Vide
ć
i to i sli
č
no tome i, pri tome, ne razumevaju
ć
i uzrok takvog zla, najpre sam
ž
iveo kaou dubokoj tami ili kao da sam se na vazi kolebao tamo-amo. Jer, svako me je na svoj na
č
inili privla
č
io sebi (usled dugotrajnog opštenja sa ljudima), ili odbijao od sebe (usledpoznanja istine iz Bo
ž
anstvenih Spisa). Dugo vremena se nalazivši u tome stanju itragaju
ć
i za uzrokom koji sam pomenuo, setio sam se Knjige o sudijama, koja pripoveda otome da
svaki
č
injaše ono što mu pred o
č
ima izgledaše pravo.
Ona je istovremeno objašnjavala iuzrok toga, navode
ć
i:
U te dane Izrailj nemaše cara
(Sud.17,6). Prisetivši se toga, ja sam i odanašnjem pomislio ono što je, mo
ž
da, strašno i neobi
č
no re
ć
i (što se, me
đ
utim, morapriznati ispravnim); zbog otpadništva od jednog i velikog, istinskog i jedinstvenog Carasvih i Boga i danas nastaju nesloge i sporovi me
đ
u
č
lanovima Crkve, pri
č
emu svakiotpada od u
č
enja Gospoda našeg Isusa Hrista, svojevoljno brane
ć
i neko sopstvenorasu
đ
ivanje i odre
đ
enja i radije
ž
ele
ć
i da na
č
elstvuje nasuprot Gospodu, negoli da budepod na
č
elstvom Gospodnjim? Rasudivši tako i u
ž
asnuvši se od tolike ne
č
astivosti, ja samse se, nastavljaju
ć
i svoje istra
ž
ivanje, i iz
ž
itejskih stvari uverio u to da je navedeni uzrokistinit. Uvideo sam da se sve što je prili
č
no i svaka sloga odr
ž
avaju sa uspehom sve dok se
č
uva opšta pokornost svih jednom zapovedniku, a da su svaka nesloga i razdor, isto kao ihaoti
č
nost, posledica anarhije. Vi
đ
ao sam ponekad da i roj p
č
ela, po zakonu prirode, imavo
đ
u i da poslušno sledi svoga cara. Mnogo šta sli
č
no sam i video i slušao. O tome još višeod mene znaju oni koji se time bave. I time se pokazala istina onoga što je re
č
eno. Onimakoji prate jedan znak i imaju jednog cara svojstveni su pristojnost i sklad, dok su velikenesuglasice i razdor obele
ž
ja anarhije. Stoga neslaganje koje se kod nas susre
ć
e kako u vezisa zaiovestima Gospodnjim, tako i u me
đ
usobnim odnosima, predstavlja vinovnikaotpadništva od pravog Cara (kao što je re
č
eno:
Samo dok se ukloni onaj koji sad zadr
ž
ava -
2.Sol.2,7), kao i odricanja od Njega (kao što je re
č
eno;
Re
č
e bezumnik u srcu svome: "NemaBoga",
č
emu se, kao neka oznaka ili dokaz, pridodaje:
Pokeariše se i postaše odvratniunamerama -
Ps.14,1).Prema tome, i ovde je razmatranje pokazalo da obele
ž
ja takve ne
č
astivosti, koja tajnoprebiva u duši, jesu poroci koji se o
č
igledno obelodanjuju. Kako bi ljude koji nisu pogubilisvoje srce ja
č
e naveo na strah od sudova Bo
ž
ijih, i bla
ž
eni apostol Pavle tvrdi da se upravona njih (tj. poroke) umesto kazne osu
đ
uju oni koji su nemarni prema istinskom bogopoznanju. Jer, šta on ka
ž
e?
I kako ne mariše da poznaju Boga, predade ih Bog u pokvarenum da
č
ine što je neprili
č
no, njih koji su ispunjeni svake nepravde, bluda, zlo
ć
e, lakomstva,nevaljalstva, puni zavisti
(Rim.1,28-29), i ostalo. I ja mislim da apostol nije sam izmislio tajstav, budu
ć
i da je Hristos u njemu govorio. Na to mišljenje naveo ga je Njegov iskaz ukome se ka
ž
e da narodu govori
u pri
č
ama
stoga što ne razumeju Bo
ž
anstvene tajne Jevan
đ
elja, budu
ć
i da su sami najpre
o
č
ima svojim
za
ž
murili, ne slušaju
ć
i
ušima
i nerazumevaju
ć
i
srcem
(Mt.13,13; 15). Na taj na
č
in slepo
ć
u za ono najva
ž
nije trpe kao kaznuoni koji su se još ranije pomra
č
ili, proizvoljno oslepivši svoje duhovno oko. Boje
ć
i se da sene podvrgne tome, David je govorio:
Prosveti o
č
i moje da ne zaspim na smrt
(Ps.13,3). Iz togai sli
č
nog tome izvodio sam jasan zaklju
č
ak da uopšte poro
č
nost strasti poti
č
e od neznanja
Leave a Comment