vlada garantuje Bugarskoj delove Makedonije, srpske aspiracije za veliku Srbiju,uključujući deo jadranske obale, biće zadovoljene.” (Ovaj memorandum na najbolji načindemantuje tvrdnje pojedinih zlonamernih zapadnih političara i novinara, da je pojam i izraz“velika Srbija bio odomaćen u Beogradu”.)Konkretizujući svoj predlog o velikoj Srbiji, Grej je 13. avgusta 1915. godine uputio drugimemorandum, ovoga puta predsedniku srpske vlade Nikoli Pašiću u kojem je izneo kakvise teritorijalni ustupci nude Srbiji ukoliko se jedan deo Makedonije ustupi Bugarskoj. Tosu: “Bosna i Hercegovina, Slovenija, Srem sa Zemunom, Bačka i jadranska obala od rtaPlanke (nedaleko od Splita - pr. aut.) na severu do tačke 10 km južno od Cavtata, kao iostrva (Veliki i Mali Drenik, Čiovo, Šolta, Brač, Jakljan, Koločep i Pelješac).” Sudbinasrpskih krajeva u jugozapadnom Banatu “biće rešena mirovnim ugovorom, ukolikoRumunija ne uđe u rat na strani saveznika”, ističe se u Grejovom memorandumu.Šef engleske diplomatije je u još nekoliko navrata isticao da ambicije Londona nisu ustvaranju Jugoslavije, nego velike Srbije. U pismu koje je uputio jednom od najvećihzagovornika Jugoslavije, engleskom istoričaru Setonu Vatsonu, Grej kaže da će Srbija uslučaju savezničke pobede ujediniti sve okolne srpske teritorije i osigurati širok izlaz naJadransko more. “Tako će nastati velika i potpuno nezavisna i suverena Srbija”, kaže Grej.Povodom ovakvog stava britanskog ministra inostranih poslova, istoričar i akademik Dragoljub Živojinović kaže: “Po svom obimu i političkim implikacijama Grejev predlog predstavljao je korak dalekosežan po značaju i posledicama. Pre svega, on je potpunijenego dotada predstavljao britansku koncepciju i istovremeno davao podršku ideji velike Srbije. Predlog je predviđaoujedinjenje sa Srbijom svih onih krajeva Austrougarske u kojima je srpski etnički živaljsačinjavao većinu ili bar određeni procenat stanovništva. U slučaju jadranske obale preovladalo je Grejevo uverenje da Srbija treba da dobije ekonomski (trgovački) pristup namore.”Što se tiče Italije, koja je u međuvremenu napustila Trojni savez i priključila se silamaAntante, i njenog protivljenja stvaranju Jugoslavije, odnosno zalaganju za očuvanjeKraljevine Srbije, treba istaći da je takav stav proizlazio iz straha da bi osnivanje novedržave na jugoistoku Evrope u kojoj bi se zajedno našli Srbi, Hrvati i Slovenci, ugrozilointerese Rima i njegove pretenzije prema Istri, kvarnerskim ostrvima i delovima Dalmacije,teritorijama koje su apeninskoj kraljevini pripale na osnovu Londonskog ugovora, a na koje je istovremeno pretendovalo većinsko hrvatsko i slovenačko stanovništvo.Raspoloženje italijanskog javnog mnjenja u odnosu na Srbiju najbolje ilustruju pogledi dvaistaknuta rimska intelektualca - Virginija Gajda i Antonija Ćipika, izneti u petrogradskomlistu “Rusko je slovo”, početkom 1915. godine. “Mi ne protestujemo ni najmanje što ćeSrbija dobiti izlazak na more”, kažu Gajda i Ćipiko. “Ako Srbi uzmu Kotor i svu Albanijudo Drača, mi ćemo se tome radovati. Mi ne tražimo čak ni Dubrovnik. Naša je želja daživimo u miru i prijateljstvu sa Srbijom, a naročito sa Rusijom. Mi se borimo isključivo protiv Hrvata, predstavnika tzv. austroslavizma, koji je stvorila habzburška politika.”
Leave a Comment