, ali je ena zgrabi za ruku. Jo jednom Parvana baci pogled kroz vrata na nadolazeu no. Moram obavijestiti gospodu Weeru gdje sam. Ona nema nita protiv da budem vani danju, ali ako se ne vratim naveer, ona e se brinuti. No, ena je i dalje nije putala. Parvana nije znala to bi. Nije mogla ostati u ruevini itavu no, ali ova prestraena ena vrlo oito nije eljela ostali sama. Lamatajui u mraku kako bi nala svoj posluavnik, ona napipa dvije male vreice suenog voa i oraastih plodova. Evo, rekla je, dodajui jednu eni. Bolje emo razmiljati ako jedemo. ena gotovo jednim zalogajom proguta voe i oraie. Sigurno umire od gladi, ree Parvana, dodajui joj i drugu vreicu. Parvana je vakala i razmiljala te napokon odluila to e. Ovo je moj najbolji prijedlog, ree. Ako ti ima bolju zamisao, reci. Inae emo uiniti ovako. ekat emo dok se jako, jako

smrai. Onda emo zajedno krenuti tamo gdje ja stanujem. Ima li ador? ena odmahne glavom. Parvani je bilo ao to nema svoj pakul, ali bilo je ljeto i ostavila ga je kod kue. Slae li se? upita Parvana. ena kimne. Dobro. Mislim da bismo se trebale primaknuti vratima. Tako emo, kad bude vrijeme, moi izai na ulicu a da ne palimo ibice. Ne elim privlaiti pozornost. Uz malo njenog povlaenja, Parvana osovi enu na noge. Paljivo su dole do mjesta tik uz vrata, ali i dalje skrivene od pogleda prolaznika. U tiini su ekale da padne no. Kabul je nou bio mraan grad. Ve je dulje od dvadeset godina vladao policijski sat. Mnoge su uline svjetiljke sruile bombe, a mnoge od onih koje su jo stajale, nisu radile.
93

Kabul je bio najbolje mjesto za izlaske u sredinjoj Aziji, znali su govoriti Parvanini majka i otac. Nekad smo u pono hodali ulicama, jedui sladoled. Ranije naveer bismo pretraivali knjiare i trgovine ploama. Bio je to grad svjetla, napretka i uzbuenja. Parvana nije mogla ni zamisliti kako je tada izgledalo. Nije prolo mnogo i pao je potpuni mrak. Ostani uz mene, ree Parvana, iako se nije morala truditi. ena ju je vrsto drala za ruku. Nije daleko, ali ne znam koliko e nam veeras trebati. Ne brini se. Nasmijeila se, pravei se hrabrom. Znala je da je u dovratku premrano da bi ena mogla vidjeti njen smijeak, ali se zbog njega Parvana osjeala bolje. Ja sam Malali, vodim postrojbe kroz neprijateljski teritorij, mrmljala je sama sebi. I to je pomoglo, premda je bilo teko osjeati se kao borbena junakinja s posluavnikom s cigaretama koji joj je visio oko vrata. Uske, vijugave ulice trnice bile su puno drukije nou. Parvana je mogla uti kako im koraci odzvanjaju uzdu uskih hodnika. Spremala se rei eni neka hoda meke, jer su talibani proglasili zloinom kad ena proizvodi zvuk dok hoda, ali se predomisli. Ako

ih talibani ulove nakon policijskog sata i sa enom bez burke ili ikakvog pokrivala za glavu, buka koju su dizale bit e najmanji problem. Parvana se sjeala prizora sa stadiona. Nije eljela znati to bi talibani uinili njoj i njenoj druici. Parvana ugleda svjetla automobila kako nailaze i povue enu u drugi dovratak dok kamion pun vojnika nije odmaknuo niz ulicu. Nekoliko su se puta gotovo spotaknule na neravnom ploniku. Jednu je dugu, da-ti-srce-stane minutu Parvana mislila kako se izgubila. Na posljetku se snala i one se nastavie kretati. Kad su stigle u Parvaninu ulicu, ona pone trati i povue enu za sobom. Sad se ve toliko bojala da je mislila kako e se sruiti ako odmah ne stigne kui.
94

Stigla si! Gospoi Weeri je tako odlanulo da je zagrlila i Parvanu i enu prije negoli je shvatila to ini. Dovela si nekoga sa sobom! Vrlo si dobrodola, draga moja! Kritiki je promotrila enu. Parvana, nisi je valjda ovakvu vodila po ulici, bez burke? Parvana objasni to se dogodilo. Mislim da je u nevolji. rekla je. Gospoa Weera nije oklijevala. Zagrlila je enu. Poslije emo saznati detalje. Ondje ima tople vode za pranje i vrue hrane za veeru. Ne izgleda mnogo starija od Parvane! Parvana dobro pogleda svoju druicu. Jo je nije vidjela na svjetlosti. Izgledala je malo mlaa od Noorije. Donesi mi neku istu odjeu, ree ga Weera Parvani. Parvana iz ormara izvadi majin alvar kamiz, a gda Weera odvede mladu enu u kupaonicu i zatvori vrata. Parvana nadopuni svoj posluavnik za sljedei dan, pa na podu razvue prostirku za objedovanje. Ba kad je izvadila nan i alice za aj, gospoa Weera se pojavi iz kupaonice s njihovom goom. Odjevena u majinu istu odjeu, oprane i skupljene kose. ena je izgledala manje prestraeno i umornije. Uspjela je popiti pola alice aja i pojesti nekoliko zalogaja rie prije negoli je zaspala. Jo uvijek je spavala kad je Parvana sljedeeg jutra otila na posao.

Donesi mi malo vode, molim te, duo, zamolila je ga Weera prije nego to je Parvana otila na trnicu. Moram oprati odjeu te jadnice. Napokon je te veeri, nakon to je pojela, djevojka bila u stanju govoriti. Ime mi je Homa, rekla je Pobjegla sam iz Mazar-c-Sharifa nakon to su talibani zauzeli grad Talibani su zauzeli Mazar! uskliknula je Parvana. To ne moe biti! Moja majka je ondje! Moj brat i sestre su ondje!
95

Talibani su u Mazaru, ponovila je Homa. Ili su od kue do kue, traei neprijatelje. Doli su u moju kuu. Uli su ravno unutra! Zgrabili su mog oca i brata i izveli ih. Ubili su ih nasred ceste. Majka ih je poela udarati, i nju su ubili. Ja sam otrala natrag unutra i skrila se u ormar. Bila sam unutra dugo, jako dugo. Mislila sam da e i mene ubiti, ali bili su gotovi s ubijanjem ljudi u naoj kui. Bili su zaokupljeni ubijanjem u drugim kuama. Na posljetku sam izala iz ormara i sila u prizemlje. Po cijeloj su ulici leala trupla. Neki su se vojnici provezli u kamionu. Zabranili su nam da maknemo tijela lanova svojih obitelji, ak da ih i pokrijemo. Rekli su nam da moramo ostati unutra. Tako sam se bojala da e se vratiti po mene! Kad se smrailo, istrala sam. Trala sam od kue do kue, pazei na vojnike. Tijela su leala posvuda. Divlji su psi poeli jesti neka od njih, pa je dijelova ljudi bilo na plonicima i na ulicama. ak sam vidjela kako pas u zubima nosi neiju ruku! Nisam nita vie mogla vidjeti. Na cesti je stajao kamion. Motor mu je radio. Skoila sam u stranji dio i skrila se medu zaveljajima. Kamo god da je kamion iao, nije moglo biti gore nego ondje gdje sam ja bila. Putovali smo dugo, dugo vremena Kad sam napokon izala, bila sam u Kabulu. Iz kamiona sam otila u zgradu u kojoj me nala Parvana. Homa pone plakati. Samo sam ih ostavila! Ostavila sam svoju majku i oca i brata da lee na cesti i da ih pojedu psi! Gospoa Weera zagrli Homu, ali djevojka je bila neutjena. Plakala je dok nije pala u san od iscrpljenosti.

Parvana se nije mogla pomaknuti Nije mogla govoriti. Sve to je mogla bilo je da zamisli svoju majku, sestre i brata mrtve na ulicama nepoznatoga grada Nema dokaza da je tvoja obitelj stradala, Parvana, rekla je gospoa Weera. Tvoja je majka pametna, snana ena, a i Nooria. Moramo vjerovati da su ive. Ne smijemo izgubiti nadu!
96

Parvana ju je ba sad izgubila. Uinila je ono to je uinila i njena majka. Uspuzala je na toak, pokrila se pokrivaem i odluila ondje zauvijek ostati. Dva je dana ostala na toaku. To ine ene u naoj obitelji kad su tune, rekla je gospoi Weeri. Ne ostaju tako zauvijek, odgovorila je gospoa Weera. Ponovo ustanu i bore se. Parvana joj nije odgovorila. Nije eljela ponovo ustati. Bila je umorna od borbe. Gospoa Weera je prvo bila njena s njom, ali je imala pune ruke posla s Homom i svojom unuicom. Kasno popodne drugoga dana na Parvaninim se vratima pojavila Shauzia. Jako mi je drago to te vidim, rekla je ga Weera, kimajui prema Parvani. Izale su na trenutak porazgovarati na odmorite, izvan domaaja Parvaninih uiju Zatim su se vratile unutra i, nakon to je donijela nekoliko kanti vode. Shauzia sjedne na toak pored Parvane. Neko je vrijeme priala o obinim stvarima, kako je ila prodaja, o ljudima koje je viala na trnici, razgovorima koje je vodila s nekima od raznosaa aja i ostalim zaposlenim djeacima. Na posljetku ree: Ne svia mi se kad radim sama. Trnica nije ista kad tebe nema. Ne eli li se vratiti? Sroeno tako, Parvana je znala da ne moe odbiti. Sve je vrijeme znala kako e morati ustati. Nije doista mislila ostati na toaku dok ne umre. Dio nje elio je pobjei od svega, ali drugi je dio elio ustati i ostati iv i dalje biti Shauzijin prijatelj. Uz malo poticanja sa Shauzijine strane, taj je dio pobijedio.

Parvana ustane iz kreveta i nastavi kao do tada. Obavljala je posao na trnici, donosila vodu, sluala prie gospoe Weere i upoznavala se s Homom. Sve je to inila jer nije znala to bi dugo.
97

No kretala se kroz svoj dan kao da se kree nekim groznim snom nonom morom nad kojom jutrom nije nastupalo olakanje. Onda je, kasno jednog popodneva, Parvana dola kui s posla i nala dvojicu mukaraca kako njeno pomau njenom ocu da se popne do stana. Bio je iv! Bar je jedan dio none more zavrio.
98

PETNAEST ovjek koji se vratio iz zatvora bio je jedva prepoznatljiv, ali je Parvana znala tko je on. Iako je njegov bijeli alvar kamiz sad bio siv i poderan, premda mu je lice bilo upalo i blijedo, jo je uvijek to bio njen otac. Parvana mu se tako vrsto pripila da ju je gospoa Weera morala odvui kako bi otac mogao lei. Nali smo ga na zemlji pokraj zatvora, jedan je od mukaraca koji su ga donijeli kui rekao gospoi Weeri. Talibani su ga pustili, ali nikamo nije mogao otii sam. Rekao nam je gdje ivi, pa smo ga moj prijatelj i ja stavili na karai i donijeli ga ovamo. Parvana je leala na toaku s ocem, grlei ga i jecajui. Znala je da su ljudi ostali na veeri, ali se tek kad su ustali da podu. kako bi stigli svojim kuama prije policijskog sata,sjetila pristojnog ponaanja. Skoila je na noge. Hvala vam to ste mi vratili oca, rekla je. Mukarci otioe. Parvana je krenula lei natrag pored oca, ali je gospoa Weera zaustavi Pusti ga da se odmori. Sutra e biti vremena za razgovor. Parvana poslua, ali su proli dani paljivog njegovanja ge Weere prije nego to je otac uope poeo prizdravljati. Veinu mu je vremena bilo ili previe loe ili je bio preiscrpljen kako bi govorio

Taj je zatvor morao biti hladan i vlaan, rekla je gospoa Weera. Parvana joj je pomagala kuhati bistru juhu i vruu je davala ocu, licom, dok nije mogao sjesti i sam jesti. Sad si i moja ki i moj sin, rekao je otac kad mu je bilo dovoljno dobro da primijeti njen izgled. Trljao je rukom njenu oianu kosu i smijeio se. Parvana je mnogo puta odlazila do slavine s vodom. Otac je bio gadno pretuen i tople je obloge koje mu je gospoa Weera
99

stavljala na rane trebalo cesto mijenjati i prati. I Homa je pomagala, uglavnom stiavajui unuku ge Weere, da se otac moe odmarati. Parvani nije smetalo to odmah nije mogao govoriti. Bila je presretna samo zato to je bio kod kue. Dane je provodila zaraujui novac, a veeri pomaui gospoi Weeri. Kad se otac bolje osjeao, itala bi mu iz njegovih knjiga. Homa je znala neto engleskoga iz kole i jednog je dana. kad se vratila kui s posla, Parvana nala svog oca i Homu kako razgovaraju na engleskome. Homa je prilino oklijevala, ali su oeve rijei glatko plovile jedna u drugu. Jesi li nam danas dovela jo jednu obrazovanu enu? pitao je otac Parvanu, smijeei se. Ne, oe, odgovorila je ona. Donijela sam kui samo neto luka. Iz nekog su razloga svi mislili da je to smijeno i prvi je put nakon oeva uhienja u Parvaninu domu vladao smijeh. Jedno je u njenom ivotu bilo ispravljeno. Otac je sad bio kod kue. Moda e se vratiti i ostatak obitelji. Parvana je bila ispunjena nadom Na trnici je jurila za muterijama ba kao pravi djeak. Gospoa Weera je predloila neki lijek za oca i Parvana je radila i radila dok nije zaradila dovoljno novaca da ga kupi. inilo se da djeluje. Sad imam osjeaj da za neto radim, rekla je Shauziji jednog dana dok su hodale uokolo traei muterije. Radim kako bih vratila obitelj. I ja radim za neto, ree Shauzia. Ja radim kako bih pobjegla iz Afganistana. Nee li ti nedostajati tvoja obitelj? upita Parvana.

Djed mi je poeo traiti mua, odgovori Shauzia. Sluajno sam ula kad je razgovarao s bakom. Rekao je da se trebam uskoro udati, da e, zato to sam tako mlada, uloviti dobru cijenu za mladenku i onda e oni dobiti mnogo novaca za ivot.
100

Nee li ga tvoja majka sprijeiti? A to ona moe? Ona mora ivjeti s njima. Nema kamo otii. Shauzia prestane hodati i pogleda Parvanu. Ja se ne mogu udati! Ne elim se udati! Kako e se tvoja majka snai bez tebe? Od ega e se prehraniti? to ja tu mogu? upita Shauzia, pitanje izae kao jecaj. Ostanem li ovdje i udam li se, ivot e mi zavriti. Ako odem, moda u imati anse. Na svijetu mora biti neko mjesto na kojem ja mogu ivjeti. Jesam li u krivu to tako mislim? Brisala je suze s lica. to drugo mogu? Parvana nije znala kako utjeiti prijateljicu. Jednog je dana gospoa Weera imala gou, lanicu enske skupine koja je tek stigla iz Mazara. Parvana je bila na poslu, ali joj je otac naveer rekao za posjet. Mnogo je ljudi pobjeglo iz Mazara, rekao je. Svi su smjeteni u izbjeglikim kampovima izvan grada. I majka je ondje? Mogue je. Neemo znati ne poemo li do kampova i ne potraimo li je. Kako to moemo uiniti? Je li ti dovoljno dobro da moe putovati? Nikad mi nee biti dovoljno dobro, odgovori otac, ali svejedno bismo trebali poi. Kad kreemo? upitala je Parvana. im organiziram prijevoz. Moe li odnijeti poruku ljudima koji su me doveli iz zatvora? Mislim da, uz njihovu pomo, moemo putovati za dva tjedna. Parvana je ve neko vrijeme eljela neto upitati oca. Zato su te talibani pustili?

101

Ne znam ni zato su me zatvorili. Kako bih onda znao zato su me pustili? Parvana se morala zadovoljiti s tim kao odgovorom. ivot joj se opet mijenjao Iznenadila se kako je to mirno doivljavala. Pomislila je kako je to zato to joj se vratio otac. Nai emo ih, rekla je Parvana potpuno samouvjereno Nai emo ih i dovesti ih kui. Gospoa Weera odlazila je u Pakistan. Homa e ii sa mnom. Ondje emo je zaposliti. Trebale su se povezati s lanicama enske skupine koje su organizirale Afganistanke u progonstvu. Gdje ete se smjestiti? Imam roakinju u jednome od kampova, odgovorila je gospoa Weera. Ona ve neko vrijeme eli da doem i ivim s njom. Ima li ondje kola? Ako i nema, pokrenut emo je. ivot je veoma teak Afganistancima u Pakistanu. Ima mnogo posla koji treba obaviti. Parvana je imala ideju. Povedite Shauziju sa sobom! Shauziju? Ona eli otii. Grozno joj je ovdje. Ne bi li ona mogla s vama? Mogla bi vam biti pratnja! Shauzia ovdje ima obitelj. eli li rei da bi ih samo tako ostavila? Napustila ekipu samo zato to je igra otra? Parvana vie nita nije rekla. Na neki je nain gospoa Weera bila u pravu Upravo je to inila Shauzia. No, i Shauzia je bila u pravu. Nije li imala pravo potraiti bolji ivot? Parvana nije mogla odluiti tko je od njih vie u pravu Nekoliko dana prije nego to su trebali krenuti za Mazar Parvana je sjedila na svom pokrivau na trnici kad je neto pogodi u glavu. Bila je to siuna deva izraena od perlica. ena s prozora
102

jo je bila iva! Bilo joj je dobro ili barem dovoljno dobro da obavijesti Parvanu da je jo uvijek ondje. Parvana je poeljela skoiti i zaplesati. eljela je vikati i mahati prema obojenom prozoru. No,

umjesto toga, tiho je sjedila i pokuavala smisliti nain na koji e se oprostiti. Ve je gotovo stigla kui tog popodneva kad se sjetila kako. Vraajui se na trnicu poslije ruka, paljivo je iskopala neto divljeg cvijea koje je raslo usred izgranatiranih ruevina. Prijanjih je godina vidjela kako tamo raste i nadala se kako je u pravu mislei da je to vrsta koja raste godinu za godinom. Posadi li cvijee na mjestu na kojem je obino prostirala svoj pokriva, ena s prozora znat e da se nee vratiti. Cvijee e biti lijepo. Nadala se da e joj biti dragi poklon. Na svome mjestu na trnici Parvana najprije iskopa tvrdu zemlju lupajui po njoj svojim glenjem. Koristila se i rukama i kamenom koji je nala u blizini. Mukarci i djeaci na trnici skupie se oko nje kako bi je gledali. Sve to je bilo drukije, smatralo se zabavom. To cvijee nee rasti u ovoj zemlji, netko ree. U njoj nema hranjivih tvari ak i ako bude raslo, pogazit e ga. Tlo trnice nije mjesto za cvijee. Zato ga sadi ovdje? Kroz podrugljive glasove zauje se jedan drugi glas. Zar nitko od vas ne cijeni prirodu? Ovaj je djeak odluio donijeti djeli ljepote na nau sivu trnicu, a jeste li mu zahvalili? Jeste li mu pomogli? I starac se progura u prvi red male hrpe. Teko je kleknuo kako bi pomogao Parvani posaditi cvijee. Afganistanu vole lijepe stvari, rekao je, ali vidjeli smo toliko runoga da katkad zaboravimo koliko je predivno neto, poput cvijeta. Zatraio je od jednog djeaka koji je inae raznosio aj, a vrljao je onuda, da mu donese malo vode iz trgovine ajem. Voda je donesena i on je prolije oko cvijea, natapajui zemlju.
104

Biljke klonu. Nisu stajale kako treba. Jesu li uvenule? Ne, nisu uvenule. Moda se sad ine iskrivljene i kao da venu, odgovorio je, ali je korijenje dobro. Kad doe vrijeme, to e korijenje drati biljke koje su zdrave i jake. Jo jednom potape

zemlju, a Parvana i jedan od ljudi pomognu mu da ustane. Jo se jednom nasmijeio Parvani, pa se udaljio. Parvana je ekala pored svog cvijea dok se gomila nije razila. Kad je bila sigurna da je nitko ne gleda, pogleda prema prozoru i brzo mahne za oprotaj. Nije bila sigurna, ali inilo joj se da je vidjela nekoga kako joj odmahuje. Dva dana poslije bili su spremni za odlazak. Trebali su putovati kamionom, ba kako je to uinio i ostatak obitelji. Putujem li ja kao tvoj sin ili kao tvoja ki? upitala je Parvana oca. Ti odlui, odgovorio je I kako god odluila, bit e moja mala Malali. Pogledajte to imam! ree gospoa Weera. Nakon to se uvjerila da nema nikoga, izvadi ispod svoje burke nekoliko primjeraka majinog asopisa. Nije li prelijep? Parvana brzo prelista asopis prije nego to ga ponovo skrije. Divan je, sloila se. Reci svojoj majci da se asopis alje enama svuda u svijetu. Pomogla je da svijet sazna to se dogaa u Afganistanu. Svakako joj to reci. Ona je uinila neto vrlo vano. I reci joj da se treba vratiti, raditi na sljedeem broju. Rei u joj. Ona zagrli gospodu Weeru. I gospoa Weera i Homa nosile su burke, ali je, grlei ih, znala koja je koja. Bilo je vrijeme za polazak. Iznenada se, ba kad se kamion spremao krenuti, pojavila Shauzia. Uspjela si! ree Parvana, grlei prijateljicu.
105

Zbogom, Parvana, rekla je Shauzia. Dodala je Parvani vreicu suenih marelica. I ja uskoro odlazim. Upoznala sam neke nomade koji e me povesti u Pakistan kao pastira. Neu ekati idue proljee. Ovdje bi bilo samotno bez tebe. Parvana nije eljela rei zbogom Kad emo se opet vidjeti? pitala je sva u panici. Kako emo biti u vezi? Sve sam smislila, odgovori Shauzia. Nai emo se ponovo na prvi dan proljea za dvadeset godina. U redu. Gdje?

Na vrhu Eiffelovog tornja u Parizu. Rekla sam ti da idem u Francusku. Parvana se nasmije. Bit u ondje, ree Onda se neemo pozdraviti sa zbogom. Za sada emo rei samo da se vidimo poslije. Do idueg puta, ree Shauzia. Parvana posljednji put zagrli svoju prijateljicu, pa se popne u kamion. Mahale su jedna drugoj dok se kamion kotrljao u daljinu. Dvadeset godina od sada, mislila je Parvana. to e se dogodili u tih dvadeset godina? Hoe li ona jo uvijek biti u Afganistanu? Hoe li u Afganistanu napokon biti mir? Hoe li se vratiti u kolu, biti zaposlena, biti udana? Budunost se kao nepoznanica protezala cestom ispred nje. Njena majka je negdje tamo s njenim sestrama i bratom, ali to e osim njih jo nai. Parvana nije imala pojma. to god to bilo. osjeala se spremnom. ak se svemu i veselila. Parvana se smjesti u stranjem dijelu kamiona pored oca. Ubaci u usta suenu marelicu i prokotrlja jezikom njenu slatkou. Kroz zapraeni je prednji vjetrobran mogla vidjeti planinu Parvanu i snijeg na njenom vrhu kako se svjetluca na suncu SPISATELJIINA BILJEKA Afganistan je drava u sredinjoj Aziji. U njemu su gorje Hindu Kush, brze rijeke i zlatne pustinje Njegove su plodne doline nekad donosile obilje voa, penice i povra. Osvajai i istraivai tijekom su povijesti Afganistan vidjeli kao vrata za Daleki istok. Afganistan je u ratu od 1978. kad su se borci koje je podupirala Amerika suprotstavili vladi koju su podupirali Sovjeti. Godine 1980. Sovjetski je Savez napao Afganistan i rasplamsao se rat. Nakon odlaska Sovjeta 1989. buknuo je graanski rat jer su se razliite skupine borile za prevlast u zemlji. Milijuni Afganistanaca postali su izbjeglice i mnogi jo uvijek ive u golemim kampovima u Pakistanu i Iranu. Mnogi su ljudi itav ivot proveli u kampu. Mnogi su ubijeni, osakaeni ili oslijepljeni. Dvadeset godina rata unitilo je ceste, mostove i vodene putove. Malo ljudi u Afganistanu ima istu vodu za pie. Sve su vojske

postavljale mine u obradiva polja onemoguavajui uzgoj hrane. Zbog toga mnogi ljudi umiru od gladi ili od bolesti uzrokovanih loom prehranom. Talibanska milicija preuzela je nadzor nad glavnim gradom Kabulom u rujnu 1996. Nametnula je krajnje otre zakone za djevojice i ene. kole za djevojice su zatvorene, enama vie nije bilo doputeno raditi i bile su prisiljene potivati stroga pravila odijevanja. Knjige su spaljene, televizori porazbijani i zabranjena je glazba u bilo kojem obliku. U jesen 2001. talibani su istjerani iz veeg dijela Afganistana, ali budunost afganistanskih ena i djevojaka i dalje je nesigurna.