Vladimir
Ć
orovi
ć
CRNA KNJIGA
Patnje Srba Bosne i Hercegovine za vreme svetskog rata 1914-1918 N
esravnjiva historijska vremena, koja smo proživljavali u ovih apokalipti
č
kih sedam godina i
č
iji smo zna
č
aj uo
č
ili ve
ć
svi stvaranjem naše velike ujedinjene otadžbine i svesnimspremanjem za nov odsek našeg nacionalnog života, treba da budu osvetljena sa svake strane.Pokolenje, kome je pisano, da svojim žrtvama stvori dosad neosporno najobimnije i idejnonajdublje uspehe u povest srpskog plemena, ovakvo kakvo je, i sa svojim mitskim pregaranjem i sa svojim sitnim strastima, veliko pored svega, što se gledano iz bliza gubi u prose
č
nosti, to pokoljenje, silno po svom aktivnom sudeoništvu na stvaranju Novog iVelikog, nije manje historijski važno i po svom pasivnom mu
č
eni
č
kom delu i vredi da se posebno prikaže za vremena, koja
ć
e, posmatraju
ć
i otvoreno iz dalje perspektive, imati da seneposredno uvere kako je doista
č
itav naš narod,
č
itav, prvi put od kako imamo svojuhistoriju, podjednako sudelovao u izgradnji ideje i dela daju
ć
i za njih živote i zdravu snagu na bojnim poljanama kao i po prepunjenim austrijskim tamnicama i logorima. Pasivne su žrtve
č
ak mnogo bolnije. Utrošene bez vidne neposredne koristi za pokret, one su dokumentiintenzivnosti ose
ć
anja i izvesne nacionalne mistike i u mnogim sredinama tek nužni podsticajiza ja
č
e zbližavanje i otpor, ali uvek pra
ć
ene saznanjem, da bi druk
č
ije upotrebljene imaledaleko znatniji uspeh. Mu
č
enici ideje moraju da budu prikazani i njihova imena zabeležena za posebne stranice historije ovog pokreta, koji
ć
e, kao i svi dotle, imati da utvrdi kako se ta pojava stalno ponavlja u našoj prošlosti i dobija gotovo oblik jedne nacionalne periodike.
Č
ak ni najpopularnijem junaku naše narodne pesme nije bilo su
đ
eno, da izmakne tamnici i da nezazire od
Đ
eminih vešala. Krst je za nas bio ne samo simbol historijske borbe prema polumesecu, nego i pravo obeležje Golgote, na kome se nekoliko stole
ć
a raspinjala vera isvest jednog naroda. Ovog zadnjeg puta, izgleda, silnije i svirepije nego ikad pre.Još u zatvoru došao sam na misao, slušaju
ć
i strahote preživelog, donekle o
č
evidac i sam, da pobeležim i saberem sve, što je naš svet podneo od 1914-1918. godine, od dana atentata naFranca Ferdinanda pa do oslobo
đ
enja. Kad se, u travni
č
kom zatvoru, dala donekle imaterijalna mogu
ć
nost za to, po
č
eli smo sa prikupljanjem gradiva. Me
đ
u našim drugovima bilo ih je dosta, koji su sami prepatili vrlo mnogo i vrlo mnogo videli svojim o
č
ima. Ranije, adelomi
č
no i tu, zapažaju
ć
i izvesnu sklonost prepri
č
avanju i nevi
đ
enog i dopunjavanju kodnekih lica iz našeg pri
č
ala
č
kog kruga ja sam, mole
ć
i prijatelje da mi pobeleže stvari, tražioizri
č
no od njih, da mi saopšte samo ono, što su sami videli svojim o
č
ima i sami na sebiiskusili. Jer voleo sam imati i manje, ali tim pouzdanije podatke. Kad sam pred kraj 1917.izašao iz zatvora i u Zagrebu našao prilike da sredim svoje odnošaje, dobio sam od krugaredakcije Glasa Slovenaca, Hrvata i Srba, u vezi sa organizacijom Jugoslovenskog Kluba uBe
č
u, ponudu, da za be
č
ke delegacije i Jugoslovenski Odbor u Parizu izradim sistematski pregled svih patnja i pribavim što obilniji materijal fotografija vešanja i drugih progona.
Č
itave 1918. godine radio sam na tom poslu i u avgustu otpremio velik deo toga preko Pragaza Pariz. Predusretljivost g. dra Sr
đ
ana Budisavljevi
ć
a, koji je bio glavni faktor u toj akciji,omogu
ć
ila mi je, da sam se dugo vremena mogao baviti samo tim stvarima.Materijal, koji mi ovde iznosimo, ne obuhvata sve, što se ima re
ć
i. I pored ljubaznih predusretljivosti s mnogo strana i pored mnogo ustupljenih beležaka i podataka (kao od g.
Leave a Comment