You are on page 1of 188

HERMANN HESSE HERMANN HESSE Umijee dokolice NASLOV IZVORNIKA Die Kunst des MuBiggangs Copyright 1973 by Hermann

n Hesse. Alle Rechte bei und vorbehalten durch Suhrkamp Verlag Frankfurt am Main Sva prava pridrana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristiti u bilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektronikim ili mehanikim, ukljuujui fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatikim sustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pisane dozvole izdavaa. Umijee dokolice Kratka proza iz ostavtine CIP - Katatogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb UDK 821.112.2-4=163.42 HESSE, Hermann Umijee dokolice / Hermann Hesse ; preveo Dalibor Joler. - Zagreb : Zagrebaka naklada, 2002. - (Feniks) Prijevod djela: Die Kunst des MuBiggangs. ISBN 953-6996-05-7 421028020 PREVEO DALIBOR JOLER Objavljivanje ove knjige pomoglo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske [zagrebaka naklada I ZAGREB, 2002. Kada ne bih uistinu bio vrlo radian ovjek, kako bih uope doao na ideju da smiljam hvalospjeve i teorije dokolice. Roeni, genijalni dokoliari takvo to nikada ne ine. Hermann Hesse (1928.) S mojega motrita, ovi prigodni napisi, koji se svjesno i hotimino slue onim oblikom neobveznoga avrljanja to ga nazivamo "feljtonom", predstavljaju, kao prvo, tek nevaan dio mojega rada, a kao drugo, ta razigrana, esto ironino obojena prigodniarska oitovanja po meni imaju jedan te isti smisao: borbu protiv onoga to u naoj javnosti nazivam hinjenim optimizmom ... borbu protiv europ-sko-amerike pomodne vjere u suverenoga, modernoga ovjeka, koji je tako mnogo postigao ... protiv, dodue, djeje, ali vrlo opasne samodopadnosti bezvjernog i nepromiljenog ovjeka mase u njegovoj lakomislenosti, nadmenosti, njegovu nedostatku poniznosti, sumnje i odgovornosti. Ovakve rijei ... nisu upuene ovjeanstvu, ve vremenu, itateljima novina, masi ija opasnost, smatram, ne lei u manjku vjere u sebe i vlastitu uzvienost. esto sam zajedno s openitim upozorenjem na neutemeljenost takve ljudske oholosti takoer neposredno upozoravao na dogaaje iz nae najnovije povijesti, na psihiku nepripremljenost i hvastavu lakomislenost s kojom smo poli u rat, na nesklonost kako naroda tako i pojedinaca da sukrivnju za to trae kod sebe samih. Hermann Hesse (1932.) Umijee dokolice Poglavlje umjetnike higijene Kako je i duhovni rad sve vie nalikovao nasilnomu industrijskom pogonu bez tradicije i ukusa, a znanost i kola jo vie se trsile liiti nas slobode i osobnosti te nam stanje usiljenog, zadihanog pregnua od malih nogu nametnuti kao ideal, tako je, uz neka druga staromodna umijea, i umijee dokolice sve vie propadalo, gubilo ugled, padalo u zaborav. Nije da smo u tome ikada bili majstori! Dokoliarenjem razvijenim do umijea na Zapadu su se uvijek bavili tek bezazleni diletanti. Utoliko je zaudnije -u ovo nae doba kada mnogi eznutljivo pogledavaju prema

Istoku i s podosta napora nastoje uloviti trunku radosti iz Shiraza i Bagdada, malo kulture i tradicije iz Indije i poneto ozbiljnosti i dubine iz Budhinih svetinja - da malo tko posegne za onim najbliim i pokua ovladati djeliem arolije koju, itajui orijentalne knjige pripovjedaka, osjeamo kako struji iz zdencima rashlaenih dvorita maurskih palaa. Zato zapravo toliki meu nama u tim knjigama pripovjedaka nalaze neku neobinu radost i zadovoljstvo, u "Tisuu i jednoj noi", u turskim narodnim pripovijetkama i u sjajnoj "Papagajskoj knjizi", Dekameronu istonjake knjievnosti? Zato je tako istanan i originalan mlai pjesnik Paul Ernst u svojoj "Kraljevni Istoka" toliko esto slijedio te stare staze? Zastoje Oscar Wilde u svojoj premorenoj mati tako rado bjeao onamo? elimo li biti iskreni i zanemarimo li onih nekoliko znanstvenih orijentalista, morat emo priznati da nam debeli svesci "Tisuu i jedne noi" sadrajno nisu ravni nijednoj Grimmovoj bajci i nijednoj srednjovjekovnoj kranskoj sagi. A ipak ih s uitkom itamo, ubrzo ih zaboravimo da bismo ih zatim s istim zadovoljstvom iznova preitavali. Kako to? Ta se pojava esto pripisuje lijepoj, razvijenoj pripovjednoj umjetnosti Istoka. No time vjerojatno precjenjujemo svoj estetski sud: jer, ako su rijetki, pravi pripovjedaki talenti nae vlastite knjievnosti u nas tako strano slabo cijenjeni, zato bismo trali za strancima? Takoer, nije rije ni o radosnome uivanju u umjetnosti pripovijedanja, barem ne 11 viiiin o njemu. U biti, za nju openito imamo malo smisla; osim iu:kii'ia sadraja mi itajui zapravo traimo samo psiholoke i sentimentalne podraaje. Pozadina te istonjake umjetnosti, koja nas tako snano oarava, jest orijentalna tromost, ona do umijea razvijena dokolica, vjetina kojom se vlada s mjerom ukusa i u njoj uiva. Arapski pripovjeda na vrhuncu napetosti svoje bajke jo uvijek ima napretek vremena do u najsitnije potankosti opisati purpurni kraljevski ator, vezenu i dragim kamenjem nakienu podsedli-cu, vrline dervia ili savrenstva istinskoga mudraca. Prije negoli kraljeviu ili kraljevni ita dopusti rei, lakim nam potezima doarava rumenilo i ivahne crte njezinih usana, sjaj i oblik lijepih joj bijelih zuba, draesnost smjelo usplamtjela ili srameljivo oborena pogleda i pokret njegovane, besprijekorno bijele ruke na kojoj se ruiasti nokti opalnoga sjaja nadmeu s bljetavi-lom prstenja optoena biserjem. A sluatelj ga ne prekida, on ne zna za nestrpljenje i modernu italaku halapljivost, on s jednakom revnou i uitkom slua o svojstvima nekog starog pustinjaka, o ljubavnim radostima mladia ili o samoubojstvu u nemilost paloga vezira. Dok itamo, neprestance nas prati osjeaj eznua i zavisti: Ovi ljudi imaju vremena! Vremena napretek! Oni mogu dan i no potroiti domiljajui se novim prispodobama za ljepotu kra-sotice ili podlost zlikovca! A sluatelji, ako je u podne zapoeta pripovijest do veer tek napola ispriana, mirno pou na poinak, pomole se i zahvalni Alahu utonu u san, jer sutra je novi dan. Oni su milijunai vremena, koji kao da grabe iz neiscrpna zdenca, pa im gubitak jednog sata i dana i tjedna ne znai mnogo. I dok itamo one beskrajne, isprepletene, udnovate basne i prie, mi i sami postajemo neobino strpljivi te podlegavi naas velikoj aroliji ne prieljkujemo kraj - boica dokolice dotakla nas je svojim arobnim tapiem. Ono to pokree mnoge od toga silnoga mnotva ljudi, koji odnedavna tako umorni i ispunjeni vjerom ponovno hodoaste kolijevci ovjeanstva padajui pod noge velikomu Konfuciju i velikomu Lao-Ceu, duboka je enja za boanskom dokolicom. to je arolija boga Bakha, kojom nas liava briga, stoje slatka, 12 omamljiva slast haia naspram beskrajno dubokoga mira pustinjaka koji zasjevi na grebenu planine promatra kruenje svoje sjene i pozorno sluajui

duom se predaje stalnom, tihom, opojnom ritmu sunaca i mjeseci u kruenju? Kod nas, na jadnom Zapadu, vrijeme smo rastrgali na male i majune komadie od kojih svaki jo vrijedi jednoga novia; no tamo, ono nerastrgano jo uvijek tee u neprekinutu plimnom valu utaujui e svijeta, neiscrpno poput morske soli i svjetlosti zvijezda. Strana mi je svaka pomisao da bih naoj industriji i naoj znanosti, koje prodiru osobnosti, htio dati kakav savjet. Ako industrija i znanost vie ne trebaju osobnosti, neka ih i nemaju. No mi umjetnici, koji usred velikoga kulturnog bankrota prebivamo na otoku s jo donekle podnoljivim ivotnim uvjetima, mi moramo nastaviti potivati neke druge zakone. Za nas osobnost nije luksuz, ve uvjet opstojnosti, zrak bez kojega nema ivota, kapital bez kojeg se ne moe. Pritom pod umjetnicima podrazumijevam sve one koji nuno ele osjeati vlastito ivljenje i rast, biti svjesni temelja svoje snage i na njima se izgraivati po uroenim zakonima, svoj ivot, dakle, ne svjedoiti obavljanjem neke podreene djelatnosti ija bit i djelovanje nisu u jednako jasnom i smislenom odnosu s temeljima u kakvom su, kod dobre graevine, svod i zid, krov i stup. No umjetnicima je oduvijek trebala povremena dokolica, dijelom da bi si protumaili novosteena znanja i iskustva i pustili da ono to u njima podsvjesno radi, sazrije, a dijelom da bi, nenamjerno se predajui, uvijek iznova bivali sve blii prirodnomu, bili ponovno djeca, ponovno se osjetili prijateljem i bratom zemlje, biljke, stijene i oblaka. Nevano je stvara li tko slike ili stihove ili tek eli uivati u sebi graditelju, pjesniku i stvaratelju, svakomu neminovno uvijek iznova dolaze predasi. Slikar stoji ispred svjee grundirane slike, osjea da jo nema potrebnu sabranost i unutarnji poriv te poinje iskuavati, kolebati se, usiljeno raditi, da bi na posljetku u bijesu ili tuzi sve bacio, pa osjetivi se nesposobnim i nedoraslim dinomu zadatku te proklinjuci dan kada posta slikarom on zapre radionicu jalan na svakog ulinog pometaa kojemu dani prolaze u ugodnoj djelatnosti i miru savjesti. Pjesnik se zbuni pred zapoetim planom ne nalazei u njemu 13 vie onu veliinu koju je isprva osjeao, iskria rijei i stranice, ponovno ih napie, doskora i njih baci u vatru, a od onog, stoje neko jasno zrio, sad najednom vidi tek nejasan titraj u maglovitim daljinama, a vlastite mu se strasti i osjeaji najednom ine triavima, neiskrenima, sluajnima te on od njih bjei isto onako zavidei ulinomu pometau. 1 tako dalje. ivot mnogih umjetnika treinom se, pa i polovicom sastoji od takvih trenutaka. Samo rijetki iznimni ljudi sposobni su stvarati u neprekinutu tijeku gotovo bez stanke. Tako nastaju naizgled prazne stanke dokolice kojih je vanjski izgled oduvijek izazivao prijezir ili saaljenje skuenih umova koji ne razumiju umjetnost. Kao to filistar teko moe razumjeti kako golem i silno sloen posao moe stati u jedan jedini stvaralaki sat, on isto tako ne moe shvatiti zato jedan toliko aav umjetnik jednostavno ne nastavi slikati, nizati poteze kista i zato u miru ne dovri svoje slike, zato je, tovie, tako esto nesposoban za daljnji rad, zato se baca i tone u razmiljanja i na nekoliko dana ili tjedana zatvara svoju radionicu. I samoga umjetnika svaki put iznenade i prevare te stanke i on ponovno upada u iste nevolje i samoga sebe mui sve dok ne shvati da mora potivati uroene mu zakone i da ga, stoje utjeno, jednako esto paralizira izobilje kao i umor. U njemu sazrijeva neto to bi on najradije jo danas pretvorio u vidljivo, lijepo djelo, no ono se ne da, nije jo zrelo, svoje jedino mogue, najljepe rjeenje ono u sebi jo nosi kao zagonetku. Ne preostaje, dakle, drugo doli ekanje. Za to ekanje postoje stotine lijepih razonoda, poglavito usavravanje u poznavanju djela znaajnih prethodnika i suvremenika. Ali nosi li posvuda sa

sobom, kao trn u peti, nerijeen dramski zadatak, tad je najee neugodno itati Shakespearea, a mui li i alosti li te prvi neuspjeh skice za sliku, Tizian e ti vjerojatno biti loa utjeha. Napose mladi ljudi, kojima je "mislei umjetnik" ideal, smatraju da e vrijeme oteto od umjetnosti najbolje potroiti razmiljajui, pa se bez cilja i koristi zapleu u duboka mudrovanja, skeptina razmiljanja i ina melankolina raspoloenja. Ostali, koji se jo nisu prikljuili svetom ratu protiv alkohola, koji i meu samim umjetnicima odnedavna ima sve vie uspjeha, pronalaze put do mjesta na kojima se toi dobra kapljica. 14 Oni uivaju moju punu naklonost, jer vino kao pomiritelj, tjei-telj, izvor blagosti i snova otmjenije je i ljepe boanstvo od onoga u to nas u zadnje vrijeme njegovi brojni neprijatelji ele uvjeriti. Ali ono nije za svakoga. Voljeti ga umjetniki i mudro, u njem uivati, a laskavi mu jezik razumjeti u svoj njegovoj njenosti, za to ovjek, skoro kao i za druge umjetnosti, mora imati prirodnoga dara, a ak i tad mu je potrebno kolovanje i ne slijedi li dobru tradiciju, rijetko e dosegnuti savrenstvo. ak i kada bi bio odabranik, upravo e u neplodna vremena o kojima govorimo, rijetko u depu imati dovoljno novca za pravo tovanje nekoga boanstva. I kako da sada izmeu tih dviju opasnosti - rada preko volje i u zlo doba, i u misli utonule, obeshrabrujue praznine - kako da umjetnik spasi i tijelo i duu? Druenje, sport, putovanja i slino, razonode su koje u takvim situacijama ne pomau i djelomice u obzir dolaze samo za imune, a u njih se ubrajati nikada nije bila ambicija umjetnika. A i sestrinske umjetnosti obino u zla vremena jedna drugu ostavljaju na cjedilu: pjesnik koji pati zbog nekog nerijeenog zadatka, veoma e rijetko u slikara ili slikar u glazbenika pronai i, svoj mir i ravnoteu. Jer uivati duboko i potpuno umjetnik moe =; samo u jasna, stvaralaka vremena, dok mu se sada u njegovim i nedaama svaka umjetnost ini ili suhoparnom i blijedom ili pak ; ubitano nadmonom. Povremeno obeshrabrenoga i bespomonoga sat Beethovena moe jednako lako dokrajiti kao i ozdraviti. Tu je toka na kojoj mi bolno nedostaje solidnom tradicijom ustaljeno i profinjeno umijee ljenarenja i gdje moja inae bezgreno germanska ud sa zaviu i enjom pogledava prema majinskoj Aziji u kojoj je jedna pradavna vjeba uspjela u prividno bezoblino stanje vegetiranja i nerada unijeti neki ritam koji ralanjuje i oplemenjuje. Mogu bez okolianja rei da sam mnogo vremena potroio na eksperimentalno bavljenje problemom toga umijea. Iskustva koja sam pritom stekao moram sauvati za kasniju, posebnu prigodu - neka zasad bude dostatna moja tvrdnja da sam, primjerice, nauio u kritinim se vremenima me-todino i s velikim uitkom baviti neradom. No da se mogui 15 umjetnici meu itateljima, umjesto da se sami prihvate meto-dinoga ljenarenja, ne bi razoarano odvratili kao od kakva arlatana, dat u jo u nekoliko reenica pregled svoga vlastitoga prvog naukovanja u hramu toga umijea. 1. Jednoga dana, gonjen mranom slutnjom, iz knjinice do-nesoh najpotpunija njemaka izdanja "Tisuu ijedne noi" i "Putovanja Sajida Batthala", stadoh ih itati i nakon poetnoga kratkog uitka, otprilike nakon jednoga dana, shvatih da su mi obje dosadne. 2. Domiljajui se razlozima tog neuspjeha, naposljetku spoznah da se u tim knjigama dokraja smije uivati samo leei ili sjedei na podu. Uspravni zapadnjaki stolac liava ih svakog djelovanja. Pritom sam, usput, po prvi put postao svjestan potpuno drugaijega pogleda na prostor i stvari koji ovjek ima iz leeeg poloaja ili unja. 3. Uskoro otkrih da se djelovanje orijentalnog ozraja udvo-struavalo kada

bih, umjesto da sam itam, drugima davao da mi itaju (pri emu je nuno da i ita lei ili ui). 4. To sada racionalno bavljenje itanjem uskoro je stvorilo osjeaj rezignirana sluatelja i on me osposobio da nakon kratkog vremena i bez itanja mogu satima mirovati i svoju pozornost zaokupiti prividnim sitnicama (zakonitostima leta muica, ritmikom estica praine ulovljenih u sunanoj zraci, melodikom svjetlosnih valova itd.). To je urodilo sve veom zauenou nad mnotvom zbivanja i umirujuim, potpunim zaboravom sebe samoga ime se stjee osnova za blagotvoran i nikada dosadan far niente. Bio je to poetak. Drugi e izabrati neke druge putove da bi iz svjesnoga ivota utonuli u umjetnicima toliko nune i teko ostvarive sate samozaborava. Kada bi ovaj moj poticaj od nekog moda postojeeg zapadnjakog majstora dokolice izmamio da progovori o svome sustavu, ispunio bi mi arku elju. (1904.) 16 O putovanju Kada su mi predloili da neto napiem o poeziji putovanja, u prvi mi se mah uinilo primamljivim da jednom od srca nagr-dim sve gadosti suvremenog turizma, besmislenu opsjednutost putovanjem kao takvim, moderne, puste hotele, strane gradove poput Interlakena, Engleze i Berlince, unakaem i beskrajno skupi badenski Schwarzwald, odurne velegradane koji u Alpama hoe ivjeti kao kod kue, teniske terene Luzerna, gostioniare, konobare, hotelske obiaje i cijene, patvorena domaa vina i narodne nonje. No, kada jednom zgodom u vlaku izmeu Verone i Padove nekoj njemakoj obitelji ne uskratih svoja zapaanja o toj temi, oni me uljudno i hladno zamolie da utim; a kad sam drugom zgodom u Luzernu plj usnuo pokvarenog konobara, tada ne bijah zamoljen, ve fiziki prisiljen da nelijepo se urei napustim gostionicu. Od tog doba nauio sam se svladavati. Takoer mi pada na um da sam zapravo na svim svoj im kraim putovanjima bio sasvim zadovoljan i sa svakog puta donio vee ili manje blago. Pa emu onda grditi? O pitanju, kako suvremen ovjek treba putovati, ima mnogo knjiga i knjiica, ali, koliko znam, ne i dobrih. Kada netko kree na put radi razonode, zapravo bi trebao znati to ini i zato to ini. Dananji putujui graanin to ne zna. On putuje jer je ljeti u gradu prevrue. Putuje jer se nada da e se promjenom zraka, pogledom na druge krajeve i ljude odmoriti od naporna posla. On putuje u planine jer ga mori neka nejasna enja, neshvaena udnja za prirodom, zemljom i raslinjem; putuje u Rim jer je to dio ope kulture. No on putuje uglavnom zato jer putuju i svi njegovi roaci i susjedi, jer se poslije o tome moe priati i hvastati se, jer je to u modi i jer se poslije, kod kue, ovjek opet osjea tako ugodno. Sve su to, istina, shvatljivi i estiti motivi. No zato gospodin Krakauer putuje u Berchtesgaden, gospodin Miiller u Graubun-den, gospoa Schilling u Sankt Blasien? Gospodin Krakauer to ini jer ima mnogo poznanika koji takoer uvijek odlaze u Berchtesgaden, gospodin Miiller zna daje Graubiinden daleko od Berlina i da^jfejji modi, a gospoa je Schilling ula daje zrak u 17 Sankt Blasienu veoma dobar. Sve troje moglo bi zamijeniti svoje putne planove i rute, i nita se ne bi promijenilo. Poznanike moe svugdje imati, novca se moe svugdje rijeiti, a Europa je neizmjerno bogata mjestima s dobrim zrakom. Zato, dakle, upravo Berchtesgaden? Ili Sankt Blasien? U tom je pogreka. Putovanje bi uvijek trebalo znaiti doivljaj, a doivjeti neto vrijedno ovjek moe samo u krajevima s kojima je duevno povezan. Povremen lijep izlet, vesela veer u vrtu restorana, vonja parobrodom po jezeru nisu po sebi nikakvi doivljaji, nikakva obogaenja naega ivota, nikakvi trajnom

snagom d|elotvorni poticaji. Oni to mogu postati, ali ne za gospodu Krakauera i Mullera. Moda za te ljude uope nema mjesta na Zemlji s kojim imaju prisnije odnose. Nema za njih zemlje, obale ili otoka, nema gore, nema staroga grada koji ih privlai snagom slutnje, kojega im prizor ispunja najdrae snove i upoznavanje kojega za njih znai skupljanje blaga. Usprkos tomu oni bi mogli putovati sretnije i ljepe, kada se ve mora putovati. Prije puta bi se, pa makar samo na zemljovidu, morali barem povrno upoznati s bitnim znaajkama drave i mjesta u koje putuju, te u kojem su odnosu njihov smjetaj, konfiguracija tla, klima i narod prema zaviaju putnika i njegovoj uobiajenoj okolini. A tijekom boravka u stranome mjestu morali bi pokuati uivjeti se u osobitosti kraja. Morali bi se ne samo u prolazu diviti planinama, vodopadima i gradovima kao efektnim prizorima, ve nauiti svakoga od njih na njegovu mjestu prepoznavati kao nunog, doraslog i stoga lijepog. Tko za to ima dobru volju, lako e sam otkriti jednostavne tajne umijea putovanja. On nee poeljeti u Sirakuzi piti miin-chensko pivo te, dobije li ga uope, jo primijetiti kakoje bljutavo i skupo. On nee putovati u strane zemlje, a da barem donekle ne razumije njihov jezik. Krajolik, ljude, obiaje, kuhinju i vina tuine on nee mjeriti mjerilima svojega zaviaja i eljeti da Venecijanac bude odrjeitiji, Napolitanac tii, stanovnici Berna da su ljubazniji, daje chianti malo slai, Rivijera prohladnija, a obala laguna strmija. Svoj nain ivota on e pokuati prilagoditi obiajima i znaajkama mjesta, pa e u Grindelwaldu ustajati rano, a u Rimu kasno itd. A napose e svugdje nastojati pribliiti 18 se narodu i razumjeti ga. On se, dakle, nee kretati u drutvu meunarodnih putnika, nee odsjedati u meunarodnim hotelima, ve u gostionicama u kojima su gostioniari i osoblje domai ljudi, ili jo bolje - privatno kod ljudi u ijem e kunome ivotu nai sliku ivota naroda. Bilo bi neizrecivo smijeno kada bi putnik u Africi htio uzjahati na devu u redingotu i cilindru. Ali se smatra sasvim normalnim da se u Zermattu ili Wengenu nose pariki kostimi, u francuskim gradovima govori njemaki, u Goschenenu pije rajnsko vino, a u Orvietu jedu ista jela kao u Leipzigu. Upita li tu vrstu putnika o Bernskim Alpama, srdito e govoriti o visokim cijenama brdske eljeznice Jungfrau, a navede li ih da govore o Siciliji, saznat e da tamo nema grijanih soba, ali da u Taormini moe nai izvrsnu francusku kuhinju. Upita li ih za tamonji puk i ivot, priat e ti kako se tamo nose beskrajno smijene nonje i govori potpuno nerazumljiv dijalekt. Dosta o tome. Ta elio sam govoriti o ljepoti putovanja, a ne o nerazboritosti veine putnika. Poezija putovanja nije u odmoru od domae jednolinosti, od posla i nedaa, nije u sluajnome susretu s drugim ljudima i promatranju drugih slika. Ona nije ni u zadovoljenju znatielje. Ona je u doivljaju, to jest u vlastitu obogaenju, u organskome usvajanju novosteenoga, u porastu naega razumijevanja za jedinstvo u raznolikosti, za tu veliku preu od Zemlje i ovjeanstva, u ponovnom otkrivanju drevnih istina i zakona u posve novim okolnostima. Tu pripada i ono to bih posebno elio nazvati romantikom putovanja: mnogovrsnost dojmova, neprestano radosno ili tjes-kobno iekivanje iznenaenja, posebice uitak u ophoenju s ljudima koji su nam novi i strani. Pogled kojim portir ili konobar odmjerava gosta isti je u Berlinu i u Palermu, no nee zaboraviti pogled retijskoga pastireta kojega si iznenadio na nekom panjaku Graubimdena. Nee zaboraviti ni malu obitelj u Pistoji kod koje si jednom zgodom proboravio dva tjedna. Moda e zaboraviti imena, nee se vie tono sjeati malih sudbina i briga tih ljudi, no nikada nee zaboraviti kako si se u nekom sretnom asu najprije zbliio s djecom, zatim s blijedom

enicom, a 19 onda s muem ili djedom. Jer s njima nisi morao razgovarati o dobro poznatim stvarima, nisi se morao nadovezivati na stare i zajednike teme, bio si im tako nov i stran kao i oni tebi i morao si odloiti konvencionalnost, crpsti iz sebe sama i vratiti se korijenima vlastita bia kako bi im imao to za rei. S njima si moda govorio o sitnicama, ali si govorio kao ovjek s ovjekom, opipavajui i ispitujui, sa eljom da donekle naui razumjeti te strane ljude, da osvoji i sa sobom ponese djeli njihova bia i ivota. Tko u stranim krajolicima i gradovima ne trai samo slavne i uoljive stvari, ve u sebi udi shvatiti i prigrliti onu dublju bit, u njegovu e sjeanju najee sluajnosti i sitnice imati posve osobit sjaj. Kada pomislim na Firencu, prva slika koju vidim nije katedrala ili stara palaa sinjorije, ve jezerce sa zlatnim ribicama u Giardino Boboli u kojem sam svoga prvoga firentinskog popodneva razgovarao s nekolicinom ena i njihove djece, prvi puta uo firentinski jezik i taj iz mnogih mi knjiga tako poznati grad po prvi puta osjetio kao neto stvarno i ivo s ime sam mogao razgovarati i to sam rukama mogao dotaknuti. Katedrala i stara palaa i sve znamenitosti Firence nisu mi zbog toga pro-makle, vjerujem da sam ih bolje doivio i srdanije usvojio, nego mnogi revni turisti s bedekerom u ruci. Iz niza malih, sporednih doivljaja sve mi se to sklapa u pouzdanu i jedinstvenu cjelinu, pa i ako sam zaboravio pokoju lijepu sliku iz galerije Uffizi, u sjeanju mi ostadoe veeri provedene s domaicom u kuhinji i noi to ih probdjeh u malim vinarama razgovarajui s mladiima i mukarcima. Sjeam se i priljiva krojaa iz predgraa koji je pred svojim kunim vratima na meni krpao poderane hlae i pritom drao vatrene politike govore, pjevuio operne arije i vesele puke pjesmice. Takve se sitnice nerijetko pretvore u samu sr vrijednih uspomena. A budui da sam se tamo potukao s mladiem zaljubljenim u gostioniarevu ker, lijepi mi je gradi Zofmgen ostao nezaboravan unato kratkoi mojega boravka od samo dva sata. Draesno selo Hammerstein, juno od badensko-ga Blauena, ne bi mi sa svojim krovovima i uliicama tako jasno i lijepo ostalo u sjeanju da na njega ne naletjeli jedne kasne veeri nakon dugoga, nemiloga tumaranja umom. Zakrenuvi 20 iza izboine brijega spazih najednom, sasvim neoekivano, u dolini ispred sebe selo, tiho i usnulo, zbijenih kuica, a iza njega Mjesec na izlasku. Da sam stigao udobnom cestom i kroza nj propjeaio, ne bih se vie niega sjeao. No ovako, u njemu ostadoh tek sat vremena, ali ga za cijeli ivot upamtili kao ubavu, milu sliku. A sa slikom seoca uvam i ivu predodbu o tom cijelom, osebujnom krajobrazu. Tko je ikada u mlaim godinama s malo novca i bez prtljage propjeaio dobar komad puta, ovi su mu dojmovi dobro znani. Dobro se pamti no provedena u polju djeteline ili na svjeem sijenu, komadi kruha ili sira isproen u alpskoj pastirskoj kolibi, iznenadan ulazak u gostionicu u kojoj se slavi seosko vjenanje i poziv da se slavlju pridrui. Ne treba, meutim, zbog sluaja zaboraviti bit, zbog romantike poeziju. Prepustiti se putu da te vodi pouzdavi se u sretan sluaj zacijelo je dobra praksa, no svako putovanje, treba li biti na radost i u dubljemu smislu znaiti doivljaj, mora imati vrst, odreen sadraj i smisao. Greno je i smijeno potucati se iz puke dosade i tupe znatielje po zemljama kojih unutranje bie ovjeku jest i ostaje strano i neprivlano. Poput prijateljstva ili ljubavi koju ovjek njeguje i za nju se rtvuje, poput knjige koju briljivo odabire, kupuje i ita, i svako putovanje radi razonode ili studijsko putovanje mora znaiti ljubav, predanost i volju za uenjem. Svrha mu mora biti da neku zemlju i narod, grad ili krajobraz uini duevnim blagom putnika, a on s ljubavlju i predanou mora oslukivati tuinu i ustrajno pronicati u tajnu njezina bia.

Imuni kobasiar, koji iz hva-stavosti i pogrenoga poimanja obrazovanosti odlazi u Pariz i Rim nema nita od toga. No tko je u nizu dugih, uzavrelih mladalakih godina u sebi nosio enju za Alpama ili morem ili starim talijanskim gradovima i napokon jedva pritedio neto vremena i novaca za putovanje, taj e svaki miljokaz i svaki sunani, ruama penjaicama obrasli samostanski zid i svaki snjeni vrh i morski predio tuine sa strau prigrliti i ne putati od sebe prije negoli je razumio jezik tih stvari, prije nego mu je mrtvilo oivjelo i muk progovorio. On e u jednome danu imati neizmjerno vie doivljaja i uitaka, negoli pomodni putnik u nekoliko 21 godina, i za cijeli e ivot ponijeti bogatstvo radosti i razumijevanja i sretnog zasienja. Tko ne mora tedjeti novac i vrijeme, a putuje rado, nagonska bi mu potreba morala biti da one zemlje, u kojima nasluuje zanimljivosti za svoje oko i srce, usvaja dio po dio i u polaganom uenju i uivanju osvaja djeli svijeta, da u mnogim zemljama pusti korijenje i s istoka i zapada skuplja kamenje za lijepu zgradu cjelovitog razumijevanja Zemlje i njezina ivota. Meni je jasno da se veina naih dananjih turista sastoji iz umornih graana koji ne ude ni za im drugim doli da na trenutak oute osvjeavajuu i utjenu blizinu prirodnoga ivota. O "prirodi" oni rado govore gajei prema njoj neku dijelom plahu, dijelom pokroviteljsku ljubav. No gdje ju trae i koliki ju pronalaze? Vrlo je rairena zabluda da treba samo otputovati na neko lijepo mjesto da bi se bilo blie "prirodi" i okusilo njezinu snagu i utjehu. Ta jasno je da itelju velegrada, koji bjei od vrelih ulica, svjeina i istoa morskoga ili planinskoga zraka mora initi dobro. Time se on zadovolji. Osjeti se svjeijim, dublje die, bolje spava i zahvalan se vraa domu vjerujui daje stvarno uivao u "prirodi" i da ju je upio. On ne zna daje od nje primio i razumio tek ono najpovrnije, najnebitnije, a daje ono najbolje ostavio zapretano na putu. On ne zna gledati, traiti, putovati. Potpuno je pogreno uvjerenje daje mnogo jednostavnije i lake u sebe primiti djeli vicarske ili Tirola, Sjevernoga mora ili Schwarzwalda, nego stei solidnu predodbu o Firenci ili Sie-ni. Ljudi, kojima je od Firence u sjeanju ostao tek toranj palae Vecchio i kupola katedrale, takoer e sa Schlierseea ponijeti tek obrise Wendelsteina, a iz Luzerna sliku Pilatusa i magliastu modrinu jezera da bi nakon samo nekoliko tjedana pravim duevnim bogatstvima oskudijevali isto kao i prije. Priroda se ovjeku isto onako malo prostire pod noge kao i kultura i umjetnost i upravo od nekolovana graanina iziskuje beskrajnu portvovnost prije negoli mu se otkrije i preda. Lijepo je eljeznicom ili potanskom koijom putovati preko Gottharda, Brennera ili Simplona i lijepo je putovati Rivijerom 22 od Genove do Livorna ili brodom od Venecije do Chioggie. No od takvih dojmova rijetko kada ostane pouzdan trag. Samo su iznimno profinjeni ljudi istananih osjeaja sposobni letimice, u prolazu, uoiti znaajke nekoga veeg krajolika i sauvati ih. Veini ostane tek openit dojam morskoga zraka, modrine vode i obrisa obala, a i on uskoro izblijedi poput sjeanja na kazalinu sliku. Tako je gotovo sa svim sudionicima u omiljenim drutvenim putovanjima Sredozemljem. ovjek ne mora htjeti sve vidjeti i poznavati. Tko je temeljito prokrstario dvjema planinama i dolinama vicarskih Alpa, bolje poznaje vicarsku od onoga koji je u isto vrijeme s putnom kartom za kruno putovanje obiao cijelu zemlju. Bio sam valjda pet puta u Luzernu i Vitznauu, a da Vierwaldstattersko jezero jo uvijek nisam bio intimno shvatio sve dok na njemu ne provedoh sedam samotnih dana u amcu na vesla, dok ne zaoh u svaku uvalu i ne iskuah svaku perspektivu. Otada mi ono pripada, otada u bilo kojem asu mogu bez slika i

zemljovida nepogreivo zamisliti svaki njegov djeli i iznova voljeti i uivati u obliku i vegetaciji obala, izgledu i visini planina, svakom selu s crkvenim zvonikom i pristanitem, u bojama i odrazima vode u svako doba dana. Na temelju tih osjetimo jasnih predodaba mogao sam zatim razumjeti i tamonje ljude, razlikovati i razumjeti ponaanje i dijalekte obalnih sela, tipina lica i prezimena, karakter i povijest pojedinih gradia i kantona. A venecijanska laguna, usprkos mojoj velikoj ljubavi prema tom gradu, bila bi mi jo i danas neobian, udnovat, neshvatljiv kuriozitet, da nisam jednom zgodom, umoran od tupoga buljenja, osam dana i noi dijelio barku, kruh i krevet nekog ribara s Tor-cella. Veslao sam uz otoke, s mreom u ruci gacao muljevitim sprudovima, upoznavao vodu, biljni i ivotinjski svijet lagune, disao i promatrao njezin osobit zrak. Otada mije bliska i prisna. Tih osam dana moda sam mogao upotrijebiti za Tiziana i Vero-nesea, no u toj sam ribarskoj barci sa zlatnosmeim trokutastim jedrom nauio bolje razumijevati Tiziana i Veronesa, nego u Akademiji i Dudevoj palai. I ne samo tih nekoliko slika, nego i cijela Venecija sad mi vie nije tek lijepa i tjeskobna zagonetka, 23 II ve mnogo ljepa zbilja koja mi pripada i na koju imam pravo kao osoba koja ju razumije. Od pasivna promatranja zlatnoutoga sunanog predveerja i bezbrina, lagodna udisanja lakog, istog planinskog zraka pa do intimna razumijevanja prirode i krajobraza dalek je jo put. Predivno je lijeno i spokojno satima lekariti ispruen na toploj sunanoj livadi. No cjelovit i stoput dublji i plemenitiji jest uitak onoga kojemu je ta livada, s potokom i gorom, joikom i vrlet-nim planinskim visovima prisan, dobro poznat komad zemlje. Iz takva komadia tla iitati njegove zakone, prozreti nunost njegova oblikovanja i vegetacije i osjetiti njihovu vezu s povijeu, temperamentom, nainom gradnje i govora i nonjom domaega naroda, to iziskuje ljubav, predanost, vjebu. No takvi se napori isplate. U zemlji koju si s mnogo truda i ljubavi upoznao i usvojio, svaka livada i svaka hrid na kojoj otpoine odaje ti sve svoje tajne krijepei te snagama koje drugima ne daje. Kaete da ne moe ba svatko krpicu zemlje, na kojoj ivi jedan tjedan, prouavati kao geolog, povjesniar, dijalektolog, botaniar i ekonomist. Naravno da ne. Stvar je u osjeaju, ne u poznavanju imena. Znanost jo nikoga nije usreila. Tko, meutim, osjea potrebu da ne ini prazne korake, da se neprestano uti ivim dijelom cjeline, utkanim u zbivanja svijeta, taj brzo poinje primjeivati sve ono posebno, izvorno, samobitno. On e posvuda u zemlji, drveu, planinskim oblicima, ivotinjama i ljudima neke zemlje osjetiti ono zajedniko i tomu se prikloniti umjesto da tri za sluajnostima. Uvidjet e da se to zajedniko i tipino oituje i u najnjenijem cvijetu, u najistananijim nijansama boje zraka, u najsitnijim razlikama narjeja, graevinskih oblika, pukih plesova i pjesama, i ve prema prirodnoj sklonosti neka e mu puka poalica ili miris lia, crkveni zvonik ili kakav siuan rijedak cvjeti postati formulom kojom jezgrovito i pouzdano moe obuhvatiti itavu bit nekog krajobraza. A takve se formule ne zaboravljaju. Dosta o tome. Jo bih samo htio rei da ne vjerujem u neku posebnu "nadarenost za putovanje" o kojoj se esto govori. Ljudi kojima na putovanjima strane stvari na brz i ugodan nain postaju bliske i koji znaju zapaati sve stoje izvorno i vrijedno, 24 to su isti oni koji su u ivotu openito spoznali smisao i znaju slijediti svoju zvijezdu. Snana enja za vrelima ivota, udnja da se osjete prisnima i sjedinjenima sa svim to ivi, stvara i stasa, njihov je klju za tajne

svijeta za kojima oni poudno i radosno tragaju ne samo na putovanjima u daleke zemlje, ve isto tako i u ritmu svakodnevna ivota i doivljaja. (1904.) Pokuar Grbavi stari pokuar, bez kojega ne mogu ni zamisliti Sokolsku ulicu, na gradi i svoje djeatvo, bijae zagonetan ovjek o ijoj su starosti i prolosti kolala tek mutna nagaanja. Kako ve desecima godina nije imao ni graanskoga imena, ve nai oevi ne nazivahu ga nikada drukije doli mitskim imenom Brenta Brenta Periprah. Premda je naa kua bila prostrana, lijepa i gospodska, stajala je samo desetak koraka od jednoga mranoga zakutka u koji su se slijevale neke od najjadnijih siromakih uliica. Kada bi izbio tifus, to se uvijek tamo dogaalo; kad bi se usred noi prolomila pijana graja i kletva, a gradski policajci, polako i bojaljivo, stizali u paru, to je opet bilo tamo. Ako se dogodilo ubojstvo ili kakva druga strahota, i tada je to bilo tamo. A Sokolska ulica, najua i najmranija od sviju, posebno me oaravala i snano privlaila, premda su je od vrha do dna nastavali sve sami neprijatelji. U njoj su stanovali ak i neki najstraniji meu njima. Valja znati da su u Gerbesauu od pamtivijeka vladali razdor i krvava zavada izmeu uenika klasine i puke kole, a ja, naravno, bijah klasiar. U onoj mranoj uliici esto su me gaali kamenjem, a nerijetko sam znao zaraditi i gadan udarac u glavu i lea, ali ga i zadati i time se ponositi. Osobito sam postolarovu siniu i dvama mesarovim dugonjama malo ee pokazivao zube, a oni su bili protivnici od imena i znaaja. Tom, dakle, zlohudom uliicom kretao se Brenta Brenta kad god bi sa svojim malim limenim kolicima stigao u Gerbesau, a to je bilo esto. Brenta je zapravo bio samo robustan patuljak dugih i pomalo iskrivljenih udova i priglupo lukavih oiju, odjeven 25 otrcano, a opet s nekom ironinom uljudnou. Od vjenoga guranja kolica lea mu se pogrbie, a hod postade trapav i teak. Nikada se nije znalo ima li bradu ili ne, jer uvijek je izgledao kao prije tjedan dana obrijan. Onom se zloudnom uliicom kretao tako sigurno kao da je u njoj roen, a moda je i bio, premda smo ga oduvijek smatrali strancem. Zalazio je u one visoke mrane kue s niskim vratima, pojavljivao na nekom od visokih prozora, zatim nestajao u vlanim, crnim, knvudavim hodnicima te dovikivao, priao i dobacivao psovke u sve prizemne i podrumske prozore. Rukovao se sa svim onim ostarjelim, lijenim, prljavim mukarcima, udvarao se prostim, raupanim, zaputenim enetinama i poimence poznavao hrpu drske, bune, plavokose djeice. Penjao se i sputao, ulazio i izlazio, a u odjei, kretnjama i govoru imao jak lokalni vonj mranoga polusvijeta koji me ugodnom jezom privlaio, ali mi usprkos bliskom susjedstvu ipak ostajao neobino stran i nedokuiv. Mi prijatelji stajali bismo na kraju ulice, ekali da se pokuar pojavi i svaki puta za njim u svim tonalitetima dobacivali stari borbeni pokli: Brenta Brenta Periprah! Najee bi mirno produio prijezirno nam se cerei; no katkada bi oslukujui zastao, nezgrapnu glavu okrenuo prema nama opako nas gledajui te, suzdravajui bijes, lagano zavukao ruku u duboki dep svoga kaputa inei tako vrlo podmuklu i prijeteu gestu. Taj pogled i ta kretnja iroke smee ruke bili su krivi to sam vie puta usnio Brentu Brentu. Snovi su, pak, bili krivi to sam na staroga pokuara esto mislio, bojao ga se i prema njemu gajio neki udan, tajanstven odnos o kojem on, dakako, nita nije znao. Naime, ti su snovi uvijek imali neto uzbudljivo jezovito i titali me poput more. as sam vidio Brentu Brentu kako posee u svoj duboki dep i vadi duge otre noeve, a ja, kao prikovan, ne miem se s mjesta dok mi se u smrtnome strahu jei kosa na glavi. as bih ga vidio gdje odvratno naceren u svojim limenim kolicima gura sve moje

prijatelje, dok bih ja, ukoen od straha, ekao kada e i mene epati. A kada bi se starac vratio, opet su mi na pamet padale sve te strane i uzbudljive stvari. No, unato svemu stajao sam s ostalima na uglu ulice, dobacivao mu nadimke i smijao mu se dok je 26 posezao u dep i svoje neobrijano, bezbojno lice razvlaio u grimasu. Pritom me potajice morila neista savjest i ne bih se, dokle god je bio u blizini, nipoto usudio sam proi Sokolskom ulicom, pa ni usred bijela dana. Vraajui se iz posjeta jednom prijateljskom i gostoljubivom upnom dvoru, hodao sam dubokom, lijepom jelovom umom grabei krupnim koracima, jer ve se sputala veer, a pred sobom sam imao jo dobrih sat i pol hoda. Na cestu je ve padao mrak, a ionako tamna uma sve se vie i neugodnije zgunjavala dok su se gore, na visokim jelama jo arile kose zrake rumenoga sutona. esto sam pogledavao uvis, as da bih uivao u mekoj svjetlosti ugodnih boja, as traei utjehu, jer u tihoj, dubokoj umi brzi je sumrak tjeskobno pritiskao moje srce od jedanaest ljeta. Ja zasigurno nisam bio kukavica, bar mi to tada nitko nekanjeno ne bi smio rei. Ovdje, meutim, nije bilo neprijatelja ni vidljive opasnosti - tek sumrak i udan plaviast koloplet sjena u dubini ume. Nedaleko od ovoga mjesta, nizdol prema Ernstmiihlu, neko se zbilo ubojstvo. Ptice se vraahu u gnijezda; postade tiho, veoma tiho, a na cesti, osim mene, ne bijae ive due. Trudio sam se, tko bi ga znao zato, hodati to tie i svaki puta bih se uplaio udarivi u kakav korijen i stvorivi buku. Tako mije hod bivao sve sporiji umjesto bri, a misli postupno posve odlutale u svijet bajki. Mislio sam na Ribecala' i na "Tri umska patuljka" i na onoga stoje poginuo na pjeakome putu za Ernstmiihl. U tom trenutku zau se tiho zujanje. Zastadoh oslukujui -ponovno se zau zzzz - to je moralo biti na cesti iza mene. Nita se nije vidjelo, jer se u meuvremenu skoro potpuno smrailo. To su kola, pomislim, te ih odluim priekati. Jer, povest e me. Pokuavao sam se prisjetiti iji bi konji u ovo doba mogli tuda prolaziti. Ali ne, nije se uo topot konja, ve su, sudei po zvuku, to morala biti runa kolica, a upravo su se tako sporo pribliavala. Doista, runa kolica! ekao sam. Vjerojatno su to bila mljekarska kolica, moda s liitzingerkoga imanja. U svakom sluaju 1 Riibezahl, gorski vilenjak iz njemake narodne prie koji zadirkuje putnike i zavodi ih na pogrean put. (prim. prev.) morala su se kretati prema Gerbesauu jer prije njega na putu nije bilo drugoga mjesta. ekao sam. Tad ugledam kolica, malenu uvis izgraenu kutiju na dva kotaa, a iza nje u hodu pogrbljena ovjeka. Zato se uope tako uasno duboko saginjao? Mora da su kolica teka. I napokon, evo ga. "Dobra veer", doviknem. Ljepljiv glas kaljucajui odzdravi. ovjek odgurne kolica dva, tri koraka dalje, pa zastane kraj mene. Isuse! - pa to je Brenta Brenta Periprah! Na trenutak me promotri, pa upita: "Za Gerbesau?" zatim produi, ja uz njega. I tako pola sata - nas dvojica jedan do drugoga kroz gluhu no. Nije progovorio ni rije, ve bi se svako malo u sebi nasmijao, tiho, iskreno i zlurado. I svaki put, taj me pakosni, suludi smijeh proimao do sri. Htio sam neto rei, ubrzati hod. No nisam mogao. Na posljetku s mukom protisnuh par rijei. "Stoje u tim kolicima?" upitah nesigurnim glasom. Izgovorio sam to vrlo uljudno i plaho - onom istom Brenti Brenti kojem sam se stotinama puta na ulici rugao. Pokuar zastane, opet se nasmije, protrlja ruke, naceri mi se pa iroku desnicu polako zavue u dep kaputa. Bila je to ona zlobna i runa kretnja koju sam toliko puta vidio a znaenje joj poznavao iz snova - vaenje dugih noeva! Poput oajnika dadoh se u takav bijeg da je mrana uma jeala i ne prestadoh

trati prije negoli uplaen i zadihan ne cim-nuh zvonce na oevoj kui. Takav je bio Brenta Brenta Periprah. Od tog doba, od djeaka sam postao mukarac, gradi nam se takoer razvio, ali ne i pro-ljepao, a ak se i u Sokolskoj ulici tota promijenilo. No, stari pokuar jo uvijek dolazi, zaviruje u podrumske prozore, zalazi u vlane hodnike, udvara se zaputenim enama i po imenu pozna svu onu silnu musavu plavokosu djeicu. Izgledom se postarao, ali se nije mnogo promijenio, a meni je neobina pomisao da e ga jednom, moda, i moja vlastita djeca saekivati na uglu Sokolske ulice dovikujui mu njegove stare nadimke. (1904.) 28 Raritet Prije vie desetljea neki je mladi njemaki pjesnik napisao svoju prvu knjiicu. Bilo je to slatkasto, lagano, nepromiljeno nabadanje blijedih ljubavnih rima, bez forme i bez mnogo smisla. Tko je to itao, osjeao je tek plaho strujanje njenoga proljetnog daka, a u sjeni propupalih bokora nazirao mlaahnu djevu u hodu. Bila je plavokosa, njena, u bijelo odjevena i etala u predveerje svijetlom proljetnom umom - i to je sve to se o njoj ulo. Pjesniku se to inilo dostatnim, a kako nije bio bez sredstava, on odvano zapoe staru, tragikominu borbu za javnost. est slavnih i nekoliko manjih nakladnika tom su od iekivanja napaenomu mladcu svi odreda uljudno odbijajui vratili uredno napisani rukopis. Njihova vrlo tura pisma ostala su nam sauvana i stilom se bitno ne razlikuju od odgovora kakve su u slinim prigodama uobiajili slati dananji nakladnici, no sva su pisana rukom i oito nisu izvaena iz neke unaprijed stvorene zalihe. Razdraen i umoran od neprihvaanja, dade si pjesnik o vlastitu troku tiskati stihove u etiri stotine primjeraka. Omalena knjiica obuhvaa trideset i devet stranica u francuskome duo-dec formatu, ukoriena u vrst, crvenosme, na hrptu neto grublji papir. Trideset primjeraka darovao je autor prijateljima. Dvije stotine primjeraka dao je nekom knjiaru na prodaju, da bi tih dvjesto primjeraka uskoro izgorjelo u velikome poaru skladita. Ostatak naklade, sto i sedamdeset primjeraka, pjesnik je zadrao za sebe, no ne zna se to se s njima dogodilo. To je djelce bilo mrtvoroene, a pjesnik je, vjerojatno u prvom redu iz razloga ekonomske prirode, na odreeno vrijeme posve odustao od daljnjih poetskih pokuaja. No, nekih sedam godina kasnije sluajno e otkriti na koji se nain kao po pagi stvaraju uspjene komedije. Marljivo je prionuo na posao i, imajui sree, otada je svake godine isporuivao po jednu komediju, tono i pouzdano kao kakav dobar tvorniar. Kazalita su bila puna, u izlozima su stajala tiskana izdanja komedija, snimljeni prizori s pozornice i portreti autora. Sada je bio slavan, ali je odustao od ponovnoga izdavanja svojih mladalakih pjesama, vjerojatno jer ih se stidio. Umro je u cvijetu 29 muevnosti, a kada mu je poslije smrti objavljena kratka autobiografija preuzeta iz knjievne ostavtine, itatelji se za njom pomamie. I tek je iz autobiografije svijet saznao za postojanje onih zagubljenih mladalakih publikacija. U meuvremenu su one silne komedije izale iz mode i vie se ne izvode. Knjika izdanja nalaze se hrpimice i po svakoj cijeni, najee u antikvarijatima kao konvoluti. No onaj svei njegova prvijenca od kojega je moda - pae vjerojatno - sauvano jo samo trideset primjeraka to ih je autor svojedobno darovao, sada je prvorazredna rijetkost koju kolekcionari suhim zlatom plaaju i neumorno trae. Ta se knjiica svakoga dana pojavljuje u popisima traenih knjiga; samo je etiri puta osvanula u antikvarijatu i svaki puta meu ljubiteljima rasplamsala estoku borbu telegramima. Jer, sjedne strane, ona ipak nosi slavno ime, njegov je prvijenac, a povrh toga,

tiskana je u vlastitoj nakladi. No, profinjenijim ljubiteljima knjievnosti takoer je zanimljivo i dirljivo da od jednoga tako slavnoga i kao pricer hladnoga kazalinog rutinera posjeduju svei sentimentalne mladalake lirike. Ukratko, ta se stvarica sa strau trai, a njezin besprijekoran, neobrezan primjerak smatra se neprocjenjivim, poglavito otkako su se i neki ameriki kolekcionari dali u potragu. To je skrenulo pozornost i znanstvenicima, pa sad o toj rijetkoj knjiici postoje ve dvije disertacije od kojihju jedna rasvjetljava s jezine, druga s psiholoke strane. Njezin faksimilski pretisak u ezdeset i pet primjeraka, koji se ne smije ponovno objavljivati, odavno je razgrabljen, a u asopisima za bibliofile objavljeni su ve deseci lanaka i biljeaka. Osobito se spori o tome gdje je moglo zavriti onih sto i sedamdeset primjeraka koji su izbjegli poar. Je li ih autor unitio, izgubio ili prodao? Ne zna se; njegovi nasljednici ive u inozemstvu i ne pokazuju nikakvo zanimanje. Danas kolekcionari zajedan primjerak nude mnogo vie nego za toliko rijetko prvo izdanje "Zelenoga Hemncha". Osvane li sluajno negdje onih spornih sto i sedamdeset primjeraka i ne uniti li ih neki kolekcionar en bloc, slavna e knjiica postati bezvrijedna i u najboljem sluaju tek se zgodimice, ovla i s ironijom spominjati uz neke druge smijene anegdote iz povijesti biblio-filstva. (1905.) 30 Rujansko jutro na Bodenskome jezeru Ponovno poee, ve poetkom rujna, maglovita jutra. Prvih dana bijahu tjeskobna, tmurna i alobna, dok je jo ivjelo sjeanje na blistavu modrinu i smekastu jutarnju rumen kasnoga ljeta. Izgledala su hladno, tupo, neveselo, prerano jesenski i budila one prve, dijelom nelagodne, dijelom eznutljive misli na toplinu sobe, sjaj svjetiljaka, klupicu uz pe u polumraku, peene jabuke i kolovrat, misli koje svake godine prerano dolaze donosei prvu jesensku jezu prije no to ju veseli i areni tjedni berbe voa i groa ponovno raspre i pretvore u misaon, topao osjeaj berbe i spokoja. No, sad su se ljudi ponovno sviknuli na jezerske magle i posve im je normalno da se sunce ne vidi prije podneva. A tko za to ima oi, zahvalno i pozorno uiva u tim sivim jutrima s njihovom finom, kao koprenom zastrtom igrom svjetla, s njihovim bojama jezera poput kovine i stakla i nepredvidljivim prostornim opsjenama koje se esto doimaju poput uda, bajki i arobnih snova. Jezero vie nema druge obale, ve se razlijeva, iroko kao more, u neke nestvarne srebrnaste daljine. A i s ove strane, obrisi i boje vide se tek iz neposredne blizine, dok se podalje sve rasplinjava u sivilu od oblaka, koprene, izmaglice i vlana svjetla. Ozbiljni, samotni, markantni vrci topola plivaju tromo poput blijedih sjenovitih otoka u maglovitu zraku, barke, neujne poput duhova, nestvarnim plove visinama iznad zaparenih voda, a iz nevidljivih sela i majura prigueni zvui zvona, kukurijekanje pijetlova, lave pasa dopiru kroz vlanu hladnou kao iz nekih nedostinih, dalekih predjela. Kada je jutros zapuhao lagan sjeverac, nataknuo sam visoko, usko trokutasto jedro na svoj ami, nabio si lulu i kroz maglu lagano zaplovio jezerom. Sunce je vjerojatno ve bilo iznad brda jer se ranojutarnje olovno sivilo jezerske povrine polako pretvaralo u bistru srebrnu boju, gotovo kao na blijedoj mjeseini. Na inae tako prijateljski bliskima, razlistanim ili aem obraslim obalama nita se nije vidjelo, a nemajui kompasa, kao da sam jedrio sasvim nepoznatim, beskrajnim vodama i morima oblaka, pa ak nisam mogao nainiti niti nikakvu procjenu brzine svoje 31 plovidbe. No, nakon nekog vremena prouio sam dubinu, a kako nisam naao dno, spustio sam plutajuu strunu s mamcem za tuke na 20 metara dubine te ju stao

za sobom lagano vui. Tako sam, skutren na kormilarskome sjedalu, plovio moda jedan sat bez prestanka u bjelkastoj magli. Bilo je prohladno. Lijeva ruka, kojom sam drao ue jedra, ukoila se i utrnula, i bijah ljut na sebe to ne ponesoh rukavice. A onda se predah tlapnjama. Razmiljah o udnome rodbinskom ubojstvu koje se, u vrijeme koncila u Konstanzu, zbilo u dvorcu moga seoceta Gaienhofena i zbog raznih me okolnosti zanimalo, miljah na ono cijelo, neobino, burno vrijeme u kojemu je naa tiha obala jezera bila sreditem svijeta i kulture i popritem velikih povijesnih osobnih sudbina. Zabavljalo me i veselilo te dobro mi znane, a sad u maglama skrivene obale naseljavati slikama onih davno iezlih ljudi, njihovim sudbinama i strastima. Zbog nasljedstva barun ubija svoga brata, nasluuju se odnosi s dalekim zemljama, a iz Konstanza, prepunog uglednih gostiju, pompe i luksuza, zavodljivo blistaju drai prebogate kulture ... Najednom me trgne naglo, otro zujanje dok sam se jo u mati trudio zamisliti odore i oruja junonjemakih baruna i njihovih romanskih gostiju s poetka 15. stoljea. U hipu se svim ulima vratim u javu; u uzbuenju od lovake sree zgrabim kotur, oprezno trgnem i osjetim na udici snanu ribu kako se oajniki opire. Lagano poteui izvuem na povrinu lijepu tuku pa ju spustim u mreu. Zatim ponovno ustro zabacim dok se ulovljena riba bijesno praakala u kutiji. Pritom sam morao pustiti kormilo, pa se amac zanio, a iznenadan udar vjetra prasnu mi deblenjakom i utavim jedrom oko uiju. Nesiguran u pravac, prepustio sam vjetru puno jedro i sve veom brzinom plovio ravno sve dok ne ugledah sjenovite obrise malena poluotoka i na njemu stara orahova stabla. Iz sivkasto zamagljenih vinograda to se nejasno nazi-rahu, s vremena na vrijeme ulo se pratanje puaka vinogradskih uvara. Spustili jedro i polako zaveslah prema obali jer sve topliji zrak snano minsae na skoru kiu. Stadoh traiti najblie pristanite, ubrzo ga naoh i dok sam izvlaio amac na obalu i raspitivao se o imenu toga malenoga thurgauskoga sela, poe kia isprva nekako nevoljko sipiti, a zatim sve jae i sve obilnije pljus tat i. 32 ak i da se, sudei po naznakama, toga popodneva nije moglo oekivati razvedravanje, pljusak i kratko izgnanstvo u nepoznatu seosku krmu uope me ne bi rastuili. Ja ionako nita ne drim do takozvanoga "lijepog vremena", jer svakoje vrijeme lijepo, otvori li ovjek oi i duu; a jedna od mojih omiljenih izletnikih radosti jest i to da me vrijeme iznenada potjera u zakutke i meu ljude koje nikada ne bih potraio ni vidio. Uvijek je neobino, a vrlo esto i veoma zabavno na koji tren ili sat kao nenajavljen gost sjediti u tuoj sobi kod neznanaca, vidjeti djeli jednostavna ivota i na trenutak se zagledati u lica koja nikada prije nisi vidio, koja ti esto uas postanu prisna i nezaboravna, a koja moda nikada vie ne ugleda. Bilo je prohladno u polumranoj krmi, vani je sve jae plju-tala kia i u potocima tekla niz prozorska stakla. Vino, naravno - neizbjeni "tirolac", bilo je oajno trpko i od njega me podilazila hladnoa. Za velikim jelovim stolom sjedio je jedan jedini gost, neki upavi stari ribar zlovoljna lica kakvo ve imaju pijanci, a pred njim aica rakije. Nisam se tomu ba obradovao. Na posljetku ponem itati jueranje Steckbornske novine - o sastanku povjerenstva za proirenje kupalita, izvjee s riblje trnice, o poaru u jednom taglju, stanju okota, skorom poskupljenju eera itd. Kiilo je sve glasnije nekom ilavom i neumoljivom upornou, s estim promjenama ritma koji je u sebi imao neto jednako uzbudljivo koliko i neutjeno. Malo je nedostajalo pa da izgubim onu od kue ponesenu jutarnju vedrinu to ju je lov na tuku jo uveao. I dok sam punio lulu, uo sam da gostioniar onoga zlovoljnoga starca oslovljava imenom Jakobeli, a na zvuk toga imena na um su mi padale svakojake pripovijesti. O

Jakobeliju sam ve mnogo puta sluao. Bio je ribar iz Thurgaua, u narodu poznat nadaleko i nairoko, udak i pijanac, s naznakama ludosti i neobino sretnom rukom u ribolovu. Govorilo se da nepogreivo poznaje sve vremenske zakonitosti i kalendar, a moda i razna druga umijea koja svatko ne razumije. to sam starca due promatrao, bio sam sve uvjereniji da je to taj Jakobeli. Dobacili mu nekoliko primjedaba o vremenu, ovom neobino vruem ljetu, o ranim rujanskim maglama i izgledima za mlado vino. 33 Jakobeli me neko vrijeme pustio govoriti, ozbiljno me traei pogledom i nakaljavajui se. A onda najednom, odgurnuvi aicu u stranu, on velikodunom kretnjom to trai pozornost odmahnu rukom poput kakva drevna proroka i poe govoriti. "Ovo ljeto", ree, "svakako je, dragi gospodine, bilo posebno ljeto, i nita neu rei, ali e se ve vidjeti to uskoro dolazi. Dragi gospodine. Puno oraha i ljenjaka, to donosi otru zimu, a puno bukovog i hrastovog ira donosi veliku hladnou. Takoer se kae: Kad za sv. Dominika suho je i vrelo, Zimi e nam selo dugo biti bijelo. Tako doista i jest. No to jo ne znai mnogo. Meutim, idua godina, razmislimo li o onome to govorim, bit e gladna godina, vrela godina. Plodovi i voe sprit e se i usahnuti, isto tako trava i krumpir, ah e biti puno treanja. " "Kako to?" upitah. On prijezirno odmahnu rukom. "Kao to kaem, cijenjeni gospodine. Idua e godina biti sunana godina, a Sunce je dobar gospodar, no previe suh i vreo. A zatim e i zimajo vie zahladnjeti. Kao to se dogodilo prije tristo godina kada se Rajna i ispod povrine ledila, a djeca se u kolijevka-ma smrzavala." Uslijedilo je jo nekoliko pjesmica o vremenu, koje sam na alost zaboravio, a zatim me diskretno pokuao potaknuti da ga poastim jo jednom rakijicom: pokuaj sam ljubazno preuo. Sad se, meutim, stade aliti na maglu i hladnou, lo ulov ribe i bolove u rukama i nogama ponovno skreui pozornost na blagotvorno djelovanje rakije koja ovjeka zgrije. Tako ju i narui, a ja, poputajui njegovu moleivu pogledu, napokon obeah platiti. Tu se on oraspoloi, pa voljan razgovora primaknu stolac blie meni i stade pripovijedati vesele zgode, ponajvie o stranim pijanevanjima ili fantastinim ribarskim pohodima. Najbolja je bila ova: jednom zgodom u Hornu na Zellerskom jezeru prodao je ribe, pa sav novac odmah zapio. Kada se htio ponovno otisnuti, bio je toliko nakresan da ga obalni carinici ne htjedoe pustiti u amac, jer on nikada nije bio dobar na vesla, a jezero se burkalo i pjenilo. On se svejedno otisnu, pokua dio puta preveslati, a onda, umoran, utonu u amac i zaspa. A kad se probudio, 34 ami mu se upravo pribliavao steckbornskomu pristanitu kamo je i elio stii. Ali jo bolje od toga! Sluajno je, za to u pijanu stanju nije mario, struna ostala plutati u vodi, pa kad ju je sad htio izvui, morao se svoj silom uprijeti jer je na njoj visjela tuka od gotovo sedam kila. Ribu je, naravno, odmah prodao, pa se i idue noi mogao nakresati. Kazao sam Jakobeliju da zgode te vrste nisu ba najljepe i daje on ipak malo prestar za takve nepodoptine. Tad on ponovno velianstvenim pokretom isprui ruku prema meni, pogladi se po bradi i stade opet govoriti knjievnim njemakim. (Zgode je bio ispripovjedio u dijalektu.) "Za ribolov, dragi gospodine, potrebna je srea, i samo srea. Moete triput ploviti na jedra, kupovati srebrne mamce za tuke i sline smicalice, ali nita ne pomae. Netko drugi moe biti pijan kao majka i vie e upecati. Naime, jedan ima sree, drugi je nema. Vano je biti roen pod sretnom zvijezdom, shvaate me?"

Shvaao sam. No kad me pogledao s nekom izazovnom nadmoi elei da ga poastim jo jednom rakijom, suoio se s mojom neumoljivou. Neko vrijeme neprijateljski je utio pijuckajui na tlo, a onda, okrenut prema krmaru, stade praviti zajedljive aluzije. "Neto ti puno stranaca svraa u zadnje vrijeme - hm -strana gospoda, da - hm. Prije smo tu bili svoji - naravno, svoji smo bili. Ak' se tako nastavi, ti bi jo mogao postati hotelijer. Zna, za ovakvu stranu gospodu, i tako finu. Hotelijer, tu se jo i da zaraditi -" I tako dalje. Taj mije ton iz nekih drugih ribarskih krmi bio strano poznat i nimalo mi se nije svialo to su se gostioniar, a jo vie njegov sin, toliko nakaljavali i susprezali smijeh, a u mene gledali kao leinari. Najednom mi se uini kao da e pljusak popustiti. Stoga upitam koliko sam duan, na brzinu platim, ali ne ostavim napojnicu i izaem iz negostoljubive krme uz uljudan pozdrav na koji mi om uope ne uzvratie. Umjesto toga, i prije nego su se vrata zatvorila, iza mene se prolomi zloban smijeh. Najradije bih se bio vratio i tim prostacima skresao u brk to mislim, ili ba za inat sjeo za stol. No, tad se sjetih jedne veeri u Baselu, kada sam zajedno s dvojicom prijatelja toliko 35 kinjio nekog bezazlenog gosta iz Berlina daje s gaenjem izaao iz "nae" krme. Stoga posramljeno dadoh dvojici ribara za pravo. A u isti mi mah pade na pamet da sam sam protiv trojice. I tako sam, polako, odjedrio natrag, stigao kui pokisao neto iza podneva, pa pred svoju ve pomalo zabrinutu enu istresao ulovljenu tuku, doivljaje toga jutra i vremenska prorotva starog Jakobelija. (1905.) Zimsko bljetavilo etiri je noi i tri dana skoro bez prestanka padao snijeg, dobar, sitan, trajan snijeg, a zadnje se noi smrznuo poput stakla. Tko nije svakoga dana pred vratima meo i razgrtao, naao se zarobljen te se morao latiti budaka da bi oslobodio kuni ulaz, podrumska vrata i prozore. To se mnogima u selu dogodilo, pa se gunajui prihvatie posla pred svojim kuama, navukavi duboke izme i rukavice, a vrat i ui omotavi vunenim alovima. Oni smireni radovali su se to je veliki snijeg stigao prije mraza i zatitio im ugroenu zimsku sjetvu. Ali i ovdje kao i drugdje smireni su veoma u manjini, pa je veina plaljivo proklinjala preotru zimu, ljudi su jedini pred drugima raunali svoje tete i pripovijedali jezovite prie o slinim ljutim zimama. No, u cijelome selu jedva da su bila dva ili tri ovjeka kojima ovaj udesni dan nije govorio o brigama i nevoljama, ve kudikamo vie o radostima, bljetavilu i Bojoj ljepoti. Tko godje mogao, ostajao je u kui i staji, a tko je morao van, glavu je i duu zamatao u tople rupce, a svojoj enji nije doputao ii drugim putom, osim onim to vodi natrag do naputene klupice uz pe na kojoj se izmeu zelenih kaljevih ploa arila podgrjevna ploa od lijevana eljeza. A ipak, dan je bio takav da ljude iz grada nijedan slikar ne bi u to uvjerio, mnogo radosniji, modriji i bljetaviji od najljepega dana kasnoga ljeta. Nebo se, isto i modro, prostiralo u beskrajne daljine, ume su snivale pod debelim snijegom, planine bljeskale poput munje ili svjetlucale crvenkastim sjajem, ili se pak ogrtale u duge, bajkovito modre sjene, a izmeu svega, 36 staklasto zeleno, lealo jejo nezamrznuto jezero, izbliza zrcalno svijetlo, a u daljini tamnomodro i crno, opkoljeno bljetavim snjenobijelim jezicima kopna na kojima nije bilo niega tamnoga osim tankih, smrznutih nizova ogoljelih topola. A zrakom i beskrajnim nebom, hvastavo i razuzdano rojila se zastraujua svjetlost odbijajui se u snjenome bljetavilu od svakog bre-1 uljka i panjaka, od svakog kamena, bivajui dvaput jaa. U ', neprekinutim valovima svjetlucala je iznad bijelih povrina, arila se i zlatom rubila ume

i udaljene planine, u dijamantnim i dugi-, nim bojama bljeskala zrakom poput tanke munje, poivala do mile volje na utoj trsci i u zelenim jezerskim uvalama na drugoj obali, ak je i sve sjene inila blagima, plaviasto mekima i neznatnima, kao da se toga bljetavoga dana i posljednji kutak koji se jo opire mora svjetlou proeti i zasititi. Za takvih je dana nemogue vjerovati da e ikada zanoati, no kad se napokon ipak spusti mrak, divno je promatrati kako se sav taj bljetavo odvani sjaj polagano predaje, posustaje i trai neki veo, mada nakon takvih dana niti sama no, ako je bez mjeseca, nikada nije posve tamna. Takvi snjeni dani i zato su toliko dugi jer nas isto zimsko nebo i nesputano svjetlo pretvara u djecu, pa tako jo jednom gledamo Zemlju u bljetavilu stvaranja i jo jednom bez svijesti o vremenu ivimo kao djeca koju svaki trenutak iznova iznenauje i koja ne oekuju kraj. Tako je bilo i sa mnom kad sam potkraj toga dana, vraajui se s dugoga pjeaenja, pri izlasku iz ve mrane ume ugledao svoje selo u rumenilu sutona. Pohodio sam britko hladne, slobodne visove s kojih sam promatrao nizove breuljaka, ume, oranice, jezera i daleke svijetle vrhove Alpa, lutao sam mrtvom timom zimsko plaviastih uma u kojima, osim plaljivih uzdisaja otealih stabala, nije glasa bilo za uti. U planinskoj umi uhodio sam crvenu, opreznu a ipak drsku lisicu, a u trskom obrasloj movari oslukivao tamne divlje patke, vie od sata trao za crnom unom, a na duboko zametenom obronku breuljka naiao na malen le smrznute uto-voljke. Na povlatenu mjestu, izmeu crvenih borova, promatrao sam bljetavi iroki vrh Glarnischa, na dvostrukoj se vunenoj podstavi svojih zimskih hlaa sklizao niz padinu i cijeloga dana ni ive due nisam sreo. 37 Umoran i radostan vraao sam se kui dok se vani sve bre sputao mrak. Noge su se ve pomalo koile, i bio sam dobrano gladan, no zadovoljan. Danas je bio dobar dan, ist, divan, nezaboravan koji vrijedi kao stotinu napola proivljenih i zaboravljenih dana. A u sumrak, snjenom, blijedo svjetlucavom cestom kretalo se ispred mene neto to pokuah sustii. Na udaljenosti od moda jo stotinu metara razaznah djeaka koji je na glavi nosio preveliku oevu vunenu kapu, a u ruci prazno vjedro. J ba u trenutku kada sam ga jasno mogao vidjeti, zauh i njegovu pjesmu. Neko vrijeme uzaludno pokuavah odgonetnuti to pjeva, jer se zbog hladnoe vrlo brzo kretao, pa do mene dopirahu tek pojedini tonovi. Zatim prioh blie i otada se neopazice zadrali iza njega. urio je, s lijevom rukom duboko u depu, i esto se spoticao na hrapavoj i grbavo zamrznutoj cesti. No bez prestanka je pjevao, etvrt sata, pola sata, moda i due, sve dok ne stigosmo u selo i on nestade u prvoj, ve mranoj ulici. Uvijek sam morao razmiljati i prisjeati se koju je to pjesmu malian pjevao. Zvuala je kao prava veernja pjesma za taj dan, kao pjesma iz nezaboravno bogatoga, pa ipak dalekoga i ve pomalo mutnoga djetinjstva. Djeak pjevajui nije izgovarao rijei, ve samo la -li - lo, no to je uvijek bila ona ista melodija, tek neznatno izmijenjena, svaki puta malo drugaija, la li - la lo, no melodija je bila toliko poznata, toliko uobiajena da sam ju i ja morao potiho pjevuiti. Pjesmu nisam poznavao. Moda je ipak bila neka zaboravljena djeja melodija. Ne vjerujem. Za takvih izletnikih dana ovjek uje mnogo tonova i vidi mnogo stvari koje mu se uine esto uvenima i esto vienima i od davnina dobro poznatima, a da ih ipak nikada nije ni uo ni vidio. (1905.) Prva pustolovina Neobino je kako se doivljaji od ovjeka mogu otuiti i nestati! itave godine s tisuama doivljaja mogu ieznuti. Cesto gledam djecu kako tre u kolu i ne mislim na vlastito kolovanje, gledam gimnazijalce i jedva se jo sjetim da sam to i ja 38

bio. Gledam strojare kako odlaze u svoje radionice, a vjetro-gonjasti pisari u svoje urede, i posve sam zaboravio da sam neko i |a tako iao i nosio plavu bluzu i pisarsku kutu s ulatenim laktovima. U knjiari promatram neobine zbirice pjesama osamnaestogodinjaka, objavljene u nakladi Pierson u Dresdenu, i vie ne razmiljam o tome da sam i ja neko pisao takve stihove i nasjeo ba tom istom lovcu na autore. I tako sve dok u nekom trenu, u etnji ili vonji vlakom ili besanom nonom asu ne iskrsne cijeli jedan zaboravljeni dio ivota i ukae mi se, jarko osvijetljen, kao kakav kazalini prizor sa svim sitnicama, svim imenima i mjestima, zvucima i mirisima. To mi se dogodilo prole noi. Vratio mi se doivljaj za koji sam svojedobno bio siguran da ga nikada neu zaboraviti, a koji mi je, ipak, godinama netragom pao u zaborav. Isto kao to izgubimo knjigu ili perorez, pa nam isprva nedostaje, a onda ga jednoga dana ugledamo u ladici meu starudijama i on je opet tu i ponovno je na. Bilo mije osamnaest godina i zavravao sam bravarski nauk. Odnedavno mije bilo jasno da u toj struci neu daleko dogurati te odluih jo jednom promijeniti zanimanje. Dok se ne ukae prilika da to priopim ocu, ostao sam u bravariji obavljajui posao napola mrzovoljno, napola veselo, kao netko tko je ve dao otkaz svjestan da svi putovi samo njega ekaju. Imali smo tada u radionici volontera kojega je resila iznimna vrlina daje bio u srodstvu s imunom damom iz susjedstva. Ta dama, mlada udovica nekog tvorniara, stanovala je u omanjoj vili, posjedovala elegantna kola i jahaega konja i slovila kao gizdava i ekscentrina jer nije sudjelovala u kolektivnom ispijanju kave, ve umjesto toga jahala, pecala, uzgajala tulipane i drala bernardince. O njoj su govorili sa zaviu i ogorenjem, napose otkad se saznalo daje u Stuttgartu i Miinchenu, kamo je esto odlazila, znala biti vrlo drutvena. Otkad je njezin neak ili brati kod nas volontirao, to udo ve je triput bilo u naoj radionici, pozdravilo svoga roaka i razgledalo nae strojeve. Svaki je puta izgledala prekrasno i na 39 mene ostavljala snaan dojam dok bi u otmjenoj haljini prolazila aavom prostorijom i znatieljna pogleda postavljala smijena pitanja, visoka svijetloplava ena lica tako svjeeg i naivnog kao u djevojice. Stajali smo tamo u svojim masnim bravarskim bluzama garavih ruku i lica, s osjeajem kao da nam je kraljevna dola u posjet. Ono to smo svaki puta naknadno uvidjeli nikako se nije slagalo s naim socijaldemokratskim nazorima. Jednoga dana u vrijeme uine prie mi volonter i ree: "Hoe li u nedjelju sa mnom k mojoj teti? Pozvala te je." "Pozvala? uj, ne zbijaj sa mnom glupe ale, jer u ti nabiti nos u kabao s vodom." No, bio je ozbiljan. Pozvala me je u nedjelju naveer. Kui smo se mogli vratiti vlakom u deset, a ako bismo due ostali, moda bi nam dala koiju. Ophoditi se s vlasnicom luksuzne koije, gospodaricom jednoga sluge, dviju sluavki, koijaa i vrtlara, po mome je tadanjem shvaanju bilo upravo besramno. No to mi je palo na pamet tek nakon to sam ve odavno pourio prihvatiti poziv raspitujui seje li moje uto nedjeljno odijelo dovoljno dobro. Do subote sam od silnoga uzbuenja i sree trkarao uokolo kao muha bez glave. A onda me uhvatio strah. to da tamo kaem, kako da se vladam, kako da s njom razgovaram? Moje odijelo, kojim sam se oduvijek ponosio, najednom je imalo toliko nabora i mrlja, a svi su mi ovratnici na rubovima bili pohabani. Osim toga, i moj je eir bio star i pohaban, sve se to nije moglo kompenzirati trima mojim najraskonijim odjevnim predmetima - parom kao igla iljatih glenjaa, blistavo crvenom, polusvilenom kravatom i cvikerom s poniklanim okvirima.

U nedjelju naveer krenuo sam s volonterom pjeice u Sett-lingen, bolestan od uzbuenja i zbunjenosti. Ugledavi vilu, stali smo uz ogradu ispred inozemnih borova i empresa, dok se lave pasa mijeao sa zvukom zvonca na ulaznim vratima. Sluga nas je uveo u kuu, utke, odnosei se prema nama s omalovaavanjem, jedva doputajui da se obranim od krupnih bernardinaca koji su me pokuavali epati za hlae. U strahu pogledah svoje ruke koje mjesecima nisu bile tako pedantno iste. Veer uoi, pola sam ih sata prao petrolejem i sapunom. 40 Dama nas je primila u salonu odjevena u jednostavnu, svijetlo-plavu ljetnu opravu. Pruila nam je ruku ponudivi da sjednemo. "Veera e", ree, "zaas biti spremna." "Jeste li kratkovidni?" upita me. "Pomalo." "Znate, taj vam cviker uope ne stoji." Skinem ga, tutnem u dep i prkosno pogledam. "A i socijalac ste?", nastavi. "Mislite socijaldemokrat? Da, naravno." "A zato?" "Iz uvjerenja." "Aha. Ali kravata vam je doista zgodna. No, idemo jesti. Vas dvojica ste valjda doli gladni?" U susjednoj sobi bila su postavljena tri kuvera. Tamo, suprotno mome oekivanju, osim triju aa nije bilo niega to bi me zbunilo. Juha od mozga, bubrenjak, povre, salata i kolai, sve su to bila jela koja sam znao jesti, a da se ne osramotim. Vino je domaica sama toila. Tijekom objeda razgovarala je gotovo samo s volonterom, a kako su me ukusna jela i vino fino zaposlili, uskoro osjetih ugodu, pa i stanovitu sigurnost. Nakon objeda vinske su nam ae prenesene u salon, a kada su mi ponudili finu cigaru i na moje uenje pripalili na crvenoj i zlatnoutoj svijei, moja se ugoda pretvorila u milinu. Sada sam se odvaio i pogledati damu, a bila je toliko profinjena i lijepa da se s ponosom osjetih prenesenim u blaena prostranstva otmjena svijeta o kojemu sam iz nekih romana i feljtona stekao eznutljivu i neodreenu predodbu. Zapodjenuli smo vrlo iv razgovor, a ja, postavi vrlo smion, odvaih se naaliti primjedbama koje je madam nainila u vezi sa socijaldemokracijom i crvenom kravatom. "Imate potpuno pravo.", ree smijeei se. "Samo vi ostanite pri svome uvjerenju. No, kravatu biste trebali vezivati manje ukoso. Vidite, ovako " Stala je preda me, nagnula se, objema rukama uzela moju kravatu i stala ju popravljati. Tad najednom s uasom osjetim kako dva prsta zavlai u procjep moje koulje lagano mi dotiui prsa. A kada ju zaprepateno pogledah, ona me jo jednom dotaknu s oba prsta netremice me gledajui u oi. 41 K vragu, pomislih i srce mi stade tui, a ona malo ustuknu glumei da promatra kravatu. No, umjesto toga, ponovno me promotri, ozbiljno i temeljito, i nekoliko puta lagano kimnu glavom. "'Mogao bi iz gornje vanjske sobe donijeti kutiju s igricama", ree svome neaku koji je prelistavao asopis. "Da, budi tako dobar." On ode, a ona mi se priblii, polako, irom otvorenih oiju. "Zna ..." apnu mi meko, "... drag si." Pritom mi se unese u lice i usne nam se spojie, neujno i arko, a onda opet, pa jo jednom. Zagrlili ju i privih uza se, tu visoku lijepu damu, i to tako snano da ju je moralo zaboljeti. Ali ona je ponovno traila moja usta i dok me ljubila, oi joj se navlaie i zablistae djevojakim sjajem. Volonter se vratio s igricama, pa smo sjeli i kockali za prali-ne. Ponovno je

ivahno razgovarala i pri svakom se bacanju alila, no ja ne izustih ni rijei i teko disah. Povremeno joj je ruka zalazila ispod stola, poigravala se s mojom rukom ili mi poivala na koljenu. Oko deset sati izjavi volonter da nam je vrijeme poi. "I vi biste ve poli?" upita me ona i pogleda. Neiskusan u ljubavnim stvarimapromucah daje, valjda, vrijeme, pa ustadoh. "Pa, kad je tako ..." uzviknu ona, a volonter krenu. Slijedio sam ga prema vratima, i ba kad je prekoraio prag, ona me trgnu za ruku i jo jednom privue. Na izlasku mi doapnu: "Budi spretan, uj, budi spretan." Ni to nisam razumio. Oprostili smo se i otrali prema postaji. Kupismo karte, a volonter ue u vlak. No meni sada nije trebalo drutvo. Popeh se samo na prvu stubu, a kada prometnik zviznu, ja saskoih i ostadoh. Bila je ve mrkla no. Omamljen i tuan vraao sam se kui dugom cestom, uljajui se kao lopov kraj njezina vrta i ograde. Otmjena me dama voljela! Preda mnom se prostirahu zemlje udesa, a kada sluajno u depu napipah pomklani cviker, bacih ga u grabu kraj puta. Idue je nedjelje volonter opet bio pozvan na ruak, no ne i ja. Vie nije dolazila u radionicu. 42 Tijekom tri mjeseca esto sam odlazio u Settlingen, nedjeljom ili kasno naveer, oslukivao uz ogradu, uljao se oko vrta, sluao lave bernardinaca i um vjetra u kronjama inozemnih stabala, gledao svjetlo u sobama mislei: Moda me jednom ugleda; ta ona me voli. Jednom sam iz kue zauo klavirsku glazbu, meku i lelujavu, i leei uza zid zaplakao. No nikada me vie sluga nije uveo u kuu i branio od pasa, i nikada vie njezina ruka nije dotakla moju ruku ni njezine usne moje usne. To mi se jo samo u snu nekoliko puta dogodilo, u snu. U kasnu jesen napustio sam bravariju, zauvijek svukao plavu bluzu i otisnuo se daleko u neki drugi grad. (1905.) Besane noi U sitne sate lei u postelji, a san ne ide na oi. Ulica je tiha, u vrtovima s vremena na vrijeme povjetarac dotakne stabla. Negdje laje pas; ulicom u daljini prolaze kola. uje ih jasno, po lelujavu zvuku prepoznaje da su na oprugama, u mislima ih slijedi, zakrenu za ugao, najednom ubrzaju, a uurbano se kotrljanje uskoro raspline u veliku tiinu. A onda, kasni prolaznik. Hoda brzo, korak mu udno odjekuje u pustoj ulici. Zastane, otkljua vrata, zatvori ih za sobom, a onda opet zavlada muk. Ponovno i jo jednom u sobu dopru zvui mrvice ivota, sve rjee, sve tie, a onda nastupe sati kada je sve umorno, a svaki i najtii povjetarac i najsitnije zrnce buke to se kruni ispod tapete biva glasno i mono i u tebi budi ula. I nema sna. Samo ti umor na oi i misli spusti tanak veo, u uhu slua um neprekidna kolanja krvi, u bolnoj glavi slua siuni, grozniavi ivot, a u ilama osjea ravnomjeran, a ipak zbunjuju ritam bila. Nita ti ne pomae prevrtanje s boka na bok, ustajanje i ponovno lijeganje. To je jedan od onih sati kada nikako ne moe od sebe pobjei. Tobom sad gospodare misli i pokreti tvoje udi i tvoga sjeanja, a nema drutva da ih, kao obino, razgovorom odagna. Tko ivi u tuini, u sjeanje mu dolaze kua i vrt iz njegova zaviaja i djetinjstvo i ume u kojima je proivio svoje 43 najslobodnije i najnezaboravnije djeake dane, sobe i stubita u kojima su odjekivale njegove djeake igre, i slike roditelja, nekako stranih, ozbiljnih i ostarjelih, s ljubavlju, brigom i tihim prijekorom u oima. On prua ruku uzalud traei uzvraenu desnicu, no preplavi ga plima tuge i samoe, a neki drugi likovi to izranjaju u zbunjenosti i ozbiljnosti toga asa gotovo nas sve rastuuju. Tko nije u mladim danima svojim najbliima katkad zagorao

ivot, odbio ljubav i prezreo njihovu dobrohotnost? Tko nije prkosno i oholo propustio neku sreu koja mu se nudila, tko nije bar jednom povrijedio tue ili svoje dostojanstvo ili uvrijedio prijatelje nepromiljenom rijeju, neispunjenim obeanjem, runim i uvredljivim pokretom? Oni sad pred tobom stoje i mirnim te oima u tiini udno promatraju, a tebe je sram pred njima i sram te je pred sobom. Pada ti na pamet koliko si samo noi u tom istom krevetu bezbrino prospavao izmeu dana punih pokreta, buke i razonode, i kako si nezamislivo davno, kao danas, bio sam svoj utljivi, nenaminkani zabavlja. ivio si intenzivno, u to si vrijeme neizmjerno mnogo vidio, razgovarao, sluao, smijao se, a sada, kao da se nikada nije dogodilo, sve ti je to strano i od tebe se otuuje, a plavi su ti nebeski svodovi tvoga djetinjstva, davno zaboravljene slike tvoga zaviaja i glasovi davno pokojnih strahovito bliski i prisutni. San je jedan od najdivnijih darova prirode, prijatelj i utoite, arobnjak i tihi tjeitelj, i ao mi je iz dubine due svakoga tko se, patei od dugih nesanica, nauio zadovoljiti s pola sata grozniava drijemea. Ne bih, ipak, mogao voljeti ovjeka za kog znam da u ivotu nije imao neprospavanih noi; to bi morala biti neka djeji ista, neiskvarena dua. U ovom naem uurbanom, opojnom ivotu zastraujue je malo trenutaka kada dua postaje svjesna sebe same, kada se ivot ula i ivot duha povlai, a dua raskriljena stoji pred zrcalom sjeanja i savjesti. To se zbiva, moda, kada doivimo veliku bol, moda uz majin odar, uz bolesniku postelju moda, ili na kraju duega usamljenog putovanja u prvim satima povratka, no uvijek je praeno smetnjama i sjetama. U tom je vrijednost probdjevenih noi. Samo se tada bez silnih vanjskih potresa 44 dua moe izraziti, bilo kroz uenje ili strah, osudu ili tugu. Duevni ivot koji vodimo tijekom dana nikada nije toliko ist; naa ula u njem snano sudjeluju, razum se namee pridodajui osjeajima i trunku glasa osude, finu. dra usporedbe i finu, razornu dra ale. No dua utonula u snohvaticu ne opire se, pa u toj ovisnosti i potlaenosti koje traju danima i mjesecima, proivi pola ivota sve dok ne kucne njezin as i u jednoj tjeskobnoj, besanoj noi ne zbaci okove i svekolikom nas puninom svoga samovoljnoga ivota iznenadi ili uasne. Dobro nam je s vremena na vrijeme primijetiti da na ivot nije samo oblik, da u sebi nosimo mo otpornu na sve vanjske utjecaje i nepotkupljivu, da u nama progovaraju glasovi nad kojima nemamo vlast. Tko doista neto jest i posjeduje neku vrstu vjere, rado se pokorava tim glasovima i iz takvih trenutaka izlazi produbljena pogleda. Htio bih rei pokoju i o nesanici kao bolesti, mada je to moda suvino, jer vjerojatno svi koji od nje pate dobro znaju to elim rei. No, moda e ipak rado proitati napisano ono to im je poznato, a to inae nije predmetom razgovora. Pritom mislim na unutarnji odgoj koji se stjee nespavanjem. Svaka bolest i nunost ekanja uitelj je kojeg treba pravilno shvatiti. No kola svih ivanih tegoba osobito je prodorna. "Sigurno je puno propatio", kae se za ljude koji u pokretima i govoru oituju neobinu mjeru suzdrane profinjenosti i njene obazrivosti. Ovladavanju vlastitim tijelom i mislima ne ui nas nijedna kola tako dobro kao kola nesanice. Njeno doticati i obazrivo postupati moe samo netko komu je i samome potreban njean dodir. S blagou promatrati i stvari s ljubavlju ocjenjivati, sagledavati duevne razloge i sve ljudske slabosti dobrohotno razumjeti moe samo onaj koji je esto u neumoljivoj tiini samotnih sati bio izruen na milost i nemilost vlastitim nesputanim mislima. U ivotu nije teko prepoznati ljude koji su mnoge noi preleali budna oka. Htio bih navesti jo i odgojnu vrijednost nesanice koja svakako zasluuje da se podrobno razmotri u nekom drugom kontekstu. Nesanica je kola strahopotovanja - strahopotovanja sviju stvari, onoga strahopotovanja koje

i najskromniji ivot moe pokropiti mirisom trajno uzviena raspoloenja, onog istog 45 strahopotovanja koje je prvi i najvaniji uvjet pjesnike i umjetnike veliine. Zamislimo besana ovjeka dok lei u postelji. Sati teku tiho i uasno sporo, izmeu dvaju otkucaja sata zjapi iroka, crna provalija nepodnoljiva beskraja. - Koliko smo esto uli trkaranje mia, kotrljanje kola, kucanje sata, ubor zdenca, huk vjetra, kripu namjetaja! ujemo ih ne marei za njih. No sada se u toj samoi i grobnoj tiini eznutljivo hvatamo za svaki daak ivota koji nas okrzne. Kola u prolazu ivahno nas zaposle, procjenjujemo im teinu i model, umor ili snagu konja, pokuavamo pogoditi kojom se ulicom kreu i kamo e skrenuti. Ili pak vodoskok! Sluamo ga zahvalno kao njenu glazbu, kao to bolesnik slua rijei prijatelja koji mu dolazi u posjet unosei u njegovu samou miris zdravlja i daak vanjskoga ivota. Sluamo pad vodenoga mlaza u pun zdenac, zatim blae i neujednaeno otje-canje. U neprestanom umu nastojimo uti neki ritam, tiho pjevuimo u taktu glazbe, a zatim zautimo sluajui ga kako sam nastavlja svoj poj. Sanjarei, u mislima pratimo vodu to otjee kao potok i rijeka natrag u more i kolijevku vjenoga postanka, htijenja i obnove. Tu poinje tkivo due, polovinih misli, na se ivot pred nama prostire, odnosi i zakoni najednom bivaju jasni u doivljaju koji nam se dosad inio nerazjanjenim i zbrkanim. Taj put od oslukivanja zdenca do divljenja dosljednosti svega zbivanja te strahopotovanja pred skrivenom zadnjom tajnom ivota neemo prijei nikada tako strpljivo, paljivo i ozbiljno kao u tim nonim satima. Na taj su nain, zasigurno, ve svi besani ljudi svoju nevolju pretvorili u vrlinu. U njihovoj im patnji elim strpljenje i, ako je mogue, ozdravljenje. Svima lakomislenima, a navlastito onima vitalnima to se hvastaju zdravljem, elim gdjekad pokoju besanu no u kojoj e utke morati zastati pred prijekornom pojavom vlastita unutranjeg ivota. (1905.) 46 Na Gotthardu2 Ma koliko esto odlazio u planine do sada sam tek etiri puta vidio suroga orla. Prvi put, tada skoro jo djeak, kada sam u srebrnastim visinama spazio sigurno i lijepo kruenje velike ptice i saznao daje to orao, srce mi stade jae tui i ja u tom kraljevski otmjenomu letu vidjeh pjesmu i simbol. Slijedio sam ga edna pogleda zauvijek ga sauvavi u sjeanju. Otada nikada vie nisam odlazio u planine bez tihe enje da ga ponovno vidim, i stotinama sam puta na visinskim stazama dizao pogled gajei djelominu nadu. Ta se nada rijetko ispunjala, no ostala je u meni jednako iva. Postoje stvari i elje uz koje vezujem svu zadihanu ivotnu radost i predodbu o najpoeljnijoj zemaljskoj slasti; a tu prije svih ubrajam ove tri: zvjezdanu zimsku no u visokome gorju, veernju vonju barkom po venecijanskoj laguni, te vrebanje orla iznad planina. Kad god me umor svlada od brige i razoaranja, a isprazan me i ruan dan ojadi i ukoi, ja utoite traim u tim slikama, i mada one najee ostaju tek neostvarive elje, moja je udnja u njima ipak nala vrst i ist cilj, a to je ve polovica ozdravljenja. Nedavno sam proveo tjedan dana u Zurichu da bih prekinuo dugu zimu i ponovno udahnuo kulturu, vidio ljude i osjetio se suvremenikom. To su bili lijepi, ispunjeni dani: vidio sam nove Weltijeve slike, sluao Beethovena, Mozarta i Huga Wolfa, druio se s prijateljima slikarima, pjesnicima, urednicima, vidio ulice pune svijeta, brza kola i lijepo odjevene ene, a nou pijuckao vino uz ivahne razgovore. Uivao sam u tome da me u trgovinama dobro poslue (premda poznajem i ljubaznije trgovce od zurikih), priutio si temeljito i ugodno brijanje, zatim izvrsnu saunu, a predveer sjedio u vrlo prometnoj kavani s

francuskim i talijanskim urnalima, elegantnim gostima, poletnim konobarima i dobrim biljarom. Istodobno sam sa zadovoljstvom bio svjestan injenice da od srca i iskreno uivam u svemu to je gradskim ljudima ve odavno postalo dosadno i svakodnevno, i tih sam dana vjerojatno bio najzadovoljniji ovjek u gradu. 2 Sankt Gotthard - planinski masiv u vicarskim Alpama, {prim. prev.) 47 Krajem tjedna uini mi se daje za ovaj puta dosta i da bi sada bilo dobro opet sjediti kod kue izmeu jezera i ume, spavati u svom krevetu i ponovno misliti na posao. Ljudi su mi sve manje imponirali, sve manje mi se inili puni ivosti i duha, a osjetih i potrebu da svakodnevne umjetnike uitke sada na miru ponovno proivim jer su se jedan s drugim poeli mijeati i pomalo blijedjeti. Dakle, kui! No kako sam tih osam dana preko Zurikoga jezera gledao blijede, tihe Alpe, s nastupajuim umorom i zasienjem u meni se snano budila pjesma o surome orlu i zimskoj noi u visokome gorju koju ve dugo ne uh. Novac za put dostajao je jo za dva, tri dana i odluih skoknuti do Gottharda koji jo nikada, osim u prolazu, zimi nisam vidio. Zimske izme i ostalu opremu imao sam sasobom, pa mije preostalo jo samo da kupim kartu i ukrcam se. Dan je bio siv, kroz prozor vagona, osim najbliih stabala, breuljaka i kua, nita se nije dalo razaznati. Sve se rasplinulo u blijedoj izmaglici koja je svjetlost primala jo samo od svjeega, istog snijega. udilo me to se Zugerko jezero ne pojavljuje, sve dok nisam otkrio daje zaleeno i zameteno snijegom. S nestrpljenjem sam ekao traak sunca i kidanje magle. ekao sam ih u Arthu, u Brunnenu, u Fliielenu, a kada smo proli Erstfeld -ve se bliilo podne - a mi jo uvijek u oblacima i sumraku, poeo sam gubiti vjeru i razoarano se pomirio da e gore padati snijeg i doekati me tmurno vrijeme. Rijetko sam se kada s toliko napete pozornosti uspinjao gotthardskom eljeznicom, no Amsteg je bio u magli, Gurtnellen je bio u magli, smioni mostovi na rijeci ReuB bili su u magli, a kada proavi kroz Wassen ni tamo nisam naao sunce, napustio sam nadu i svalio se u sjedalo. Planine su uvijek lijepe i kadto volim i u magli uivati, no kada zna kako u Alpama izgleda sunan dan, a preostala su ti jo samo dva do tri, teko ti pada uzaludno iekivanje modroga neba. A kad sam ve poeo razmiljati nije li moj izlet obino, brzopleto rasipanje novaca, vlak je iznad Wassena iziao iz tunela, a u sumaglici i sivobijelom snjenom svjetlu uini mi se da vidjeh traak modrine i sunca. Hitro skoim, otvorim prozor i stanem 48 zuriti u nebo. Tamo se, polako i nesigurno, kroz oblake crvenkasto probijala visoka litica s kosim snjenim brazdama bivajui sve jasnija i blia, iza nje jo jedna, a povie i trea. S vrhova planinajuriao je vjetar u snanim zapusima, poderani su se oblaci mrvili bivajui sve tanji i sablasniji, a zaas se cijelo gorje raskrilo, i razdragano, suncem obasjano, zablistalo na prozirnome, blagom zraku, dok se nad njim prostiralo bistro, tiho, skoro ljubia-stomodro nebo. Obuze me srea, a u sjeanju mi se probudie stotine slinih zimskih dana u planini, zlatnih i sjajnih, i svaki je bio dragulj. Sada vie nisam mislio na orla i no obasjanu mjeseinom; lako poput djeaka iskoio sam u Goschenenu iz vagona i pohitao ususret toj plavetnoj ljepoti. Svi grebeni i vrhovi bili su tako udesno jasni i bliski, kakve se vidjeti moe samo za odabranih zimskih dana, s dugim, ljubiastim sjenama i bljetavilom snjenih polja. Zapue umjeren fen, a suncem natopljen zrak stopli se kao s proljea. I opet sam, kao i prije za mnogih dugih etnja, esto stajao tiho i gledajui oko sebe imao osjeaj kao daje sve arolija koja bi u tren oka mogla ieznuti. Ponovno me obuze onaj neobino blaeni, gotovo tjeskobni osjeaj koji izletniku govori: Ovako uzvienu Zemlju nikada vie

nee gledati! Drvenim saonicama razrovanom, snanim vjetrom as razmetenom, as posve zatrpanom cestom pokrivenom smrznutim, metar visokim snijegom, uspinjao sam sepolako uz brdo, borei se s vjetrom, prema Schollenenu3 i avoljemu mostu. Slavna, velianstvena cesta i cijeli taj dio divlje doline rijeke ReuB zimi su nemjerljivo ljepi, negoli sam ih ljeti vidio. I kao u bajci, mlada rijeka ReuB to se ispod plavia-stih, na mnogim mjestima probijenih ledenih kora huei valja niza snijegom zameteni klanac, jedini je ivot u toj bijeloj grobnoj tiini. A nad malim slapom iznad avoljega mosta, poput svoda to naizgled slobodno u zraku lebdi, nadvio se sa stotinama grotesknih iljaka ledeni baldahin od siunih kaplja. Andermatt kao vremenska razdjelnica bio je pravi doivljaj. Iz divljega, gruboga, vjetrom propuhanoga klanca izaao sam kroz kratki tunel koji tamo pokriva cestu u sunan krajolik za-sljepljujue bjeline. iroka planinska dolina toplo se sjala, na 1 Klanac u vicarskim Alpama u kojem je i mitski avolji most. (prini- prev.) 49 njezinu kraju, uplaviastoj sjeni, uzdizala se litica, tiha Hospen-ska dolina s crnim langobardskim tornjem spavala je skutrena i mrana izmeu visokih snjenih zidina, na lijevoj strani pogledom sam traio zavijanu i mjesecima snijegom zakrenu ulicu Furka. udno su u Andermattu izgledali prazni hoteli, zatvoreni i do prizemnih prozora zatrpani u snijegu iz kojeg su strili jo samo vrci eljeznih vrtnih ograda. U "Kruni" sam popio kavu i ugrijao se na kamenoj pei koju je prije ezdesetak godina sazidao tadanji vlasnik Kolumban Camenzind. Njegovo i enino ime stoji starinskim slovima napisano na sredinjoj ploi. Sputala se veer i snijeg stade crvenkasto sipiti. Krenuo sam natrag i tada, visoko u brdima, jo iznad najviega zavoja gornje ceste, primijetih pticu u letu. Velik suri orao tiho je i lagano kruio zrakom, aja sam ga, zastavi, dugo promatrao neobino zateen ispunjenjem te gotovo ve zaboravljene elje. Sada sam znao da nee izostati ni vedra, mjeseinom obasjana no, jer fen je i dalje puhao umjerenom jainom, a prema jugu nebo je bilo tako bistro modro kao otvorena aska proljetnoga goraca. Sputanje natrag niz dolinu prema Goschenenu vie nije predstavljalo napor. U RoBliju sam naruio vino i jelo i malo otpoi-nuo, sve dok se oko jedan sat iznad strmoga grebena nije pomolio gotovo pun Mjesec. Tada sam omotao dokoljenice, navukao rukavice, pa krenuo usnulim selom kraj stare crkvice udesno mirnim putom kroz usku postraninu dolinu prema gleeru Dam-ma i goschenenskom panjaku. Hodao sam bez cilja i bez napora koliko god je staza doputala, a zatim, umorivi se, polako krenuo natrag. Na mekome snjenom putu nisam uo svojih koraka niti kakvih drugih zvukova, a u visini pod nono modrim nebom prigueno se blistao snjeni gleer, bijela je mjeseina ispunjala dolinu i bila tako svijetla da sam mogao vidjeti plou, koja je kod Frutta jedva virila iz snijega, a bila je posveena nekom esnaestogodinjaku nastradalom u lavini. Krupne i treperave stajale su zvijezde u noi, i nikada neu zaboraviti njihovo svjetlo, bijelom mjeseinom obasjan krajobraz i muk umornih vrhova. Kad sam ujutro ustao nakon nekoliko sati dubokog sna i priao prozoru, gornji se vrh gleera ponovno kupao u suncu. No 50 ono nije dopiralo u dolinu, fruttske kue i posljednja, s ove strane smjetena seoska imanja Goschenena od kraja listopada do kraja veljae ne prime ni zraku sunca. No sprijeda u selu i niz dolinu rijeke ReuB moralo je jo prije podneva biti sunano. Odluili dio puta kui prevaliti na gorskim saonicama. Mogao sam, dodue, jo ovaj dan ostati ovdje gore, no izgledalo je kao da e se vrijeme sutra promijeniti, a nisam elio ta dva sjajna dana okonati sumornim rastankom. Stoga sam, s noge na nogu, proetao do Schollenena i natrag, oko

podneva se oprostio i otiao unajmivi jake gorske saonice koje sam obeao vratiti vlakom. Odmah s druge strane eljeznike pruge sjeo sam u saonice i otisnuo se jurnuvi iznad klanca rijeke ReuB i, uz samo dva prekida, za pola se sata spustio do "VVassena. Ispred Wassena i kroz njega put se neko vrijeme uzdizao, a zatim sam udario udesnom dionicom do Gurtnellena, pa preko arobnoga mosta, sputajui se najveom brzinom skoro bez zaustavljanja. Ne postoji, osim brzoga jedrenja i skijanja, nita uzbudljivije i prtavije od jurnjave niz brijeg na niskim saonicama uza zviduk zraka, pokraj snjenih litica, sa suncem u zatiljku, a ispred tebe moni planinski vrhovi koji odvani i hladni miruju na toplome modrome nebu. Moja se vonja zavrila. Stigao sam taman na vrijeme da jo predam saonice i uskoim u vlak. Prije dan i pol, kada sam stizao ovamo, donja dolina rijeke ReuB i obala jezera kantona Uri jo je bila pod snijegom. Fen koji snjenim masama u visini jo nije mogao nauditi, ovdje dolje u meuvremenu je marljivo radio. to smo dalje odmicali prema dolini, sve je tanji bivao ovdje ve razvodnjeni snijeg, a u Altdorfu i Fliielenu svi su panjaci na mlakome podnevnom zraku ve bili vlani i sivozeleni. (1905.) Ljubav Moj prijatelj, gospodin Thomas Hopfner, od svih je mojih znanaca zasigurno najiskusniji u ljubavi. Barem je imaqjna[yie ena, kroz dugu praksu ovladao umijeem zavoenja te se moe 51 podiiti veoma brojnim osvajanjima. Kada mi o tom pripovijeda, doimam se poput kolarca. No ponekad u sebi mislim kako o pravoj biti ljubavi ni on ne zna nita vie od drugih. Ne vjerujem da je u ivotu esto probdio i proplakao noi zbog svoje drage. U svakom sluaju, njemu je to rijetko bilo potrebno, i neka je tako, jer unato svojim uspjesima on nije, veseo ovjek. tovie, nerijetko ga viam pomalo melankolina, a cijeli njegov nastup odie rezigniranom mirnoom, priguenou koja ne slii na raspoloenje. No, to su pretpostavke, a moda i zablude. S psihologijom se moe pisati knjige, ali ne i proniknuti u ljude, a ja ak ni nisam psiholog. Pa ipak, kadto mi se ini daje moj prijatelj Thomas samo zbog toga virtuoz u ljubavnoj igri jer mu za ljubav, koja vie nije igra, neto nedostaje, i zbog toga je melankolik jer poznaje taj svoj nedostatak i zbog njega ali. - Sve same pretpostavke, a moda i zablude. Ono to mije nedavno ispripovjedio o gospoi Forster bilo mi je neobino, premda se nije radilo o stvarnome doivljaju ili dapae pustolovini, ve samo o ugoaju, lirskoj anegdoti. Sreo sam se s Hopfnerom upravo kada se spremao otii iz "Modre zvijezde" te ga nagovorih da popijemo bocu vina. Da bih ga prisilio da poasti nekom boljom kapljicom, naruili bocu obinoga moselskoga vina koje on sam inae nikada ne pije. On nevoljko opozove konobara. "ekajte, nemojte moselsko!" I narui neku dobru sortu. To mi je odgovaralo, pa smo se uz dobro vino ubrzo raspriali. Oprezno sam razgovor usmjerio na gospou Forster. Bila je lijepa ena, jedva prela tridesetu, odnedavna je stanovala u gradu i pratio ju je glas da je iza sebe imala mnoge ljubavne veze. Mu joj je bio nitko i nita. Odnedavno sam znao daju moj prijatelj posjeuje. "Dakle Forsterica," ree napokon poputajui, "pa ako te ona ba toliko zanima. to da kaem? Nisam s njom nita doivio." "Ba nita?" "Pa, kako se uzme. Nita to bih zapravo mogao ispriati. Morao bih biti pjesnik." 52

Nasmijao sam se. "Ti inae ba i ne cijeni pjesnike." "A zato bih? Pjesnici su najee ljudi koji nita ne doivljavaju. Mogu ti rei, meni se u ivotu dogodilo ve tisuu stvari koje je trebalo zabiljeiti. Uvijek sam mislio, zato jednom i neki pjesnik ne doivi takvo to da to ne propadne. Vi oko najobinijih stvari uvijek nadignete groznu halabuku i svaki vam je drek dovoljan za jednu cijelu novelu ..." "A to s gospoom Forster? Je li i to novela?" "Ne. Skica, ili pjesma. Zna, stanovit ugoaj." "Dakle, sluam." "Pa, ta me je ena zanimala. Ti zna to se o njoj govori. Koliko sam mogao promatrati iz daljine, zacijelo je imala bogatu prolost. inilo mi se daje voljela i upoznala sve vrste mukaraca, ali nijednoga nije dugo trpjela. Zbog toga je lijepa." "to ti zove lijepim?" "Vrlo jednostavno, ona nema niega suvinoga, nita previe. Tijelo joj je skladno oblikovano, suzdrano, podreeno njezinoj volji. Nita na njemu nije neposluno, nita ne zataji, nita nije tromo. Ne mogu zamisliti nijednu situaciju iz koje ona ne bi izvukla najveu moguu ljepotu. Upravo me to privuklo, jer meni je naivnost dosadna. Ja traim svjesnu ljepotu, odgojene oblike, kulturu. Ma, pustimo teorije!" "Da, bolje." "Dakle, upoznali smo se i nekoliko sam puta tamo otiao. U to vrijeme ona nije imala ljubavnika, to se dalo lako zapaziti. Mu je bio porculanska figurica. Poeo sam se pribliavati. Nekoliko pogleda preko stola, pokoja tiha rije pri nazdravljanju aom vina i rukoljub koji malo predugo traje. Ona je to prihvaala ekajui to e uslijediti. Onda sam joj doao u posjet u vrijeme kada je morala biti sama, i ona me primila. Sjedei joj suelice brzo sam shvatio daje ovdje svaka metoda izlina. Zbog toga zaigrah va bangue i izjavili joj da sam zaljubljen i da joj stojim na usluzi. Na to ona zapoe otprilike ovakav dijalog: 'Razgovarajmo o neem zanimljivijem.' 'Nema niega to bi me zanimalo povrh vas, milostiva. Doao sam vam to rei. Ako vas to zamara, otii u.' 53 'to vi, dakle, elite od mene?' 'Draga, milostiva!' 'Draga! Ja vas ne poznajem i ne volim.' 'Vidjet ete da se ne alim. Nudim vam sve to jesam i to mogu uiniti, a moi u mnogo toga uiniti kada je to za vas.' 'Da, to svi govore. U vaim izjavama ljubavi nikada nita novo. Stoje to ime biste me oduevili? Kada biste doista voljeli, ve biste odavna neto uinili.' 'Primjerice to?' 'To biste sami morali znati. Mogli ste osam dana postiti ili se ustrijeliti, ili barem pisati pjesme.' 'Nisam pjesnik.' 'A zato ne? Tko tako voli, kako bi se samo i trebalo voljeti, on se za jedan osmijeh promee u pjesnika i junaka, za jedan mig, za jednu rije one koju voli. A ako mu pjesme i nisu dobre, ipak su strasne i pune ljubavi ...' 'Imate pravo, milostiva. Nisam ni pjesnik ni junak, a ni ustrijeliti se neu. Ili ako bih to uinio, bilo bi to od boli jer moja ljubav nije toliko jaka i arka kakvu od mene smijete zahtijevati. No umjesto svega toga ja imam neto, imam jednu jedinu malu prednost pred onim idealnim ljubavnikom: ja vas razumijem.' 'to razumijete?'

'To da eznete kao i ja. Vi ne udite za ljubavnikom, ve biste eljeli ljubiti, potpuno i nerazumno ljubiti. A to ne moete.' 'Mislite?' 'Mislim daje tako. Vi traite ljubav kakvu ja traim. Nije li tako?' 'Moda.' 'Stoga vamja ne mogu biti potreban, i vie vas neu gnjaviti. No, moda ete mi, prije nego odem, rei jeste li ikada sreli pravu ljubav.' 'Jednom, moda. Kad smo ve dotle doli, mogu vam i to rei. Bilo je to prije tri godine. Tada sam po prvi put imala osjeaj da me netko istinski voli.' 'Smijem li dalje pitati?' 'Samo izvolite. Pojavio se tada mukarac, upoznao me i zavolio. No, budui da sam bila udana, nije mi to rekao. A kada je 54 vidio da svoga mua ne volim i da imam miljenika, doao je i predloio mi da raskinem brak. To nije bilo mogue, pa je otada taj mukarac za mene se brinuo, uvao nas, upozoravao me i bio mi dobar pomaga i prijatelj. A kada sam zbog njega otpustila svoga miljenika i bila ga spremna prihvatiti, on me prezreo i otiao i nikada se vie nije vratio. Taj me je volio, nitko drugi.' 'Shvaam.' 'Dakle, odlazite, zar ne? Moda smo jedno drugom ve i previe toga rekli.' 'Zbogom. Najbolje je da vie ne dolazim.'" Moj je prijatelj neko vrijeme utio, a onda dozvao konobara, platio i otiao. A iz te sam prie izmeu ostaloga zakljuio da mu nedostaje sposobnost prave ljubavi. Sam je to izgovorio. A ipak, ljudima se mora najmanje vjerovati onda kada govore o vlastitim manama. Mnogi se smatraju savrenima samo zato jer od sebe premalo trae. Moj prijatelj to ne ini, i mogue je gaje upravo njegov ideal istinske ljubavi stvorio takvim kakav jest. A moda me taj mudri ovjek nasamario, i moda je onaj razgovor s gospoom Forster samo plod njegove mate. Jer on je skriveni pjesnik, ma koliko se tomu opirao. Sve same pretpostavke, a moda i zablude. (1906.) Mladievo pismo tovana, milostiva gospoo! Pozvali ste me da Vam piem. Smatrali ste da mladiu s knjievnim darom mora biti osobit uitak to se pismom smije obratiti lijepoj i tovanoj dami. Imate pravo, to jest uitak. Povrh toga, stavili ste i primjedbu da mnogo bolje piem negoli govorim. Evo, dakle, piem. To mi je jedina mogunost da Vam uinim malo zadovoljstvo, a to mi je velika elja. Jer, dragi ste mi, milostiva gospoo. Dopustite mi da budem iscrpan! To je nuno jer biste me inae pogreno razumjeli, a moda je i opravdano, jer ovo e biti moje jedino pismo Vama. A sada dosta s uvodima! 55 Kada mije bilo esnaest godina, s nekom sam neobinom i moda starmalom melankolijom primijetio da se radosti djea-tva od mene otuuju i gube. Gledao sam svoga mlaeg brata kako dubi kanale u pijesku, baca koplje i lovi leptire i zavidio mu na radosti to gaje pritom obuzimala, a ije sam se strasne iskrenosti jo vrlo dobro sjeao. Bio sam ju izgubio ne znajui kada ni zato, a umjesto nje, jer tada jo ne mogoh dijeliti uitke odraslih, nastupilo je nezadovoljstvo i enja. Silnom predanou, ali bez upornosti, bavio sam se as povijeu, as prirodnim znanostima, tjedan dana svakodnevno do sitnih sati pravio botanike preparate, a zatim etrnaest dana nita drugo ne radio nego itao Goethea. Osjeao sam se usamljenim i protiv svoje volje odvojenim od svih spona sa ivotom, a taj jaz izmeu ivota i sebe instinktivno sam nastojao premostiti uenjem, znanjem, spoznavanjem. Po prvi put shvaao sam na vrt kao dio grada i doline, dolinu kao usjek u planini, planinu kao jasno ogranien dio Zemljine

povrine. Po prvi put promatrao sam zvijezde kao svemirska tijela, oblike planina kao nuno nastale proizvode zemaljskih sila, i po prvi sam puta tada pojmio povijest naroda kao dio povijesti Zemlje. Tada to jo nisam mogao izraziti i imenovati, no to je u meni bilo i ivjelo. Ukratko, u ono sam vrijeme poeo misliti. Spoznao sam, dakle, svoj ivot kao uvjetovan i ogranien i u meni se probudila ona elja, koju dijete jo ne poznaje, elja da od svoga ivota, koliko god uzmognem, uinim neto dobro i lijepo. Vjerojatno svi mladi ljudi doivljavaju priblino isto, noja to pripovijedam kao da je to bio sasvim individualan doivljaj, jer sam ga takvim osjeao. Nezadovoljan i prodiran enjom za neostvarivim proivio sam tako nekoliko mjeseci, bio sam marljiv, a ipak nestalan, izgarao, a ipak udio za toplinom. U meuvremenu je priroda bila mudrija od mene i rijeila munu zagonetku moga stanja. Jednoga sam dana bio zaljubljen i iznenada mi se vratie sve moje spone sa ivotom, snanije i raznovrsnije nego ikada prije. Otada sam doivio i vee i ljepe sate i dane, no nikada vie takve tjedne i mjesece, tako tople i tako ispunjene neprekinutom 56 strujom osjeaja. Ne elim Vam priati povijest svoje prve ljubavi, jer je nebitna, a i vanjske su okolnosti mogle biti posve drugaije. Ali ivot koji sam tada ivio, to bih pokuao donekle opisati, premda znam da mi nee uspjeti. Uurbano se traenje okonalo. Najednom sam stajao usred ivahnoga svijeta i tisuama korijenskih niti bio povezan sa Zemljom i ljudima. Moja su se ula doimala promijenjenima, otrijima i ivljima. Osobito oi. Gledao sam posve drukije nego prije. Gledao sam svjetlije i arenije, kao umjetnik, osjeao sam radost istoga promatranja. i Vrt moga oca blistao je u ljetnoj raskoi. Njegovi rascvjetali bokori i stabla s gustim ljetnim liem strila su u duboko nebo, brljan se povijao uz visoki potporni zid, a nad njim poivala gora s crvenkastim stijenama i modrocrnom jelovom umom. Stajao sam i ganut promatrao kako je svaki za se tako udesno lijep i iv, aren i sjajan. Neki su se cvjetovi njeno njihali na stapkama i tako dirljivo blago i milo provirivali iz svojih aki i da sam ih morao voljeti i u njima sam uivao kao u poeziji pjesnika. A mnogi zvukovi, za koje prije nisam mano, sada su mi plijenili pozornost, govorili mi i zaokupljali me: um vjetra u jelama i travi, cvranje turaka na livadama, grmljavina udaljenih oluja, huk rijeke na brani i cvrkut ptica. S veeri sam gledao i sluao rojeve muha u zlatnoutom svjetlu predveerja i oslukivao kreketanje aba uz baru. Tisue beznaajnih sitnica najednom su mi postale drage i vane i doticale me poput doivljaja: primjerice jutrom, dok sam za razonodu u vrtu zalijevao nekoliko lijeha, a zemlja i korijenje tako zahvalno i poudno pilo. Ili, u sjaju podnevna sunca vidio sam malenog modrog leptira kako ji tumara kao opijen. Ili sam promatrao mladu ruu u cvatu. Ili bih f naveer iz malena amca spustio ruku u vodu i na prstima osjeao f' blago, mlako strujanje rijeke. ! Dok me muila bol bespomone prve ljubavi i dok su me pokretale neshvaena nevolja, svakodnevna enja, nada i razoaranje, ipak sam, usprkos sjeti i ljubavnoj strepnji, svakog trei nutka u dubini srca bio sretan. Sve to je bilo oko mene, bilo mi je drago i neto mi govorilo, nije bilo mrtvila ni praznine u svijetu. Nikada to nisam dokraja izgubio. Jo jednom to doivjeti, u se primiti i zadrati, moja je sadanja predodba o srei. 57 elite li uti dalje? Od onoga vremena pa do ovoga dana zapravo sam uvijek bio zaljubljen. Od svega to sam upoznao nita mi se nije inilo tako plemenitim,

vatrenim i zanosnim kao ljubav prema enama. Nisam uvijek bio u ljubavnim vezama sa enama i djevojkama, niti sam uvijek svjesno volio neku odreenu, no moje su misli uvijek nekako bile zaokupljene ljubavlju, a moje divljenje ljepoti bilo je zapravo neprestano oboavanje ena. Neu Vam pripovijedati ljubavne prie. Jednom sam imao dragu, nekoliko mjeseci, a povremeno bih, dijelom i nehotice, u prolasku pobrao poljubac i zajedniku no, no kada sam doista volio, to je uvijek bilo nesretno. A ako me sjeanje ne vara, jadi zbog beznadne ljubavi, strah i bojaljivost i besane noi bile su zapravo mnogo ljepe od svih malih sretnih sluajeva i uspjeha. Znate li, milostiva gospoo, da sam u Vas veoma zaljubljen? Poznajem Vas skoro ve godinu dana, premda sam samo etiri puta bio u Vaem domu. Kada sam Vas prvi puta ugledao nosili ste na svijetlosivoj bluzi bro s firentinskim ljiljanom. Jednom sam Vas vidio na kolodvoru kako ulazite u pariki brzi vlak. Imali ste kartu za Strasbourg. Tada me jo niste poznavali. Onda sam s prijateljem doao k Vam'a, tada u Vas ve zaljubljen. Primijetili ste to tek za moga treeg posjeta, one veeri uz Schubertovu glazbu. Barem mi se tako inilo. Prvo ste se alili mojom ozbiljnou, zatim mojim lirskim izrazima, a pri rastanku ste bili dobroudni i pomalo majinski. A posljednji put, nakon to ste mi priopili svoju ljetnu adresu, dopustili ste mi da Vam piem. I to sam, eto, danas uinio nakon dugog razmiljanja. I kako da sada zavrim? Rekao sam Vam da e ovo moje prvo pismo biti i zadnje. Primite ove moje ispovijedi, koje su moda i pomalo smijene, kao jedino to Vam mogu dati i ime Vam mogu pokazati da Vas veoma potujem i volim. Mislei na Vas i priznavajui si da sam prema Vama vrlo loe odigrao ulogu zaljubljenoga, osjeam ipak djeli one arobne ljepote o kojoj sam Vam pisao. Ve je no, pod mojim prozorom jo uvijek cvre turci u mokrome travnjaku, i mnoge su stvari opet kao onoga bajkovitog ljeta. Moda u, pomiljam, sve to jednom smjeti ponovno imati i jo jednom doivjeti, ostanem li vjeran osjeaju 58 iz kojeg sam ovo pismo sroio. Htio bih se odrei onoga to za veinu mladih ljudi proizlazi iz zaljubljenosti, a to sam i ja odve dovoljno upoznao dijelom iskrenu, a dijelom umjetnu igru pogleda i pokreta, sitniavo koritenje nekog ugoaja i prigode, doticanje stopala pod stolom i zlorabljenje rukoljuba. Ne uspijevam tono izrei to mislim. Vjerojatno me ipak razumijete. Ako ste takva kakvu Vas rado zamiljam, tada se moete od srca nasmijati mome smuenom pismu, a da me time ne omalovaite. Mogue je da u se i jajednom tomu smijati, no danas to ne mogu i ne elim. Uz izraze odanoga tovanja, Va vjerni B. (1906.) Sonata Gospoa Hedwig Dillenius izila je iz kuhinje, odloila pregau, oprala se i poeljala, a zatim otila u salon doekati mua. Razgledala je tri, etiri lista iz neke mape s Durerovim slikama, malo se igrala porculanskom figuricom iz Kopenhagena, sluala kako s oblinjega tornja izbija podne i na kraju otvorila glasovir. Odsvirala je par tonova prebirui neku ve napola zaboravljenu melodiju, a zatim sluala skladan zvuk glasovirskih ica kako se polako stiava i gubi. Njeni, poput daka blagi titraji bivali su sve blai i nestvarniji, a zatim su nastupili trenuci u kojima nije znala uje li jo odjek tih nekoliko tonova ili je taj blagi podraaj samo sjeanje njezina sluha. Ne nastavi svirati, ve spusti ruke u krilo i stade razmiljati. No nije vie razmiljala kao prije, ne vie kao u doba svoga dje-vojatva kod kue na selu, nije vie razmiljala o malim, smijenim i dirljivim zgodama od kojih je uvijek samo ona manja polovica bila stvarna i doivljena. Ve neko vrijeme razmiljala je o drugo emu. I sama joj je stvarnost postala nestalna i

dvojbena. U svojim napola jasnim, sanjarskim eljama i ushienjima djevojakog doba esto je mislila kako e se jednoga dana udati, 59 imati mua, vlastiti ivot i dom, i od te promjene mnogo je oekivala. Ne samo njenost, toplinu i nove osjeaje ljubavi, ve ponajprije sigurnost, jasan ivot, ugodnu zatienost od svakovrsna osporavanja, sumnje i nemoguih elja. Koliko godje voljela matanje i snove, njezina je enja ipak uvijek teila nekoj zbilji i odlunom kroenju provjerenim stazama. Ponovno je razmiljala o tome. Ispalo je drukije negoli je zamiljala. Mu vie nije bio onakav kao u vrijeme zaruka, dapae, u to gaje vrijeme gledala u svjetlu koje je sada ugaslo. Vjerovala je da joj je ravnopravan, pa i nadmoan, da s njom moe ii as kao prijatelj, as kao voa, a sada joj se poesto ini da gaje precijenila. Bio je dobar, uljudan, pa i njean, davao joj slobodu i oslobaao ju malih kunih briga. Bio je zadovoljan njome i svojim ivotom, poslom, jelom i skromnim uicima, ali tim ivotom ona nije bila zadovoljna. Imala je u sebi nekog vra-ia koji je htio zadirkivati i plesati, duha sanjara koji je elio pisati bajke, stalnu enju da svakodnevni obini, mali ivot povee s onim silnim i velianstvenim koji je odzvanjao u pjesmama i slikama, u lijepim knjigama i oluji uma i mora. Nije bila zadovoljna time da cvijet treba biti samo cvijet, a etnja samo etnja. Cvijet bi trebao biti patuljasti vilenjak, lijepi duh u lijepoj preobrazbi, a etnja ne treba biti tek obvezatna vjebica i odmor, ve slutnjom ispunjen put u nepoznato, posjet vjetru i potoku, razgovor s nijemim stvarima. A poslije dobroga koncerta jo dugo bi ostajala u nekom udnom svijetu duhova, dok je mu ve odavno u papuama proetao kuom, popuio cigaretu, malo popriao o glazbi, pa se zaelio postelje. Ve izvjesno vrijeme esto gaje znala iznenaeno pogledati udei se stoje takav, to vie nema krila, to se samo obazrivo nasmijeio kada mu je jednom zgodom poeljela otvoriti srce. I uvijek je iznova donosila odluku da se nee ljutiti, da e biti strpljiva i dobra i na njegov mu nain ugaati. Moda je bio umoran, moda su ga na poslu muile neke stvari kojih ju je elio potedjeti. Bio je tako popustljiv i ljubazan da mu je morala biti zahvalna. Ali on vie nije bio njezin princ, njezin prijatelj, gospodar i brat, ponovno je sama prolazila svim dragim putovima sjeanja i mate, bez njega, aputovi su bivali sve mraniji jer na njihovu kraju vie nije stajala tajanstvena budunost. 60 Oglasi se zvonce, korak mu se zau u hodniku, otvorie se vrata i on ue. Pola je prema njemu i uzvratila mu poljubac. "Jesi li dobro, mila?" "Da, hvala, a ti?" Zatim sjedoe za stol. "uj," upita ga, "odgovara li ti da Ludwig doe veeras?" "Naravno, ako ti je do toga stalo." "Mogla bih ga poslije nazvati. Zna, jedva da mogu doekati." "A to to?" "Novu glazbu. Nedavno je pripovijedao daje uvjebao one nove sonate i da ih sada moe odsvirati. Navodno su vrlo teke." "Aha, od novoga skladatelja, zar ne?" "Da. Zove se Reger. Zacijelo su vrlo neobine stvari, silno sam znatieljna." "Da, ut emo ve. No, to nee biti neki novi Mozart." "Dakle veeras. Da ga odmah pozovem i na objed?" "Kako god eli, duo." "I tebe zanima Reger? Ludwig je o njemu priao s takvim oduevljenjem." "Pa, ovjek uvijek rado poslua neto novo. Ludwig je moda malo velik entuzijast, zar ne? No, na posljetku, on se u glazbu jamano razumije vie od

mene. Kad netko pola dana svira klavir!" Uz crnu kavu Hedwig mu je pripovijedala prie o dvjema zebama koje je danas vidjela u parku. Dobrohotno je sluao smijui se. "Kakve ti ima ideje! Mogla si postati knjievnica!" Zatim je otiao u ured, a ona gaje s prozora pratila pogledom jer je to volio. Tad se i ona lati posla. U knjigu trokova upisala je posljednji tjedan, pospremila muevu sobu, oprala lisnate biljke i na posljetku malo ila dok nije dolo vrijeme da se ponovno pobrine za kuhinju. Oko osam stigao je mu, a odmah za njim Ludwig, njezin brat. Rukovao se sa sestrom, pozdravio ogora, a onda ponovno primio Hedwigu za ruke. Za veerom su brat i sestra razgovarali ivahno i ugodno. Mu bi povremeno dometnuo koju i za alu glumio ljubomornoga. 61 Ludvvig to prihvati, no ona ne ree nita, ve se zamisli. Osjeala je daje meu njima trima njezin mu doista stranac. Ludwig joj je pripadao, imao je isti nain ophoenja, isti duh, ista sjeanja kao i ona, govorio je istim jezikom, shvaao i uzvraao na sva ona mala, sitna peckanja. Kada je on bio tu, okruivalo ju je ozraje njezina zaviaja; tada je sve opet bilo kao nekad, sve je opet bilo stvarno i ivo stoje od kue u sebi nosila, stoje njezin mu ljubazno trpio, ali nije uzvraao, jer u biti moda nije ni razumio. Ostali su jo sjediti uz crno vino dok ih Hedwignije upozorila. Sada su preli u salon, Hedwig je otvorila glasovir i upalila svjetla, brat odloio cigaretu i otvorio kajdanku. Dillenius se ispruio u niskom naslonjau i privukao cigaretni stol, dok se Hedwig smjestila postrance uz prozor. Ludwig je jo rekao nekoliko rijei o novome glazbeniku i njegovoj sonati. Na trenutak je zavlada potpuna tiina. A onda poe svirati. Hedwig je pozorno sluala prve taktove. Glazba ju je udno i neobino doticala. Pogled joj je poivao na Ludvvigu kojemu se tamna kosa povremeno sjajila na svjetlosti svijea. No uskoro je u toj neobinoj glazbi osjetila snaan i profinjen duh koji ju je ponio i krila joj dao da nadiavi sve zamke i nejasna mjesta moe razumjeti i doivjeti djelo. Dok je Ludwig svirao vidjela je iroku tamnu vodenu povrinu kako se valja u velikom taktu. Jato velikih, iskonski mranih, golemih ptiurina doletjelo je uz bjesomuan lepet krila. Oluja je potmulo tutnjala i kadto u zrak bacala zapjenjene grebene vala to su prtali tisuama sitnih bisera. U tutnjavi valova, vjetra i irokih ptijih krila odzvanjalo je i neto tajnovito i ubrzo as glasnim patosom, as tankim djejim glasiem zapjeva pjesmu, srdanu, dragu melodiju. Crni su oblaci leprali razderani u pramenove, a izmeu njih udesni se pogledi dizali u zlatno duboka nebesa. Velike vale uzjahae morske nemani okrutna izgleda, ali na onim malima, njeno i dirljivo u kolo se uhvatie anelci sa smijeno debelju-kastim udovima i djejim oima. I tako ono drago i milo sve veom arolijom nadvlada grozotu, i slika se pretvori u lagano, 62 prozrano, besteinsko meucarstvo u kojem u vlastitu, mjeseini slinu svjetlu u zraku lebdei kolo pletu njena vilenjaka bia i istim, kristalnim, bestjelesnim glasovima poju zvuke to ih, blaeno lake i bezbolne, vjetar razmee. No sada, kao da vie nisu samo aneoski svjetlosni vilenjaci lebdjeli i pjevali u bijelome sjaju, ve kao da ovjek o njima pria ili sanja. Teka kaplja enje i neutaiva ljudska patnja slijevala se u presretni svijet iste, elja liene ljepote, a namjesto raja uskrsnu ljudski san o raju, ne manje sjajan i lijep, no praen dubokim glasovima neutaive enje za zaviajem. Tako nastaje ljudska elja iz djeje elje; nema vie zategnuta smijeha, bez bora, ali je zato zrak postao Ijupkiji i bolno slai.

Milozvune pjesme vilenjaka polako se rastoie u huku mora koji ponovno silno nabuja. Tutnjava bitke, strast i nagon za ivotom. A odlaskom posljednjega visokoga vala pjesma se pri-mae kraju. U glasoviru je jo odzvanjala bujica u tihoj, polaganoj rezonanci, zatim utihnu, i zavlada duboka tiina. Ludwig, pognut nad glasovirom, ostade sluajui sjediti, Hedwig je sjedila sklopljenih oiju naslonjena u stolcu kao da spava. Napokon Dillenius ustade, ode u blagovaonicu i donese ogoru au vina. Ludwig se pridigne, zahvali i otpi gutljaj. "No, ogore," ree, "to misli?" "O glazbi? Da, bilo je zanimljivo, a ti si i opet sjajno svirao. Sigurno strahovito mnogo vjeba." "A sonata?" "Vidi, to je stvar ukusa. Ja nisam apsolutno protiv svega novoga, no ona mije malo 'preoriginalna'. Wagnera jo nekako mogu prihvatiti..." Ludwig htjede odgovoriti, no u tom trenutku prie mu sestra i primi ga za ruku. Vidje daje ganuta glazbom i da bi joj daljnji razgovor o tome samo nanio bol. No u isti mah po prvi puta primijeti kako je sestra smatrala da morala potedjeti svoga mua jer mu je nedostajalo neto to je njoj bilo nuno i uroeno. A kako se doimala tunom, prije odlaska joj kriom ree: "Hede, neto nije dobro?" Ona odmahnu glavom. 63 "Mora mi to uskoro ponovno odsvirati, samo za mene. Hoe li?" U tom se asu ponovno doimala zadovoljnom te Ludwig ubrzo smiren poe kui. Ona, meutim, te noi nije usnula. Znalaje daju mu ne moe razumjeti i nadala se da e to moi podnijeti. No neprestano je sluala Ludwigovo pitanje: "Hede, neto nije dobro?" i razmiljala o tome da mu je morala odgovoriti neistinom, po prvi puta izrei la. Uini joj se daje tek sada sasvim izgubila zaviaj i predivnu mladalaku slobodu i svu blaenu vedrinu raja. (1906.) U onoj klinici Tjednima sam se morao odricati veernjega itanja jer su mi oi, oslabljene iitavanjem starih knjiga i rukopisa, mogle obavljati jo samo najnunije dnevne poslove. No kako sva poteda nije urodila plodom, na posljetku sam se odluio na posjet onoj klinici. Bio je ponedjeljak ujutro. Oi su me ponovno boljele, cesta je bila iroka i pranjava, klinika ekaonica prepuna i pregrijana, pa sam se shrvan i ljutit ugurao na jednu od pretrpanih klupa pokuavajui, pun nestrpljenja, izraunati koliko u vjerojatno morati ekati. Pogledom sam preletio preko gomile svojih supatnika koji su u tiini ekali. Boravak u takvim prostorijama oduvijek mi je bio muan, a pogled na sva ta lica to su, patei od raznovrsnih onih bolesti, poprimila neku bespomonu tupost, bio je neutjean. U toj masi pronaoh samo dvije privlane glave: jednoga Talijana kojemu je lijevo oko, vjerojatno u tunjavi ozlijeeno, bilo povezano rupcem ivih boja, dok je ono zdravo, desno, junjaki ravnoduno promatralo zidove, ne odajui ni najmanju zabrinutost ili nestrpljenje. Zatim, jednoga lijepoga sijedoga gospodina koji je nepomino i spokojno sklopljenih oiju sjedio u kutu. Doimao se zadubljenim u sjeanja ili lijepe misli, jer na naboranom, sjedobradom licu neprestano je blistao veoma tih, priguen osmijeh. No bio sam odve mrzovoljan i pretjerano zaokupljen sebinom brigom za vlastite oi, a da bih drugima poklanjao preveliku pozornost ili s njima suosjeao. Oslonivi 64 glavu na dlanove, stadoh zuriti u pod. Iz lijenikih soba i ambulanta dopiralo je glasno ispitivanje i blago tjeenje, katkada i napola priguen krik.

Kada napokon iz dosade ponovno podignuh pogled i ispruih se na sjedalu, pogled mi pade na djeaka koji je sjedio tono nasuprot meni. Moglo mu je biti dvanaest godina i isprva mi se inilo da me gleda. No uskoro shvatih daje pogled tih crvenih, upaljenih oiju bio beivotan i zurio u prazno. Tako nagreno lice inae je bilo ljepukasto i zdravo, a i tijelo dobro razvijeno i prilino snano. Sjeao sam se svoga djeatva i ve tada velikog uitka u svjetlosti, suncu, umi i livadama, u pjeaenjima kroz planine svoga zaviaja. Sjeao sam se jedine snane strasti svoga ivota, svoga tihog druenja s planinama, poljima, stablima i vodom, i s uenjem shvatih da su mi, skoro bez iznimke, svi isti, pravi, najljepi uici, koje sam ikada imao, dopirali kroz oi. Taj je osjeaj bio tako iv da osjetih jaku elju da pobjegnem i negdje ispred grada zalegnem u visoku, svijetlu travu. A tu ovaj gotovo slijepi djeak! Nisam uspijevao gledati pokraj njega. Morao sam uvijek iznova pogledati njegovo ljepukasto lice i te jadne, crvene, bolesne oi, iz kojih je neprestano tekla velika suza koju je uvijek otirao jednom te istom strpljivom i plahom kretnjom. Prolo je vie od sata. Sjena velike susjedne kue stade se povlaiti sa staklenoga krova pod kojim smo sjedili, a kroz otvoren prozori probi se iroka zraka sunca. Djeak, kojemu sunana zraka dotaknu ruke i koljena, pomaknu se pomalo uplaen. "To je sunce", rekoh. On stade pruati glavu lagano naprijed, licem prema gore, sve dok mu sunce ne pogodi oi. Vjee mu zadrhtae, cijelim licem prostruji blagajeza lake, slatke boli, oivi mu crte lica i otvori malena, svjea usta. To je bio samo tren. Zatim se malian ponovno nasloni na klupu, otre suze to su polako i bez prestanka navirale i ostade sjediti miran kao i prije. Uskoro ga njegovateljica odvede. No u toj minuti u meni ieznu sva ljutnja i osornost. Trenutak u kojem sam tu utjenu svjetlost vidio kako s prolaznom radou pada na taj mali, razoreni ivot, ostade mi ozbiljna i draga uspomena. (1906.) 65 Gubbio Sporom lokalnom eljeznicom, u drutvu piljara koji su se vraah kui, krenuo sam iz Citta di Castello i pred veer stigao u Gubbio. U gostionici sam odloio naprtnjau, pa prostranim, golim trgom, kraj franjevake crkve krenuo u etnju gradom u predveerje. Bilo je prohladno i kino, u uskim ulicama toga udnovatoga planinskoga grada ve se sputala no. A kako ovjeku kadto na putovanjima iznenada na um padaju neobine i suvine misli, stadoh razmiljati zato zapravo putujem, zato sam u Italiji i ba danas u Gubbiju. Da, zato? to sam tu traio? Mada umoran, prihvatih tu neumitnost i potrudih se pronai odgovor. Prije etrnaest dana otputovao sam od kue da bih jo jednom doao u Italiju, bio okruen drugaijim narodom i jezikom, da bih vidio strane gradove, lijepe graevine, stare umjetnine. emu to? Zato nisam ostao kod kue uz posao i obitelj? Jer sam se htio odmoriti. Ta zar se ovjek na putovanjima odmara? Ne. To sam otprije znao, dakle nisam krenuo na put radi odmora. No, moda radi umjetnosti? To je ve bilo blie istini. udio sam ponovno vidjeti firentinsku katedralu, ubavi San Marino, slike Fra Angelica i Donatellove skulpture. A od Firence sam produio put ne bih li vidio nova djela, pronaao gradove s pre-divnim trgovima i ulicama, dvorce s monim tornjevima, crkve sa zidovima punim lijepih fresaka. uo sam o Gubbiju daje prekrasan grad podignut na strmoj stijeni, s bajkovitim palaama i izazovnim tornjevima, pravo udo graditeljske smionosti. No zato sam tamo otputovao? Ne iz znatielje, niti radi prouavanja, jer nisam ni povjesniar ni umjetnik, a skupljanje razliitih "znanja" nikada mi nije bilo prevelika ambicija. Neto je, dakle, u meni moralo hlepiti i

udjeti, jer kako bih inae stajao ovdje, stotine milja daleko od doma, u starome umbrijskome gradiu? Koju sam potrebu, koju nudu slijedio? Polako sam pokuavao sloiti mozaik. Mislio sam na San Miniato, na kupolu i zvonik firentinske katedrale pitajui se to me njima privuklo? Zato su me ili sretnim? - Pri pogledu na 66 njih utio sam da ljudski rad i predanost nisu bezvrijedni, da izvan tjeskobne samoe u kojoj svaki ovjek ivi svoj ivot, postoji neto svima zajedniko, neto poeljno i vrlo lijepo, da su kroz sva doba stotine ljudi u osami patile i radile da bi ta utjeha zajednitva postala vidljivom. Ako ono to su umjetnici i njihovi pomonici predano i ustrajno stvarali prije vie stotina godina, danas kao i onda tisue ljudi obdaruje plemenitim mislima, tada ni svima nama nije bez utjehe to u svojoj samoi i slabosti radimo i inimo ono mogue. Tu sam utjehu traio, nita vie. Oduvijek sam znao da postoji ono zajednitvo, ali ga ovjek s vremena na vrijeme mora ponovno doivjeti, ponovno vlastitim ulima osjetiti prolost nazonom, daljinu bliskom, ljepotu vjenom. To nas uvijek iznova zapanji i usrei. Jer Michelangelo i Fra Angelico radei nisu mislili ni na mene ni na druge. Stvarali su za sebe same, svatko za se, svatko djelomice za svoju prijeku potrebu, ogoreno se borei sa zlovoljom i umorom. Svatko od njih tisuu je puta bio nezadovoljan uinjenim; Ghirlandajo je sanjao vedrije slike, a Michelangelo mnogo monije graevine i spomenike. Imamo samo ono to je od njih ostalo, ali vrijednim smatramo upravo njihov trud. To nas i same ohrabruje da nastavimo. Nebitno je to svatko od nas nije velik izabranik. I mi maleni, bili mi umjetnici ili ne, radujemo se svakoj pobjedi vjenosti nad sluajem i trebamo te utjehe kako bismo uvijek iznova zapoinjali borbu s nepovjerenjem prema vrijednosti svega ljudskogaStajao sam, dakle, u Gubbiju da bih iz pogleda na velika djela ljudskih ruku crpio hrabrost i vjeru. Dotle je doprlo moje razmiljanje. U meuvremenu sam se uspeo ulicom, koja je bivala sve strmijom, zaokrenuo u gotovo ravnu sporednu ulicu i najednom se naao pred najveom zgradom u gradu, srednjovjekovnom konzuliinom palaom. To mi prekide sve misli. Penjao sam se na veliku terasu, silazio, gledao, udio se, i za danas sve ostade na tome. Ta grandiozna, gotovo besramna odvanost arhitekture jednostavno je zapanjujua i ima neku uzbudljivu nestvarnost. ini vam se da sanjate ili promatrate dekoraciju i neprestano morate sami sebe uvjeravati daje sve to doista tu, kameno i vrsto. 67 il Otiao sam s tim osjeajem velikoga uenja i dobar sat vremena hodao gradom ne budei se iz omame koja me gotovo paralizirala. Ulice su me primale jedna za drugom, listom strme, tihe, prkosne, pune visokih, golih kamenih kua od kojih se odbija jeka plonika. Ponegdje siuan vrt, komadi zemlje to umjetno i uplaeno lebdi na visokome zidu, zatim pogled uz beskrajno strmu ulicu, a nizbrdo vrtoglave stepenaste uliice. Moji potkovani potplati bezbroj su se puta poskliznuli na glatkome, pokislom ploniku. Pritom je bilo gotovo smijeno gledati kako se u podnoju toga strmoga, neizrecivim naporima stvaranoga grada stere zelena i ugodna, nepregledna, pitoma ravnica. A cijeli grad i sve te razmjerno raskone zgrade i zidine nisu ostavljale dojam razmetljivosti, ve su se prije doimale sumorno i kao nastale iz pohlepne nude. Umoran i zbunjen, dok se ve sputala no, potraio sam svoju gostionicu, naruio veeru i do odlaska na poinak razmiljajui sjedio uz domae crno vino. Sada mi se inilo da moja teorija i nije vie sasvim tona. A kako se zbunjujui dojam toga neobinoga grada tada jo nije dao razjasniti, za motiv

svoga putovanja uzeo sam potrebu da osjetim uenje, koje nikomu ne moram objanjavati, i da na trenutak lien odgovornosti ivim samo kao gledatelj. Meutim, nesvrhovitost toga razmiljanja ve sada me poela nasmijavati. Moja je spavaonica bila ledeno hladna i vlana, ali je zato krevet bio izvrstan, i nakon devet sati savrena sna ponovno sam bio okrijepljen i svje. Izlijeen od jalova mudrovanja ujutro sam poao u etnju i doivio taj udesni grad onako kako se doivljavaju pustolovine. Hodao sam zrakom punim patetine strasti i imao dojam kao da stare fantastine zgrade vehementnim pokretima nastavljaju glumiti onaj uzavreli ivot kakav je ovdje zasigurno bujao u minulim vremenima, a kojemu u dananjih itelja nema ni traga. Prkosno astohleplje stoje borei se s udnim zaprekama izgradilo ovu strminu, na nikakvu tlu podiglo vrtoglavo visoke tornjeve i goleme dvorce i visoko na strmome rubu brijega sazdalo masivne samostane i katele, u sebi nosi neto bajkovito, gotovo iskonsko. Gubbio se smjestio na obronku zauzevi tek treinu njegove visine. Iznad posljednjega gornjega zida i gradskih vrata uspinje 68 se brdo, golo i strmo, na ijoj se polovici nalazi stara kapelica od sjajne crvene opeke, a na samome vrhu poput utvrde velika samostanska zgrada. To brdo od kojih tisuu metara mamilo me. Nakon uzbudljiva dojma srednjovjekovnoga grada poelio sam malo zaci u prirodu i zaviriti u planinu. Mislio sam, takoer, da u moda ondje gore iz oblika planinskoga krajobraza nauiti kako razumjeti prkosno smioni duh njegovih drevnih graditelja. Izaavi kroz zadnja gradska vrata stao sam se polako uspinjati i ubrzo mi se otvorio pogled na iroku, zelenu ravnicu. Dobra i u velikim zavojima izgraena cesta vodi sve do samostana, a dijelom puta sjedne je strane obrasla empresima. Crvenu kapelicu zatekao sam u vrlo ruiniranom stanju, samo to se ne srui. Moni, prijetei grad ispod mene postupno se smanjivao bivajui neobino pitom, dok na posljetku nije leao skromno, duboko u podnoju brijega doimajui se gotovo ravnim. Golemi dvorci i tornjevi stajali su dolje maleni i krhki poput igraaka. U visinama stade puhati snaan, hladan snjeni vjetar. Put je prestao, pa sam slijedio nejasnu kozju stazu koja je preko pustopoljina, ljunka i kamenih gromada vodila prema vrhu da bi na kraju nestala. Postade hladno i samotno, gore je puhao nekakav alpski zrak, a grad postade gotovo nevidljiv. Napokon sam preao uzvisinu i zastao skoro zaprepaten. S one strane pucao je pogled na velianstven svijet planina, a ispred mene u vrtoglav ponor obruavao se strm, divalj klanac, uzak i jeziv, a uasne litice ponora s obiju strana bijahu posve gole i crvene. Samo je negdje u sredim raslo malo bunja i trave, i tamo se stisnulo maleno stado koza s pastiretom, siuno i preplaeno izmeu brda i doline. Vrh kojega sam ubrzo dosegnuo leao je pod snijegom. Zelena ravnica, breuljci s vonjacima, palae i stari gradovi i cijela poznata mi Italija najednom ieznue i ja stajah u nepoznatu, divljem, surovu kraju. Ni kue ni sela dokle pogled see, nigdje ovjeka doli pastireta na obronku, a dolje u crvenome klancu neki jaha, u kaputu i s velikim iljatim eirom, prebacivi puku preko lea jahao je na mazgi iz doline u smjeru Sche(1907.) 69 rtva ljubavi Tri godine radio sam kao knjiarski pomonik. U poetku sam dobivao osamdeset maraka na mjesec, zatim devedeset, pa devedeset i pet i bio ponosan i sretan jer sam zaraivao za ivot i ni od koga nisam morao uzimati ni novia. Ambicija mije bila napredovati u antikvarijatu. Tamo je ovjek mogao kao bibliotekar ivjeti meu starim knjigama, datirati prvotiske i drvoreze, a u

dobrim je antikvarijatima bilo namjetenja koja su se plaala dvjesta pedeset i vie maraka. Dodue, put do tamo bio je jo dug i valjalo je raditi i raditi ... Svakakvih je objeenjaka bilo meu mojim kolegama. Knjiara mi se esto inila utoitem svakovrsnih udaka. Raspopi, propali vjeni studenti, nezaposleni doktori filozofije, po kratkom postupku otputeni urednici i asnici, koji postadoe neupotrebljivi, svi oni stajali su do mene za pisarskim pultom. Jedni su imali enu i djecu i hodali u alosno iznoenoj odjei, drugi su ivjeli gotovo lagodno, no veina bi se pretrgla ve u prvoj treini mjeseca da bi preostalo vrijeme uivali u pivu, siru i hvastanju. No svi su iz nekih svjetlijih vremena sauvali otmjene manire i uen govor i bili uvjereni da su samo neuvenom nesreom spali na ova skromna mjesta. Kao to rekoh - neobini ljudi. Ali ovjeka kakav je bio Co-lumban HuB nikada prije nisam vidio. Doao je jednoga dana u pisarnicu i sluajno zatekao nepopunjeno beznaajno pisarsko mjesto, sa zahvalnou ga prihvatio i na njemu ostao dulje od godine dana. Zapravo nikada nije inio ni govorio nita upadljivo i izvana nije ivio drugaije od ostalih siromanih uredskih namjetenika. Na njemu se, meutim, vidjelo da mu ivot nije oduvijek bio takav. Moglo mu je biti tek neto preko pedeset godina, a bio je stasit poput vojnika. Kretnje su mu bile otmjene i iroke, a pogled, mislio sam tada, kao u pjesnika. HuB je znao sa mnom poi u gostionicu jer je slutio da mu se potajice divim i da ga volim. Drao bi tada nadmone govore o ivotu i doputao mi da ga poastim. A jedne lipanjske veeri ispriat e mi jo neto. Budui da sam imao roendan poao je sa mnom na skromnu veeru, pili smo vino, a zatim u toploj noi 70 uz rijeku etali alejom. Tamo je ispod posljednje lipe stajala kamena klupa na kojoj se on ispruio, a ja zalegao u travu. 1 tada stade pripovijedati. "Vi ste, znate, jo neiskusan mladac i jo nita ne znate o ivotu u svijetu. No ja sam stara mazga, inae vam ne bih pripovijedao ono to u vam sada rei. Ako ste estit momak, zadrite to za sebe i ne naklapajte o tome. No, kako god elite. Kada me pogledate, u meni vidite pisaria krivih prstiju i pokrpanih hlaa. Kad biste me i htjeli zatui, ne bih imao nita protiv. U meni se jo jedva to moe zatui. Kaem li vam da mi je ivot bio vihor i plamen, slobodno se nasmijte! No moda se i neete smijati, mladiu, ispripovjedi li vam starac u ljetnoj noi bajku. Bili ste ve zaljubljeni, zar ne? I to nekoliko puta, je li tako? Da, da. No vi jo ne znate to znai ljubiti. Velim vam, ne znate. Moda ste jednom proplakali no? I cijeli mjesec loe spavali? Moda ste i pjesme pisali i neko se poigravali milju o samoubojstvu? Da, poznato mije to. Ali to nije ljubav. Ljubav je neto drugo. Jo pred deset godina bio sam ugledan gospodin i pripadao najvrsnijemu drutvu. Bio sam upravni inovnik i priuvni asnik, imuan i neovisan, imao jahaega konja i slugu, udobno stanovao i dobro ivio. Imao sam mjesta u kazalinim loama, ljeti putovao, posjedovao omanju zbirku umjetnina, bavio se jahanjem i jedrenjem, naveer se druio s prijateljima uz bijeli i crveni bordo, uz zajutrak pio pjenuac i seri. Godinama sam se na sve to bio naviknuo, a ipak sam prilino lako mogao i bez toga. to uope ima u jelu i pilu, jahanju i vonji, zar ne? Malo filozofije, i sve postaje nepotrebno i smijeno. Pa i drutvo i dobar glas i to to pred tobom skidaju eir, i to je na posljetku nebitno, mada veoma ugodno. Ali, htjeli smo razgovarati o ljubavi, zar ne? to je, dakle, ljubav? Umrijeti za voljenu enu, danas se to rijetko dogaa. To bi svakako bilo najljepe. Molim vas, ne prekidajte me! Ja ne govorim o ljubavi udvoje, o ljubljenju i

voenju ljubavi i enidbi. Ja govorim o ljubavi koja je postala jedinim osjeajem neijeg ivota. Takva ljubav ostaje usamljena ak i onda, kako se to kae, kada bude "uzvraena". Ona se sastoji u tome da sve htijenje i 71 umijee nekog ovjeka strasno tei jednom jedinom cilju i da svaka rtva postaje nasladom. Ta vrsta ljubavi ne eli biti sretna, ona eli gorjeti i trpjeti i razarati, ona je plamen i ne moe zga-snuti prije negoli proguta i ono posljednje ega se dohvati. O eni koju sam volio ne trebate nita znati. Moda je bila udesno lijepa, moda samo zgodna. Modaje bila genij, moda i ne. Boe, zar je to uope bitno! Bila je ponor u kojemu sam trebao skonati, bila je ruka Boja koja je jednoga dana posegnula u moj beznaajni ivot. I otada, taj beznaajni ivot bio je sjajan i raskoan, shvatite to. Najednom to vie nije bio ivot stalekoga ovjeka, ve ivot boga i djeteta, mahnit i nepromiljen, plamen i buktinja. Od toga trenutka, sve to mi je prije bilo vano, postalo je otrcano i dosadno. Proputao sam stvari koje nikada prije ne bih propustio, smiljao vragolije i kretao na putovanja samo da bih na trenutak vidio osmijeh te ene. Za nj u, ja sam bio sve to ju je tada moglo obradovati, za nju sam bio veseo i ozbiljan, priljiv i utljiv, korektan i luckast, bogat i ubog. Kada je primijetila stoje sa mnom posrijedi, poe me stavljati na bezbrojne kunje. Bilo mije veselje sluiti joj, i nije mogla nita izmisliti, nikakvu elju smisliti koju joj ne bih ispunio kao daje sitnica. Ona tada uvidje da sam ju volio vie nego ijedan mukarac, pa nastupie spokojna vremena kada me shvaala i prihvaala moju ljubav. Viali smo se tisue puta, zajedno putovali, inili nemogue samo da bismo bili zajedno i obmanuli svijet. Sada sam mogao biti sretan. Bio sam joj drag. I neko sam vrijeme, moda, i bio sretan. No moje poslanje nije bilo tu enu osvojiti. Poto se neko vrijeme nauih one sree i ne morah podnositi novih rtava, kada bez muke od nje dobivah osmijeh i cjelov i no ljubavi, u mene se stade uvlaiti nemir. Nisam znao to mi nedostaje, bio sam postigao vie negoli sam u svojim najsmjelijim eljama ikada udio. No bio sam nespokojan. Kao to rekoh, nije mi bilo poslanje tu enu osvojiti. Sluaj je htio da se tako zbilo. Poslanje mi je bilo da patim od ljubavi, a kada je posjedovanje drage mi ene tu patnju poelo lijeiti i blaiti, u mene se useli nemir. Neko sam vrijeme trpio, a onda morah poi. Napustio sam enu, uzeo dopust i krenuo na dalek put. Moj je imetak ve tada bio 72 dobrano naet, ali tko mari? Putovao sam i vratio se nakon godine dana. Neobina li putovanja! Tek to sam bio otputovao, stara se vatra ponovno razbuktala. to sam dalje iao i due izbivao, to se bolnije vraala ona strast, a ja se radovao i sve dalje putovao, dugih godinu dana, sve dok vatra ne posta neizdrivom i ne prisili me da se vratim svojoj dragoj u okrilje. I sad sam bio tu, ponovno u svom domu i zatekoh ju ljutitu i do sri povrijeenu. Zar ne, ona se meni predala i usreila me, a ja sam ju ostavio! Imala je opet ljubavnika, ali vidjeh da ga ne voli. Prihvatila gaje radi osvete. Nisam joj mogao rei ni napisati to se zbilo i od nje me odagnalo, pa ponovno vratilo. Jesam li to i sam znao? Stadoh se, dakle, iznova oko nje truditi i za nju boriti. Ponovno sam kretao na daleke pute, proputao vane stvari i rasipao novce samo da bih od nje uo rije ili joj vidio osmijeh. Otpustila je ljubavnika, no ubrzo nala novoga jer mi vie nije vjerovala. Pa ipak me povremeno rado viala. Katkada bi u drutvu za istim stolom ili u kazalitu najednom preko svih pogledala prema meni, neobino blago i upitno.

Uvijek me smatrala bogatim,.silno bogatim. A ja sam tu vjeru u njoj budio i gajio samo da bih uvijek iznova mogao za nju uiniti neto to siromahu ne bi dopustila. Prije sam joj donosio darove, no sad je to bila prolost i morao sam smiljati druge naine kako da joj uinim radost i prinesem rtvu. Prireivao sam koncerte na kojima su glazbenici, koje je cijenila, izvodili njezine omiljene skladbe. Kupovao sam mjesta u loama da bih joj mogao ponuditi ulaznicu za premijeru. Ponovno se naviknula na to da skrbim za tisue sitnica. Bio sam u neprestanom vrtlogu poslova, sve za nju. Moj se imetak iscrpio i sada poee dugovi i novarske vjetine. Prodao sam slike, stari porculan, jahaega konja i za to kupio automobil koji joj je trebao stajati na usluzi. Na posljetku je dolo dotle da sam nazirao kraj. I dok sam ivio u nadi da u ju ponovno osvojiti, moji su se posljednji izvori iscrpli. No nisam elio prestati. Imao sam jo svoju slubu, svoj utjecaj, svoje ugledno mjesto. A emu sve to, ako njoj ne slui? I tako se dogodilo da sam lagao i utajivao i prestao se bojati sudskoga ovrhovoditelja jer sam se morao plaiti gorega. Ali nije 73 bilo uzalud. Ona je otpravila i drugoga ljubavnika, i sada sam znao da e uzeti mene ili nikoga. I uzela me, da. To jest, pola je u vicarsku, dopustivi mi da ju pratim. Idueg sam jutra predao molbu za dopust. Umjesto odgovora uslijedilo je moje uhienje s optubom: krivotvorenje dokumenata i pronevjera dravnoga novca. Ne recite nita, nije potrebno. Znam ve. No znate li daje i to bila vatra i strast i nadnica za ljubav - biti osramoen i kanjen, izgubiti i posljednji komad odjee? Shvaate li to, mladi zaljubljenice? Ispriao sam vam bajku, mladiu. ovjek koji ju je doivio nisam ja. Ja sam siromaan knjigovoa koji prihvaa va poziv na aicu vina. No sada idem kui. Ne, ostanite jo, idem sam. Ostanite!" (1907.) Oblaci Promatrajui pejzaiste esto sam se udio gledajui kako se nebo modre ili druge boje moe brzo i lako ispuniti ljupkim i istim oblacima punim ugoaja. To je poput pisanja pjesama koje nama pjesnicima tako udesno lako ide od ruke. No, to ih ovjek due i bolje promatra, to bolje i alobnije primjeuje da su te ljupke pjesmice i oblaii jeftina roba i da vrlo rijetko izdre jasan pogled. Od mnogih tisua naslikanih oblaka koje sam vidio, sada mi jo samo rijetki gdjekad plove nebom sjeanja, strano rijetki, a oni su veinom djela starih majstora, mada se danas esto uje da su zrak i njegove pojavnosti otkrili, pa skoro i izmislili, umjetnici tek prije nekoliko desetljea. Meu novim slikarima, kojima zahvaljujem na nekoliko doista postojanih oblaka, nalaze se i vicarci Segantini i Hodler. Segantini je naslikao nekoliko alpskih oblaka, dodue pomalo tekih i materijalnih, inae kao Bojom rukom stvorenih, a Hodler je u nekoliko navrata, i to na jednoj skoro neuglednoj sliici u baselskome muzeju, naslikao posve lake, bezobline, siune bijele pare to nevjerojatno tanune lebde nad modrom povrinom jezera i sav zrak oiv-ljuju. No, nisam elio govoriti o slikarima; na tom su podruju pjesnici posve nepotrebni jer su ih strunjaci zamijenili, premda ovi, im neto moraju doista predoiti i doarati, mahom poseu za pjesnicima ili, ako su dovoljno iskreni, i sami ponovno piu poeziju. Jer, svakoj je znanosti, ne samo estetici, u odlunim trenucima potreban spoj vida i jezika, sposobnost jasna izriaja. Nerijetko sam viao i snimljene oblake i moram rei daje bilo savrenih, premda ne mnogo, jer nijedna fotografska ploa nije dovoljno osjetljiva na boje. Pritom su slike, na kojima je bilo snimljeno samo nebo bez komadia

zemlje, najee neuspjele. Jer, pruale su vrlo malo dojma kretanja, a neizvjesnost u kojoj ostavljaju promatraa kada je rije o udaljenostima, i opet ih liava svakog efekta ljepote. Drim da oblake ini lijepima i znaajnima upravo to to se kreu i to na nebu, koje je za nae oko beivotan prostor, uspostavljaju udaljenosti, mjere i meuprostore. injenica da te udaljenosti i mjere znaju nevjerojatno zavaravati, posve je nevana. Predmet koji pluta povrinom vode isto tako zavarava: oko uvijek precjenjuje udaljenost izmeu sebe i predmeta, a podcjenjuje onu izmeu predmeta i druge obale ili obzora. . Zrani prostor, u kojem pogled ne bi inae nita pronaao i u golemim bi razmjerima izgubio zanimanje i pozornost, zahvaljujui oblacima bitno dobiva na vidljivosti: on postaje produetkom Zemlje. U malome, tu uslugu moe obaviti i ptica, zmaj od papira ili raketa: za trenutak osjetimo kao djeljiv prostor neto stoje netom bilo praznina, pusto. Tu nam uslugu nikada ne bi mogla uiniti puka spoznaja o nepraznini zranoga prostora, jer oko ne vjeruje lako razumu kao to, unato svem znanju i poznavanju suprotnih injenica, ono vidi da se Sunce kree, a Zemlja stoji. Ono to ptica ini u malome, to oblaci ine u velikome. Oni to golemo prostranstvo ine zornim, ivim, prividno mjerljivim i s njime nas spajaju. Jer oni nam pripadaju, oni su zemaljski, zemaljska su voda, jedini su djeli Zemlje i zemaljske tvari koji se oku vidljivo penje u visine i u nevidljivu prostranstvu nastavlja ivotni tijek Zemlje. Otuda i ona simbolika oblaka, koju osjea svaki popodnevni eta, i koja budi sasvim razliite predodbe i osjeaje negoli 75 pogled na Sunce, Mjesec, zvijezde. Oni nisu zemaljski, nisu mjerljivo bliski, ve ive svojim vlastitim ivotom. Nisu dio Zemlje, koji plovi u prostoru, i svoj oblik i kretanje ne primaju od bliskih i poznatih nam prirodnih sila. No oblaci s nama dijele zrak i tamu, vjetar i toplinu. Oni nisu svjetovi, ve pripadaju naemu svijetu, nastaju i nestaju pred naim oima prema zakonitostima koje razumijemo i istodobno sami osjeamo, i uvijek se iznova vraaju Zemlji. No mi taj povratak rijetko vidimo. Pri ]akoj kii ili snijegu ne vidimo vie oblake. A dok ih vidimo, njihova je svrha naem oku neuoljiva. Kao to nam oblaci ine zrani prostor vidljivijim, tako nam i kretanje zraka ine uoljivim. A kretanje zraka nije, dodue, naemu miljenju, ali je zato naim ulima uvijek zagonetno i stoga privlano. Ako se na stotinu ili tristo ili tisuu metara nad mojom glavom zrak kovitla, zrane struje kreu, sastaju, kriaju, dijele, meusobno bore, meni to nita ne znai. No vidim li gdje oblaci sami ili rojei se plove, pa putuju sad brzo, sad polagano, zastaju, dijele se i gomilaju, preoblikuju i tope, propinju i pucaju, tada je to predstava koja budi zanimanje i plijeni pozornost. Tako je i sa svjetlou koju ne uoavamo u prividno praznome, modrome prostoru. No, pliva li u njoj oblak, svjetlost postaje siva, svijetlosiva, bijela, zlatna, ruiasta, i tako sva ta svjetlost u visini za mene vie nije izgubljena: jaju vidim, promatram, u njoj uivam. Tko jo nije s veeri, kada je sunce ve davno zalo i zemlja ugasla, promatrao kako se u visini, plovei u svjetlu, oblaci jo are! Pomislimo li da su oblaci dio Zemlje, tvari i svoj zemaljski, tvarni ivot vode u visinama, u prostranstvima u kojima osim njih nita tvarnoga ne moemo vidjeti, tada emo zasigurno razumjeti njihovu simboliku. Oni nam znae produetak zemaljskoga ivota u nekim drugim prostranstvima, pokuaj materije da se razgradi, iskrenu gestu Zemlje, gestu enje za svjetlom, visinom, lebdenjem, samozaboravom. Oblaci su u prirodi ono to su u umjetnosti krilata bia, duh-uvari i aneli ija ljudsko-ze-maljska tijela svojim krilima prkose sili tee.

J najzad, oblaci nam znae i prispodobu o prolaznosti, prispodobu ponajee vedru, oslobaajuu i blagotvornu. Promatramo njihova putovanja, borbe, predahe, slavlja i sanjarei ih tumaimo, gledajui u njima ljudske borbe, slavlja, putovanja, igre, i za nas je i ugodna i bolna spoznaja daje sva ta lijepa igra sjena tako asovita, promjenjiva i prolazna. (1907.) Na Boi U ivotu prosjena ovjeka naeg doba proslava onih nekoliko opeprihvaenih blagdana zapravo je njegov jedini ustupak idealu. On Novu godinu proslavlja vrtei glavom ili sentimentalno uzdiui nad prolaznou ivota, nad brzim protokom vremena, Uskrs i Duhove slavi kao svetkovine proljea i obnove, a na blagdan Svih svetih posjeuje groblja. Boi svetkuje tako da si priuti jedan ili vie dana odmora, eni daruje novu haljinu, a djeci igrake. Poneki se naas i obraduje djejemu veselju; promatra sjajno boino drvce s pomalo sjetnom uspomenom na vlastito djetinjstvo i gledajui djecu kako se raduju darovima misli: Da, radujte se i uivajte, veoma brzo ivot e vam oduzeti radost i nevinost. On ne pita: Da, a zapravo zato? Zato mi se ini neupitnim da je "ivot" zla sila koja iz svijeta djetinjstva vodi u krivnju, razoaranje i nevoljen posao? Zato radost i nevinost nuno moraju pasti rtvom "ivota"? No toga dana, kada se doista to upitao, prestao je biti prosjean ovjek i zakoraio prema novom ivotu. Nastavi li tim putom, svaki e mu dan ivota ubudue biti vredniji, sadrajniji i znaajniji negoli svi prijanji blagdani sa svojim prolaznim sjajem i trunkom poluiskrene zamiljenosti. Uvidjet e da mu nije "ivot" uzeo nevinost, radost i ideale i da je bilo nepravedno i smijeno za to ivot optuiti. Jer, sam se bio obmanuo. Ne postoji "nunost" ni "struja vremena" koja bi pojedinca mogla prisiliti da materijalnim dobrima da prednost pred duhovnima, a prolaznima pred neprolaznima. Tko je nainio takav presudan izbor, ne smije za to kriviti nikoga doli sebe sama. 77 "Ta otkud vam to," uzvratit ete, "ovo nae vrijeme nije idealno i ne moemo mijenjati ni njega ni sebe." Da, to je ona stara fraza koju jedni ponavljaju od drugih i svatko misli da joj mora vjerovati. Da nae vrijeme nije idealno! A zato ne? Zato to se novac zarauje uoljivije, bezobzirnije i neukusnije nego prije? No pitanje je kako e jednom budunost prosuivati nae doba. Uvjeren sam da nitko nee rei: bilo je to doba kada je ugljen bio skup, doba u kom su izumljeni druker i kada s vodenom masaom, doba posljednjih potanskih koija i prvoga elektrinog tramvaja. Ja, naprotiv, vjerujem da e se mnogo vjerojatnije govoriti: bilo je to doba mnogih pjesnika, doba brojnih i vrlo religioznih pokreta. Sve ono to vam se danas ini ugodnom razbibrigom i luksuzom, dapae, ono to mnogi od vas jednostavno nazivaju budalatinom i tlapnjom, to e preivjeti i postojati i imati svoju vrijednost i znaaj i onda, kada sav va ogoreni, ozbiljni rat za vreu novaca bude davno, davno zaboravljen. Ne poznajete li Boi, praznik ljubavi? svetkovinu radosti? Zar ne priznajete ljubav i radost kao nadmone sile kojima posveujete osobite, svete, od drave zatiene blagdane? to je kod nas s ljubavlju i radou? Da biste tijekom godina nekoliko dana ili najvie tjedana imali malo sree, vi tri etvrtine svoga ivota provedete u praini i znoju emerna posla koji vas ne oplemenjuje, ve tlai. I kad umorni od njega stanete udjeti za svjetlom i radou, veina ju ne moe pronai u sebi samima, ve ju mora kupovati - u kazalitu, jeftinom kabaretu, u krmi. A to je s ljubavlju? ovjeku koji deset do dvanaest sati potroi na stjecanje novca, dva do etiri sata na gostionicu ili drugo zadovoljstvo, za enu mu i djecu, brau i sestre preostaje tek pokoji trenutak.

udesna je, ali jednostavna tajna ivotne mudrosti svih vremena, da nas svaka, i najmanja nesebina predanost, svako sudionitvo, svaka ljubav obogauje, dok nas svekolika tenja za posjedom i moi ini slabijima i siromanijima. Indijci su to znali i nauavali, a zatim mudri Grci, pa onda Isus iji blagdan danas slavimo, a otada jo tisue mudraca i pjesnika djela kojih su nadivjela epohe, dok su bogatai i kraljevi iz toga doba nestali 78 i proli. Bilo da vam je bliskiji Isus ili Platon, Schiller ili Spino-za, posvuda ete nai onu istu posljednju mudrost da nas sretnima ne ini ni mo, ni posjed, ni spoznaja, ve samo ljubav. Svaka nesebinost, svako odricanje iz ljubavi, svako djelatno suosjeanje, svaka samozatajnost doimlje se kao davanje, liavanje sebe, no tako se postaje bogatiji i vei i to je jedini put koji vodi naprijed i u visine. Drevna je to pjesma, a ja lo sam pjeva i propovjednik, no istine ne zastarijevaju, one su uvijek i posvuda istinite, propovijedali ih mi u pustinji, opjevali u pjesmi ili otisnuli u nekom listu. (1907.) Fragment iz mladosti S breuljaka se u zlatnome velu sputala ljetna veer. Na izmaku dana bljetavog i vrelog, natopljen mednim mirisom lipa u cvatu niz mranu je rijeku lahorio noni povjetarac donosei svjeinu s planina. Kako je s veeri u gradu jenjavao promet koija i buka posla, ustar, ravnomjeran ubor tamne vode postade ujniji. Iz amca to je veselo klizio niz rijeku zvonila je pjesma mlade seljanke, a prolaznici ju sluali i osmijehom uzvraali. U kuama na strmoj strani obale, koje se crne i sjeno-vite uzdizahu u mlijeno svijetlo nebo, tu i tamo crvenkastim sjajem zasvijetlie pojedini prozori oblikujui sluajna zvijea i figure kojima se odraz podrhtavajui razlijevao na valovima uzburkane Rajne. U mome potkrovlju, visoko nad rijekom, bilo je jo vrlo toplo. Leao sam na otvorenome prozoru i promatrao rijeku koja je jednako nezadrivo i ravnomjerno, jednolino i ravnoduno tekla ususret noi i daljini kao to su meni protjecali isprazni dani od kojih je svaki mogao i trebao biti krasan i neprolazno vrijedan, a koji su svi odreda propadali bez vrijednosti i spomena. Tjedni su tako prolazili, a da nisam znao kada e se neto promijeniti. Bile su mi dvadeset i tri godine i dani su mi prolazili u beznaajnom uredu u kojem sam radei nezanimljiv posao zaraivao tek toliko da sam mogao unajmiti sobicu u potkrovlju i 79 kupiti najnunije namirnice i odjeu. Veeri, noi, rana jutra i nedjelje prosjedio bih snatrei u svojoj sobi, itajui onih nekoliko knjiga to sam ih imao, crtkarajui i razmiljajui o izumu koji sam smatrao dovrenim, no kojega pet i deset i dvadeset puta nisam uspijevao sastaviti. Odnedavna sam to napustio i sad sam sjedio udei se kamo me dovela moja radinost i strasna elja za stvaranjem i utjena vjera u sebe samoga. Gdjekad bih uinio jo koji pokuaj, odrekao se obroka i za uteeni sitni kupio crtai pribor, papir i ulje za svjetiljku, no to sam inio jo jedino osjeajui potrebu da sam sebe zavaram i neuvjerljivu elju da jo jednom, kao nekad, provedem sate i veeri u prediv-noj groznici nade i stvaralakog ina. No, otkako su krenule vruine i moja soba do kasno u no gorjela pod usijanim krovom, izvan ureda sam sate promatrao jo samo kao dokon gledatelj, ne imajui nita protiv da ih gledam kako preda mnom prolaze poput uveloga cvijea. Ponekad bih nakratko sjeo na klupu na nekom trgu gdje je mirisalo na drvee i tratinu, a kadto bi me u nedjeljno jutro najednom obuzela bolna, strasna udnja za livadama, umom, planinama i seoskim zrakom, jer sam na selu odrastao. No gotovo nikada nisam udovoljio toj nostalgiji, jer su me kukavan ivot i vjena besparica liili svake svjeine i poduzetnosti. Kad bi me uspomena na zaviaj i djetinjstvo i seosku slobodu silno muila, napisao bih majci pismo priajui joj da mije

dobro i da je u ovome gradu ivot predivan. To bi se dogodilo jednom u pet ili est tjedana, a zatim bih se pitao zato zapravo laem jedinoj osobi na svijetu koju volim i koja mije privrena. Te lijepe ljetne veeri bio sam neodluan da li da prihvatim poziv direktora Gelbkea na obiteljsku vrtnu zabavu. Nisam elio biti meu ljudima, prisiljen razgovarati, sluati i davati odgovore; bio sam preumoran i nezainteresiran, i ponovno bih tamo morao lagati, hiniti da mi je dobro i daje sa mnom sve u redu. S druge pak strane, ugodna i utjena bila je pomisao da e tamo biti jela i dobroga pia, da u prohladnome vrtu miriu bokori i cvijee, a kroz ukrasno bunje i stara stabla vode mirni puteljci. Direktor Gelbke bio mi je, osim onih nekoliko siromanih kolega na poslu, jedini znanac u gradu. Moj otac je njemu ili moda jo njegovu ocu neko davno uinio nekakvu uslugu, a po savjetu svoje majke prije dvije godine doao sam mu u posjet, pa me sada taj ljubazni gospodin zgodimice pozivao k sebi u kuu, ne izlaui me ipak drutvenim situacijama kojima moje obrazovanje i moja garderoba nisu bili dorasli. Pomisao na sjedenje u prozrano-prohladnome direktorovom vrtu uinila mi je moju tijesnu, zaguljivu sobicu posve nepodnoljivom te odluih prihvatiti poziv. Odjenuo sam bolji sako, gumicom za brisanje oistio ovratnik koulje, ietkao hlae i izme i prema navici za sobom zakljuao vrata mada kod mene nijedan lopov ne bi imao to ukrasti. Pomalo umoran, kakav sam u ono doba uvijek bio, krenuo sam niz usku, ve mranu ulicu, preko ivahnoga mosta i kroz mirne ulice otmjenijega dijela grada prema direktorovoj kui koja se tada nalazila gotovo izvan grada u napola seoskom, staromodno skromnomu gazdinstvu pokraj vrta ograenog zidom. S tjeskobnom enjom gledao sam, kao toliko puta prije, tu iroko i nisko graenu kuu, ulazna vrata obrasla ruama penjaicama i velike prozore sa irokim klupicama. Lagano cimnuvi zvonce proao sam pokraj sluavke i uao u polumraan hodnik s onom uzbuenom zbunjenou koja me obuzimala prije svakoga susreta s nepoznatim ljudima. Do posljednjeg trenutka jo sam gajio djelominu nadu da u zatei gospodina Gelbkea samoga sa enom ili moda s djecom; no iz vrta su dopirali nepoznati glasovi i ja se oklijevajui uputim kroz malu dvoranu prema vrtnim stazama slabano osvijetljenim s tek nekoliko lampiona. Domaica mi poe u susret, prui ruku i povede me kraj visokoga bunja prema rondeli gdje je pod svjetlom lampiona za dvama stolovima sjedilo drutvo. Direktor me pozdravio na svoj ljubazno vedar nain, nekoliko obiteljskih prijatelja kimnulo je glavom, neki se gosti pridigli, predstavili, ja sam promrsio pozdrav i naklonio se nekolicini dama koje su odjevene u svijetle tonove blistale na svjetlu lampiona i neko me vrijeme promatrale. Zatim mi ponudie stolac i smjestie me dolje na uskome dijelu stola izmeu starije gospoice i vitke mlade djevojke. Dame su gulile narane, no preda me posluie kruh s maslacem, unku i au vina. Ona starija neko me vrijeme promatrala, a onda me upita nisam li jezikoslovac i nije li me ve negdje srela. Ne, rekoh, trgovac sam, bolje reeno tehniar, pa sam joj pokuao opisati 80 81 kojem soju ljudi pripadam; no kako se ve u iduem trenutku drugamo zagledala oito me ne sluajui, ja zasutim pa se primim ukusnoga jela. A kako me nitko nije ometao, time sam se zabavio dobrih pola sata, jer mi je bila sveana iznimka da naveer mogu uivati u obilnim i finim jelima. Zatim sam polako ispio au dobroga bijelog vina besposleno sjedei i ekajui to e se dogoditi. Iznenada mi se obrati mlada dama s moje desne strane, s kojom do tada nisam ni rije progovorio, te mi vitkom i gipkom rukom ponudi polovicu oguljene narane. Zahvalim joj, uzmem voku i najednom me obuze neobina radost i ugoda

te pomislim kako se neznanac vjerojatno ne bi mogao ni na koji ljupkiji nain pribliiti drugoj osobi, ve takvim jednostavnim i lijepim darom. Tek se sada paljivo zagledavi u susjedu pred sobom sam vidio profinjenu, njenu djevojku otprilike svoje visine ili jo viu, gotovo krhkih oblika i uska, lijepa lica. Barem mi se takvom uinila u tom trenutku, jer poslije sam mogao uoiti da je, dodue, imala profinjene i vrlo vitke ruke i noge, ali je bila jaka, okretna i sigurna. im je ustala i proetala u meni nestade predodba o njenosti potrebitoj zatite, jer u hodu i kretnjama djevojka je bila smirena, uznosita i samostalna. Oprezno sam pojeo polovicu narane nastojei djevojci uputiti nekoliko ljubaznih rijei i pokazati se donekle pristalim ovjekom. No iznenada me obuze sumnja da me djevojka moda prije toga promatrala dok sam u tiini jeo i da me sada smatra ili prostakom, koji zbog jela zapostavlja susjede, ili gladuem, a to bi mi bilo jo neugodnije, jer je oajno sliilo istini. U tom trenutku njezin dar izgubi onaj jednostavni smisao i postade igrarijom, moda ak i porugom. No moja se sumnja inila neutemeljenom. Barem se gospoica izraavala i kretala nekom pro-stodunom mirnoom, uljudno pratila moj govor i nipoto nije ostavljala dojam da me smatra nekulturnim poedruhom. Pa ipak, razgovor s njom nije mi bio lak. U ono vrijeme, u nekim ivotnim iskustvima pred veinom sam svojih vrnjaka prednjaio isto onoliko koliko sam svojom vanjskom naobrazbom i vjetinom drutvenoga ophoenja za njima zaostajao. Uljudan razgovor s mladom damom finih manira za mene je bio prava 82 vratolomija. Nakon nekoga vremena primijetio sam daje lijepa djevojka uoila moju podreenost i dame tedi. To me uzrujalo, ali mi nipoto nije pomoglo prevladati teku smuenost, ve me samo dodatno zbunilo, pa sam usprkos ugodnoga poetka uskoro zapao u fatalno raspoloenje obeshrabrenog prkosa. A kada se dama nakon nekog vremena posvetila razgovorima s drugima, nisam ju pokuavao zadrati kraj sebe, ve sam ostao tvrdoglavo i pokunjeno sjediti dok je ivahno i veselo s drugima avrljala. Pruie mi kutiju s cigaretama, uzeh jednu i zapalih, neveselo i utke otpuhujui dimove u plaviastu veer. Kada se zatim vei broj gostiju ustao i uz priu poao u etnju vrtnim puteljci-ma, ja se takoer tiho pridignem, poem na stranu i s cigaretom stanem iza jednog stabla gdje me nitko nije mogao smetati, aja sam izdaleka mogao promatrati zabavu. U skladu sa svojom sitniavou, koju na veliku alost nikada nisam uspio promijeniti, bio sam ljut na sebe predbacujui si zbog svoga priglupo tvrdoglavog ponaanja, no nisam se mogao svladati. Budui da nitko nije za mene mario, a nisam se uspio odluiti na bezazlen povratak, ostao sam kojih pola sata u svome nepotrebnom zaklonu i napustio ga, oklijevajui, tek kada sam uo domaina da me doziva. Direktor me dovukao za svoj stol dobrohotno se raspitujui o mome ivotu i zdravlju, aja, izbjegavajui izravan odgovor, nekako se ponovno ukljuih u drutvo. Meutim, ipak nisam ostao poteen male kazne za taj brzopleti uzmak. Sada mije ona vitka djevojka sjedila suelice i to mi se, pri duem promatranju, vie sviala, to sam se vie kajao zbog svoga dezerterstva i pokuavao iznova zapodjenuti razgovor. No sada je bila uznosita i preula moje slabane pokuaje da ponovno oivim konverzaciju. Uhvativi joj jednom pogled pomislih da e biti prijeziran ili mrzovoljan, no bio je samo hladan i ravnoduan. Ponovno me obuze onaj sivi i runi svakodnevni osjeaj jada, sumnjiavosti i praznine. Gledao sam vrt s blago svjetlucavim puteljcima i lijepim, tamnim kronjama, bijelo prostrte stolove sa svjetiljkama, posudama za voe, cvijeem, krukama i naranama, dobro odjevenu gospodu, gospoe i djevojke u svijetlim, lijepim bluzama, gledao sam mnoge bijele damske ruke kako se 83 igraju cvijeem, njuio miris voa i plaviasti dim dobrih cigara, sluao

uglaene i profinjene ljude kako zadovoljno i ivahno razgovaraju - i sve mi se to inilo beskrajno tuim, stranim i nedostinim, pa i zabranjenim. Bio sam uljez, gost iz nieg, siromanijeg svijeta, kojega su uljudno i moda saaljivo trpjeli. Bio sam bezimen, siromaan, beznaajan radnik koji je neko vrijeme gajio snove o usponu prema boljem i slobodnijem ivotu, a sad ve odavno potonuo natrag u ilavu tromost svoga beznadnoga bia. Tako su mi lijepa ljetna veer i veselo druenje prolazili u neutjenoj nelagodi, koju sam nerazumnim kinjenjem sebe samoga prkosno jo vie pogoravao, umjesto da se barem skromno radujem ugodnoj okolini. U jedanaest sati, kada su prvi gosti krenuli, ja se takoer kratko oprostim i najkraim putem poem kui da bih legao u krevet. Ve izvjesno vrijeme drala me neprestana tromost i pospanost s kojom sam se za radnoga vremena esto morao boriti, da bih joj u slobodno vrijeme u svakom trenutku bezvoljno podlegao. Nekoliko je dana proteklo u uobiajenom neredu. Svijest da ivim u alosnom izvanrednom stanju odavno sam ve izgubio; ivio sam u nekoj otupjeloj, nepromiljeno poslunoj ravnodunosti i bez aljenja gledao kako mi prolaze sati i dani od kojih je svaki trenutak znaio neponovljiv djeli mladosti i ivota. Kretao sam se poput satnoga mehanizma, ustajao na vrijeme, prelazio put do trgovine, obavljao svoj mehaniki posli, uinao kruh i jaje, vraao se na posao, a zatim naveer leao na prozoru svoje mansarde na kojem bih esto i zaspao. O vrtnoj zabavi kod direktora vie nisam razmiljao. Openito, dani su mi prolazili ne ostavljajui uspomene, a kada bih gdjekad, nou u snu, mislio na neka druga vremena, bila su to daleka sjeanja na djetinjstvo i doimala se kao odjeci nekog zaboravljenog i u bajku pretvorenog predivota. A onda se jednoga vreloga popodneva dogodilo da me se sudbinaponovno sjetila. Neki u bijelo odjeven Talijan s prodornim runim zvoncem i malenim kolicima zveckao je ulicama prodajui sladoled. Upravo sam bio izaao iz ureda i, vjerojatno prvi put nakon nekoliko mjeseci, nisam odolio iznenadnoj elji. 84 Zaboravljajui na svoju pedantno tedljivu odmjerenost, izvadio sam iz lisnice kovanicu i dao Talijanu da mi za nju u malen papirnat tanjuri nagrabi crvenkastoga vonog sladoleda koji sam pohlepno pojeo jo u hodniku kue. To razbuujue hladno osvjeenje toliko mi je godilo, da sam, i sad se toga sjeam, s uitkom polizao i mokri tanjuri. Zatim sam kod kue objedovao svoj uobiajeni komad kruha, malo pridrijemao u nekom polusnu, a zatim se vratio u pisarnicu. Tamo mije pozlilo, a ubrzo su me napali tako uasni bolovi u trbuhu da sam, vrsto se drei za rub pulta, nekoliko sati utke trpio muke, a po svretku radnoga vremena pohitao k lijeniku. Budui da sam bio upisan u zdravstveni fond, uputili su me dalje nekom drugom lijeniku, no taj je bio na ljetnom odmoru pa sam morao prijei jo jedan put do njegova zamjenika. Zatekao sam ga kod kue. Bio je to mlad, ljubazan gospodin koji je prema meni postupao kao prema sebi ravnomu. Kada sam mu, odgovarajui na kratka i jasna pitanja, prilino tono opisao svoje prilike i svakodnevni nain ivota, preporuio mije da odem u neku bolnicu u kojoj bih bio bolje zbrinut nego kod sebe u stanu. Kako nisam uspijevao sasvim potisnuti bol, on sa smijekom primijeti: "Niste ba esto bolovali?" Doista, od svoje desete ili jedanaeste godine nikada nisam bio bolestan. No lijenik ree gotovo nevoljko: "Ubijate se svojim nainom ivota. Da niste tako ilavi, uz takvu ishranu ve biste se davno razboljeli. Ovo vamje sada opomena." Pomislio sam, lako je njemu govoriti s tim zlatnim satom i naoalama, ali sam ipak shvatio da moje nedostojno stanje u posljednje vrijeme ima realne uzroke i pritom osjetio moralno rastereenje. No snani bolovi nisu mi davali mira za razmiljanje i predah. Uzeo sam papiri koji mi je doktor dao, zahvalio se i otiao da bih se, ostavivi najnunije obavijesti, javio u bolnicu u kojoj sam posljednjim snagama potegnuo zvonce te morao sjesti na stube da se ne bih sruio. Primili su me prilino neljubazno, no kako su ipak uoili moje bespomono

stanje, odveli su me prvo u mlaku kupku, a zatim u krevet u kojem sam uskoro, uz sve tii cvile prolazeeg bola, posve izgubio svijest. Tri dana imao sam osjeaj da moram umrijeti i svakodnevno se udio da je to tako muno, sporo i 85 bolno. Svaki mije sat bio beskrajno dug, a kada su tri dana prola, inilo mi se kao da sam preleao nekoliko tjedana. Napokon sam pronaao nekoliko sati sna, a pri buenju mi se vratio osjeaj za vrijeme i svijest o mome stanju. No istodobno sam primjeivao koliko sam bio slab, jer mi je svaki pokret predstavljao napor, ak mi se i otvaranje i sklapanje oiju inilo kao mali posao. Kada je dola sestra i pogledala me, obratih joj se vjerujui da govorim glasno kao inae, no ona se morala prignuti i jedva me razumjela. Tada sam shvatio da ne treba nagliti s ponovnim ustajanjem i na neodreeno se vrijeme, bez puno bola, prepustio djejemu stanju ovisnosti o tuoj njezi. Potrajalo je neko vrijeme dok mi se nije poela vraati snaga, jer i najmanja usta puna jela uvijek su mi iznova inila bol i tegobe, pa bila to i lica lagane juhe. Tijekom toga neobinog vremena nisam bio, na vlastito uenje, ni tuan ni zlovoljan. Tupa besmislenost moga bezvoljnog ivotarenja tih posljednjih mjeseci bivala mije sve jasnija. Prestraio sam se onoga to mi se skoro dogodilo i iskreno se radovao svome ponovnom osvjetenju. Bilo je to kao da sam due vrijeme preleao u snu, i sada sam, napokon budan, s radou iznova napajao i oi i misli. No zbilo se da su od svih maglovitih dojmova i doivljaja iz toga sumorno prospavanog vremena neki, koje sam drao skoro zaboravljenima, sada u jarkim bojama preda mnom stajali zauujue ivi. Meu tim slikama, kojima sam se u nepoznatoj bolesnikoj dvorani sada sam zabavljao, na prvome je mjestu stajala slika one vitke djevojke kojaje u vrtu direktora Gelbkea kraj mene sjedila i ponudila mi naranu. Nisam joj znao imena, ali sam za dobrih trenutaka mogao zamisliti cijeli njezin lik i profinjeno lice onom prisnom jasnoom kakva nam uspijeva samo kod starih znanaca, zajedno s nainom njezinih kretnja, njezina govora i glasa, i sve to zajedno stvorilo je sliku pred ijom mi je njenom ljepotom bilo ugodno i toplo kao djetetu kad se privije uz majku. inilo mi se kao da sam je u prolim vremenima ve negdje vidio i upoznao, a njezin ljupki lik, ne marei za proturjeja, poput pratitelja koji nadilazi zakone vremena, doskora se javljao u svim mojim sjeanjima, pa ak i onima iz djetinjstva. Uvijek iznova s novim sam uitkom promatrao 86 tu njenu figuru, koja mije najednom postala tako prisna i mila, a njezinu tihu nazonost u svome sam svijetu misli prihvatio nekom bezbrinom, ali ne i nezahvalnom samorazumljivou, Onako kao to s proljea prihvaamo procvjetale trenje, a ljeti miris sijena, bez uenja i uzbuenja, no u sebi ipak duboko zadovoljni. Pa ipak, taj naivni i edni odnos prema lijepoj slici mojih snova trajao je samo dotle dok sam posve iscrpljen leao odsjeen od ivota. No im sam malo ojaao, poeo podnositi jelo i bez velika se umaranja ponovno uspijevao u krevetu okrenuti, djevojina je slika gotovo stidljivo ustuknula, a istu, obestraenu sklonost, zamijenila je eznutljiva udnja. Sada sam najednom sve ee osjeao ivu elju da joj izgovaram ime, njeno ga apuem i tiho pjevuim, i postade mi pravom mukom to joj ne znah imena. U svojim snatrenjima igrao sam se s njom kao s dragom sestricom; no sad mi je najednom bilo teko oko srca to o meni nita nije znala, to sam za nju bio stranac iji pozdrav ak moda ne bi prihvatila ni uzvratila, dapae, to me moda ak ima u zlu, neugodnu sjeanju. I tako sam leao dan za danom u mislima njome zaokupljen, a ipak o njoj ne znajui nita osim izgleda i onih nekoliko rijei to sam ih one veeri od nje uo. Neki manji dogaaji nakratko su prekinuli to neobino jednostrano misaono

openje s neznankom. Najprije je stiglo majino pismo koje proitah s udnim osjeajima jer o mojoj bolesti nita nije znala. tovie, bezazleno je odgovarala na moja posljednja neistinita i hvalisava izvjea, pa sam kao u zrcalu promatrao sebe i svoj prijanji jad. Koliko samjoj sada bio dalek, u meuvremenu okrznuvi smrt i kroz tjelesnu bolest doivjevi unutarnje ozdravljenje! Posramljeno gurnem pismo pod jastuk i odluim svoje prijanje neistine prvom zgodom popraviti ili barem ispovjediti. Uskoro mi stigne vijest od moga poslodavca koju su mi u bolnici tjedan dana uskraivali. Bio mije poslao manji zaostatak plae, na koji sam jo imao pravo, i u isti me mah otpustio s posla. Ta me vijest nije uznemirila mada mi je nain na koji u dalje zaraivati za ivot jo bio nerazvidan. Osjeaj da sam nasi-lu istrgnut iz kukavnog i bezdunog ivotnog perioda, u meni je 87 bio tako snaan i radostan da me materijalne brige nisu mogle shrvati. Zatim se dogodilo da jednoga dana, u vrijeme posjeta, u bolesniku prostoriju ue dama sa eirom i suncobranom i ja u njoj s uenjem prepoznah enu direktora Gelbkea. U ruci je nosila cvijee. Medicinska ju sestra pozdravi. Budui da sam se stidio i nisam elio da me prepozna - predmnijevajui da ide u posjet nekom drugom bolesniku - zavukao sam glavu pod plahtu i prikrio se. No ona se zaputi ravno prema mome krevetu i zasta-de. uvi njezino pitanje sestri: "Spava li?" okrenuli se i pruih joj ruku. Primijetio sam daje bila zateena mojim izgledom, a kad me zatim s dobrodunim suosjeanjem stala ispitivati i koriti to ju nisam obavijestio o svom loem stanju, neobino mije godilo to se netko o meni raspitivao i zanimao za moje stanje. Darovala mije nekoliko prelijepih rua, no taje ljubaznost bila dvosjekli ma jer mi s mirisom cvijea stadoe navirati sjeanja na sve one dobre stvari tamo vani. Od tog trenutka ponovno sam s enjom mislio na svijet i poput zatoenika iekivao trenutak putanja na slobodu. Istodobno s buenjem zanimanja za okolinu poeo sam osjeati i neko zajednitvo sa svojim supatnicima i vie pozornosti posveivati drugovima iz zajednike prostorije i susjedima u bolesnikoj sobi. Jedan od njih, moj susjed s lijeve strane, ostao mi je u sjeanju i zasluuje da ga ne zaboravim. Vjerojatno je odavno pokopan u bolnici, a njegovo komino ime stoji jo samo na izgubljenim i poutjelim bolesnikim kartonima iz onog doba. Zvao se Eustachius Zizibin i bio je putujui kroja ili je to negda bio, jer njegovim je putovanjima bio zadan cilj, i teko da je onaj krevet i onu dvoranu napustio drukije doli mrtav. Vjerojatno je bio svjestan svoga stanja, ali ne i alostan zbog onoga na to po prirodi nije bio spreman. Ne sjeam se od ega je bolovao, a vjerojatno to nikada i nisam znao, jer o svojoj bolesti nikada nije govorio. Moglo mu je biti neto preko etrdeset godina, no bliska ga je smrt ve bila naela, i mrava mu je glava ve nalikovala mrtvakoj lubanji. Ali, narav mu je bila nesputana i jo uvijek djeje vedra, i esto mi se inilo kao da su se tom ovjeku dogaale samo vesele stvari ili kao da nema razumijevanja za druge stvari doli vesele. 88 "Nikad mi se ni' urilo", ree jednom lukavo, "pa sad, evo, umirem, al' i sad polako." Domovina mu je, mislim, bila u leskoj, ali u tih dvadeset godina putovanja svi su mu njemaki dijalekti u govoru ostavili pomalo traga, kao to se to katkad moe uti u prodavaa mio-lovki i kotlokrpa, ali rijetko u pravih obrtnika. esto se u svom krevetu znao onako za sebe hihotati, a kad bi ga upitali emu se smije, zapoeo bi reenicom: "Neto mi palo na pamet", te nastavio pripovijedati o neobinom majstoru u Landshutu kod kojega je neko radio, ili o egrtskoj pustolovini u Harzu ili o papigi udovice iz Bruchsala kod koje je neko vrijeme stanovao jer je u njega bila zaljubljena. Ta gaje papiga osobito veselila i esto mu padala na um, a kada je o njoj pripovijedao

oponaajui kretav, neobino nazalan ptiji glas, bio je uitak istodobno promatrati njegovu bezazlenu sreu. U to sam se vrijeme nerijetko smijao njemu i s njim, no poslije, u vremenima patnje, esto sam se s divljenjem, pa i tovanjem sjeao kako je svoju sudbinu smireno podnosio i kako je, skoro ve na umoru, dobrim raspoloenjem zabavljao i tjeio nas koji smo ozdravljali. On je takoer bio povodom da sam zgodimice meditirao o smrti, to nikada prije nisam inio. Moja su se razmiljanja i sada manje bavila samom smru, a vie lijepom zagonetkom ivota. Po prvi put postao sam svjestan kako udnovato ovjek pliva svijetlom povrinom tjelesnog i duhovnog ivota, izronivi iz tame prijanjih narataja i osuen na skori povratak u tu istu tamu. Pritom me nije previe muilo moram li tamu nazvati nitavilom ili vjenou; sama injenica da sam iv dovoljno me zaokupila, jer sam ju prestao smatrati neim to se podrazumijeva i u njoj, dapae, sa zahvalnou gledao sretan sluaj. To je takoer odgovaralo stanju osobe koja ozdravljuje i koja voli, i osjeao sam se voljnim i sposobnim da od ovoga trenutka ponem mudro koristiti svoje sposobnosti i vie panje posvetim vrijednosti vremena. inilo mi se hvalevrijednim i mudrim, poput zadovoljnoga krojakoga pomonika Zizibina ne dopustiti da mi pomisao na kraj pokvari uitak ovoga trenutka, pa odluih ubudue u asu zlovolje izgovarati njegovo ime kao opomenu i podsjeanje na zapovijedi najjednostavnijega ivotnog umijea. No nikakvim 89 odlukama nisam uspijevao promijeniti vlastitu narav, ne mogav-i van iz svoje koe, pa mi lijepi naumi skonae onako kao to inae zavravaju sve moje dobre nakane. Ipak su mi takve misaone igre i nakane s vremena na vrijeme pomagale da prebrodim nestrpljive trenutke kojih sam sada ve mnogo imao. Da su me nakon izljeenja ekale stare, poznate prilike, ne bih bio tako nervozan. No ovako, doista sam kretao u nov ivot, iznova sam morao traiti posao i zaradu, a bio sam i zaljubljen. S uenjem sam primijetio koliko sam se u sebi promijenio u tom kratkom vremenu od nastupa bolesti. Prije sam si umiljao da sam ak slobodouman i neovisan jer sam svom seoskom podrijetlu i pobonoj predaji, zahvaljujui itanju i vjebanju skepticizma, mogao suprotstaviti naueno bezvjerstvo i svjesnu vladavinu razuma. Sad sam, meutim, osjeao da mije i ta, pored sve skromnosti, vrlo samosvjesna filozofija postala bezvrijedna i na njezino mjesto nije stupila neka nova dogma, ve osloboen osjeaj nedostatnosti svake vjere i ivahna, neutaiva znatielja prema onome to mi se u ovom udnovatom ivotu jo moe dogoditi i od mene nastati. Budui da u svom krevetu nisam mogao poeti ostvarivati sva ta nova uvjerenja, pustio sam osjeajima i mislima da slobodno lete ijedni druge sustiu, a na posljetku sam olovkom i jo nesigurnom rukom napisao majci podugako pismo u kojem sam, inilo mi se, izrazio sve stoje tada u meni previralo. Kada sam tu nesretnu krabotinu iduega dana ponovno proitao i htio bolniarki dati da ju poalje, najednom mi se jasno pred oima stvori slika majke. Gledao sam ju, visoku, mravu enu prosijede kose kako u naem domu obavlja svoj posao, ree hranu i u tekom vjedru vue vodu s bunara, i gledao sam ju kako sjedi u sobi, pletaom iglom otvara moje pismo i primie ga svojim strogim, svijetloplavim oima. Tad mi se moje briljivo birane, a ipak nejasne rijei uinie budalastima i beskorisnima i pismo razderah na komadie. Sada sam ponovno smio ustati i nekoliko sati provesti u bol-nikome vrtu, a pri pogledu na krovove koji su nadvisivali zid, na nebo, ptice koje lepeu krilima i oblake to plove, u meni je iekivanje i nestrpljenje naraslo do bola. Iza zida bio je grad i 90 bila je sloboda, tamo su bile ulice u kojima sam smjerao s novom radou boriti se za svoj ivot i u kojima je negdje u nekoj nepoznatoj kui vjerojatno stanovala ona vitka, mila djevojka.

U meuvremenu su me lijenik i sestra opskrbili potrebnim upozorenjima i pravilima za ivot. Nisu mi zatajili da mije utroba dodue zalijeena, no da nema vie onog bezbrinoga zdravlja, i ne budem li se strogo pazio, nita se ne moe jamiti. Ta ogranienja svoje skore slobode sluao sam s odreenom mrzovoljom, jer mi se u tom trenutku inilo da moj eludac i crijeva ne zasluuju toliku ast, a kad sam, napokon otputen, osunanom ljetnom ulicom krenuo u svoj stari stan, osjeao sam se tako sveano i sjajno kao nekad u bezbrinim mladalakim danima. Novac mije upravo dostajao da platim pristiglu stanarinu. U mojoj sobici sve me je gledalo kao novo i ispunjeno vedrom nadom. Nisam shvaao da sam ovdje mogao provoditi tako neutjene sate. Moji papiri i crtei takoer su izgubili onaj obeshrabreni izgled. Uope nisam sumnjao da moj izum ipak mora uspjeti, a ako ne taj, onda neki drugi. Iduega dana uredno sam se odjenuo i poao direktoru Gelb-keu. Taj dobroduni gospodin primio me ljubaznije nego ikada, zabrinuto se raspitivao za moje zdravlje i ostale potekoe i ponudio mi pomo. Nisam, meutim, bio voljan dopustiti da mi itko pomogne, osim moje majke, i dobrodunom sam gospodinu svoje prilike prikazao u najboljemu svjetlu. Izvijestio sam ga o svojoj odluci da uskoro otputujem k majci i u mome je opisu to putovanje prije izgledalo kao zgodna razonoda nego kao povratak ovjeka bez posla u stari zaviaj. "Kako god elite", rekao je direktor smjekajui se, "no prije nego otputujete kui, posjetite nas jo jednu veer! Sutra nam dolazi nekoliko kunih prijatelja. Biste li doli?" U mislima na svoju lijepu djevojku ustro sam prihvatio i izaao iz kue laka koraka kao dijete iz slastiarnice. Do iduega dana, premda novca vie nisam imao, mogao sam jo nekako ostati u gradu, a zatim sam namjeravao put kui, k majci, prevaliti bez dodatnih trokova, pjeke - na stari obrtniki nain. Najprije sam otiao u stan i napisao majci da u uskoro doi i kod nje neko vrijeme ostati. Zatim sam odetao izvan grada i na obali, prvi put nakon duega vremena, legao u procvjetalu travu. 91 uma je tamo sezala sve do rijenoga toka u kojem je iroka, svijetlozelena Rajna miljama daleko oplakivala joj rub. Prije nekoliko godina tamo su podigli brane i obzidali obalu. Okupao sam se u toj lijepoj divljini, nekoliko sati poivao u travi pod sjenovitim bukvama, pojeo sendvi koji sam ponio i obnovljenim ulima upijao svjetlost i mirise ume. A u veselome nestrpljenju traio sam i znak sudbine, bacajui granice u vodu i nastojei iz smjera njihova kretanja iitati sudbinu. No granice nisu plovile ni desno ni lijevo, ve samo ravno, pa sam zakljuio da sreu trebam vezati uz neki uzvieniji znak. Ispuni li se sutra naveer moja nada i lijepa gospoica ponovno bude tamo, smatrat u to pouzdanim znakom da nad mojim ivotom bdije dobra zvijezda. Nakon toga ugovora sa svojom sudbinom napustio sam ono prohladno mjesto i vratio se u grad te idui dan proveo u nemirnu iekivanj u bavei se sitnim pripremama za put i tratei vrijeme sve dok nije kucnula ta uena veernja ura. Polako i nesigurno zaputio sam se prema direktorovu domu. I opet me u vrtu izmeu visokoga bunja doekala blaga polutama, no u rondeli je stajao jedan jedini stol. Bio sam prvi gost i u razgovoru s domainom goredolje etao vrtnim stazicama. Uskoro se ponovno oglasi zvono na ulaznim vratima i ue student kojega sam ve poznavao, a uskoro nakon njega stie i direktorov neak sa enom, i tek to se pozdravie, pojavi se moja ljepotica u laganoj opravi na bijele i svijetlosmee tokice. Pri pogledu na nju, koji sam tjednima svakoga dana toliko puta zamiljao, silno sam se zbunio i kada sam ju pozdravio i pruio joj ruku, a ona ju primila hladno uz lagan naklon glave, najednom mi pade na um da sam u neobinoj zaslijepljenosti na susret sasvim drugaije zamiljao. Ona, s kojom sam u mislima provodio dane i koja mije

postala bliska, stajala je sada preda mnom kao sasvim strana osoba, no njezina mije vidljiva nazonost ipak razgalila srce vie i od najljepih snova. Sad smo svi bili na broju, na stoluje upaljena velika svjetiljka i poslueno jelo. Ne ekajui da me se pozove, sjeo sam pokraj vitke djevojke i prva rije, koju mije priutila, bila je dobrostiva pokazujui da me se jo sjea. "Promijenili ste se," ree, "tek sad vidim pri svjetlu lampe." 92 "Malo sam bolovao", uzvratio sam veselo. No domaica, koja je sjedila preko puta meni, dobaci: "Da malo! Ta samo to nam nije umro ne rekavi ni rije." "Ve biste saznali", kazao sam. "Zar je bilo tako loe?" upitalaje djevojka, a kad sam se potrudio da joj svoju nevolju prikazem beznaajnom i promijenim temu, ispostavilo se daje gospoica godinu dana slubovala kao dobrovoljna njegovateljica u nekoj bolnici. "Tamo se ovjek mora svaega nagledati", primijeti domaica, a moja susjeda, kimnuvi glavom, dometnu: "Zasigurno, ali i ugodnih stvari! U poetku me sasvim deprimiralo to sam morala gledati toliko bola i patnje, no poslije sam se esto udila koliko ljudi mogu trpjeti i neki pritom ostati posve mirni. Niste li i vi neto slino primijetili?" Tu ja stadoh priati o leskome krojau Zizibinu i zanijevi se u priu zaudih se kako mi je lako i brzo govor tekao s usana samo zato jer me moja susjeda sluala sa ivahnim izrazom lica i tihim osmijehom. Za vrijeme razgovora, budui da se domaica esto ukljuivala i gospoici obraala, uspio sam uloviti i njezino ime koje mi poput umilne glazbe skliznu kroz uho u srce i tamo ga pohranih kao dugo traeno blago. Zvala se Elisabeth Chevalier i inilo mi se da je njezino njemako ime u zauujue lijepom i milom suglasju s francuskim prezimenom. Na onom istom mjestu na kojem sam prije nekoliko tjedana u boleivu raspoloenju proveo veer punu mrzovolje, sada sam sjedio za stolom preobraen u vesela i ivahna sugovornika i jedva da me titalo to su ti ljudi pored mene bili imuni i od mene bolje odjeveni i to nisu smjeli znati da u sutra na stari obrtniki nain poi na dug put k majci. Pomisao da sutra na neizvjesno vrijeme moram napustiti grad budila se u meni s nekim tihim, blagim predosjeajem rastanka i nostalgije za domom. Kao u snu promatrao sam kroz grane stabala i grmlja kako se nono modro nebo polagano puni zvijezdama i udisao meki zrak ljetne veeri dok su mi usta izgovarala vedre i ravnodune rijei, a srce treperilo u oluji sree i enje. Pokraj mene u traku svjetla mirovala je Elisabethina ljupka glava i svijetlo, usko lice, i kad god bi govorila, gledao sam ju promatrajui njezino slobodno, bijelo 93 elo, tamnoplavu kosu i luk njezinih obrva, mirne oi i na stol poloenu ruku koja je bila skoro djeje uska, a ipak zrela i sasvim osobna oblika. Ustali smo malo proetati dok se stol ne raspremi. Hodao sam uz Elisabethu u tihom sumraku vrtnih puteljaka, gledajui kako ispod ruba njezine lelujave oprave pri svakom koraku izranjaju i nestaju mala stopala, pripovijedao joj prie iz zaviaja i ranoga djetinjstva i s divljenjem promatrao kako je na tom krhkom i njenom tijelu tako uspravno i energino drala vrat i glavu i u kakvu je samo skladu bio njezin ravnomjerno gibak korak s pokretima ruku te zakretima i nagibom vrata. Zemlja mi se inila lijepo ureenim perivojem, a ljudski ivot hodom kroz njega na lakim nogama. Moja je krv, postavi rjeom i tenijom, sad uzavrela i svaki je otkucaj srca bio mali kliktaj. Djevojci moda nisam bio ni drai ni mrskiji od studenta ili neaka ili nekog drugog mukarca. No svakako je osjeala moje blaeno divljenje to ju je okruivalo poput toplijega zraka, te i sama postade toplija i draesnija, i dok su rijei koje smo izgovarali sve vie gubile na teini i vanosti, osjeaj prisnije bliskosti bivao je sve vei. Imao sam osjeaj kao da u kaleu

neki dragocjen napitak sve vie raste i pjenei se, u tekim se kapljama polako prelijeva preko ruba, i kao da nas dvoje s tihom jezom kuamo blaene kaplje iz tog vrela sree. Kada je brani par poao kui, prikljuili smo se i mi mladi. Direktor se od mene ljubazno oprostio s molbom da pozdravim majku, njegova mi je ena zaeljela sretan put, izali smo na ulicu, a kad me Elisabeth upitala hou li ju otpratiti, bilo je to ono emu sam se ve odavno pun pouzdanja nadao. Nekoliko ulica s namaje jo iao student, a onda se oprostio i ja sam s Elisabeth sam hodao usnulim gradom. Koraala je lako i hitro poput srne. Prelazei preko mosta uivali smo u umu vode i nemirnom odrazu ulinih svjetiljaka. Budui da me pitala, priao sam joj o svom sutranjem putu kui, opisivao zaviajnu dolinu i nae selo. No nisam zaboravio pripomenuti da se namjeravam vrlo brzo vratiti, a ona je mirno rekla: "Tad u vas vjerojatno ponovno vidjeti kod Gelbkeovih. To bi me radovalo." Bre no to sam elio preli smo put; ona je 94 skrenula u prilino mranu, staru ulicu i zaustavila se pred kunim vratima na kojima je povukla zvonce i od mene se oprostila. Te rijei pozdrava najednom su mi opet zazvuale neobino hladno, i s nekom blagom tugom gledao sam kako Elisabeth nestaje kroz ulazna vrata iza kojih sam na trenutak mogao razaznati dubok poploan hodnik i sluavku sa svijenjakom. Zatim sam se vratio na sredinu ulice i dobro promotrio kuu koja se sa samo dva kata i vrlo istaknutim prozorskim natkrovima doimala ugodno starom i patricijskom. Budui da sam kod ulaznih vrata zamijetio malu, ovalnu mjedenu ploicu, jo jednom sam se vratio ne bih li saznao neto vano, no tamo je ime Chevalier bilo ugravirano tako sitnim slovima da sam ih u tami jedva mogao proitati. Udalj io sam se znaj ui da mi j e sudbina povezana s tom kuom i s tim gradom, a kada sam iduega dana ranom zorom poao iz grada, zarekao sam se da u se vratiti kao sreen ovjek i kova svoje sree. (1907.) Smaknue Sa svojih nekoliko sljedbenika majstor se s pjeaenja po brdima sputao u nizinu prilazei zidinama velikoga grada pred ijim se vratima okupilo mnotvo naroda. Priblii vi se, primijetili su podignuto stratite i krvnika koji je pokuavao nekog na mukama izmodenog zatvorenika izvui iz ivoderskih kolica i dote-gliti do krvnikoga panja. No svjetina se natiskivala oko toga prizora, rugala se osueniku, pljuvala ga i s bunom radou i poudom ekala trenutak smaknua u kojem e mu krvnik odrubiti glavu. "Tko je taj", pitali su sljedbenici jedni druge, "i stoje uope uinio da mu ovo mnotvo tako divlje prieljkuje smrt? Ne vidimo nikoga da suosjea ili plae." "Mislim", ree majstor tuno, "da je heretik." Nastavili su hodati i stigavi do mnotva sljedbenici se suosjeajno raspitae kod ljudi o imenu i zlodjelu ovjeka koji je kleao pred panjem. "Krivovjernik je," vikali su ljudi u bijesu, "hej, eno sputa prokletu glavu! Dolje s njim! Doista, taj nas je pas htio pouiti 95 da rajski grad ima samo dvoja vrata, a mi znamo da ih je dvanaest!" Zaueni, sljedbenici se okrenue majstoru i upitae: "Kako si pogodio, majstore?" On se nasmijei i nastavi hodati. "Nije bilo teko", ree tiho. "Daje bio ubojica ili tat ili zlikovac bilo koje vrste, u puku bismo nali saaljenje i suosjeanje. Mnogi bi plakali, a neki potvrivali u njegovu nevinost. - Ali, tko ima svoju vjeru, njegovo smaknue puk bez aljenja gleda, a truplo mu baca psima." (oko 1908.) O uivanju u prirodi

U nae vrijeme obrazovanosti i sveope obmane umjetnici su, jo vie od knjievnika, stekli iznenauju utjecaj na gradske itelje. Postalo je, primjerice, modom i obvezom promatrati krajolike "na slikarski nain". Provodei ljetni odmor ili putujui kao turist ovjek se raduje kada u igri boja oblaka otkrije ljubiastu i sivu nijansu koja ga podsjea na neke slike ili vezove, i on nalazi daje sivkasto zelenilo na rubovima borove ume divno "ugo-eno" s njenomodrim nebom i vlanosmeim oranicama. Ako je jo profinjeniji, on ak polemizira o "valerima" u prirodi i nastoji otkriti ima li nebo ili osvijetljen zid kue "svjetliji valer". On vjeruje da tim misaonim i verbalnim vjebama iz dubine due i lukavo uspijeva proniknuti u prirodu i u njoj uivati. On se smije seljaku kojega brine samo je li mokro ili suho, toplo ili hladno, smije se botaniaru koji skuplja biljke i zanesenjaku koji bere gljive. A on sam ne ini nita drugo, ve se bavi bezvrijednim specijalistikim umijeem. Prirodu promatra ili kao naslikanu sliku ili kao daju on mora oslikati i kao da ona postoji upravo i ponajprije radi toga. On misli daje profinjen i nadmoan, a zapravo nije nita bolji od seljaka koji se ograniava na praktino poznavanje vremena i pritom vidi mnogo toga to graanin nikada ne primijeti, a graanin se bavi primijenjenom estetikom i pritom, dodue, vidi mnogo toga za to seljak nerna smisla. No obojica 96 su jednako naivna i nekultivirana jer beskrajno sloenu pojavu promatraju jednostrano trudei se sabiti je u kalup. Obojica se jedan drugomu smiju, i obojicu obiljeava ponos i duhovna skuenost osobe kojaje naviknula razmiljati i stvari promatrati samo kao egoist. Egoizam je za kinoga vremena misliti samo na svoje krumpirite, a jednak je egoizam u susretu s morem ili umom zadovoljiti se tek (esto jeftino steenom) estetikom kritikom i pred sobom ili pred drugima izigravati profinjenog esteta. Jamano se od slikara moe u gledanju mnogo nauiti, i njima svakako pripada pravo da gledaju na svoj nain i za svoje svrhe. No pejzanu prirodu promatrati samo kao predmet slikarstva ili ak kao sliku, za to oni koji nisu slikaru nemaju nikakva razloga. "Slikarsko" promatranje kao praksa onih koji nisu slikari po mome je uvjerenju jednostavno moda i nije nita uzvienije od promatranja s motrita seljaka, lovca, asnika na vojnim manevrima ili geologa. Uostalom jasno je i da pjesniko promatranje pejzaa, sastoji li se samo od gledanja i odabiranja onoga to se rijeima moe opisati, takoer ne treba nita vie cijeniti. Tko, naime, na takav nain gleda, on neprestano kritizira prirodu i pokuava ju staviti u slubu nekih potreba, bilo praktinih, bilo estetskih ili znanstvenih. A to je, gledamo li s viega motrita, pogreno i sitniavo. Prirodu ne treba doivljavati samo kao plodnu i korisnu, ve i kao lijepu, no ne samo lijepu, ve i nedokuivu i uzvienu nad lijepim i runim. Mi ju ne elimo traiti, ve nai; ne trebamo suditi, ve gledati i shvaati, udisati, a ono to smo u sebe primili trebamo obraditi. Iz ume i s jesenjeg panjaka, s gleera i polja utoga klasja u nas kroz sva ula trebaju strujati ivot, snaga, duh, smisao, vrednota. etnja nekim krajolikom treba potaknuti ono najbolje u nama, sklad s cjelinom svijeta, i to nam ne treba biti ni sport ni izazov. Uope ne trebamo s nekim interesom promatrati i prosuivati planinu i jezero i nebo, ve se budnih ula meu njima, koji su kao i mi dio cjeline i pojavni oblici jedne ideje, trebamo kretati i osjeati kao kod kue, svaki sa svojim sposobnostima i naobrazbom steenim sredstvima, jedan kao umjetnik, drugi kao prirodoznanac, trei kao filozof. Trebamo se cijelim svojim biem, ne samo tijelom, osjeati srodnima i povezanima s cjelinom svijeta. Tek tada emo imati pravi odnos s prirodom. 97 Tako je primjerice "slikarsko" uivanje u prirodi siromano i jednostrano ve i stoga jer se oslanja samo na vid. Nerijetko, meutim, najsnaniji i

najosebujniji doivljaj neke kretnje ili boravka u prirodi ne stjeemo vidom. Ima trenutaka i mjesta kada je sve to oko prima nitavno u usporedbi s onim to dotie nae uho, s cvranjem turaka, pojem ptica, hukom mora, umom vjetra. Drugom zgodom njuh prima najsnanije dojmove: miris lipe u cvatu, miris sijena, miris vlane, svjee uzorane njive, miris slane vode, katrana i morskih trava. A na posljetku, moda su najjai prirodni dojmovi nai osjeaji, ono to ivcima moemo outjeti: sparina, elektrini naboj u zraku, temperatura, vrstoa ili mekoa, suhoa ili vlanost zraka, magle. Ti dojmovi koje primamo ivcima, dojmovi kojima nerijetko i vrlo snani ljudi posvema podlegnu, igraju vanu, moda i dominantnu ulogu u pjesnitvu, ve i stoga jer imaju velik i izravan utjecaj na duevna stanja i raspoloenja. (Morike, Stifter, Storm.) No ni pjesnitvo ni slikarstvo ne mogu prikazati raznolikost i zajedniko djelovanje tih dojmova; ak i za prikaz pojedinoga dojma sredstva su im nedostatna, jer primjerice i najrazvijeniji jezik zakazat e u pokuaju da rijeima pretoi mirise u jasne pojmove. Ljudi znaju rei da im "priroda" nita ne daje i da s njom nisu ni u kakvu odnosu. No ti isti ljudi na proljetnome suncu bivaju veseli, a na ljetnom tromi, na sparini mlohavi, a na snjenom vjetru svjei. To ipakjest nekakav odnos i valja ga samo osvijestiti da bismo bili zreli za uivanje u prirodi. Jer pod tim ne podrazumijevam tek neobvezujuci osjeaj ugode, ve naprotiv svjestan suivot i povezanost s prirodom. Ostvari li se to, tada ono to obino nazivamo "ljepotom" okolice i vremena postaje nebitno. Jer ta je ljepota dodue prisutna, ona je samo apstrahirana iz vizualnih doivljaja, a oni nisu jedini mjerodavni. Prirodaje posvuda lijepa ili nigdje. Ali zar tada zapravo i ne bismo morali putovati i kretati se u prirodi? Dakako da ne, kada bismo svugdje bili zdravi i dovreni ljudi. Budui da to nismo, putovanje nam ipak moe mnogo pruiti: u tjelesnome smislu higijensku promjenu mjesta i zraka koja potie ula, a duhovno, dra usporedbe i trijumf osvajake prilagodbe sebe samih. Moda za svakog ovjeka postoji neka 98 vrsta krajolika u kojem se najbolje osjea, a neki ljudi jednostavno tjelesno ne mogu podnijeti more, visoke Alpe, nizinu. No, alosno je siromaan ovjek kojemu svaki novi kutak Zemlje titi duu kao neto strano i neprobavljivo. Njemu ne nedostaje samo vanjska, rekao bih majmunska sposobnost prilagodbe putnika, ve ponajprije ono uzvienije motrite. Netko tko ne moe usvojiti nijedan strani krajolik, tko nijednu stranu zemlju ne moe prigrliti, tko nakon asovita doivljaja nekoga kraja nikada ne osjeti svojevrsnu nostalgiju za njim kao za domom, u njemu neto nedostaje i nije nita bolji od onoga koji, napustivi svoju djeju sobu i obitelj, ne moe nijednoga ovjeka razumjeti, voljeti i s njim se ophoditi. Vrijedan ovjek osjea se srodan ne samo svojoj obitelji i okolini, ve svakom ljudskom i prirodnom biu. Antipatije nisu protudokaz: one poivaju na poznavanju, slutnji, pa i suosjeanju, ne na ravnoduju. Ono to mije mrsko, za mene ne postoji nita manje od onoga to volim. No ono to ne poznam i ne elim poznavati, prema emu sam ravnoduan, s ime sam nepovezan, ono to me ne dotie, to za me ne postoji, a to je vie toga, sve sam siromaniji. A svaka je specijalizacija takva vrsta osiromaenja, takvo odricanje, i prilino je tuno to u djelatnom, profesionalnom ivotu mnogostranost biva sve teom i rjeom. Nerijetko je sasvim dobar slikar u tolikoj mjeri samo slikar da si, ne trepnuvi okom, da sagraditi runu kuu, a dobar arhitekt u tolikoj mjeri specijalist, da dopusti vrtlaru koji nema ukusa da mu ureuje okunicu lijepe kue, i tako dalje. Nije li teta kada i u rijetkim, lijepim, slobodnim trenucima boravka i etnje u prirodi, umjesto da joj se cijeli predamo i postanemo veliki, mi se bavimo uskogrudnim nazorima i interesima. uma pripada jednako malo slikaru koliko i umaru, oblak jednako malo meteorologu koliko i zrakoplovcu. Svatko od njih u odnosu na prirodu ima

onoliko prava koliko se usudi uzeti, a za ophoenje s njom nitko si ne treba traiti uitelja. Moemo uiti od slikara i pjesnika, ali jednako i od seljaka i umara. A u svakom ovjeku, ma koliko jednostrano obrazovanom, drijema neko zaboravljeno bratstvo sa Suncem i Zemljom. Ono se u njemu samo treba probuditi i on e se smijati pjesniku, slikaru i umaru, irom otvoriti ula i duu i u se primiti dah stvaralatva. 99 To je ono to nam mogu pruiti etnje i izleti, putovanja i ljetovanja, toje vie od higijene i vie od estetike. U svakodnevnom ivotu naviknuli smo jednostrano ivjeti, raditi i misliti; ali pred prirodom smo slobodni i cjeloviti i smijemo upregnuti sva svoja ula i duevne snage, istodobno i ravnopravno. Nitko to ne moe u bilo koje vrijeme, svatko za sobom vue neke lance; ali to se ee i intenzivnije, osloboeni svekolikih svrha, osjeamo srodnima s cjelinom svijeta, lanci e vie labaviti, a Sunce nam i zvijezde, uma, more i planine, oluja i mraz, ptica i divlja davati vie od svoga ivota, i manji e bivati krug stvari s kojima nismo povezani. Samo tako moemo rasti i svoj ivot uzdizati dajui mu znaenje, vrijednost i irinu. (1908.) Iz pjesnikove korespondencije Hans Schvvab nakladniku E. W. Mundaufu B., 15. travnja 06. tovani gospodine nakladnice! Ovaj zamotuljak sadri jedno moje djelo, roman "Paul Wei-gel". Ne znam je li naziv "roman" posve primjeren, jer knjiga je manje narativna, a vie idilinolirska. Ona nee biti hrana za iroku publiku i na njoj se nee moi pretjerano zaraditi, ali e vjerojatno ipak pridobiti neki manji, skromniji broj itatelja, a osobito izae li knjiga u dobroj nakladi kakva je Vaa. Bila bi mi to velika radost i ast. Do sada sam izdao samo jedan svei pjesama koje su ostale potpuno nezapaene. Da bih do kraja bio iskren moram priznati daje ovaj rukopis ve bio kod jednoga nakladnika na ogledu. Bio sam ga poslao tvrtki L. Biersohn i dobio odgovor daje djelo upotrebljivo i da bi moglo biti dobro prihvaeno, no daje gospodinu Biersohnu rizik tiskanja knjige ipak prevelik pa mi stoga predlae da sam snosim tri etvrtine trokova tiska. Nisam imao tih mogunosti pa bih to i Vama unaprijed elio priopiti ukoliko biste mi neto slino kanili predloiti. Va odgovor s nestrpljenjem oekujem. Nedjelje i tihi noni sati u kojima je knjiga nastajala sada su iza mene, postali su mi 100 strani i nebitni, dok rukopis preda mnom lei i turobno me gleda kao nedonoe svoga lakomislenog oca. U svakom sluaju elio bih Vas srdano zamoliti da mi o ovom radu sasvim otvoreno priopite svoje miljenje; ja mogu podnijeti kritiku i prilino sam, barem se nadam, neoptereen autorskom tatinom. S osobitim tovanjem, Va vrlo odani Hans Schwab Hans Schwab urednitvu asopisa "Dichterlust" B., 25. travnja 06. Vrlo tovani gospodine urednice! Prije dvije godine bili ste toliko ljubazni da u svome listu oti-snete jednu moju pjesmu. Tada ste mi pisali da od mene oekujete dobre uratke ulivi mi nadu da bih kasnije moda mogao primiti i honorar za suradnju, dok ste onu pak pjesmu, u rubrici predstavljanja mladih talenata, otisnuli bez autorske naknade. Nisam se usudio uskoro Vas ponovno gnjaviti. Sada, meutim, mislim da sam prevladao neke poetnike pogreke i postao sigurniji, a napose u formi jednostavniji i saetiji. U meuvremenu sam napisao neku vrstu romana (dao sam ga na uvid jednom berlinskom nakladniku) i vjerujem da sam neto nauio intenzivno se bavei prozom i drugaijim umjetnikim oblikom. Barem sam se,

poto dulje vrijeme uope nisam pisao stihove, s novom voljom, a nadam se i obogaen ponovno vratio lirici. Ovdje su tri pjesme, sve tri iz posljednjega perioda, koje bih Vam elio ponuditi. Radovalo bi me kad bi naile na Vae odobravanje. Niste li, meutim, jo skloni te stvari honorirati, tada bih Vas radije zamolio da mi ih vratite, jer su okolnosti u kojima ivim vrlo skromne i trenutano sam prisiljen manje misliti na ast negoli na novac. I omanji honorar bio bi mi dobrodoao, jer svaka marka za mene predstavlja toliko eljenu i vrijednu zaradu. S osobitim tovanjem, Va odani Hans Schwab 101 Urednitvo asopisa "Dichterlust" Hansu Schvvabu L., 4. svibnja 06. Potovani gospodine! U privitku Vam sa zahvalnou vraamo pjesme koje ste nam poslali. Rado bismo tiskali neku od njih, no nismo u mogunosti posve nepoznatim autorima isplaivati honorare za liriku. Molimo Vas da uz eventualne budue poiljke priloite povratnu potarinu. Sa tovanjem, Urednitvo asopisa "Dichterlust" Urednitvo asopisa "Neuzeit" Hansu Schwabu Miinchen, 8. svibnja 06. Dragi gospodine Schwab! Zahvaljujemo na noveli koju ste nam ljubazno poslali. Zanimalo nas je uti da se u novije vrijeme vie elite posvetiti proznomu stvaralatvu. Mi, meutim, smatramo daje lirika Vae pravo podruje. Novela koju ste nam poslali zasigurno ima svojih drai, ali je ipak malo previe lirska i ne bi ba bila primjerena naem krugu itatelja. Moda da s njome drugdje pokuate. Istodobno Vam rukopis vraamo preporuenom potom. Honorar za Vau posljednju lijepu pjesmu stii e poetkom iduega mjeseca. Radovalo bi nas da nam uskoro na ogled ponovno poaljete neto od lirike. Sa tovanjem, Urednitvo asopisa "Neuzeit" Nakladnik E. W. Mundauf Hansu Schvvabu Berlin, 23. srpnja 06. tovani gospodine Schwab! Potrajalo je neto due dok nismo nali vremena pregledati rukopis Vaega romana koji ste nam poslali ovoga proljea. Molimo Vas da nam ljubazno oprostite zbog kanjenja. Djelo nam se, unato odreenim nedostacima koji prate valjda sve prvijence, veoma svidjelo, i bit e nam zadovoljstvo objaviti ga u naoj nakladi. Vi posjedujete neku uroenu snagu promatranja 102 i izraavanja koja ublaava stanovite tehnike i formalne nedostatke, i ne bi bilo nemogue da Vaa knjiga postigne dobar uspjeh. U svakom sluaju potrudit emo se da obavimo svoj dio posla. to se poslovnoga dijela tie, vjerujem da emo se lako sporazumjeti. Iduih dana stii e Vam ugovor o objavljivanju knjige. Ako bi Vam manji predujam bio od pomoi, molim Vas da nam to bez ustezanja kaete. Toliko za danas. S pripremom za tisak rado bismo odmah zapoeli pa Vas molimo da nam odmah priopite eventualne prijedloge glede opreme knjige. Uz srdane pozdrave, Va odani nakladnik E. W. Mundauf Hans Schwab nakladniku E. W. Mundaufu B., 30. srpnja 06. tovani gospodine! Najljepa Vam hvala na ljubaznome pismu i ugovoru o izdavanju knjige s kojim sam, dakako, potpuno suglasan i potpisanog Vam aljem u privitku. ast mi je i radost to sada pripadam autorima Vae izdavake kue. Nadam se da od mene neete doivjeti preveliko razoaranje! Jer, iskreno govorei, s

obzirom na ukupne znaajke moje knjige, ne vjerujem u uspjeh. Osim toga, kako rukopis ve nekoliko mjeseci nije u mojim rukama, ve sada me mue mnoge pogreke i nespretnosti u njoj. A ipak to ne bih mogao bolje napraviti, barem ne sada. Neke manje ispravke vjerojatno u jo moi uiniti tijekom tiska, no glavna pogreka knjige, na alost je nepopravljiva. No, samo lupe daje vie no to ima, mada je to slaba isprika. Vau ponudu da mi date predujam sa zahvalnou prihvaam. Odluku o visini njegova iznosa preputam Vama. Donekle sam u stisci pa bi mi kojih 50 ili 100 maraka moglo zatrebati, ako to nije neskromno. Lijepo Vas pozdravlja i jo jednom Vam zahvaljuje Va vrlo odani Hans Schwab 103 Nakladnik E. W. Mundauf Hansu Schvvabu Berlin, 1. rujna 06. Dragi gospodine Schwab! Hvala Vam na brzo obavljenim korekturama! Knjiga e uskoro izai iz tiska. Imate li posebnih elja glede slanja primjeraka za recenziju? Ako meu novinarima imate poznatih, molimo Vas da nam navedete adrese. I jo jedno pitanje. Vi se jednostavno piete Hans Sclrvvab. Ne elite li moda ime Hans, kao to autori obiavaju, pisati s dva "n", dakle Hanns? Imate li neki dobar svoj portret koji bismo mogli reproducirati u promidbenim prospektima? Unato Vaoj sumnjiavosti, od "Paula Weigela" oekujem lijep uspjeh. Novinstvo se ve poinje zanimati, a vjerujem da emo i kritikom biti zadovoljni. Vjerojatno u odmah otisnuti i drugo izdanje. to se tie predujma nemojte se nita brinuti i bez razmiljanja recite zatreba li Vam jo! Srdaan pozdrav, Va E. W. Mundauf Nakladnik E. W. Mundauf Hansu Schvvabu Berlin, 20. rujna 06. Dragi gospodine Schwab! Hvala Vam lijepa na pismu od 4. o.m. koje nas je obradovalo i razveselilo. Naravno da nemamo apsolutno nita protiv toga da svoje ime piete starim nainom, i moda imate pravo kada taj obiaj pomalo strogo nazivate "glupim privlaenjem pozornosti". ao mi je to ne elite dati svoj portret. Moda ete s vremenom nauiti o tome drukije razmiljati. Trenutano je u tisku drugo izdanje Vaega "Paula Weigela". Poslat u Vam danas kao tiskanicu etiri kritike prvoga izdanja objavljene u velikim listovima. Ono je posvuda prihvaeno s istinskim oduevljenjem! Sigurno neemo ostati na ova dva izdanja. Mada Vi sami u svojoj pretjeranoj samokritinosti imate vrlo skromno miljenje o tom djelu, mi strunjaci drugoga smo miljenja i smatramo ga znaajnim, pa ak i maestralnim uratkom. Srdani pozdravi, E. W. Mundauf 104 Urednitvo asopisa "Dichterlust" Hansu Schwabu L., 28. studenog 06. Vrlo tovani gospodine Schwab! Jedva ete se jo sjetiti daje prije skoro tri godine u naemu asopisu objavljena jedna Vaa vrlo lijepa pjesma. Tada smo Vas zamolili da nam ih uskoro jo poaljete, a danas, jer nam se ini da ste nas zaboravili, tu bismo molbu htjeli jo jednom usrdno ponoviti. Zasigurno imate jo lijepih pjesama koje biste nam mogli poslati. Radujemo se i ponosni smo jer smo ve prije nekoliko godina, dok ste jo bili nepoznati i jo niste bili slavni autor "Paula VVeigela", svojim itateljima darovali prilog iz Vaega cijenjenog pera. Nadamo se veoma dobrom i trajnom razvoju naih odnosa. Koliko se sjeamo, ona je Vaa pjesma svojedobno ostala nehonorirana. Naime, vrlo je malo listova u mogunosti honorirati lirske priloge nepoznatih autora, ma koliko to bilo vrijedno aljenja. Vjerojatno je izlino spomenuti da e, razumije se, svaka Vaa poiljka biti ne samo sa zadovoljstvom prihvaena i u

najkraem moguem roku tiskana, ve i pristojno honorirana. S iskrenim tovanjem, Vae vrlo odano urednitvo asopisa "Dichterlust" Pisac Fedor Pappenau Hansu Schwabu Wiirstlingen, 15. prosinca 06. tovani gospodine! Ovih mi je dana od Vaega nakladnika na recenziju potom stigao roman "Paul Weigel". Knjigu sam proitao i moram rei da sam bio zauen mirnoom i odvanou kojom ste upotrijebili misli i ugoaje, pa ak i pojedine likove iz mojega romana "Potop" objavljenoga prije dvije godine u "Courieru". No, kako misli ipak ne podlijeu carini, ne kanim se s Vama sitniavo sporiti, pokaete li sklonost da sa svoje strane i Vi meni izaete u susret. "Potop" uskoro izlazi kao knjiga kod nakladnika Biersohna i on e Vam ju dostaviti. Mislim da Vam nee biti teko u nekim veim novinama ili asopisu objaviti iscrpan prikaz 105 knjige te ju preporuiti. im se to dogodi, s moje e strane u ovdanjemu "Beobachteru" i Vaem romanu biti iskazano dostojno priznanje. Va odani Fedor Pappenau, pisac Urednitvo asopisa "Neuzeit" Hansu Schwabu Miinchen, 18. sijenja 07. Vrlo tovani gospodine Schwab! Proteklo je ve nekoliko m|eseci otkad ste nas obradovali poslavi nam svoje pjesme. Moemo li se nadati da emo ih uskoro ponovno od Vas dobiti? One e nam, kao i uvijek, biti dobrodole. Osim toga, ovaj put imamo nov prijedlog. Ve i prije smo itajui Vae pjesme kadto pomislili kako e se Va znaajni talent vjerojatno angairati i na podruju romana i novele. Koliko smo bili u pravu svjedoi Va preivni roman "Paul Weigel" kojega smo itanje upravo dovrili. Jamano ste napisali i neke druge, jo neobjavljene pripovijesti koje biste nam mogli ponuditi. to se tie honorara, oekujemo Vae prijedloge. Potvrujui svoje davno tovanje ostajemo Vae vjerno Urednitvo asopisa "Neuzeit" Urednitvo "Kometa" Hansu Schwabu L., 16. veljae 07. tovani gospodine! S nepodijeljenim uitkom proitali smo Va roman "Paul Wei-gel" te bismo Vam eljeli predloiti da nam povjerite da prije izlaska knjige u svome listu objavimo Va idui rad. Za nov roman slinoga opsega ponudili bismo Vam honorar u iznosu od 3000 maraka. U nadi da naa molba nije bila uzaludna, s izrazom iskrenoga tovanja Vae odano Urednitvo "Kometa" 106 Urednitvo "Familienonkela" Hansu Schwabu S., 11. oujka 07. Cijenjeni gospodine! S nepodijeljenim uitkom proitali smo Va roman "Paul Wei-gel" te bismo Vam eljeli predloiti da nam povjerite da prije izlaska knjige u svome listu objavimo Va idui rad. Za roman slinoga karaktera i opsega ponudili bismo Vam honorar u iznosu od 4000 maraka. U ugodnoj nadi da naa molba nije bila uzaludna pozdravljamo Vas, tovani gospodine kao Vae vrlo odano Urednitvo "Familienonkela" Nakladnik E. W. Mundauf Hansu Schvvabu Berchtesgaden, 2. lipnja 07. Dragi i potovani gospodine Schwab! Iz velebne raskoi visokoga gorja neka Vam ovi redci prenesu moje pozdrave. Moram Vam, naime, priznati da sam Vaega predivnoga "Paula Weigela" tek ovdje proitao. Mada sam na temelju prosudbe svoje gospode lektora i iznenaujuega uspjeha knjige - upravo tiskamo osamnaesto izdanje - bio potpuno uvjeren u

visoke vrijednosti Vaega djela, ovo tivo me je ipak ganulo i uinilo Vaim tovateljem. Sada u se dvostrukim arom posvetiti toj knjizi. Predivan lik staroga seljaka osobito mije imponirao! Nedavno se pisali da dovravate svoj novi roman. Mogu li o saznati potankosti? Kada? Kolikoga opsega? Kojega anra? Mogli bismo, naime, pripremiti novo izdanje i unaprijed stvoriti raspoloenje za novo djelo. Srdani pozdravi od Vaega iskreno odanoga E. W. Mundaufa Hans Schwab nakladniku E. W. Mundaufu B., 10. lipnja 07. Dragi gospodine Mundauf! Zahvaljujem Vam na ljubaznim rijeima o "Paulu Weigelu". U njemu dodue nema staroga seljaka, no to i nije tako bitno. Danas moram biti kratak jer imam sve manje vremena budui da 107 me silna korespondencija sve vie zaokuplja. Dodue, ta su pisma veinom neiskrena i jedini im je cilj posao, no ja to s ljubaznim smijekom prihvaam i povremeno se zabavljam tom udnom popularnou koju sam stekao i koja ide ukorak s nakladama Weigela. Pritom mije uspjeh knjige jo uvijek zagonetka; taj roman niti je dobar niti dovoljno lo za toliko naklada, i sve vie mi se ini daje njegova popularnost neka zabuna. Dosta o tome. Moja nova knjiga postupno poprima svoj oblik i red. Odavno je gotova, no njezino sreivanje i pregledavanje zadaju mi jo puno posla. Rije je, naime, o zbirci pjesama. Vjerujem da time dajem ono najbolje od sebe, u svakom sluaju vie nego Weigelom, i nadam se da knjiga ni Vas nee razoarati. Moe li se moda objaviti ove zime? Njezin opseg jo ne mogu tono procijeniti, otprilike deset araka. Pozdravlja Vas Va odani Hans Schwab Nakladnik E. W. Mundauf Hansu Schwabu Berchtesgaden, 3. srpnja 07. Dragi gospodine Schwab! ao mije to upravo sada elite objaviti zbirku pjesama! Naravno da e mi biti zadovoljstvo i ast objaviti knjigu ako Vi na tome inzistirate. No prije toga bih Vas zamolio da jo jednom dobro promislite! Nee Vam biti na tetu prihvatite li ovdje savjet strunjaka. Lijepi uspjeh Vaega romana jest, da se slikovito izrazim, temelj, osnova na kojoj moramo dalje graditi! A sada bi bilo vrlo pogreno, kada bismo publiku ije ste povjerenje tek stekli, prepali jednom toliko neoekivanom i slabo izglednom publikacijom. Izaite uskoro opet s nekim novim romanom, najradije posve istoga anra kao i prvi i jamim Vam jo vei uspjeh od dosadanjega. A kasnije, recimo za pet, est godina kada, sigurni u svoju italaku publiku, vrsto zasjednete u sedlu, tada moete istupiti i s pjesmama ili bilo im drugim, a da nita ne riskirate. Samo ne sada! O tome, molim Vas, vrlo dobro promislite i odgovorite mi bez urbe. S osobitim tovanjem srdano Vas pozdravlja Va E. W. Mundauf (1909.) 108 Na ledu U ono doba svijet mije drukije izgledao. Bilo mije dvanaest i pol godina i jo sam ivio usred raznobojnoga, bogatoga svijeta djeakih radosti i matarija. No sada, u mojoj zauenoj dui po prvi je puta, plaho i puteno, svitalo meko, daleko plavetnilo blaeg, intimnijeg mladalatva. Bila je duga, otra zima i naaje lijepa schwarzwaldska rijeka tjednima leala pod tvrdim ledom. Ne mogu zaboraviti onaj neobini osjeaj jeze i ushienja s kojim sam prvoga uasno hladnoga jutra stao na rijeku, jer bila je duboka, a led tako bistar da se kao kroz tanko staklo ispod sebe moglo vidjeti zelenu vodu, pjeano dno i kamenje, fantastino spletene vodene biljke, a povremeno i taman hrbat ribe.

Po pola dana znao sam se s prijateljima naganjati po ledu, zaarenih obraza i pomodrjelih ruku, srca ustreptala od snanih, ritminih klizakih pokreta, prepun one udesne, nehajne snage kojom se uiva u dobu djeatva. Vjebali smo utrke, skok u dalj, skok u vis, bjeanje, lovljenje, a oni medu nama koji su jo nosili staromodne kotane sklizaljke uzicama privrene na izme, nisu bili najloiji trkai. No jedan od nas, sin nekog tvor-niara, posjedovao je par "halifaxica" koje su bile privrene bez uzice ili remena i mogle su se u tren oka obuti ili izuti. Rije halifax otada je godinama stajala na mome boinome popisu elja, ali bez uspjeha. A kada sam dvanaest godina kasnije poelio kupiti par doista lijepih i dobrih sklizaljki, morao sam se bolno suoiti s gubitkom jednog ideala i djelia svoga djejeg vjerovanja, jer tada su mi, naime, sa smijekom objasnili daje halifax zastario sustav i odavno vie nije najbolji. Najradije sam sklizao sam, esto do prvoga mraka. Jurio sam, uio se pri najveoj brzini na bilo kojoj toci zaustaviti i okrenuti, s uitkom letaa lebdio sam balansirajui u lijepim lukovima. Mnogi su moji prijatelji vrijeme na ledu koristili jurcajui za djevojicama i udvarajui se. Za mene djevojke nisu postojale. Dok su im drugi viteki sluili, eznutljivo i plaho ih oblijetali ili smjelo i spretno vodili u parovima, ja sam sam uivao u radosti sklizanja. A na "vodie djevojica" gledao sam tek s porugom 109 ili saaljenjem. Naime, iz ispovijedi nekih prijatelja vjerovao sam da znam koliko su njihovi galantni uici u biti bili dvojbeni. A onda, ve potkraj zime, jednoga dana do uiju mi dopre vijest koja se irila meu uenicima, daje Nordkaffer nedavno prilikom skidanja sklizaljki nekoliko puta poljubio Emmu Me-ier. Ta mi vijest u hipu natjera krv u glavu. Poljubio! To je ipak bilo neto drugo negoli oni dosadni razgovori i srameljivi stisci ruku koji su inae bili hvaljeni kao najvei uici pri voenju djevojaka na ledu. Poljubio! To je bio zvuk iz nekog stranog, zatvorenog, bojaljivo sluenoga svijeta, to je odisalo slasnim mirisom zabranjena voa, u sebi imalo neto tajnovito, poetino, bezimeno, pripadalo onom mrano-slatkom, jezovito primamljivom podruju koje smo svi preuivali, no slutei ga poznavali nauvi poneto o fantastinim ljubavnim pustolovinama bivih enskara izbaenih iz kole. "Nordkaffera", etrnaestogodinjeg uenika iz Hamburga, koji se bogzna kako k nama dotepao, veoma sam cijenio, a njegova slava, koja je cvjetala i daleko izvan kole, esto mi je remetila san. A Emma Meier nesporno je bila najzgodnija uenica u Gebresauu, onako plavokosa, vilasta, uznosita i moje dobi. Od toga dana u glavi sam vrtio planove i brige. Poljubiti djevojku, to je ne samo nadilazilo sve moje dotadanje ideale, ve je i bilo zabranjeno i zaprijeeno kolskim zakonom. Brzo mije postalo jasno da mije, ipak, jedina prava prigoda otmjena viteka udvornost na klizalitu. Najprije sam nastojao stoje mogue bolje ugladiti svoju vanjtinu. Vrijeme i brigu posveivao sam frizuri, krznenu kapu nosio pristojno na pola ela, a od sestara uspio namoliti ruiast svilen rubac. Nekako u isto vrijeme na ledu sam poeo uljudno pozdravljati djevojke, koje sam donekle imao u vidu, i inilo mi se da su tu moju neuobiajenu ljubaznost primjeivale, s uenjem dodue, ali ne i bez zadovoljstva. Mnogo tei bio mi je prvi kontakt, jer jo nikada u ivotu nisam "zamolio" djevojku. Pokuavao sam osluhnuti kako moji prijatelji obavljaju tu ozbiljnu ceremoniju. Neki bi se samo naklonili i ispruili ruku, drugi bi neto promrmljali, no velikaje veina rabila elegantnu frazu: "Imam li ast?" Ta mije formula silno imponirala te sam ju uvjebavao kod kue u svojoj sobi pravei ispred pei naklone i izgovarajui sveane rijei. 110 I tako je doao dan prvoga tekoga koraka. Jo juer imao sam namjeru zamoliti

neku djevojku, no ne smogavi hrabrosti, vratio sam se kui klonula duha. Danas sam bio naumio bez oklijevanja uiniti ono ega sam se koliko plaio toliko i za tim eznuo. Srce mije snano tuklo i smrtno tjeskoban, poput kakva zloinca, poao sam na klizalite. Dok sam navlaio klizaljke ruke su mi se tresle. A onda, u velikom luku jurnuo sam u mnotvo nastojei na licu zadrati uobiajeno samopouzdanje i sigurnost. Dvaput sam najveom brzinom proletio cijelom dugakom pistom uivajui u otru zraku i snanim kretnjama. Iznenada, tono ispod mosta, svom silom u nekoga udarim i zaprepateno zateturam u stranu. Na ledu je sjedila lijepa Emma i vidljivo suspreui bol prijekorno me gledala. Pred oima mi se zavrtjelo. "Pomognite mi da ustanem!" govorila je svojim prijateljicama. Crven u licu kao rak, skinem kapu s glave, pa kleknem do nje i pomognem joj ustati. Stajali smo uplaeni i smeteni jedno naspram drugoga i utjeli. Krzneni kaput, lice i kosa te lijepe djevojke opijali su me neobinom blizinom. Neuspjeno sam traio rijei isprike,i dalje drei kapu u ruci. A onda, najednom, dok su mi oi bile kao nekim velom zastrte, ja napravim mehaniki dubok naklon i promucam: "Imam li ast?" Ne odgovorivi nita, njenim prstima primila me za ruku i sa mnom otklizala. Osjeao sam se kao u neobinom snu. Osjeaj sree, stida, topline, radosti i zbunjenosti gotovo mije oduzeo dah. Nekih etvrt sata klizali smo zajedno. A onda, na jednome stajalitu, lagano oslobodivi svoje ruice ree: "Hvala lijepo", udaljavajui se sama, dok sam sa zakanjenjem skidao svoju krznenu kapu i jo dugo ostao na istome mjestu. Tek mi je poslije palo na pamet da itavo vrijeme nije rekla ni rije. Led se otopio i svoj pokuaj vie nisam mogao ponoviti. Bila je to moja prva ljubavna pustolovina. Proi e, meutim, jo godine prije negoli mi se ostvari san i usnama dotaknem rumena djevojaka usta. (1909.) 111 Kako je skonao doktor Knolge Gospodin doktor Knolge, bivi gimnazijski profesor koji se, rano otiavi u mirovinu, posvetio privatnim filolokim studijama, zasigurno nikada ne bi doao u vezu s vegetarijancima i vegetarijanstvom da ga sklonost gubitku daha i reumatizmima nije prisilila na vegetarijansku dijetu. Uspjeh je bio toliko izniman da je taj privatni uenjak otada svake godine provodio po par mjeseci u nekom od vegetarijanskih ljeilita ili pansiona, obino na jugu, i tako se usprkos svojoj nesklonosti svemu neobinomu i udnomu poeo druiti s krugovima i pojedincima koji mu nisu odgovarali i ije rijetke, a ponekad i neizbjene posjete u domovini nimalo nije volio. Mnoge je godine doktor Knolge doba proljea i ranoga ljeta pa ak i jesenske mjesece provodio u nekom od brojnih simpatinih pansiona za vegetarijance na obali june Francuske ili na Lago Maggiore. Na tim mjestima upoznao je svakakve ljude i na tota se naviknuo, na hodanje bosih nogu i dugokose apostole, na fanatike posta i vegetarijanske gurmane. Meu ovima posljednjima stekao je brojne prijatelje, a on sam, kojemu je bolest sve vie zabranjivala konzumiranje tekih jela, prometnuo se u skromna sladokusca na podruju povra i voa. Nipoto nije bio zadovoljan svakom salatom od endivije i nikada ne bi pojeo ka-lifornijsku naranu mislei daje talijanska. Inae je malo mario za vegetarijanstvo: za njega je ono bilo samo terapijsko sredstvo i u najboljem sluaju tek povremeno se zanimao za sve one famozne jezine novotvorine na tom podruju koje su mu kao filologu bile udnovate. Tu je bilo vegetarijanaca, vegetarista, ve-getabilista, frugivora, te takozvanih "istih" vegetarijanaca, koji su jeli samo nekuhano, i onih "mjeovitih"! Sam doktor pripadao je, u skladu s jezinom praksom onih upuenih, u "mjeovite" vegetarijance jer nije jeo samo voe i nekuhano, ve i kuhano povre, pa ak i jela od mlijeka i jaja. Pritom mu nije promaklo da su se nad

tim ponajvie zgraali "isti" vegetarijanci strogoga reda. No on se drao podalje od fanatinih vjerskih raspri te brae i svoju je pripadnost klasi "mjeovitih" pokazivao samo inom, dok su se mnogi kolege, napose Austrijanci, na posjetnicama diili svojim staleom. 112 Kao to rekosmo, Knolge se ba nije uklapao meu te ljude. Ve i svojim dobroudnim, rumenim licem i irokim stasom posvema se razlikovao od veine suhonjavih pripadnika brae istoga vegetarijanstva, to asketski izgledaju, a nerijetko se fantastino odijevaju, od kojih su neki pustili kosu preko ramena, a svaki je kroz ivot iao kao fanatik, sljedbenik i muenik svoga posebnoga ideala. Knolge je bio jezikoslovac i domoljub, i nije dijelio iste misli o ovjeanstvu ni ideje o socijalnim reformama niti udni nain ivota svojih drugova vegetarijanaca. Izgledao je tako da mu je na kolodvorima i pristanitima u Locarnu ili Pal-lanzi osoblje svjetskih hotela, koje je inae izdaleka njuilo svakog "kupusnog apostola", s punim povjerenjem preporuivalo svoje restorane i ostajalo u udu kada bi ovjek tako pristala izgleda svoj koveg predao nosau Thalvsije ili Ceresa ili vodiu magaraca pansiona Monte Verita. Usprkos tomu, s vremenom se sasvim dobro osjeao u stranoj mu sredini. Bio je optimist, gotovo umjetnik ivljenja, i meu biljojedima svih zemalja koji su posjeivali ta mjesta, napose meu Francuzima, postupno je pronalazio pokojeg miroljubivog prijatelja rumenih obraza uz kojega je u ugodnom razgovoru za stolom neometano mogao pojesti svoju mladu salatu i svoju breskvu, a da mu pritom neki fanatik strogoga reda ne prigovara zbog "mjeovitog" vegetarijanstva ili neki riojedni budist zbog religiozne ravnodunosti. Dogodilo se daje doktor Knolge najprije iz novina, a zatim iz obavijesti koje su mu izravno stizale iz kruga poznanika, saznao za veliki osnutak Meunarodnoga vegetarijanskog drutva koje je u Maloj Aziji kupilo golemo zemljite i svu brau pozivalo da se uz najumjerenije cijene tamo privremeno smjeste tijekom posjeta ili trajno nastane. Bio je to pothvat one idealistike skupine njemakih, nizozemskih i austrijskih biljojeda nastojanja kojih su predstavljala svojevrstan vegetarijanski ciomzam i teila da pristaama i sljedbenicima svoje vjere priskrbe vlastitu zemlju s vlastitom upravom bilo gdje na svijetu gdje postoje onakvi idealno prirodni uvjeti ivota kakve su zamiljali. Poetak svega bio je taj osnutak u Maloj Aziji. Njihovi pozivi bili su upueni "svim prijateljima vegetarijanskoga i vegetabilistikoga naina 113 ivota, nudizma i ivotne reforme", i toliko su mnogo obeavali i tako lijepo zvuali da se i gospodin Knolge nije uspio othrvati eznutljivu zovu iz raja i za iduu se jesen predbiljeio kao tamonji gost. Zemlja je navodno u obilju davala fantastino meko povre i voe, kuhinjom glavne kue upravljao je autor "Putova u raj", a osobito se ugodnom mnogima uinila okolnost da e se tamo moi ivjeti u miru i bez poruge opakoga svijeta. Svaka vrsta vegetarijanstva i tenje za reformom odijevanja bila je doputena i nije postojala nikakva zabrana osim uivanja u mesu i alkoholu. Iz svih dijelova svijeta pristizali su odbjegli udaci, dijelom da bi tamo u Maloj Aziji napokon pronali mir i uitak u ivotu primjerenom svojoj naravi, a dijelom da bi od mnotva, koje se tamo slijevalo u udnji za zdravljem, izvukli korist i zaradu. Stizali su odbjegli sveenici i uitelji sviju crkava, lani hinduisti, okultisti, uitelji jezika, maseri, magnetopati, arobnjaci, zra-vomolitelji. Cijeli taj mali svijet ekscentrinih pojedinaca nije se toliko sastojao od prevaranata i zlih ljudi koliko od bezazlenih sitnih varalica; jer tu se nije moglo osobito okoristiti, veina i nije traila nita drugo doli najosnovnije za ivot, a to u zemljama juga biljojedima nije nimalo skupo.

Ti ljudi to su u Europi i Americi negdje zastranili, veinom su kao jedini porok sa sobom nosili onu mnogim vegetarijancima svojstvenu neradinost. Nisu eljeli zlato i uitak, mo i zadovoljstvo, ve prije svega skroman ivot bez rada i gnjavae. Mnogi je od njih nekoliko puta propjeaio cijelu Europu kao skroman ista kvaka na vratima kod imunih sumiljenika ili kao prorokpropovjednik ili kao nadrilijenik, i Knolge je pri dolasku u Quissianu naao mnoge stare znance koji su ga gdjekad u Leipzigu posjeivali kao bezazleni prosjaci. No najvie je susretao velikane i junake iz svih tabora vegetarijanstva. Preplanuli mukarci valovitih dugih kosa i brada koraali su, starozavjetno, u bijelim burnusima i sandalama, drugi pak nosili sportsku odjeu od svijetloga platna. Neki dostojanstvenici hodali su goli tek s pregaama od likova pletiva koje su sami izraivali. Nastale su skupine, pa ak i organizirane udruge, najednom su se mjestu sastajali frugivori, na drugom asketski 114 isposnici, na treem teozofi ili tovatelji Svjetla. Oboavatelji amerikoga proroka Davisa podigli su hram, a jedna je dvorana sluila misama neosvedenborgista. U toj udnovatoj guvi kretao se doktor Knolge isprva pomalo zbunjen. Posjeivao je predavanja bivega badenskoga uitelja po imenu Klauber koji je na istom alemanskom dijalektu pouavao narode ovoga planeta o dogaajima u zemlji Atlanti-di, i divio sejoginu Vishinandi, koji se zapravo zvao Beppo Cina-ri i dugogodinjim je trudom postigao da broj otkucaja svoga srca svjesno moe smanjiti za otprilike treinu. U Europi koja je egzistirala izmeu pojava gospodarskoga i politikoga ivota ta bi kolonija ostavljala dojam umobolnice ili fantastine komedije. Ovdje, u Maloj Aziji, sve je izgledalo prilino razumno i nimalo nemogue. Povremeno se vialo novopridolice kako ushieni ispunjenjem svojih najdraih snova hodaju sablasno ozarenih lica ili sa svijetlom suzom radosnicom u oku, nose cvijee u rukama i svakoga koga sretnu pozdravljaju cjelovom mira. No najuoljivija ipak je bila skupina istih frugivora. Oni su se odrekli hrama i doma i organizacije bilo koje vrste i nisu pokazivali druge tenje doli da postanu to prirodniji i, kako govo-rahu, "blii zemlji". Stanovali su pod vedrim nebom i jeli samo ono to se moglo ubrati sa stabla ili grma. Beskrajno su prezirali sve druge vegetarijance, a jedan od njih doktoru Knolgeu u brk je skresao daje konzumacija rie i kruha potpuno ista svinjarija kao i uivanje mesa te da izmeu takozvanoga vegetarijanca koji pije mlijeko i bilo kojeg pijanca i rakijaa on ne vidi nikakvu razliku. Meu frugivorima isticao se tovanja vrijedni brat Jonas, najdosljedniji i najuspjeniji predstavnik toga smjera. On je, dodue, nosio pregau preko bokova, ali se ona jedva razlikovala od njegova maljava smeeg tijela. ivio je u omanjem umarku po ijim se granama kretao zamjetno hitrom spretnou. Na rukama i nogama palci su mu krljali, a cijelo to bie i njegov ivot predstavljali su najkosmatiji i najuspjeliji povratak prirodi koji se samo moe zamisliti. Neki rijetki podrugljivci meu sobom su ga zvali Gorila, no Jonas je mae uivao divljenje i tovanje cijele provincije. 115 Veliki se "isti" vegetarijanac bio odrekao uporabe jezika. Kada bi braa i sestre razgovarali na rubu njegova umarka, on bi katkada sjedio na grani do njihovih glava, ohrabrujui se cerio ili negodujui smijao, no ni rijei ne bi izgovorio nastojei pokretima pokazati daje njegov jezik onaj nepogreivi jezik prirode koji e jednom postati svjetskim jezikom svih vegetarijanaca i ljudi prirode. Njegovi najblii prijatelji svakog su mu dana dolazili, uivali u njegovoj podui u umijeu vakanja i tucanja oraha i sa strahopotovanjem promatrali njegov napredak prema savrenstvu mueni brigom da bi ga uskoro mogli izgubiti jer e se on, vjerojatno u najskorije vrijeme, posve sjedinjen

s prirodom, povui u zaviajnu divljinu planina. Neki zanesenjaci predloie da se tom udesnom biu, koje je dovrilo razvojni tijek ivota i pronalo put natrag k vrelu ljudskoga postanka, odaju boanske poasti. No kada su jednoga jutra u svitanje s tom nakanom zali u umarak i pjesmom zapoeli obred, na svojoj omiljenoj velikoj grani pojavio se slavljenik, prezirno zavitlao po zraku razvezanom pregaom pa svoje tovatelje stao gaati tvrdim eerima. Taj Jonas Savreni, taj "Gorila", naemu je doktoru Knolgeu u dubini njegove skromne due bio odbojan. Sve stoje ikada u svom srcu preutno osjeao protiv nastranosti vegetarijanskoga svjetonazora i fanatinosti, to mu se sada u ovoj spodobi s uasom suprotstavljalo i doimalo kao da se besramno ruga ak i njegovom vlastitom umjerenom vegetarijanstvu. U grudima toga skromnoga privatnog uenjaka probudilo se povrijeeno ljudsko dostojanstvo i on, koji je smireno i strpljivo podnosio tolike neisto-miljenike, nije moga proi kraj boravita Savrenoga, a da prema njemu ne osjeti mrnju i bijes. A Gorila koji je na svojoj grani s ravnodujem promatrao svakovrsne istomiljenike, tovatelje i kritiare, prema tome je ovjeku, iju je mrnju njegov instinkt dobro njuio, takoer osjeao sve veu ivotinjsku ogorenost. Kad god je doktor prolazio, toga bi umskog svata odmjerio prijekorno uvrijeenim pogledom na to je ovaj uzvraao keenjem zuba i ljutitim frktanjem. Knolge je ve bio odluio iduega mjeseca napustiti provinciju i vratiti se u domovinu, kada je jedne blistave noi punoga 116 Mjeseca, skoro protiv volje, eui zaao u umarak. Sa sjetom se prisjeao prolih vremena kada je jo neokrnjena zdravlja kao mesojed i obian ovjek ivio meu svojima, te u mislima na lijepe godine on stade nehotice zvidukati neku staru pjesmicu iz studentskih dana. Uto praskom iz bunja pred njega iskoi umski ovjek uznemiren i razbjenjen zvucima. Prijetei se isprijei etau mlatarajui nezgrapnom toljagom. No iznenaeni je doktor bio toliko ogoren i srdit da se ne dade u bijeg, ve pomisli kako je kucnuo as kada se mora obraunati s neprijateljem. Gnjevno se smijeei on se nakloni i ree s toliko poruge i uvrede u glasu, koliko je samo smogao: Dopustite da se predstavim. Doktor Knolge. Na to Gorila urliknuvi odbaci toljagu, nasrne na slabanoga doktora i u tren oka stranim ga rukama ugui. Nali su ga ujutro. Neki su slutili to se zbilo, no nitko se nije usudio ita uiniti protiv majmuna Jonasa koji je ravnoduno u umarku krkao orahe. Oni malobrojni prijatelji, koje je stranac stekao tijekom boravka u raju, pokopali su ga u blizini, na grobu mu postavivi jednostavnu plou s kratkim natpisom: Dr. Knolge, mjeoviti vegetarijanac iz Njemake. (oko 1910.) Veernje paune4 Moj gost i prijatelj Heinrich Mohr, vrativi se iz veernje etnje, sjedio je kod mene u radnoj sobi u smiraj dana. Ispred prozora u daljini se prostiralo blijedo jezero otro obrubljeno bregovitom obalom. Kako nam je moj sini netom zaelio laku no, razgovarali smo o djeci i sjeanjima na djetinjstvo. "Otkako imam djecu", kazao sam, "u meni su ponovno oivjele uspomene na neke strasti iz vlastitog djeatva. Prije otprilike godinu dana ak sam ponovno poeo skupljati leptire. Hoe li vidjeti moju zbirku?" 4 Vrsta leptira (prim. prev.) 117 Zamolio me, te sam otiao donijeti dvije ili tri od onih laganih kartonskih kutija. Kada sam otvorio prvu, obojica smo najprije primijetili koliko se ve smrailo; jedva da su se jo prepoznavali obrisi raskriljenih leptira. Dohvatio sam svjetiljku, kresnuo ibicu i u trenutku sav krajolik vani i prozori utonue u neprobojno nono plavetnilo.

No moji su leptiri u sjaju svjetiljke predivno blistali u kutiji. Nagnuli smo se nad njih, promatrali lijepa arena stvorenja i govorili njihova imena. "Ovo je uta lenta," rekoh, "latinski fulminea, ovdje slovi kao rijedak leptir." Heinrich Mohr oprezno je iz kutije izvukao jednoga leptira na njegovoj pribadai i razgledao donju stranu krila. "Neobino," rekao je, "nijedan prizor tako snano u meni ne budi uspomene na djetinjstvo kao pogled na leptire." A onda, pribadajui leptira natrag na njegovo mjesto i zatvarajui kutiju ree: "Dosta o tome!" Rekao je to odrjeito i brzo kao da mu te uspomene nisu bile drage. Zatim, im sam kutiju odnio i vratio se, on se smjekao svojim smekastim, uskim licem i zamolio cigaretu. "Nemoj mi zamjeriti", rekao je, "ako nisam paljivije razgledao tvoju zbirku. I ja sam, naravno, kao mladi imao jednu takvu, ali sam si, na alost, sam zagorao uspomenu na nju. Mogu ti to ispripovjediti, premda me zapravo sram." Nad cilindrom svjetiljke pripalio je cigaretu, na svjetiljku nataknuo zeleno sjenilo te nam lica utonue u polumrak. Sjeo je na otvoren prozor na kojemu se njegova vitka figura jedva razaznavala u okolnoj tami. I dok sam puio cigaretu, a kreket aba u daljini ispunjao no, prijatelj stade pripovijedati. Leptire sam poeo skupljati s osam ili devet godina i isprva se time bavio bez puno ara kao i ostalim igrama i zabavama. No drugoga ljeta, u dobi od kojih deset godina, taj me je sport posve zaokupio i postao takva strast da su mi ga nekoliko puta morali zabranjivati jer sam zbog njega sve drugo zaboravljao i proputao. Lovei leptire preuo bih izbijanje sata na tornju, bilo daje 118 rije o vremenu za kolu ili objed, a tijekom praznika esto sam vani s komadom kruha u botaniarskoj kutijici bio od rana jutra sve do noi ne vraajui se kui na objed. I sada ponekad osjetim djeli te strasti kada ugledam posebno lijepe leptire. Tada me na trenutak ponovno obuzme ono bezimeno, poudno ushienje kakvo samo djeca mogu osjetiti i s kojim sam kao djeak vrebao svoj prvi lastin rep. Padaju mi najednom na um vrela popodneva i jaki mirisi na suhoj pustopoljini, prohladni jutarnji sati u vrtu ili veeri na tajnovitim rubovima uma uz koje sam vrebajui stajao s mreom u ruci kao lovac na blago, u svakom trenutku spreman na fantastina iznenaenja i neoekivanu sreu. A kada bih ugledao lijepa leptira, ak ni nuno osobito rijetkog, kako na suncu poiva na stabljici biljke i diui pridie i sputa arena krila, a meni elja za lovom oduzima dah dok se prikradam sve blie i blie razaznajui svaku blistavu tokicu boje i svaku kristalnu ilicu krila i svaku tanunu smeka-stu dlaicu ticala, bilo je to takvo uzbuenje i slast, mjeavina njene radosti i divlje poude kakvu sam poslije u ivotu rijetko kada ponovno osjetio. Kako su mi roditelji bili siromani i nita mi slino nisu mogli priutiti, svoju sam zbirku morao uvati u obinoj staroj kartonskoj kutiji. Na dno kutije lijepio sam okrugle plutene ploice izrezane od epova za boce i u njih zaticao pribadae te izmeu zguvanih stijenki kutije od ljepenke uvao svoja blaga. Spoetka sam esto i rado zbirku pokazivao prijateljima, no drugi su imali drvene kutije sa staklenim poklopcima, kutije za gusjenice sa zelenim stijenkama od gaze i drugi luksuz pa se nisam ba mogao prsiti svojom primitivnom konstrukcijom. Nisam, meutim, ni imao tu potrebu i naviknuo sam se preuivati ak vane i uzbudljive ulove i plijen pokazivati samo svojim sestrama. Jednom sam zgodom ulovio i razapeo u nas rijetkoga plavoga svjetlucavog leptira, a kada je bio suh, ponos me nagnao da ga pokaem barem svome susjedu, sinu nekog uitelja koji je stanovao iznad dvorita. Najvei porok toga mladia bila je besprijekornost, a to je u djece dvaput gore. Posjedovao je beznaajnu zbiricu koja je, meutim, svojom urednou i

tonou postala pravim biserom. ak je vladao i onom rijekom i tekom vjetinom lijepljenja oteenih i potrganih leptirovih krila i u svakom pogledu 119 bio uzoran djeak zbog ega sam ga sa zaviu mrzio i pomalo mu se divio. Tom idealu uzorna djeaka pokazao sam svoga sjajnog leptira. Strunim ga je okom odmjerio, priznao njegovu rijetkost i procijenio mu vrijednost na dvadesetak pfenniga; jer djeak Emil svim je predmetima skupljanja, napose potanskim markama i leptirima znao odrediti i novanu vrijednost. Zatim ga je stao kuditi, nalazei daje moj plavi sjajni leptir loe razapet, da mu je desno ticalo savijeno, a lijevo isprueno, te tono primijetio jo jedan defekt, naime da leptiru nedostaju dvije noge. Tom nedostatku nisam dodue pridavao vee znaenje, ali mije to zanovijetalo donekle pokvarilo moju radost zbog sjajnoga leptira i nikada mu vie nisam pokazao svoj plijen. Dvije godine kasnije, bili smo ve veliki djeaci, ali je moja strast i dalje bujala, kada se proirio glas daje Emil ulovio veernje paune. Za mene je to bilo vee uzbuenje negoli da sam uo da mije neki prijatelj naslijedio milijun maraka ili pronaao izgubljene knjige Tita Livija. Veernje paune jo nitko od nas nije ulovio. Uostalom, poznavao sam ga samo sa slike u jednoj staroj knjizi o leptirima koju sam posjedovao i u kojoj su runo bojeni bakropisi bili neusporedivo ljepi, a zapravo i toniji od svih modernih otisaka u boji. Od svih leptira kojima sam znao imena i koji su mi u kutiji jo nedostajali, ni za jednim nisam toliko arko udio kao za veernjim paunetom. esto sam gledao sliku u toj knjizi, a od prijatelja sam uo da kada smei leptir sjedi na stablu ili stijeni i neka ga ptica ili drugi neprijatelj hoe napasti, on tada samo izvue svijena tamna prednja krila i pokae lijepa stranja krila ije velike svijetle oi izgledaju tako udno i neoekivano da se ptica uplai i ostavi ga na miru. Tu udesnu ivotinjicu navodno je sada posjedovao onaj dosadni Emil! uvi to, u prvom sam trenutku osjeao samo radost to u napokon moi vidjeti tu rijetku ivotinju i izgarao od znatielje. A onda se u meni probudila zavist i inilo mi se besramnim daje ba taj dosadnjakovi i debeljko morao uhvatiti tajanstvenog i dragocjenog leptira. Stoga sam se svladao i nisam mu priutio ast da prijeem k njemu kako bi mi on pokazao svoj ulov. No ne prestajui o tome misliti, iduega sam dana, kada su se glasine u koli potvrdile, istog trena odluio ipak onamo otii. 120 Nakon objeda, im sam mogao izai iz kue, otrao sam preko dvorita i popeo se na trei kat susjedne kue gdje je izmeu prostorija za sluinad i drvarnica uiteljev sin imao sobicu u kojoj je smio sam stanovati, na emu sam mu esto zavidio. Nikoga nisam usput sreo, a pokucavi gore na vrata sobe ne dobih nikakav odgovor. Emila nije bilo, a kada sam pritisnuo kvaku na vratima, ulaz u sobu, koju je inae za moga odsustva briljivo zakljuavao, sada je bio otvoren. Uao sam da bih barem vidio ivotinju te sam odmah pred sebe stavio dvije velike kutije u kojima je Emil uvao zbirku. U objema sam uzalud traio dok mi nije palo na pamet daje leptir najvjerojatnije na dasci za prepariranje. Tu sam ga i naao: smeih krilaca zategnutih tankim listiima papira na dasci je visjelo veernje paune. Nagnuo sam se nada nj i sve promatrao iz najvee blizine, maljava svijetlo-smea ticala, elegantne i beskrajno njeno obojene rubove krila, tanune vunaste dlaice na unutranjem rubu donjih krila. Samo oi nisam mogao vidjeti, jer su ih prekrivali listii papira. Srce mi je tuklo dok sam, poputajui iskuenju, uklanjao papirie i izvlaio pribadau. Tada ugledah etiri velika neobina oka, mnogo ljepa i udesnija nego na slici, i gledajui ih osjetih neodoljivu elju za posjedovanjem te preivne ivotinje, pa nepromiljeno poinih prvu krau u svome ivotu

izvukavi lagano pribadau, te leptira, koji je ve bio suh i nije gubio oblik, u zaobljenu dlanu iznesoh iz sobe. Pritom nisam osjeao nita drugo osim silnog zadovoljstva. S leptirom skrivenim u desnoj aci sputao sam se stubama. U tom trenutku zaujem da mi odozdo netko ide ususret i u sekundi mi se probudi savjest te najednom shvatim da sam ukrao i da sam podlac, ali me istodobno spopadne uasan strah od moguega otkria te ruku, koja je skrivala ukradeni plijen, instinktivno zavuem u dep jakne. Polako sam nastavio hodati, drhtei s hladnim osjeajem izopaenosti i sramote, u strahu se mimoiao sa sluavkom i zastao na kunim vratima oroena ela, srca koje je uzbueno tuklo, zaprepaten i uasnut samim sobom. Ubrzo mi je postalo jasno da leptira ne mogu i ne smijem zadrati, da ga moram odnijeti natrag i po mogunosti sve vratiti na staro. I tako sam, unato silnom strahu od moguega susreta i otkria, brzo krenuo natrag, urno se uspeo stubama i ve sljedee 121 minute ponovno stajao u Emilovoj sobici. Oprezno sam izvukao ruku iz depa i spustio leptira na stol i prije negoli sam ga ponovno pogledao, skoro zaplakah znajui koja se nesrea dogodila: veernje je paune bilo uniteno. Nedostajalo je prednje desno krilo i desno ticalo, a kada sam otkinuto krilo pokuao oprezno izvui iz depa, bilo je tako rastrgano da se na popravak nije moglo ni pomisliti. Skoro vie nego osjeaj krae sada me muio pogled na lijepu i rijetku ivotinjicu koju sam unitio. Gledao sam na svojim prstima ostatke finoga smeeg praha s krila, pred sobom rastrgano krilce, i u tom bih se asu bio rado odrekao svakog posjeda i svake radosti samo da ono ponovno bude cijelo. Vrativi se tuan kui cijelo sam poslijepodne prosjedio u naem malom vrtu sve dok predveer nisam smogao hrabrosti povjeriti se majci. Jasno sam vidio koliko se uasnula i rastuila, ali je vjerojatno osjeala da me je ve to priznanje stajalo vie od podnoenja bilo kakve kazne. 'Mora otii k Emilu', rekla je odluno, 'i sam mu to rei. To je jedino to moe uiniti i prije toga ne mogu ti oprostiti. Moe mu ponuditi da u zamjenu odabere bilo to od tvojih stvari i mora ga moliti za oprost.' No to bi mi kod svih ostalih drugova bilo lake uiniti nego kod toga uzornog djeaka. Tono sam predosjeao da me nee razumjeti, a moda mi ni povjerovati. Ve se spustila veer, a skoro i no, a ja nisam uspijevao otii. Majka me zatekne u hodniku kue i tiho ree: 'To se mora dogoditi jo danas, a sada poi!' Poao sam prijeko i na donjem katu upitao za Emila. Odmah je doao i ispriao mi kako mu je netko unitio veernje paune, da ne zna je li to bio neki zloest momak ili moda ptica ili maka. Zamolio sam ga da poemo gore i da mi pokae. Popeli smo se, otkljuao je sobna vrata, upalio svijeu i vidio sam kako na dasci za prepariranje lei uniteni leptir. Vidio sam da ga je pokuavao sastaviti: potrgano je krilo bilo briljivo raireno i poloeno na vlanu bugaicu, no bilo je neizljeivo, a i ticalo je nedostajalo. Rekao sam mu da sam to ja uinio te se pokuao ispriati i objasniti. 122 Umjesto da se razbjesni i na mene izgalami, Emil je tiho za-zvidao kroz zube, dugo me u tiini promatrao, a onda rekao: 'Tako, dakle, takav si.' Ponudio sam mu sve svoje igrake, a kada je ostao hladno suzdran i dalje me prijezimo gledajui, ponudih mu svoju cijelu zbirku leptira. Na to on ree: 'Hvala lijepo, znam ve tvoju zbirku. Danas se ponovno vidjelo kako postupa s leptirima.' Malo je u tom asu nedostajalo da ga epam za vrat. Nita se nije moglo uiniti, bio sam i ostao nitarija, dok je Emil hladno i s prijezirnom pravednou stajao preda mnom kao svjetski poredak. Nije se ak ni ljutio,

samo me gledao i prezirao. Tada sam po prvi puta shvatio da se jednom pokvareno ne moe popraviti. Otiao sam i bio sretan to me majka nije ispitivala, ve me poljubila i ostavila na miru. Trebao sam poi na poinak, za mene je ve bilo kasno. No prije toga, iz blagovaonice sam kriom donio veliku kutiju, poloio ju na postelju i u tami otvorio. A onda sam iz nje vadio leptire, jednoga za drugim, i prstima ih mrvio u prah." (1911.) U zranome brodu ovjek stari i krug onoga to oekuje da ga izvana obogati, obraduje i prui mu novo zadovoljstvo, sve vie se suava. U radosti i nova iskustva, koja sam godinama prieljkivao i od njih oekivao osobito snane i lijepe dojmove, ubrajala se i vonja zranim brodom. A sada su i to iskustvo i radost, koji su mi se inili jo dalekima, ve iza mene i pripadaju prolosti. Sjedio sam okruen knjigama i uio jezike za svoje idue putovanje, kada mi je tih dana listonoa donio pismo iz Friedri-chshafena s pozivom na vonju novim zranim brodom "Schwa-ben". Pismo je dugo putovalo'i daje zakasnilo dvadeset minuta ne bih mogao prihvatiti poziv, jer zrani je brod jo samo idui dan trebao ostati na jezeru, a za pola sata polazio je zadnji brod kojim sam jo mogao stii do Friedrichshafena. 123 Blagoslovio sam potu koja svakodnevno donosi toliko nepotrebnoga, a sada se jedanput pokazala i korisnom, te sam po pasjoj ezi, onakav kakva me pismo zateklo, iz istih stopa pohitao na parobrod, uhvatio u Konstanzu posljednju vezu i zaputio se prema Friedrichshafenu, prolazei u dugom sutonu kraj Meersburga i lijepih veernjih obala. U prvoj gostionici na koju sam naiao dobio sam urednu i jeftinu sobu to me ugodno iznenadilo, jer su mi priali daje u posljednje vrijeme Friedrichsha-fen postao strano elegantan i skup. Ubrzo zatim, eui nou tim starim gradiem, na novogradnjama i sumnjivim uljepanji-ma doista sam vidio da je u onim priama ipak bilo i poneto istine. Naveer je u hotelskim vrtovima bilo vrlo ivo, a kod ljeiline zgrade drutvo se sjajno zabavljalo uz vojnu glazbu. Starije grof5 bio pozvao veliko asniko drutvo i nije bilo lako, stajalo me vie od sat vremena i vie od jedne napojnice dok nisam uspio pronai nekoga iz Zeppelinova drutva i saznati hoe li zrani brod sutra poletjeti i u koje vrijeme. Dobivi pouzdan odgovor povukao sam se i jo neko vrijeme sa zadovoljstvom u miru promatrao aroliku vrtnu zabavu. Jedan me turist uvukao u razgovor pa smo priali, kao to je to Friedrichshafenu neizbjeno, o grofu Zeppelinu i njegovim zranim brodovima. Pritom smo nadoli i na temu Hardenovih6 napada na Zeppelina, zapravo je stranac o tome govorio, a ja ga sluao jer se u tehnike stvari doista slabo razumijem. No idueg sam dana malo paljivije proitao jedan od Hardenovih lanaka i bio sam sklon ne primiti ga sasvim ozbiljno budui da je u pojedinostima oito bio u zabludi. Izmeu ostaloga izgleda da on misli kako su omotai Zeppelinovi zranih brodova jo uvijek, kao prije mnogo godina, od aluminija, a upravo taj aluminijski omota on navodi kao dokaz. Meutim, novi zrani brodovi imaju omotae od svilenoga materijala. Uostalom, nije ni bitno koliko su duboke te zablude; ne tiu me se; zabavljao me taj turist koji je pripadao onoj vrsti ljudi koji u nedostatku vlastita miljenja pribjegavaju temeljitosti. Znao je svaku sitnicu koja je davala pravo Hardenu, sGrofFerdinandZeppelin(1838.- 1917.), njemaki general, izumitelj i graditelj upravlji-vih zranih brodova, (prim. prev.) 11 Maximitian Harden (186!. - 1927 ), njemaki pisac, publicist i kritiar epohe Vi lima II. (prim. prev.) 124 i svaku koja je ila u prilog grofu, pa se njegova poduka nastavljala u stilu

"sjedne strane" i "s druge strane", "unato" i "nasuprot tomu" kao kritika nekog marljivog recenzenta koji nema dovoljno ukusa i osobnosti da knjigu jasno pohvali ili pokudi, ve umjesto toga oprezno i s puno znanja lavira izmeu da i ne. Na posljetku je stranac barem iskreno i jasno priznao arku elju da se jednom provoza takvim zranim brodom, rezignirano uzdiui kako zasad to mogu samo ugledna gospoda i imu-nici. Sada sam se trebao osjetiti nadmonim i vanim, to sam i uinio, no ne govorei mu da u i ja sutra letjeti cepelinom. Nisam mu htio nepotrebno stvarati zavist, a ni izazivati sudbinu, jer u sebi sam se jo uvijek pribojavao da bi mi vrijeme i neke druge okolnosti jo mogle uskratiti vonju. No kada sam iduega nedjeljnoga jutra, ietkan i izglaan kako sam najbolje znao i umio, izaao na ve ranim jutrom vrelu cestu koja vodi prema hangaru za balone, iznad mene je preivno zujala divovska igraka vraajui se sa svoga prvoga jutarnjeg leta, i bilo je neobino uzbudljivo gledati kako se na irokom poiju krcatom nedjeljnim posjetiteljima ta grdosija sputa i na kraju privezuje. Nije potrajalo dugo i mogli smo ui penjui se udobnim malenim drvenim stubama, i pritom, zaudo, nije bilo nikakvoga novoga i neobinog osjeaja, ni uzbuenja ni tjeskobe, ve je bila najjednostavnija i najzabavnija stvar na svijetu ui u brod i u elegantnoj, prozranoj kabini smjestiti se na udobnim stolicama od panjolske trske u kojima se sjedilo kao u nekom udobnom vagonrestoranu ili panoramskom vagonu. Radnici su marljivo pritezali uad, a brojni se gledatelji znatieljno tiskali oko broda. Turisti s perjanicama na eirima i nedjeljni biciklisti promatrali su dogaaj, dok smo mi putnici ponosno i hladnokrvno sjedili u svojoj kabini. Sunce je veselo prilo suhu travu i svjetlucalo u daljini na jezeru. Preda mnom su stajala dva asnika koja su sudjelovala u posljednjem letu, a epolete su im svjetlucale na suncu. No brod je iznenada uzletio, a dva su asnika zautjela i stala poprimati neobian izgled te na kraju nisam od njih vidio nita drugo doli oblo gornjite eira, svijetle epolete, a dolje vrke cipela. A kada sam se hitro ustavi nagnuo preko ograde, ispod nas je zemlja nestajala i od prvoga trenutka vie nisam imao 125 osjeaj da sam s njom u ikakvoj vezi i da joj pripadam. Okupljeno mnotvo gledatelja izgledalo je sitno i smijeno, grad Frie-drichshafen postao je zauujue pregledan i ljubak, a golemi hangar za balone smeurao se u beznaajnu tokicu. No zauzvrat nam se otvorilo carstvo zraka i svijet je postao zaudno velik i irok, promatrali smo bliske i udaljene gradove kako tiho lee uz jezero koje je takoer izgubilo veliinu, a meusobna povezanost krajobraza, oblici obala, sputanje planina od Arlberkih i Graublindenskih Alpa preko predalpskoga gorja i obalnih breuljaka postadoe jasni. Rajna vie nije bila veduta, ve joj se moglo sagledati veliinu, vanost i povijest, a dalje sve do bedema visokih planina taj godinama dobro mi poznati kraj nizao se i razjanjavao toliko iznenaujue i jednostavno kao to se katkada studentu, nakon dugoga rada na pojedinostima, iznenada rasvijetli cijela struktura i njezine sveze. Brzinom koju smo mogli samo priblino procijeniti prema brzom kretanju sjene zranoga broda letjeli smo preko jezera u smjeru Bregenza, nadlijeui Wasserburg, Bad Schachen i Lin-dau, i najednom se nali ve u Bregenzu. Usprkos irokim neo-stakljenim prozorima u kabini se nije osjeao ni daak propuha, ali im biste glavu ili ruke gurnuli kroz prozor, zapuhnuo bi vas zrak silovit poput olujnoga vjetra. Ispod nas je promicalo jezero s plitkom obalom zaraslom u a i s movarnim pustopoljinama, nadlijetali smo sela, gledali krovove i dvorita, ljude i ivotinje u udesnom skraenju na koje se oko neobino brzo priviknuto, sluali smo i gledali pozdrave kojima je nedjeljni puk posvuda oitovao svoju znatielju, radost i uenje. Upalo mi je

u oi (premda pri takvom prvom letu ovjek jedva da neto zapaa uivajui u ugodnom lebdenju i bezbrinoj radosti putovanja), primijetio sam, dakle, da su bez iznimke sve ivotinje reagirale na zrani brod, i to sve s uasom i strahom. Poljski zec bjeao je u luakome strahu glavom bez obzira, opisujui neobine zavojite i ovalne oblike dok se napokon nije skrio u vrtu meu mahunarkama. Ptice, pa i jastrebovi, preplaeno su odlijetali, psi bijesno lajali ili podvijali repove, a kokoi se posve izbezumile. Nama u kabini buka stroja nimalo nije smetala, tek tu i tamo boni bi nas vjetar zapuhnuo mirisom benzinskih para i to je bilo sve, dok vibracijama ni najmanjega traga. 126 1 dok su nai propeleri zujali, uspinjali smo se nadlijeui osunanu dolinu Rajne, a Kamor, Hohe Kasten i mnoge druge dobro poznate planine mono su blistale u bljetavilu svjetla. Dok je dolje u plodnoj dolini rijeke arko sunce prilo lozu, mi smo oputeni u hladu plovili visinom, gledali dolje ispod sebe Rajnu, sela, samostane, gradie, promatrali sa strane prohladne zelene umske doline i strme, uske planinske proplanke i za manje od sata stigli do Feldkircha. U Feldkirchu stare su kue sa sjenicama izgledale neobino skraene, lijepi, stari toranj tvrave gledao sam toliko ravno odozgo da se obli, smei krov doimao poput tanjura, a kapelica na breuljku u polju iz te je perspektive bila toliko skraena da samjoj oblik mogao prepoznati samo po velikoj sjeni koja je duga i iljata padala kraj nje kao sjena kazaljke na sunanoj uri. Kada se Nijemac osjea veoma uzvieno, on pije pjenuac, a pjenuac se mogao dobiti i u zranome brodu. Bio je zgodno i ljupko posluen, pa i dobre kakvoe, no taj mi se dodatak ipak uinio jedinim pomanjkanjem stila i vikom na tom putovanju. Povratak je bio jo bri, s tri motora, i meni kao i svima nama bilo je prerano kada smo nakon dva sata ponovno lebdjeti nad hangarom kraj kojeg nas je ekao roj uurbanih radnika koji su lovili izbaenu uad vrsto ju drei. Pritom smo proletjeli tik iznad vrhova nekoga borika i poplaili jo jednog kanjca. Uope se ne razumijem u tehniku i ne znam koliko e daleko jo dotjerati grof Zeppelin. Zatvaram oi i ponovno osjeam lakou lebdenja, mekou plovidbe zrakom, iznova uivam u pogledu na iroko otvorene krajolike i u osjeaju otklona od svih zemaljskih sitnica; i pouzdano znam: im mi se ponovno prui prigoda za let, mome veselju nee biti kraja. (1911.) U zrakoplovu Kada sam prije nekoliko godina prvi put na Frankfurtskoj ILA-i7 gledao jednokrilce kako izvode svoje slabane pokuaje 7ILA (Internationale Luftausstellung) - Meunarodna izloba zrakoplovstva, {prim. prev.) 127 leta, eznutljivo sam pomislio: "im to bude ilo malo bolje, mora i ti poletjeti!" A kada sam se dvije godine kasnije po prvi puta vinuo u zrak u Zeppelinovom zranom brodu, uivao sam u udesnoj opijenosti visinom i iznenaujue velianstvenom pogledu i novom vienju krajolika, no to je jo snanije potaknulo moju elju za letenjem, i otada sam potajice prieljkivao da uskoro i poletim. Meutim, stanovao sam na selu i uvijek samo zimi dolazio u velike gradove, a prijatelji su me ismijavali i sve u vezi s letenjem nazivali vratolomnim, samoubilakim sportom u koji se u najboljem sluaju uputaju bivi automobilistiki trkai i zahirjeli sportski jahai, i zastupali su miljenje da se ovjek koji je iole na vioj razini, koji ima obveze i, dapae, otac je obitelji, ni pod kojim okolnostima ne smije "tek radi puke senzacije" povjeriti takvoj avoljoj napravi. Te prie nisu mogle umanjiti moju udnju za radou letenja mada im nisam proturjeio. itao sam o letu iznad Simplona, itao izvjea o Pauu8 i Parizu,

Diibendorfu9 i talijanskim avijati-arima, a svojoj eni preuivao tjedne novinske obavijesti o padovima letaa. I stoput sam se prisjeao i matao o tome kakav zapravo mora biti osjeaj u letaa. Veinom su to bili okorjeli sportai ili tehniki pekulanti, i za njih su postojale samo jaine vjetra, konjske snage, brojevi okretaja i cijene leta. No mnogi od njih zacijelo su bili pravi pustolovi, onakvi s kojima bi se pjesnik istog asa mogao poistovjetiti ili ak pobratimiti, u njima je bilo neto od one velike enje koja nas mami na etnju i putovanje, inei nam mirovanje mrskim, koja se niim ne da utaiti, ve svakim ispunjenjem biva sve dublja i nezasitnija. Nesumnjivo je ta enja, mada u svojim najgrubljim oblicima, u mnogih letaa bila onaj skriveni poticaj i zavodnik, a te koji su padali s visina od stotinu metara ili zakvaeni drljali po tlu, gorjeli u zraku ili pogibali u vodi, njih se nije moglo usporeivati s radnicima koje je ivot pokosio u njihovoj jadnoj, hrabroj borbi za svakodnevnu koru kruha. Pripadali su malenomu krugu onih koji su skonali robujui tajanstvenoj, velikoj enji, onih kojima kosti lee u provalijama gleera ili koji poginue u umama Afrike, na * Glavni grad francuskoga departmana Pyrenees-Atlantiques . (prim. prev.) 9 Gradi u blizini Ziiricha. (prim. prev.) 128 Junome polu ili dalekim morima. U tom stavu jo jae me uvrstila vijest o pogibiji Lathama10 kojega sam u Frankfurtu gledao kako leti, koji je padao u Kanal, da bi na kraju skonao kao lovac u tropima. Vrijeme je prolazilo, a letenje mi ostade eljom i zagonetkom. Dvaput su mi u ruke dopali vjeto i uspjeno sroeni lanci novinara koji su kao putnici letjeli zrakoplovom. Sa arom sam ih proitao, no u njima nije bilo niega. Ta su gospoda stajala iznad same stvari, dok bih ja tako rado bio u samome sreditu. Oni su znali brojati konjske snage i okretaje, poznavali su pretpovijest svoga avijatiara, tvrtku koja mu je sagradila motor, znali su pripovijedati o ponosu naega vremena, o pradavnome snu ovjeanstva i njegovu ostvarenju zahvaljujui Bleriotu". No o samome letenju itatelj bi saznao malo ili nita. U tim lancima pisalo je samo ono to ste otprije znali ili ono stoje barem autor unaprijed mogao znati. Letenje je zapravo moralo biti pomalo dosadno; bilo je to "ponosno i uzvieno uvstvo" koje je podsjealo na polaganje kamena temeljca i na obljetnice, ovjek se "osjeao posve sigurno, ni traga strahu ili vrtoglavici", to je dakle sliilo etnji od Munchena do Nvmphenburga. Ili su autori tih lanaka doista zastupali ono neosobno, ope kulturno stajalite koje su njihovi lanci naglaavali, ili je bilo strano teko doarati stvarne osjeaje ovjeka koji leti. Danas mislim daje ova druga pretpostavka bila tona. A sada prijeimo na stvar: juer sam letio. Zrakoplovci su stizali u Bern i jednoga jutra nad svojim sam krovom zauo bru-janje motora i ugledao lijep jednokrilac koji je tako ponosito, spokojno i otmjeno nadlijetao nada mnom da mi je srce poskoilo. Idueg sam dana letio. A sad elim, u mjeri u kojoj je to mogue, pokuati izrei neke svoje dojmove s toga prvoga leta u svom ivotu, a budui da je pria o "ispunjenom pradavnom snu ovjeanstva", o "pobjedi inteligencije nad materijom" itd. ve svima poznata, uinit u nezahvalan i teak pokuaj da preskoim 1(1 Hubert Latham (1 883. - 1912.), pionir francuskoga zrakoplovstva britanskoga podrijetla, u srpnju 1909. g. dvaput bezuspjeno pokuao preletjeti Engleski kanal (La Manche). Poginuo 1912. g. u lovu u Africi, (prim. prev.) " Louis Bleriot (1872. - 1936.), francuski inenjer i zrakoplovac, prvi uspio preletjeti Engleski kanal u srpnju 1909. g. u jednokrilnom zrakoplovu vlastite izradbe, (prim. prev.) 129 kulturu, tehniku i sve ostalo i zabiljeim samo svoje doivljaje. U toj nakani

uivam snanu potporu vlastitog dubokog neznanja: ja ne znam ni ime tvrtke koja je proizvela motor, ni broj njegovih konjskih snaga, ni njegovu teinu niti teinu optereenja. Ba nita ne znam, osim da sam napokon letio i da mi se to uope nije uinilo sasvim obinim i opekulturnim, ve krajnje pustolovnim. Doista sam letio "radi puke senzacije", a ona mi je priredila neobuzdanu radost. Oko tri satajednoga toploga, sunanoga proljetnog dana pojavio sam se na uzletitu na kojem se tiskalo nekoliko crnih skupina ljudi vrtei se jedne oko drugih. Usred jedne od skupina ugledao sam stroj kojim u letjeti i koji me ekao. "Samo da mi ne pozli!" pomislio sam, jer slabo podnosim gomile ljudi. Progurao sam se naprijed sa zelenim naoalama na nosu i utom putnom torbom u ruci. Stavljao sam ljudima ruku na rame, lagano ih micao u stranu namjestivi poslovan izraz lica i ljudi su me proputali iznad svakog oekivanja. Tako sam pregrmio najgori dio letenja. Stao sam pokraj zrakoplova, pozdravio pilote i pripalio cigaretu. Neki francuski monter pokuao me upoznati s motorom, a ja sam mu zahvaljujui kimnuo i tek sada doao na ideju da poblie razgledam stroj. Na glavi ptijega trupa stajao je drveni propeler, iza njega motor i spremnik za benzin, zatim pilotsko mjesto, pa moje putniko sjedalo iza kojega se laka, drvena konstrukcija brzo suavala prema zgodnom repnom kormilu. Kao igraka, to je izgledalo arobno, ali da to zrakom treba ponijeti dva ovjeka, inilo se udesnim, jer tako su lako i ljupko japanski izgledali ti tapii i iice, a i krila su bila izgraena tako razigrano i tanko i prozrano da ih se niste usuivali dotaknuti. "No ipak," pomislio sam, "motor je glavna stvar, a njega na sreu ne znam procijeniti. Bilo bi dobro da ubrzo poletimo." Uto mi pilot mahne da se i ja pripremim. Brzo sam otvorio svoju utu runu torbu i izvadio stvari, skijaku kapu, rukavice, vuneni al. Kada sam kapu sretno zakopao na bradi i ispod nje, francuski mi se monter ljubazno nasmijeio govorei da se ne radi tako i da kapu moram namjestiti naopako, sa iltom prema natrag jer e mi inae vrlo brzo odletjeti s glave. Mnotvo se 130 smijalo i sa zanimanjem gledalo kako si odjeu napokon dovodim u red. Na kraju mije avijatiar dao jo i kaput i automobilske naoale, a ja sam se preznojavao pod vunenom kapom i izgledao tako opinjeno da se mnotvo ponovno od sveg srca smijalo. Fotografski su aparati bili usmjereni prema nama, a netko mi je doviknuo da sada jo samo moram privezati nos i onda mi se sigurno vie nita ne moe dogoditi. Pilot krenu u zrakoplov i stvar postade ozbiljna. Kada je taj teki mukarac svojom smeom izmom grubo nagazio na tanku drvenu preku, nije se slomila, ve nakon toga izdrala i mene, pa smo sada sjedili na svojim mjestima, u kosturu od sipki presvuenom platnom, na udobnim stolicama, a okupljeno se mnotvo malo povuklo i zrak postao bolji. Isuse, ostavio sam dolje rukavice! No sada nipoto nisam htio smetati. U tom trenutku motor zabruji, pred oima nam zazuji propeler opisujui blistav krug, iza nas velika ptica stade rigati dim i smrad, a narod se s obiju strana galamei razbjei. Vozili smo se elastino preko tratine na dva mala kotaa, neobino meko i udobno, a meni u mojoj vunenoj kapi najednom ponovno postade ugodno i strano napeto. Mi letimo, vikalo je moje srce, samot to nismo uzletjeli! Uto se tratina izgubi ispod nas i stadosmo se koso dizati u visinu, a to bijae krajnje ugodno i umirujue. Mi letimo! Da, to jest uzbudljivo, ali sam zamiljao jo uzbudljivijim. Ne, povlaim to sam rekao. Bilo je dovoljno uzbudljivo. I ba kada sam se upitao je li prolo deset sekundi ili itav sat od polijetanja, gospodin pilot se sagnu, osjetih pritisak lea na sjedalo, a stroj poskoi u visinu. Tu je na trenutak zastao, dok mi je struja zraka tutnjei ibala kraj uiju, a zatim

uinio novi skok, prokleti, neoekivani skok. Bacio sam pogled na rotirajui propeler. Ako se ta bitanga uudi, nastradali smo, pomislio sam na trenutak, no vie reproduktivno, jer sam u to samo napola vjerovao i to odmah posve zaboravio, jer mi je pogled sluajno sa strane pao na zemlju, pa sam tek sad primijetio da smo ve bili visoko, vrlo visoko. Motor je brujao, vjetar urlikao, ruke mi se smrzavale, a nos hladio, i tu pored sebe, pokraj tanke drvene letvice, ugledao sam grad 131 Bern i krivudavu Aaru i tvornice, vojarne, jahalita i aleje, smijeno male, iskrivljene i ratrkane, i pade mi na pamet kako me je neko u cepelinu zabavljao pogled na tu siunu vrevu i ljudska bia pretvorena u igrake. No to je bilo neto drugo! Ono tamo bilo je udobno promatranje kao iz neke loe. Ovdje su pogledi na grad i polja i cijeli taj skraeni i spljoteni svijet bili tek sluajni dodaci. Glavno je bilo letenje. I letjeli smo! Uspinjali smo se u valovitim crtama, sve vie i vie, i s vremena na vrijeme iznenada, kao u nekom predahu, kratko bismo i beumno propali, sjedalo bi poda mnom nestalo, a eludac se razjapio. Zatim opet uzgon, uspon, osjeaj snage. A onda nanovo kratko, nepredvidivo poniranje, predah, napeta utnja u elucu. Krajolik mi jo nije jasan; sjedim poput djeaka, oparan doivljajem, a razum ostavili kod kue. Prekidan jezom blaene tjeskobe bacam poglede i udahe kao pjesme i uzdisaje u svijet, lebdim bez daha kroz prostranstva uvuen u neku divovsku glazbu, i posve sam dijete, posve djeak, posve pustolov, i ispijam opojno vino otrgnutosti, ravnoduja i prezira prema svemu jueranjemu, animalnog uzbuenja, ja sam zmaj i oblak, Prometej i Ikar. Boe, stoje to? Sto to stoji tako veliko, tako stvarno i plemenito usred toga uljivog svijeta koji tako duboko prezirem, koji tako bijedan i siuan i sitniavo podijeljen lei pod mojim nogama? Na rubu svijeta, iza svekolike vreve nitavnih oblika i prizemnih ljubakanja stoje udesne i mone planine. Gledam gdje divovski Eiger'2, strog i mraan, i visoki Steckhorn13, samotan i otmjen stoje na svom mjestu, i pri pogledu na taj strahotno proireni obzorja slutim neto poput brzoga leta iznad Zemlje kada preostaju jo samo velike planine, pustinje i mora, a sve drugo tone pretvarajui se u raspadnute morene. Poniremo duboko, eludac mi se na to naviknuo, ve se nakon par minuta prilagodio i ne reagira na podraaje. Vrhovi su nestali, naginjemo se nalijevo usuprot neprijateljskom vjetru, preko krila se vidi planinski lanac Jure, okomito ispod nas rijeka Aare, 11 Vapnenaki vrh u Bemskim Alpama (3970 m). (prim. prev.) " Vrh u Bemskim Alpama kod Grindelwalda. (prim. prev.) 132 njegovana uma, dvorita, a na kraju luka to ga opisujemo -iznenadan pogled na cijeli grad, od Barengrabena navie, smjeten na stijenama u zavoju Aare. Kada u letjeti preko Alpa, preko mora? Moram se toga jednom nauiti! Ne vidim nita, tek slutim i utim, ushieno i uplaeno teturam nekim drugim, preda mnom naglo rastvorenim svijetom, i polako se uim ponovno misliti. Svijet je uzvienost, uzviena je planina, pustinja, more. ovjek unosi humor. Poinjem ih ponovno voljeti, ljude koji tamo dolje gospodare tako sitniavo i neobino, koji su okresali umu i polovicu svijeta rastrgali na male, ograene krpice zemlje. Ne elim biti oblak to plovi, pahulja na vjetru, ptica u letu, ne elim ljubiti planine, a prezirati ljude od kojih sam najslabiji - elim samo cijelom svojom ljubavlju prihvatiti njihove slabosti i njihov ponos. Nisu ni konjske snage ni toni prorauni tehnike znanosti mene i pilota, Bleriota i Lathama trgnule u visinu, nego drevna silna enja, iz slabosti roeni prkos, naslijee Titana. To nas je nauilo letjeti. No letenjem se enja ne ispunjava, luk se jo jae i bjenje napinje, krug se elja sve vie iri, a srce prkosnije izgara.

Okruuju me snovi, ulomci misli, ulomci velike glazbe. Uto me probudi neizrecivo radostan i tjeskoban, napet, iznenaen, sumnjiav osjeaj koji struji ivcima. Motor uti. Stojimo u visini, naginjemo se i sad dolazi ono najudesnije: klizimo na meku zraku koji nas povremeno zapljusne laganim valom, sputamo se oprezno i spretno kao to automobil s ugaenim motorom klizi niz brijeg, a skija niz svoj obronak. Krovovi, drvoredi i dimnjaci iskakuju nam ususret, sve vea i vea biva malena tratina koju ciljamo, i sada vidim daje to uzletite, a onih nekoliko nejasnih crnkastih grozdova i hrpica to na njemu vrve, to su ljudi. Isuse, letimo ravno na njih! Obruavamo se naprijed kao mahniti pribliavajui se crnoj gomili. Sada jasno vidim pojedine skupine i likove, ve su tik ispred nas, ene vriskaju, dadilje uasnute i oajne bjee s djejim kolicima, djeaci se trkom spaavaju, padaju, odustaju. No mi uzmemo - to se zbiva bez moga znanja te mi jo jednom, po posljednji put udno zagolica eludac -uzmemo krai zalet, poskoimo i ponovno se vinemo u zrak. Samo smo traili uzletite i sadajojednom u krugu oblijeemo 133 veliko polje tonui sve nie i nie. Veliki je obzor odavno utonuo, zemlja nadire prema nama, ususret nam dahe okupljeno mnotvo. Jo jednom se razbjee pred naim strojem, stvori se ulica i mi klizimo nadolje. "Ne jo! Jo ne!" elim preklinjui zavapiti. Maleni su kotai ve udarili o tlo, osjetim trzaj u sjedalu, zemlja je ispod nas i prima nas, ve se zaustavljamo, tisue ljudi zaurla i nahrupi prema letjelici. S udnim osjeajem malenosti i srama izlazim iz zrakoplova, silazim na tlo, skidam naoale, kapu, kaput, pruam ruku pilotu i odlazim, probijajui se kroz zbijenu gomilu, i nisam siguran ni ujedan osjeaj ili misao, ali sva enja i potreba za pustolovinom i neukrotiva, nagonska udnja za dalekim putovanjima u menije nanovo probuena, osnaena i produbljena. (1912.) Pjesniki nekrolozi Prije vie godina u rukama mi se igrom sluaja nala jedna smijena zbirica pjesama iz doba nai pradjedova i u to me vrijeme silno zabavljala te sam iz nje zapisao i neke stihove. Pjesme iz te originalne knjiice bile su toliko komine, a pritom tako neobino sigurnoga stila da sam se kod svake morao neemu smijati, a neemu diviti. Knjiga je tiskana 1839. pod naslovom: "Melpomena, ili nadgrobne pjesme. Sainio i objavio Michael von Jung, upnik u Kirchdorfu kod Memmingena na Illeru14." To je samo prvi od dvaju najavljenih sveia; je li drugi ikada objavljen, nisam mogao utvrditi. Iza naslova slijedi bakrorez: izmeu grobova, krieva i mrtvakih lubanja stoji muza i prebire na gitari. Zatim ide predgovor i u njem upoznajemo mranoga tvorca nadgrobnih pjesama kao simpatinog optimista i dragog, brinog upnika. Veinu tih nadgrobnih pjesama autor je pjevao nad grobovima i jo prije dvadeset i est godina primijetio da ih puk slua s veom pozornou negoli nadgrobne govore. 14 Rijeka na jugozapadu Bavarske (prim prev.) 134 "No ako se ove pjesme i ne pjevaju, ipak su jamano zanimljivo tivo i tko ih eli upotrijebiti zasigurno ih nee itati bez osjeaja." "ini se ipak da ih najsvrhovitije koriste uenici u svakodnevnoj i vjeronaunoj nastavi rabei ih kao protuotrov protiv lakomislenih svjetovnih pjesmica itd. One nita manje sadre i mjere opreza kod bolesti i ivotnih pogibelji kako ovjek primjenjujui ih ne bi morao prije vremena pasti pokoen srpom Smrti. " To iskreno duboko potivanje ljudskoga ivota, koje je, dodue, u stanovitu proturjeju s brojnim mu pjesmama u kojima se smrt velia kao izbavitelj i ulazak u blaenstvo, ta topla privrenost zemaljskom ivotu upnikovo je i pjesnikovo najiskrenije oitovanje. To proizlazi ve iz uvodne pjesme:

"Pjesnik se obraa smrti." Tu upnik Jung rjeito i zahvalno nabraja mnoge neobine sluajeve kada je bio u ivotnoj pogibelji ili u smrtnome strahu. Poujmo: Jer kad tu od tifusa ezdeset je dua leglo Tjeskobno se srce moje Pred tobom u strahu steglo! A vruica kad mi tijelom Utrobom i krvcom vrelom I ivcima bjenjae , Tek uz pomo vomitiva Ja muke se rijeili te; Cijelim tijelom dokle snivah Obli znoj me vruice itd. No time jo opasnosti nisu prole, jer: I vodena bolest doe, Za njom teka groznica, No, milosna ti me proe I kraj mene prohuja! Kostobolja me muila est dugih godina I tebi skoro izruila. A niz dvadeset kad stuba U tornju teko padoh 135 Ti mi ipak ne bi gruba Pa ti ivot tad ne dadoh: Pod je sreom upalj bio Inae bih od tog pada Ludu glavu izgubio. Taj dobroduni, plaljivi gospodin sada hvali smrt, umiljava joj se elei s njom svakako biti dobar: Stoga ja i tobom dosad Zadovoljan bjeh zapravo, Pa te samo molim daj mi Na tom svijetu ivjet zdravo itd. Za onoga tekog tifusa, kada se i sam pjesnik osjetio u opasnosti, umro je neki Konrad Beck, vojnik u prolasku, i njemu je posveena jedna od najljepih nadgrobnih pjesama. Vidimo ga kako obolijeva, vidimo opasnost zaraze to drugima prijeti i podrunoga lijenika kako protiv vruice prepisuje kiselo mlijeko: Htjede tako on vruicu Hladnim mlijekom sruiti, Te izvorite toga zla U elucu uguiti; No, kod dragog Konrad Beka Dobrohotna svrha ta Ubrzo je propala. Konrad Beck umro je ostavivi iza sebe u selu zarazu: Valjalo je, dakle, urno Smislit sredstva dobra, prava, Kojima se taj hod smrtni Ka ivotu usmjerava, Te ih rabit tono, jasno I dok nije odve kasno Uguiti kuni dah. 1 stadoe tada brino Dvorit bolesnike sve, Dajui im pravodobno Ponajbolje lijekove, 136 Uredno ih dre, isto Po noi i po danu, I dijetu potujui Po lijeniku propisanu. Jednako praktine i razborite stavove pjesnik oituje i povodom dvoboja u kojem je proboden mladi grof von Illerfeld. Umijee opisivanja posve je doraslo tom uzbudljivom dogaaju i on cijeli prizor vjerno oslikava sve do kobnoga trenutka: Povlaiti grof se stade, Drae ga Fritz u aci, Duboko mu srce probi I u pijesak mrtva zbaci. Umjerenim, no pravednim rijeima taj estiti ovjek odbacuje lo obiaj izlaska na dvoboj: Jer, to dokazuju dueli? Jo jedina im svrha ta Pokazati tko veom vjetinom Tko spretnije maevati zna. ,: No da bolji maevalac Od vrline sav je sazdan, A gubitnik daje zao, Dvojbeno

e biti vazdan. Moe li se to izrei jasnije i dostojanstvenije? To je najistiji bidermajerstil, i poput mnogih dobrih zanatlija svoga doba niti pjesnik Melpomene vjerojatno nije slutio koliko e samo njegove unuke razveseliti stil njegovih stihova. ak i tako teak sluaj kao onaj kada je neki ovjek usmren ubodima kiobrana, nadgrobnoga pjesnika ne moe iznenaditi. On briljivo navodi sve potankosti i opisuje sve uzaludne pokuaje spaavanje nesretnika: No upala mozga ipak Pobjedu je odnijela, Pa se dua na posljetku Rastade od tijela. 137 "Na grobu vrsna uitelja" on nalazi ove rijei utjehe koje su, u isti mah, i najbolje svjedoanstvo lojalne mu udi: I nikakvo udo to nam Nedostaje bolno svima, I s gubitka njegova to Duboka nas tuga prima. Ostaje nam tek utjeha Da vrhovne kolske vlasti Postavit e slina mua Vrsna uma, duha, asti. ini se da teme slijede neku tajnovitu pjesnikovu privlanu snagu; u njegovu selu dogaaju se najneobinije smrti, djeca se gue u dimu od ugljena to ga navodi na zakljuak: Ugljene pare dobre nisu Za disanje na plua ... itd. Neki seljak iz neopreza nabode na vile vlastito dijete: Iz trbuha to ga probi Trgnu vile u taj mah, No djetecu hude kobi To bijae zadnji dah. Neki ovjek umre od iscrpljenosti: Tromjeseje sedmo minu Kako zgubi snagu svaku No nemahu medicinu Da izlijee bol opaku Naas, kanda, bi mu bolje No to privid kratak bjee Jer ubrzo sve nevolje Vratie se jo i tee. I tako on ulazi u potankosti pojedinih povijesti bolesti, sve ih uredno biljeei. O eni oboljeloj od vodene bolesti on pie: Iglom fina, tanka boda Punktirae lijenik enu: Bez uspjeha, premda voda Otekla je sva u trenu. 138 Pravi je biser nadgrobna pjesma posveena mukarcu koji se smrznuo u pijanom stanju: Prvog dana od veljae Studen je ve takva bila Da poesto i sve jae Ledila se krv u ilah, Na mjerau iva pade Ko to svatko dobro znade Na minus dvadeset i est. Mirovati tko je mogo Uz toplu je pe sjedio Drei se doma strogo. Ali nesretnik je iznimka: No pokojnik u tom grobu Na svoj nain nastojae Odupr'jet se zimskom dobu Praznei u krmah ae; I toli se piu oda Da mu klonu snaga hoda Noge posve oslabie. Tako gaje i sustigla sudbina. Na kraju, nadgrobni se pjesnik oituje i o alkoholu: Posebice rakija Suvina nam biva Jer sva ula opija Ter pogibelj skriva Crpe dui, tijelu Snagu, ivost cijelu Namjesto da krijepi. Psihologiju jednog ubojice on pronicljivo slijedi unatrag sve do njegove mladosti: Djeak jote, on posta lanom Mesarskoga ceha asnog, Te koljui svakim danom Rad se primi posla lasnog. 139 Prolijevanje krvi, klanje Postade mu glavna srea, Krv dok lipe - to gledanje Radost bi mu ponajvea. Tekoje nai neki kraj. Ovaj mali izbor prua tek krtu sliku mnotva situacija kojima se melpomenski pjesnik pokazuje doraslim. Mnogi e sada pomisliti da se nepravedno rugam dobronamjernu ovjeku koji ve desetljeima lei u grobu o kojem je tako esto pjevao. No njegove stihove ne smatram nimalo loijima ili glupljima od stihova dananjih diletanata ije mi frfljanje, ma koliko zvualo estetski, nije ni upola tako drago kao domae dimljene kobasice naega upnika iz Kirchdorfa.

(1912.) U Kandyju Kandy je navodno najubavije mjesto na lijepome otoku Cejlonu, a vonja eljeznicom iz Colomba prema Kandvju fantastian je slijed iznenaenja i ljepota. No, sam Kandy ostatak je vrlo staroga kraljevskog i sveenikog grada, a nedavno gaje engleski novac uspio pretvoriti u udobno, isto i pokvareno hotelsko i turistiko gnijezdo. Usprkos tomu, Kandy je lijep, jer sa svim novcem i svim cementom ovoga svijeta ne moe se unititi bujnost toga krajolika. Na zelenim obroncima breuljaka vidljiva je sva rasko razgranata bunja i drvea nad kojima jo raskonije bujaju puzavice, a hladolei i pavitine pustolovno krupnih cvjetova u kaskadama se mirisne sputaju u dolinu u kojoj umjetno jezero beznadno boluje od svoga groteskno neorganskog oblika. Odvani Englezi eu se uz jezero kraj kojega starice zahralim maetama kose travu, a engleski etai nemaju osjeaj da ih gnjavi neprestano navaljivanje koijaa, vozaa rika, trgovaca i prosjaka koji se ponizno i bez srama nude; jer Englezi su bogati i genijalni kolonizatori, i najvee im je zadovoljstvo gledati propast naroda koje su potlaili. Jer ta se propast zbiva krajnje humano, ljubazno i veselo, to nije ubijanje, ak ni izrabljivanje, 140 ve tiho, blago korumpiranje i moralna razgradnja. Pa ipak, ta engleska rabota ima stila, Nijemci i Francuzi inili bi to kudikamo gore i gluplje, kao to je Englez i inae jedini Europljanin koji vani meu neciviliziranim narodima ne djeluje smijeno. Nisam se ni ja dao zaplaiti, nego sam ve prvoga dana pokuao vidjeti to vie Kandvja. Nije to lako kada je ovjek otvorena sluha i njene udi; jer etnja gradom naporno je i muno tranje, kao kroz ibe, izmeu hijena inozemne industrije, a ono se i u Europi moe doivjeti samo na mjestima usreenima engleskim novcem. Na posljetku je ovjek sretan da spas moe potraiti kod nacerenoga vozaa nke koji mu je rudom svojih kolica ve dvadeset puta zaprijeio prolaz i kojega je ve dvadeset puta potjerao. Imao je on pravo, dobro je znao da e on i svi njegovi kolege uiniti sve to treba kako bi se svaki pokuaj pridolice da proeta Kandvjem okonao bijegom u neka od kolica. ovjek se na svata navikne. Nekako sam se ve pomirio s vruinom u Singapuru i Colombu, s komarcima u praumi, indijskim obrocima, proljevom i grevima, paje tako, valjda, trebalo i ovdje biti. Nauio sam pogledom zaobilaziti prelijepe djevojice s najtunijim garavim indijskim oima dok bi prosile, nauio sam sjedokose pradjedove, koji su izgledali poput svetaca, odbijati hladnim pogledima, naviknuo sam se na vjernu pratnju ljudi svakojaka soja koji bi se za novac prodali i koje sam pokretima ruke poput vojskovoe i grubim povicima znao drati na udaljenosti. ak sam se nauio i aliti na raun Indije progutavi gorko iskustvo da onaj produhovljeni, tragalaki, moliteljski pogled veine Indijaca uope nije vapaj za bogovima i za spasenjem, ve vapaj za monevjem. No kada sam se skoro posve udomaio, u svojoj oholosti uinio sam ludost da jednoga popodneva izaem drei u ruci mreu za leptire. Unaprijed sam bio spreman da e to izazvati znatielju, a moda i porugu uline mladei - na to sam ve bio ovrsnuo meu inae vrlo dobrodunim Malajcima - i doista su svi djeaci po ulicama za mnom dovikivali neto na grlenome singalskome jeziku. Upitao sam jednoga singalskoga studenta, koji mi je s knjigama pod mikom iao ususret, to taj uzvik znai. On se ljubazno nasmijei i tiho ree: "Oh, master, they are telling that you are an Englishman who is trying to catch butterflies!" No oni su djeaci izgledali kao da dovikuju manje bezazlene stvari. Zadovoljno sam produio i nije me moglo iznenaditi ni to to su mi se pridruivali brojni drugi djeaci hotei mi pokazati mjesta bogata leptirima, revno me upozoravajui na svaku prozujalu muicu i svaki puta pruajui ruku u

oekivanju kojegpennyja. Sve to jedva da me jo moglo zasmetati, a kada je cesta postala tia, a u blizini uzak umski puteljak obeavao samou, odahnuvi i ostatkom humora natjeravi svoje posljednje muitelje u bijeg hitro zaokrenem na spasonosnu stazu. 1 tako ovjek zaslijepljen ide svojim putem mislei daje pobjednik, a zapravo je jadan gubitnik. Dok sam ponosno koraao utvarajui si da sam i opet bio vrlo lukav, kob je ve bila nada mnom i udica za mnom zabaena, koju nisam slutio i koju u dugo gutati. itavo je vrijeme na trideset koraka iza mene iao neki zgodan, miran ovjek ili gospodin kovrave crne kose, smeih tunih oiju i crnih, lijepih brkova. Zvao se, poslije u to saznati, Victor Hughes, a sudbina mije namijenila da mu postanem rtvom. Pristupio mi je pozdravljajui me s puno potovanja, vrlo uljudno se nasmijeio doputajui si da me na besprijekornom engleskom upozori da taj put vodi u kamenolom i da ovdje nije za oekivati ikakav ulov leptira. Meutim, tamo prijeko, vie nadesno, tamo nije loe, a juno, na drugom kraju doline, tamo je jedno od najboljih mjesta. I prije nego sam rekao ita vie od "da" i "ne" i "hvala lijepo", ve smo uli u neku vrstu razgovora i osobnih veza; iz pametnih zabrinutih oiju toga lijepoga ovjeka s tihim me prijekorom gledao stari, otmjeni, potisnuti narodni duh, iz njegovih rijei i pokreta progovarala je drevna kultura njegovane uljudnosti i budistike blagosti. I uskoro sam tog ovjeka zavolio s nekom mjeavinom saaljenja i potovanja. Kao stranac, Bijelac, s tropskim eirom, bio sam gospodar, ma-ster i sahib, pred kojim se on klanjao kao siromaan domorodac; no njegova aristokratska pojava, njegovo poznavanje mjesta i struke i tean engleski davali su mu neku nadmo koju sam ubrzo osjetio. Jer Viktor Hughes u leptire se razumio neusporedivo vie od mene. S kolegijalnim je smijekom izgovarao cijele nizove latinskih imena koje nikada nisam uo, ali sam s odobravanjem kimao ne bih li prikrio svoj djetinji diletantizam. Nekoliko sam puta dometnuo zbunjeno-oinskim tonom (tonom koji 142 su Englezi uveli prema domorocima): "Yes, yes, my dear man, I know ali about Kandy-butterflies!" Razgovarao je sa mnom o indijskim leptirima kao to iskusan nadvrtlar u palmiku razgovara sa stranim posjetiteljem mislei daje ovaj botaniar. Moj lo engleski koji sam vrlo tedljivo rabio nije mi doputao da objasnim o emu je rije, pa sam se sve dublje zapletao u la i gotovo bez rijei, nijemom glumom sve vie preuzimao ulogu znalca i znanstvenoga kolekcionara. A kada smo se tako zbliili te sam gospodinu Victoru Hughe-su preutno priznao pravo da me smatra svojevrsnim kolegom na neto viem poloaju i u meni predmnijeva interese i nakane koje uope nisam imao, on najednom, sasvim neoekivano, odnekud iz odjee izvadi zgodnu drvenu kutijicu, a na licu mu osvane, potvrujui istog asa moju naglo probuenu sumnju, umilan torbarski osmijeh. Privlanim je pokretima otklopio krinji-cu i na bijelome sam dnu ugledao arobno ljupku, besprijekorno prepariranu zbirku leptira i kukaca koju mi je ponudio na prodaju za sitnicu od petnaest rupija. Odmah sam uvidio sve razmjere opasnosti, no bio sam bespomoan. Nisam mogao prema tom uljudnom i gotovo uenom Singalezu najednom promijeniti stav, dapae, otkrie njegovih namjera, skrivenih potreba u meni je gotovo povealo simpatiju ili barem saaljenje prema njemu, no ipak nisam imao ni najmanju volju za kupovinom, dapae bio sam primoran oprezno postupati s ostatkom novca za put. I tako sam, tonom u glasu za nijansu hladnijim, sa aljenjem objasnio da ja, dodue, jesam kolekcionar, ali ne i kupac leptira i da me, osim toga, gotovi preparirani primjerci uope ne zanimaju. Mr. Hughes je to potpuno shvaao. Dakako, kolekcionari kakav sam ja, tumaio je, nikada ne kupuju ve razapete leptire, odmah mu je to bilo jasno i samo mi

elio pokazati mali uzorak. Razumije se da ja kupujem samo svjee primjerke u papirnim vreicama koje mi veeras kani pokazati. Zna da stanujem u hotelu Queens; a moe li me se tamo nai u est? To ne znam, odgovorio sam mu kratko, a sada bih elio neometano nastaviti etnju. Povukao se na najuljudniji nain, i ponovno sam vjerovao da sam utekao i da imam svoj mir. 143 No Hughes je postao moja kob. Idue veeri stajao je u predvorju hotela, nenametljivo me pozdravio, razmijenili smo par rijei o vremenu kadli iza stupa u predvorju on najednom stvori itavu hrpu kutijica i krinjica, i u tren oka se naoh okruen bogatom, vjeto prostrtom izlobom indijskih leptira. Gledatelji su prilazili stolu, a Victor Hughes pokazivao mnotvo engleskih, amerikih i njemakih priznanja i narudaba, i to je publika bivala brojnija, to sam se manje elio eksponirati svojim loim engleskim. Najednom sam ustao kao da mi je neto vano palo na pamet, ostavio eir i kaput i pohitao prema dizalu te pobjegao na trei kat. Tim sam bijegom, meutim, do kraja ispustio konce iz ruku. Otada u Kandvju nisam viao vie nita doli svoga gospodina Hughesa. Stajao je na uglu svake ulice kojom sam hodao, podizao kaput koji bi mi spuznuo s kola, znao broj moje hotelske sobe i vrijeme mojih izlazaka i objeda. Ako bih ujutro priekao s izlaskom do osam, on bi stajao na stubama, no ako sam drugoga dana krenuo iz hotela ve u pola sedam, on je i opet bio tu. Dok sam se bezbrino oputao u nekom duanu birajui razglednice, on bi sa smijekom osvanuo na ulazu trgovine nosei pod rukom kutijicu, a ako bih vani, u umi lovei mreom promaio leptira, Hughes se pojavljivao iza ugla, pokazivao prema odbjeglome leptiru izgovarajui njegov latinski naziv. "Imam dobrih primjeraka od te vrste, imam i enke; donijet u vam ih u sedam u hotel!" Nakon nekoliko dana postigao je da mu se vie uope nisam ljubazno obraao, ali bih od njega poneto kupio za deset rupija. Sada sam izborio pravo da ga ignoriram, izgrdim i osorno ga se otresem. No on je uvijek bio tu, uvijek lijep i pristojan i tuno gledao svojim smeim oima, radosno mi se obraao, a kad sam se ljutio, on bi odano spustio svoje mrave smee ruke, i uvijek, skriveno u depu ili pregai, nosio neku krinjicu ili kutijicu, i zorom i mrakom, uvijek neke nove stvari, as divovsko paune, as "ivi list", zlatnu maru ili kakva korpiona. Izronio bi iz sjene stupa dok bih izlazio iz blagovaonice, bio je u rodu s trgovcem kod kojega sam kupovao praak za zube, i prijatelj s mjenjaem 144 kod kojega sam novac mijenjao. Sretao me na jezeru i kod hrama, u umi i na ulici, pozdravljao me ranim jutrom nakon kupanja, a kasno naveer, dok sam se vraao iz dvorane za biljar, stajao je umoran i pun prijekora u predvorju hotela uljudno pognute glave i tihih oiju punih iekivanja, skrivajui u odjei neko od svojih blaga. Naviknuo sam se na to da ga na ulici izdaleka prepoznam i da pobjegnem, da ga iznenada osjetim u blizini i skamenim pogled, nauio sam na izletima svaki sporedni pu-teljak sumnjiavo promatrati traei njegov lik, a hotel kriom naputati poput bjegunca iz gostionice. Vie mi se puta javio u snu i uope me ne bi zaudilo da sam ga naveer zatekao skrivenog ispod kreveta. Nikada ne mogu pomisliti na Kandy, a da njega ne ugledam, njegova mi se slika jae urezala u sjeanje nego sve palme i bambusi, hramovi i slonovi. I kada sam davno ve napustio Cejlon i danima plovio na brodu, jo uvijek mi se ujutro na putu od kabine prema palubi dogaalo da sam se osvrtao s osjeajem tjeskobe i posramljenosti da moda na nekim vratima, iza kakvog stupa, u nekom hodniku na mene ne vreba Victor Hughes. (1912.) Zimski izlet

Iz Berna u kojem je titala magla, a podnevom s krovova curila voda, pobjegao sam na par dana odmoriti se u Grindelwaldu i tamo odsjeo u lijepom, udobnom engleskom hotelu. Pri dolasku sam bio nemalo razoaran zatekavi tek siune ostatke snijega, i dok sam sa skijama na leima prolazio kroz selo, svatko me gledao s uenjem i saaljenjem. No uskoro sam to zaboravio i nije me smetalo da skije odloim u podrumskome spremitu. Vrijeme je bilo predivno, blago sunano s hladnim noima, danju bez vjetra, dok je u visini oigledno puhao fenjer iz dana u dan vidjeli su se oni paperjasti raspuhani oblaii, koji uvijek upozoravaju na fen, kako se njenomodrim nebom u irokim usporednim nizovima i crtama ire poput paunovih krila. 145 udesna Grindelwaldska dolina, koju nisam vidio dobrih deset godina, leala je u nizini gotovo bez snijega, a za toplih podneva moglo se iznad sela vidjeti kako s kamenja kaplje tanak snijeg i na mladoj se zelenoj travi ljeska kao u proljee. A sa strane su leale krape i jaruge zagonetno pune snijega, i u etnji se uvijek iznova dogaalo da bi ovjek najednom propao u takvu snjenu rupu i dugo bi mu trebalo da se ponovno osovi na noge. Prelijepi krajolik opet me se snano dojmio, jer malo je alpskih dolina u kojima se na tako skuenom prostoru razvilo toliko veliajne ljepote: odvani, moni Wetterhorn15, mrani, divlji, poput noa otri Eiger koji gnjei blizinom svoje golemosti, a iza njega onaj divlji, naputeni i ozloglaeni svijet sve do vrhova Fischerhorner i Finsteraarhorn, a izmeu njih dva gleera u surovoj, neprijateljskoj divljini i otrovnom plavetnilu. Sve je to tako meusobno blisko da se moe jednim pogledom obuhvatiti, a da ovjek pritom stoji u lijepoj, bogatoj dolini s ubavim kolibicama i bujnim panjacima, a s one strane na prisoju smjestile se meke uzvisine i prijevoji i niz manjih, udobnih vrhova, od Faulhorna do Schvnigenske zaravni. Popnemo li se na Mali Scheidegg'6, stajat emo zastraujue blizu ispred razjapljenih gleerskih pustoi Moncha i Jungfraua iji se lijepi srebrnasti vrh u modrini smije toj hrpi kamena i leda. A zaputimo li se pjeke do Velikoga Scheidegga, s desne e nam strane biti golema strma stijena Wetterhorna, nekoliko tisua metara bijeloga granita, slijeva profil Schwarzhorna s njegovim dugim, ozbiljnim nosom, a ispred nas dolina i daleke planine sredinje vicarske. Koliko god mije u mome otmjenom hotelu bilo ugodno, katkada sam ipak radije u nekoj provjereno dobroj seoskoj krmi uz aicu vina ili vermuta sluao to se dogodilo u tih deset godina. Najvanijaje bila smrt upnika Strafiera koji je pod imenom Gleerski upnik bio nadaleko poznat irom Bernskih Alpa, a i sam sam ga dobro poznavao. Za svaku je prigodu znao sklepati leprave pjesmice i bio je dekoracija bez koje je ivot tamo bio nezamisliv, no bio je i ovjek, prijatelj i pomaga u kojega se moglo pouzdati. Njega, dakle, vie nema. Kada sam to uo, odmah mi je na pamet palo maleno, staro grindelwaldsko groblje '- Vrh u Bernskim Alpama (3701 m). (prim. prcv.) "' Prijevoj u Bernskim Alpama (2061 m). (prim. prev.) 146 koje sam tada, prije deset godina, esto posjeivao, pa odluih idui put otii onamo u posjet zahvale na grob naemu prijatelju StraBeru. U meuvremenu, kraj mene je vijao aroliki zimski ivot, sav onaj dragi sajam radosne ljudskosti, vremena gospoda ukoena na klizaljkama, s grem u listovima, postarije dame to poci-kuju na malim saonicama, lijepa mlade u arenoj sportskoj odjei. A ponad svih Englezi, dostojanstveni i svjesni u toj ivosti, odmjereni u sportu i gospodari klizalita, Nijemci nesigurni i manje sloni, izmeu njih nekoliko Talijana: komini su i pomalo afektirani u kriavim kostimima, ali su na stazi za bob nemilosrdni i pogibeljno drski. Jednoga jutra iz hotela sam ugledao gornji dio sela tako lijepo obasjan suncem da sam pohitao gore proljetnoj modrim ususret. Tu je stajala, svijetla i ista, stara lijepa crkvica i tek to sam ju ugledao, na pamet mi opet pade

pokojni upnik pa zaoh u maleno, mirno, sunano groblje da ga posjetim. Tu je on odabrao najljepe mjesto, toliko zatieno i toplo i zaklonjeno od vjetra, prikladno za poinak zaslunomu starom gospodinu, blizu njegove crkve u kojoj je tako esto propovijedao i pjevao. Po grobu mu drvo jorgovana slika tanku mreu od sjena, a s visova motre planine. Dobro je smjeten, na prijatelj, i neka mu tako bude i onda kada nama jednom ne bude dobro. No mene, ne budem li kojim sluajem dobio isto takvo egzemplarno mjestace za poinak, nemojte pokapati u nekom od onih ukletih gradskih groblja uz ije zidine klopoe tramvaj i gdje se u kamenu i staklenim biserima iivljava ljudska glupost i tatina. Tada bolje da me zauvijek proguta lijep, munjevit oganj! Na groblju se ulo tiho kapanje i bilo je pusto, tek je nekoliko ptica ukalo u bunju. Polagano sam krenuo pokraj skromnih humaka na ijim se krievima uvijek ponavljaju imena starih obitelji Baumann, Bernet, Bohren, Brawand, i zastao kraj velikoga, otmjenoga kamenoga groba u kojem lee etiri mukarca, dva Engleza i dva vodia to ih na vrhu Wetterhorna ubi grom. Lijepo poivaju na dobrome mjestu, no nita loije ne poivaju ni oni nestali to su se smrznuli u ledu negdje izmeu Grindehval-da i Beglistocka ili Fmsteraarhorna. Tamo iznad gleera i iza surovih, zaleenih gorskih grebena plavilo se nebo tako toplo i 147 duboko da se doimalo kao pozdrav iz one zemlje tamo iza, iz Italije, od koje smo mi u Bernu tako strano udaljeni i odsjeeni, no do koje emo uskoro stizati za nekoliko sati, kada bude dovrena eljeznika pruga tunelom Lotschberg,. Nema niega na svijetu to ekam s toliko enje kao dovretak te pruge. Ponovno sam s uitkom razgledao okolicu, pohodio gornji i donji gleer, penjao se na Veliki Scheidegg, istraivao svaki kutak doline ili se pak sputao strmim stazama za saonice. A na kraju, jednoga jutra poao sam ponovno posjetiti i Mali Scheidegg. Popevi se do podneva na vrh, gore sam zatekao bljetavo, toplo sunce. Prema zaravni Wengeralp sputala se dolina prekrivena dubokim, mekim snijegom, dok snijeg inae ovdje nije bio osobito dubok, a ukipljeni gleeri toga neprispodobivo divljeg krajobraza lukavo su modrozelenkasto svjetlucali ispod tankoga pokrivaa. Prole je godine jedan poznati grindelwaldki vodi za etiri minute na skijama proao cijeli Monchsgleer za prelazak kojega je inae potrebno nekoliko tjeskobnih sati. Gore sada skije ne bi bile od koristi, jer nam se odozgo, skoro neskri-veno, zlobno cere hladne, modre ledene pilje i pukotine. Dobivi gore neto za pojesti, sada sam se sunao dobrih sat vremena. Iz Grindelwalda sam bio ponio malene saonice, pa sam na njima sjedio i leao odmarajui se i diui isti sunani zrak sve dok nije dolo vrijeme polasku. Nadao sam se da u put natrag u Grindehvald najveim dijelom moi prevaliti na saonicama. Zadovoljno sam navukao rukavice, sjeo na saonice pa se poeo sputati niz padinu prema umi. Ilo je bre od brzoga vlaka, ali nije dugo potrajalo. Preao sam moda stotinu metara kad najednom nogama propadnem kroz smrznutu snjenu koru, zap-nem, dvaput se prevrnem i na kraju vrlo mekano prizemljim naglavce u snijegu dok su moje saonice, poput vesela psia, ivahno trkarale niz brijeg. Bijesno sam se pridigao i dugo mi je trebalo dok na dnu korita oblinjega potoia nisam pronaao svoje saonice koje otada vie nisam isputao. Spust se nastavio, as jurnjavom po glatkom snijegu i strmim obroncima, as napornim gacanjem kroz snjene nanose i korita, i esto sam bio sretan da se na par minuta mogu vrsto primiti za smee granice planinskih rua to su provirivale iz snijega. Bio sam na pogrenom putu, zakreui sve dalje prema umi, sve dok nisam shvatio 148 da se na taj nain prije noi zasigurno ne mogu vratiti. Bilo je muno, no

cijelu visinu, koju sam u dobrih sat vremena bio prevalio dijelom na saonicama, dijelom prtei snijeg, sada sam ponovno morao prijei penjui se natrag. Naime, od Grindehvalda do Scheidegga vozi zupana eljeznica, koja sada, dodue, nije u pogonu, ali su joj tranice gotovo svugdje vidljive. Odluio sam slijediti prugu im ju ugledam. Dugo je trajalo i bilo naporno, no najprije sam morao dobar komad puta saonice vui uz tranice jer je trasa bila zaleena, a kraj nje se potporni zid obru-avao na dubinu od dvadeset metara. Tada mi se, meutim, uinilo izvedivim da s vjerom u Boju dobrotu sjednem na saonice kojima dobro vladam, stavim lijevu nogu kao vodilicu na skoro svugdje otvorenu tranicu i da se bez daljnjega zaustavljanja brzinom dobrih trkaih kola sjurim niz cijelu dionicu pruge. S vremena na vrijeme zauo bih tup metalan udarac, osjetio bol u desnoj nozi i potres u glavi to je znailo da sam preao preko skretnice. A jednom, ne smijem to preutjeti, izgubila se i vodilica, pa sam izletio preko zidia, ali me to stajalo samo mojih naoala i nekoliko ogrebotina. I konano, bilo je est sati naveer i duboka, modra no kad sam preko mostia kao grom iz vedra neba uletio u Grindelvvald. etvrt sata pjeaenja do hotela tee mi je palo od svega prethodnoga, no kosti su bile itave, a ve iduega sata sjedio sam za vruom juhom i aom karthdusera, i mada to jest plemenito vino, jo nikada mi nije tako divno godilo kao tada. (1913.) Jedan dan na putu Kako se lako stie do Bergama odavno sam znao i ponovno sam se vozio tim najljepim putom od Gottharda prema Italiji. Ali koliko teko moe biti maknuti se iz Bergama, to sam tek sada saznao. Izmeu moje odluke da odatle otputujem i samoga polaska prola su dva i pol dana. Jednom se nigdje u starom gradu nije mogao nai red vonje, drugi put, odmah nakon pljuska, vrijeme se iznenada proljepalo, trei put neki me stari glazbenik pozvao na kavu koju je toila njegova lijepa ki, a zatim 149 me i moj gostioniar zadrao najavom izvrsne peene jaretine. Takoer sam se nadao da u jednom konano posjetiti i slavnu pinakoteku, no to mi usprkos viednevnom boravku nije polo za rukom. Ukratko, u Bergamu je bilo vrlo lijepo, od Colleoni-jeva lijesa do kinematografa, od zgodnih kavana u novome dijelu grada sve gore do San Vigilija. A kako putovanje i u Italiji moe donijeti razoaranja, rado sam ostajao iz dana u dan, a sve potekoe, koje su ometale nastavak moga putovanja, potajice sam odobravao. No jednoga mlako vlanoga popodneva ipak sam konano sjedio u vlaku. Moj mije gostioniar pronaao izvrstan vlak za Cremonu kojim sam trebao stii za manje od dva sata. Vlak je krenuo, udaljavajui se od breuljaka, u ogromnu, svijetlozele-nu ravnicu, praen golemim olujnim oblacima, a ja sam ponovno duboko uivao u pogledu na tu bogatu, teku zemlju u kojoj obilno rodi sve to je radosnim ljudima potrebno za ivot i veselje. Sve je dobro zapoelo, bili smo krenuli na vrijeme i sada smo vozili ivahnim tempom. Nakon dobrih pola sata ve smo bili u Trevigliu u kojem je silo neobino mnogo ljudi. Ostao sam sam u vagonu i oputeno promatrao tu uurbanost kad me kondukter pozove da i ja siem jer da taj vlak ne ide dalje, a ako elim nastaviti za Cremonu, imam vezu za tri sata. Iznio sam koveg iz vlaka i ostavio ga u kolodvorskoj prtljanici. Bio sam nepovjerljiv prema tom voritu jer sam jednom prije imao loa iskustva sa slinom postajom. Tom zgodom bio sam izaao u Fossatu Vicu, u blizini Folignona, i mislio kako se na tako vanom voritu, u kojem se svi vlakovi zaustavljaju i zadravaju, mora negdje nalaziti neki dobar, stari, ugodni grad koji nije spomenut u turistikome vodiu, a moda se moe pogledati i kakva mala vijenica s etruanskim predmetima ili to slino. Meutim, tamo nije bilo vijenice niti ikakva grada, pa sam popodne morao sam provesti na

kolodvoru. To mi je ponovno palo na pamet kada sam zamiljen zbog nastale situacije hodao prema gradu pranjavo sunanom ulicom pored malih jadnih novogradnja koje su malo obeavale. No doista je postojao gradi i bio je zgodan, miran i usnuo i imao lijepu crkvu Sv. Martina u ijem je predvorju draestan sveti Martin iz gotikih vremena jahao na zidu, a u trgovini razglednica sjedila je starica 150 koja je u svojoj mladosti par dana provela u Zunchu i znala jo nekoliko rijei na vicarskom njemakom i bila ludo sretna kada samju razumio te joj odgovorio izvjetavajui ju o tome kako je Zurich u meuvremenu napredovao. Tako sam proveo prvi sat, a zatim se uputio na mirnu piazzu, zamolio da mi stave stoli van na sunce, naruio kavu te sjedio i puei promatrao ivot majunoga gradia. Bio je neiji sprovod i djeca s bijelim tkanicama nosila su svijee, a s visokoga je tornja odzvanjala pomalo neusklaena zvonjava. A onda je ponovno zavladala tiina sve dok se na trgu ne zaustavi neki automobil u prolasku. To je opet unijelo ivost, djeca su se nagura-vala oko automobila i dok je voza punio benzin, pritiskala priguenu trubu. A kada je i to prolo, iz drijemea me prenu nov roj djece: kola je bila gotova i mlade je nahrupila bosonoga ili u klompama, ispunila trg nesputanom ivou i skakutala po kamenim kolobranima ispred crkve. Protekao je jo jedan sat, pa sam izaao iz kavane i potraio put natrag prema kolodvoru. Na dasci jednog ugaonog prozora stajala su etiri rascvjetala zum-bula u okrhnutim loncima za cvijee; podigao sam pogled promatrajui cvijee koje je u podrumski sjenovitoj uliici svjetlucalo votanim sjajem, a iza cvijea sjedile su dvije mlade djevojke i ile, jedna od njih bila je lijepa i pravila se da me ne vidi. No kada sam se nakon dvadeset koraka ponovno okrenuo i pogledao prema prozoru, ona se nasmijala i zapoela duhovit razgovor sa svojom sestrom, pogledavajui prema strancu i neprestano se smijui. Na alost sam morao ii. Radi prozora punog cvijea i djevojke iza njega koja uza se ima sestru, ne moe se ostati u Trevigliu. Na kolodvoru se pokazalo da ima jo dovoljno vremena, pa sam se neodluno osvrtao prema sivom, pustom putu to vodi u gradi. Zatim sam u novoj novcatoj i odlinoj gostionici popio dobro vino i bio zadovoljan Trevigliom kada je stigao vlak i poveo me prema jugu kroz krajolik tmuran od niskih oblaka. Kroz klopot kotaa probijao se zvuk grmljavine i ubrzo se spustio kosi pljusak, a iza, usred kie i oblaka u plahome je plavetnilu stajao, nadobudan, blijed otoi neba. Kada se kia umorila i stala curiti tiho i polagano, iz onoga nebeskog prozoria povremeno su se probijala veernja svjetla gubei se u beskrajnoj 151 ravnici na ijimje oranicama smekasta crljenica intenzivno mi-risara na rodnost. Skoro se ve spustila no kada sam stigao u Cremonu i morao sam prijei pod kiobranom dug put na drugi kraj grada u kojem je bilo moje konaite. Bilo je to jedno od onihkonaita u koja svraaju talijanski poslovni putnici i sveenici, a preporuili su mi ga u Bergamu. Zlovoljan zbog dugoga puta, skoro sam ga iznevjerio: no nisam poalio to sam izdrao, jer se konaite pokazalo kao jedno od onih koje u povjerenju doapnete samo starim i dobrim prijateljima, a kada sam tamo objedovao juhu od povra i pastrvu iz jezera Garda, usto jo dobro vino, toliko me ispunilo dobro raspoloenje da sam jo iste noi usprkos kii izaao da znatieljno bacim prvi pogled na grad. Nisam odmakao daleko kad se naoh na mirnome, malenome trgu s lijepim arkadama na kojem je rominjala kia. Sklopio sam kiobran i zadovoljno produio ispod lukova, hitro preskoio neku mranu, usku poprenu ulicu, stigao do ogromnih kamenih stuba i uzbuen, pun napetosti, uao u golemu zgradu, proavi ispod visoka svoda stigao u dvorite, pa na drugom kraju ponovno zaao pod visok

svod iji su se moni stupovi zrcalili vani na nekom novom, kiom umivenom trgu. Izaao sam na otvoreno, u udu podigao pogled i iznenaen pred sobom ugledao katedralni trg, jednu od najljepih i najsmjelijih arhitektonskih slika na svijetu. Iznad malene piazze u bljedunjavoj svjetlosti nadmono se uzdizalo proelje katedrale, udesno odmjereno i u sebi smireno, a iznad velikoga portala nezamjetan niz skulptura i lijepa, golema rozeta, do nje dva laka i elegantna niza manjih lukova na draesno svijetlim, tankim stupiima, a iznad, kao crta zabata, dvije ogromne, prazne, odvane volute. Sve se to istodobno na-davalo oku, puno glazbe i predivnoga sklada, a pored toga gordo i gotovo jezivo iknuo je u visinu neizrecivo visok toranj s malim, njenim galerijama stupova na vrhu to se pruaju u no. Zastao sam na kii i upijao taj predivni prizor, usreen i potresen veliinom i drskom smjelou graevina. Nema sumnje, te su divovske volute nastale nakon donjih dijelova; tamo su postavljene, nekom razigranom smjelou, u doba najveselije renesanse, i premda su potjecale iz nekog drugog vremena i sasvim drugog svijeta negoli stara romanska graevina, stajale su tamo s takvom sigurnou kao da tako mora biti. I tako je bilo 152 sve na tome bajkovitome trgu, sve se doimalo smjelim, divovskim i pustolovnim, a sve je opet bilo tako ubavo, tako puno smisla i mjere, pa je gotovo zastraujui prvi dojam bivao blai i tii i u menije odzvanjao radosno i isto, postoje davno prevladana ona prva zapanjenost. Kako bi bilo lijepo sutra po danu razgledati spokojno i polako sve to i tko zna koliko jo drugih netraenih ljepota! Vrativi se u svoje konaite dugo sam sjedio na krevetu, raskona ista glazba katedralnoga trga odzvanjala je u meni, a izmeu toga navirale slike sjeanja pokazujui mi graevine, vrtove, ljude Bergama, iroki ravniarski krajolik kojim smo proli vlakom, tihi sunani kameni trg u Trevigliu, i sve to to sam vidio prije samo nekoliko sati, sada se inilo ve neobino dalekim. I opet sam se upitao: to nas to zapravo goni na putovanja? Zato iz godine u godinu prevaljujemo tolike stotine milja, tamo--amo, zato zahvalni i radosni stojimo pred graevinama i slikama nekih bogatijih vremena, znatieljno i zadovoljno promatramo ivot stranih naroda koji nas se uope ne tiu, avrljamo u vlakovima s nepoznatim ljudima i samotno oslukujemo ulinu vrevu stranih velegradova? Neko mi je to bila neka vrsta nagona za uenjem i ei za znanjem, u to sam vrijeme ispisivao itave blokove biljeaka o zidovima s freskama starih talijanskih crkava, a novac koji bih pritedio na jelu troio sam na fotografije starih skulptura. No onda sam se toga zasitio i prednost davao putovanjima u siromanije zemlje u kojima su me zanimali jedino zemlja i strani narod, i tamo mi se taj zagonetni nagon za putovanjem uinio nekom vrstom elje za pustolovinom. Meutim, to to se na putovanjima doivi, to zapravo nisu pustolovine, osim ako pustolovinom ne smatramo zalutale kovege, ukradene kapute, sobe sa zmijama i krevete s moskitima. Ne, ni to nije bilo ono pravo. Danas, kada u meni vie nije preostalo ni trunke ei za znanjem, kada mije nevano eem li talijanskim gradovima bez bedekera i biljenice i proputam posjetiti itave crkve i zbirke pune najljepih slika, dok s druge strane, u onome to od tih stvari pronaem i vidim, sada uivam intenzivnije i tankoutnije nego ikada; danas kada je u meni nestalo i vjere u pustolovnost putovanja, ja na putovanja ne kreem ni rjee ni s 153 manjim nagonom i potrebom nego prije petnaest, deset ili pet godina. ini mi se da nam je putovanje nadomjestak za onu aktivaciju isto estetskoga nagona, koji su nai narodi skoro posvema izgubili, a koji su posjedovali Grci i Rimljani i Talijani iz zlatnih vremena i koji jo danas nalazimo primjerice u Japanu u kojem pametni i nimalo djetinjasti ljudi znaju, promatrajui neki

drvorez, stablo ili stijenu, vrt ili jedan jedini cvijet, uivati u vjebi, sazrijevanju i poznavanju jednoga ula koje je u nas, ini se, rijetko i slabo razvijeno. isto gledanje, promatranje nepomueno bilo kakvim traenjem svrhe ili htijenjem, samodostatna vjeba za oko, uho, nos, opip, to je raj za kojim nostalgino ude oni tankoutniji meu nama, a upravo ga na putovanju moemo najbolje i najistije slijediti. Koncentracija koju bi ovjek vian estetici trebao moi u svakom trenutku postii, ona nama siromanijima uspijeva barem onih dana i sati nae posvemanje slobode kada nas ne sustiu nikakve brige, pisma, nikakvi poslovi iz domovine i svakodnevice. U tom putnom raspoloenju moemo ono to kod kue rijetko uspijevamo - provoditi tihe, nesvrhovite, zahvalne sate ispred nekoliko predivnih slika, oduevljeno i otvorena duha sluati milozvuje plemenitih graevina, sa srcem i uitkom slijediti crte nekog krajobraza. Tada nam slikom postaje ono to nam se inae ukazuje samo u mutnome spletu naih htijenja, naih odnosa, naih briga: ivot ulice i trnice, igra sunca i sjena na vodi i zemlji, oblik stabla, krik i pokret ivotinje, hod i ponaanje ljudi. A tko poe na put, a da u svojoj nutrini za tim ne traga, vraa se prazan i u najboljem sluaju s poneto otealom vreom znanja. Meutim, nema li taj estetski nagon ka istom gledanju, nesebinom primanju i neku viu vezu? Je li on samo enja za mranim osjeajem zadovoljstva? Je li on samo osvetnika i opo-minjua bol zapostavljenog ula? A zato mi onda pogled na jednoga Mantegnu prua vie od pogleda na lijepoga gutera, zato mi, u krajnjem sluaju, sat vremena proveden u kapelici koju je oslikao Giotto znai vie od sata preleanoga na obali mora? Ne, mi u biti posvuda traimo ono ljudsko i za njim udimo. Gledajui lijepo brdo ja ne uivam u sluajnoj stvarnosti, ve u 154 sebi samome, uivam u sposobnosti gledanja, osjeanja linija. U lijepom stranom krajoliku ja nipoto ne bjeim od kulture, ve kulturu vjebam i volim i u njoj uivam vjebajui na njoj svoja ula i misli. Stoga se uvijek ponovno zahvalno i voljno vraam umjetnostima, zato mi odvana graevina, lijepo oslikan zid, dobra glazba, vrijedan crte prua na posljetku vie uitka, vie zadovoljenja mranoga traenja negoli promatranje prirodnih ljepota. Mislim da ono kamo vodi taj estetski nagon nipoto nije bijeg od nas samih, ve bijeg od naih loijih instinkta i navada, i potvrda onoga najboljega u nama, potvrda nae potajne vjere u ljudski duh. Jer kao to ugodno kupanje u moru, vesela igra loptom, smjela etnja na snijegu potvruje moje tjelesno Ja, dajui mu za pravo u njegovim najboljim udnjama i slutnjama i osjeajem ugode odgovara na njegovo traenje, tako, pri istome gledanju, veliko blago ljudske kulture, duhovnoga postignua, odgovara na nau zahtjevnu vjeru u ljudskost kao takvu. to e mi uitak u Tizianu ako mi njegove slike ne obistinjuju slutnje, ne potvruju nagone, ne ispunjavaju ideale? ini mi se, dakle, da putujemo i promatramo i doivljavamo tuinu u dubini due kao tragai za idealom ovjetva.U tome nas potkrepljuje i osnauje neka Michelangelova skulptura, Mo-zartova glazba, toskanska katedrala ili grki hram, a ta potkrepa i okrepa nae udnje za smislom, dubokim jedinstvom, besmrt-nou ljudske kulture jest ono u em na putovanjima najsrdanije uivamo, ak i kada na to ne mislimo. Jo dugo sam sjedio razmiljajui, a rijeka misli spajala se sa sjeanjima na stotine putovanja, jo od najranije mladosti, i postade mi jasno: koliko god nam vrijeme oduzelo, koliko god ostarjeli, umorili se, oslabjeli, onaj doivljaj, koji je smisao naega nagona za putovanjem, nee nikada izgubiti svoj sjaj i kada za deset i dvadeset godina s drugim nazorima, drugim iskustvima, drugim perspektivama nego danas budem putovao svijetom, bit e to na koncu i opet s onom istom nakanom, i onkraj svih razliitosti i draesne oprenosti zemalja i naroda uvijek e mi se iznova i sve jasnije otkrivati

jedinstveni smisao svekolika o-vjetva. (1913.) 155 Pred kolibom u Bernskim Alpama Ponovno se penjem u jutarnjoj svjetlosti kroz dubok snijeg izmeu koliba i voaka to se polako prorjeduju i ostaju iza mene. Tanki jezici borove ume uspinju se nada mnom uz brijeg sve do posljednje uzvisine na kojoj vie nikakvo stablo ne raste i na kojoj e se tihi, isti snijeg zadrati sve do ljeta, zameten duboko u jarke i barunasto gladak, i visjeti preko stjenovitih obronaka u fantastinim platevima i gromadama. S naprtnjaom i skijama na leima penjem se korak po korak strmom prosjekom, put je gladak i ponegdje zaleen, a elini iljak moga bambusovog tapa kripavo se i nevoljko zabada u snijeg. Od hodanja mi postade toplo, dok mi se na brkovima ledi dah. Sve je bijelo i modro, cijeli je svijet bljetavo hladnobijel i bljetavo svjeemodar, a obrisi vrhova stre, tvrdo i hladno, u blistavo nebo bez oblaka. Zalazim u neugodno gustu, mranu crnogorinu umu, skije u prolazu stresaju oskudne ostatke snijega s nijemih grana, cia je zima, moram odloiti stvari i ponovno navui kaput. Povrh ume smjestili se strmi snjeni obronci. Put se suzio i postao loiji. Izlazei iz ume hirovit lisiji trag sada slijedi stazu, as s lijeve, as s desne strane, a onda naini finu razigranu petlju i udari uzbrdo. Ovdje gore napravit u podnevnu stanku. Posljednja koliba stoji na uskome rubu panjaka, vrata i malena prozorska okna briljivo su zatvorena, ispred kue u smjeru juga mala klupa za odmor, a prijeko zdenac koji, duboko pod snijegom, odzvanja mranim staklastim zvucima. Upalim pirit, zagrabim snijega u lonac, a u punoj naprtnjai ponem napipavati kutiju s ajem. Sunce se jarko bljeska na bijelom aluminiju, iznad kuhala zrak na toplim podrhtava u uskovitlanim mjehurastim oblicima, potonuli zdenac pod snijegom tiho grgolji, i u tom bijelo-modrom zimskom svijetu nema druge kretnje niti zvuka. Okolo kue, zatiena izboenim krovom, vodi snijegom nepokrivena stazica oko koje lee borove daske, motke, panjevi za cijepanje, neobino prazni i goli usred snjene pustoi. Tiina, duboka tiina. Opustjeli sluh strese se kada, kapnuvi na kuhalo, 156 zapiti trunka snijega, ili odozdo iz iljatih vrhova stabala zakrijeti vrana. A onda najednom, dok sam sjedei drijemao ne znajui jesu li prole minute ili etvrtine sata, do uha mi dopre beskrajno slabaan, beskrajno njean i mek zvuk, neobian i zaudan, zvuk koji dokida aroliju. Nemogue gaje protumaiti, no s njim je sve postalo drukije: snijeg zagasitiiji, zrak razvueniji, svjetlost slaa, svijet topliji. I opet taj zvuk - i opet, u sve kraim razmacima - sad ga prepoznajem, smjekam se i vidim - to je kap vode koja s krova pada na tlo! A sada padaju istodobno njih tri, est, deset, druevne, brbljave, marljive, i ukoenost je prevladana; na krovu se otapa snijeg. U oklopu zime sjedi crvi, mali unita-va i bua koji opominje tik, tak, tak ... Na tlu se ljeska irok pojas vlage, a onih nekoliko lijepih, oblih kamena za tarac poinju se sjati, nekoliko sasuenih borovih iglica vrte se plutajui na siunoj lokvi manjoj od mog dlana. A du cijele june strane krova tromo padaju teke kapi, jedna u snijeg, jedna bistra i svjea na kamen, jedna tupo na suhu dasku koj a ju pohlepno proguta, j edna iroka i puna na golu zemlju koja moe upijati samo polako, polako jer je tako duboko smrznuta. No, ona e se otvoriti za etiri, za est tjedana, i ovdje e niknuti sjeme trave to gaje nanio vjetar, a koje sada nevidljivo spava, maleno i punano. Izmeu kamenja niknut e patuljasti korov sa sitnim cvijeem, maleni ljuti, mrtva

kopriva, meki petolist, kutravi maslaak. Kako se samo ovo mjestace u sat vremena posve preobrazilo! Uokolo jo uvijek lei do glave visok snijeg i jo dugo e ga biti. Ali oko kolibe, kako li samo ta osloboena snaga die poudnim ivotom! S ruba snijega na hrpi dasaka polagano curi kaplja za kapljom, a edno ih drvo beumno upija. Voda, veselo pljuskajui, slijeva se s krova na kojemu se ini da snijeg ne uzmie, a ispred praga, vlano tlo na podnevnome suncu isparava tanke oblaie. Objedovao sam i skinuo kaput, zatim prsluk, i sada se sunam i pripadam tom proljetnom otoiu, i mada znam da e to maleno, zrcalno jezero izmeu mojih cipela i svaka od tih svjetlucavih kapi ve za nekoliko sati biti mrtve i pretvorene u led - ipak sam ve vidio proljee na djelu. 157 Siromano, krto planinsko proljee s tako mnogo neprijatelja i tako tegobnim ivotom, ono ipak eli ivjeti i raditi i osjeati se! I dokle god se nita drugo ne moe uiniti niti pomisliti na ikakvu travu i pelu, jaglac i najmanjega mrava, dotle se proljee, poput kakva djeaka, zadovoljno i marljivo poigrava onim oskudnim to ima. A sada zapoinje njegova najslaa igra. Ono nema nita osim te kolibe i njezine siune okolice, sve drugo jejo duboko zakopano u snijegu. Tu se ono hvata jedinoga stoje ivo, drveta. Poigrava se drvenim gredama i vratima, daskama i sindrom, kladama i panjevima ispod daana krova. Natapa ih podnevnim suncem dok ne oedne, pa ih poj i vodom okopnjela snijega, otvara im uspavane pore, a drvo koje je do maloprije jo bilo mrtvo, sada se sjea stabla i sunca, rasta i davne mladosti. Slabano die u svom snu, edno upija vlagu i sunce, iri svoja ukoena vlakna, tu i tamo krene i lijeno se pomakne. A kako lijeem na daske i pokuavam zadrijemati, iz polumrtva drveta do mene dopire udesno lagan, njean miris, slabaan i djetinji, pun dirljive nevinosti zemlje, pun proljea i ljeta, mahovine i potoka i ivotinjskoga susjedstva. A meni, samotnomu skijau, naviklu na ljude i knjige, glazbu, poeziju i putovanja, koji je iz bogatstva ljudskoga ivota eljeznicom i potanskom koijom, na krpljama i pjeice stigao amo gore, meni taj lepravi djetinji miris drva, to se na suncu grije, snanije i silovitije dotie duu, budi sjeanja na neka dalja, dublja djetinjstva nego sve to mije ljudsko carstvo ikada dalo. (1914.) Zdenac u klaustru samostana Maulbronn Nakon dvadeset i dvije godine prvi put ponovno sam se provezao malim vlakom pokraj ljetnih umovitih breuljaka maul-bronnskoga kraja, siao na smrznutoj eljeznikoj postaji, pa se kroz vlanu umu zaputio prema Maulbronnu17. U zraku se osjeao gorak miris lia, kroz bukovo granje iznad vinograda 17 Maulbronn, gradi u njemakoj pokrajini Bacn-Wiirttemberg. Poznat cistercitski samostan, (prim. prev.) 158 vidio sam Elfingerov brijeg i obli Eichenhiigel i igralita iz akoga doba, u toplome isparavanju doline iznad vrhova lipa strili su iljati vrci tornjeva i komadi dugoga crkvenoga krova, a iz stotina iznenada napuklih brana k meni najednom potee neizreciv osjeaj ponovnoga vienja, sjeanja, opomene, kajanja. Tjeskoba ostarjela ovjeka, duboka ljubav i poplaena enja omamljeno lepeu krilima. Oj, dolino, umo, igralite pokraj hrasta! Sputajui se po omarnoj vruini obuzdavao sam srce i stupao vrstim korakom, proao kraj stare pote, uao kroz velika vrata, i preavi samostanski trg krenuo prema lipama, zdencu i "Raju", vidio trg i zgrade kako stoje u blaenoj poluzbilji, upravo kao u mome sjeanju, sluao kako toplo i potmulo u rascvjeta-lim lipama zuje rojevi pela, ispod visokih oblih lukova zaao u

"Raj", iznenaen stao okruen nepominom kamenom hladnoom, dubokim gutljajima pio ozbiljni milozvuk prozorskih lukova i vitkih ivahnih stupova, upio u se hladan samostanski zrak i najednom ponovno znao sve, svaku stubu i vrata, svaki prozor i svaku izbu, svaki krevet u spavaonici, miris vrta i miris samostanske kuhinje i zvuk jutarnjega zvona! Sve je opet bilo tu, nita nije nedostajalo, mogao sam produiti naslijepo i u mraku pronai svaki put, ba kao prije dvadeset i dvije godine. Udisao sam, osloboen, tu slatku neobinost - zaviajni zrak, meni putniku bez zaviaja tako rijedak, tako posve nov! Kao daje neka davno razbijena i postrance ostavljena dragocjenost preko noi ponovno postala cijela i lijepa i moja. Kao da dragi pokojnici stoje kraj mene, gledaju me u oi i smijee se jer sam ih drao mrtvima. Kao da je opet ovdje sve ono to je mladost, sada ve daleku i bajkovitu, neko inilo tako punom povjerenja i utjenom i bogatom: oinski dom, majka, drugovi, fantastino izazovna budunost. Preboljevi prvu opojnost nastavio sam hodati, amo, tamo, bez urbe, malim dobro znanim hodnicima u miru te prisne mi blizine. Posvuda iva sjeanja, a iza njih, poput ostataka starih slika ispod kasnije buke, ponegdje bijesnu ostaci nekih dubljih uspomena, krhotine ondanjega nesvjesna duevna ivota; zarasli u prolost potmulo odzvanjaju najdublji doivljaji iz arobna djetinjstva kada je tek trebalo neuveno doivjeti i mnotvo stvari iskuati. A kamo je sve to otilo? to je od toga nastalo? Malo, vrlo malo. 159 No neto sam bio zaboravio i to je izronilo tek poslije, u svoje vrijeme. Zatim sam, u vrijeme kada inae nitko ne smije ulaziti u zatvorene dijelove samostana, tiho okrenuo debeli klju u tekim vratima i oprezno otvorio vrata klaustra. Ni tu nije bilo niega to u sjeanju ne bi imalo svoju sliku: gotiki svod i nizovi prozora, crvenkaste i sive kamene ploice s uklesanim nadgrobnim kamenjem izmeu njih, grbovi i pastirski tapovi, zagonetno isprane mrlje od boje u staroj buci, izmeu kamenih prozorskih krieva u smirenom svjetlu zasieno zelenilo grmova izmeu kojih njeno i tuno svjetlucaju dvije, tri rue. No sada, pribliivi se uglu, do mene dopre blaeno neobina glazba, lagani, zanosni zvui, vieglasni u potonuloj monotoniji, ni daleki ni bliski, udesni, a opet tako normalni, kao da sklad ove graevine sam u sebi odjekuje ozbiljno i milo. Uinio sam jo korak, dva prije negoli mi zvuk dopre do svijesti. Tada stadoh skamenjen, srce mi zatitra, i sjeanje ponovno otvori sveane dveri, vie i svetije nego prije, i ponovno znah! O, pjesmo moje mladosti! Nikakav zvuk na svijetu, ni crkvena zvona moga zaviaja i nijedan ljudski glas od onih jo ivih, ne govori mi tako kao ti, pjesmo moje mladosti, a kako sam te samo zaboravio! Zbunjen i posramljen pribliio sam se tom udu, stao na ulaz kapele sa zdencem i u jasnoj sjeni nadsvoene prostorije gledao gdje tri zdjele lebde jedna nad drugom dok se raspjevana voda u osam tankih mlazova slijeva iz prve zdjele u drugu, i u osam tankih zvonkih mlazova iz druge u ogromnu treu, a svod se u vjeno ljupkoj igri poigrava tim ivahnim zvucima, danas kao i juer, danas kao tada, i stoji predivno u sebi skladan i savren kao slika vjene ljepote. Mnogo mije plemenitih svodova pruilo sjenovito utoite, mnoge su me lijepe pjesme uzbuivale i tjeile, mnogi su zdenci meni putniku uborili. No ovaj je zdenac vie od toga, beskrajno vie, on poje pjesmu moje mladosti, on je imao moju ljubav i vladao mojim snovima u doba kada je svaka ljubav jo bila duboka i arka, a svaki san zvjezdano nebo puno budunosti. Sve emu sam se u ivotu nadao, sve to sam kanio biti i stvoriti i trpjeti, sve junatvo i slava i svetost umjetnosti to su do bola ispunjali moje prve ivotne snove, sve mije to ovaj zdenac pjevao, sve to oslukivao i titio. A ja sam ga zaboravio! Ne kapelu sa

160 zvjezdanim svodom i odve vitkim prozorskim potpornjima, niti zdjele zdenca ni mali, svijetli zeleni vrt usred muklih zidina. Ali pjesmu zdenca, taj arobni ravnomjerni poj vode to se meko rui, to utoite i blago moje najranije i najistije mladalake enje, njega sam zaboravio. Stajao sam tih i nujan u toj prisnoj svetinji i utio u sebi, duboko i neizbrisivo, svaki grijeh i opainu i nisam stekao ni junatva ni umjetnike vjetine koji bi se s tim snovima mjeriti mogli, i nisam se usudio nagnuti preko ruba i u mranoj vodi potraiti svoju sliku. Samo uronih ruku u hladnu vodu sve dok ne poe mrznuti se od hladnoe, i sluah kako pjesma zdenca struji u vrtnu tiinu i u duge, mrtve kamene dvorane, ljupka kao neko, no za me puna duboke gorine. "Mora daje za tebe bio predivan osjeaj", rei e mi poslije prijatelj, "obilaziti ova mjesta i sjeati se onog doba. Tada si bio pun enje za svijetom i umjetnou, i pun sumnja jer nisi znao kako e se sve ostvariti. A sada se vraa iz daleka svijeta, sa svoga posla, iz umjetnikog ivota s putovanjima, zabavama i prijateljima ..." "Da, divno je", mogao sam jedino rei. A onda sam jo jednom sjeo pod visoke lipe, jo jednom se uspeo do staroga igralita gore kod hrasta, jo jednom proplivao u dubokome jezeru, a zatim otputovao. Otada, kada pomislim na Maulbronn, ponovno dobro vidim Faustov toranj i "Raj", trg sa starim hrastom i iljati zvonik crkve, no to su samo slike i ne mogu biti tako sjajne i ive dok im u pozadini odzvanja meki zvuk zdenca u kapeli klaustra, a sjeanjima se nataloila ispod drugih sjeanja poput ostatka starih svetih slika ispod razrijeena vapna na crkvenome zidu. (1914.) San o bogovima Uvodna napomena Prolo je deset godina od poetka svjetskoga rata. Meu mnogim sjeanjima koja opominju na ono doba, diljem svijeta postoje i brojni sluajevi slutnja, prorotava, snovienja, vizija koje se odnose na rat. S tim se doivljajima ine svakakve obmane, i 161 m nije mi nita toliko strano kao pomisao da bih se svrstao meu to mnotvo vidovnjaka i proroka rata! U kolovozu 1914. dogaajima sam bio jednako zateen i zaprepaten kao i svi. No ipak sam, kao i tisue drugih, novu katastrofu neposredno predosjetio. Barem sam, kojih osam tjedana pred poetak rata, usnio vrlo neobian san i zabiljeio ga ve krajem lipnja 1914. Dakako, ta zabiljeka nije poput kakva slubenog spisa, doslovan i vjeran prikaz sna, ve se u to doba razvila u malu priu. No ono bitno, pojavu boga rata i njegove pratnje, nisam svjesno smislio; to je bio stvaran doivljaj u snu. Ne zbog njihove neobinosti, ve zato to bi poneko uz njih mogao vezati neke ozbiljne misli, priopavam ovdje svoje zabi-ljeke iz lipnja 1914 godine. (1924.) Hodao sam sam i bespomoan, posvuda se sputao mrak i nestajali oblici, a ja sam traio i trao ne bih li pronaao kamo je nestala sva svjetlost. Tad naiem na novu zgradu na kojoj su bljetali prozori, a iznad vrata gorjelo snano svjetlo, i proavi kroz vrata uem u osvijetljenu dvoranu. U njoj se okupilo mnotvo ljudi, sjedili su utke i puni pozornosti, jer su doli da kod reca znanosti Radu utjehu i svjetlost. Na povienu mjestu ispred naroda stajao je rec znanosti, u crno odjeven, tih ovjek pametnih, umornih oiju i mnotvu slualaca govorio jasnim, blagim, umirujuim glasom. No pred njim, na svijetlim ploama stajale su brojne slike bogova, i upravo je stao ispred boga rata i pripovijedao kako je taj bog neko nastao u davnim vremenima iz potreba i elja ondanjih ljudi koji jo nisu bili spoznali jedinstvo svih svjetskih snaga. Ne, oni su uvijek vidjeli samo ono pojedinano i trenutano, oni

prijanji ljudi, pa su trebali i stvorili zasebne bogove za more i za kopno, za lov i rat, za kiu i za sunce. Tako je, dakle, nastao i ovaj bog rata, i sluga mudrosti pripovijedao je lijepo i jasno gdje su mu postavljane prve slike i pnno-ene prve rtve, sve dok poslije s pobjedom spoznaje taj bog ne postade suvian. On napravi pokret rukom i bog rata zgasnu i nestade, a umjesto njega na ploi je stajala slika boga sna, a on je i tu sliku objasnio, 162 na alost prebrzo, jer bih rado jo dugo sluao o tom dragom bogu. Ieznu i njegova slika, a nakon nje pojavi se bog opojno-sti i bog ljubavne radosti i boice poljodjelstva, lova, kuanstva. Svako od tih boanstava blistalo je u svom posebnom obliju i ljepoti poput pozdrava i odbljeska iz dalekih mladalakih doba ovjeanstva, i svaku je objanjavao i tumaio zato je odavno postala nepotrebna. Jedna za drugom slike su gasnule i iezavale i svaki put u nama je zadrhtao mali, siuni trijumf duha, a istodobno u srcu tiho suosjeanje i aljenje. Neki su se, meutim, neprestano smijali i pljeskali rukama i dovikivali "Mii to!" kad kod bi slika nekog boanstva zgasnula pred rijeju uena ovjeka. Takoer roenje i smrt, saznali smo pozorno sluajui, vie nisu trebali posebnih simbola, ni ljubav i zavist, mrnja ili bijes, jer ovjeanstvo se odnedavna zasitilo svih tih bogova i spoznalo da ni u ljudskoj dui ni u nutrini zemlje i mora ne postoje zasebne snage i svojstva, ve, tovie, veliko kolanje jedne jedine prasnage, a prouavanje njezine biti od sada je prva idua, velika zadaa ljudskoga duha. U meuvremenu, da li zbog gaenja slika ili zbog drugih nepoznatih mi uzroka, u dvorani je bivalo sve tamnije i sumranije i vidio sam da mi ni ovdje, u ovome hramu ne svijetli nijedan ist i vjean izvor, pa odluili pobjei iz te kue i potraiti svjetlija mjesta. No prije nego mi se odluka pretvorila u kretnju, vidio sam da sumrak u dvorani biva sve tmurniji, a ljudi se uznemirie, stadoe vikati i jedni kroz druge probijati se kao ovce, kad ih najednom uplai prolom oluje i nitko vie ne htjede sluati rijei mudraca. Grozan strah i sparina legoe na mnotvo, uh uzdahe i krikove i vidjeh ljude kako bijesno nahrupie na vrata. Zrak se napuni prainom i zgusnu poput sumporne pare, sasvim se smrk-nu, no iza visokih prozora vidjesmo nemirnu arku svjetlost kako treperi u mutnome crvenilu kao u poaru. Izgubivi svijestleao sam na podu, a bezbrojni sume bjegunci cipelama gazili. Probudivi se i pridigavi na raskrvavljenim rukama naoh se posve sam u praznoj i unitenoj kui rasklimanih zidova koji su prijetili da me u padu poklope. U daljini sam uo buku i grmljavinu i nejasnu tutnjavu, a djeli neba to je prosijavao kroz 163 raspukle zidove trzao se od eravica kao neko bolno, krvavo lice. No zapare vie nije bilo. Ispuzavi iz razorena hrama znanja vidio sam polovicu grada kako gori u poaru, dok nono nebo liu plameni jezici i stupovi dima. Pobijeni ljudi leali su razbacani meu ruevinama zgrada, uokolo je bilo tiho, i mogao sam uti pucketanje i huk udaljenih buktinja, a iza njih, iz velike daljine dopirahu divlji i ustraeni urlici kao da se svi narodi svijeta uzdiu u jednom beskrajnom kriku ili uzdahu. Ovo je propast svijeta, pomislih, no to me toliko malo zaudilo kao da sam odavno oekivao. Tad ugledah kako iz ruevina goruega grada izlazi djeak; ruke je zabio u depove i skakutao, kao da plee, s noge na nogu, gipko i veselo, a onda zastao i ispustio vjet zviduk, bio je to na prijateljski zviduk iz vremena latinske kole, a djeak je bio moj prijatelj Gustav koji se kao student ustrijelio. Uskoro sam, kao on, i ja opet bio dvanaestogodinjak, a gorui grad i udaljena grmljavina i olujni huk sa svih strana

svijeta sada su nam arobno lijepo zvonili u uima. O, sada je sve bilo dobro, a prola je i nestala mrana mora u kojoj sam proivio tolike oajne godine. Smijui se, Gustav mi je pokazao prema nekom dvorcu i visokomu tornju koji su se upravo ruili. Ta neka propadnu, nije ih teta. Moe se izgraditi neto novo i ljepe. Hvala Bogu da je Gustav opet bio tu! ivot je sada ponovno imao smisla. Iz golema oblaka koji se uzdigao nad ruevinom velebnoga zdanja i u koji smo obojica puni iekivanja utke zurili, iz tog oblaka praine oslobodi se uasno stvorenje, prui uvis boansku glavu i goleme ruke i pobjedonosno zakoraknu u zadimljeni svijet. To bijae bog rata, isti kakvog su nam pokazali u hramu znanja. No ovaj je bio iv i gorostasan, a njegovo vatrom obasjano lice ponosno se smijeilo u veseloj djeakoj oholosti. Ubrzo se bez rijei sporazumjesmo da emo ga slijediti te poosmo za njim na krilima brzo i silovito iznad grada i poara, duboko u treperavu olujnu no kojoj su naa srca ushieno hrlila. Na uzvisini planine bog rata klikui se zaustavi i protrese svoj okrugli tit, i gle, sa svih krajeva kugle zemaljske uzdigoe se daleki, veliki, sveti likovi i pooe mu silni i velianstveni ususret: bogovi i boice, demoni i polubogovi. Lebdei stie bog 164 ljubavi, a teturajui bog sna, vitka i stroga doe boica lova i stizahu drugi bozi bez kraja i konca; a kako zaslijepljen pleme-nitou njihovih likova bijah oborio pogled, najednom vie ne bijah sam sa svojim prijateljem, ve s njim i sa mnom i oko nas neki novi narodi padoe na koljena pred bogovima to se vraahu. (1914.) Glazba Ponovno sjedim na svome mjestu u kutu koncertne dvorane, a volim ga jer iza mene nitko ne sjedi, i ponovno do mene dopire tiho ukanje i bljesak bogate svjetlosti pune dvorane dok ekam, itam program i osjeam onu slatku napetost koju e kuckanje dirigentske palice ubrzo dotjerati do vrhunca, a odmah zatim prvi ju zvuk orkestra osloboditi i izbaviti. Ne znam hoe li zazujati piskutavo i razdraljivo kao ljetni ples muica u srpanjskoj noi, hoe li poeti rogovima, svijetlo i veselo ili potmulo i sparno disati u priguenim basovima? Ne poznajem glazbu koja me danas oekuje i pun sam slutnje i tragalakog predosjeaja, pun elja kako bi to trebalo biti, i ve unaprijed uivam uvjeren da e sasvim sigurno biti lijepo. Jer prijatelji su mi pripovijedali. Naprijed u velikoj bijeloj dvorani svrstali su se borbeni redovi, visoko stre uzdignuti kontrabasi i lagano miu svojim dugim vratovima, zamiljeni elisti posluno se nadvijaju nad strune, a kada je ugaanje glazbala gotovo zavrilo, iz klarineta se pobjedonosno otme razdraljivi posljednji probni pisak. Sada nastupa onaj divni trenutak, dirigent se istegnuo visok i crn, svjetla se u dvorani najednom sa strahopotovanjem ugasila, na pultu, snano obasjana nevidljivom svjetiljkom sablasno svijetli bijela partitura. Na dirigent, kojega svi zahvalno volimo, kucnuo je tapiem, ispruio obje ruke i sada stoji nagnut u napetoj pripravnosti. A zatim zabaci glavu, ak odostrag moe se naslutiti zapovjedniko bljeskanje njegovih oiju, pomakne ruke poput vraka krila i ubrzo dvoranu i svijet i moje srce preplave kratki, hitri, pjenasti valovi violina. Iezli su puk i dvorana, dirigent i orkestar, nestao je i potonuo cijeli svijet da bi pred mojim osjetima bio ponovno stvoren u novim oblijima. Jao 165 onomu glazbeniku koji bi sada pokuao nama, koji izgaramo od oekivanja, izgraditi neki siuan, otrcan svijet, neuvjerljiv, izmiljen, laan! Ali ne, majstor je na djelu! Iz praznine i dubine kaosa on izbacuje val, irok

i moan, a nad valom stoji hrid, pust otoi, tjeskobno utoite nad ponorom svjetova, a na hridi neki ovjek, stoji ovjek! samotan u beskraju, a u ravnodunoj divljini ivo mu srce jei jadikovkom to nadahnjuje. U njemu die smisao svijeta, njega oekuje bezoblini beskraj, njegov usamljen glas u praznu daljinu izgovara pitanje, i to pitanje arolijom stvara oblik, red i ljepotu. Tu stoji ovjek, dodue majstor, no on stoji potresen i sumnjiav nad ponorom, a u glasu mu jeza. Ali gle, svijet mu zvukom odgovara, melodija struji u nestvoreno, oblik proima kaos, osjeaj odjekuje u beskrajnom prostranstvu. Dogaa se udo umjetnosti, ponovno stvaranje. Glasovi odgovaraju usamljenom pitanju, pogledi struje prema oku koje trai, otkucaji srca i mogunost ljubavi u pustoi sviu kao zora, a u praskozorje svoje mlade svijesti prvi ovjek zaposjeda voljnu zemlju. Gordost u njemu cvjeta i duboko, radosno ganue, njegov glas stasa i vlada i navjeuje poruku ljubavi. Nastupa tiina, prvi je stavak gotov. I ponovno ga ujemo, ovjeka u ije smo bie i duu ukljueni. Stvaranje ide svojim tijekom, nastaje borba, nastaje nevolja, nastaju patnje. On stoji i jadikuje da nam srce drhti, on trpi neuzvraenu ljubav i spoznajno doivljava strano osamljenje. Jecajui glazba prekapa po boli, rog jadikuje kao u najveoj nevolji, violonelo postieno plae, iz suglasja mnogih glazbala zgunjava se jezovita tuga, blijeda i beznadna, a iz noi patnje uzdiu se melodije, sjeanja na negdanje blaenstvo, poput neznanih zvijea u tunoj hladnoi. No posljednji stavak iz tmurnoga ozraja tka zlatnu nit utjehe. O, kako se oboa samo uzdie i izmiui sputa! Borbe se razrjeuju u lijepu jasnou, runa se zamuenja tope i bivaju odjednom tiha i srebrnasta, a boli srameljivo trae utoite u spasonosnu smijeku. Oaj se blago preobraava u spoznaju nunosti, radost i red vraaju se uzvieni donosei nadu, zaboravljene drai i ljepote izlaze na svjetlo dana i hvataju se u novo kolo. I sve se sjedinjuje, patnja i uitak, uzdiui se u velikim zborovima visoko i vie, nebesa se rastvaraju, a blagosiljajui bozi utjeno gledaju 166 s visina na sve jae oluje ljudskoga eznua. Uravnoteen, osvojen i priveden k miru svijet lebdi jedan slatki as, est dana, blaen u svojoj zadovoljnoj dovrenosti, u sebi sretan i savren! I to je kraj. Jo omamljeni snanim dojmom, pokuavamo se olakati pljeskom. A u vrevi tih uzbuenih, pljeuih minuta postaje nam jasno, svatko sam sebi i drugomu potvruje da smo doivjeli neto veliko i velianstveno lijepo. Neki "struni" glazbenici proglaavaju pogrenim i diletantskim ako sluatelj tijekom glazbene izvedbe vidi slike: krajolike, ljude, mora, oluje, doba dana i godinja doba. Meni koji sam toliki laik da ne mogu tono prepoznati ni tonalitet skladbe, vienje slika ini se prirodnim i dobrim; uostalom, pronaao sam ga ve kod dobrih glazbenika od struke. Jasno je da na dananjem koncertu nije morao svaki sluatelj vidjeti isto to i ja: veliki val, stjenoviti otok usamljena ovjeka i sve drugo. ini mi se, meutim, daje u svakome sluatelju ta glazba morala izazvati istu predodbu organskoga rasta i bivanja, nastanka, borbe i patnje i konane pobjede. Dobar planinar pred oima je mogao imati slike dugog i opasnog izleta u Alpama, a filozof buenje svijesti i njezin nastanak i patnju sve do zahvalna, zrela pristanka, dok je pobonik mogao vidjeti put due koja se tragajui udaljava od boga i vraa nekom veem, proienom bogu. No nitko, tko je uope s voljom sluao, nije mogao ne uoiti dramatini luk toga djela, put od djeteta do ovjeka, od postanka do bitka, od pojedinane sree do pomirbe s voljom svemira. U satirinim i humoristinim romanima ili feljtonima ponekad se ismijavaju oni jadni i saaljenja vrijedni tipovi koncertnih posjetitelja: poslovni ovjek, koji tijekom pogrebnoga mara iz Eroi-ce misli na vrijednosne papire, bogata damu koja ide na Brahm-sov koncert da bi pokazala svoj nakit, majka koja ker udavau nudi tritu uza zvuke Mozartove glazbe, i kako se svi ti likovi ve

ne zovu. Nema sumnje da postoje takvi ljudi, inae se njihovi prikazi ne bi tako esto javljali u pisaca. Meni su se, usprkos tomu, oni uvijek inili nevjerojatnima i ostali nerazumljivima. Da se na koncert moe ii kao u neko drutvo ili na neki slubeni dogaaj: ravnoduno i tupo ili proraunato sa sebinim nakanama ili tato i hvalisavo, to mogu shvatiti, to je ljudski i zavreuje da se tomu nasmijemo. I sam 167 sam, jer ne mogu odreivati dan kada e se odrati koncert, ve vie puta iao na koncert bez dobrog i pobonog raspoloenja, umoran ili mrzovoljan, bolestan ili zabrinut. Ali nikada mi nije bilo jasno da ljudi, u trenutku kada je dirigentska palica ve zaplesala i zvukovi potekli, Beethovenovu simfoniju, Mozartovu serenadu ili Bachovu kantatu mogu sluati ravnoduno, nepromijenjeni u dui, bez ganua i poleta, bez straha i srama ili alosti, bez bola ili radosti. Jedva da se u tehniki dio netko moe razumjeti manje od mene - ta ja jedva itam note! ali da se u djelima velikih glazbenika, ako je to uope sluaj igdje u umjetnosti, radi o najviem stupnju ljudskoga ivota, o onom najozbiljnijem i najvanijem za mene i za tebe i za svakoga, pa to bi morao osjetiti i najvei laik! U tom je, naime, tajna glazbe da iziskuje samo nau duu, ali cijelu, ona ne trai inteligenciju i obrazovanje; nadilazei sve umjetnosti i jezike ona u mnogoznanim, ali u krajnjem smislu uvijek po sebi razumljivim oblicima neprestano prikazuje tek ljudsku duu. I to je majstor vei, valjanost i dubina njegova pogleda i doivljaja sve su manje ograniene. A opet: to je savrenija isto glazbena forma, to je neposrednije ono umilno djelovanje na nau duu. ak ako majstor i ne tei niemu drugomu doli najjaem i najotrijem izrazu vlastitih duevnih stanja ili pak, udaljavajui se od sebe nastoji li eznutljivo ostvariti san o istoj ljepoti, u oba e sluaja njegovo djelo svakako biti razumljivo i neposredno. Tehnika dolazi tek mnogo poslije. Je li Beethoven u nekom svom djelu violinske note rasporedio pomalo nespretno za prste, je li Berlioz negdje umetanjem dionice za rog uinio neobinu smjelost, temelji li se snano djelovanje nekog mjesta u skladbi na zvuku orgulja ili samo na priguenim violonelima ili emu drugom, lijepo je i korisno znati, ali je za uitak u glazbi nepotrebno. ak mislim da laik ponekad prosuuje glazbu tonije i ie od mnogih glazbenika. Nemalo je djela koja pokraj laika prozuje kao neka ugodna, ali nevana igra koja ga se osobito ne dojmi, dok njihovo tehniko majstorstvo upuena ovjeka silno oduevi. Tako i mi knjievnici procjenjujemo mnoga pjesnika djela, koja za one naivne uope nemaju nikakvu aroliju. No nije mi poznato nijedno djelo nekog pravog majstora koje bi ostavilo 168 dojam samo na strunjake. Povrh toga, mi smo laici i utoliko sretni to u lijepom djelu moemo duboko uivati i onda kada mu je izvedba djelomice manjkava. Ustajemo suznih oiju i osjeamo da smo do dna due potreseni, opomenuti, optueni, proieni, pomireni, dok se strunjak spori oko agogike ili mu je neki neprecizan ulazak u dionicu sasvim pokvario raspoloenje. Sigurno je da i znalac ima svoje uitke koje mi neupueni ne moemo slijediti. Meutim, upravo ona rijetka, zvukovno jedinstvena vrhunska ostvarenja poput suzvuja gudakoga kvarteta sastavljena listom od starih, vrlo milozvunih glazbala, poput drai nekog rijetkog tenora, tople punine izvanrednog alta, sve to osjea njeno uho, neovisno o svem znanju, sasvim elementarno. Moi to osjetiti stvar je osjetilne senzibilnosti, ne obrazovanja, mada se i osjetilni uici mogu kolovati. A slino je i s dirigentskim postignuima. Kod djela visoke vrijednosti nikada nee samo tehniko majstorstvo dirigenta odrediti dosege njegova postignua, ve mnogo vie njegova ljudska osjeajnost, njegov duevni obzor, njegova osobnost.

* to bi nam ivot bio bez glazbe! To uope ne moraju biti koncerti. U tisuama sluajeva dovoljan je stisak tipke na glasoviru, zahvalno zvidukanje, pjesma ili pjevuenje ili tek nijemo sjeanje na nezaboravne taktove. Kada bi netko meni, ili bilo kojem prosjenom glazbenom zaljubljeniku oduzeo, zabranio ili nasilno istrgnuo iz sjeanja primjerice Bachove korale, arije iz arobne frule i Figarova pira, to bi za nas bilo poput gubitka organa, poput gubitka polovice ili cijeloga osjetila. Koliko esto, kada nita vie ne pomae, kada nas vie ne raduje ni nebeska modrina ni zvjezdana no i kada za nas nema niti knj ievnoga djela, koliko se esto tada iz riznice uspomena pojavi neka Schu-bertova pjesma, Mozartov takt, zvuk neke mise, sonate - vie ne znamo gdje smo ju i kada uli - i snano zasvrjetli, protrese nas i ruke pune ljubavi poloi na bolne nam rane ... Ah, to bi nam ivot bio bez glazbe! ; (1915.) 169 Unutranje bogatstvo * Tek u ivotnim nedaama razotkriva se ljudski karakter. Tako se i odnos pojedinca prema duhovnosti ili idealu, prema svemu to se ne smije kuati ili dotaknuti, tek tada pokazuje u svom pravom svjetlu i svojoj pravoj vrijednosti, kada su uobiajena uporita njegova vanjskoga ivota nestala ili uzdrmana. U vremenima velikih iskuenja moemo se osvjedoiti da vjerojatno ima vie ljudi koji znaju umrijeti za idealna dobra, negoli onih koji za njih znaju ivjeti. Kultura, nasuprot prirodi, predstavlja sve one duhovne vrednote to ih je ovjek, nadilazei potrebe trenutka i gologa ivota, pronaao i stvorio, navlastito religije, umjetnosti i filozofije. I puka pjesma siromaha, radosno uivanje putujuega djetia u umi i oblacima, ljubav prema domovini i idealima stranke - sve je to "kultura", duhovni posjed, ovjetvo. Nadilazei sve nestalnosti svjetske povijesti i razvoja naroda taj se idealni posjed ovjeanstva uspio odrati, dokazati i umnoiti. Tko iskreno u njemu sudjeluje, taj pripada neunitivoj zajednici duha i posjeduje ono neotuivo. Izgubiti moemo novac, zdravlje, slobodu, ivot, ali nam se samo zajedno sa ivotom mogu oduzeti duhovne vrednote koje smo doista stekli i koje posjedujemo. Tek u vremenima nedae i patnje vidi se to doista jest nae, to nam ostaje vjerno i neotuivo. Mnogo je onih kojima su lijepa izreka iz Novoga zavjeta ili misaon Goetheov stih u dobrim vremenima bili dragi i vrijedni, koji su rado posluali dobro predavanje ili dobru glazbu, no kojima nita od toga ne ostaje njihovo kada im nevolja, glad i briga zasjene ivot. Onaj kojemu se to dogaa, tko je u kulturnim vrednotama sudjelovao tek kao tihi uivatelj, a sada u nevolji vidi da su ga te vrednote napustile, tko sa svojom knjinicom izgubi duhovni svijet, a s koncertnom pretplatom izgubi glazbu, siromaan je ovjek i bez sumnje s onim lijepim svijetom duhovnosti ni prije nije imao istinski, pravilan odnos. Jer pravilni odnos prema tim stvarima nije odnos uivatelja, koliko god on bio obrazovan, naitan, znalaki upuen. Uivatelj * Napisano za ratne zarobljenike. 170 / posjeduje kulturu onako kao to pasivni bogata posjeduje novac - onoga dana kada ga izgubi, siromaniji je od prosjaka koji se u svome siromatvu moe i dobro osjeati. Kulturni posjedi nisu neosobne stvari koje se mogu stei, kupiti i rabiti. Glazbu to ju velik umjetnik stvori u borbama i dubokim previranjima svoga unutranjega ivota, kao leerni sluatelj u koncertnoj dvorani ja ne mogu tek tako usvojiti. I premudru rije kakva mislioca ili patnika roenu u nudi i nevolji, ja ne mogu kao tromi tilac zavaljen u naslonja ni stei ni

usvojiti. U svakodnevnom osobnom doivljaju svaki od nas stjee ono staro iskustvo da nam nijedan odnos, nijedno prijateljstvo ni osjeaj ne ostaje vjeran i nije pouzdan, ne pruimo li mu krv svoje krvi, ljubav i suitak, rtve i borbe. Svak zna i doivljava kako je lako zaljubiti se, a kako je teko i lijepo istinski ljubiti. Ljubav se, poput svih pravih vrednota, ne da kupiti. Postoji uitak koji se kupuje, ali ne i ljubav. Odgoj koji stjeemo kroz ivot iziskuje od svakoga, tko od djeteta postaje ovjekom, sposobnost podreivanja i rtvovanja, priznavanje sveza odranju kojih i gajenju moramo rtvovati svoju trenutanu elju i poudu. U svojoj emo nutrini odrasti i stei odgoj u onom asu u kojem priznamo te sveze i podredimo im se ne samo prisilno, ve i dragovoljno. Stogaje zloinac, koji to nikada ne naui, u naim oima zaostao i manje vrijedan. Kao to ljudsko drutvo pojedinca samo onda nosi i podupire, kada on to drutvo priznaje i prinosi mu rtve, tako kultura zajednika svim ljudima i narodima od nas zahtijeva priznavanje i podreivanje, a ne samo upoznavanje, koritenje i uivanje. im to priznanje u sebi ostvarimo, postat emo stvarni supo-sjednici kulturnih dobara. A tko je jedan jedini put neku uzvienu misao u sebi pretvorio u djelo, nekoj spoznaji prinio rtvu, izaao je iz kruga uivatelja i sada pripada onima kojima njihov posjed u svim prilikama ostaje vjeran i neotuiv. Nijedan ovjek nije tako siromaan da jednom na dan ne bi mogao dignuti pogled prema nebu i sjetiti se neke dobre, ive misli. A zatoenik koji na putu do posla u sebi ponavlja neki dobar stih ili potiho pjevui lijepu melodiju, sve te lijepe stvari 171 sa svom njihovom utjenou moe dublje proivjeti i posjedovati nego neki razmaenik koji se odavno umorio od vrljanja po silnim ljepotama i slatkim draima. Ti koji si tuan i daleko od svojih najdraih, proitaj povremeno neku dobru izreku, pjesmu, prisjeti se lijepe glazbe, lijepa krajolika, nekog istog i dobrog trenutka u svom ivotu! I pogledaj, kada ti je teko, ne zbiva li se udo, ne ini li se trenutak svjetlijim, budunost utjenijom, ivot milijim! (1916.) Slikar Slikar po imenu Albert u mladim danima svojim slikama nije uspijevao postii uspjeh i djelovanje za kakvim je udio. Povukao se zakljuivi daje sam sebi dovoljan. Godinama je pokuavao. No pokazivalo se sve vie i vie da nije sam sebi dovoljan. Sjedio je i slikao nekoga junaka, a tijekom slikanja padala mu na um misao: "Je li zapravo nuno to to ini? Moraju li zapravo te slike doista biti naslikane? Ne bi li tebi i svima drugima bilo jednako dobro kada bi ti samo etao ili pio vino? ini li svojim slikanjem za sebe i neto drugo, osim to se time malo oma-mi, malo se zaboravi, malo si vrijeme prikrati?" Te misli nisu pogodovale radu. S vremenom, Albertovo je slikanje skoro posve prestalo. Odlazio je u etnje, pio vino, itao knjige, putovao. No ni tada nije bio zadovoljan. esto je morao razmiljati o tome s kojim se eljama i nadama neko poeo baviti slikarstvom. Sjeao se: osjeao je i elio da izmeu njega i svijeta nastane lijep, snaan odnos i strujanje, da izmeu njega i svijeta bez prestanka titra i potiho muzicira neka snaga i srdanost. Svojim junacima i herojskim krajobrazima elio je izraziti i zadovoljiti svoju nutrinu da bi mu se izvana, kroz ocjenu i zahvalu promatraa njegovih slika, ona ponovno ivahna, zahvalna vratila i blistala. Ali to nije pronaao. To je bio san, a i sanje s vremenom oslabio i izblijedio. Sada kada je Albert lutao svijetom ili samovao na zabitnim

mjestima ili pjeaio planinskim prijevojima, san se sve ee i ee ponavljalo, drukiji nego prije, ali jednako lijep, 172 jednako moan, jednako poudan i blistav u svojoj mladalakoj snazi htijenja. O, kako je esto udio outjeti titranje izmeu sebe i svih stvari na svijetu! Outjeti kako je njegov dah i dah vjetrova i mora isti i da izmeu njega i svih stvari postoji bratstvo i srodstvo, ljubav i blizina, zvuk i harmonija! Vie nije elio slikati slike kojima bi prikazivao sebe samoga i svoju enju, koje mu donose razumijevanje i ljubav, koje ga trebaju objasniti, opravdati i slaviti. Vie nije mislio na junake i velike povorke koji bi trebali izraziti i opisati njegovu vlastitu bit. udio je jo samo za osjetom onih titraja, onoga strujanja snage, one skrivene usrdnosti u kojoj bi se sam pretvorio u nita-vilo i propao, umro i ponovno se rodio. Ve i novi san o tome, ve i nova, osnaena enja za tim inila je ivot podnoljivim, davala mu stanovit smisao, donosila preobraaj i izbavljenje. Albertovi prijatelji, ako ih je uope jo imao, te matarije nisu dobro shvaali. Samo su primjeivali da se sve vie povlaio u sebe, tie i udnije govorio i smijeio se, daje vrlo mnogo izbivao i nije sudjelovao u onim stvarima koje su drugim ljudima bile drage i vane, u politici ili trgovini, feti strijelaca ili balu, pametnim razgovorima o umjetnosti, i ni u em od onoga to je druge radovalo. Pretvorio se u udaka i napola u ludu. Trao je kroza siv i hladan zimski zrak i predano udisao boje i mirise zranih struja, trao za malim djetetom koje je nerazgovijetno pjevuilo, satima zurio u zelenkastu vodu ili u cvjetnu lijehu ili se kao da ita knjigu zadubio u crte koje bi pronaao u rasjeenom komadu drveta, korijenu ili repi. Nitko vie nije za nj mario. ivio je tada u nekom inozemnom gradiu i jednoga jutra, hodajui alejom, izmeu stabala gledao tromu rjeicu i strmu, ukastu, glinastu obalu na kojoj se iznad odrona zemlje i mineralne ogoljelosti granalo pranjavo grmlje i trnovit korov. Tada je u njemu neto zazvualo, a on zastao osjeajui u dui da ponovno zvoni ona stara pjesma iz bajkovitih vremena. uta boja gline i pranjavo zelenilo, ili troma rijeka i nagla strmina obale, odnos boja i linija, neki zvuk, neka osobitost u sluajnoj slici bila je lijepa, nevjerojatno lijepa, dirljiva i potresna, neto mu govorila, bila mu srodna. A on je osjeao titraj i najsrdaniji odnos izmeu ume i rijeke, izmeu 173 rijeke i sebe, izmeu neba, zemlje i raslinja, inilo se kao da sve to postoji samo zato da bi u se tom asu u njegovu oku i srcu sjedinjeno odrazilo, susrelo i pozdravilo. Srce mu je bilo mjesto na kojem su se rijeka i bilje, stablo i zrak mogli sresti, sjediniti, uzajamno uzvisiti i svetkovati praznike ljubavi. A kada se taj predivni doivljaj uskoro ponovio, slikara obuze velianstven osjeaj sree, gust i pun poput zlatnouta sutona ili mirisa vrta. Kuao gaje, bio je sladak i teak, no slikar nije dugo mogao ostati na tome, jer osjeaj je bio prebogat i u njemu se pretvarao u obilje i napetost, uzbuenje te gotovo strah i bijes. Osjeaj je bio jai od njega, uzimao gaje, otimao, a slikar se bojao da e u njemu potonuti. A to nije htio. elio je ivjeti, itavu vjenost ivjeti! Nikada, nikada nije tako silno elio ivjeti kao sada! Kao poslije opijenosti, jednoga se dana naao miran i sam u nekoj sobici. Pred njim je stajala kutija s bojama i rasprostrt komadi kartona: poslije mnogih godina ponovno je sjedio i slikao. I na tom je ostalo. Misao "Zato to inim?" nije se vie vraala. Slikao je. Nije vie nita drugo radio doli gledao i slikao. Ili bi se vani potpuno predavao slikama svijeta ili bi u svojoj sobici sjedio putajui da ponovno potee struja punine dojmova. Sliku za slikom stvarao je na svojim malim

kartonima, kino nebo s panjacima, vrtnu ogradu, klupu u umi, seosku cestu, takoer ljude i ivotinje i stvari koje nikada nije vidio, moda junake ili anele, no oni su bili i ivjeli poput zida i ume. Kada se ponovno vratio ljudima, proirio se glas da ponovno slika. Smatrali su ga prilino ludim, no bili su znatieljni vidjeti njegove slike. Nije ih elio nikomu pokazati. No, nisu mu davali mira, gnjavili su ga i silili. Onda je jednom poznaniku dao klju od svoje sobe, ali je otputovao ne elei biti tamo dok drugi gledaju njegove slike. Ljudi dooe i nadignue opu graju i viku da su otkrili stranoga genija, udaka dodue, ali udaka po milosti Bojoj, i kako ve glase svi ti izrazi strunjaka i govornika. Slikar Albert u meuvremenu je odsjeo u nekom selu, unajmio sobu kod seljaka i rairio svoje boje i kistove. 1 ponovno je 174 sretan hodao dolom i brijegom, a zatim na slike prenosio doivljaje i osjete. A onda je iz novina saznao da su kod kue svi vidjeli njegove slike. U gostionici uz au vina itao je dug, lijep lanak u novinama iz glavnoga grada. Iznad lanka masnim je slovima bilo otisnuto njegovo ime i posvuda su se iz stupaca cijedile masne rijei pohvale. No to je dalje itao, sve vie se udio. "Kako predivno svijetli na toj slici s modrom damom uta boja pozadine - to je nov, nevieno smion i oaravaju sklad!" "udesna je i plastinost izraza u mrtvoj prirodi s ruama. -A tek niz autoportreta! Usuujemo ih se staviti uz bok najboljim remek-djelima umjetnosti psiholokoga portreta." Neobino, neobino! Nije se mogao sjetiti daje ikada naslikao mrtvu prirodu s ruama, niti modru damu, i nikada nije, koliko mu je bilo poznato, naslikao svoj portret. Nasuprot tomu, nigdje se nije spominjala ni glinena obala ni aneli, niti kino nebo i druge tako mu drage slike. Albert je otputovao natrag u svoj grad. U putnoj odjei otiao je u svoj stan iz kojega su ljudi ulazili i izlazili. Na vratima je sjedio ovjek i Albert morae kupiti ulaznicu da bi mogao ui. Tu su bile njegove slike, dobro mu poznate. No netko je uz njih objesio papirie na kojima su pisale svakakve stvari o kojima Albert nita nije znao. "Autoportret" stajalo je uz nekoliko slika, i drugi naslovi. Neko je vrijeme stajao zamiljen ispred slika i njihovih nepoznatih imena. Vidio je da ih se moe nazvati i sasvim drukije negoli je on to uinio. Vidio je daje naslikavi vrtnu ogradu ispripovjedio neto to se drugima uinilo oblakom, a provalije njegova krevita krajobraza drugim su ljudima mogle predstavljati i ljudsko lice. Na posljetku, to i nije bilo tako bitno. Albert je ipak radije odluio tiho se udaljiti i otputovati i nikada se vie ne vratiti u taj grad. Naslikao je jo mnogo slika i dao im jo mnoga imena i bio sretan, ali ih nikomu nije pokazivao. (1918.) 175 Glasovi i svetac Noas sam vrlo intenzivno sanjao, a da se ipak niega jasno ne sjeam. Samo jo znam da su se doivljaji i misli u tim snovima kretali u dva smjera: jedni posve zaokupljeni i ispunjeni svakojakim patnjama koje sam pretrpio - drugi puni enje i nastojanja da tim patnjama ovladam savrenim razumom, sveto-u. I tako su, izmeu bijede i samoosvjetenja, izmeujada i usrdna nastojanja, moje misli, elje i fantazije, sve do bolnoga umora udarale o strme zidove povremeno se pretvarajui u polumrane tjelesne osjeaje: neobino tono opisana, krajnje diferencirana stanja alosti, patnje, dubokoga umora prikazivale su se utilno u slikama i odjecima, dok je istodobno u nekom drugom sloju due poelo strujati vie duhovne energije: upozorenje na strpljivost, borbu, nastavak puta koji nema kraja. Uzdahu ovdje odgovara

hrabar korak tamo; osjeaj patnje na jednom stupnju naao je odgovor u upozorenju, poticaju, samoosvjetenju na drugom stupnju. Ako uope ima smisla zadravati se kod takvih doivljaja i oslukujui se naginjati preko rubova voda i klanaca koje ovjek u sebi nosi, tada taj smisao moe proizai samo ako to vjernije i tonije pokuamo slijediti titraje svoje due - mnogo dalje i mnogo dublje negoli rijei seu. Tko to pokuava zabiljeiti, ini to s osjeajem s kojim bi ovjek na nekom stranom, jedva usput nauenom jeziku govorio o njenim, osjetljivim, osobnim stvarima. Moje, dakle, stanje i krug mojih osjeaja izgledali su ovako: sjedne strane doivljaj teke patnje, s druge strane svjesna tenja prevladavanju patnje, istom skladu sa sudbinom. Tako je otprilike prosuivala moja svijest ili neki prvi glas u njoj. A drugi glas, tii, no dublji i duega odjeka, stanje je drukije prikazivao. Taj glas (koji sam kao i prvi uo u snu, ali u daljini) nije patnji dao za krivo, a energinoj tenji za savrenstvom za pravo, ve je pravdu i nepravdu razdijelio na obje. Taj drugi glas pjevao je o milini patnje, o njezinoj nunosti ne hotei ni uti o prevladavanju ili ukidanju patnje, ve o njezinu produbljenju i nadahnuu. 176 Prvi je glas govorio, ugrubo prevedeno rijeima, otprilike ovako: "Patnja je patnja, njome se ne trguje. Ona boli. Ona mui. Postoje snage koje mogu prevladati patnju. Potrai, dakle, te snage, vjebaj ih, naoruaj se njima! Bio bi naivna luda i slabi kada bi vazda htio patiti i trpjeti." No drugi je glas govorio, ugrubo prevedeno, ovako: "Patnja boli samo zato jer je se boji. Patnja boli samo zato jer ju kori. Ona te proganja samo zato jer od nje bjei. Ne mora bjeati, ne mora koriti, ne mora se bojati. Mora ljubiti. Ta i sam sve zna, duboko u srcu vrlo dobro zna da postoji jedna jedina arolija, snaga, jedno jedino spasenje i srea i da se ona ljubav zove. Ljubi, dakle, patnju! Ne opiri joj se, ne bjei od nje! Kuaj kako je sona u sebi, predaj joj se, ne doekuj je s gnuanjem! Samo je tvoje gnuanje ono to boli, nita drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ne napravi li ih takvima! Patnja je velianstvena glazba - im ju poslua. No ti ju nikada ne slua, u uhu uvijek ima neku drugu, vlastitu, svojeglavu glazbu i tonalitet koje ne eli napustiti, a s kojima je glazba patnje neskladna. uj me! uj me i sjeti se: patnja nije nita, ona je tlapnja. Samo ti ju stvara, samo ti nanosi si bol!" I tako su, osim same patnje i elje za spasenjem, u stalnome sukobu i trvenju bila jo i ta dva glasa. Prvi, blii svijesti, imao je mnoge na svojoj strani. Mutnomu carstvu podsvijesti suprotstavio je svoju jasnou. Na njegovoj su strani bili autoriteti, Mojsije i proroci, otac i majka, kola, Kant i Fichte. Drugi je glas zvuao udaljenije, kao iz podsvijesti i iz same patnje. On nije stvarao suh otok u kaosu, nije stvarao svjetlost u tmini. On je i sam bio taman, sam je bio prauzrok. Nemogue je sada izraziti kako se razvijao taj koncert dvaju glasova. Naime, svaki se od tih dvaju poetnih glasova podijelio, a svaki se novi podglas ponovno dijelio u sebi, i to ne tako da su jednostavno nastala dva zbora, jedan nasuprot drugomu, jedan neto svjetliji, drugi tamniji, jedan viih, drugi niih glasova, jedan muki, drugi enski ili kako ve. Ne, nego je svaki novi glasi primao neto od obaju viih glasova, primao titraje kaosa i titraje oblikujue volje, primao dan i no, mukost i enskost u novoj, vlastitoj mjeavini. Posvuda je svaki novi glas imao suprotan karakter onomu glasu od kojega se inilo da je dijeljenjem 177 nastao. Novi podglas iz kaotina majinskoga glasa zvuao je sve mukije i jasnije, sve vie hotei i ograniavajui, i obratno. No svaki je bio mjeavina, svaki se raao iz enje za drugim principom. Tako je nastala polifonija i raznolikost u kojoj mi se inilo da je sauvan

cijeli svijet sa svim svojim milijunima mogunosti. Svi su se meusobno drali u ravnotei; izgledalo je da se cijeli svijet uz neprestanu tihu bol odigrava u mojoj dui koja sanja. U njihovu je kretanju bilo snage i zamaha, ali i mnogo trvenja, opreke i bolne smetnje. Svijet se okretao, okretao se lijepo i strasno, ali osovina mu je kripala i dimila se. Kao to rekoh, ne znam vie nita to sam usnio. Note su nestale, u meni su jo zapisani samo predznaci tonaliteta i glasova. Znam samo ovo: doivio sam mnogo zla i kod svake nove boli iznova je planula eznutljiva misao na osloboenje i spasenje. Tako je postojao vjean tijek, krug poticaja i prijemivosti, oblikovanja i trpljenja, inidbe i patnje, bez kraja. Nisam se pritom dobro osjeao. Sve je imalo okus vie po boli nego po uitku, a tamo gdje su se stanja sna izraavala u tjelesnim osjetima, oni su bili muni: osjeao sam glavobolju, nesvjesticu, tjeskobu. Dogaaji su bili raznoliki, a na svaki novi doivljaj ili patnju neki novi glas davao je odgovor, nakon svake nove navale slijedila je unutarnja opomena. Izranjali su uzori, meu inima vidio sam i starca Zosima iz "Brae Karamazov" koji se javljao kao uzor i uitelj. No onaj majinski praglas, vjean i uvijek iznova oblikovan, svaki je put proturjeio, tovie nije proturjeio, ve je izgledalo kao da se neko drago bie od mene okree i utke odmahuje glavom. "Ne uzimaj nikakve uzore!", kao da glas govorae. "Uzori su neto to ne postoji, to sam stvara i zamilja. Slijediti uzore znai prenemagati se. Ispravnost dolazi sama od sebe. Pati samo, sine, samo pati i ispij vr do dna! to ga vie izbjegava, napitak je gori. Kukavica sudbinu ispija kao otrov ili kao lijek, no ti ju treba piti kao vino i vatru. Tada e ti slatko prijati." No okus je bio gorak i cijelu dugu no kota svijeta okretao se cvilei oko zadimljene osovine. Ovdje je bila slijepa priroda, ondje vidoviti duh - no duh se neprestano preobraavao u slijepe, 178 mrtve, puste stvari: u moral, filozofiju, recepte, a slijepa bi priroda s vremena na vrijeme otvorila oko, udesno vlano oko due, plaho i svijetlo. Nita nije ostalo vjerno svom imenu. Nita nije ostalo vjerno svome biu. Sve je bilo samo ime, sve je bilo "samo" bit, a iza svega, svetost ivota i otajstvo poslanja povlailo se u uvijek nove, sve udaljenije i tjeskobnije zrcalne dubine. I tako se moj svijet umei nastavio vrtjeti sve dok osovina nije stala. Kada sam se probudio no je bila skoro ve sasvim na izmaku. Nisam pogledao na sat - toliko budan nisam bio, ali sam nakratko oi drao otvorene i promatrao blijedu jutarnju svjetlost na prozorskoj dasci, na stolcu i svojoj odjei. Rukav koulje visio je oputeno i pomalo iskrivljeno i poticao na kreativne matarije - nita na svijetu nije naoj dui plodnije i poticajnije od sutona: tokica bjeline to se razlijeva u tami, sustav sivih i crnih tmina to se rastau na maglovitoj podlozi. Noja nisam odgovorio na poticaj da iz visee bijele tokice oblikujem plesaice koje lebde, mlijene staze koje krue, snjene vrhove i svete statue. Jo sam leao oparan dugim slijedom snova, a moja svijest nije uinila nita doli utvrdila da sam budan i daje blizu zora, da me boli glava i da u, nadam se, jo moi spavati. Kia je kuckala po krovu i prozorskoj dasci. U meni se javila tuga, bol i otrenjenje, bjeei sklopih oi i otpuzah u blizinu sna i snova. Tamo ih, meutim, nisam u cijelosti naao. Ostao sam u nekom tankom, krhkom drijemeu u kojem nisam osjeao ni umor ni bol. I sada sam ponovno doivio neto, neto poput sna, a nije san, neto poput misli, a nije miljenje, neto poput vizije, poput kratkotrajna osvjetljenja podsvijesti valovima svjetlosnih zraka svijesti. U tom lakom jutarnjem drijemeu doivio sam sveca. Napola je bilo tako da sam

ja sam bio svetac, mislio njegove misli i utio njegove osjeaje; a napola ga vidjeli kao drugu osobu, od mene odvojenu, no koju prozirem i u dubini due poznam. Bilo je kao da ga vidim, i bilo je kao o njemu sluam ili itam. Bilo je kao da sam sebi priam o tom svecu, a istodobno kao da mi on o sebi pria ili kao da ispred mene ivi ivot koji ja osjeam kao svoj vlastiti. 179 Taj svetac - svejedno je li on bio ja ili tko drugi - taj je svetac doivio veliku patnju, no to ne mogu opisati kao da se zbilo nekom drugom, a ne meni samom, jer sam sam ju doivio i osjetio. Osjeao sam: ono najdrae bilo mi je uzeto, moja su djeca umrla ili su mi pred oima umirala. No to nisu bila samo moja vlastita, stvarna djeca, sa svojim oima i elima, svojim ruicama i glasovima - bila su, osim njih, i moja duhovna djeca i posjedi koje sam gledao kako umiru i od mene odlaze, bile su to moje sasvim vlastite, najosobnije i najdrae misli i pjesme, bila je to moja umjetnost, moje miljenje, moj vid i ivot. Vie od toga i nije mi se moglo uzeti. Neto tee i okrutnije nisam mogao doivjeti, ve da mi zgasnu ove drage oi i vie me ne poznaju, da te drage usne vie ne diu. To sam doivio ja - ili onaj svetac. Sklopio je oi i smijeio se, a u njegovu smijeku bila je sva patnja koja se uope zamisliti moe, bilo je priznanje svekolike slabosti, ljubavi, ranjivosti. No bilo je lijepo i tiho, i taj slabani smijeak boli ostao je nepromijenjen i lijep na njegovu licu. Tako izgleda drvo kada ga na jesenjem suncu napusti posljednje zlatno lie. Tako izgleda zemlja kada led ili vatra progutaju njen dosadanji ivot. Bila je bol, bila je patnja, najdublja patnja - no nije bilo opiranja, nije bilo prigovora. Bila je suglasnost, predaja, sluanje, upuenost i elja za suradnjom. Svetac je prinosio rtvu hvalei ju. Patio je, smijeio se. Nije se snaio, a ipak je ostao na ivotu, jer bio je besmrtan. Uzimao je radost i ljubav i davao ih, vraao - ali ne nekomu neznancu, ve sudbini, svojoj vlastitoj. Kao to misao tone u sjeanju i pokret u spokoju, tako su svecu potonula i iezla njegova djeca i svi posjedi njegove ljubavi, potonula bolno - ali ne izgubljena, ve utonula u vlastitu nutrinu. Bila su nestala, ali ne ubijena. Bila su preobraena, ali ne unitena. Vratila su se u nutrinu, u nutrinu svijeta i nutrinu patnika. Bila su ivot i postala prispodobe kao to sve jest prispodoba i u boli se gasi da bi kao nova prispodoba odjenulo neko drugo ruho. (1918.) 180 Zaviaj Izmeu Bremena i Napulja, izmeu Bea i Singapura vidio sam mnogo lijepih gradova, gradove na moru i gradove visoko u gorju, a kao hodoasnik na mnogim sam zdencima gutljaj popio koji mi se poslije pretvorio u slatki otrov enje za domom. No od svih gradova koje znam najljepi je Calw na rijeci Nagold, taj maleni, stari, vapski gradi u Schwarzwaldu. Sad kada zgodimice ponovno svratim u Calw, polako krenem od kolodvora nadolje, pokraj katolike crkve, kraj Orla i umskoga roga i Biskupskom ulicom uz Nagold sve do Vinske staze ili do Briihla, zatim preko rijeke i donjom Konom ulicom, pa jednom od onih strmih poprenih uliica to vode gore do trnice, zatim kroz predvorje vijenice, pokraj dvaju monih starih zdenaca, bacim pogled i gore prema starim zgradama Latinske kole, osluhnem u gostioniarevu vrtu kokodakanje njegovih kokoi, udarim opet nadolje, pokraj Jelena i Konjia, a onda dugo ostanem stajati na mostu. To mi je najdrae mjesto u gradiu, katedralni trg u Firenci naspram njega nita mi nije. I kad sada s toga lijepoga kamenog mosta pogledam niz rijeku, gore i dolje, vidim kue za koje ne znam tko u njima stanuje. A kada iz neke od tih kua proviri lijepa djevojka (kakvih je u Calwu oduvijek bilo), ne znam joj ime.

No prije trideset godina, iza svih tih brojnih prozora nije sjedila nijedna djevojka i nijedan mukarac, nijedna starica, nijedan pas i maka koju nisam poznavao. Preko mosta ne bi prola kola niti prokasao konj za kog nisam znao komu pripada. 1 tako sam poznavao sve, mnogobrojne kolarce, njihove igre i podrugljive nadimke, pekarnice i njihove proizvode, mesare i njihove pse, stabla i hruteve i ptice i gnijezda na njima, i sorte ogrozda u vrtovima. Zbog toga grad Calw posjeduje tu neobinu ljepotu. Ne moram ju opisivati, to se nalazi u skoro svim mojim knjigama. Nikada ih ne bih imao potrebu napisati da sam ostao u lijepome Calwu. Nije mi bilo sueno. No kad sada (kao to se sve do rata dogaalo jednom u nekoliko godina) na etvrt sata zasjednem na ogradi mosta preko koje sam kao djeak tisuu puta sputao strunu za pecanje, duboko u 181 sebi osjetim udesno ganue kako mije lijep i neobian bio taj doivljaj: neko sam imao zaviaj! Jednom sam u nekom malenom mjestu na Zemlji poznavao sve kue i njihove prozore i sve ljude iza njih! Neko sam bio vezan za odreeno mjesto na toj Zemlji, kao stoje stablo korijenjem i ivotom vezano za svoje mjesto. Da sam stablo, jo bih tamo stajao. Ovako, meutim, ne mogu poeljeti da obnovim prolost. inim to katkada u svojim snovima i djelima ne hotei to initi u zbilji. Sada me gdjekad obuzme nostalgija za Calwom. No kada bih tamo stanovao, svakoga bih sata danju i nou eznuo za onim lijepim starim vremenom od prije trideset godina koje je davno proteklo ispod lukova staroga mosta. To ne bi bilo dobro. Zbog koraka koje smo uinili i smrti kojima smo umrli ne trebamo aliti. Trebamo samo povremeno svrnuti tamo pogled, proetati Konom ulicom, na etvrt sata zastati na mostu, pa makar samo u snu, a ni tada preesto. (1918.) ena na balkonu Kada sam nedavno za velikih vruina putovao okolicom Milana, iznova sam se toga sjetio. Proteklo je otada nekoliko godina. Bilo je to kasnoga ljeta 1911. Po uarenoj vruini onoga vrelog ljeta vozio sam se pokraj mnogih presuenih rijenih korita, ugnjavljen vruinom, ali ne i rijekom putnika koja obino preplavi te krajeve. Na poljima nije bilo ni ive due, kolodvori su bili zamrli. No u mome je vlaku sjedio jedan postariji gospodin iz sjeverne Njemake kojega sam unatrag dva dana stalno negdje susretao. Putovao je prvim razredom, ja treim, ali smo se stalno sretali u vagon-restoranu i na drugim mjestima i svidjela mi se njegova trijezno pametna, poneto una konverzacija. Moglo mu je tada biti godina kao meni sada, i uz njega sam se sam sebi doimao poput djeaka. 182 Milano je bio opustio; na kolodvoru nije bilo buke, na ulicama nikoga, jedva da vidi pokoju koiju. Iza pranjavih aluzina, u kouljama kratkih rukava kretali su se ljudi kao polagane sjene. Stari gospodin kojega sam prije dva sata ponovno sreo u vagon-restoranu, takoer je siao s vlaka, a hotelski mu je posluitelj preuzeo prtljagu. Gospodin mije u odlasku ovla kimnuo glavom, doviknuo "dovienja!" i nestao u jednom od elegantnih hotela u kompleksu, dok sam ja sjeo na tramvaj i potraio staro konaite koje sam posjeivao od svoga prvoga putovanja po Italiji. Ulica je bila izumrla, a ispred moje malene zadimljene gostionice nije bilo drugoga ovjeka doli staroga dronjavog bijednika koji je pogrbljen i zlovoljan u bijeloj debeloj ulinoj praini tapiem eprkao opuke. Padrone moga konaita nije se pojavio, ve me do sobe odveo sluga, i tamo sam se svukao, oprao i cijelo poslijepodne proveo iza sputenih aluzina u koulji itajui knjigu i pijuckajui limunadu. No naveer, premda se jedva malo ohladilo,

rijeke ljudi, a i ja s njima, slijevale su se prema hotelskome kompleksu i etalitima, prodavai novina izvikivali su svoje naslove, trgovci naranama i torbari s vlanim krikama lubenice oivljavali su ulicu. Gospodski koijai, ija su gospoda bila na ljetovanju, u lijepim su koijama vozili u etnju svoje prijateljice i prijatelje. Automobile se tada rijetko vialo. Iscrpljen od neprospavane noi i nimalo boljeg raspoloenja, idueg sam popodneva nastavio putovanje. Pritiskala me vruina, praina i umor. No elio sam barem prije povratka u Njemaku jo jednom se naspavati i jedne veeri udisati talijanski zrak. Stoga odluih izai u Comu. Tako sam i uinio i tek to sam se maknuo od sunanoga kolodvora i s putnom torbom u ruci zaao u gradi, iz dvoprega mi kimnu moj poznanik od prekjuer. "Postaje neizbjean", pomislio sam, ali u biti nisam imao nita protiv da se ponovno sretnem sa starim gospodinom. No, on je najprije u svojoj meko ogibljenoj koiji brzo zamaknuo za ugao, dok sam seje zaputio prema katedrali, a zatim prema lijepom mjestacu uzjezero da bih potraio konaite. To je uskoro 183 bilo rijeeno, jer Como je bio prazan i svaka je gostionica pruala dovoljno mjesta. Kako je sunce zalazilo, a iz jezera se uzdizala bogata, raskona veer i daleke obale zasipala ljubiastom prainom, osjeao sam se dobro i radovao se to u prije povratka u domovinu jo jednom udahnuti talijansko ljeto. Zahvalno sam etao lijepim gradiem u kojem su iz veernjih domova milili pospani ljudi. ene su odlazile u katedralu mirkajui usuprot suncu, imuna je mlade u bunim jednoprezima odlazila izvan grada ili se u slamnatim eirima i bijelim hlaama, utim cipelama, s karanfilom u zapuku i virdinkom u kutu usana etala ulicama koje su se polako budile. Zasvirala je usna harmonika, ista cipela zauzeo svoje mjesto, na koje je sad pala sjena, a muterije stadoe pristizati; vlasnici malenih kafia podizali su platnene strehe i brisali mramorne stolove pred lokalima. Za petnaestak minuta cijeli se pospani grad promijenio i oivio, konobari su balansirajui nosili porcije sladoleda i boce vermuta izmeu zauzetih stolova, djevojke su u dugim redovima nasmijane prolazile gradom, as slone u provokativnoj oholosti, ak stidljive i plahe pred mukom mladei. Najednom, iza ugla piazze pojavi se vergl i uz njegovo glasno krebetanje zaplesae krasni mladi ljudi, lijepo i hvastavo. Sve je to za mene bio povratak dobro mi znanih slika i osjeaja, usamljeno tumaranje prisojnom stranom veernje veselih ulica, ples na uglu ulice, vermut za pranjavim mramornim stolom, pogled na lijepe djevojke i zvui njihovih glasova dok uveer odvano i pune iekivanja pjevaju stih neke pjesme za ples. To su sati kada mladi putnik sa sjevera sanjarski i blaeno luta ulicama, gleda za djevojkama i promatra plesove sve dok punina i privlanost ne ponu goriti, sve dok se mladi ne osjeti usamljenim te bi tota dao samo da na as bude prisnim dionikom i pripadnikom toga malenoga veselog sajma tatine i ljubavi. Mladi Nijemac tada se obino rano povue u neku mirnu krmu da sjetno pojede rioto i zamiljen provede veer uz veliku bocu domaega vina. Sve mije to bilo poznato te sam etao tom lijepom, uzbudljivom vrevom s nasmijeenom nadmoi prisjeajui se mnogih slinih veeri. Na koncu sam sjeo u otariju, pojeo rioto i popio 184 nekoliko aica domaega vina. Tada se osjetih dovoljno okrijepljenim da kao skroman promatra ponovno pribivam toj veernjoj ivosti, pa sjedoh ispred kafia na uglu draesnoga trga uz jezero. Pijuckao sam au vode s ledom, gledao kako jezero uranja u suton, a planine postaju prohladno modre, puio sam bris-sago opirui se slatkomu iskuenju u koje me dovodila oputena etnja mnotva ljudi, pjevuenje djevojka, vreli smijeh plesaa.

"Dobra veer", ree netko pokraj mene: preda mnom je stajao stari gospodin kojega sam ve toliko puta sreo. Nosio je svijetlo ljetno odijelo i puio lijepu, solidnu, uvoznu cigaru, govorio svojim hladno bistrim sjevernjaki obojenim njemakim, a ja sam se iskreno radovao to ga imam uza se. Sjeo je kraj mene i naruio limunadu, ja bocu rebbiola. Ubrzo smo se raspriali. Sve to sam doivio i o emu sam mislio taj je stari pametni gospodin takoer doivio i o tome razmiljao, samo pametnije, staloenije i odreenije. "Sigurno ste u Italiji ve imali i neku ljubavnu pustolovinu", rekao je dobronamjerno. "Ona je dio ovoga." Rekao sam polako i sanjarski: "Pa da ..." A on se ponovno nasmijei govorei: "Zar ne? Na alost, uvijek je isto. Za ovih lijepih veeri ovjek hoda iza mladih Talijanki i u svaku bi se mogao zaljubiti, a posrei li se koji put, pa ju ovjek dobije u naruje, najednom vidi da je jedna od onih to hoe novac. Da, teta." Snudeno sam utio. Taj ovjek nije bio prijatelj iluzija. Pio sam dobro vino i pogledavao preko veernjega trga i tada nasuprot meni na gornjem katu hotela ugledah enu kako izlazi na uzak balkon, visoka, u bijelom, blijeda lica i tamne kose, od sumraka ve napola nejasna. Izala je kratko zakoraknuvi i obje ruke poloila na eljeznu ogradu kretnjom toliko velikodunom i plemenitom da me prikovala. "Je li vino dobro?" ljubazno upita stari gospodin. Od srca ga preporuivi, naruim mu au vina. Kuao je gutljaj i pohvalio pie, i dok sam mu dotakao au primijetih da i on pogledava prema eni na balkonu. No nita nije rekao, pa smo neko vrijeme samo sjedili zavaljeni u stolce i gledali navie gdje je usamljena vitka figura u bijelome stajala u sve debljem mraku. 185 "I ona je posve sama", rekao je stari gospodin. Nita ne odgovorili. Obojica smo pogledavali prema gore povremeno ot-pijajui gutljaj dobroga vina. "Da," ponovno otpoe, "trebalo bi otii gore i malo se potruditi oko gospoe, zar ne? Zgodnomu mladiu moralo bi biti posve normalno da mlada lijepa dama nije voljna cijele veeri stajati sama na balkonu na treem katu i promatrati kako se dolje plee." Popio sam au vina. Boca je bila prazna. Naruio sam jo jednu pa nam natoio. Spustila se no i trg se smirivao, stolovi ispred kafia bili su jo popunjeni, ali su vani plesali tek rijetki parovi. Gore na balkonu jo uvijek je, bijela i usamljena, stajala nepoznata ena. Stari je gospodin polagano ispio au. "Vino je doista dobro", rekao je svojim jasnim jezikom koji je svakoj, i najmanjoj istini davao posljednju pomast i potvrdu. Poeo sam ga mrziti, tog starog kibica. Tad mi on iznenada spusti ruku na rame, onim besramno dobrohotnim nainom kojim se stari ljudi osveuju mladima jer sami vie nisu mladi. "Poao bih kui", rekao je. "Vjerojatno je ve dovoljno svjee za spavanje." "Je", rekao sam nita ne mislei. "Sigurno. A vi ete vjerojatno jo malo ostati sjediti, pijuckati vino i motriti na balkon, zar ne? Sretno! ena dobro izgleda, to je sigurno istina. No, znate, dragi prijatelju, dosta sam star, a unato tomu mogu izvrsno spavati. Nije uvijek bilo tako. Kada sam bio mlai, bio sam isti kao vi. Vidite, veeras sam vas promatrao i moram rei da ste me fantastino podsjetili na moju vlastitu mladost. Ni vi ni ja ne spadamo meu one mukarce koji trae pustolovine i osvajaju ene. Mi smo od onih koji pogledavaju prema balkonima sjedei dolje sami, pijui vino. Moda jo niste sami toga sasvim svjesni. No vjerujte mi, to se vie nee promijeniti, esto sam to promatrao. U najranijoj mladosti ovjek bi jo mogao uiniti neto protiv toga, odgojem, kada bismo imali odgajatelje koji bi nas doista eljeli odgajati da budemo sretni. Poslije ovjek ostane onakav kakav jest, a vi ete i 186

i sutra i ubudue pred drugim balkonima sjediti isto kao danas pred ovim ovdje. I sa mnom je tako bilo. Dok jo bijah mlad, vjerovao sam da moja bojaljivost potjee od moga siromatva. No, obogatio sam se, a nita se nije promijenilo. - Idem sada, laku no!" I otiao je, prokletnik. Deset sam ga puta htio prekinuti i zamoliti da me potedi svoje mudrosti, ali nisam uspijevao, bio sam kao paraliziran i zaaran. Neastivi! Pozvao sam konobara. Stari je gospodin tono platio svojih par oldi za limunadu, a dvije boce vina prepustio je mojoj brizi. Kada sam ustao, pogled mije i protiv volje jo jednom svratio na balkon. Malen i beznaajan visio je na tamnome proelju. ene vie nije bilo. (1913.) Proljetna etnja Sad ponovno sitne, svijetle suze lee na smolastim pupoljcima lia, a prva paunad na suncu iri i skuplja svoje barunasto ruho, djeaci se igraju zvrkovima i kamenim kuglama. Veliki je tjedan, pun i prepun zvukova, bremenit uspomenama na jarke boje pisanica, na Isusa u vrtu Gethsemani, Isusa na Golgoti, na muku po Mateju, na prva ushienja, prve ljubavi, prve mladalake melankolije. umarice se njiu u mahovini, abljaci se sjaje uz rubove livadskih potoka. Samotan putnik, ne razlikujem izmeu nagona i prisila svoje nutrine i koncerta toga rasta koji me tisuama glasova izvana okruuje. Dolazim iz grada, nakon vrlo dugoga vremena ponovno sam bio meu ljudima, sjedio u vlaku, gledao slike i skulpture i sluao predivne nove pjesme Othmara Schoecka. Sada mi veseo povjetarac licem lahori kao to meko zapuhuje zanjihane umarice, i u meni kovitla rojeve uspomena poput vrtloga praine, a iz uzburkane mi krvi do svijesti dopire opomena na bol i prolaznost. Kamene na putu, jai si od mene! Stablo na livadi, nadivjet e me, a moda ak i ti, maleni grme malina, a moda ak i ona njenoruiasta umarica. 187 Na trenutak osjeam, dublje no ikada, prolaznost svoga oblija i osjeam privlanost preobrazbe, u kamen, u zemlju, u grm malina, u korijen stabla. Moja se e grevito hvata znakova prolaznosti, zemlje i vode i uvela lia. Sutra, prekosutra, uskoro, uskoro u biti ti, bit u lie, zemlja, korijen, vie neu pisati rijei na papiru, vie neu mirisati predivni eboj, neu vie u depu nositi raun od zubara, vie me nee opasni inovnici muiti domovnicom, plovit u kao oblak u plavetnilu, tei kao val u potoku, pupati kao list na grmu, utonuo u zaborav, u tisuu puta uenu mijenu. Jo deset i jo sto puta ti e me iznova uhvatiti, opiniti i zatoiti, ti svijetu rijei, svijetu miljenja, ljudi, svijetu uveana zadovoljstva i grozniava straha. Tisuu puta oduevit e me i uplaiti, pjesmama pjevanim uz glasovir, novinama, telegramima, vijestima o smrti, obrascima za prijavu i svim svojim dran-gulijama, ti svijetu pun zadovoljstva i straha, ljupka opero puna melodijskoga besmisla! Ali nikada, dao Bog, neu te posve izgubiti, molitvo prolaznosti, pasionska glazbo mijene, spremnosti za umiranje, voljo za ponovno roenje. Uvijek e se Uskrs ponovno vraati, zadovoljstvo se uvijek iznova pretvarati u strah, strah u spasenje, bez tuge e me pjesma prolaznosti pratiti na mojim putima, puna privole, puna spremnosti, puna nade. (1920.) Crkve i kapele Ticina Jedno od uda juga koja protestantskoga sjevernjaka doekuju u krajevima juno od Alpa, jest i katolianstvo. Ne mogu zaboraviti kako je na mom prvom mladalakom putu po Italiji to djelovalo na mene, sina iz stroge protestantske obitelji, kako sam zauen i oaran promatrao to posve normalno i naivno obitavanje jednoga naroda u njegovim hramovima, njegovoj religiji, tu stoernu

snagu Crkve iz koje je neprestano dotjecala struja boje, utjehe, glazbe, titraja i poticaja. Premda je katolianstvo u Italiji i u alpskim zemljama u opadanju (u Ticinu je to vidljivo, a veina lijepih starih crkvenih zdanja danas vie ne bi bila mogua), jo uvijek je, u usporedbi sa sjeverom, Crkva nazona 188 svojom vidljivou i ini snano majinsko sredite ivota. A na ovjeka odrasla na protestantizmu i muenjima savjesti nita ne djeluje snanije i dirljivije od pogleda na naivnu pobonost koja se pokazuje i ukraava. Svejedno da li u nekom hramu na Cejlonu ili u Kini ili nekoj ticinskoj kapeli, taj pogled na nas uvijek djeluje kao sjeanje na izgubljena djetinjstva due, na daleke rajeve, na blaenu primitivnost i nevinost religiozna ivota, i nama duhovno nezasitnim Europljanima nita ne nedostaje vie od upravo tog zadovoljstva i te nevinosti. Dok prelazim preko Alpa, onako kao to mi duu gane daak toplijega podneblja, prvi glasovi zvonkoga jezika, prve terase okota, tako me njeno i opominjui gane i pogled na brojne lijepe crkve i kapele, poput sjeanja na neko meke, blae, materinski blisko ivotno stanje; na djetinjije, jednostavnije, pobonije, radosnije ovjetvo. I sve sam manje i manje mogao osjeajem razluiti katoliku od antike pobonosti. Isto kao to prastari, rimsko-sredozemni nain obrade tla, izgradnje terasa s okotima, dudovima, maslinama, ovdje dolje neuniten opstoji u svojim drevnim i vrstim oblicima, tako se jo i danas u zemljama juno od Alpa zadralo neto od pogansko-pobonoga, vedroga, slikama oparanoga, zdravoga antikoga kulta i vjere. Gdje je u rimsko doba stajao hram, danas stoji crkva, gdje je u ono doba stajao malen, primitivan kameni stup nekog poljskog duha ili umskoga boanstva, danas stoji kri, gdje je tada stajalo maleno seosko svetite neke nimfe, najade, boga polja, danas stoji stup sa slikom ili kapelica nekog sveca. Kao u davna vremena pred kapelicom se igraju djeca, kao u davna vremena kite ju cvijeem, putnik i pastir odmaraju se na tom mjestu, uz nju raste empres ili hrast, a jedne ljetne nedjelje u lijepoj povorci u haljama modre i zlatne boje svratit e i biskup te posvetiti i blagosloviti to maleno svetite da ne padne u zaborav i da iz tog mjesta i dalje struji utjeha i radost, podsjeanje na Boga i sjeanje na nae najvie ciljeve. U Ticinu sam to uvijek osobito snano osjeao. Da se nalazite na junome podnoju Alpa, da ulazite u zemlju sunca i najstarije europske kulture, o tome vam ne govori samo toplina sunca, zvuk lijepoga jezika, mudra terasasta gradnja vinograda, ve isto 189 tako i sva ona pobona zdanja, stara i nova, sve one crkve, kapele, stupovi sa slikama. Sva su lijepa, bez ikakve iznimke, jer Ti-cinci su od davnina odlini graditelji i zidari i u Italiji su pomagali u podizanju nekih od najveih graevina. Uvijek je i bez iznimke lijep i poloaj crkve, sjetimo se Lugana, Tesseretea, Ronca, St. Abbondija kod Gentilina, Breganone, Madonne del Sasso. Prilaz svetitu takoer je uvijek lijep i dobro osmiljen. Cesta ili most obrubljeni zidovima blagom nas prisilom vode ravno prema crkvi, a prije ulaza, uvijek nas doeka slobodan prostor i ovjek ne ulazi u crkvu zadihan od penjanja, ili zatran od sputanja niz brijeg, ve hodoasnika najprije prihvati ravan, ma koliko malen, slobodan prostor uz koji stoji nekoliko stabala, a ulaz je najee zasjenjen i zatien predvorjem. Jo iz daljine to predvorje s tri ili pet lukova, sjenovito i dostojanstveno, esto zove i poziva k sebi. Kao i sve zgrade u toj zemlji bogatoj kamenom i siromanoj drvom, i crkve i kapele cijele su od kamena. U malim planinskim seocima crkvice su neobraene i neobukane, golih zidova, krov je takoer od neobraenih ploa od kriljevca, i odlikuje ga samo zabat i zvonik. Na drugim je mjestima graevina o-bukana i oslikana, nerijetko predivno, premda podneblje ba i ne pogoduje zidnim

slikanjama na vanjskim zidovima. Viaju se i siromane i vrlo jednostavne crkve, ali ne i propale. Kako usred grada ili sela crkva daje najsnaniji naglasak, a campanile odreuje siluetu mjesta, tako posvuda pradavna pobonost struji zemljom sve do naputenih i teko dostupnih dolina i gora. ak i u najzabitnijem kraju, ima li koza na ispai i ljudi koji idu trbuhom za kruhom, ponegdje jo stoji neko malo svetite, kapela na zavoju puta, ispod ije strehe prolazi cesta i pod kojom se na kii moe otpoinuti, pokoji stup sa slikom, djetinje lijep, a izmeu starih zidova, ispod kamenoga krova, maleni zid oslikan starim, izblijedjelim bojama. U proljee ispred svakoga od njih stoji aa, vr, limena posuda u koju djeca stavljaju cvijee. Ne ue li nikada u neki od hramova Bojih, ovjek ipak posvuda nalazi upozorenja na njih. Tko na kamenom planinskom 190 grebenu eli otpoinuti, s uarene se seoske ceste skloniti u hlad, taj zahvalno uiva u tim graevinama. One su svakomu dobrodole i samo kao ures krajolika, kao odmorita, putokazi, kao poivalita za pogled koji skakue gore-dolje po brdovitu kraju. No unutra, esto su bogate lijepim i rijetkim stvarima. Od Lui-nijevih18 slika u Luganu sve do nepoznatih malih planinskih kapelica posvuda se u ticinskim crkvama pronae neka slika, freska, oltarni reljef, krstionica, gipsana figura koja svjedoi o uskoj povezanosti te brdovite zemlje s kulturom klasine Italije i o starome daru Ticinaca za likovnu umjetnost. Mogao bih navesti stotinu primjera, no ovim redcima ne bih elio upozoravati na ovu ili onu pojedinost i glumiti vodia. Kudikamo je ljepe ii bez vodia i tko pjeaci Ticinom brzo e se na svoju sreu uvjeriti da se posvuda, usred najdivnijih krajolika, jo mogu pronai tihi, prekrasni ostaci drevne umjetnosti. Drage crkve Ticina, drage kapele i kapelice, koliko sam dobrih trenutaka proveo kao va gost! Koliko ste mi radosti pruile, koliko dobroga hlada, koliko sree vaom umjetnou, koliko podsjeanja na ono to je nuno, na radosnu, hrabru, ivotnu pobonost bistra pogleda! Koliko sam misa u vama posluao, koliko pjesama upljana, koliko sam ivopisnih procesija gledao kako naviru iz vaih portala i nestaju u svijetlom krajobrazu! Vi pripadate ovoj zemlji kao planine i jezera, kao duboko usjeene divlje doline, kao udljivo razigrana zvonjava vaih zvonika, kao sjenoviti grotto19 u umi i stari roccolo na breuljku. Ugodan je ivot u vaem hladu, pa i ljudima druge vjere. (1.920.) * Bernardino Luini (oko 1485. - 1532.), talijanski renesansni slikar.(pnm. prev.) y Naziv za toionicu vina u Ticinu. 191 Ples* Gro tto, stabla, kia, sumrak, unutra svjetlo, krmar, glazba, njena, seoska, ples, gledano kroz mreu bukovih stabala, Marija plee u crvenoj opravi. Nakon duge ege i sue pala je kia. Gromovi su praskali, prsnulo je nekoliko zrna tue, nakon prve zaguljive sparine rairila se blaga svjeina, nadaleko mirie na zemlju, kamenje i gorko lie, spustila se veer. U umi, na prisojnoj strani planine, nalaze se seoski grotti i vinski podrumi, maleno, patuljasto, bajkovito selo u umi, sve sama proelja kamenih kuica koja nemaju stranje strane jer se krov i kua gube u brijegu u ijoj su utrobi iskopani duboki podrumi. Tu lei vino u velikim bavama, vino od prole jeseni, pa i odpretprole, starijega nema. To je blago groano crno vino i ima osvjeavaju i kiselkast okus po vonome soku i lupinama od bobica groa; debele lupine kalifornijskoga groa daju mu kiseo okus na koji se ovjek mora naviknuti da bi ga cijenio.

Sjedimo uz grotto na strmom umskom obronku na malenoj terasi do koje se uspinje nespretnim stubama i na kojoj ima mjesta za dva stola. Gorostasna se uzdiu stabla, stara divovska stabla, kesten, platana, bagrem. Na vrhu kia bez prestanka rominja umilnom melodijom, no skoro se nijedna kaplja ne sputa do nas, sve se gube u gustoj strehi od lia i slijevaju niz tamna stabla. Sjedimo u mraku s ruiastim vinom u malim bijelo-plavim zemljanim kupicama. Ispod naega terasastog otoia, okomito ispod nas, svjetluca crvenkasto svjetlo podrumskoga predvorja, pogledavamo nadolje kroz gusto lie starih bukvi. Na svjetlu svjetiljaka veselo se sjaji mjed: rog lei na koljenima mukarca pred kojim je kupica vina. On prinese rog usnama,, ovjek do njega, napola vidljiv, uzme bas-trubu i kad zasviraju, pridrui im se i trei glas, neko njeno drveno glazbalo to podsjea na fagot. Sviraju potiho, suzdrano, pametno, dobro znajui da sjede u malenom, ' Rukopis je opremljen samo podnaslovom. 192 uskom predvorju i da imaju malo sluatelja. Sviraju seosku glazbu, veselo, srdano, ne bez ganua i humora, savreno sigurni u taktu, poletni, ne sasvim isto ugoeni. Glazba je upravo kao i vino koje pijemo: dobra, nevina, seoska, pouzdana, bez pod-muklosti i estokih podraaja. Tek to su do nas doprli zvui, tek to smo se na uskoj klupi okrenuli da bismo gledali to se dolje zbiva, ve se pojavie plesai. U ostatku dnevnoga svjetla koje jo oklijeva na malenome trgu ispred podrumskoga ulaza, u ostatku svjetlosti svjetiljaka koja tee iz predvorja pleu tri para. Vidimo ih kroz gustu mreu bukovih stabala koja ih esto zaklanja. Prvi su par dvije djevojice, jednoj dvanaest, drugoj sedam godina. Starija je sva u crnome, crna pregaa, crne dokoljenice, crne cipele. Mlada je sva u svijetlome, bijela pregaa, bose noge, bosa stopala. Stanja plee vrlo pravilno, strogo u taktu i savjesno, dobro joj ide, ne grijei u koracima, pouruje i zastajkuje na pravome mjestu, lice joj je ozbiljno i poput blijede latice jedva primjetno pliva u vlanoj, mlakoj tami veeri i ume. Mlaa, sedam joj godina, jo ne zna pravilno plesati, tek eli nauiti. Koraci su joj sveano dugi, neprestano gleda u noge svoje partnerice koja ju tiho poduava, punanu donju usnu lagano dri zubima povuenu nagore. Obje su djevojke ispunjene ozbiljnou i sreom, a ples im odie djetinjim dostojanstvom. Drugi se par sastoji od dvojice mladia, dvadesetogodinjaka. Prvi, vii, gologlav je i ima kratke kovre, drugi na glavi nosi nakrivljen pusten eir. Obojica se malo smjekaju i obojica se predaju plesu s poneto napregnute volje silno se trudei da svaki pokret izvedu ne samo tono, ve i da ga ukrase to veom iz-raajnou. Daleko od sebe pruaju spojene ruke, zabacuju glavu u zatiljak, povremeno duboko unu, obojica uvuku lea pokuavajui izvesti najtee figure. Njihov ples potie puhaa na drvenome glazbalu i on svira s vie njenosti i eznua. Dva se plesaa smjekaju, onaj vii, predano, blaeno, zaljubljeno u sebe i u svoj ples, onaj drugi vragolasto i blago zbunjeno, jednako spreman prihvatiti lagan podsmijeh kao i pobrati pohvale. Onaj vii lake e snai u ivotu. Dvije djevojke koje ine trei par zovu se Luigina i Maria i obje sam prije dvije godine gledao kako odlaze u kolu. Luigina 193 je junjakoga kova, laka, vrlo vitka, vrlo mrava, njezine visoke njene noge i dugi tanki vrat puni su opore ljupkosti. No mnogo je ljepa Maria kojoj sam jo donedavno govorio ti, ali se sada vie i ne usudim. Licejoj je vrsto, svjee, oi svijetloplavei odlune, kosa gusta, smea, a oblici i pokreti ve jedri i djevojaki, doima se pomalo tromom, ali joj je pogled snaan i rasan. Da sam momak iz sela, ne bih nijednu drugu uzeo osim Marije. Nosi crvenu opravu, uvijek nosi crveno ili ruiasto. Maria plee s Luiginom, crvena joj oprava ponegdje proviri pa se ponovno izgubi iza bukova lia. Obje djevojke

vrlo lijepo pleu, pune su sree, nisu vie sputane dubokom djejom ozbiljnou kao one dvije manje jo neosloboene, a niti su tate kao dva mladia. Njima dvjema, Mariji i Luigini, najbolje pristaje mili, njeni zvuk puhaa, vesela glazba bogata ukrasima i skokovima. Iznad glava im plee zeleni umski suton, na elima im malen odsjaj svjetla iz predvorja, a noge koraaju vrsto, sitno i gipko. Tako je to, tamo dolje; iza crnih oblaka od bukovih stabala jo tee svjetlost, tamo tee glazba, tamo pleu mladi ljudi, a drugi stoje naslonjeni na stup predvorja, gledaju ih, hvale, kimaju glavom, smiju se. No ovdje u mraku sjedimo mi, mi drugi, mi stranci i umjetnici, na nekom drugom svjetlu, nekom drugom zraku, oplahnuti nekom drugom glazbom. Nas ushiuju i oduevljavaju stvari koje oni tamo ne vide: sjena lista na kamenu, izblijedjela modra boja na bluzi etelice. Mi zavidimo i eznemo za stvarima koje su onima prijeko bezvrijedne i posve obine. Oni pak u nas vide neobine stvari i navade na kojima nam takoer zavide, a koje su nama odavno dojadile. Moemo, ako hoemo, otii k onima prijeko; nije nam zabranjeno s njima se pomijeati, sjediti uz njihovu glazbu, s njima zaplesati. No mi ostajemo ipak u mraku ispod starih platana, sluamo melodije trojice puhaa, promatramo ljupku svjetlost to gasne na svijetlim licima, oslukujemo Marijinu crvenu halju kako umi i bori se u tami to sve vie pada, i zahvalno udiemo arobni dah sumraka i blaeni mir malenoga seoskoga svijeta ija igra dotie samo nae oko, ija nevolja nije naa, ija nam srea ne pripada. Toimo ruiasto vino u modre glinene kupice dok se dolje rasplesani likovi sve vie pretvaraju u sjene. Nestaje i crvena 194 Manjina oprava stapajui se s tamom. A svijetla, poput cvijea blijeda lica gasnu i tonu. Samo topla crvena svjetlost u predvorju die jae, i mi odlazimo prije negoli i ona istee. (oko 1921.) Biljeka s putovanja Travanjsko je vrijeme, u odrazu mokrih ulica na trenutak zasja plavetnilo i sunce, a kada vjetar naas zastane, posvuda pjevaju kosovi. U malenom sam gradiu Jure koji se naslanja na planinski lanac sivih stijena i gleda preko beskrajna arena prostranstva prema dalekim Alpama. Sino sam stigao ovamo odazvavi se pozivu da omanjem drutvu ovdanjih ljubitelja umjetnosti itam svoje pjesme. Ponovno su mi se, kao skoro svaki put pri takvim pothvatima, neobino mijeali osjeaji, bio sam pomalo potiten i pomalo tuan, a u pozadini tih osjeaja stajalo je pitanje: "Koja je svrha tvoje dananje aktivnosti? Ima li tvoje itanje pjesama ikakva smisla? Jesi li doputovao ovamo doista samo zato da bi naveer tijekom jednoga sata zabavljao nekolicinu ljudi? A sam tvoj pjesniki rad - ima li smisla? Je li to neto drugo osim prolazne zabave, za tebe i za itatelje?" Ipak sam sino u maloj dvorani odrao svoju veer poezije trudei se dati joj neki smisao, pa stoga ni ovaj puta nisam mario ni za svoju poeziju ni za zabavu sluatelja, ve sam se posve usredotoio na predodbu: "Moda u ovoj dvorani sjedi neki ovjek, moda ak i dva, i tomu je ovjeku sueno da u ovom veernjem satu bude ranjen ili ga sudbina opomene jednom jedinom rijeju koja za njega biva opomenom i upozorenjem, koja za njega vie nije zabava, knjievnost i stvar obrazovanja, ve neposredno zalazi u njega, stvara mu boli i radosti i na trenutak donosi novi poticaj nastanku i borbi njegove due." Tako sam razmiljao itajui svoje pjesme, ne kao da su to pjesme i moje djelo, ve kao da su udice koje zabacujem da bih namamio ljude. I dok sam napeto i sveano iitavao pjesme, naglaavajui u njima samo ono duhovno i opominjue, u menije smijeei se 195 sjedio dvojnik i sve to promatrao s pomalo poruge, pomalo suosjeanja,

ljubazno strpljiv. 1 tako je veer dobro prola; jer sve uspijeva, sve je mogue, sve ima smisla kada je dvojnik u nama nazoan i kada gleda. No ipak je u meni preostao i dio potiteno-sti i tuge, potreba za opravdanjem mojih postupaka i moga ivota, tajanstvena praznina. Do kasno u no sjedio sam s nekolicinom mladih ljudi kod svoga domaina, pokuavao u razgovorima dobaciti koju rije, osjeao s odreenom tugom i ironijom da nitko od nazonih veeras od mene nije dobio nita drugo osim prolazne zabave, a onda sam uutio, oprostio se i poao u postelju, ali sam vrlo malo spavao. No danas, ovoga udljivoga travanjskog prijepodneva, ostao mi je nakon doruka jo sat vremena za etnju gradom. Poao sam zajedno s mjesnim upnikom s kojim sam se juer donekle sprijateljio, a kada smo se pribliili kolodvoru s kojega je za pola sata polazio moj vlak, on mi sa aljenjem ree da me ne moe dalje pratiti jer da mora obaviti pogreb. Upitao sam tko je pokojnik, a upnik ree da na ukopu nee biti nikoga osim pogrebnika i andara, jer da je pokojnik nepoznata skitnica koju su juer pronali mrtvu na obali rijeke, napola u vodi, s malom prostrijel-nom ranom na glavi i malim revolverskim zrnom u mozgu; i da mu do sada nisu uspjeli saznati ni imena ni podrijetla. Sada sam najednom znao da nisam posve uzaludno doputovao ovamo sa svojim pjesmama u putnoj torbi. Zapala me dunost koja mi je istog trena ogrijala srce i uskoro sam poao sa upnikom na groblje na kojem smo se, gacajui po vlanoj, blatnoj zemlji uspeli do mokrog, svjee iskopanog groba. Posljednji grob do njega, onaj od juer, bio je prekriven visoko naslaganim vijencima iz kojih su, vlane i mlohave, visjele bijele vrpce sa zlatnim slovima. Od andara sam saznao sve to je znao o pokojniku, ak je iz svoje grube kone lisnice izvadio i malo, smijeno lagano revolversko zrno i ja sam ga dotaknuo. Zatim smo koveg s bezimenim spustili u raku, od mene je dobio zelenu granicu, koju sam bio otkinuo s grobljanske ivice, a od upnika psalam, Oena i sveano "Spomeni se, ovjee, da si prah i da e se u prah pretvoriti." Nisam uope sumnjao da smo tu pokopali jednoga od mojih drugova putnika namjernika - jednoga od onih bez domovine i graanstva prema kojima sam cijeloga ivota 196 gajio neku vrstu ljubavi i razumijevanja i koji su mi bliskiji od besprijekornih starosjedilaca. Smijekom sam svome bratu poslao pozdrav u vlanu raku, blagoslovio ga i sluao upnika kako milo i srdano izgovara psalam dok mu oko gole glave vihore snjene pahulje. Oprostio sam se od ukopnika, od andara, od groba i pohitao prema kolodvoru, stigao na vlak i otputovao, zadovoljan svojim putovanjem, s nekoliko stihova psalma u glavi i uvjeren da e jednom i na mome grobu netko stajati i smijeiti se i za mnom spustiti zelenu granicu. (1922.) Egzotina umjetnost Od kraja sedamnaestoga stoljea kineska je umjetnost, napose porculan i vezovi, poela stizati u Francusku, tamo je brzo djelovala, pa su je europska umjetnost i moda osamnaestoga stoljea preradile u obliku razigranih "chinoiseries". Negdje sredinom devetnaestoga stoljea ovamo je stigao, ovaj put iz Japana, nov val istonoazijske umjetnosti, takoer preko Pariza odakle je i djelovao. Oba puta bili su to proizvodi kasne, ve izvjetae-ne klasicistike umjetnosti, bio je to upravo onaj dio egzotike koji je zbog europske udaljenosti od prirode i stanovitoga zamora morao djelovati najmanje zaudno. Poznata je ona vrlo zamjetna sposobnost prilagodbe impresionizma japanskom drvorezu i kliiranju. Ostala umjetnost egzotinih zemalja za Europu nije postojala, barem ne kao umjetnost, u najboljem sluaju kao etnografski specijalitet. U meuvremenu, u posljednjih deset godina i to krajnje ubrzano, egzotina je umjetnost u Europi poela djelovati. Tek to je splasnulo zanimanje umjetnika

i ljubitelja umjetnosti za Egipat, tek to su visoko razvijene umjetnine iz Kine, Indije, ijama, Jave kod nas donekle postale poznate, zapljusnuo nas je posve nov val, prava, divlja egzotika, crnaka plastika, rezbarije i pletiva Oceanije. Plesne maske i kumiri, primitivno-erotske umjetnine Crnaca, pradrevne figure Kine sada su nam postale poznate, postale nam neobine, postale nam vane. 197 Pobjedonosni (uostalom predivni i od mene iskreno prihvaeni) prodor oslikanih lubanja, upavih plesnih krinki, stranih hi-mera primitivnih naroda i razdoblja u tihi, mirni, pomalo dosadni hram europskih umjetnina i umjetnikih izloaba, zasigurno je znak propasti. Dodue, ne one propasti kakvu zamilja graanski itatelj novina, kada ga naljuti Spengler2'1, ve one prirodne, ispravne, zdrave propasti koja je istodobno poetak preporoda -one vrste propasti koja nije nita drugo doli zamor prenaglaenih funkcija u dui pojedinca i naroda, i isprva nesvjesna tenja suprotnomu polu. U vremenima takvih ozraja propasti stalno se javljaju neobini novi bogovi, prije sliniji avlu, i to je dosad bilo razumno, postaje besmisleno, a ludost biva pozitivna i ulijeva nadu, naizgled se sve granice briu, svako vrednovanje postaje nemogue, pojavljuje se demiurg koji je ni dobar ni zao, ni bog ni avao, ve samo stvaratelj, samo razontelj, samo slijepa pra-snaga. Taj prizor prividne propasti isti je onaj koji se u pojedincu pretvara u potresan doivljaj, udo, obrat. To je trenutak doivljenog paradoksa, trenutak bljeska u kojem se dotiu rastavljeni polovi, granice padaju, a norme se rastapaju. Pritom, u odreenim okolnostima, propadaju i morali i poredci, no sam taj proces toliko je iv, kako se samo zamisliti moe. Tako doivljavam prodor egzotine umjetnosti iz Brazila, iz Benina, iz Nove Kaledonije, iz Nove Gvineje. Ona Europi pokazuje njezinu protuteu, ona odie izvornou i divljom snagom oplodnje, mirie na praumu i krokodila. Ona vodi natrag na stupnjeve ivota, u duevna stanja koja smo mi Europljani naizgled odavno "prevladali". Mi ju neemo ponovno primiti niti na stupnju stanovnika Oceanije. Ali ne razumom i znanou, ve krvlju i srcem, mi moramo primiti sve te avle i kumire bez milosti. Ono to smo u svojim umjetnostima, u svojoj duhovnosti, u religijama stekli, odnjegovali, oplemenili i postupno razrijedili i rasprili, svi ti nai ideali i ukusi, njima smo odgojili jednu stranu ovjeka, na raun one druge, sluili smo bogu svjetlosti mjeui mrane sile. I kao to Goethe, u svome nauku o bojama, o tami ne pjeva kao o nitavilu, ve kao o stvaralakoj opreci svjetlosti, tako sada (samo ne s Goetheovom osvijetenou) 2" Osvvald Spengler (1880. - 1936.), njemaki filozof kulture, autor Propasti /upadu (prim. prev.). 198 umjetniki i duhovni svijet Europe stoji pred tvorevinama s Bor-nea i iz Perua, divi se i mora priznati, dapae duboko potovati ono to je donedavna bio uas i groza. I najednom, ovjek razmilja i o tome kako najjai ljudi u umjetnosti kasne Europe, Dostojevski i van Gogh, imaju tu divlju, fanatinu sklonost k jezivom, taj miris zabranjena voa, tu srodnost sa zloinom. Tim putom odavno se krenulo i nikakve veinske odluke nee kota vratiti unatrag. To je put Fausta k majkama. On nije udoban, nije mio, ali je nuan. (1922.) Izgubljeni perorez Juer sam izgubio perorez i pritom se osvjedoio da moja filozofija i spremnost na prihvaanje sudbine stoje na klimavim nogama, jer taj me je sitni gubitak nerazmjerno rastuio, a jo i danas sam u mislima s izgubljenim noiem mada sam sebe ismijavam zbog takvih sentimentalnosti. Lo je znak da me gubitak noia moe toliko rastuiti. U moje hirove koje mogu kritizirati i protiv njih se boriti, ali ih se ne mogu potpuno rijeiti,

spada i to da se vrlo privreno vezujem uza stvari koje sam neko vrijeme posjedovao, i svaki mije puta nelagodno, pa ak i bolno kada se moram rastati od nekog dugo noenog odijela ili eira ili tapa ili pak od stana u kojem sam dugo proboravio, a da i ne spominjem neke jo tee rastanke i oprotaje. No taj je noi pripadao vrlo rijetkim predmetima koji su do sada preivjeli sve promjene u mom ivotu i desetljeima me pratili kroza sve mijene. Dodue, ja posjedujemjo neke svete sitnice iz davne prolosti, majin prsten, oev sat, nekoliko fotografija i uspomena iz svoga ranog djetinjstva, no sve su te stvari zapravo mrtve, one su muzej, lee u ormaru i jedva da ih jednom godinje pogledam. Ali noi je godinama bio gotovo svakodnevno rabljen predmet, tisuama puta spustio sam ga u dep, izvadio, koristio za posao i igrariju, u prijanjim ga vremenima vie puta izgubio i ponovno naao. Bio mi je drag taj noi i valjda je zavrijedio ovu tubalicu. 199 To nije bio obian perorez kakvih sam u ivotu napretek imao i potroio. Bio je vrtni noi s jednom jedinom, vrlo jakom otricom zakrivljenom u obliku polumjeseca, u vrstom, glatkom drvenom drku. Nije to bio predmet luksuza i igrarije, ve ozbiljno, solidno oruje, pouzdano orue prastarog, prokuanog oblika. Ti oblici potjeu iz iskustava pradjedova, unatrag stotina i tisua godina, i esto dugo odolijevaju navali industrije s njezinom ambicijom da prokuane oblike zamijeni nekim nepotvrenim, novim, besmislenim i neozbiljnim oblicima, jer industrija svoju opstojnost gradi na tome da suvremeni ovjek vie ne voli predmete s kojima radi i s kojima se igra, ve da ih lako i esto mijenja. Kada bi, kao u starim vremenima, svatko u svom ivotu jedan jedini puta kupio vrst, dobar, plemenit no i briljivo ga uvao do kraja ivota, to bi bilo s tvornicama noeva? Ne, danas ljudi svaki as mijenjaju no i vilicu, gumb za manetu, eir, tap za hodanje i kiobran, industrija je uspjela sve te predmete podrediti modi, a od modnih oblika, proraunatih za jednu sezonu, ne moe se traiti da posjeduju ljepotu, ivahnost i ispravnost onih prastarih, prokuanih, pravih oblika. Jo se dobro sjeam dana kada sam doao u posjed svoga lijepoga srpolikog vrtnog noia. Bio sam tada na vrhuncu, u svakom pogledu, a tako sam se i osjeao. Bio sam netom oenjen, bio sam pobjegao iz grada i zatoenitva neprivlanog posla i sada sam sjedio, neovisan i samo sebi odgovoran, u lijepom selu na Bodenskome jezeru, imao uspjeha s knjigama koje sam pisao i smatrao ih vrlo dobrima, imao sam na jezeru amac na vesla, ena je ekala prvo dijete, pa sam se dao u velik pothvat ija me vanost cijeloga ispunjala: gradnju vlastite kue i stvaranje vlastitog vrta. Zemljite je ve bilo kupljeno i dimenzije iskolene, i hodajui parcelom katkada sam osjeao ljepotu i dostojanstvo toga pothvata, inilo mi se da polaem kamen temeljac za sva vremena i za sebe, svoju enu i djecu ovdje osnivam domovinu i utoite. Nacrti kue bili su gotovi, a vrt je u mojoj predodbi polako poprimao oblik sa irokom, dugom sredinjom stazom, zdencem, livadom s kestenima. U to vrijeme, moglo mi je biti kojih trideset godina, jednoga dana za mene je parobrodom stigla teka poiljka, pa sam pomagao u njezinu izvlaenju s mosta za iskrcaj robe. Dolazila je od 200 tvrtke za ureenje vrtova i sadravala sve same alatke za vrt: tihae, lopate, grablje, budake, motike (meu kojima me osobito oduevila ona s labuim vratom) i jo druge tomu sline stvari. Izmeu njih, briljivo umotani u krpe, leali su manji i osjetljiviji predmeti koje sam radosno odmotavao i razgledavao, a meu njima je bio i zakrivljeni noi koji sam istog trena rasklopio i promotrio. Njegov sjajni novi elik svjetlucao mi je u oi, vrsto i napeto skoila je stranja opruga, a poniklani okovi drka bljeskali. Tada je to bio maleni privjesak, siuan dodatak mojoj opremi. Nisam ni mislio da

e jednom od sveg mojeg lijepog mladog posjeda, od kue i vrta, obitelji i zaviaja taj noi biti jedini komadi koji e mi jo pripadati i uza me ostati. Nije dugo potrajalo i ve sam si novim noiem skoro odsjekao prst; oiljak jo i danas nosim. U meuvremenu, vrt je bio napravljen i zasaen, kua sagraena, i mnogo je godina noi bio moj pratitelj pri svakom odlasku u vrt. Njime sam obrezivao voke, a suncokrete i dalije sjekao u struke, njime sam rezbario drke bia i lukove za svoje sinie. Svakoga dana, osim za kraih putovanja, nekoliko sam sati proveo u vrtu o kojem sam se svih tih godina sam skrbio, kopajui i sadei, sijui i zalijevajui, gnojei i berui, a u hladnijim dobima godine uvijek mi je u kutu vrta gorjela vatrica u kojoj sam palio korov i staro korijenje i svakovrsne otpatke. Moji su sinovi tamo rado stajali, gurali u vatru ibe i trske, pekli krumpire i kestenje. Pritom mije noi jednom pao u vatru i na drku se napravila mala opeklina koju je otada nosio i po kojoj bih ga prepoznao meu svim noevima svijeta. A onda je dolo vrijeme kada sam mnogo putovao, jer se vie nisam osjeao odve ugodno u lijepoj kui na Bodenskome jezeru. esto sam ostavljao svoj vrt i putovao svijetom kao da sam negdje napustio i zaboravio svoju najvaniju stvar, putovao sam do najudaljenijega jugoistoka Sumatre i vidio velike zelene leptire kako svjetlucaju u dungli. A kada sam se vratio, ena se sa mnom sloila da prodamo kuu i napustimo selo. Ispostavilo se da su za sinove koji su odrastali potrebne kole i tota drugo, daje ostanak ovdje izgubio svoj smisao i daje moj san o srei i uitku u toj kui bio pogrean san koji se morao pokopati. 201 U predivnom starom vrtu s ogromnim prastarim stablima blizu jednoga lijepoga vicarskoga grada, s pogledom na oblinje sveane snjene planine, ponovno sam palio svoje uobiajene jesenje i proljetne vatre, a kad me i u novom prebivalitu ivot titao, tota mi teko ilo i neskladno zvualo, krivnju sam traio as tu, as tamo, esto i u vlastitom srcu, a dok sam promatrao svoj snani vrtni noi sjetio sam se Goetheove izvrsne upute za sentimentalne samoubojice, da si smrt ne uine odve ugodnom, ve daju zaslue junatvom i da si barem vlastitom rukom zariju no u srce. Ali to nisam mogao, isto kao ni Goethe. Doao je rat i ubrzo razloge svoga nezadovoljstva i melankolije vie nisam morao traiti daleko, ve sam ih jasno prepoznavao znajui da se tu nita ne moe izlijeiti i daje preivljavanje pakla toga vremena unato svemu dobra terapija protiv samoive sjete i razoaranosti. Nastupila su vremena kada sam noi jo rijetko rabio, jer je bilo previe drugoga posla. I tako je postupno sve poelo kliziti, najprije Njemako Carstvo i njegov rat koji je promatrati iz inozemstva u ono doba bila muka bez premca. A kada je rat svrio, i u mom se ivotu tota okrenulo i promijenilo. Vie nisam posjedovao vrt ni kuu, morao sam se i od obitelji odvojiti te zapoeti i dokraja iskuati godine samovanja i osvjetenja. Tada sam esto u dugim, vrlo dugim zimama izopenja sjedio u hladnoj sobi pred malim kaminom, spaljivao pisma i novine i rezuckao svojim starim noiem drvo prije nego bih ga gurnuo u vatru te gledao u plamen promatrajui svoj ivot, svoju ambiciju, svoje znanje i cijelo svoje bie kako polako sagorijeva pretvarajui se u isti pepeo. I premda me moje bie, moja ambicija, tatina i sva ona nejasna ivotna arolija poslije ponovno sve vie zaokupljala, ipak sam bio pronaao utoite, spoznao jednu istinu, a zaviaj, koji nikada u ivotu nisam uspio osnovati i posjedovati, poeo je rasti u mom vlastitom srcu. Ako mi sada toliko nedostaje taj vrtni noi, koji me pratio na dugome putu, to nije ni junaki ni mudro. Noja danas ne elim biti ni junaan ni mudar, za to sutra imam vremena. (1924.)

Sto je pjesnik naveer vidio Junije srpanjski dan arei se zalazio, planine su plivale u modroj ljetnoj omaglici s ruiastim vrhovima, u poljima se na sparini kuhao teki urod, nabreklije kukuruz stajao visok i jedar, u mnogim je poljima ito ve bilo pokoeno, a u mlaki, brana-sto zasieni miris pranjave seoske ceste iz polja i vrtova slijevali su se slatki i prezreli mirisi razliita cvijea. U gustome zelenilu zemlja je jo zadravala dnevnu toplinu, a seoski zlatni zabati blistali su toplim odsjajem u sutonu koji pada. Iz jednoga sela prema drugome uzavrelom je cestom hodao zaljubljen par, polako i besciljno, odgaajui rastanak, as njeno se drei za ruke, as zagrljeni, rame uz rame. Hodali su lijepo i meko, svjetlucavi u laganoj ljetnoj odjei, u bijelim cipelama, gologlavi, noeni ljubavlju, u tihoj groznici veeri, djevojka bijela lica i vrata, mukarac tamno preplanuo, oboje vitki i uspravni, oboje lijepi, oboje sjedinjeni u osjeaju trenutka i kao jednim srcem hranjeni i tjerani, no oboje ipak duboko razliiti i meusobno udaljeni. Bio je to trenutak u kojem se prijateljstvo htjelo prometnuti u ljubav, a igra u sudbinu. Oboje su se smijeili i oboje bijahu gotovo tuno ozbiljni. Nitko u tom asu nije prolazio cestom izmeu dvaju sela, radnici u polju ve su poli na poinak. U blizini jedne seoske kue, koja je svijetlo sjala izmeu stabala kao da je jo uvijek na suncu, zaljubljeni su zastali i zagrlili se. Mukarac je njeno poveo djevojku do ruba ceste uz koju se protegnuo zidi, sjeli su na njega da bi jo bili zajedno, da se ne bi morali vratiti u selo i k ljudima, da ne bi ve potroili ostatak zajednikoga puta. Tiho su sjedili na zidu, meu karanfilima i kamenikama, a iznad njih lie vinove loze. Kroz prainu i mirise dopirali su zvui sela, cika djeje igre, zov majke, muki smijeh, zvui staroga glasovira, daleki i plahi. Sjedili su tiho naslonjeni jedno na drugo, ne govorei, osjeajui zajedno kako lie nad njima tamni, mirisi oko njih se roje, a topli se zrak jei u prvoj slutnji rose i hladnoe. Djevojkaje bila mlada, vrlo mlada i lijepa, vitak i prekrasan iz lagane se oprave izvijao visok, svijetao vrat, a iz kratkih rukava vitke i duge, svijetle ruke. Voljela je svoga prijatelja, vjerovala 203 da ga veoma voli. Mnogo je o njemu znala, dobro gaje poznavala, dugo su se druili. Cesto bi se na trenutak prisjetili svoje ljepote i svoga spola, njeno produili stisak ruke i ovla se, kao u igri, poljubili. Bio joj je prijatelj, pomalo i savjetnik i pouzdanik, stariji, upueniji, i samo je katkad nad nebom njihova prijateljstva na trenutak bljesnulo, kratko drago sjeanje da izmeu njih ne postoji samo povjerenje i prijateljstvo, ve i tatina, elja za moi, pa i slatko neprijateljstvo i privlanost spolova. Sada je to htjelo sazreti, sada se i to drugo rasplamsalo. I mukarac je bio lijep, no bez one mladosti i svjeine kao u djevojke. Bio je mnogo stariji od nje, iskuao je ljubav i sudbinu, doivio brodolom i novo isplovljenje. Zamiljenost i samosvijest otro su mu bili urezani u mravo smee lice, a sudbina naborana na elo i obraze. No te je veeri gledao blago i predano. Njegova se ruka poigravala djevojinom rukom, lagano i blago prelazila du cijele ruke, preko zatiljka, ramena i grudi prijateljice, opisujui malene razigrane putove njenosti. A kada su mu iz tiha, u suton utonula lica ususret pola njezina usta, ljupka i strpljiva kao cvijet, dok je u njemu bujala njenost i rasla glad strasti, neprestance je mislio na to i znao da su mnoge druge mile ene isto tako hodale s njim za ljetnih veeri, da su na drugim rukama, drugim kosama, oko drugih ramena i bokova njegovi prsti opisivali ove iste putove njenosti, daje vjebao naueno, ponavljao doivljeno, da je cijela ova struja osjeaja za njega bila neto drugo nego za djevojku, neto lijepo i milo, ali ne vie novo, ne jo nevieno, ne jo neokuano i sveto.

I ovaj napitak mogu pijuckati, pomislio je, i on je sladak, i on je aroban, i moda ovaj mladi cvijet mogu bolje voljeti, znalaki, obazrivije, njenije no to bi to mogao neki mladi, negoli sam to i sam mogao prije deset, prije petnaest godina. Mogu ju njenije, pametnije, ljubaznije prenijeti preko praga prvoga iskustva nego bilo tko drugi. To fino, plemenito vino mogu kuati plemenitije i zahvalnije od ikojega mladca. No ne mogu joj skriti da nakon opojnosti dolazi sitost, ne mogu joj, poto proe prva opojnost, glumiti voljenoga o kakvome sanja, koji ostaje u zanosu. Gledat u ju kako drhti i plae i bit u hladan i potajno nestrpljiv. Plait u se trenutka, ve sada se plaim trenutka, kada e oima koje se bude morati okusiti otrenjenje i kada joj lice vie 204 ne bude cvijet, nego se razvue u grimasu uasnuto spoznajom o izgubljenom djevojatvu. Sjedili su utke na zidu u procvjeta-lom bilju, privijeni jedno uz drugo, s vremena na vrijeme podi-la bi ih jeza poude i tjenje sljubila. Tek tu i tamo rekli bi pokoju rije, nerazgovijetnu, djetinjastu rije: dragi - duo - mila -voli li me? Tada iz seoske kue, iji je odsjaj u tami lia takoer stao blijedjeti, izae dijete, malena djevojica, od kojih deset godina, bosonoga, na vitkim preplanulim noicama, u kratkoj, tamnoj haljinici, tamne duge kose iznad blijedosmeega lica. Dolazila je zaigrano, neodluno, pomalo zbunjeno, nosei u ruci ue za preskakanje, dok su noice beumno trale cestom. Mijenjajui korake razigrano je prilazila mjestu nakojem su zaljubljeni sjedili. Stigavi do njih usporila je hod kao da nerado prolazi, kao daju neto tamo vue kao to nonoga leptira privlai cvijet plamen-ca. Tiho je procvrkutala pozdrav "buona sera'\ Djevojka joj ljubazno kimnu sazida, mukarac joj ljubazno do viknu: "Ciao, cara mia." Dijete je kraj njih prolazilo, polako, nerado, sve vie i vie oklijevajui, a nakon pedeset koraka zastalo, okrenulo se, oklijevajui, ponovno se pribliilo, prolo blizu pokraj zaljubljenog para, zbunjeno i nasmijeeno pogledalo, produilo, nestalo u vrtu seoske kue. "Kako je samo zgodna!" ree mukarac. Proteklo je malo vremena, sumrak jedva da se produbio, kadli djevojica ponovno izae kroz vrtni ulaz. Naas je zastala, potajice pogledala niz ulicu traei zidi, lie loze, zaljubljeni par. A onda je stala trati prema ulici brzim trkom na bosim, gipkim stopalima, proletjela pokraj para, u trku se okrenula, odskakuta-la do vrtnih vrata, na minutu zastala, pa onda protrala jo jednom, jo dvaput, triput u tihom, usamljenom trku. Zaljubljeni par utke ju je promatrao kako tri, okree se, kako joj kratka, tamna haljinica udara o vitke djeje noge. Osjeali su daje taj trk bio njima posveen, daje arolija iz njih sjala, da ta malena djevojica u svom djejem snu osjea slutnju ljubavi i bezglasnu opojnost uvstva. Djevojin se trk sada pretvorio u ples, pribliavala se leb-dei, njiui se, mijenjajui korak. Mali je lik usamljeno plesao 205 u mraku na bijeloj cesti. Njezin je ples iskazivao poast, njezin mali djeji ples bio je pjesma i molitva upravljena budunosti, ljubavi. Ozbiljno i predano prinijela je svoju rtvu, lebdei amo, lebdei tamo, nestavt na kraju u tamnome vrtu. "Opinili smo ju", ree zaljubljena djevojka. "Ona osjea ljubav." Prijatelj je utio. Mislio je: moda je to dijete u svojoj malenoj opijenosti plesom ljepe i punije uivalo u ljubavi no to e ju ikada doivjeti. Mislio je: moda smo i nas dvoje ve kuali ono najbolje i najsrdanije od svoje ljubavi, a ono to se jo moe desiti jest sumoran svretak. Ustao je i podigao prijateljicu sa zida.

"Mora poi," ree, "kasno je. Otpratit u te do raskrija." Utonula u san stajala je seoska kua i vrt kada su proli kraj njezinih vrata. Preko ulaznih vrata visjeli su cvjetovi ipka jo se vedro i svijetlo rumenei u noi koja pada. Zagrljeni su stigli do raskrija. Za rastanak, strasno su se poljubili, otrgli, razdvojili, jo jednom se oboje okrenuli, jo jednom poljubili, no poljubac vie nije donosio sreu, ve samo vreliju e. Djevojka je pruila korak, a on dugo za njom gledao. I u tom je trenutku prolost bila s njim i gledala ga u oi: drugi rastanci, drugi noni poljupci, druge usne, druga imena. Obuze ga tuga i on polako poe natrag svojom cestom, a iznad stabala izaoe zvijezde. U toj noi, u kojoj nije usnuo, misli su mu dole do zakljuka: beskorisno je ponavljati prolost. Jo bih pokoju enu mogao voljeti, moda mi jo koju godinu pogled bude svijetao, ruka njena i moj poljubac enama drag. A onda u se morati rastati, no to e biti u porazu i oaju, danas to jo mogu dobrovoljno uiniti. Odricanje, koje danas znai pobjedu, tada e biti jo samo prezira vrijedno. Stoga se ve danas moram odricati, ve danas rastajati. Mnogo sam danas nauio, mnogo jo moram nauiti. Moram uiti od djeteta koje nas je razdragalo svojim tihim plesom. U njemu je procvjetala ljubav kada je naveer ugledalo ljubavni par. Rani val, tjeskobno lijepa slutnja uitka potekla je tom djetetu kroz krv i ono je zaplesalo jer jo ne moe voljeti. Tako i ja moram nauiti plesati, poudu pretvarati u glazbu, putenost u 206 molitvu. Tada u uvijek moi voljeti i nikada vie prolost neu, morati ponavljati. To je put kojim elim poi. (oko 1924.) Strani grad na jugu Taj grad jedan je od najaljivijih i najunosnijih pothvata modernoga duha. Njegov nastanak i ureenje poivaju na genijalnoj sintezi, kakvu su mogli smisliti samo vrlo temeljiti poznavatelji psihologije itelja velegrada, ako ih ve ne elimo opisati kao izravan utjecaj velegradske due, kao ostvarenje njezina sna. Jer njegovim osnutkom u idealnom savrenstvu ostvaruju se sve elje za odmorom i prirodom kakve gaji svaka prosjena velegradska dua. Poznato je da se stanovnik velegrada niim toliko ne zanosi koliko prirodom, idilom, mirom i ljepotom. No poznato je da su sve te lijepe stvari, za kojima on toliko udi i kojima je zemlja donedavno obilovala, njemu posve neprobavljive i nepodnoljive. A kako ih on ipak eli imati, jer sije prirodu uvrtio u glavu, ovdje mu je, kao to postoji kava bez kofeina i cigarete bez nikotina, izgraena bezopasna i higijenska priroda bez prirode. A pritom, mjerodavno je bilo ono vrhovno naelo moderne primijenjene umjetnosti, zahtjev za apsolutnom "izvor-nou". Moderno obrtnitvo s pravom naglaava taj zahtjev koji u ranijim vremenima nije bio poznat jer je tada svaka ovca doista bila prava ovca i davala pravu vunu, svaka krava bila prava krava i davala pravo mlijeko, a umjetne ovce i krave jo nisu bile izumljene. No kada su izumljene i gotovo potisnule one prave, uskoro je izumljeni ideal izvornosti. Prola su vremena kada su naivni kneevi u nekoj od njemakih dolina gradili umjetne ruevine, imitacije pustinjakih prebivalita, malu patvorenu vicarsku ili imitaciju Posillipa21. Dananjim je poduzetnicima strana ona apsurdna pomisao da bi velegradskom poznavatelju pokuali doarati Italiju u blizini Londona, vicarsku kod Chemnitza ili Siciliju na Bodenskome jezeru. Nadomjestak za prirodu kakav 21 Lanac breuljaka jugozapadno od Napulja na kojemu je Vergilijev grob. (prim. prev.) 207 zahtijeva dananji graanin, obvezno mora biti izvoran, nepatvoren kao srebrnina kojom objeduje, izvoran kao biserje koje nosi njegova ena, i

nepatvoren kao ljubav koju u srcu gaji prema narodu i Republici. Sve to ostvariti nije bilo lako. Imuni stanovnik velegrada za proljee i za jesen trai jug koji odgovara njegovim predodbama i potrebama, pravi jug s palmama i limunovim stablima, modra jezera, slikovite gradie, a sve se to lako moe dobiti. No on, povrh toga,' trai i drutvo, trai higijenu i istou, trai gradsko ozraje, glazbu, tehniku, eleganciju, on oekuje prirodu bezrezervno podreenu ovjeku i njegovom rukom preoblikovanu, prirodu koja mu, dodue, nudi drai i iluzije, no koja je fleksibilna i od njega nita ne trai, u koju se on moe udobno smjestiti sa svim svojim velegradskim navikama, obiajima i zahtjevima. Meutim, kako je priroda najneumoljivija od svega nam poznatoga, ispunjavanje takvih zahtjeva ini se gotovo nemoguim. No ljudskoj radinosti, znamo, nita nije nemogue. I sanje ostvaren. Strani grad na jugu nije se, naravno, mogao proizvesti u jednom jedinom primjerku. Napravljeno je trideset ili etrdeset takvih idealnih gradova. Danas ih susreemo na svakom iole pogodnom mjestu, a pokuam li opisati neki od njih, to, dakako, nije ovaj ili onaj grad, on nema osobnoga imena, kako to ga nema ni Fordov automobil, ve je samo primjerak, jedan od mnogih. Izmeu dugih, lagano zakrivljenih podzidanih obala lei blago uzburkano modro jezero, a uz njegov rub ljudi uivaju u prirodi. Uz obalu plove bezbrojni mali amci na vesla s veselo prugastim markizama i arenim zastavicama, elegantni lijepi amci s malim, ljupkim jastucima i isti kao operacijski stolovi. Njihovi vlasnici hodaju obalom gore-dolje, svim prolaznicima neprestance nudei brodice za iznajmljivanje. Ti mukarci hodaju u odijelima poput mornarskih, golih prsa i golih preplanulih ruku, govore pravim talijanskim jezikom, ali jednako mogu i na svakom drugom jeziku dati obavijest, imaju sjajne junjake oi, pue duge, tanke cigare i djeluju slikovito. Uzdu obale plove amci, uz rub jezera protee se etalite, dvostruka ulica iji je dio do jezera, ispod uredno okresanih stabala, rezerviran za pjeake, dok je unutranji dio bljetava, uzavrela prometnica to vrvi hotelskim autobusima, automobilima, tramvajima i zapregama. Uz tu cestu smjestio se strani grad koji ima jednu dimenziju manje od ostalih gradova: protee se samo u duinu i visinu, ali ne i u dubinu. Sastoji se od gustog, velebnog pojasa hotelskih zgrada. No iza toga pojasa, atrakcija je koju se ne smije ne vidjeti, tamo se dogaa pravi jug, tamo je, naime, doista smjeten jedan stari talijanski gradi u kojem se na tijesnoj trnici jakih mirisa prodaju povre, kokoi i ribe, u kojem bosonoga djeca limenkama od konzervi igraju nogomet, a majke razbaruenih kosa i snanih glasova galame izvikujui milozvuna klasina imena svoje djece. Tu mirie na salamu, na vino, na zahod, duhan i runi rad, tu veseli mukarci u kouljama stoje ispred otvorenih vrata duana, postolari sjede na cesti tucajui kou, i sve je izvorno i vrlo areno i originalno i na toj bi sceni u svakom trenutku mogao otpoeti prvi in neke opere. Tu se mogu vidjeti stranci kako s velikom znatieljom otkrivaju mjesto, a od onih kolovanih esto se uju razumne izjave o narodnoj dui ovdanjega puka. Prodavai sladoleda malim kloparavim kolicima probijaju se uskim ulicama izvikujui svoje poslastice, ponegdje u nekom dvoritu ili na omanjem trgu zasvira vergl. Svakoga dana stranac u ovome malome, prljavom i zanimljivom gradu provede sat ili dva, kupuje izratke od pletene slame i razglednice, pokuava govoriti talijanski i skuplja dojmove. Ovdje se i vrlo mnogo fotografira. Jo dalje, iza staroga gradia, prostrla se zemlja sa selima i livadama, vinogradima i umama, tamo je priroda jo onakva kakva je oduvijek bila, divlja i neuljuena, no stranci malo od toga vide, jer kada se s vremena na vrijeme automobilom provezu kroz tu prirodu, oni livade i sela uz rub ceste vide jednako pranjavima i neprijateljskima kao i drugdje. Stoga se stranac s takvih izleta ubrzo opet vrati u idealni grad. Tamo stoje veliki, viekatni hoteli kojima upravljaju inteligentni direktori s uglaenim

i briljivim osobljem. Tamo jezerom plove ljupki parobrodi, a cestom prolaze elegantna kola, posvuda noga stupa po asfaltu i cementu, posvuda je svjee pometeno i poprskano, posvuda se na prodaju nudi galanterija i osvjeenja. U hotelu Bristol stanuje bivi francuski predsjednik, a u hotelu Park njemaki rajhskancelar, ljudi odlaze u elegantne kavane i 209 sreu poznanike iz Berlina, Frankfurta i Miinchena, itaju novine iz domovine i tako iz operetne Italije staroga grada ponovno uranjaju u dobro, solidno ozraje domovine, velegrada: rukuju se svjee opranim rukama, uzajamno pozivaju na osvjeavajua pia, u meuvremenu telefoniraju s tvrtkom u domovini, kreu se l|ubazno i ivahno meu ljubaznim, dobro odjevenim, zadovoljnim ljudima. Na hotelskim terasama, iza balustrada i stabala oleandra sjede slavni pjesnici i zamiljena pogleda zure u povrinu jezera, povremeno primaju predstavnike tiska i uskoro se sazna na kojem djelu sada radi pojedini majstor. U ugodnom, malom restoranu moe se vidjeti omiljena glumica iz domovinskog velegrada kako sjedi odjevena u kostim, kao u snu, i desertom hrani pekinezera. 1 ona je oduevljena prirodom i esto do pobonosti ganuta kada naveer u sobi br. 178 hotela Palae otvori prozor i ugleda beskrajan niz treperavih svjetala to se pruaju du obale i sanjarski nestaju s onu stranu zaljeva. Spokojno i zadovoljno ljudi eu promenadom, tu su i Mull-erovi iz Darmstadta, a uje se da e sutra u dvorani ljeilita nastupiti i talijanski tenor, jedini kojeg se nakon Carusajo doista moe sluati. Predveer ljudi gledaju malene parobrode kako se vraaju u luku, promatraju putnike koji izlaze, ponovno susreu poznanike, na trenutak zastanu pred nekim izlogom punim staroga namjetaja i vezova, a onda zahladi i ljudi se vraaju u hotel, iza zidova od betona i stakla, u kojem blagovaonica ve svjetluca odbljeskom porculana, stakla i srebra i u kojem e se poslije odrati manji bal. Glazba je ionako ve tu, i tek to su obavljene pripreme za veernji izlazak, ve vas doekuju umilni, lelujavi zvui. Pred hotelom, s veeri se polagano gasi rasko cvijea. Tu u lijehama izmeu betonskih zidova stoji gusto i areno, bujno procvalo cvijee, kamelije i rododendroni, a izmeu njih visoke palme, sve nepatvorene, i bujne hortenzije pune jedrih, hladno modrih kuglica. Sutra je skupni izlet u -aggio i ljudi mu se raduju. A stigne li se sutra zabunom umjesto u -aggio u neko drugo mjesto, u -iggo ili -ino, nikakva teta, jer tamo e se nai isti ovakav idealan grad, isto jezero, ista podzidana obala, isti sliko-vito-veseli stari grad i isti dobri hoteli s visokim staklenim zidovima iza kojih nas pri objedu gledaju palme, i ista dobra, meka glazba i sve to inae pripada ivotu graanina kada si eli ugoditi. (1925.) Izlet u grad Napusti li pustinjak nakon dugih godina svoju sobicu te se zaputi u grad i blizinu ljudi, on obino za taj svoj potez moe navesti odline razloge, ali je rezultat najee smijean. Pustinjak treba ostati pustinjakom kao postolar postolarom. Da pustinja-tvo nije nikakvo zanimanje ili daje manje vrijedno, isto kao i proenje, pomodno je europsko miljenje koje nitko nee shvatiti ozbiljno. Pustinjak je zanimanje isto kao i postolar, isto kao prosjak, isto kao razbojnik, isto kao ratnik, to je mnogo starije, vanije, svetije zanimanje negoli su primjerice pseudozanimanja poput sudskog ovrho voditelj a, profesora estetike i tomu slino. I kada netko ispadne iz svoga zanimanja, iz svoje krinke i uloge, makar to uinio iz najrazumljivijih i najdraesnijih razloga, iz toga se obino izrodi nekakva glupost. Tako je bilo i sa mnom kada sam, nezadovoljan sobom i svojim ivotom, za sobom zakljuao svoju sobu u planini i na trenutak poao meu ljude, u grad. Uinio

sam to iz znatielje i elje za novim doivljajima i doticajima, uinio sam to u slabanoj nadi da u moda ponovno doivjeti malo radosti, zabave i zadovoljstva nakon to sam dugo osjeao tek prezasienost i bol. Nadao sam se da e mi se moda posreiti da se ponovno odmjerim s drugim ljudima i da ljude i sebe samoga ponovno mogu shvatiti ozbiljno. Bio sam voljan prepustiti se utjecaju grada, mnotva, javnosti, umjetnosti, trgovine, ukratko, svim arolijama ovoga svijeta, osloboditi se teine i umiljene mudrosti pustinjaka i mislioca, ponovno biti ovjek, dijete, ponovno moi vjerovati u smisao i ljepotu ljudskoga ivota. ovjek mojega kova koji u biti ne moe vjerovati u vrijednost ljudskoga ivota, no kojemu su oni uobiajeni putovi spasenja koji naivne vode u samoubojstvo i ludilo, zaprijeeni i nemogui, kojega je, dakle, priroda valjda upravo zato izmislila da bi sebi i drugima na vlastitu primjeru dokazivao besmislenost i bezizlaznost onoga to 210 211 je priroda zapoela uputajui se u eksperiment zvan "ovjek", takav ovjek, naravno, ima pomalo teak ivot te stoga, s vremena na vrijeme, osjeti potrebu povui neki drugi registar i neto u svom ivotu promijeniti ne bi li on moda bio malo podnoljiviji i ljepi. Tako sam, dakle, sa svojim kovegom doputovao u grad i tamo, usred ljudskoga okruenja, unajmio sobu. Nije bilo lako naviknuti se na ovdanji ivot. U zauujue, nevjerojatno vrijeme ti su ljudi zorom ustajali, nou se vraali kui, svirali glasovir i violinu, kupali se, trali gore-dolje. Veinom su to bili poslovni ljudi ili njihovi namjetenici, i svi su imali strano mnogo posla. Naime, jedni su doista imali mnogo posla, jer su im poslovi slabo ili, pa su bili preoptereeni nastojanjima da ih poboljaju. Svi su bili preoptereeni i skoro svi proizvodili ili trili stvari koje ovjeku u ivotu nisu potrebne i koje su izmiljene samo zato da bi proizvoau i trgovcu donijele zaradu. Neke sam od tih predmeta iskuao iz znatielje. Budui da sam usred buke i guve uspijevao vrlo malo spavati, od jednoga od tih trgovaca kupio sam sredstvo za spavanje, od drugoga neke knjige ija je svrha bila ugodno zabaviti itatelja. No sredstvo za spavanje, umjesto da me uspava, samo me uznemirilo i razdrailo, a knjige, umjesto da me zabave, usred bijela dana su me uspavale. A tako je u biti bilo sa svime. Bila je to igra koja je sve igrae, kako trgovce tako i kupce, oito silno zabavljala, no koju nitko nije pomiljao ozbiljno shvatiti. Bilo je vrijeme uoi velikoga godinjeg blagdana kojemu je smisao, sjedne strane, unaprijediti industriju i na nekoliko tjedana oiviti trgovinu, s druge pak strane, izlaganjem otpiljenih mladih stabala u svim gradskim stanovima probuditi neku vrstu sjeanja na prirodu i umu i slaviti radosti obiteljskog ivota. To je takoer bila igra i dogovor koji sam uskoro prozreo. Niti je postojao itko komu je sjeanje na prirodu i umu bilo potrebno ili koji bi bio toliko budalast da sobne jelke smatra prikladnim sredstvom za njegovanje uitka u prirodi, niti je veina naroda s osobitim potovanjem slavila obitelj, brak i blagoslovljenost djecom, ve ih je gotovo openito doivljavala kao teret. No taj je blagdan etiri tjedna zaokupljao milijune namjetenika i dva dana svim iteljima prireivao jednostavnu zabavu. ak i meni, strancu, nudili su kolae i eljeli 212 sretne blagdane, a u kuama, koje na to uope nisu bile naviknu-le, nekoliko sati trajale su orgije obiteljske sree. Inae, grad je u to vrijeme izgledao draesno. U irokim trgovakim ulicama, danju i nou kua do kue, prozor do prozora, bljetali su obiljem svjetlosti, izloenom robom, cvijeem, igrakama, i inilo se daje sav onaj tako teki i ozbiljni poslovni ivot milijuna ljudi zapravo aljiva i dobro smiljena zabavna igra. No stranca je svakako mogla smetati navada gostioniara da i na tim mjestima omame, na kojima ovjek pokuava na nekoliko sati zaboraviti

prirodu, obitelj, posao i sve drugo i isprati ih ukusnim piima, da su i na tim tihim mjestima za pie i puenje postavili rasvijetljene jelke sa ili bez glazbe, koje su ovdje jo vie nego u privatnim domovima zraile zaguljivim sjajem i sentimentalnou. Jedne veeri, jo prije poetka blagdana, sjedio sam u gostionici uz kajganu i pola litre crnoga vina donekle zadovoljan kadli mi za oko zapne novinska najava koja me istog trenutka privukla. Neko knjievno drutvo organiziralo je veer Herman-na Hessea i toplo preporuivalo posjet tom dogaaju. Pohitao sam onamo, pronaao kuu i dvoranu, a na njezinim vratima blagajnika kojega sam upitao nastupa li i autor glavom i bradom. Ne, gospodin Hesse ne nastupa, odgovorio je pokuavajui se opravdati, no umirio sam ga primjedbom da sudjelovanju toga gospodina ne pridajem ni najmanju vanost. Platio sam marku i dobio program, i poto sam neko vrijeme prosjedio ekajui, priredba je otpoela. Tu sam uo niz pjesama koje sam napisao u mlaim danima. U to vrijeme, kada sam ih pisao, jo sam imao sklonosti i ideale mladosti i vie sam drao do zanosa i idealizma, nego do iskrenosti. Stoga sam ivot preteito vidio vedrim i vrijednim prihvaanja, dok ga danas niti volim niti nijeem, ve jednostavno prihvaam. Zato mije bilo neobino u tim pjesmama sluati svoj vlastiti glas kako progovara iz mladalakog doba. Skladatelji su pjesme dijelom uglazbili, a lijepo odjevene dame ih pjevale, dijelom recitirale ili itale, i mogao sam promatrati kako onaj dio sluateljstva, koji u sebi nosi mladalake i sentimentalne osjeaje, upija predstavu i k tomu se osjeajno smijei, dok je onaj drugi, suzdraniji dio sluatelja, kojima sam i sam pripadao, ostajao hladan te se ili pomalo prijezirno smijeio ili 213 zaspao. A usred sveg tog promatranja i zauenosti nad simpatinom plitkou pjesama koje su mi neko bile tako vane i svete, mogao sam u sebi opaziti i dobar dio tatine, jer sam svaki puta bio razoaran i pomalo uvrijeen kada bi pjevaica ili ita, kao stoje uobiajeno, u pjesmama ispustili pojedine rijei ili ih zamijenili nekim drugima. No cijela ta veernja zabava nije mi godila i nisam mogao doekati kraj, jer me tjerao neki suh i gorak okus u grlu i elucu koji sam zatim satima uzalud pokuavao isprati konjakom i vodom. 1 na toj knjievnoj veeri, na kojoj sam u odreenoj mjeri mogao sloviti kao strunjak i znalac, ponovno sam primijetio onu izoliranost koja me ini pustinjakom, a sastoji se u tome da u sebi nosim neku neshvatljivu udnju da ljudski ivot ozbiljno shvatim, dok ga svi drugi prema nekom tajnom i meni nepoznatom pravilu igre promatraju kao zabavnu drutvenu igru u kojoj zadovoljno sudjeluju. I dok me sve to sam vidio i doivio samo jo vie zbunjivalo i nikako nisam uspijevao doista se ukljuiti u igru, u meuvremenu se zbio jo jedan doivljaj koji me nije uinio smijenim, ve me samo potvrdio i osnaio. Morao sam pomoi pri ukopu prijatelja koji je iznenada umro i nipoto nije bio pustinjak, ve veseo i drutven ovjek. A kada sam se pokojniku za rastanak zagledao u to sada smireno lice, nisam iz njega mogao iitati ni zlovolju ni bol zbog toga stoje otrgnut iz simpatine igre ivota, ve samo duboku suglasnost, svojevrsno zadovoljstvo injenicom da mu se napokon posreilo i da zagonetni ljudski ivot vie ne mora svladavati kako neku igru, ve da ga u najdubljim temeljima moe ozbiljno shvatiti. To lice pokojnika mnogo mi je govorilo i nije me rastuilo, ve usreilo. Nastavljam tako etati ulicama, gledam lijepe ene i uurbane srdite mukarce, i svi su u meuvremenu ponovno odloili svoje pomalo zbunjeno i izvjetaeno, blagdanski ozareno lice, i katkada me boli, katkada zabavlja ta predstava ija u tajnovita pravila igre, nadam se, na posljetku ipak prezreti. (1925.) 214

Veernji oblaci Na istonome zidu moje dnevne i radne sobe uska su balkonska vrata koja od svibnja do kasnoga rujna danju i nou stoje otvorena, a ispred njih malen je kameni balkon irok jedan, dubok pola koraka. Taj balkon moj je najbolji posjed. Zbog njega sam se ve prije vie godina odluio ovdje nastaniti, zbog njega sam se nakon svih putovanja uvijek iznova s nekom zahvalnou vraao ovamo u svoj stan u Ticinu. On je uvijek bio moj ponos i moje umijee lijepoga stanovanja s birano lijepim, irokim pogledom kroz prozore; no tako lijep kao ovdje jedva da je bio ikoji od mojih prijanjih pogleda. Premda kre otpada sa zidova i tapete vise u dronjcima, premda nedostaju mnoge udobnosti -zbog ovog pogleda ostajem tu stanovati. Ispred balkona strmo niz brijeg obruava se stari rasadnik junih biljaka: tu su palme s debelim lepezastim kronjama, kamelije, rododendroni, mimoze, judii22, izmeu njih nekoliko visokih tisa, nad njima se uspele glicinije, a zatim uske, visee terase rua. Taj usnuli stari vrt visi izmeu mene i svijeta, on ili nekoliko tihih jaruica obraslih umom kestena ije vrhove odozgo gledam. Njihove mi kronje ume dan i no, zaklanjaju me od svijeta, od kua i ljudi, buke i praine. Tako sam donekle zaklonjen, premda se nisam posve udaljio od svijeta, niti to elim. Do naega sela ipak vodi cesta, a njom svakoga dana stie potanski automobil donosei mnoga nepotrebna pisma, pokojeg suvinog posjetitelja, a katkada i nekog dobrodolog. U satima kada ulazna vrata kue drim zatvorena, nikakav me poziv ne moe stii. To su popodnevni sati, a vrlo esto i veernji. U to vrijeme kuni je ulaz zakljuan, zvona nema, i kada onda sjednem na svoj patuljasti balkon s mnogobrojnim vrtnim terasama ispod sebe, nitko mi ne moe smetati. Tada preko vrta i umskoga klanca vidim Salvatore, iza njega Generoso, vidim svjetlucavi jezerski rukavac Porlezza i visoke planine s onu stranu jezera Como koje sve do ranoga ljeta u svojim usjecima jo uvaju snijeg. 22 Judi (Judino drvo), istonomediteransko drvo iz porodice leptirnjaa. (prim. prev.) 215 Ponekad naveer dok sjedim i promatram veernje oblake kako ispred mene plove u mojoj visini, gotovo sam zadovoljan. Gledam onaj dolje svijet i mislim: mogu bez tebe. Nisam imao sree u tom svijetu, nisam se u njeg dobro uklapao, a on mi je moju nesklonost netedimice uzvraao. Ali me nije ubio. Jo sam iv, prkosno sam se odrao i mada nisam postao uspjean tvor-niar ili boksa ili filmska zvijezda, ipak sam postao ono to sam si jo kao dvanaestogodinjak uvrtio u glavu: pjesnik, a izmeu ostalog sam nauio da nam svijet, ako od njega nita ne elimo i samo ga tiho i pozorno oima promatramo, tota moe ponuditi o emu oni uspjeni i ljubimci svijeta nita ne znaju. Sposobnost promatranja izvrsno je umijee, profinjeno, blagotvorno i nerijetko vrlo zabavno. To umijee svladao sam na veernjim oblacima. Uvijek kada naveer po obiaju sjedim na malenom balkonu zaokupljaju me oblaci, jer moje visoko smjeteno ptije gnijezdo gleda ravno u oblake. Za kinoga vremena, za bijesnih, neobuzdanih oluja ovoga podneblja, oblaci mi se zavlae u sobu, vise u bijelosivim krpama na balkonskoj ogradi, puu oko mojih cipela pa zatim vani vijugaju gore i dolje do zelenih, oroenih planinskih dolina koje pri svakoj munji tako uplaeno bijesnu, do mrzloga, crnog jezera, a zatim navie u blijede, upijajue nebeske visine. No za lijepoga vremena, kada jezero modro svjetluca i ima ljubiaste veernje sjene, kada u udaljenim selima prozorska stakla zlatom za-svijetle, a zapadni se rub planina ari kao od svjetlucava, ruiasta dragoga kamena, tada su i oblaci vrlo areni i raspoloeni i tada satima, bez nakane i cilja, igraju svoje djeje igre. Neko sam, kao mladi, prema oblacima imao poboan i pomalo svean odnos. Danas, kako starim, vie ih ne shvaam tako ozbiljno, no svejedno mi nisu

nita manje dragi. Oni su djeca, a djecu ozbiljno shvaaju samo njihovi roditelji, nitko drugi. Djedovi i bake, starci, koji su ve i sami ponovno zaokupljeni povratkom u djetinjstvo, djecu ne shvaaju ozbiljno kao ni sebe same. Patos je lijepa stvar i on mladim ljudima esto vrlo dobro pristaje. Starijim je ljudima primjereniji humor, smijeak, neshvaanje svega ozbiljno, preobraavanje prirode u sliku, promatranje stvari kao da su asovite igre veernjih oblaka. 216 Da ne bih zaboravio glavnu stvar zbog koje sam se latio pera u ruke: sino, prvoga lijepoga, vlano-vedrog dana nakon kina vremena, ono to se dogaalo s oblacima bilo je doista aavo. Jo do maloprije rastezali su se preko neba u dugim redovima, visjeli u debelim naborima, lagano u sebe zamotani i zavreni osvjeavajuim vjetrom, postupno se svi pretvarajui u duguljaste valjke koji tiho u sebi vriju. I upravo dok je to jo trajalo, dok je jo cijelo nebo, ako ga ve nije zahvatila otra, hladna zelena modrina vedre veeri, bilo sustav vrpca i nabora, golemih zmija koje su se polako migoljile, polako tijelom rasle i sve vie se zgunjavale - najednom, tek to sam na minutu pogledao u stranu, cijelo je nebo u visini bilo slobodno i bljetavo svjee-vedro, a svi se oblaci smanjili i postali beznaajni, pritisnuti uz obzor, gore bijeli i zlatnouti s modrim trbusima, svi izdueni, oblika kao zrani brodovi i kitovi, svi vrlo plastini, vrlo vrsto zbijeni i lijepo oblikovani. Upravo u toj minuti posljednja je ruiasta rumen i zlatnouti sjaj naputao biserne planinske vrhove, a cijela zemlja utrnula, samo se na nebu jo kratko sjajio dan. Brodovi od oblaka, mada je puhao otar vjetar, leali su naizgled nepomino i neodluno tik iznad gorskih grebena i u svoje sve hladnije boje mijeali trunku rumene i bakarno smee nijanse, nosom okrenuti k vjetru, no valjalo ih je dobro drati na oku da bi ih se iz minute u minutu moglo prepoznavati, jer dok su se inili solidnima i tromima i jedva pominima, njihovi su se oblici neprestano pretakali jedni oko drugih ijedni u druge. Prijetvorno su izvodili svoje vragolije u predveerje, poput djeaka koji stoje kraj kolske ograde i skinuvi kape pozdravljaju uitelja, a tek to se on osvrnuo, vie ih nema, a iza ograde bruji smijeh. U meuvremenu je jedan dui oblak preplivao preko drugih, lebdio (i on naizgled nepomian i kao od kovine izliven) ruiast i usamljen na nebeskom zelenilu, da bi se najednom sasvim za-ario, svijetao cinober, istodobno poprimajui oaravajui oblik ribe i zaplivao, taj golemi, svijetlei zlatni aran s malenom pla-viastom trbunom perajom, smijeei se i posve zadovoljan usu-sret smrti, jer i posljednji su se tragovi svjetla gubili i mojoj zlatnoj ribici nije vie ostala ni minuta ivota. I ve je od repa bivao smeiji i crnji, od trbuha modriji, svijetli se cinober i boja zlata arila jo samo na najgornjemu rubu njegova hrpta. Tada on 217 munjevito uvue rep, napuhne glavu da se sva zaobli i dok se ve gasio i gubio svoj posljednji zlatni sjaj, zavrti se u kuglu i iz nje - kao da eli ispuhati vlastitu duu - on ispue dvije niti sive oblane koprene, te stade puhati i puui se rasplinjavati u sve tanje koprene, a zatim se izgubi, nestade. Nikada nisam vidio tako aljivu vrstu samoubojstva. Ta se pristala zlatna ribica sklupa u meduzu, ispue vlastitu duu, vlastitom snagom ispue vlastitu supstancu, kroz jedna usta, kroz jedno drijelo, kroz jedan otvor, i ispue sebe samu u nitavilo. Neko kada sam jo ivio dolje u svijetu i shvaao se ozbiljno, tota sam doivio i vidio, tota teko razumljivo, teko podnoljivo, meu inim i jedan svjetski rat - ali neto tako zapanjujue, tako djetinje razigrano u svom ponaanju jo nikada nisam vidio u nekog ovjeka, u nekoj naciji ili nekom parlamentu. A toga nije bilo malo to sam negda, dok sam ga jo ozbiljno shvaao, vidio vani u svijetu. Otila je zlatna ribica i moja je radost za danas minula. Unutra me je dodue

ekala lijepa knjiga, no bio bih radije jo koji sat plivao sa svojom zlatnom ribicom. (1926.) Akvarel Danas oko podneva vidio sam i predosjetio da e ovo biti veer za slikanje. Nekoliko je dana bilo vjetrovito, naveer uvijek kristalno vedro, ujutro oblano, a sada je pristigao taj meki, sivkasti zrak, taj blagi, sneni veo, tako mi dobro poznat, a pred veer kada svjetlo bude ukoso padalo, bit e predivno. Bilo je i drugih veeri za slikanje, i uvijek je bilo lijepo, ak i kada je kiilo, ak za onih strahovito staklasto prozirnih fenovitih prijepodneva kada ste u selu udaljenom etiri sata mogli prebrajati prozore. No, dam poput dananjega bili su neto drugo i posebno, tih dana ovjek ne da je mogao, ve je morao slikati. Tada je svaka tokica crvene ili oker boje tako zvuno provirivala iz zelenila, svaki stari trs sa svojom sjenom stajao je tako zamiljeno, lijepo i u sebe zadubljeno, a jo i u najdubljoj sjeni svakaje boja govorila jasno i snano. 218 i U djetinjstvu sam poznavao takve dane tijekom praznika. Tada, dodue, nije bila rije o slikanju, ve o pecanju. A za nudu, pecati se uvijek moglo. No, bilo je dana s nekim vjetrom, nekim mirisom, nekom vlagom, nekom vrstom oblaka i sjena, i tada sam ve ujutro tono i pouzdano znao da e danas popodne na donjem mostiu biti rijene mrene, a naveer kod valjaonice da e gristi grgei. Otada se svijet, kao i moj ivot, promijenio, a radost i sretna punina takvog ribikog dana iz djeakoga doba postala je neto bajkovito i jo jedva zamislivo. No, sam ovjek malo se mijenja i on eli imati bilo kakvu radost, bilo kakvu igru, pa tako umjesto pecanja danas imam slikanje akvarela, i kada predznaci vremena obeavaju lijep, dobar dan za slikanje, u svom vremenom srcu ja ponovno outim daleku, tihu jeku onoga uitka iz djetinjstva, one spremnosti i poduzetnosti, i sve u svemu, to mi budu dobri dani kakve u veem broju oekujem od svakoga ljeta. Izaao sam kasno poslijepodne, natovarivi na lea naprtnjau sa slikarskim priborom, i nosei u ruci preklopnu stolicu zaputio se prema mjestu koje sam jo oko podneva zamislio. To je strm obronak iznad naega sela, svojedobno prekriven gustom kestenovom umom, no prologa ljeta posve raskren; na njemu sam ve vie puta slikao izmeu jo pomalo mirisnih panjeva. Otuda se vidjela istona strana sela, sve sami tamni, stari krovovi od drvenih cigala, uz njih i nekoliko svijetlocrvenih, novih, labirint golih, neobukanih zidova, izmeu njih posvuda stabla i vrtovi, tu i tamo suilo se na zraku neto bijelog ili arenog rublja. S druge strane sela, veliki modri planinski lanci, jedan iza drugoga, s ruiastim vrhovima i ljubiastim nizovima sjena, desno dolje komadi jezera, a na drugoj strani nekoliko svijetlih, treperavih zaselaka. Sada sam imao oko dva sata vremena dok se sunce lagano sputalo i svjetlo nad krovovima i zidovima polako bivalo toplije, dublje, zlatnije. Prije nego sam poeo crtati, na trenutak sam promotrio cijelu raznoliku dolinu sve dolje do jezera, udaljena sela, prvi plan s panjevimajo svijetlim na rezu, iz kojih su tjerali ve metar visoki, bujno zeleni boni izdanci, a izmeu, crvena suha zemlja sa svjetlucavim kamenjem, s duboko urezanim vododerinama iz kinoga razdoblja, a zatim pogledah nae selo, to 219 maleno, toplo gnijezdo od zidina, zabata, krovova u kojem mije svaka crta i povrina tako dugo i dobro poznata, oblici koje sam desecima puta okom prouavao, a potom olovkom crtao. Jedan velik krov, svojedobno tamnosme, koji se treba slikati caput mortuumom, bio je svjee pokriven; bila je to Giovannijeva kua sa irokom otvorenom loom ispod krova na kojoj su u jesen

visjeli zlatnouti klipovi kukuruza. Sada je on cijeli taj veliki krov dao iznova pokriti! Prije nekoliko mjeseci umro mu je otac, najstariji mukarac u selu, pa je sada stekao nasljedstvo, obogatio se i prihvatio posla te popravlja i gradi, lii i boja. A dalje u pozadini, kuica maloga Cavadinija svjee je oliena, barem s jedne strane. eli se oeniti, maleni momak, i prema vrtu je izbio vrata. Da, moraju postojati ljudi koji imaju kue i grade kue, koji se ene i na svijet donose djecu, koji naveer pred svojim vratima sjede i pue, nedjeljom odlaze u grotte i boaju, i koje se bira u opinsko vijee. Sve te kue i kolibe pripadaju nekomu, netko ih je sagradio, netko u njima stanuje, jede i spava i gleda kako djeca rastu, zarauje ili se zaduuje. A i svi ti mali vrtovi i svako stablo i livada, svaki vinograd i lovorov grm i svaki djeli kestenove ume nekomu pripada, prodaje se, nasljeuje, nekoga raduje, nekog brine. U novu veliku kolsku zgradu odlaze mladi, tamo ue najnunije stvari, ljeti imaju tri mjeseca praznika, a onda odvano i eljno kreu u ivot, grade, ene se, rue zidove, sade drvee, zaduuju se, alju novu djecu u kolu. Ono to ti ljudi vide na svojim kuama i vrtovima, ja to ne vidim ili vidim samo djelomice. Daje u podrumu voda i daje hambar pun takora, da kamin ne vue i daje grah u vrtu previe u sjeni, ja nita od toga ne vidim, to me ne veseli niti me brine. No, ono to ja vidim na naemu selu, to pak ljudi ne vide. Nitko ne vidi kako blijedi, troni vapnenasti zid tamo odostrag vue iz neba nijansu modrine pa ju zatitralu sputa na zemlju. Nitko ne vidi kako se blago i toplo smijei bljedunjava ruiasta rumen onog zabata izmeu lepravog zelenila mimoza, kako na kui Adaminijevih masno i jedro stoji tamni uti oker ispred tekoga plavetnila planine, i kako empres u Sindacovu vrtu aljivo presijeca kovravo lie. Nitko ne vidi da glazba tih boja upravo u 220 tom asu ima svoj najii i najbolje ugoen zvuk, da igra zvukova, ljestvica svjetlina, borba sjena u tom malenom svijetu ni u kojem trenutku nisu iste. Nitko ne vidi kako dolje, u plaviastoj koljci doline, veernji zlatnouti dim povlai tanku crtu potiskujui planine, s one druge strane, sve dublje u prostor. A ako moraju postojati ljudi koji grade kue, rue kue, sade ume, kre ume, boje prozorske kapke i zasijavaju vrtove, tada e valjda postojati i ovjek koji sve to vidi, koji je promatra svih tih poslova i djela, koji te zidove i krovove prima u svoje oko i srce, koji ih voli i pokuava naslikati. Ja nisam dobar slikar, diletant sam;'no ne postoji nijedan jedini ovjek koji u ovoj prostranoj dolini sva ta razliita lica godinjih doba, dana i sati, te nabore zemljita, oblike obala, udljive pjeake staze u zelenilu toliko pozna i voli i njeguje kao ja, kojemu su toliko prirasle srcu i koji s njima ivi. Zato je tu slikar sa slamnatim eirom, sa svojom naprtnjaom i preklopnom stolicom, koji u svako doba obilazi i oslukuje vinograde i rubove uma, kojemu se kolarci uvijek pomalo podsmjehuju i koji drugim ljudima katkada zavidi na njihovim kuama i vrtovima, enama i djeci, radostima i brigama. Povukao sam nekoliko poteza olovkom po bijelom listu papira, izvadio paletu i nalio vodu. I sada kistom punim vode i s malo napuljsko ute boje stavljam najsvjetliju toku svoje sliice; to je onaj osvijetljeni zabat tamo sasvim odostrag iznad debele, sone smokve. I sada ne znam vie nita o Giovanniju i nita o Mariju Cavadiniju i vie im ne zavidim, a za njihove brige marim koliko i oni za moje. Napeto i s naporom probijam se kroz zelenilo, kroz sivilo, nanosim vlagu nad udaljenom planinom, ubadam tokice rumenila izmeu zelenoga lia, a onda izmeu njih plavo, silno se brinem za sjenu ispod Marijevog crvenog krova, trudim se oko zlatnoutog zelenila oblog dudovog stabla iznad sjenovitog zida. U tom veernjem satu, u tom kratkom, arkom slikarskome satu na obronku iznad naeg sela ja vie nisam promatra i gledatelj tuih ivota, ne zavidim im, ne ocjenjujem ih, ne znam nita o

njima, ve sam u svoj posao zagrizao i u svoju igru zaljubljen jednako gladno, jednako djetinje, jednako hrabro kao drugi u svoj posao i svoju igru. (1926.) 221 Zimski praznici Nikada se ne zgodi onako kako je ovjek zamislio. Ve godinama pokuavam sebe i svoj ivot umskoga ovjeka malo vie uskladiti s onim to se u Berlinu naziva kulturom, i ve sam nekoliko zima proveo u gradovima. U Ziirichu imam konaite, katkada bih se odvaio i do Stuttgarta, do Frankfurta, do Miinchena, a s vremena na vrijeme ak sam se ozbiljno nosio milju da jednom tajno i inkognito svratim do Berlina da vidim jesu li moje predodbe o toj metropoli doista tako zaostale i glupe kao to mi svakoga dana govore. A sada sjedim, umjesto u Berlinu, na tisuu osamsto metara visine u planinama Graubiindena, u Arosi, kamo sam poslan s ljubazne skrbi za moje zdravlje. No moj nedostatak nisu plua, i molim da mi se ne alju ni adrese lijenika ni uzorci ljekovita bilja. Poslavi me amo gore na snijeg, moji prijatelji, ukoliko me se tek nisu htjeli nakratko rijeiti, vjerojatno su mislili da mi nedostaje ist, hladan visinski zrak, da u moda ozdraviti budu li me, umjesto zaguljive atmosfere kolodvora, radnih soba i plesnih dvorana, okruivali sunce, snijeg i zvjezdani zrak. I sada sam tu, u Arosi, nakon vie od deset godina po prvi puta ponovno u planinama. Umjesto velegrada, snijeg, umjesto "kulture", jelove ume i olujni naleti fena, umjesto Berlina, Graubiinden - tako me, protivno mojoj volji, ovamo nanio put. To se, kao i uvijek, pokazalo izvrsnim, a osim toga, onaj plan koji mi se potpuno izjalovio, ovdje se, neoekivano, djelomice ostvario. Jer ovdje gore, premda samo za jednu veer, pronaao sam Berlin i berlinski zrak i nekoliko sati mogao sam se usavravati u vjebama pripreme za ivot u velegradu. Planine koje sam u mladosti toliko volio, toliko im se udvarao i prikradao, a onda ih dugi niz godina posve napustio, zapostavio i skoro zaboravio, isprva me nisu doekale osobito ljubazno. U prirodi nema sentimentalnosti, i dok sam polako se penjui prema Arosi i ponovno gledajui snijegom zameteni Tobel, mrana korita potoka i bljetavo bijele vrhove, s tjeskobom i ganuem ponovno osjeao kako se u meni budi dio moje mladosti i kako mi naviru stotine tugaljivih sjeanja, planine su 222 na taj njeni pozdrav odgovarale tihom, strogom i pomalo podrugljivom oputenou kojom priroda uvijek doekuje nas ljude, svoju najdarovitiju i najvie zabludjelu djecu. Neobini osjeaji oteali su mi dah, svaki me korak podsjeao na to da vie nisam mladi, ve oteeni rekonvalescent i da zasad nema govora o ponavljanju mladalakih vremena sa skijakim turama preko utljivih prijevoja ususret strmim napornim vrhovima, ve da se najprije moram prilagoditi i dokazati u onim najobinijim stvarima. Izmeu znojenja i smrzavanja, s dosadnim sitnim naletima vruice, s neprestano straljivim i preosjetljivim srcem, ne mogavi nou spavati, morao sam proi prvu prilagodbu i mnogo je dana proteklo prije negoli sam mogao i pomisliti da iskuam svoje skije, a kamoli da krenem skijati. Pritom mije pomagao izvrstan hotel. U njemu sam uio pola dana, pa i cijeli dan provesti u neradu, u krevetu, u salonu, u le-aljci. No malo-pomalo usuivao sam se izai i na snijeg gdje su na uglaanim malim stazama za poetnike stotine ljeilinih gostiju vjebale na skijama uei skijanje od uitelja ili uvjebanijih prijatelja. Vidio sam daje i na tom podruju izmiljeno mnotvo naprednih i novih stvari. Ljudi vie nisu kao nekada u doba moje mladosti i moga skijanja nabadali nasumce tapovima uz brijeg, niz brijeg sve u cilju da se to prije udalje od sela i hotela i stignu na vrh, ve su se uredno bavili sportom kao takvim. Oklijevajui sam se poeo pripremati,

privezao svoje stare skije, par dobrih starih norvekih skija koje su se na brojnim neestetskim turama uglaale i stanjile. Nije vie bilo mladosti, nedostajalo je snage i daha, ambicije i elje za pothvatom. No ono od skijanja to sam negda nauio, prije dvanaest i petnaest godina, sve mi se istog trena vratilo. Tek to sam se ponovno donekle naviknuo na planinski zrak i mogao svladati hotelsko stubite ili se uspentrati na stazu za poetnike bez prevelikog lupanja srca, ve sam se odvaio ovdje gore zakoraiti i na parketm podij kulture, pa jedne veeri u ljei-linoj dvorani odrah predavanje. Bilo je tu iz Berlina i ostalih dijelova Njemake doista mnogo zgodnih, zadovoljnih, lijepo odjevenih ena i djevojaka i uope mi se nije dogodilo da prema parketu osjetim onu uobiajenu sputanost, dapae, ak sam sat 223 vremena imao dojam da se ovaj puta s tim svijetom zadovoljnih, elegantnih, sportskih, velegradskih ljudi mogu izvrsno razumjeti. 1 tako je taj knjievni pothvat iao svojim tijekom i tek to je bio zavrio, preli smo na neto manje ozbiljne razgovore, sjedili uz vino i zakusku u ljeilinoj dvorani, sluali dez-sastav, gledali kako lijepi, elegantni parovi pleu nove plesove, i svugdje u bljetavoj dvorani vladala je ona vedra, odluna afirmacija ivota, onaj udobni, gipki drutveni mehanizam, onaj blistavi i problemima neskloni poslijeratni optimizam kojemu se toliko udim i na alost ga nikako ne mogu nauiti - ukratko, bila je to veer u Berlinu ili Parizu, a uz pomo dobroga vina uspijevao sam se vladati, mada ne i osjeati, gotovo kao pripadnik toga svijeta. No poslije mije mamurluk dao do znanja da sam se prevario i da su parket, salon i plesni podij za mene kudikamo opasniji i neugodniji nego staza za poetnike. Ponovno sam se povukao da bih se u svojoj urednoj hotelskoj sobici bavio pjesmama i sitnim slikarijama. Vani je snijeilo, padalo dan i no, pinije su se svijale pod snijegom, a kada me proao kulturni mamurluk, jednoga jutra primijetih da priroda, koja me je ovdje gore doekala tako hladno i oputeno, samo eka malo udvaranja i ljubavi da bi mi opet, kao negda, pokazala mnoga svoja tajnovita lica. Premda jo nisam mogao raditi prave ture, moja ula su bila budna, i kao to sam pri hladnoj ruiastoj veernjoj svjetlosti oima iita-vao sjene i uleknua na planinskim obroncima, tako sam na skijama, u spustu, svim udovima i miiima, a napose stranjim dijelovima koljena, opipavajui tu ivu, promjenjivu strukturu obronaka, osjeao kako ruka ljubavnika utilno spoznaje ruku, rame i lea prijateljice, uzvraa njihove kretnje, doticajem daje odgovor njihovoj ljepoti. Tek sada ponovno sam u planinama, tek sada su mi snijeg i nebo, uma pinija i iljate stijene opet bliske i drage. Sjedim u podne visoko gore uz jednu od koliba na Tschuggenu", s tekom vadim sendvi i voe iz naprtnjae, jedem, proteem se, lijeem na suhu drvenu klupu, osjeam kako mi jarko sunce pri ve pocrvenjelo lice, sluam s krova kolibe dobro poznat zvuk kaplji okopnjela snijega koji usred ove snjene pustinje zvui kao plaha 21 Turistiko mjesto u vicarskoj, (prim. prev.) 224 pjesma ranoga proljea i dolaska cvijea. Na kripavim skijama penjem se na jedan od velikih obronaka gdje uma zavrava i uzdiu se jo jedino bijeli, smrznuti vrhovi planina podsjeajui me na smione visoke planinske prijevoje Tibeta. Sputam se niz jedan od obronaka, mek u koljenima, osjeam kako se oblici stotina malih terasa i zaobljenja od pete do glave u mene upisuju, muziciraju, pozivaju me na pustolovine ljubavi i sjedinjenja. Uplaim se iznenadne strmine na ijem kraju prijeti crna, otvorena jama, ili pak gole kamene gromade koja stri iz zemlje, pokuam ju hitro izbjei, izgubim nadzor na skijama, tresnem o planinski obronak svom teinom, a ipak meko, osjetim golicanje snijega na vratu i potiljku, zatim jo koju minutu osjeam strah i uzdrmanost, dok se ponovno prikupljam i iznova kreem. Moram se prebaciti

preko neke ograde, skijama okrznem smekaste granice grmova alpskih rua to vire iz snijega, ponovno padnem, i svaki trenutak, svaka pustolovina, svaki pad podsjea me na stotine zaboravljenih slika, na stotine slinih malih doivljaja iz minulih godina, na Engadm, na Prattingau, na Gotthard i Ber-nske Alpe. To to sada radim, kratki su poetniki izleti i za dionicu koju pravi skija prijee onako usput u satu slobodnoga vremena, meni je potrebno pola dana. No ponovno sam nauio mirisati kakvou snijega, putati planini da me nosi, na njezina zadirkivanja uzvraati pritiskom miia. Te sitnice doivljavam drukije nego sam ih neko doivljavao, neto bljee i bez sumnje manje vatreno i silovito, ali zato s vie opreza, njenije, blae, iskusnije, kao to vremeni ljubavnik umjesto slijepog mladalakog ara i mladalake snage eni prua vie njenosti, vie razumijevanja i zahvalnosti. Tako se ja udvaram planinama koje su mi neko bile prijateljice, a koje sam zatim gotovo zaboravio, i one prihvaaju moje udvaranje, ne pretjerano, ne patetino, ali ljubazno. Doputaju da se s njima poigram, daruju mi pokoji mio pogled, a onda mi iznenada podmetnu nogu i na trenutak me uplae jednim od svojih mranih, neprijateljskih lica (snijegom zametene planine u veernjem sutonu ili prije velikoga snijega mogu izgledati tako jezivo prijetei, tako duboko neprijateljski, tako smrtonosno!). Za dva tjedna moram ponovno odavde otii, moram dolje u gradu odrati neko predavanje i jo tota obaviti. Te obveze namjeravam ispuniti. No, ponekad dok tako posrem u snijegu i uspravljam se nakon pada, poelim da mi se posljednjega dana prije povratka dogodi neka manja nezgoda, neka posve mala skijaka nezgoda koja ovjeka ne ubije, ali je dovoljna da na neko vrijeme produi praznike u Arosi. (1928.) Nezadovoljne misli Cijelu veer proveo sam iznimno ugodno, u malom drutvu za stolom skoro prazne hotelske dvorane, u dobrim razgovorima i uz staro francusko crno vino koje zasluuje svaku pohvalu - a ipak, kao i uvijek, zasigurno sam opet negdje pogrijeio, jer skoro ve dva sata u krevetu uzalud ekam san. Na nonome ormariu gori netom ponovno upaljena svjetiljka, sa zidnih tapeta gledaju me veseli struci rua, o sputene rolete kucka nona kia koju veoma volim i koja mi obino pomae zaspati. Ali ne uspijevam zaspati, toliko sam budan koliko cijeloga dana nisam bio. Tko e ga znati gdje sam opet pogrijeio! Moda je to u vezi s crnim vinom, izvrsnim starim bordoom koji je ljudima moje dobi navodno veoma ukusan i vrlo dobro mije prijao. No jesam li, pitam se zabrinuto u svojoj postelji osvijetljenoj toplom svjetlou, jesam li moda popio previe plemenitoga vina, ili premalo? Nikada u ivotu nisam uspio pronai pravu mjeru, to su mi jo prije trideset i pet godina esto govorili moji uitelji, i alosno su bili u pravu sa svim svojim ne uvijek dobronamjernim predvianjima: nita nisam postigao, i unato svojoj darovitosti ostao sam na zemlji stranac i usamljena skitnica. Ah, s godinama sve mi se ee dogaa da se iznenada moram sjetiti nekih stvari to sam ih negda uio u koli, a njihovu istinitost i vrijednost tada nisam znao cijeniti, no koje se sada neumoljivo vraaju i pokazuju da jo uvijek imaju pravo. ak i veeras, usred najboljeg razgovora uz najbolje vino, iznenada mi u grlu ponovno zape mrvica kolskoga znanja. Bio je to neki stih, kitica iz neke cijenjene crkvene pjesme koju sam svojedobno kao djeak morao naizust znati i iji mi se prvi stih tada, djeaku bez stava, inio vrlo apsurdnim i neukusnim. Glasio je: "O, kad bih imao tisuu 226 jezika i tisuu usta!" - i tek danas, nakon nekoliko desetljea, pijuckajui dobro staro francusko vino, taj je udesni stih ponovno u meni zazvuao i na trenutak imao, dodue nepoboan, ali jasan smisao. ini se da i gospodina u susjednoj sobi takoer more misli i brige, barem ga ve etvrt sata ujem kako

ee po sobi. Njegova zabrinuta nona etnja ne remeti mi san, jer u kunim papuama tiho hoda po sagu. No ja to ipak mogu uti i udim se da taj ovjek, iji sam snani stas i dobroudno, punano lice za veerom izdaleka promatrao, usprkos svom zadovoljnom izgledu vjerojatno takoer ima svoje tjeskobe i potekoe - zato bi inae, umjesto da spava ili jo sjedi u dvorani, tako dugo hodao po tijesnoj hotelskoj sobici, bez prestanka gore-dolje, kao uhvaena, nemirna ivotinja u kavezu iza reetaka? Jadni brate, jadni vue, jadni jelene, mogu te razumjeti. Ali sada prestani, braco, i napokon lezi! Vjerojatno je donekle utjeno znati da i drugi, oni naizgled sretni imaju svoje brige; no, na posljetku, nije u tome spas. Na mome nonome ormariu lei knjiga, neobino lijepa i uzbudljiva knjiga o umjetnosti s predivnim slikama, ali ta se knjiga i ita jer govori o jednom neobinom, ganutljivom umjetnikom ivotu. Mislim na djelo o Henriju ToulouseLautrecu G. Jedlicke, u izdanju Brune Cassierera iz Berlina. Uvijek sam volio toga Toulouse-Lautreca, uvijek sam se divio njegovim arobnim crteima i toliko mnogo shvaao i dijelio njegovu ljubav prema ljudima iz cirkusa, plesaicama, klaunovima i pelivanima. No u ovo doba ja ne mogu itati, za to sam takoer previe budan. Moram misliti na one kolske uspomene i na veeranje drutvo, i na bordo, i na svoga nespokojnog susjeda, i kao to se on uzvrpoljio u svome kavezu i ne moe prestati, tako i ja neumorno i plaljivo uvijek iznova optravam krug svojih misli -misli bez znaenja i dubine. Misli koje zapravo uope ne zasluuju da se njima bavim, no koje me silom zaokupljaju. Nema sumnje, trebao sam popiti malo vie onog dobrog vina, pa bih sada mogao spavati. Nitko, pa ni najzluradiji promatra, ne bi veeras za mene mogao rei da sam bio pijan, to mi se openito u ivotu vrlo rijetko dogaalo. U krajnjem sluaju mogao bi moda rei da sam bio blago pripit, a i to bi ve bio vrlo 227 grub opis moga stanja. Svaki pristojni reporter pripisao bi mi nita vie od draesnoga vinskog raspoloenja. No, nije li moda upravo to bila pogreka te veeri, uvijek i tisuu puta ponavljana pogreka moga ivota, to (ne samo u piu, ve u svemu) nisam, dodue, bio uskogrudan i sitniav, ali sam ipak kod odreene granice ustuknuo i postao moralan? Nije li bezuvjetna i neupitna predanost, bezobzirnost prema svomu jastvu, vrlina koju osobito cijenim? I nije li bilo pogreno i bijedno stoje mene, naizgled predanog ovjeka, neki ostatak odgojem usaenoga morala uvijek iznova sputavao? Smjekajui se, s tapeta me gledaju veseli struci rua, a crveni pli naslonjaa kao da s uitkom guta zrake svjetlosti iz male stolne svjetiljke. Kada sam nedavno uselio u ovu hotelsku sobu, inila mi se malenim, stranim prostorom, nunim smjetajem za krae vrijeme. Sada, meutim, poto sam u njoj proboravio nekoliko dana i kada moja pisma prekrivaju stol, moje rublje lei u ormaru, jedan od mojih akvarela visi pribijen na zidu sukobljavajui se sa zadovoljnim ruicama na tapeti, ova mi je sobica ve postala prisna i mila, moj mali zaviaj, i nerado u je napustiti. Nije li to glupo i sentimentalno, nije li to ono to dananji ljudi nazivaju zaostalim i romantinim? Nisu li mi ti "moderni" ljudi kudikamo nadmoniji, sa svojim automobilima, svojom hladnoom, svojim konim kaputima, svojim neuvredljivim amerikim licima? Mogue. Premda sam doivio da se ti gospodari Zemlje, kojima toliko zavidim, unato svojim carskim njukama i konim oklopima, u sluaju dueg izostanka oekivanih burzovnih izvjea i drugih sitnijih nezgoda mogu dovoljno iivcirati i izgubiti kontrolu. Ne, neu im previe zavidjeti, jer moda mnogi od njih, koji su mi bili pojam uzvienosti i oputenosti, sada nou poput moga hotelskoga susjeda eu amo-tamo, osjeaju da ih stie aka sudbine i gui tjeskoba - i premda ih mue druge stvari i kao aveti proganjaju, u biti im nije mnogo drukije nego meni. A ono to su mi uitelji tako esto govorili i predviali, ovaj nestalni ivot, ivot pod neprestano promjenjivim tlakom

zraka, ovo neumorno trpljenje ivota kojemu u njegovoj najdubljoj osnovi nedostaje neto bitno - to su kolnici mirne due mogli pretkazati cijelom dananjem ovjeanstvu. 228 Sat vremena leao sam u mraku, a onda ponovno upalio svjetiljku, u traku svjetlosti tim mislima polako ispisao cijeli papir, pritom odlomio vrak olovke i morao ustati i potraiti no da bih ju ponovno zailjio. Koliko u jo esto leati u nekoj tako srdano tapeciranoj gostinskoj sobi, ekati san, osjeati besmislenost svoga ivota, a istodobno njegovu aroliju, sluati nepoznata susjeda kako nemirno u noi koraa, drati papir na koljenima, zapisivati svakakve neozbiljne i bezvrijedne stvari? Sada - ve je svanulo i prorezi aluzine blijedo svjetlucaju -uplai me snaan metalan prasak. O, pomislim, moj se siroti susjed ustrijelio! Trebao sam ove noi posluati onaj osjeaj koji sam istog asa potisnuo kao odve sentimentalan i djetinjast - i trebao sam otii do tog nemirnog etaa, posjetiti ga i rei mu koju rije. Bila je to moja jednostavna kranska dunost. No, on nije vie mogao izdrati i sada je bio mrtav, znao samo to i bio sam sukrivac. Ali ne, nije se ubio. Pucanj se, naime, ponavlja, a mjesto odakle dolazi nije susjedna soba, ve eljezna cijev parnoga grijanja koje je uvedeno u svim hotelima, koje ponekad z,rai toplinu, a izmeu ostaloga slui i tomu da usamljena hotelskoga gosta barem akustino podsjeti na njegovu povezanost s okolnim svijetom. Tad ugasim svjetlo, okrenem se na stranu i jo jednom pokuam zaspati. To mi najee nekako i uspije pred zoru. (1927.) Ljetno putovanje eljeznicom Ponovno sam na kraem putovanju, ve sat i pol sjedim u vlaku i ini mi se kao daje od polaska prolo nemjerljivo mnogo vremena: toliko mi je dosadno i neudobno i mrsko putovanje eljeznicom. uo sam priu daje prije nekoliko godma navodno neki Amerikanac po imenu Lindwurm ili tomu slino preletio ocean prosjedivi u zrakoplovu vie od trideset sati. Mora da se taj ovjek na kraju puta osjeao slino kao ja. No ipak nije, on je letio zrakom i iznad svjetskoga mora, gledao je listom lijepe, prave, stvarne, nepatvorene stvari: oblake, magle, zvijezde, gledao je osunano i nono more, i tako je mogao izdrati trideset sati. No, ovo ovdje, to mije vrijeme inilo tako dugim i svako, pa i najkrae putovanje pretvaralo u muenje, to nije bilo ni more ni nebo, ni broj sati ili kilometara, ve zatoenost u meni stranom, neprijateljskom i omraenom svijetu, zatvorenost u zoni pretrpanoj civilizacijom i tehnikom. Znam da stanovnik velegrada to jedva moe shvatiti, jer on dan i no, pa i u snu ivi u tom podruju. No, za mene neciviliziranoga, divljaka i nomada, koji voli slobodu i za tota ne mari, za mene je to podruje eljeznice, velegradova, hotela, poslovnica, ureda, tvornica ubitano kao i boravak u zrakopraznom prostoru. Iznad moje glave na lakiranom drvenom zidu stajala je, crno na bijelom emajlu, ispisana brojka, brojka 46, a ta etvorka kao i estica bila je napisana na nain kako ju zasigurno ovjek vlastitom rukom nikada ne bi napisao, ve onako kako ju samo u nekom dravnom uredu moe smisliti neki prividni ovjek za prividne ljude, tako neljudski trezveno, glupo i mrtvo, tako jadno apstraktno i ukoeno. A ista je takva brojka stajala iznad svakog sjedala numerirajui i poniavajui ljude, a pokraj su visjele, briljivo vijcima privrene, sline emajlirane ploice sa zabranama, zakonima i savjetima. Puenje je bilo zabranjeno, i naginjanje kroz prozor, a "svaka zloporaba" konice za opasnost takoer je bila zabranjena. Konica za opasnost! Jo od djetinjstva konica za opasnost bila mije u vlaku neto doista najljepe i najizazovnije, a u

slabosti moga ivota ubrajalo se i to to ju se nikada nisam usudio povui. Na stotinama kraih i duih putovanja osjeao sam tu elju, najjae dok sam bio djeak: povui ruicu i zaustaviti vlak! Tako bih na trenutak bio kralj, bio bih gospodar lokomotive, strojara, vlakovoe, suputnika, reda vonje, drave i njezinih zabrana, tog cijelog sloenog svijeta poretka i precizno ureene dosade! Jednostavno, snano trgne ovalnu ruicu i svekolika se arolija zaustavi, putnici preplae, slubenici uznemire, parni stroj pone dahtati, vagoni se zatresu, a kovezi u mreama zanjiu. No, nikada si nisam ispunio tu elju, a bogme ni danas se ne bih usudio! O tome sam esto razmiljao, i to 230 koliko! i sve sam si lijepo predoio, i kako bih kondukteru, kada upadne u kupe, na pitanje da zato sam povukao konicu, odgovorio da mi je u vagonu pretopio i da vie ne mogu podnijeti pogled na te crne brojke na emajlu i na natpise sa zabranama i na lice onoga gospodina s aktovkom te da stoga moram sii. No, nisam povukao icu, kukaviki sam se poigravao svojim eljama ne smogavi hrabrosti za taj in. Takva je ovjek kukavica. Da su na zidovima barem visjele samo brojke i natpisi sa zabranama! No tamo je visio jo i plakat i sluio istoj svrsi kao i svi plakati na svijetu, naime da bi neki ljudi na tom zaraivali . novce. A ti su ljudi ovaj puta to pokuavali na sasvim osobit nain: na svom prokletom plakatu nacrtali su Isusa, Isusa s trnovom krunom nadajui se da e na njegovoj patnji i smrti na bilo koji nain zaraditi. Sa svih zidova gledala me napaena Kristova glava. Modaje to bio pokuaj ucjene, modaje nakana bila da se svaki kranin u vlaku zgrozi i plati samo da se makne to oskvrnue Bojega lika? Ali ne, upitao sam o tome nekoliko suputnika, i to nije bila namjera. Slika je, rekli su, osim zarade imala i svoju umjetniku svrhu i bila poziv na kazalinu predstavu negdje u planinama. Dugo sam razmiljao o tome to ine ti neobini tvorci plakata. I Juda Ikariot izdao je Isusa, dakako, ve toliko puta Krist je bio izdan, moda se ak na to i naviknuo. Pajesu li ljudi tim svojim plakatom s Isusom mogli zaraditi tako mnogo novaca? Zasigurno vie nego Juda koji je to uinio za trideset srebrnjaka. No, on se naknadno barem objesio! Bi li se netko od tvoraca toga plakata objesio postoje dobio srebrnjake? Ne vjerujem, ne vjerujem da su i za to sposobni. Rijetko se danas uje neto slino: to s Judom dogodilo se u nekom drugom vremenu, nekom drugom svijetu, svijetu u kojem su zlikovci i hulje jo koliko-toliko bili pristojni i znali to dolikuje. Na trenutak sklopih oi. Odluili sii na iduoj postaji pa zvala se ona i pakao. Zapravo sam elio otputovati do Freiburga, no u tom trenutku nita mi se na svijetu nije inilo potrebnijim nego da prekinem glupo putovanje. Pripremio sam svoju prirunu torbu, otvorio ju, oima grickao narane na vrhu i malo prevrtao po onih nekoliko novih knjiga koje sam ponio. Jer usred 231 ovog neshvatljivog vremena i njegovih lica s aktovkama i plakatima s Isusom neki nakladnici i dalje tiskaju najugodnije i najljepe stvari. Jednu od njih ve sam proitao, "Usporednice ljubavi"24 A. Huxleyja (njemaki nakladnik Inselverlag), iznimno duhovitu, pomalo beutnu, ali zabavnu knjigu. Druga knjiga koju sam ponio podsjea me na jednoga pokojnika, a na alost ijednu umrlu epohu, na onu kratku i lijepu epohu kada je u Njemakoj iz 1918., koja se umorna od rata guila u besmislu i beznau, buknulo novo, humano, fanatino kozmopolitsko duhovno ozraje i postalo duhovnim nositeljem revolucije. Vjerojatno najumnija glava te malene zajednice istinski duhovnih revolucionara bio je Eisnerov25 prijatelj Gustav Lan-dauer26. Onih nekoliko ljudi toga kova ondanja je proturevolu-cija najokrutnije pobila, a oni postadoe muenicima njemake revolucije (premda nipoto i svecima mlade republike!). Netko tko je tim krugovima bio blizak i s njima povezan mnogostrukim osobnim i duhovnim vezama, bio je Ludwig Rubiner. I on je odavno

pokojni. Zgodno novo izdanje njegova izbora iz Tolstojevih dnevnika 1895. 1898. (nakladnik Rascher iz Ziiri-cha) danas ponovno podsjea na njega. Nain na koji je izvrio odabir i njegov znaajan predgovor pripadaju onom kratkom, brzo usahlom procvatu revolucionarne njemake duhovnosti oko g. 1918. Poravnavam knjige u torbi, prekrivam ih nonom kouljom (tko zna gdje u noas spavati?) i nastojim se jo malo strpjeti. Gospodina s aktovkom gledam u oi: to su hladne, pobjedonosne oi ovjeka koji je uspjean jer je nematovit. Zatvaram oi kada mi pogled treba pasti na emajlirane ploice ili na plakat s Isusom. Pomislim kako su etrdesetih godina, otprilike u vrijeme kada mije roen otac, postojali neki kneevi i ministri koji su se estoko opirali uvoenju tako nasilna i neukusna izuma kakav je eljeznica. O, vidoviti preci, tada su vas smatrali glupanima - no vi biste ipak pobijedili! Bili ste sanjari, Don Quijotei, i nitko vas :4 Njemaki prijevod naslova Huxleyjeva djela 'Those Barren Leaves", u nas prevedeno kao lL Jalovo lie" 1940. godine; prijevod B. Nedi. (pnm. prev.) " Kurt Eisner(1867. - 1919.) socijalist, voa revolucije u Miincrienu 1918. g., zatim bavarski ministar predsjednik. Ubijen 1919. godine, (prim. prev.) 111 Gustav Landauer (1 870. - 1919.) njemaki pisac i politiar, vodei lan bavarske vlade, ubijen 1919. godine, (prim prev) 232 nije ozbiljno shvaao. ak se ni Isusa vie ozbiljno ne shvaa, i on je za ove dananje ljude svojevrsni Don Quijote ili, kako to oni kau na svom budalastom jeziku, "romantiar". Sada se vozimo sporije i ubrzo emo se zaustaviti na malenom kolodvoru koji ne poznam i kojemu ne mogu proitati natpis jer ga zastire dim lokomotive. Kako god se selo zvalo, izai u, negdje u blizini zacijelo u pronai rub ume uz koji mogu lei i promatrati oblake. Negdje u blizini nai e se i potoi u kojem mogu osvjeiti lice i gledati pastrve. Jednom prije mnogo godina za takvog prekida putovanja nasmijeila mi se osobita srea: bilo je to pred vratima jednog malog, uspavanog gradia na Gornjoj Rajni. Tamo sam gledao kako na mokroj livadi pupa-vac sa svojom enkom plee svadbeni ples, onako kako to samo pupavci znaju. Valja pouriti. Sa svojom prirunom torbom iskobeljam se iz vlaka, preskoim nekoliko kolosijeka, ugledam u blizini omanji breuljak, lijepo obrastao visokim jasenovima i potrim prema njemu. Tek kada sam ve odavno proao pokraj postaje sjetim se da ne znam ime tom mjestu. No, valjda nije ni Damask ni Tokio. To mogu i naveer saznati. (1927.) Jadikovka za starim stablom Skoro ve deset godina, kako je svrio onaj svjei, veseli rat, moje svakodnevno drutvo, moje trajno i prisno okruenje nije se vie sastojalo od ljudi. Meni dodue ne nedostaje prijatelja i prijateljica, no druenje s njima sveana je, a ne svakodnevna prigoda, katkada oni posjete mene, katkada ja njih: odviknuo sam se od trajnog i svakodnevnog suivota s drugim ljudima. Kako ivim sam, dogaa mi se da u obinoj, svakodnevnoj komunikaciji, stvari sve vie zamjenjuju ljude. tap s kojim eem, alica iz koje pijem mlijeko, vaza na stolu, zdjela s voem, pepeljara, stajaa svjetiljka sa zelenim sjenilom, mali bronani indijski Krina, slike na zidu i da na kraju spomenem ono najbolje, brojne knjige na zidovima moga stania - to su stvari koje mi prave drutvo pri buenju i prije sna, pri jelu i radu, za dobrih i 233 loih dana, njihova su mi lica prisna i stvaraju ugodnu iluziju zaviaja i doma. Jo mnogo drugih predmeta moji su prisni prijatelji. To su stvari kojih mi se gledanje i doticanje, njihova nijema sluba i nijemi jezik ine dragima i nunima, a kada me neki od tih predmeta napusti i od mene ode, kada se razbije stara zdjela, padne vaza, izgubi perorez, tada su to za mene gubitci,

tada se od njih moram oprostiti, nakratko sabrati i posvetiti im posmrtno slovo. I moja radna soba sa svojim pomalo kosim zidovima, svojim starim, posve izblijedjelim zlatnoutim tapetama, s mnogim neravninama u stropnoj buci, ubraja se u moje drugove i prijatelje. Lijepa je to soba i bio bih izgubljen da miju netko oduzme. No najljepe u njoj jest otvor koji vodi na maleni balkon. Odatle ne samo da vidim jezero od Lugana sve do San Mametta, s njegovim uvalama, planinama i selima, desecima bliskih i udaljenih sela, ve imam, a to mije najdrae, i pogled dolje na stari, tihi, zaarani vrt u kojem se stara, dostojanstvena stabla njiu na vjetru i kii, gdje na uskim, strmim terasama stoje visoke palme, lijepe, bujne kamelije, rododendroni, magnolije, u kojem rastu tisa, crvenolisna bukva, indijska vrba i visoke, zimzelene ljetne magnolije. Taj pogled iz moje sobe, te terase, grmovi i stabla jo vie nego soba i predmeti pripadaju meni i mom ivotu, oni su moj pravi krug prijatelja, moji blinji, s njima ivim, na mojoj su strani i pouzdani. A kada bacim pogled na taj vrt, on mi prui ne samo ono to prua ushienu ili ravnodunu pogledu svakoga neznanca, ve neizmjerno vie, jer ta mi je slika prisna dugi niz godina, svakoga sata, danju i nou, svakoga godinjeg doba i po svakom vremenu, lie svakog stabla i njegov cvijet i plod dobro su mi poznati u svakom stanju svoga nastanka i uvenua, svatko je moj prijatelj, svaije tajne znam poznate samo meni i nikom drugom. Izgubiti neko od tih stabala za mene znai izgubiti prijatelja. Umorim li se od slikanja ili pisan,a, razmiljanja ili itanja, svoj odmor traim na balkonu i pogledu na vrke stabala to gledaju prema meni. Tu sam nedavno sa aljenjem proitao da je predivna knjiga ve zavrena. Yeatsova "Alkemiarska rua"27 27 Njemaki prijevod naslova Yeatsova djela "The Secret Rose", (prim. prev.) (njemako izdanje J. Hegner, Hellerau), te arobne pripovijetke iz keltskoga svijeta, tako bogate starom polupoganskom mistikom, tako tajanstvene i mrano strasne. Tu sam prelistavao "Pisma s putovanja jednog umjetnika" Joachima Ringelnatza (nakladnik Rowohlt), i zabavljao se njime i njegovim humorom koji uope nije vedar, ve pravi crni humor negdje izmeu ale i jada, izmeu zanosa i oajanja. Pozdrav tebi, brate Rmgelnatz! A tu bih katkad na pola sata prelistao dva sveska "Povijesti grkoga udorea" Hansa Lichta (nakladnik P. Aretz, Dresden) u kojima se izmeu svih onih zapanjujuih slika, a ponajvie samim slikama pripovijedaju mnoga korisna znanja o ljubavnom ivotu Grka na kojem bismo im u mnogoemu mogli pozavidjeti. U proljee postoji razdoblje kada je vrt arko rujan od pro-cvjetalih kamelija, ljeti cvjetaju palme, a visoko u stablima posvuda se penju modre glicinije. No, indijska vrba, to malo, neobino drvo koje unato svojoj siunosti izgleda prastaro i kao da se pola godine smrzava, indijska se vrba tek kasno u godini odvai potjerati listove, da bi tek sredinom kolovoza poela cvjetati. Ipak najljepe od svih tih stabala vie nije tu, prije nekoliko dana slomila ga je oluja. Gledam ga gdje lei jo neuklonjeno, taj teki stari gorostas prelomljena i dotrajala debla, a na mjestu gdje je stajao vidim veliku iroku prazninu kroz koju proviruje udaljena kestenova uma i nekoliko dosad skrivenih kua. Bio je to judi, ono stablo na kojem se Isusov izdajnik objesio, no na njemu se nije vidjelo njegovo tjeskobno podrijetlo, dapae, bilo je to najljepe stablo u vrtu i zapravo sam zbog njega prije vie godina unajmio ovaj stan. U to vrijeme, kada je rat zavrio, stigao sam u ovaj kraj sam i kao izbjeglica, moj se dotadanji ivot bio raspao i traio sam smjetaj kako bih ovdje radio i razmiljao i u sebi obnovio razoreni svijet. Traio sam manji stan, a kada sam pogledao ovaj sadanji, prilino mi se svidio, no odluujue je bilo kada me gazdarica povela na mali balkon. Najednom je ispod mene leao Klingsorov

vrt, a usred njega sjajilo se svijetloruiasto procvjetalo golemo stablo. Odmah sam se raspitao o njegovu imenu i gle, bio je to judi, i otad je iz godine u godinu cvalo milijunima ruiastih cvjetova priljubljenih 234 235 uz koru, slino kao kod likovca, cvat je trajao etiri do est tjedana, a tek nakon toga pojavilo se svijetlozeleno lie, da bi zatim u tom svijetlozelenom liu visjelo gusto mnotvo tamnopurpur-nih i tajanstvenih komuaka. Upitate li rjenik za judi, neete, dakako, saznati bogzna to. O Judi i Kristu ni rijei! Ali zato u njemu stoji da to stablo pripada rodu leguminoza, da se naziva cercis siliquastrum., da potjee iz june Europe i da se tamo javlja kao ukrasni grm, te da ga se takoer naziva i "lani roga" - falsches Johannisbrot. Tko e ga znati kako je dolo do te zbrke pravoga Jude i lanoga Johannesa! No, kada proitam rije "ukrasni grm", moram se nasmijati unato svom jadu. Ukrasni grm! Bilo je to stablo, gorostasno stablo, trupca tako debelog kakav ni sam u svojim "najboljim" godinama nisam bio, njegov se vrh uspinjao iz dubokoga ponora vrta skoro do visine moga balkona, bio je to prekrasan primjerak, pravi jarbol! Ne bih poelio stajati ispod toga ukrasnoga grma kada se nedavno u oluji slomio i stropotao kao stari svjetionik. Ovo posljednje vrijeme ionako nije bilo za pohvalu. Ljeto se iznenada razboljelo i osjealo se daje na umoru, a prvoga doista jesenjega kinog dana morao sam na posljednji poinak ispratiti najdraega prijatelja (ne stablo, ve ovjeka). Otada se, za ve prohladnih noi i estih kia, vie nisam mogao dobro ugrijati i vrlo ozbiljno razmiljah o odlasku. Mirisalo je na jesen, na propast, na ljesove i grobne vijence. A onda jedne noi, poput zakanjelog odjeka nekih amerikih i oceanskih orkana, s juga zapue bijesna oluja, polomi vinograde, isprevre dimnjake, demolira ak i moj mali kameni balkon, a onda jo u posljednjim satima uze i moj stari judi. Sjeam se kako sam kao mladi volio kada su u prekrasnim romantinim Hauffovim ili Hoffmannovim pripovijetkama bjenjele strane ekvinocijske oluje! Ah, upravo je tako bilo; tako teko, tako strano, tako bijesno kao da dolazi iz pustinje u nau se mirnu dolinu natiskivao gust topao vjetar i njoj nastavljao svoje ameriko divljanje. Bila je to runa no, bez minute sna. Osim male djece u cijelome selu nitko nije oka sklopio, a ujutro, uokolo su leale razbijene opeke, polupana prozorska stakla, slomljeni okoti. No 236 ono najgore, to se nikako ne moe nadoknaditi, za mene je judi. Njega e dodue zamijeniti sadnica mlaega brata, o tome se vodi briga: no dok on bude i samo napola tako stasit kao njegov prethodnik, mene davno vie nee biti. Kada sam nedavno po jesenjem pljusku pokapao dragog prijatelja i gledao kako lijes nestaje u vlanoj raci, postojalaje utjeha daje pronaao svoj mir, daje otiao s ovoga svijeta koji mu nije bio sklon. Napustivi borbu i brige preao je na drugu obalu. Za judi nema te utjehe. Samo mi jadni ljudi, kada se pokapa netko od nas, moemo si kao slabu utjehu rei: "Pa, dobro mu je, i moemo mu u biti pozavidjeti." Za svog judia ja to ne mogu rei. On zasigurno nije elio umrijeti, do duboke je starosti iz godine u godinu raskono i razmetljivo tjerao milijune blistavih cvjetova, veselo i radino ih pretvarao u plodove, zelene komuke plodova bojio prvo smeom, zatim purpurnom bojom i nikada nikomu, koga je vidio umirati, nije pozavidio na smrti. Vjerojatno nije osobito cijenilo nas ljude. Moda nas je poznavao jo iz Judinog doba. Sada njegovo golemo truplo lei u vrtu satrvi u padu jo itave kolonije manjeg i mlaeg raslinja. (1927.) U posjetu Masagetima8 Koliko god moja domovina, ako tako neto doista imam, sve druge zemlje svijeta

nesumnjivo nadmauje svojim prednostima i divnim ustanovama, ipak sam nedavno osjetio elju za putovanjem i poao u daleku zemlju Masageta u kojoj od izuma baruta nikada vie nisam bio. Vukla me elja da vidim u kojoj se mjeri taj toliko slavni i hrabri narod, iji su ratnici neko svladali Kira Velikoga, u meuvremenu promijenio i moda prilagodio obiajima ovoga doba. I doista, svojim oekivanjima nimalo nisam precijenio hrabre Masagete. Poput svih zemalja, koje imaju ambiciju ubrajati 2* Antiki nomadski narod iranskoga podrijetla naseljen u I. tisuljeu pr. Kr. izmeu Arai-skoga jezera i Kaspijskoga mora. komu se dolaskom pod vlast Aleksandra Velikoga postupno gubi svaki trag. (prim. prev.) 237 se meu naprednije, i zemlja Masageta odnedavna svakom strancu, koji se priblii njezinim granicama, ususret alje reportera -ne raunajui, naravno, one sluajeve kada su to vaniji, asniji i ugledniji stranci, jer tada im se, u ovisnosti o rangu, ukazuje, dakako, mnogo vea ast. Tako boksae ili nogometne prvake prima ministar higijene, plivake natjecatelje ministar kulture, a vlasnike svjetskih rekorda predsjednik drave ili njegov zamjenik. Noja sam ostao poteen izljeva takve panje: budui da sam bio knjievnik, na granici me doekao obian novinar, ugodan mlai ovjek zgodnog izgleda, i zamolio me da ga prije ulaska u zemlju poastim kraim predstavljanjem svoga svjetonazora, a napose svoga miljenja o Masagetima. Taj simpatini obiaj u meuvremenu je, dakle, i ovdje uveden. "Dragi gospodine," kazao sam, "dopustite mi, s obzirom na moje nesavreno poznavanje vaeg divnog jezika, da se ograniim na najhitnije. Moj svjetonazor uvijek je svjetonazor one zemlje kojom putujem, to se samo po sebi razumije. to se pak tie mojih znanja o vaoj veleslavnoj zemlji i narodu, onapotjeu iz najboljega moguega i najasnijega izvora, naime iz knjige 'Klio' velikoga Herodota. Ispunjen dubokim divljenjem prema neustraivosti njezine mone vojske i dinom uspomenom na vau junaku kraljicu Tomiris, ve sam u ranijim vremenima imao ast posjetiti vau zemlju, a sada sam taj posjet elio obnoviti." "Hvala lijepo", rekao je pomalo mrano Masaget. "Vae nam ime nije nepoznato. Nae ministarstvo propagande vrlo pomno prati sve izjave u inozemstvu o nama, pa nam tako nije promaklo da ste vi autor tridesetak redaka o masagetskim obiajima koje ste objavili u novinama. Bit e mi ast pratiti vas na vaem sadanjem putu po naoj zemlji i skrbiti se da uspijete uoiti koliko su se neki nai obiaji otada promijenili." Njegov pomalo sumoran ton dao mi je do znanja da moje prijanje izjave o Masagetima, koje sam toliko volio i toliko im se divio, ovdje u zemlji nipoto nisu naile na ope odobravanje. Pomislio sam da se okrenem i vratim i sjeao se kraljice Tomiris, koja je glavu velikoga Kira gurnula u crijevo napunjeno krvlju, kao i drugih rasnih oitovanja ovoga ivahnoga narodnog duha. No, na posljetku, imao sam svoju putovnicu i vizu, a Tomi-risina vremena bila su prolost. 238 "Oprostit ete mi", rekao je moj vodi sada neto ljubaznije, "ako moram ustrajati na tome da najprije provjerim vau vjeru. Ne da bismo imali ita protiv vas, premda ste jednom prije ve posjetili nau zemlju. Ne zbog toga, ve radi puke formalnosti i zato to ste se pomalo jednostrano pozvali na Herodota. Kao to znate, u vrijeme onoga jamano vrlo darovitoga Jonjanina jo nije postojao nikakav slubeni ured za propagandu i kulturu, tako da one njegove ipak donekle nemarne izjave o naoj zemlji jo kako-tako mogu proi. Ali ne moemo prihvatiti da se dananji autor poziva na Herodota i to iskljuivo na njega. Dakle, molim vas, cijenjeni kolega, recite mi ukratko to o Masagetima mislite i za njih osjeate." Uzdahnuo sam. Tako dakle, ovaj mladi ovjek nije imao namjeru olakati mi

posao, ve je ustrajao na formalnostima. Pa onda krenimo s formalnostima! Zapoeo sam: "Razumije se da sam vrlo dobro upoznat s time da Masageti ne samo da su najstariji, najpoboniji, najuljueniji i ujedno najhrabriji narod na Zemlji, da su njihove nepobjedive vojske najbrojnije, njihova flota najvea, njihov karakter najustrajniji a istodobno najljubazniji, njihove ene najljepe, njihove kole i javne ustanove najuzornije na svijetu, ve i da u najveoj mjeri posjeduju onu diljem svijeta tako visoko cijenjenu i u mnogim drugim narodima toliko nedostatnu vrlinu, naime da u svome osjeaju vlastite nadmoi prema strancima budu tako dobrohotni i obazrivi i da od svakog ubogog stranca ne oekuju da on sam, porijeklom iz neke manje zemlje, bude na visini masagetskog savrenstva. Neu propustiti da u svojoj domovini i o tome vjerodostojno svjedoim." "Odlino," ree moj pratitelj dobrohotno, "u svojem nabrajanju naih vrlina doista ste pogodili bit stvari, tovie bit stvari. Vidim da ste o nama bolje obavijeteni negoli se isprva inilo, i iskreno vam, iz odanog masagetskog srca, u naoj lijepoj zemlji elim dobrodolicu. Neke pojedinosti u vaim znanjima iziskuju jo pokoju dopunu. Napose mije upalo u oi da niste spomenuli naa visoka postignua na dva vana podruja: u sportu i kranstvu. Bio je to Masaget, dragi gospodine, koji je na meunarodnom natjecanju u skakutanju unatrag zavezanih oiju s 11,098 postavio svjetski rekord." 239 "Doista," uljudno sam slagao, "kako se toga nisam sjetio! No, vi ste spomenuli jo i kranstvo kao podruje na kojem je va narod postavio rekorde. Mogu li vas zamoliti da me o tom poduite?" "Kako da ne", rekao je mladi ovjek. "elio sam samo napomenuti da bi nam dobro dolo kada biste u svome putopisu o toj toci pridodali pokoji ljubazni superlativ. Primjerice, u jednom gradiu na Araxesu imamo starog sveenika koji je u svom ivotu odrao ni manje ni vie nego 63000 misa, a u jednom drugom gradu postoji slavna moderna crkva u kojoj je sve od cementa i to od domaega cementa: zidovi, toranj, podovi, stupovi, oltari, krov, krstionica, propovjedaonica itd., sve do zadnjeg svijenjaka, do zadnje krabice." Lijepo, pomislio sam, onda vam valjda i zacementirani sveenik stoji na propovjedaonici od cementa. No, utio sam. "Vidite," nastavio je moj vodi, "bit u vam iskren. Na je interes da to vie irimo svoj kranski ugled. Naime, premda je naa zemlja jo prije mnogo stoljea prihvatila kransku religiju, a nekadanjim masagetskim bogovima i kultovima vie nema ni traga, u zemlji ipak postoji jedna mala i odve vatrena stranka koja nastoji ponovno uvesti stare bogove iz doba perzijskoga kralja Kira i kraljice Tomiris. Znate, to je obian hir nekolicine fantasta, no dakako, tisak u susjednim zemljama dokopao se te smijurije i dovodi ju u vezu s reorganizacijom naeg obrambenog sustava. Sumnjii nas se da elimo ukinuti kranstvo kako bismo u iduem ratu lake sruili i onih posljednjih nekoliko prepreka za primjenu svih sredstava za unitavanje. To je razlog zbog kojeg bi nam dobro dolo da se naglasi kransko usmjerenje nae zemlje. Naravno da ne pomiljamo ni u najmanjoj mjeri utjecati na vaa objektivna izvjea, no ipak vam u etiri oka mogu povjeriti da bi vaa spremnost da poneto napiete o naem kranstvu, za posljedicu mogla imati osoban poziv naega rajhskancelara. To onako usput." "Razmislit u", rekao sam. "Kranstvo zapravo nije moja specijalnost. A sada se silno radujem to u ponovno vidjeti onaj prekrasni spomenik koji su vai pradjedovi podignuli junakomu Spargapisesu." 240 "Spargapises?" promrsi moj kolega. "A tko je to?" "Pa, veliki sin kraljice Tomiris, koji nije mogao podnijeti sramotu to gaje Kir nadmudrio pa si je u zatoenitvu oduzeo ivot."

"A, da, naravno", uzviknuo je moj pratitelj. "Da, navodno je taj spomenik bio vrlo lijep. Na neobian je nain nestao s lica zemlje. Vidite, kao to vam je poznato, mi se strano zanimamo za znanost, osobito za prouavanje starine, i to se tie broja etvornih metara iskopanih ili potkopanih u istraivake svrhe, naa je zemlja u svjetskoj statistici na treem ili etvrtom mjestu. Ta zamana iskopavanja koja su preteito bila posveena prethistorijskim nalazima vodila su u blizinu onoga spomenika iz doba Tomirise, a budui daje upravo to zemljite obeavalo znaajne nalaze, osobito kostiju masagetskog mamuta, pokualo se na odreenoj dubini potkopati spomenik. On se, meutim, tom prilikom uruio! Navodno se njegovi ostaci jo mogu vidjeti u Masa-getskom muzeju." Odveo me do pripremljenog vozila i u ivahnom razgovoru poosmo prema unutranjosti zemlje. (1927.) Predboini izlozi Boi je tema o kojoj zapravo nerado govorim. Sjedne strane ta lijepa rije budi tako duboke, svete uspomene iz bajkovita zdenca djetinjstva, tako svjetluca u sjaju onog plaviastog praskozorja ivota i tako je proeta neunitivo svetim simbolima jaslica, zvijezde, malenoga Isusa, poklonjenjem pastira i kraljeva i mudraca s Istoka! S druge pak strane "Boi" je olienje, otrovni spremnik svih graanskih sentimentalnosti i prijetvornosti, povod za divlje orgije industrije i trgovine, veliki bljetavi artikl robnih kua koji mirie na lakirani lim, na iglice jelke i gramofon, na premorene raznosae i listonoe koji potajice kunu, na ukoeno slavlje u graanskim sobama pod okienim drvcem, na posebne novinske priloge i intenzivno oglaavanje, ukratko, na tisuu stvari koje su mi sve odreda odbojne i mrske i za koje bih mnogo manje mario i smatrao ih smijenima kada tako uasno 241 ne bi zlorabile Spasiteljevo ime i uspomene na nae najranije djetinjstvo Nemojmo, dakle, govoriti o Boiu - iz toga bi proizale sve same nelagode, primjerice, da jo uvijek ne znam to bih darovao svojoj prijateljici i je li dvadeset maraka za kuharicu primjereno; ah, pa kada bih jo mogao prijatelja S. sprijeiti da mi ponovno daruje neto onako skupo, a tako alosno beskorisno kao lani! Ili, ne moe li se razmiljanje o Boiu posve izbjei, dopustite mi da mislim na onu stvarnu i iskrenu predboinu radost koju i dandanas volim osjetiti kao razoaran i usamljen ovjek: na radost izrade onih boinih darova koje jo i danas, kao neko u djeako doba, imam naviku svojeruno praviti za neke svoje prijatelje: male biljenice s novim, rukom pisanim pjesmama, listove s pejzanim akvarelima i sline stvari. No, usprkos svim oprenim i tjeskobmm osjeajima moram rei: nekih veeri u prosincu, kada nakon tmurnog, oblanog po-podneva u ulicama s duanima zasja svjetlost, kada svi oni areni i jarki odsjaji iz izloga padnu na vlaan ili snijegom pokriven asfalt i ulica poprimi neku sveanu ivost, tada mi ta prijetvorna, silna boina uurbanost sa svojom svijetlom vanjtinom ipak donekle godi i tada mogu sat vremena proetati upravo onim dijelom grada koji inae izbjegavam, i mogu, posve zaokupljen, sat vremena hodati pokraj trgovina i zadubljeno ih promatrati. Tada sanjarim da sam sin kalifa iz Bagdada i da sam nakon dugog, pustolovnog puta, pobjegavi pred pogibelji iz stranoga zatoenitva, stigao u neki bljetavi grad Dalekoga istoka, i da se ushieno i znatieljno stapam s guvom koja vlada oko trgovina. Razmiljanje se nikako ne uklapa u to raspoloenje, a u tom satu veernje etnje upravo je lijepa ta odrijeenost od obveze razmiljanja. No, ako sam pritom, ipak, s vremena na vrijeme pomalo razmiljao i sam sebe promatrao, svaki put bih s odreenim (nekad vedrim, nekad neugodnim) uenjem otkrio za sebe, krepkoga pedesetogodinjaka ve prosijede glave i blagog izraza lica s naoalama, da sam vrlo vjerojatno u dubini due ostao i ponovno postao

neobino djetinjast To primjeujem kada se potrudim pripaziti na koji nain zapravo na mene djeluju ti puni, 242 bljetavi izlozi i koji mi predmeti zapinju za oko i izazivaju elje. Tada opaam da su stvari koje mi se mogu svidjeti i u meni stvoriti udnju gotovo jo uvijek one iste kao u doba moga djeatva i mladalatva. I doista, usred te bune i pomalo crnaki neumjerene ponude roba, rijetke su one koje bih poelio, a sva dostignua novije tehnike ostavljaju me strano nezainteresiranim. S uenjem promatram kako znatieljni i eljni ljudi stoje i pred onim izlozima u koje ja ne mogu pogledati bez vee dosade i pred kojima mi nikada ne bi palo na pamet usporiti korak. To su primjerice trgovine s Kodakovim fotoaparatima, s gramofonima, sportskim rekvizitima, radioaparatima. Da imam povlasticu koja bi mi doputala da iz svih tih trgovina odaberem sve to bih uope volio imati, povlasticu bih bacio, a ja produio. Profinjeni kronome-tri, duhoviti brijai aparati, bljetavi mikroskopi, ljupki kuni kinoprojektori - nita od toga ne bi mi vrijedilo ni koliko papir . za umatanje. No, drukije je s izlozima knjiara. Premda sam na tom podruju poprilino razmaen i nakljukan, ispred dobre knjiare skoro uvijek nakratko zastanem, i ne zanima me samo ' duhovno trite, imena kolega, pohvale izdavaa, ve barem isto toliko zanima me i privlai i materijalna strana knjiga: crveni ; koni hrbat, lijepo englesko platno, lijepo toniran pergament, mapa ukoriena u grubo kvrgavo jedreno platno. No u svijetu knjiga uvijek se mogu otkriti i neka simpatina izdanja, premda im je razina uglavnom vrlo skromna. S radou gledam est smeih svezaka Rilkeovih sabranih djela i hasidske spise Martina Bubera u jednome svesku i "Skitnice" Knuta Hamsuna (O, Auguste, vragolane), radujem se to postoje nova izdanja Josefa Conrada, namignem Stepskom vuku i pozdravim "Goste" Geor-ga Munka, a jednom ak zaem u knjiaru da bi mi pokazali album iz izloga, Glasenappova "Indijska svetita". Dugo stojim nagnut nad slikama, mislima odlutao u Indiju, ganut injenicom da i ti toliko strani, toliko egzotini divovski hramovi, dvorita, jezerca i pilje govore istim i uvijek jednakim jezikom kao i francuske katedrale i junotalijanski hramovi, jezikom vjere i predanosti, ushienosti i blaene rastronosti pred boanstvom. 243 Ako me te knjiare podsjeaju na mnoga ushienja i udnje iz mladosti, neke me druge slike vode jo dalje u moju prolost; njih sam zapravo trebao prve spomenuti. To s knjigama nipoto nije bilo izmiljeno, ali zato pomalo uljepano. Jer, gle! postoje neki drugi izlozi i duani pred kojima imam najjae dojmove, najtoplije doivljaje, najsnanije elje. Djejim oduevljenjem i primitivnom poudom promatram zamamna jela, a ponajvie ona najdjetinjija - slastice. Putujeem srnu kalifa vraaju se snane djeje udnje dok promatra te ogromne kristalne zdjele pune velikih pralina, brda areno zapakiranih okolada, raskone plad-njeve pune kremastih okolada. A u drugom izlogu, mnogo poetinijem od onih izloaba Kodakovih aparata i zvunika, odueve me, premda ve odavno ne jedem kobasicu, masni sjajni vijenci kobasica, mirne i suhe objeene salame, u staniol umotane, uko-so zasjeene jetrenice od kojih nikada nijednu ne bih kupio, od kojih veinu ne bih mogao pojesti ni probaviti, jer kobasica je jelo za optimiste, no pogled na njih ipak me oarava dajui mi predodbu bogatstva i blagostanja. A tek mala, njena rolana unka, taj dragulj od unke, doista me dovodi u napast i tko zna hou li ju kupiti. Meutim, idua trgovina mojim ulima nudi jo slasnije stvari: arobnih boja, svijetli poput velikih neobinih dragulja, tu se moe vidjeti kandirano voe, kruke, breskve, pistacije, masline, ananas. Nita od toga neu kupiti, nita od toga ne bih mogao probaviti. Kandirano voe nije, dodue, specijalno jelo za optimiste, o nikako, no ipak vie za

ene i mlade, a svakako ne za boleljive polustarce osjetljivih eludaca i potrebitih mirovanja. Pasite dalje, ushiene oi! Slijedi trgovina s termos-bocama, toplim jastucima, termo-forima i slinim stvarima, trgovina kojoj bih s razlogom mogao pokloniti pozornost, no ja nezainteresirano proem. Ali prava ljekarna posve mi zaokupi panju; to je sajam koji rado gledam, i premda moj razum zapravo s ironijom promatra taj toliko zorno prikazani spoj znanosti i industrije u znaku Mamona, ja ipak na tim arenim boicama, tim zgodnim svilenkastim pakovanji-ma i kutijicama sa zanimanjem i zadovoljstvom itam nazive koji mnogo obeavaju, a veina ih je izmiljena na nekom teko iskvarenom grkom. "Odsada bez kostobolje!" obeava ovalna 244 staklena kutijica, no ne nasjedam ni na nju ni na plakat "Jeste li ivani?"; mrzim takva nezgrapna pitanja. Ali zato tu i tamo vidim u staklenim cjevicama, u boicama i paketiima svoje dobre prijatelje, sredstva koja poznajem i cijenim i kojih je omanji izbor dobro imati u putnoj torbi. Nazive im neu spomenuti jer mi farmaceutska tvornica jo nikada nije poslala ogledne primjerke na recenziju. Raskono svijetle blagdanske trgovine. Postoje dvije vrste trgovina pred kojima katkada zastanem, no ne da bih promatrao izloge, ve ljude pred njima. To su trgovine u kojima se kupuju igrake i trgovine u kojima se elegantnim damama nudi odjea, nakit, potreptine za njegu kose i koe, noktiju i nonih prstiju. Tu ovjek moe vidjeti lijepe oi to se nerijetko are sjajem najprimitivnije udnje i s radou ustanoviti da postoje svjetovi i industrijske grane ija se nunost ne moe dodue spoznati na neposredan, ali zato moe na ovaj posredan nain. No moja udnja krajnje je neposredna, kada zastanem pred nekim diskretnim izlogom u kojem stoje probrane marke starih konjaka i plemenitih vina, a isto tako pred onim svijetlim, lijepim izlozima u kojima na staklenim ploama mame duhani i cigare, teke, debele u staniol umotane uvozne cigare, crne, dobre brazilske, lijepe svijetle holandske i one krasne iz Manile. Postoji jo jedna vrsta trgovina koje od najranijih vremena za mene nisu izgubile svoju dra. To su trgovine papira, olovaka, pera, boja, vodenih boja, ravnala, estara, crtaega ugljena. Pred njima dugo stojim, zaljubljen u zbirku predivnih parikih ili londonskih vodenih boja, u snop plemenitih Kohinoor olovaka, u kutiju sa sibirskim grafitom, smotke i slojeve plemenitih papira. Stotinu takvih araka njeno-vrstoga, solidnoga papira, to bi bio dar kojim bi me se moglo namamiti! Na kraju, meutim, ponu zepsti noge, a za kupovinu ima vremena i neki drugi put. Ah, samo da mi prijatelj S. za Boi ne daruje Kodak ili koaricu orhideja! (1927.) 245 Ponovni susret s Ninom Kada se nakon mjeseci izbivanja vratim na svoj breuljak u Ticinu, uvijek iznova iznenaen i ganut njegovom ljepotom, tada nisam tek jednostavno ponovno kod kue, ve se prvo moram presaditi i potjerati novo korijenje, ponovno povezati niti, pronai stare navike i ponegdje najprije iznova potraiti dodir s prolou, prije nego mi ladanjski ivot juga ponovno pone goditi. Ne moram samo raspremiti kovege i pronai seoske cipele i ljetnu odjeu, ve moram i utvrditi jesu li mi susjedi jo ivi, provjeriti to se ovdje za pola godine promijenilo, koliko je koraka napredovao proces koji postupno i s ovoga miloga predjela svlai dugo uvanu nevinost ispunjajui ju blagodatima civilizacije. Tono, kod donjega je klanca posve raskren i ogoljen jo jedan umski obronak i gradi se vila, na jednom zavoju naa je cesta proirena, a to je znailo nestanak arobnoga starog vrta. Ugaene su i posljednje konjunice u naem

kraju i zamijenjene automobilima, a nova su kola prevelika za te stare, uske uliice. Dakle, nikada vie neu vidjeti staroga Piera s njegova dva zdrava, snana konja kako se u modroj odori potanskoga koijaa uz klopot utih koija sputa niz brijeg, nikada ga vie kod Grot-to del Pae neu moi nagovoriti na aicu vina i mali, neslubeni predah. Ah, i nikada vie neu sjediti nad Ligunom uz prelijepi rub ume, moje omiljeno mjesto za slikanje: neki je stranac kupio umu i livadu i ogradio ju icom, a tamo gdje je stajalo onih nekoliko lijepih jasenova, sada se gradi garaa. No, zato se pojasevi trave ispod okota zelene svojom starom svjeinom, a ispod usahla lia ukaju kao i uvijek modro-zeleni smaragdni guteri, uma je modra i bijela od zimzelena bilja, umarica i jagoda u cvatu, a kroz mladozelenu umu svjee i blago svjetluca jezero. Raspremio sam kovege, sasluao seoske novosti, izrazio suut udovici pokojnoga Cesca, a Nineti estitao na njezinoj crnookoj bambini, izvadio i pripremio svoj slikarski pribor, naprtnjau, stolac, lijepi zrnasti papir za akvarel, olovke i boje. To je uvijek najljepi dio toga posla: sva ona mala udubljenja u mojoj paleti dopunjavati svjeim, veselo blistavim bojama, kobaltnomodrom koja me usreuje, nasmijanim cinoberom, njenom limunutom, prozirnim gumigutom. To je ] sada gotovo. No ponovno zapoeti slikati i nije ba tako jednostavno, pa to rado malo odgaam do sutra, do nedjelje, do iduega tjedna. Kada ovjek nakon est mjeseci ponovno sjedi u prirodi, umae kist u vodu i ponovno se sprema djeli ljeta prenijeti na papir, tada odviknuta oka i nevjeste ruke sjedi prilino bespomono i alosno, a trava i kamen, nebo i oblaci ljepi su nego ikada, elja za slikanjem im se toliko nemoguom i smjelom kao nikada prije. Ne, jo malo u priekati. Pa ipak, preda mnom su cijelo ljeto i jesen, jo jednom se nadam da u se nekoliko mjeseci osjeati dobro, da u duge dane provoditi u prirodi, rijeiti se kostobolje, poigravati se svojim bojama i ivjeti neto veselijim i nevinijim ivotom, negoli je mogue zimi i u gradovima. Godine brzo prolaze bosonoga djeca, koju sam prije mnogo godina doavi u ovo selo gledao kako idu u kolu, ve su oenjena ili sjede u Luganu ili Milanu za pisaim strojevima ili u trgovini za pultom, a ondanji starci, seoske starine, u meuvremenu su poumirali. Na pamet mi padne Nina-je li jo iva? Dragi Boe, tek sam je se sada sjetio! Nina je moja prijateljica, jedna od rijetkih dobrih prijateljica koje imam u ovome kraju. Sedamdeset i osam joj je ljeta i stanuje u jednom od najudaljenijih zaselaka u ovome kraju na koje dananje doba jo nije stavilo ruku. Put do nje strm je i naporan, moram se po suncu spustiti nekoliko stotina metara niz brijeg, i s druge se strane ponovno uspeti. No, odmah kreem na put i najprije se sputam kroz vinograde i umu, zatim udarim poprijeko uskom zelenom dolinom, a onda, s druge strane, penjem se strmim breuljcima koji su ljeti puni ciklama, a zimi puni emerika. Prvo dijete koje u selu sretnem pitam to radi stara Nina. Eh, pria malian, ona naveer jo uvijek sjedi na crkvenom zidu i mre duhan. Zadovoljno produim: dakle, jo je iva, jo ju nisam izgubio, ljubazno e me doekati i neto e, dodue, mumljati i jadikovati, ali mi ipak pruiti svijetao primjer usamljenog starog ovjeka koji svoje godine, svoju kosto-bolju, svoje siromatvo i osamu podnosi ilavo i ne bez odreene radosti, a pred svijetom se ne krevelji i ne klanja, ve na njega pljuje odluna da do posljednjega asa ne prihvati ni lijenika ni sveenika. 246 247 S bljetave sam ulice pokraj kapele zaao u sjenu prastaroga mranog zida koji knvudav i prkosan stoji na litici planinskoga grebena i ne zna za vrijeme, ne poznaje drugu sadanjost osim sunca koje se vjeno ponovno vraa, nikakvu

drugu mijenu doli smjenu godinjih doba, iz desetljea u desetljee, iz stoljea u stoljee. Jednom e i ti stan zidovi pasti, ti lijepi, mrani, nehigijenski kutovi bit e preureeni i opskrbljeni cementom, limom, tekuom vodom, higijenom, gramofonima i drugim kulturnim dobrima, nad kostima stare Nine stajat e hotel s francuskim jelovnikom ili e si neki Berlinac izgraditi ljetnikovac. No danas su jo tu i ja ulazim preko visokoga kamenog praga i iskrivljene kamene stube u kuhinju svoje prijateljice Nine. Tu kao i uvijek mirie na kamen i prohladnu svjeinu, a i kavu i intenzivno mirie na dim zelenog drveta, a na kamenu podu na svojoj niskoj klupici sjedi stara Nina ispred golema kamina u kojem pucketa vatrica od ijega joj dima pomalo suze oi, i svojim smeim, od kostobolje kvrgavim prstima gura iverje natrag u vatru. "Zdravo, Nina, sjeate li me se jo?" "Oh, Signorpoeta, caro amico, son content di rivederla!" Pridie se, premda to ne elim dopustiti, polako ustaje i s naporom pomie ukoene udove. U lijevoj ruci podrhtava joj drvena tabakera, grudi i lea zagrnula je crnim vunenim rupcem. Iz toga starog, lijepog lica ptice grabljivice tuno-podrugljivo gledaju otre vilaste oi. Gleda me podrugljivo i prijateljski, zna ona Stepskoga vuka, zna da sam dodue signore i nekakav umjetnik, no da se sa mnom ne dogaa bogzna to, da sam tumaram Ticinom i da sam uhvatio isto onoliko malo sree kao i ona premda smo ju zasigurno oboje prilino marljivo traili. teta, Nina, to si za mene roena etrdeset godina prerano. teta! Dodue, ne doivljava te svako lijepom, nekima prije slii na staru vjeticu pomalo upaljenih oiju, iskrivljenih udova, prljavih prstiju i s burmutom pod nosom. Ali kakav je to samo nos na naboranom orlovskom licu! Kakvo dranje kada se tek uspravi i svojom mravom visinom uspravna stoji! I kako je samo pametan, kako ponosan, kako prijeziran, a ipak ne zao pogled tvojih lijepo oblikovanih, slobodnih, neuplaenih oiju! Starice Nino, kako lijepa djevojka morala si biti, kako lijepa, odvana, rasna ena! Nina me podsjea na proteklo ljeto, na moje prijatelje, 248 moju sestru, moju voljenu - sve ih poznaje - usput zaviruje u lonac, vidi da je voda prokljuala pa iz ladice mlinca naspe mljevenu kavu, stavi preda me alicu, ponudi mi burmut, i sada sjedimo uz vatru, pijemo kavu, pijuckamo u vatru, pripovijedamo, ispitujemo, polako postajemo utljivi i priklopimo pokoju o kostobolji, o zimi, o dvojbenosti ivota. "Kostobolja! Kurva je to, prokleta kurva! Sporca puttana! avo ju odnio! Dabogda crkla. Ma, pustimo psovke! Sretna sam to ste doli, jako sam sretna. Ostanimo prijatelji. Kada si star, ljudi ti vie ne svraaju esto. Sedamdeset i osma mi je sada." Jo jednom se s naporom ustane, ode u susjednu sobu u kojoj na zrcalu stoje poutjele fotografije. Znam da trai dar za mene. Ne pronalazi nita pa mi na dar ponudi neku od starih fotografija, no kako ju ne elim uzeti, moram barem jo jednom smrknuti iz njezine burmutice. U zadimljenoj kuhinji moje prijateljice nije vie odve isto i nimalo higijenski, pod je sav zapljuvan, niz stolac visi poderana slama, a rijetki od vas itatelja rado bi pili iz ovog lonia za kavu, ovog starog limenog lonia, crnog od ai i sivog od pepela na ijim se rubovima u dugom nizu godina uhvatila debela kora sasuene, zgusnute kave. Mi ovdje ivimo izvan dananjega svijeta i vremena, dodue malo zaputeno i jadno, pomalo oronulo i nimalo higijenski, ali zato blizu ume i planine, blizu koza i kokoi (koje kokodaui tre po kuhinji), blizu vjetica i bajki. Kava iz iskrivljenog limenog lonia divno prija, jaka posve crna kava s laganom, aromatinom primjesom trpkoga okusa po dimu od drva, a nae druenje i ispijanje kave i psovke i tepanja i hrabro staro Ninino lice neizmjerno su mi drai od dvanaest poziva na kavu s plesom, od dvanaest veeri s knjievnim razgovorima u krugu

slavnih intelektualaca - premda zasigurno ni tim lijepim stvarima ne bih elio odrei relativnu vrijednost. Vani sada zalazi sunce, Ninina se maka vratila i skoila joj u krilo, a odsjaj vatre na okreenim kamenim zidovima topliji je. Kako hladna, kako okrutno hladna mora daje bila zima u ovoj visokoj, sjenovitoj, praznoj kamenoj pilji u kojoj nema niega osim siune otvorene vatre koja treperi u kaminu i ove stare usamljene ene s bolnim zglobovima, koja nema drugoga drutva osim make i ove tri kokoi. 249 Nina potjera maku i ponovno ustane, visoka i sablasna u tom polumraku, mrava i koata s bijelim uperkom na strogom licu ptice grabljivice. Jo mi ne da poi. Pozvala me da jo jedan sat budem njezin gost, pa odlazi po kruh i vino. (1927.) Opreke Sredina je ljeta i veliko stablo ljetne magnolije pred mojim prozorima ve tjednima je u cvatu; ono je simbol junoga ljeta u svom prividno nehajnom, prividno ravnoduno sporom, no zapravo brzom i rastronom nainu cvjetanja. Od snjenobijelih, ogromnih aki uvijek ih je nekoliko, najvie osam ili deset, istodobno otvoreno, i dok stablo tijekom dva mjeseca svoga cvata u cjelini pokazuje uvijek isto lice, ti predivni golemi cvjetovi zapravo su tako prolazni: nijedan od njih ne ivi due od dva dana. Iz blijedog, zelenkasto osjenanog pupoljka taj cvijet se otvara najee u zoru, i lebdi isto bijel i arobno nestvaran odraavajui svjetlost poput snjenoga Atlasa, lebdi jedan dan provirujui iz tamoblistavih, tvrdih, zimzelenih listova, a onda potiho stane mijenjati boju, utjeti na rubovima, gubiti oblik i starjeti s ganutljivim izrazom klonua i umora, a i to starenje traje samo jedan dan. Zatim je bijeli cvijet ve promijenio boju, postavi kao cimet svijetlosme, a latice, juer kao Atlas, danas su pod prstima poput tanke, njene stavljene koe: arobna, divna tvar, njena poput daha, a ipak vrsta, ak i gruba. I tako moje veliko stablo magnolije iz dana u dan nosi svoje iste, snjene cvjetove i kao da su uvijek jedni te isti. Ugodan, uzbuuju, zamaman miris koji podsjea na miris svjeih limuna, ali sladak, dopire s cvjetova u moju radnu sobu. Veliko stablo ljetne magnolije (ne treba ga brkati s proljetnom magnolijom takoer poznatom na sjeveru), ma koliko bilo lijepo, nije uvijek moj prijatelj. Ima godinjih doba kada ga promatram zamiljeno, ak i neprijateljski. Ono raste i raste, i u deset godina koliko mije susjed, toliko se istegnulo da mi je u jesenskim i proljetnim mjesecima balkon ostao uskraen i za ono malo jutarnjega sunca. Izraslo je ono u krnoga momka i svojim jakim, jedrim stasom esto mi 250 slii na nekog neotesanog, naglo izraslog, pomalo nesklapnog mladia. No sada, u vrijeme njegova ljetnog cvata, ono sveano stoji puno njenoga dostojanstva, klepee na vjetru svojim ukoenim, kao lakiranim sjajnim listovima brino pazei na svoje njene, odve lijepe i odve prolazne cvjetove. Nasuprot tom stablu s njegovim blijedim divovskim cvjetovima stoji jedno drugo, patuljasto stablo zasaeno u loncu na mome malome balkonu. To je zdepasto patuljasto stablo, neka vrsta empresa, ni metar visoko, ali skoro ve etrdeset godina staro, mali kvrgavi i samosvjesni patuljak, pomalo ganutljiv i pomalo komian, pun dostojanstva, a ipak udnovat i sposoban ovjeku izmamiti osmijeh. Tek sam ga nedavno dobio na dar, za roendan, i sada tu stoji, prua svoje karakterne, kao u desetljetnim olujama okvrgavjele grane jedva duine prsta, i ravnoduno gleda prema svom divovskom bratu od kojega bi dva cvijeta bila dovoljna da prekriju asnoga patuljka. Njega to ne smeta, ini se da uope ne primjeuje velikoga tustog brata, magnoliju iji je jedan list velik kao cijela njegova grana. U svojoj udnovatoj maloj monumentalnosti doima se duboko zamiljenim, posve zagledanim u sebe, i doima se prastaro,

onako kao to i ljudski patuljci esto mogu izgledati, tako neizrecivo staro ili bezvre-menski. Po ovoj tekoj ljetnoj vruini, koja nas ve tjednima pritie, vrlo malo izlazim, ivim u svojih nekoliko sobica, iza sputenih roleta, a drutvo mi prave dva stabla, div i patuljak. Divovska magnolija ini mi se simbolom i zovom svekolika rasta, svekolika nagonskog i prirodnog ivota, svekolike bezbrinosti i bujne plodnosti. Nasuprot tomu, utljivi patuljak, u to ne treba sumnjati, pripada suprotnomu polu: njemu ne treba toliko prostora, nije rastroan, ne tei za intenzitetom i trajnou, on nije priroda, ve duh, nije nagon, nego volja. Dragi mali patulje, kako udesno i razborito, kako ilavo i prastaro izgleda! Zdravlje, vrsnoa i bezbrini optimizam, nasmijeeno odbijanje svih dubljih problema, zadriglo kukaviko odricanje od agresivnog propitivanja, ivotno umijee uivanja u trenutku - to je parola naeg vremena - tako se ono nada da e zavarati sjeanje na svjetski rat koje titi. Pretjerano neoptereen problemima, 251 oponaajui ameriki stil, poput glumca zakrabuljena u debelu bebu, pretjerano glup, neuvjerljivo sretan i nasmijeen ("smi-ling"), takvim se ukazuje taj pomodni optimizam, svakoga dana ureen novim blistavim cvjetovima, slikama novih filmskih zvijezda, brojkama novih rekorda. No da su sve te veliine trenutane, da sve te slike i svi ti rekordi traju tek jedan dan, to nitko ne pita, jer uvijek stiu novi. A uslijed toga pomalo prenapuha-nog optimizma, pretjerano glupog optimizma, koji rat i bijedu, smrt i bol proglaava glupou koju ljudi samo umiljaju, i koji ne eli znati ni za kakvu brigu ili probleme - uslijed toga nadnaravno velikoga, po amerikom uzoru napuhanog optimizma, duh biva prisiljen i podraen na isto takva pretjerivanja, na udvostruenu kritinost, na produbljenu problematiku, na neprijateljsko odbijanje te cijele djeje slike svijeta, u bojama zrele maline, koju odraavaju pomodne filozofije i ilustrirani asopisi. Tako izmeu moja dva susjed-stabla, arobno vitalne magnolije i udesno dematerijaliziranog i oduhovljenog patuljka, sjedim i promatram igru suprotnosti, o tome razmiljam, na vruini dremuckam, malo puim i ekam da se spusti veer i iz ume prostruji neto svjeiji zrak. I posvuda u onome to inim, itam, mislim, svugdje nailazim na isti razdor dananjega svijeta. Svakoga dana dobivam nekoliko pisama, najee od nepoznatih ljudi, u pravilu dobronamjerna i dobroduna pisma, koja ponekad odobravaju, ponekad optuuju, no sva govore o istom problemu, i sva su ili proeta nevienim optimizmom i mene pesimista ne mogu dovoljno pokuditi ili ismijati ili saalijevati - ili mi, pak, daju za pravo, daju mi fanatino i pretjerano za pravo, voeni dubokom nevoljom i oajanjem. Naravno da oboje imaju pravo, magnolija i patuljasto stablo, optimisti i pesimisti. Samo ja one prve smatram opasnijima, jer ne mogu gledati njihovo silno zadovoljstvo i njihov siti smijeh, a da se ne sjetim 1914. godine i onoga toboe tako zdravog optimizma kojim su u to vrijeme itavi narodi sve smatrali divnim i arobnim, i prijetili staviti pred zid svakog pesimista koji bi podsjeao na to da su ratovi zapravo vrlo opasni i nasilni pothvati i da bi to moglo moda i tuno zavriti. Ti su pesimisti dijelom 252 ismijani, dijelom stavljeni pred zid, a optimisti su slavili to veliko doba, klicali i godinama pobjeivali sve dok se oni i itav njihov narod nisu dobrano umorili od klicanja i od pobjeda i iznenada se slomili, pa su ih negdanji pesimisti morali tjeiti i ohrabrivati na daljnji ivot. Ne mogu to iskustvo potpuno zaboraviti. Ne, naravno da mi ljudi duha i pesimisti nemamo pravo kada svoje doba optuujemo, osuujemo ili mu se podsmjehujemo. No, ne bismo li na posljetku mi

ljudi duha (danas nas nazivaju romantiarima ne mislei pod tim nita ljubazno) trebali biti djeliem ovoga doba, imati pravo govoriti u njegovo ime i utjelovljivati jednu njegovu stranujednako kao i boksai koji se tuku za nagrade ili proizvoai automobila? Na ovo si pitanje neskromno dajem potvrdan odgovor. Ta dva stabla u svojoj udesnoj opreci stoje, kao i sve stvari u prirodi, neoptereena oprekama, svako sigurno u sebe i u svoje pravo, svakojako i ilavo. Magnolija, nabrekla u svojoj sono-sti, odie uzbudljivim mirisom svojih cvjetova, dok se patuljasto stablo sve dublje povlai u se. (1928.) S jeseni Uvelo jejo jedno ljeto, skratio se dnevni luk sunca, a iz none izmaglice, u dolini, svakoga jutra ume izranjaju malo ue, malo ogoljenije. Jo ponegdje usred ute kestenove ume nazire se plavkasta mrlja, tamna kao ljeti: to su akacije na vlanom tlu koje se dugo zelene. No zato, kada i njih sustigne, zastraujue brzo venu. Mali listovi, poredani dva po dva, preko noi ute i padaju, lijepo i umorno, lelujave zlatne kapi, u veliki grob. To je vrijeme kada za me poinje putovanje. Od proljea sve do prvih hladnih noi sjedim usidren i nita me ne moe izmamiti iz moga ladanjskoga boravita. Tu ivim u umi i planini, promatram cvijee i gutere, oslukujem leptire i zmije, crtam stara ticinska sela i slikam pejzae modroga jezera iza arenih lea ume tustih poput gusjenice. Smei zidni guter i veliki modro-zeleni smaragdni guter s paunovim vratom koji se prelijeva u 253 tamnomodrim nijansama bliski su mi, kao i vretenca staklastih krilaca i male smekaste bjelouke uz potok i debele dugake eskulapove zmije u ljunku sunanih obronaka. Ja znam gdje se gnijezde sojke kretalice i zelene une, poznam omiljena obita-. valita lastinoga repa, veernjega pauneta, "panjolskih zastava". Pjeaei, poivajui, slikajui, dokoliarski, a ipak marljivo, iz godine u godinu temeljito sam upoznavao ovu lijepu zemlju od koje stranci na svojim priglupim, beskorisnim masovnim putovanjima ne uspiju vidjeti nita osim prizora s razglednice. Upoznavao sam ih iz mjeseca u mjesec, umu, polja i vinograde, ljude i poljsko cvijee. No, s godinama, zime mi ovdje na jugu postadoe nepodnoljive usprkos lijepom, dragom suncu. Kina su razdoblja deprimirajua; etiri promrzle zime, u doba inflacije, prosjedio sam ovdje pred vatricom u ognjitu trajno si naruiv-i zdravlje. Otada i otkako mi lisnica ponovno doputa, zimi odlazim ne da bih vidio ljepe krajeve, jer takvih nema, niti da bih traio promjenu, jer dosada je neto to priroda ne pozna, ona je graanski izum - no ja putujem u toplice, putujem u gradove u kojima postoje vrata i prozori koji se dobro zatvaraju, topli drveni podovi, dobre pei, lijenik i maser, i dok uz njihovu pomo pokuavam podnijeti zimske boljetice, usput mi se neoekivano dogodi i neto lijepo: posjet prijateljima, dobra glazba, pretraivanje knjinica i galerija. Stanujem tada u gradu, pa mi, premda me je teko pronai, dolaze svakakvi ljudi. Dolaze neshvaeni slikari s mapama punim sjajnih skica, dolaze mladi samosvjesni ljudi koji, zavrivi filologiju, sada o meni ele pisati doktorsku disertaciju, pa ju i piu neustraivo razdirui na komadie mene i ono to sam trideset godina radio, a njihov im fakultet za to na mudru glavu natakne doktorski eir. Dolaze pijani bohemi koji esto znaju dobre prie i svakako su izdaniji od bilo kojeg "dobrog drutva", a dolaze i kometi i ekscentrici duha, geniji s manijom proganjanja, osnivai religija, magiari. Sve donedavno povremeno je dolazio i dragi siroti pjesnik Kla-bund, pun pria, pun znatielje, mladolika i uvijek pomalo grozniava lica, ili bi, pak, na brzinu i samo na sat, dva, bez prtljage i stigavi vlakom u pogrenom smjeru, osvanula plavokosa vila Emmy Hennings, a prije se katkada pojavljivao i suhonjavi gnom Hans Morgenthaler koji je malo govorio, sebi u brk se smijao,

254 kadto iz depa izvukao strahovito zdvojne pjesme i bio na smrt bolestan; on je takoer ove godine umro. Za sve njih ja sam neka vrsta ujaka, uzajamno se volimo, oni me s uenjem gledaju kako naizgled ivim sasvim graanskim ivotom, a istodobno ipak pripadam njihovom svijetu, no ne ubrajaju me sasvim u svoje, u ceh apatrida, premda znaju da ne volim samo Mozarta i firentinske Bogorodice, ve isto toliko i one koji su zastranili, proganjane stepske vukove. Razmjenjujemo pjesme i crtee, dajemo jedni drugima adrese svojih redakcija, posuujemo si knjige i popijemo koju bocu vina. Ponekad se dam nagovoriti i na put u neki lijep grad eljan obrazovanja, jednom na godinu, pa tamo dobijem novac za put i honorar, u pratnji znalca razgledam znamenitosti grada, a zauzvrat jednu veer moram nepoznatim ljudima u nekoj nesimpatinoj dvorani itati svoje pjesme i svaki put to inim s osjeajem: "Nikad vie!" No prije negoli ponovno zapone gradski i putniki i luta-laki ivot moram se ovdje oprostiti, izvui korijenje iz zemlje, spakirati kovege, rukovati se s Natalinom i Marijom i Annun-ziatom, moram s prtljagom otputovati u Lugano i sjesti rja vlak, a jo i tada sam kod kue, svezan i podinjen, i tek kada ieznu posljednji ruiasti obronci planina, a jelove se ume prue prema Gotthardu, najednom me okrui tuina i sloboda, i ponovno sam biljka bez korijena, lutalica. Ve tri dana u mojoj sobi razjapljen stoji veliki koveg i ponovno se moram pakirati. Moram to dobro smisliti, jer odlazim na barem est mjeseci. Odjea, izme i rublje - to je lako, izvue ih iz ladica, stavi u koveg, na njega sjedne i pritisne. Ali sve ostalo, sve one sitnice potrebne za rad i zadovoljstvo! Mora ponijeti knjige i slikarski pribor i knjige skica, pa i neku od slika da bi njome promijenio ar hotelskoj sobi, i jo tota, no najee ponese ono pogreno. Kada se pakira, ovjek je uvijek pretjerano praktian i pedantan. A upravo su te "praktine" stvari nevane jer ih posvuda moe nai i svugdje su iste. Ali neka od onih nepraktinih stvar, dobro odabrana, moe cijeloj prtljazi dati smisao i dra: neki talisman, preparirana ptica, hrpa starih pisama. Emmy to divno zna, ona otputuje ne ponijevi ni cipele ni rublje, no zato ponese sliku Bogorodice i okruglu glazbenu kutijicu na ijem valjiu 255 ima tri pjesme kojima je naas uveselila ve mnogu beznadnu brau. Opratam se od mnogoega. Pospremam knjige koje sam posljednje proitao: lijepe knjige ovaj put! Bio je to "Siroti Chat-terton" E. Penzoldta (nakladnik "Insel") iznimno ljupka knjiga, knjiga za lutalice i nezvane goste ivota. Bilo je to djelo iz ostavtine dragoga Klabunda, roman "Borgia" (izdava Phaidon, Be), lijepa knjiga kao i sva Klabundova djela, koja je hinei neku prtavu snagu u stvarnosti vruica, stalna poviena temperatura bolesnika, no puna njegove gipke razigrane mate i melodiozna jezina umijea. Vrlo vrijednim itanja uinilo mi se i djelo "Godite 1902." Ernsta Glaesera (izdava Kiepenheuer) koje je moda prije dokument jednoga vremena, nego pjesniko djelo; no je li to bitno ako nas knjiga katkada pogaa izravno u srce. Meutim, sve te knjige, ma koliko bile lijepe, moraju ostati ovdje. Ponijet u neto drugo, neto od Huga Balla, neto od Stiftera, svezak Goethea. Uto mi padne poklopac kovega; izgleda da mu je, starcu, dovoljno. U mnogim je zemljama bio i brojnih se jezika nasluao, gorostasni kineski nosai tereta u malajskim su ga i indijskim lukama prtili s broda na brod, s broda u hotel, a na malenom se amcu danima vozio uzvodno nekom praumskom rijekom u Nizozemskoj Indiji. Nadam se da e izdrati jo koju godinu, ne bih ga volio nadivjeti. Uskoro u biti spreman za put. Nadam se da u u Zurichu na programu nai neku Mozartovu operu ili "Pentezileju" Othmara Schoecka, i tamo ostati nekoliko dana. Nadam se da su iz Bade-na sada ve otili ljeilini gosti, pa u se

tamo smjestiti na neko vrijeme, lei u kupku, namjestiti stol za slikanje i pisanje i higijenski predrijemati poetak zime. Moda u nai nekoga tko e mi na par tjedana posuditi staklenku sa zlatnim ribicama da prikratim vrijeme i ne budem tako usamljen. Mojaje prijateljica na putu, ovih bi se dana trebala pismom javiti iz Bea ili Krakova. Vrati se brzo, draga ptico selice! Ve mi rukama i nogama struji putna nervoza, ne sjedi mi se vie u sobi, ne ide mi se u etnju. Ugaam svojoj elji i trpam sve rublje u koveg. Tu je i zelena koulja koju sam jednom zgodom dobio od prijateljice. Kamo e sa mnom putovati, zelena kouljice? Otisnut emo se 256 ; na put, stanovati u prolaznim zaviajima, u hotelima, iznajmljenim sobama, uvijek se iznova malo osvjeiti i obnoviti s poneto pranja i glaanja sve dok nabori ne postanu krhki i na se oblik raspadne. Tad emo se preobraziti, kouljo moja, ti vie nee biti koulja, ve krpa, moda jednom postane lijep, bijel komad papira na kojem ljubavnik pie svojoj djevojci iz tuine. A ja vie neu biti putujui pacijent i literat, nego u kruiti u nekim drugim krugovima, otpuhnut u neke druge vrtloge. Moda u se vratiti, studirati filologiju i napisati disertaciju ili se baviti nekom igrom. A moda sam sada proao kroz istilite ovjetva i vie se neu vratiti ili u se, kao vitka, crvena lisica, kao pametna, okretna kuna, kao tihi, tamni gu vratiti na zemlju koju jo uvijek volim. (1928.) Splavarenje Vjerojatno jo i danas negdje na Zemlji kroz travu i umu teku potoci i rijeke, u cik zore na rubovima uma u oroenu liu stoje srne blagih oiju, moda se dananjoj djeci njihov potok s cementiranim obalama i njihova livada sa sportskim igralitem i draima za bicikle ine isto tako lijepima i asnima kao to se nama nesuvremenima neko, prije pola stoljea, inio pravi potok i prava livada. Nema smisla o tome se sporiti, moda je u meuvremenu svijet doista postao savreniji. Bilo kako bilo, mi stariji ipak mislimo da smo prije etrdeset do pedeset godina jo neto udisali, neto kuali i doivljavali stoje otada posve iezlo iz ovog usavrenog svijeta: ostatak nevinosti, ostatak bezazleno-sti i seoske jednostavnosti koju se u ono doba usred Njemake jo ponegdje moglo sresti, dok ju se danas i u Polineziji uzalud trai. Stoga se rado spominjemo djetinjstva i veselo, glupo i sebino uivamo u pravu svoje dobi da na raun dananjega hvalimo prola vremena. Ovih dana vratila mi se uspomena na to sada bajkovito d|etinjstvo. Dobro dola, lijepa uspomeno! Kroz moj rodni grad u Schwarzwaldu protjecala je rijeka, rijeka uz koju su tada stajale tek rijetke tvornice, na kojoj je bilo mnogo starih mlinova i mostova, pliaka zaraslih u a i ipraja 257 johe, u kojoj je bilo mnogo riba, a ljeti milijuni tamnoplavih vretenaca. Nije mi poznato kako su se ribe i vretenca odrale izmeu sve veih cementnih podzida obale i sve veeg broja tvornica, moda su jo uvijek tu. No, vjerojatno je davno iezlo neto stoje tada postojalo na rijeci, neto lijepo i tajanstveno, bajkovito, neto najljepe to je posjedovala ta lijepa arobna rijeka: splavarenje. Tada, u nae doba, tijekom ljeta jelovi su trupci iz Schwarzwalda na golemim splavima prevoeni malenim rijekama sve do Mannheima, a katkada jo i dalje, sve do Nizozemske. Splavarenje je bilo poseban zanat i za svaki je gradi u proljee pojava prve splavi bila vanija i neobinija od pojave prvih lasta. Takva splav (koja se na vapskom nije zvala "das FloB", ve "der Flooz") sastojala se i/ samih dugih ]clovih i borovih trupaca s kojih je skinuta kura, ali nisu dalje obraivani, a splav se sastojala od veeg broja lanaka. Svaki

je lanak obuhvaao osam do dvanaest trupaca koj i su na krajevima bili svezani, a na svakom lanku elastino je visio sljedei lanak, povezan vrbama, pa se splav, ma koliko duga bila, svojim pokretnim lancima mogla prilagoavati rijenim zavojima. Meutim, nerijetko se dogaalo da se splav zaglavi, stoje za cijeli grad bio uzbudljiv dogaaj, a za mlade pravo slavlje. Splavari, kojima su se s mostova i s prozora kua viestruko rugali zbog njihove nespretnosti, bili su bijesni i morali grozniavo raditi, gazili su psujui do struka u vodi, vikali i pokazivali ono poznato divljatvo i sirovost svog stalea; jo mrzovoljniji i ljui bili su mlinari i ribari, i svi koji su od rijeke ivjeli i zaraivali, a napose brojni koari dobacujui splavarima poalice i psovke. Ako se splav zaglavila ispod otvorene ustave, tada bi se najvie mlinari uzetali i raspsovali, a nas djeake zadesila bi katkad posebna srea: rijeno je korito jednim dijelom bilo skoro prazno, pa smo ispod brane mogli rukama loviti ribe, iroke, svjetlucave crvenperke, hitre, bodljikave grgee, a katkada i paklare. Splavari su oito pripadali lutalicama, divljacima, putnicima, nomadima, a splav i splavare uvari udorea i reda nisu ba podnosili. Nasuprot tomu, za nas djeake, kad god bi se pojavila splav, to je bila prigoda za pustolovine, uzbuenja i sukobe sa snagama reda. Kao stoje izmeu mlinara i splavara trajao vjeni 258 rat u kojem sam uvijek bio na strani splavara, tako je kod naih uitelja, roditelja i teta postojala odbojnost prema splavarstvu i nastojanje da nam se to vie onemogui doticaj s njim. Kada bi nekom od nas kod kue izletjela vrlo nepristojna rije ili sona psovka, teta bi rekla da smo to, naravno, opet pokupili od splavara. A nerijetko bi nas onoga dana, koji bi se prolaskom splavi za nas pretvorio u praznik, otac istukao, majka plakala, a policajci na nas vikali. Jedna lijepa pria, koju smo kao djeaci voljeli vie od svega, govorila je o malom djeaku koji se unato svim zabranama popeo na splav i njome stigao sve do Nizozemske i mora, da bi se tek nakon nekoliko mjeseci vratio oaloenim roditeljima. Poi stopama toga djeaka godinama je bila moja arka elja. Mnogo ee negoli je moj dobri otac slutio, kao djeai sam na kraim relacijama bio slijepi putnik na splavi. To je bilo strogo zabranjeno i ne samo da si protiv sebe imao odgajatelje i policiju, ve na alost najee i same splavare. Nema za djeaka ljepe i uzbudljivije stvari na svijetu od vonje na splavi. Kada mislim na to, u meni se stotinama arobnih mirisa budi cijeli zaviaj i prolost. Popeti se na ploveu splav moglo se ili s mo-stia na brani, takozvane "ustave", ili pak s obale, to esto nije bilo nimalo teko, ali se svaki put moralo platiti djelominim ili cijelim kupanjem. Jo najlake je bilo za vrlo toplih ljetnih dana, kada smo ionako na sebi imali vrlo malo odjee, bez cipela i arapa. Tada smo lako stizali do splavi, a ako si se jo uspio i sakriti od splavara, bilo je divno nekoliko milja sputati se niz rijeku izmeu zelenih tihih obala prolazei ispod mostova i ustava. No za vrijeme plovidbe, ako splavar prema tebi ne bi bio pretjerano ljubazan, postavio bi te na hrpu dasaka, pa si vrlo brzo mogao iskusiti i sve nedae splavarskog zanata na kojem si im inae zavidio. Stajao si nesigurno na skliskim trupcima izmeu kojih je voda neprekidno prskala, bio si mokar do koe, a ako nije bilo vrlo toplo, ubrzo bi se poeo smrzavati. A onda se bliio trenutak kada si morao napustiti splav koja je brzo plovila. Padala je veer, drhturio si od vlane hladnoe i dospio u kraj u kojem obale vie nisi tako dobro poznavao kao kod kue. Sada 259 je trebalo uvrebati mjesto i bez predomiljanja ga odmah iskoristiti - obino je u tom posljednjem trenutku palo jo jedno kupanje, esto je bilo i opasno,

a katkada se znala dogoditi nesrea; i sam sam tom zgodom iskusio jezu pogibelji. A kada bi zatim sretno ponovno bio stigao na kopno, pod nogama osjetio tlo i travu, put do kue bio je dug, katkada vrlo dug. Stajao si tako u mokrim cipelama, mokroj odjei, bez kape koju si izgubio, nakon dugog stajanja na skliskim, mokrim trupcima osjeajui slabost u listovima i koljenima, a ipak si morao pjeaiti jo sat ili dva ili jo due, da bi te na kraju doekala uplakana majka, uasnuta teta i smrtno ozbiljan otac koji su hvalili Boga stoje zabludjela djeaka, mada nije zasluio, sauvao iva i zdrava. Od djetinjstva |e bilo tako: nita nisi dobio na dar, svaku si sreu morao platiti. I kada danas raunam u emu se zapravo sastojala srea takve vonje na splavi, kada oduzmem sve tegobe, napore i nezgode, malo toga preostane. No to malo to ostane, divno je; tiha, brza i uzbudljiva vonja hladnom rijekom to glasno ubori, izmeu vode to glasno prska, arobni prolasci ispod mostova kroz debelu, dugaku viseu pauinu, sanjarski trenuci uranjanja u neizrecivo blaen osjeaj putovanja, kretanja, bijega i vonje u svijet, prema Neckaru, prema Rajni i Nizozemskoj - i to malo to ostane, ta vlanost, smrzavanje, to blaenstvo plaeno psovkama splavara i propovijedima roditelja sve je nadoknaivalo, bilo je vrijedno svega to si za to morao rtvovati. Bio si splavar, bio si putnik, nomad, plovio pokraj gradova i ljudi, tiho i nigdje ne pripadajui, i u srcu osjeao irinu svijeta i neobinu enju za domom. O ne, to zasigurno nije bilo preskupo plaeno. (1928.) Neko u Wiirzburgu Ima gradova - primjerice Weimar - u kojima su pjesnici ivjeli i umrli. Prolazite njima i itate spomen-ploe nad ulaznim vratima, pozdravljate Goethea, Wielanda, Herdera, a onda vam padne na pamet da su svi ti pjesnici, dodue, doista umrli u tom 260 gradu, no da nijedan u njemu nije roen. Nasuprot tomu, doete li u Stuttgart i na izletu posjetite dva, tri susjedna gradia, trebat e vam itave stranice u biljenici da biste zapisali imena svih pjesnika koji su tamo roeni. Da sam budui pjesnik i da se upravo bavim izborom svoga rodnog mjesta, u razmatranje bih sasvim ozbiljno uzeo grad Wiir-zburg na Majni. Taj lijepi grad ostavlja jak dojam da pjesniku, koji je u njemu roen, ima to za dati. Poavi iz gostionice u etnju, stiem nehotice vrlo brzo do najvee zgrade u gradu, do Rezidencije. Pred zgradom vidim prostran, vrlo tih poploan trg, daleko iza vidim portale koji ekaju, vidim reetkasta vrata koja obeavaju vrt. No, u nepoznatu gradu ne volim odmah zapoeti sa znamenitostima, ne volim od njega najprije vidjeti ono to mi je iz knjiga i slika odavno poznato. Stoga privremeno zaobilazim Rezidenciju i ponovno se okreem prema sreditu grada. Ubrzo primjeujem da taj grad pripada onim ljubaznim i hranjivim gradovima u kojima niti se materijalne potrebe ljudi zadovoljavaju krto i asketski niti se oholo skrivaju. Ne, ovdje posvuda veselo i zamamno mirie na kruh i sir, kobasice i ribe, u mnogim trgovinama i na tandovima te ukusne stvari raskono su i lijepo rasprostrte, brojni hljepii, kruhovi, peciva i kifle razliitih oblika, obilje kobasica svih veliina i boja, a izmeu njih iz malenih duana i sa tandova na trnici blistaju se vesele i blage mrtve prirode od povra i voa, kraj njih se smijee lijepi, ugodni cimeri, a kroz otvorena vrata trgovine dopire blag miris kave i duhana, kroz otvorena podrumska vrata miris bavi i vina, kroz otvorena crkvena vrata miris tamjana - tu se ne ivi nordijski, protestantski i apstraktno, ve posve junjaki, katoliki, dobro odmjereno. Tu ne vlada ni gladna askeza ni pohlepna pomama za zabavom, ve skladna ivotna radost. Tu jo ljudi uivaju u tom da svoj kruh, svoju ribu, svoju funtu svijea kupuju kod pekara, ribara, svjeara, u brojnim malim duanima, kod obrtnika i trgovaca koje osobno poznaju i s kojima pri

kupnji malo proavrljaju o gripi, o djeci i koli, o posljednjem stonom sajmu. Polako sam obiao ulice i trgove, predivne ulice, prekrasne trgove! Gotike crkve sezale su tankim elegantnim vrcima tornjeva u svijetlo jutarnje nebo, bogate, lijepe graanske kue iz 261 starih vremena stajale su uz put namjetajui izraze lica imunih osoba koje veoma dre do sebe, iznad sjenovitih zdenaca ivahne, poletne skupine baroknih figura verale su se k nebu, a u mnogim je ulicama skoro iznad svakih kunih vrata, skoro ispod svake uline svjetiljke stajala Bogorodica. U tom ugodnome gradu, jasno sam vidio, veoma su voljeli Majku Boju, tu najdraesniju duevnu sliku vjere. Ljudi joj nisu samo upravljali svoje molitve, nego ju imali i kod sebe, kod kue, bili s njom prisni, smatrali ju svojom, pa bi pred n]om napravili i koju alu. Bilo je toliko mnogo figura Bogorodice, izrezbarene, izlivene, isklesane i naslikane, gotiki pobone i barokno jedre, elegine iz 1450. g. i otresite iz 18. stoljea, velike i male, u boji i pozlaene, seljake i profinjene, damske i kumirske. U njezinoj sjeni i zatiti ivio je taj zadovoljni grad, u njezino] veseloj i pobonoj sjeni proivio sam i disao i ja jednoga sunanoga putnoga dana. Na prohladnom, vlanom malom trgu to je mirisao na kamen i vodu naao sam u koritima zdenca i postavljenim bavama ribe ulovljene u Majni i donesene na trnicu; masni arani i mrave tuke, tamne, tajnovite jegulje i sanjarski, skliski linjaci stajali su buljei svojim lijepim zlatnoutim oima kao zatoenici u previe plitkoj i gustoj vodi. Pozdrav vama, draga, nijema brao, ja znam to znai biti ulovljen i istrgnut iz svoga svijeta, osuen na zrak koji ne moe disati, na svjetlo na kojem moe samo umrijeti. Uhvaena rukom tuste prodavaice, na trenutak mi se pred oima na svjetlu dana zanjihala neka duguljasta, plemenita riba -mogao je biti barbun - sa svojim zlatnim, alobmm oima, oajnikim se pokretom iskoprcala i ljeskajui praakala na vlanom kamenom ploniku. Pobjegao sam. Ako je tu riblja trnica, pomislih, znai da ni Majna ne moe biti daleko, pa se prepustih osjeaju vlanosti i teine, zovu vodenjaka i riba, i ubrzo me neto povue kroz mraan kolni ulaz s ije je druge strane tekla Majna. No, ovdje nipoto nije bilo vlano, mrano, tmurno i nije vonjalo na ribu, ve je bilo bljetavo svijetlo. Modra i siva u svijetlim je pramenovima tekla iroka rijeka, nad njom se nadvio plemenit most s kojega su figure svetaca bacale sjene u vodu, poviena, ograena obala doekala me ne samo suncem i svijetlim odsjajima, ve i neoekivanom, silnom vrevom boja. Tamo je, naime, bilo podignuto sajmite pa se, ekajui veer i otvorenje, du obale pruio dugaak red primamljivih kioska. Vrtuljak s labudovima i konjima, velika ljuljaka, mediarski duani s bijelo-crvemm prugastim nadstrenicama, i muzeji i magiarski kabineti sa snanim, reklamnim shkarijama, s lijepim divljim krajolicima, smjelo izmiljenim ivotinjama i divljim, romantinim djevojakim i vilinskim likovima rasputenih kosa povukli su me natrag u carstvo umjetnosti i kulture. Volim prouavati tu vrstu narodnih umjetnina i njihovom stilu pristupam istim onim kritiarskim nainom kojim se povjesniari umjetnosti bave katedralama i Bogorodicama. Otkrivam velianstvenoga leteega lava, koji jo stoji (ili, tovie, leti) pod utjecajem Rubensove kole, naizgled dobar ueniki rad iz prvog do drugog desetljea novoga vijeka, i pronalazim herojski krajolik s hijenama i vulkanom koji riga vatru, stil Douanier, s kraja srednjega vijeka. Obogaen tim biljekama, prelazim preko mosta na kojem zgodni cimeri obeavaju plave i peene ribe, u duaniu kupim cigaru i razglednicu i dugo se zadrim u razgovoru s prodavaem, karakternim mukarcem estitih, i pomalo previe pojednostavljenih politikih nazora, pa nastavljajui svoju skitnju dospijem kroz neku izumrlu uliicu pred stranji ulaz crkve. Uem, unutranjost je

bogato ureena, sa stupova i oltara bljeska mnogo zlata, predjednim od oltara stoji staklena vitrina, u njoj svjetluca nekoliko ljupkih boja i neto mae kao kakav pokret ili figura. Pribliim se i iza stakla ugledam Bogorodicu, tuno-lijepu Bogorodicu dugih vjea i tankih, elegantnih ruica kao u princeze. Ona arobno gleda iz svoga staklenoga kuita, daleka naemu svijetu, potrebita nekog drugog svijeta i uzduha, koji su joj u zamjenu pokuali posuditi u obliku ovog tankog staklenog kuita. U ljupkosti i otmjenosti svojih snova mnogo je profinjenija od nas, ljudi dananjice, a ipak me iza svojih lagano zrcalnih stakala nekako podsjea na ribe, moju sirotu brau, na njihove plaviaste boje srebra, njihove tune zlatnoute oi, njihovu za-toenost u bavi, nijemu patnju i neizbjenu smrt izmeu bucmastih ribarskih ena i vlanoga taraca. Tako sjedi i uti lijepo oslikana Bogorodica s prenjenim prstima i tunim lijepim vjea-ma, ivei prividnim ivotom u naem stoljeu i svojo] staklenoj 263 kutiji, a ipak nas tjei i jaa onaj njeni, boleljivi smisao u nama kojega je ona simbol i koji se u naem dananjem svijetu ini osuenim na smrt. No, dua ne umire. Ona se gasi u plemenitim, arenim snovima koje odnosi vjetar, iza staklenih se kutija utjee pobonim stvorenjima davnih stoljea, plaho i sestrinski govori sa stvorom koji pati, noipak nastavlja ivjeti i na posljetku preivljava rat i dravu i strojeve i svjetska carstva od kojih se i ono najstarije pokraj nje doima poput djeteta pokraj pramajke. Jo mnogo toga lijepoga i mnogo smijenoga vidio sam toga dana sve dok poslijepodne umoran i prepunjen slikama ponovno ne dospjeh na veliki, uspavani trg ispred Rezidencije. U njezinoj unutranjosti nalazila se stotinjak metara dugaka Tiepolova freska, i jo pokoja znamenitost. No, nije mi se s tim urilo, to nije bilo vano. Iza ogromnoga dvorca ekao me velik, raskoan vrt sa zelenim mladicama na granama i mnotvom pjevica u kronjama. Tamo se odmoriti, tamo na klupi sjediti, zatvorenih oiju uroniti u unutranje slike, sluati tanku, bljeskavu mreu zvukova brojnih ptijih glasova, osjeati na koljenima i rukama toplinu sunca, odmarati se i zaboraviti u kojem sam gradu i u kojem stoljeu - to nije bilo najgore od svega dobroga to mi je donio taj putni dan. (1928.) Let Ponovno sam pokuao putovati. Otputovao sam u vapsku i tamo su me ugostili svakovrsnim finim stvarima: vapskim vinom i kolaima, starim vijenicama, kapelama i mostovima, proljetnim jutarnjim oblacima iznad crvene zemlje i sutonima iznad uspavanih rijenih dolina. Nije nikakvo umijee u vapskoj se dobro osjeati ak i kada je ovjek bolestan i ima razloga za razliita nezadovoljstva - a ako je ovjek ak i rodom iz vapske i od djetinjstva razumije govor tih ljudi, te crvene oranice i vinograde, stare gradie, tada je prava srea proslaviti takav kratak povratak u zaviaj i vidjeti da sve te lijepe stvari jo postoje. A i vabe su mi ostale vjerne, stare sam prijatelje pronaao nepromijenjene, a nepromijenjen sam naao i stari vapski tisak koji jo i danas, godine 1928., ne moe zaboraviti ni oprostiti da se poluvabo Hesse svojedobno tijekom rata nije oduevljavao ni carem ni ratom, pa mi pri svakom povratku prijeteim prstom stavljaju do znanja da su od mene neto drugo oekivali. No, i taj ton pripada vapskom koncertu i za mene je dio zaviaja i ugode. No, kako to ve biva, ja sam se, usprkos svojoj staroj nesklonosti prema eljeznici (kada bih bio monik, u svojoj bih zemlji i danas zabranjivao uvoenje tih surovih strojeva) - usprkos, dakle, svemu tome dao sam se nagovoriti da nastavim putovanje te da i ostatku Njemake posvetim pozornost. Ta elja za putovanjem, koja mi u biti uope ne pristaje, imala je viestruke razloge. Ponajprije to stoje kod kue, u mome zimovalitu, ve etrnaest dana

leala moja pota i ekala me, stotine i stotine pisama, deseci novih knjiga i mnogo drugoga papira, pozivnice na aj i pozivnice na plaanje, poreza, a sve te papirne stvari rjeavale su se same od sebe, samo ako upravo tada nisi kod kue te ih pusti da lee i ekaju. Isto je bilo i s brojnim posjetima, sa svim onim nezaposlenim Berlincima i njihovim frankfurtskim kolegama koji su za uskrsnih praznika na jugu kina popodneva koristili za posjet pjesniku Hesseu. Mogli su dolaziti i na vratima kucati koliko god su htjeli, bio sam na sigurnom. No, bilo je i drugih, ljepih razloga za nastavak putovanja, meu inima i taj da me pratila lijepa i pametna druica koja nije bile voljna slijediti me na jug, ali je u smjeru sjevera bila spremna na odreene ustupke. Premda, dakle, na sjeveru nisam imao to traiti i bio unaprijed siguran u svoje razoaranje te unaprijed znao kakve e mi nevolje nakon toga prirediti povratak, bio sam dovoljno lakomislen i uvijek iznova sjedao u neki vlak, u neki od onih tijesnih, neljudskih, prepunih eljeznikih vagona u kojima je zrak zaguljiv i kroz ije prozore putnik satima i danima moe gledati samo kolodvore i tvornice. Kraj mene je sjedila moja druica, povremeno bismo sili u nekom lijepom starom gradiu, razgledali gotike portale i rokoko vrtove, u malim krmama kuali vino i kobasice, preko ograde mosta zurili u zelene rijeke i tamne, tihe ribe, i neopazice, polako, odmicali sve dalje na sjever u krajeve u koje sam zasigurno nikada ne bih odlutao, no u koje 264 265 sam sada dragovoljno dopustio da me se odvue vezanoga nitima draesnih sluajnosti i ugodnih zaborava. No, svemu jednom doe kraj, pa je tako jednoga dana zavrio i taj pomalo nepromiljeni put na sjever. Jednoga dana, probuen i otrijenjen, stajao sam u nekom sjevernonjemakom gradiu, mislim daje pripadao Brandenburgu, barem je bio okruen pijeskom i borovom umom, puhao je hladan vjetar, narjeje tamonjih ljudi zvualo mi je strano, a moja je druica bila otputovala i ve mi se javljala razglednicama iz neke druge zemlje. Bio je travanj, a prohladni je vjetar mrsio kiu i sunane zrake, i najednom sam postao svjestan svoga poloaja: da sam sam i da sam zalutao u neku tuu, pomalo negostoljubivu zemlju, ne znajui tono kako sam tu dospio, da se u mojem dalekom, malenom prividnom zaviaju u meuvremenu iz dana u dan sve neugodnije gomilala pota i druge obveze i nerijeeni poslovi, i da povratak iziskuje bezbrojne sate vonje eljeznicom - mnogo vie sati i dana u vlaku no to bih u takvom stanju mogao izdrati. Kako bi bilo dobro sada dobiti upalu plua i biti brzo izbavljen, ili zabunom pasti rtvom jednoga od onih brojnih politikih ubojstava, ili moi stvarati arolije, ili moi letjeti! ekaj, pa to je dobra pomisao: letjeti! Palo mije napamat da sam to jo davno kanio uiniti, da sam to svojedobno jednom ak i iskuao, davno prije rata, kada je zrakoplovstvo jo bilo u povojima. urno sam nazvao najblii ured Lufthanse i rezervirao mjesto, a zatim se s runom torbicom, kiobranom i svenjem hrane na vrijeme pojavio na uzletitu te obavivi neke ceremonije i uz strogi nadzor i tutorstvo brojnih aerodromskih slubenika popeh se u krasan zrakoplov i zadovoljno poletjeli. Ideja je bila dobra. Dakako, ne moe se osporiti da i putovanje zrakoplovom ima svojih nedostataka, no za ljude moga kova to je ipak prava stvar. Na posljetku, boravci na pustim, praznim uzletitima i u praznim, odve novim, odve sveanim i strogo funkcionalnim zranim lukama traju tek etvrt sata, dok je sve ostalo vrlo zgodno i udobno. Taj dugaki put od sjevernoga stupnja geografske irine, kamo sam bio zalutao, pa do meni ugodnijih krajeva preletio sam za samo nekoliko sati i pritom otkrio vrlo ugodne stvari. I Prvo i najljepe otkrie bilo je ovo: Njemaka, kakvu ovjek vidi iz vlaka, ta sumorna, zadimljena Njemaka od cementa i valovita lima, bila je fikcija!

Njemaka uope nije bila takva kakvom ju je putovanje eljeznicom nastojalo prikazati! Nije se sastojala ni od cementa ni od lima, niti od tvornica i kolodvora, ve od same ume i zemlje, oranica, breuljaka, rijeka, od arobno ruiastih zemljanih povrina, a svi om veliki i mali gradovi, sve one tvornice, kolodvori, graevine od valovita lima u stvarnosti su zauzimali tek smijeno malen dio njezine povrine, bili tek nekoliko siunih oiljaka na njezinu tijelu. To me otkrie beskrajno razgalilo. Taj Berlin, taj Halle, taj Leipzig bili su malene, nevane deformacije, siune pjege na licu Njemake, dok se sve drugo sastojalo od vrste zemlje, prekrasnog zelenila i gledalo prema meni, lijepo i spokojno, svojim plavim, blagim jezerskim oima i mirno ljeskavim rijenim nitima to su sezale u nebo. Na obzoru su se mijeali zvui mnotva njenih, hladnih boja i u tom koncertu punom mijena nije se dalo razluiti stoje nebo i oblak, a to planina, grad ili voda. Daleko se prualo svijetlo pjeano tlo protkano umama, ne marei za Berlin, ne marei za siune eljeznice koje su se ponegdje kroz njeg uljale, ne hajui za tehniku, novac i politiku. Izmeu sebe i zemlje, izmeu sebe i dvadesetoga stoljea ovjek je samo trebao staviti nekoliko stotina metara zraka i oni su postajali vrlo ljubazni i miroljubivi i nisu znali ni za nevolju, ni za rat, ni za podlost. Tu sreu utjenoga iskustva moralo se platiti luakom bukom propelera. Buka je bila danak koji je na inae oaravajui zrakoplov plaao duhu tehnike i modernoga doba, u toj buci odjekivala je sva uurbanost, sva umiljenost, sva bezobzirnost, sirovost i otupjelost nae civilizacije. No, prevladalo je ono drugo i buka se mogla podnijeti, zaepili biste ui i dok je uho trpjelo zlostavljanje, oko je uivalo u izobilju. No, uivalo je tijelo, osjet opipa, osjet ravnotee - lebdenje u zraku, ija se tjelesnost jasno osjeala, prualo je mnotvo finih utilnih senzacija. Zemlja vie nije bila tako svijetla, pijesak je ve prestajao i poinjala je smea oranica, uzdizali su se breuljci i planine koje smo nadlijetali, a lagano, u smjeru juga, gola proljetna zemlja sve se vie zelenjela. Najednom, nakon sati leta, ugledao sam od istoka prema zapadu svjetlucanje dugakoga rijenog toka. Je li 266 267 to ve mogao biti Neckar? Ne, to je bila Majna i kada sam se nagnuo, okomito ispod sebe ugledao osam malu i istu Majnu i grad Wiirzburg, isti onaj grad Wiirzburg koji sam nedavno sa svojom druicom tako temeljito razgledao. Vidio sam mostove koje smo prelazili, crkve pred kojima smo stajali, zavjetnu kapelu, Rezidenciju i njezin veliki vrt u kojem smo sluali ptice, vidio sam ugao ulice na kojem se skree prema gradskom ljeilitu, da bi se popila dobra frankovka, gledao sam i gledao i ve nakon minute vie nisam bio tamo, nego sam ve lebdio nad novim slikama. Dola je vapska, Alb i Schwarzwald, primicalo nam se crno nevrijeme, pa smo mu umakli nagore i prema istoku, zemlja moje mladosti leala je ispod mene udesno rasprostrta, vrlo iroka, ivih boja, tek je Bodensko jezero bljedunjavo svjetlucalo, a Hohent-vvieP' strio iz zemlje kao neki divovski odbaeni oblutak. I ve sam bio blizu takozvanom zaviaju u kojem su me ekale sve obveze i pisma, i bio bih radije produio let. No tehnika, ma koliko zgodna, ima svoje granice i tu nije bilo milosti, nikakvoga produetka leta, te sam na krajnjem odreditu neizostavno morao sii. im budu postojali zrakoplovi s dugakim letovima na kojima se kao na jedrenjaku moe ivjeti tjednima i mjesecima, odmah u se u Lufthansi raspitati o uvjetima. (1928.) Kina nedjelja Kii ve od rane zore, iz sata u sat, cijele ove nedjelje. Dugo sam ostao u postelji u svojoj sobi u potkrovlju staroga, mirnoga hotela u kojem sam

doivio ve mnogo sunanih i kinih dana. Pokuavao sam se sjetiti kako sam u prijanjim razdobljima svoga ivota provodio takve kine dane. Mislim da su mi uvijek donosili stanovitu nelagodu i potitenost, ve i u mladosti kada sam za takve nedjelje deset sati mogao itati Nietzschea, a popodne jo tri sata igrati biljar. Bezazleni i ugodni takvi su dani bili samo u djetinjstvu, i na kine dane uvam nekoliko uspomena u 24 Vulkanska planinska kupa sjeverozapadno od Bodenskoga jezera, 686 m. (priin. prev.) 268 najdonjem, najstarijem spremniku sjeanja: sjeam se, primjerice, staroga kamina, neke vrste pilje u prizemlju roditeljske kue, 1 u kojem je bilo mrano i tjeskobno mirisalo na a i ovlaen pjeenjak. Vjerojatnoje taj kamin, kojije ve desetljeima stajao hladan i prazan i neiskoriten, nekada bio kruna pe. U njemu } sam katkada sjedio za kinoga dana, sam, u mraku, daleko od |( svih ljudi i skriven od sluavke i roditelja, skutren u polutami zurio u sivkastu zvunu kinu zavjesu kojaje visjela pred vratima, te oarano uivao u opojnosti samoe, kie, tiine, tame i tajne. Sjeam se takoer kine nedjelje kada me otac zatvorio u tavanskoj sobici kao kaznu za neku moju nepodoptinu toga dana. l Tamo kiu nisam mogao vidjeti, ali sam ju uo sjedei na nekakvoj //i kutiji tono ispod krova o ije je crjepove pljutala kia. No, [) nisam mislio na kiu, jer sam ubrzo nakon svoga uhienja i za-V toenja otkrio da su, kao prvo, tamo meu obinim crjepovima. ] bila i dva staklena, koji dodue nisu bili prozirni, ali su proputa-i1' li dovoljno svjetla, a kao drugo, tamo je bila i jedna od onih brojnih silno pranjavih krinja, koje su se tu od pamtivijeka povlaile nakrcane gomilom poutjelih spisa, sve samim tankim biljenicama i brourama koje sam, mlad itatelj, odmah stao prouavati. Razoaranje je bilo veliko: to listom bijahu tiva za moralnu okrepu, priice o grozno dobrim i glupavim djeacima koji su sluali svoje roditelje, voljeli ("voljeli!") svoje uitelje, uokolo gurali svoje oslijepljele majke u invalidskim kolicima i snaili im vjeru itanjem Svetoga pisma i za to bivali od Boga blagoslovljeni. No, malo dublje u krinji ipak sam pronaao ne-jtp vrijedno itanja, maleno blago, priu o ivotu razbojnikoga kapetana u Falakoj, koji je ivio negdje u doba mojih pradjedova i ija su djela, patnje i smaknue bili opisani divnom jasnoom. itanje jo i danas pripada onim orujima kojima se borim protiv tjeskobe sumornoga kinog dana, a danas mi, zapravo, za tu svrhu na raspolaganju stoje tri ljepe knjige negoli onda, no na alost, danas ni najbolje knjige ne prijaju tako dobro kao onda razbojniki kapetan. Primjerice, Inselverlag poslao mi je knjigu "Pieter Breughel" Felixa Timmermanna u kojoj staloeni Fla-manac svojim zasienim, slikama bogatim, strpljivim, djeje ljupkim stilom opisuje ivot svoga velikoga zemljaka. Tu knjigu rado 269 I i itam, premda bez napetosti i uzbuenja. Ili pak zavirim u "Stupnjeve spoznaje" Kuna Fiedlera (izdava Georg Muller, Miinchen), a tamo se neobian, estok i rasan duh bon s jednim od najivot-nijih problema, naime, s problemom nejednakosti meu ljudima. On je primijetio (a to je u demokratskim i duhovno zasienim vremenima kakvo je nae ve ravno otkriu) da ne postoji normalan ovjek koji posjeduje ta i ta svojstva i u ijem miljenju postoje te i te kategorije, koje zahtijeva Kant, ve da usred tih nezanimljivih normalnih ljudi katkada ima nadmonih ljudi, koji su usput esto patoloki sluajevi, no kojima je dana mogunost da izreknu istinu, neumitnost ivotnih procesa i simboliku svake zasebnosti u odnosu na cjelinu. Fiedler pokuava uspostaviti hijerarhiju duhova i karaktera, ljestvicu njihovih vrijednosti, i time ini neto jednako anakrono koliko i nuno. On to ini, jer se nedostatnim

sredstvima drukije i ne moe, njegov jezik i njegove simbole za nudu moemo razumjeti, ali ne i preuzeti i usvojiti. Svejedno, njegova je knjiga puna ivota i duha i zasluuje svaku pozornost. A isti nakladnik, Georg Muller, poslao mi je i najnovije izdanje romana "Druga strana" Alfreda Kubina, tu nezaboravnu knjigu, jednu od najpoetinijih knjiga posljednjih desetljea, a ovo novo izdanje na moju radost sadri vei broj novijih Kubinovih crtea koje od srca pozdravljam. Kubin nipoto ne pripada tipu umjetnika koji mi je najbliskiji i kojega najvie volim, no usred ove nae priglupe zabavne i industrijske umjetnosti jedan je od rijetkih za koje znam da negdje postoje kao moja duhovna braa, zadubljeni u svoje igre, paenici, ali plodni, nepotkupljivi, izvan dnevnih zbivanja i prijevara. Pa ipak, ne mogu vie kao nekad itati deset sati na dan, i sad eem po sobici gore-dolje, zastanem pred prozorom, bacim pogled dolje na mali obli trg s lipom i na usku, tijesnu ulicu koja se sastoji od samih krmi po imenu Srp, Vol, Rog i Cvijet, sve same stare kue s visokim, strmim krovovima niz koje se slijeva kia. U Cvijetu, na prozoru se pojavi sobarica, vitka zgodna djevojka u bijeloj pregai, istrese metlu i nakratko sanjarski zastane na prozoru. Sada me ugledala, nasmijei seja kimnem glavom, ona ljubazno uzvrati pa se povue. Na alost je bila previe ljubazna, bila je to ona vrsta ljubaznosti kakvu mlade, lijepe djevojke poklanjaju ozbiljnim, postarijim gosponima od kojih nema straha. Lije kao iz kabla, a izgleda da se preko puta zaepio oluk, pa tamo bez prestanka s lijepe visine pada mali, ivahni vodopad na poploani trg. Na takvim krovnim vodopadima u djetinjstvu smo kradomice iskuavali kiobrane svojih majki i teta. Bilaje to zgodna igra. Naslonjen na prozor, na kojem bih za ljepega vremena u ovo doba hranio vrapce i zebe, promatram beskrajan izljev nebeskih voda. I razmiljam: kada bi ovako nastavilo kiiti, danas i sutra i prekosutra, danima, tjednima, mjesecima bez prestanka - to bi se zbilo? Na ulicama bi zavladao ugodan mir, izostali bi automobili, a nasred pogibeljnih kolnika praakali bi se dadev-njaci. Zatim bi, postupno, izostali i vlakovi, pa i pota jer bi tranice bile poplavljene, a veina bi tunela potonula i uruila se. A na posljetku bi se polako stalo uzdizati more i kopnu otimati zemlju. Bilo bi zasigurno teta mnogih ribarskih sela i mnogih plemenitih maslina to su se, sive i zanjihane, nadvile nad modro more. No - razmiljam tako u svojoj kinoj nedjeljnoj tromosti -more bi trebalo porasti za samo nekoliko desetaka metara i sve to svijetu donosi buku i nemir bilo bi uniteno i potopljeno. Skoro sve svjetske metropole lee na tek neznatnoj nadmorskoj visini, a ako bi moralo kiiti dvadeset godina da se preplavi Jura i Schwarzwald ili ak Alpe, za New York, London, Berlin i drugo trebalo bi mnogo manje vremena. Kolika bi to bila teta, ne moe se ni zamisliti. No po ovakvom se kinom danu poigravati takvim mislima, neobino je zadovoljstvo. (1928.) Povratak na selo Hvala Bogu, pobjegao sam iz grada, pakiranje kovega i putovanje sada je iza mene i nakon estomjesenoga izbivanja ponovno sam kod kue. Bilo je lijepo ponovno se voziti kroz Gott-hard - tim sam putom proao valjda vie od stotinu puta i jo uvijek u njemu uivam. Bilo je lijepo u Goschenenu jo jednom vidjeti kako krpa snijeg, u Airolu se od njega rastati, u Fiadu ugledati prvo poljsko cvijee, ispred Giornica prve marelice i kruke u cvatu. 270 271 Sam dolazak u Lugano nije imao drai. Prenapuenost Zemlje odavno mi nije tako neugodno udarila u oi kao ovdje gdje su se u vrijeme Uskrsa stranci rojili kao skakavci. U malenom Lu-ganu etvrtina je stanovnika iz Berlina, treina iz Ziiricha, petina iz Frankfurta i Stuttgarta, na etvorni metar dolazi otprilike deset ljudi, svakoga dana mnogi budu zgnjeeni, a ipak se ne

primjeuje nikakvo smanjivanje, naprotiv, svaki pristigli brzi vlak donosi petsto do tisuu novih gostiju. To su, naravno, draesni ljudi, beskrajno skromni, koji spavaju utroje u kadi ili na grani jabuke, koji sa zahvalnou i ganuem udiu prainu automobilskih cesta, kroz velike naoale na bljedunjavim licima pametno i zahvalno gledaju livade u cvatu koje su zbog njih ograene bodljikavom icom dok su jo prije nekoliko godina leale na suncu slobodne i prisne, proarane uskim puteljcima. Draesni su to ljudi, ti stranci, dobro odgojeni, zahvalni, beskrajno skromni, uzajamno se gaze svojim automobilima ne alei se, danima tumaraju od sela do sela ne bi li nali jo koji slobodan krevet, uzalud, naravno, fotografiraju i u vinarijama se dive konobarica-ma odjevenima u davno iezle ticinske nonje, pokuavaju s njima govoriti talijanski, i sve im je draesno i uzbudljivo i uope ne primjeuju kako zapravo iz godine u godinu jedan od rijetkih u srednjoj Europi preostalih rajski lijepih krajeva urno pretvaraju u predgrae Berlina. Iz godine u godinu mnoe se automobili, hoteli su sve puniji, a i zadnji, najdobroudniji stari seljak protiv najezde turista, koji mu gaze livade, brani se bodljikavom icom, pa livada za livadom i lijepi, tihi rubovi uma nestaju jedni za drugima, pretvaraju se u gradilita, u ograena zemljita. Novac, industrija, tehnika, moderni duh odavno su se dokopali ovog jo donedavno arobnoga krajolika, a mi stari prijatelji, poznavatelji i otkrivai ovog krajolika spadamo u one neugodne i staromodne stvari koje se pritiu uza zid i istrebljuju. Posljednji meu nama objesit e se na posljednjem starom ticinskom stablu kestena na dan prije nego ono bude srueno po nalogu nekog graevinskog muktaa. Zasada, ipak, jo uivamo skromnu zatitu. Kao prvo, u zemlji jo postoje krajevi u kojima se esto javlja tifus (prole su godine u svome selu u Ticinu od njega umrli jedan moj prijatelj i njegova ena), a kao drugo, jo uvijek krui pria da je kraj oko 272 Lugana najljepi u travnju (kada je u pravilu sezona kia), a da se ljeti ovdje od vruine ne moe izdrati. Zasada nam oni, dakle, jo priute ljeto s njegovom lijepom vruinom, a mi smo zbog toga sretni. No, sada, u proljee, zamirimo na jedno oko, esto i na oba, ulazna vrata drimo dobro zakljuana i iza sputenih aluzina promatramo crnu vijugavu masu ljudi koja poput gotovo neprekinute vojnike kolone iz dana u dan prolazi kroz sva naa sela i ganuta se masovno klanja ostacima nekad doista lijepog krajolika. Kako se Zemlja samo napuila! Kamo god pogledam, nove kue, novi hoteli, novi kolodvori, sve se poveava, posvuda se dograuje nov kat; ini se da vie nije mogue sat vremena proetati negdje na Zemlji, a ne naii na gomile ljudi. Ni u pustinji Gobi, ni u Turkestanu. Ah, a tako je, u umanjenoj perspektivi, i u mome skuenome momakom kuanstvu; sve je puno i punije, nigdje mjesta! Zidove sam ve odavno potpuno ispunio slikama, nijedna vie ne stane. Police s knjigama pucaju i iskrivljene vise preoptereene dvostrukim redovima knjiga. A stalno pristiu nove, uvijek iznova radna mije soba ispunjena paketima izmeu kojih oprezno i u dugakim koracima moram traiti put. No najsmjenije je to se na nekoliko paketa unda uvijek nae i pokoja vrijedna stvar, znak da dobre knjige ipak ne izumiru; moju odluku da vie nita novoga ne itam uvijek iznova ponite poiljke izdavaa kojima se samo mogu diviti. Tako i sada, poto sam uklonio nekoliko stotina svezaka balasta, preostaje mi itav niz divnih knjiga koje unato svemu volim i elim zadrati, pa ih onda silom natiskujem u police koje se pod njima lome. itam te prekrasne knjige, zatvoren u svoju malenu sobu, dok vani cvjetaju jaglaci i umarice, a poljem se kree taman roj stranaca. Budui daje danas u modi za Uskrs biti u Luganu, oni su tu. Za deset godina bit e u Meksiku ili Hondurasu. Kada bi bila moda itati i znati lijepe pjesme i pripovijesti, oni

bi navalili na knjige koje spominjem. Ali to oni preputaju meni, pa sam tako milijunima njihov predstavnik za itanje. Zato u u ljeto, kada ovdje izbije ona zloglasna vruina, na naim umskim i poljskim puteljcima ponovno imati prostora i moi etati i disati. Tada e stranci ve biti kod kue u Berlinu ih u visokom gorju 273 ili tko zna gdje, no uvijek tamo gdje e se sa sebi slinima morati otimati za posljednji krevet i kaljati i mirkati u praini vlastitih automobila. udna li svijeta! (1928.) Cinije Dragi prijatelju! I ovo neobino i pomalo ekscentrino ljeto jednom se mora zavriti. Planine ve sada imaju onaj sjaj dragoga kamenja, onaj presvijetli oblik i prozranu, tanku, draesnu kobaltnu modrinu zapravo tipinu za rujan. 1 opet su ujutro livade tako teko vlane, a u liu se treanja polagano poinje osjeati purpur, u liu akacije zlatno utilo. Budui daje ovoga ljeta ak i tamo gore u Vaim eskimskim zemljama sjeverno od Majne bilo sasvim lijepo toplo, moete zamisliti da se mi ovdje dolje na jugu takoer nismo smrzavali. Neobino je ovo ljeto, takoer ovdje na jugu. Imali smo sasvim neuobiajene oluje, meu inima i jednu koja je trajala etiri dana, a bilo je i mnogo nevremena, i koliko god je to esto bilo lijepo za oko, nije mi godilo i loe sam se osjeao. No, ljeto nipoto nisam izgubio. Uivao sam u onoj srei koja se naizgled sastoji iz samih briga, a ipakje tako estoka i uzbudljiva, i ne mogu je unititi ni vremenske prilike ni tjelesne boli, to je ona najbolja i zapravo jedina srea za nas i nama sline: sa strau prionuti na posao, neto stvarati, biti produktivan. Podrobnije Vam o tom poslu ne mogu govoriti, o njemu emo govoriti za nekoliko godina. Uvijek zavidim i udim se onim pjesnicima o kojima iz godine u godinu dobro obavijeteni tisak zna izvijestiti: gospodin X, na veliki dramatiar, trenutano na svojem imanju na Rajni pie komediju iznimne aktualnosti itd. Kad bi mi se dogodilo da novine saznaju i objave naslov i sadraj nekog djela dok jo na njemu radim, vjerujem da bih sve svoje papire bacio u kamin i zapalio. Ionako mi se olako dogaa da neki rad, koji mije tjednima i mjesecima bio vaan i drag, iznenada za mene izgubi svoju aroliju ili da najednom na njemu do oaja spoznam vlastite nedostatke te ga pustim po strani i na posljetku unitim. 274 Usporedno s poslom proitao sam i neke lijepe stvari, a najljepe od svega bilo je ponovno smireno itanje Stifterova "Poljskoga cvijea" za toplih srpanjskih veeri. Dragi prijatelju, kako je to ljupka, oaravajua knjiica! Shvaate da sam si nakon vrelih i radnih ljetnih tjedana sada priutio poneto spokoja i odmora. On se, dodue, ne sastoji od nerada -jer za tu sreu nemam nimalo dara - no, ipak od donekle usporenog ivljenja, potrebe da sa stanovitom pobonou pribivam svretku ljeta. U ovo vrijeme kada je ljeto polako na izmaku ima u zraku neke bistrine koju bih nazvao "slikarskom" kada slikari pod tim ne bi podrazumijevali ono to se lako da naslikati. No, ta bi se bistrina iznimno teko naslikala, a ipak silno drai daju se kistom svlada i uvelia, jer nikada boje nemaju tu duboku maginu snagu sjaja, kao u dragulja, nikada sjene nemaju tu njenost, a da se ne utanje, i nikada u biljnome svijetu nije bilo ljepih boja negoli sada kada su nagovjetaj i jeseni sve ve dotaknuli, a ipak jo nije zapoela pomalo jarka i nesputana radost boja prave jeseni. No, u vrtovima ve sada stoje najblistaviji cvjetovi u godini, jo ponegdje cvjetaju rumeni mogranji, a zatim dalije i georgine, cinije, lijepe kate i arobne koraljne fuksije! Pa ipak, olienje prave ljetne i predjesenske radosti boja ipak su cinije! To

cvijee sada mi stalno stoji u sobi i na sreu je vrlo trajno, i sve preobrazbe takva struka cinija od njegove prve svjeine pa do uvenua ja pratim s osjeajem sree i znatielje bez premca. U svijetu cvijea nema niega blistavijega i zdravijega od dva-naestak svjee odrezanih cinija najrazliitijih boja. One praskaju svjetlou i pocikuju bojom. Najjarkija uta i naranasta, najna-smijanija rumena i najneobinija crvenoljubiasta, koje esto mogu izgledati kako boje na vrpcama i nedjeljnim nonjama naivnih seoskih djevojaka - te snane boje mogu se staviti jedna uz drugu ijedna s drugom pomijeati, kako god se eli, i uvijek su draesno lijepe, uvijek su ne samo snane i svijetle, ve jedna drugu prihvaaju, ive kao dobri susjedi, jedna drugu drae i uzvisuju. Time Vam, dakako, nisam ispriao nita novo. Ne utvaram si da sam pronalaza cinija. Samo Vam pripovijedam o svojoj zaljubljenosti u to cvijee, jer ono pripada najugodnijim i najljepim 275 osjeajima koji su me nakon dugo vremena snali. A ta se, moda senilna, ali nipoto mlana zaljubljenost osobito rasplamsa gledajui kako to cvijee vene! Gledajui cinije kako u vazi lagano blijede i umiru ja doivljavam mrtvaki ples, napola tunu, napola divnu suglasnost s prolaznou, jer upravo je ono najpro-laznije najljepe, jer i umiranje moe biti tako lijepo, tako cvjetno, tako milo. Promatrajte jednom, dragi prijatelju, struak cinija starih osam ili deset dana! Promatrajte tada, dok cvijet jo nekoliko dana blijedi ipak ostajui lijep, promotrite ga nekoliko puta vrlo pozorno! Vidjet ete da su cvjetovi, koji su u svojoj svjeini imali najjare, najopijenije boje, sada poprimili najdelikatnije, naju-mornije i najnjenije nijanse. Naranasta od prekjuer pretvorila se danas u napuljsko utu, a preksutra e biti siva s tananom nijansom bronce. Vesela seoska modrorumena boja lagano se prevlaci bljedilom, kao nekom suprotnou sjene, sve umorniji rubovi latica mjestimice se blago pregibaju pokazujui priguenu bjelinu, neizrecivo ganutljivu, tugaljivu sivoruiastu kakva se vidi na posve izblijedjeloj prabakinoj svilenoj odjei ili starim poutjelim akvarelima. Obratite, prijatelju, pozornost i na donju stranu latica! Na toj sjenovitoj strani koja, kada se stabljike prelome, najednom postane prenaglaeno vidljiva, tamo se zbiva igra mijene boja, tamo se put u nebo, tenja za sve veom duhovnou zbiva jo mirisnije, jo zaunije nego u samome vjeniu. Tu sanjare izgubljene boje koje inae ne nalazimo meu cvijeem, neobino metalni, mineralni tonovi, nijanse sive, sivo-zelene, bronane boje koje inae moemo nai samo na kamenu visokoga gorja ili u svijetu mahovina i algi. Vi znate cijeniti takve stvari kao to su vina, znate cijeniti osobit miris plemenite berbe ili njeno povijanje maljica na koi breskve ili lijepe ene. Vi mi se, jer imam profinjenija ula od nekog boksaa i produhovljenije mogunosti doivljavanja, zbog toga neete smjekati kao sentimentalnom romantiaru, bilo da izgaram zbog uvelih boja cinije ili draesnih zamiruih tonova u Stifterovu Poljskom cvijeu. No, prorijedili smo se, prijatelju, naem soju prijeti izumiranje. Pokuajte jednom i dajte nekom suvremenom Amerikancu ija se glazbenost sastoji u rukovanju gramofonom, za kojega dobro lakiran automobil ve pripada 276 svijetu ljepote - dajte za probu jednom zgodom takvom zadovoljnom i skromnom poluovjeku poduku iz umijea kako doivjeti umiranje cvijeta, preobrazbu ruiaste u svijetlosivu boju kao neto najivotnije i najuzbudljivije, kao tajnu sveg ivota i svekolike ljepote! Zaudit ete se! Budete li meditirali o nekim stvarima na koje Vas je moje ljetno pismo moglo podsjetiti, vjerojatno ete u sebi outjeti ponovno buenje takoer one misli da bolesti dananjice mogu biti zdravlja sutranjice i obratno. Kada oni

naizgled tako krepki i prokleto zdravi ljudi od novca i strojeva u iduem narataju jo vie sretno zaglupe, moda e tada imati lijenike, uitelje, umjetnike i arobnjake i skupo ih plaati da ih ovi ponovno upute u tajne ljepote i due. (1928.) Poslije Boia Pomalo tjeskobno, u danima poslije boinih blagdana, na komodi sam promatrao onih nekoliko paketia koji su me brinuli. Bile su to stvari koje sam dobio na dar, no koje mi nisu mogle koristiti, pa sam ih trebao zamijeniti. To se uvijek tako radi, a u dobrim trgovinama prodavaice su od predboine kupovine za ovo vrijeme zamjena uspjele sauvati jo toliko blistave ljubaznosti da je to pravo udo. No, usprkos tomu, ne idem rado u takve ophodnje. Ve mi i kupovina teko pada i esto ju dugo odgaam - a sada jo i zamjena, odlazak u trgovine koje ljudi koriste da bi se ponovno zanimali za ve obavljene stvari! Ne, to mi je strano mrsko, i kada bi bilo do mene, neupotrebljive bih darove radije zauvijek odloio u nekoj ladici. Na sreu, tu je bila moja prijateljica koja se izvrsno razumije u sve te stvari, pa sam ju zamolio da se mnome malo pozabavi i da zajedno poemo u te tri trgovine. Rado je to uinila, ne samo meni za ljubav, ve i zato jer ju je zabavljalo, njoj je to bilo poput sporta, poput umijea kojim se s radou bavila. Otili smo, dakle, zajedno u trgovinu rukavicama, rekli dobar dan, odmotali moje boine rukavice, ja sam ivano vrtio svoj eir u ruci i traio fraze koje su uobiajeni uvod u takve transakcije, no 277 nisam imao uspjeha, pa sam rije rado prepustio svojoj poma-gaici. I gle, udo se s lakoom dogaalo, rukavice su uz osmijeh, Bogu hvala, uzete natrag, a ja se najednom naoh pred izborom arenih koulja od kojih sam jednu smio izabrati. To mije odgovaralo, pa sam glumio strunjaka, nakon krae se zamiljenosti sjetio veliine svoga ovratnika, i ubrzo smo s novim paketiem napustili trgovinu u kojoj su kao dodatak proslavi Kristova roenja cijeloga dana mijenjani tapovi za etnju, rukavice i kape. S novim je nalivperom takoer sve odlino prolo. U prepunoj trgovini morao sam sjesti ispred zgodne gospoice koja je preda me postavila papir za pisanje i mnotvo pera na izbor, i tako sam sjedio i pisao po arku papira, crtao cvijee, zvijezde i inicijale sve dok ga cijeloga nisam ispunio. Tada sam uzeo jedno od iskuanih pera, a bude li mi pisanje i nadalje predstavljalo napor, za to nee biti krivo pero, jer je to zlatno pero iz Amerike koje se moe puniti zlatnom rukom, pa onda iz njega teku zlatne rijei daje milina. No, ono mije potrebnije za crtanje. Zahvalno sam stavio u dep tu zlatoustu sipu i krenuo dalje, s mukom stigao do optiara kojemu sam morao priznati da mi moje nove naoale za itanje slabo slue te da ih mora uzeti natrag i napraviti nove. S prijateljiinom zatitom i osnaen uspjesima s kouljom i nalivperom, i u ovoj sam staklenoj enklavi nastupio samouvjereno, a dobroudni me je ovjek sasluao te doista uzeo naoale natrag. Nikada to ne bih pomislio. Na njegovom mjestu, nikada to ne bih uinio. Pobjedniki pohod kroz one tri strane trgovine, etnja s prijateljicom na svjeem zimskom vjetru, preobrazba triju nelagodnih paketia u tri simpatina, bili su dovoljan razlog za moje vedro raspoloenje i zahvalnost. Prilikom zamjene rukavica dobio sam ak i depno ogledalce koje sam zatim darovao pratiteljici. Na povratku kui bio sam vrlo zadovoljan i nisam se htio ni latiti posla niti se baviti svim onim jo neproitanim pismima koja su se nagomilala posljednjih dana. Sjeao sam se djetinjstva i kako je samo bilo lijepo tih dana poslije Boia pri svakom jutarnjem buenju i svakom povratku kui ponovno zgrabiti nove darove i biti sretan to ih ima. Jednom zgodom dobio sam na 278

dar violinu, pa sam ak i nou ustajao da bih ju doticao i tiho joj cupkao strune. Jednom su mi darovali Don Quijotea i svaka mi je etnja ili odlazak u crkvu, ak i svaki obrok, znaila neugodan prekid tiva koje me inilo sretnim. Ovoga puta nisam dobio stvari koje bi me toliko oduevile. Za vremene ljude nema vie toga sjaja i arolije kakvu su neko imali violina, knjiga, igraka, klizaljke. Tu su stajale tri kutije s dobrim cigarama, to je bilo utjeno, i neto vina i konjaka kojima u prikratiti veeri. Novo je nalivpero bilo vrlo lijepo, ali ne dovoljno prikladno da bi ga ovjek privio uza srce predajui se slasti njegova posjeda. Ipak je postojao jedan predmet, jedan dar koji je doista bio svean, doista izniman i aroban, koji sam u trenucima spokoja mogao izvaditi i s oduevljenjem promatrati, u koji sam se mogao zagledati i zaljubiti. Izvukao sam taj dar i s njim sjeo uz prozor. Bio je to, zgodno smjeten ispod stakla, prekrasan egzotian leptir lijepoga imena urania, doletio iz Madagaskara. Taj lijepo graeni leptir vitkih, snanih jedriliarskih krila i bogato nazupan ispod donjega krila sjedio je lagano lebdei na grani. Tijelo mu je, s gornje strane prugasto zeleno i crno, dolje imalo smekaste malje, a glavica se sjala zlatnozelenom bojom. Gornja su krila imala zeleno-crne uzorke, a na izloenoj strani to je bila dodue raskona, topla i zlatnosjajna zelena boja, ali zato na poleini posve hladna, njena, srebrnasta veronsko zelena u kojoj su svjetlucala kristalna repna rebra. No, donja krila, fantastino nazupana, osim zelenog i crnog uzorka pokazivala su i veliko, sjajno polje duboke zlatnoute boje koja se na svjetlu prelijevala sve do bakarnocrvene, pa ak i skrletne boje, hirovito proarana sasvim crnim mrljama, a na najdonjem dijelu krilo je, poput damske oprave, bilo opiveno laganim, kratkim, siunim plavocrnim krznom. Osim toga, to je donje krilo imalo jo jednu posebnost: njime je prolazila kratka, sanjarski izlomljena crta od iste bjeline koja je cijelo krilo pomalo rastakala, pretvarajui ga u lepravu igru zraka i zlatne praine, i inilo se da one fantastine zupce iz sebe snano izbacuje kao neke zrake. Neto ras-konije, tajanstvenije i draesnije od toga leptira s Madagaskara, od toga prozranoga afrikoga sna od zelene, crne i zlatne 279 boje ne bi se moglo nai na boinim stolovima u cijelome gradu. Njemu se vratiti, bila je radost; u njega se zadubiti, prava sveanost. Dugo sam sjedio nagnut nad strancem iz Madagaskara doputajui mu da me oara. Na tota me podsjeao, o mnogoemu mi govorio. Bio je prispodoba ljepote, sree, prispodoba umjetnosti. Oblik mu je bio pobjeda nad smru, njegova igra boja -osmijeh nadmoi nad prolaznou. Taj preparirani leptir ispod stakla bio je jedan jedini zrakasti i mnogovrsni osmijeh koji mi se as inio djetinjim, as prastarim i mudrim, pa ratnikim ubojitim, potom bolno podrugljivim - tako se uvijek smijei ljepota, tako se osmjehuju oblija u kojima se ivot naizgled zgusnuo u neku trajnost, ljepota vjenoga tijeka poprimila svoj oblik, bio to cvijet ili ivotinja, egipatska glava ili mrtvaka maska genija. Taj je osmijeh bio nadmoan i vjean, a zadubi li se ovjek u njega, osmijeh bi najednom postao i sablasno divalj i lud, lijep i okrutan, blag i opasan, pun najviega razuma i najbjenje ludosti. Posvuda gdje se ivot na trenutak ini savreno oblikovanim, on ima te oprene aspekte. Ne postoji plemenita glazba koja u nekom trenutku na nas ne djeluje kao djeji osmijeh, a u drugom asu kao najdublja korota. Takva je i ljepota uvijek i posvuda: ljupka povrina zrcala ispod koje vreba skriveni kaos. Takva je i srea uvijek i posvuda: zanosan trenutak, koji im zasja ve poinje blijedjeti zapuhnut dakom neumitne smrti. Takva je i visoka umjetnost, visoka mudrost odabranika uvijek i posvuda: znalaki osmijeh iznad ponora, prihvaanje patnje, igra sklada iznad vjene smrtne borbe opreka. Iz zlatnoga je sjaja milo gledao razliveni purpur, iznad rep-nih rebara

napinjao se vrst crno-zeleni crte, a vitki su areni zupci razigrano odapinjali svoje svjetlosne strelice. Ti dragi goste, zanosni strance! Jesi li iz Madagaskara doletio upravo zato da bi mi zimsku veer ispunio snovima boja? Jesi li utekao vjenoj majci iz njezine velike kutije s bojama upravo zato da bi mi pjevao staru mudru pjesmu o jedinstvu opreka, da bi me ponovno nauio ono to sam esto znao i tako esto zaboravljao? Je li te strpljiva ljudska ruka tako isto preparirala i na granicu zalijepila upravo zato da bi bolesna ovjeka u satu samoe ushitio svojim bljeskavim igrarijama, utjeio svojim tihim snovima? Jesu 280 li te ubili i stisnuli pod staklo da bi nas tvoja ovjekovjeena patnja i smrt utjeila kao to nam je ovjekovjeena patnja i smrt velikih patnika, istinskih umjetnika zaudno utjena i draga umjesto da nam svojim oajem isprazni duu? Iznad svjetlucavih zlatnih krila neto bljee titra veernja svjetlost, lagano se gasi crvenkasto zlato i ubrzo itavu aroliju guta tmina i nema joj traga. No, on ipak nastavlja igru vjenosti, odvanu umjetniku igru za trajnost ljepote - u mojoj dui nastavlja se pjesma, u mojim mislima ivahno nastavljaju treperiti zrake boja. Nije uzalud ovaj siroti, lijepi leptir umro u Madagaskaru, nije uzalud neka plaha ruka tako isto preparirala i neprolaznim uinila njegova krila i ticala i barunasto krzno. Jo dugo e mi ovaj mali balzamirani faraon pripovijedati iz svoga carstva sunca, a dugo poto se raspadne i ja se raspadnem, negdje u nekoj duu jo e poneto cvjetati od njegove blaene igre i mudroga osmijeha i prenositi se novim naratajima kao to Tutankamono-vo zlato i danas sja, a krv Kristova i danas tee. (1928.) Kratak izlet u plivaki sport Ako se pjesnik dvadesetak, tridesetak godina trudio i stekao brojne prijatelje i neprijatelje, tada ne samo da ga obasipaju svakovrsnim astima, ne samo da doivljava da ona ista urednitva, koja su mu uz ljubazne izraze aljenja vjeno vraala pjesme, sada angairaju profesore da o njemu piu dugake lanke, ne, do njega ak neposredno dopire i glas naroda. Svakogajutra pota mu dostavlja hrpu pisama i smotuljaka iz kojih moe zakljuiti da mu trud nije bio uzaludan. Ukazuje mu se ast da ita rukopise i prvijence brojnih mladih kolega, ista ona urednitva, koja ga neprestano mole za suradnju, a neprestano mu vraaju pjesme, urno ga, esto ak i telegrafski ispituju o njegovom feljtonistikom miljenju o Ligi naroda ili o budunosti jedriliarskog sporta, mlade itateljice od njega mole fotografiju, a starije ga upuuju u tajne svoga ivota i razloge svoga pristupa teozofiji ili Christian Scienceu, a dobiva i pozive da se pretplati na konver-zacijske leksikone jer da se u njima nalazi i njegovo cijenjeno 281 ime. Ukratko, takvom pjesniku pota svakoga jutra dokazuje da mu ivot i djelo nisu bili uzalud. Sa svakim je pjesnikom isto. No, ovjek katkada nije raspoloen odmah, pri prvom gutljaju kave i zalogaju kruha, s punim se potovanjem suoiti s tom zajednicom i prihvatiti njezine pozdrave, njezine elje i savjete za pisanje buduih knjiga. To mi se juer dogodilo, pa sam potu, koja je ovaj puta stigla u sasvim neoekivanom opsegu, gurnuo postrance, nataknuo na glavu eir i najprije poao u krau etnju. Siao sam niza stube, pokraj vrata svoga susjeda H. koji je sada vjerojatno sjedio u svojoj banci i pisao brojke. Jer, bio je bankovni inovnik, no njegova je ambicija stremila nekim drugim sferama; u dui je bio sporta i ovih je dana, kako sam saznao iz novina i meususjedskih razgovora, postigao prvi veliki uspjeh jednom specijalnou koju je sam izmislio. Naime, gospodin H. bio je sportski pliva i vie mi se puta poalio kako su na tom podruju mogunosti vrlo ograniene. Ziiriko je jezero preplivao za kojih deset

minuta, ne znam vie je li po irini ili po duini, to je ilo tako glatko, i silno sam mu se divio, no on je turobna pogleda rekao da se u plivanju vie ne moe bogzna to postii, jer da su u tom sportu ve toliko istrenirani da e doskora biti dostignuta krajnja toka: za minutu e se preplivati kilometar, a kada bi i taj rekord bio oboren, nikada se, po miljenju strunjaka, ne bi postiglo vie nego da, u najboljem sluaju, pliva na drugu obalu stigne u istom trenutku kada se otisnuo od ove. Meutim, moj susjed H. nije bio obian pliva, bio je genij. Iz dana u dan smiljao je nova plivaka umijea. Do sada se, govorio je, plivalo doista vrlo dobro i estito, a posljednje plivako natjecanje za malu djecu od Gibraltara do Afrike pokazalo je da plivaki sport doista vie ne poznaje nikakve zapreke ni granice. No, ljudi su do sada, naivno, uvijek plivali slijedei zranu liniju i povrinom vode. Prijatelj H., koji je oduvijek bio dobar ronilac, sada je uveo novi sport u kojem pliva na dnu mora, kao da planinari vrhovima gora, slijedi uzvisine i udubljenja tla. Prije nekoliko dana na taj je nain preplivao Bodensko jezero, vazda dvadeset centimetara iznad dna, i sav je svijet bio izvan sebe zbog tog ostvarenja. 282 Pa ipak, mislio sam u sebi, nama je pjesnicima bolje. Doi e dan kada e svaki dobro uvjebani pliva postizati ono stoje H. nedavno postigao, i njegova e slava izblijedjeti, a plivaki e se sport iznova morati potruditi da smisli nove zadae. Kod nas pjesnika, naprotiv, koliko je samo sve jo bilo otvoreno, kako je irok i jedva ljudskom nogom dotaknut pred nama stajao cijeli svijet! Prihvatimo li daje u dvije tisue petsto godina od Homera doista i ostvaren nekakav napredak - a i o tome bi se moglo sporiti - kako je samo malen bio taj napredak! Ta me misao osvjeila i u dobrom raspoloenju vratio sam se kui hotei se smjesta latiti posla. Tu je, meutim, jo leala ona jutarnja pota, a danas je jo bila tri ili etiri puta opsenija nego inae! Pomalo zlovoljno otvorio sam prvi tucet pisama i stao ih itati. No, danas je doista bio sretan dan. Pisma su listom bila ugodna. Svakoje zapoinjalo naslovom "Vrlo tovani maestro" i sadravalo samo ugodne i laskave stvari. Sveuilite moje zemlje, premda nisam bio ni tvorniar ni operni tenor, odluilo mi je dodijeliti poasni doktorat. Slavne "Schweinfurter Zeitung", koje su mi uvijek odbijale pjesme koje sam im slao, vapile su za mojom suradnjom u ma kojem obliku i na kojem god podruju i da e svaki moj redak urednitvu i itateljima biti veoma dobrodoao. I tako se to bez prestanka nizalo. Pjevaica Ida iz gradskoga kazalita, ta slatka smeokosa vjetica, pozivala me na vonju automobilom. Fotograf iz Dortmunda i jedan iz Karlsruhea usrdno su me molili da radi fotografiranja smiju doi ovamo. Na tri mjeseca besplatno mi je ponuen automobil na probu. Nije tu bilo pisama ni od teozofkinja ni od pristalica mazdaznana, ni rimske tragedije mlaih gimnazijalaca ni revolucionarne drame maturanata. To je bilo iznenaujue, bio je velik dan. Ni moj pedeseti ni moj ezdeseti roendan nisu mi donijeli ni priblino takve trijumfe. Gotovo da mi je bilo previe. Odluio sam ostatak pisama proitati tek poslije objeda. Meutim, bio je tu ijedan zgodan, plosnat paketi koji mije kopkao znatielju. Vidjelo se na njemu da u sebi nije mogao skrivati ni knjigu ni rukopis i da mu je sadraj mogao biti samo ugodan. Prerezao sam uzicu i rastvorio omot. Pojavili su se ruiasti svilenkasti papiri, iz njih se razlio 283 njean miris, a mek i njean pod prstima je bio i sadraj. Razmo-tao sam ga paljivo i sveano kao neki spomenik i naao runi rad od fine tkanine poput trikoa. Zaueno sam ga rairio i prostro preko stolca. Bio je to crni kupai kostim od svilenkasto svjetlucava trikoa, a na prsnome dijelu bilo je naiveno veliko svijetlocrveno srce obvezeno kriiima, a u crvenom srcu crnim je slovima bilo izvezeno: "Velikom Heinrichu, nezaboravnom podvodnom plivau."

K vragu, napokon sam shvatio i uvidio da itava ta izdana jutarnja pota uope nije meni pripadala, ve mome susjedu H., plivau koji je sada sjedio u svojoj banci i iljio olovke, no koji e sutra dati otkaz na poslu i odazvati se jednom od bezbrojnih asnih poziva u Berlin, Ameriku, Pariz ili London, kakvi su mu svakodnevno stizali. Ljutit i pomalo pokunjen jo jednom sam izaao i odetao do keja. Tu je lealo Ziiriko jezero, gledao sam ga i intenzivno razmiljao ne bih li dobro uinio da prijeem na plivaki sport. Ako i nisam mogao raunati na svjetske rekorde, ipak sam bio prilino kran, a neko sam kao djeak odlino plivao. To bi mi moda bilo dovoljno za lijepe uspjehe vrijedne pozornosti. No, jezero je izgledalo tako odurno hladno i vlano, i mislei na to kako je majstor H. tu nesagledivu dionicu odavde do druge obale preplivao za deset minuta ponovno mi pade na pamet koliki me jo zahvalni i neiscrpni ciljevi i zadaci ekaju u knjievnosti. Ne, svom u susjedu H. poslati potu uz ljubazne isprike, zamoliti ga ulaznicu za njegovu iduu plivaku ekshibiciju, povremeno ga zamoliti da urednitvima velikih listova kae za mene koju lijepu rije glede tiskanja mojih pjesama. to se ostaloga tie, plivaki bih sport radije prepustio aranima i tukama i nastavio se ogledati u knjievnosti. Ve me nekoliko dana zaokupljala pjesma o proljeu, ili, tovie, o neobinu mirisu mladih, smolastih pupoljaka i njegovu utjecaju na mlade i stare ljude, iznimno razliitu utjecaju, i premda se inilo tekim i gotovo nemoguim tu stvar s pupoljcima sroiti donekle zadovoljavajue za ljudska srca, ipak nisam htio biti od onih koji zanemaruju svoj zanat i izbjegavaju svoju ivotnu zadau. (1928.) 284 U munchenskoj galeriji Usprkos tisuama svojih veza s umjetnou, ja na nju, zapravo, i nisam toliko upuen koliko stanovnik velegrada. Njemu umjetnost u isto vrijeme mora nadomjestiti neto drugo to je vie od umjetnosti - prirodu. Stanovnik velegrada rijetko ima prigodu upoznati prirodu, a nerijetki lake i sigurnije naue razlikovati sve marke automobila negoli vrste drvea, cvijea ili ptica. No, kada graanin oko sebe vidi prirodu, kada stigne na more, u planine, na jug, njegov je odnos s njom slabaan. On die dobar zrak, oi malo odmara na zelenilu livada ili modrini mora, ali nikada dokraja ne naputa sferu obesprirodenosti u kojoj je naviknuo ivjeti: izmeu sebe i prirode on uvijek podie zatitni zid civilizacije: hotel, salon, pleteni naslonja za plau, gramofon, automobil (ovjek nigdje ne vidi toliko malo kao na uobiajenim putovanjima automobilom). I tako se dogaa da oni senzibilni graani, eljni ljepote, slabo poznaju ono prvo i doista majinsko vrelo ljepote, prirodu, ali zato esto postignu iznenaujuu profinjenost u poznavanju onog drugog vrela, umjetnosti, i uivanju u njoj. Tom soju pripadaju primjerice svi oni koji pri pogledu na suton ili morsku plau mogu ushieno usklik-nuti: gotovo kao Claude Laurraine! ili: isto kao Renoir! Svi odlini poznavatelji slikarstva pripadaj u tom tipu, bili oni kritiari umjetnosti ili kolekcionari ili neto tree. Pravi umjetnici, meutim, nikada ne pripadaju tom soju ljudi premda i oni, na kraju krajeva, mogu biti odlini poznavatelji umjetnosti. Jaki umjetnici posjeduju, kao prvu i najvaniju znaajku, uvijek onu bezuvjetnu ljubav prema prirodi, ono nesvjesno i tvrdoglavo znanje da priroda nipoto nije zamjena za umjetnost, nego izvorite i majka svekolike umjetnosti. Dugo vremena mogu ivjeti bez umjetnosti, i netko mi moe koliko god eli priati o nekom novom parikom slikaru, no ja u strpljivo ekati da me sluaj upozna s djelima tog slikara, i nikada neu poaliti to nisam vidio ove ili one slavne umjetnine. Nikada mi ne bi palo na pamet da se zbog nekoliko skulptura ili slika zaputim u London ili Berlin. Uvijek sam okruen svijetom koji se neiscrpno moe promatrati, i svaki mladi list na stablu kestena i

svaki oblak u zraku nada mnom, u satima moga bdijenja 285 jednako mije drag, jednako vaan, jednako oaravaju i pouan kao i sve galerije svijeta. Svejedno se veoma mogu zaljubiti u umjetnika djela, napose u slike, i zahvalan sam kada mi se prui prilika da vidim lijepe stvari te vrste. No, osobito volim ponovni susret s meni dragim slikama. Nakon mnogih godina i desetljea ponovno vidjeti nekog Tiziana u Veneciji, nekog omiljenog Parisa Bordonea u Milanu, nekog odreenog Renoira kod Reinharta u Winterthuru, za mene to moe biti iznimna srea. Kada me nedavno put naveo u Miinchen, znao sam da me u njemu oekuju takve radosti. Ve vie godina nisam bio u Miin-chenu i mnogo sam pria uo o propasti Miinchena kao grada umjetnosti te o nevjerojatnom politikom usmjerenju koje tamo vlada. Za te se stvari, meutim, nisam osjeao odgovornim: vjerojatno e jo biti na ivotu onih nekoliko prijatelja koje sam u Miinchenu jo imao, u Nvmphenburkom parku opet e plivati labudovi, a u nekom vinotoju ponovno e ponuditi izvrsno mo-selsko vino, a kao sve te dobre stvari, tamo e se jo nai i neke meni odavno drage slike, u to sam se mogao pouzdati. Tako je i bilo, slike kao i lijepi, slikoviti munchenski zrak bili su nepromijenjeni, a to se tie propasti grada umjetnosti, nisam zapravo shvatio kako na tom zraku i u blizini onih prekrasnih starih slika dananji slikar ne bi mogao jednako dobro slikati kao i prije pedeset godina. Uostalom, prva lijepa slika koju sam ugledao, uope nije bila stara, ve sasvim nova, bio je to crte Olafa Gulbranssona, moga negdanjeg prijatelja i crtakoga druga. Bio je to iljatom olovkom nacrtan djeji portret, vrlo vjeran, a pritom tako vrhunaravno ornamentalan kakvi i jesu najbolji crtei toga dragog ovjeka. Bilo mi je teko pri srcu to sam nekoliko dana u Miinchenu, u istome gradu s Olafom, a ipak ga neu vidjeti. Stari Olafe, nemoj mi zamjeriti, no ovaj sam se puta izvukao pomalo te se pribojavajui. Vidi, ti si atletski tip, a ja njean i boleljiv ovjek, i da sam te nazvao i pozvao u vinarmcu, a zatim oko jedanaest iz nje otiao nakon pola litre vina, ti bi se razbjesnio i na svojim me jakim rukama odnio do auta i odvezao sebi kui i tamo preda me 286 stavio viski i slina estoka pia, a drugoga bi dana moda ponovno napravio neki od svojih lijepih crtea, dok bih ja leao na umoru. No, nisam to elio, nego sam htio ponovno vidjeti Miin-chen, a u to su spadale i neke slike. Stoga, dakle, ponovni susret s tobom nisam rtvovao nekom hiru, ve Altdorferu, Diireru, Rembrandtu, Cezanneu i Mareesu. Dva prijepodneva proveo sam u staroj pinakoteci, i ne samo da sam ponovno pronaao svoje stare miljenice, ve sam stekao i jednu novu. Neto due zadrao sam se u prvim dvoranama kod starih Nijemaca i Nizozemaca, oduevljen Dirkom Bout-som, oduevljen majstorom Bartolomejskoga oltara, zatim pomalo potitena srca krenuo u Durerov kabinet, jer slikar Diirer nikada mi nije bio doista drag, a njegov autoportret s dugim, priglupim uvojcima oduvijek mije bio upravo odvratan. Kako sam, meutim, sjedne druge strane, sa strane crtea i nekih bakroreza, ipak veoma cijenio toga istoga Diirera, osjeao sam obvezu potraiti ga. I tu se dogodilo iznenaenje: dok me taj autoportret gledao istim onim starim nainom ne bivajui mi nimalo simpatinijim, etiri su mi apostola najednom zarobila pogled i srce, jer to je bilo naslikano, udesno slikovito naslikano, to je cvjetalo na licima, rukama i apostolskim haljama poput cvijea i pjevalo poput glazbe. Dobro je to nisam izbjegao Diirera! Bogatiji za neto lijepo, bogatiji za jednu ljubav, nastavio sam razgledati. No sada vie nisam oklijevao i prisjeao se svojih obveza, ve sam, protravi zaslijepljeno kroz najljepe dvorane slika, slijedei srce zaao u pokrajnju

prostoriju u kojoj vise Altdorferi. Tu se nalazi slika, "Aleksandrova bitka" koja je za mene najneo-binije i najtajnovitije djelo njemakoga slikarstva. Taj prikaz bitke s kojih deset tisua figurica u sebi sadri svu njemaku temeljitost, zagrienost i pedanteriju, a istodobno je na slici sve to neizrecivo prevladano i obasjano gracioznou i tihom arolijom boja kakvu nijedan Francuz ili Kinez ne moe nadmaiti. U ovisnosti kako se slika gleda, moe se pomisliti: "Boe dragi, mora da je dobri Altdorfer bezbroj godina sjedio za tim prka-vim poslom!", ili u iduem trenutku osjetiti: "Isuse, mora daje cijela slika naslikana jednog jedinog boanskog prijepodneva, 287 jednako mije drag, jednako vaan, jednako oaravaju i pouan kao i sve galerije svijeta. Svejedno se veoma mogu zaljubiti u umjetnika djela, napose u slike, i zahvalan sam kada mi se prui prilika da vidim lijepe stvari te vrste. No, osobito volim ponovni susret s meni dragim slikama. Nakon mnogih godina i desetljea ponovno vidjeti nekog Tiziana u Veneciji, nekog omiljenog Parisa Bordonea u Milanu, nekog odreenog Renoira kod Reinharta u Winterthuru, za mene to moe biti iznimna srea. Kada me nedavno put naveo u Munchen, znao sam da me u njemu oekuju takve radosti. Ve vie godina nisam bio u Miin-chenu i mnogo sam pria uo o propasti Mimchena kao grada umjetnosti te o nevjerojatnom politikom usmjerenju koje tamo vlada. Za te se stvari, meutim, nisam osjeao odgovornim: vjerojatno e jo biti na ivotu onih nekoliko prijatelja koje sam u Miinchenu jo imao, u Nvmphenburkom parku opet e plivati labudovi, a u nekom vinotoju ponovno e ponuditi izvrsno mo-selsko vino, a kao sve te dobre stvari, tamo e se jo nai i neke meni odavno drage slike, u to sam se mogao pouzdati. Tako je i bilo, slike kao i lijepi, slikoviti miinchenski zrak bili su nepromijenjeni, a to se tie propasti grada umjetnosti, nisam zapravo shvatio kako na tom zraku i u blizini onih prekrasnih starih slika dananji slikar ne bi mogao jednako dobro slikati kao i prije pedeset godina. Uostalom, prva lijepa slika koju sam ugledao, uope nije bila stara, ve sasvim nova, bio je to crte Olafa Gulbranssona, moga negdanjeg prijatelja i crtakoga druga. Bio je to iljatom olovkom nacrtan djeji portret, vrlo vjeran, a pritom tako vrhunaravno ornamentalan kakvi i jesu najbolji crtei toga dragog ovjeka. Bilo mi je teko pri srcu to sam nekoliko dana u Miinchenu, u istome gradu s Olafom, a ipak ga neu vidjeti. Stari Olafe, nemoj mi zamjeriti, no ovaj sam se puta izvukao pomalo te se pribojavajui. Vidi, ti si atletski tip, a ja njean i boleljiv ovjek, i da sam te nazvao i pozvao u vinarnicu, a zatim oko jedanaest iz nje otiao nakon pola litre vina, ti bi se razbjesnio i na svojim me jakim rukama odnio do auta i odvezao sebi kui i tamo preda me 286 stavio viski i slina estoka pia, a drugoga bi dana moda ponovno napravio neki od svojih lijepih crtea, dok bih ja leao na umoru. No, nisam to elio, nego sam htio ponovno vidjeti Munchen, a u to su spadale i neke slike. Stoga, dakle, ponovni susret s tobom nisam rtvovao nekom hiru, ve Altdorferu, Diireru, Rembrandtu, Cezanneu i Mareesu. Dva prijepodneva proveo sam u staroj pinakoteci, i ne samo da sam ponovno pronaao svoje stare miljenice, ve sam stekao i jednu novu. Neto due zadrao sam se u prvim dvoranama kod starih Nijemaca i Nizozemaca, oduevljen Dirkom Bout-som, oduevljen majstorom Bartolomejskoga oltara, zatim pomalo potitena srca krenuo u Diirerov kabinet, jer slikar Diirer nikada mi nije bio doista drag, a njegov autoportret s dugim, priglupim uvojcima oduvijek mije bio upravo odvratan. Kako sam, meutim, sjedne druge strane, sa strane crtea i nekih bakroreza, ipak veoma cijenio toga istoga Durera, osjeao sam obvezu potraiti ga. I tu se dogodilo iznenaenje: dok me taj autoportret gledao

istim onim starim nainom ne bivajui mi nimalo simpatinijim, etiri su mi apostola najednom zarobila pogled i srce, jer to je bilo naslikano, udesno slikovito naslikano, to je cvjetalo na licima, rukama i apostolskim haljama poput cvijea i pjevalo poput glazbe. Dobro je to nisam izbjegao Durera! Bogatiji za neto lijepo, bogatiji za jednu ljubav, nastavio sam razgledati. No sada vie nisam oklijevao i prisjeao se svojih obveza, ve sam, protravi zaslijepljeno kroz najljepe dvorane slika, slijedei srce zaao u pokrajnju prostoriju u kojoj vise Altdorferi. Tu se nalazi slika, "Aleksandrova bitka" kojaje za mene najneo-binije i najtajnovitije djelo njemakoga slikarstva. Taj prikaz bitke s kojih deset tisua figurica u sebi sadri svu njemaku temeljitost, zagrienost i pedanteriju, a istodobno je na slici sve to neizrecivo prevladano i obasjano gracioznou i tihom arolijom boja kakvu nijedan Francuz ili Kmez ne moe nadmaiti. U ovisnosti kako se slika gleda, moe se pomisliti: "Boe dragi, mora daje dobri Altdorfer bezbroj godina sjedio za tim prka-vim poslom!", ili u iduem trenutku osjetiti: "Isuse, mora daje cijela slika naslikana jednog jedinog boanskog prijepodneva, 287 toliko je apsolutno jedinstvena, tako je trenutana i neponovljiva igra arolije svjetlosti iznad toga mnotva figura!" Dugo sam stajao pred njom i napajao oi. A odmah pored visjela je moja druga miljenica, mali zeleni Altdorerov krajobraz, ta siuna sliica u kojoj osjeam sve praume i zelena utoita cijeloga svijeta, sa skladno zanjihanim vrhovima stabala i milim, blagim zlatnoutim tonom iznad sveg tog zelenila. Ne bih nikada zavrio, ako bih se dalje uputao u podrobnosti, jer tema je neiscrpna. Bio sam, meutim, i u novoj Dravnoj galeriji. Ona je proizala iz zamisli koja je jedinstvena u povijesti galerija. Galerije su uvijek nekako nacionalistike, uvijek donekle ele prikazati da, eto, nijedan drugi narod na svijetu ne moe naslikati ili kupiti takve slike kao upravo te. No, u toj munchenskoj galeriji vlada obratno naelo, naelo zauujue poniznosti i iskrenosti. Tvorcu galerije bio je postavljen zadatak da jasno prikae kako je nepodnoljivo prazno i loe njemako, a osobito miinchensko slikarstvo odreenih desetljea u usporedbi s njemakim slikarstvom dvaju prethodnih desetljea, ili pak u usporedbi s ondanjim Francuzima. Zadatakje genijalno rijeen. Izloba je tako postavljena da ne moete nasumce poeti od ove ili one dvorane, ve nuno morate slijediti prikaz kao to se slijedi dobro voena argumentacija. Uavi u galeriju nai ete se usred najboljega njemakog slikarstva, kod Mareesa, kod Schucha i Leibla, kod mlaega Hansa Thome i mladoga Triibnera. Skoro je svaka slika dragulj. A onda slijedi, iz dvorane u dvoranu, uasan presjek kroz propast njemake, a osobito munchenske umjetnosti od kraja osamdesetih godina. U ogromnim prostorijama vise slikurine (ima tu i poneega pristojnoga, no nita osobito visokoga ranga), prazne velike slike wilhelminske epohe i mentaliteta, dekorativni uradci zahtjevna formata i najskromnije kakvoe. I gle, muenje je prolo i bez daha stiete na kraj tih prostorija, no sada vas ne putaju van ljutitoga ili moda razoaranoga, ve se pred vama otvara malena dvorana u kojoj je prikazano to moe biti pravo slikarstvo. To je dvorana Francuza; u njoj vise dvije moje miljenice: Cezanneov "eljezniki prokop" i Mane-tova "Barka". A zatim jo jedno iznenaenje: takoer iz toga francuskoga kabineta ne puste vas kui bez utjenog prizora, jer 288 slijedi jo manji, ne sasvim prvoklasan, ali ipak lijep izbor iz suvremenog slikarstva u kojem se pokazuje kako je ona) jitgen-dstil i ona dekorativna obmana temeljito propala i kako dananje slikarstvo, pa i u Njemakoj, ide novim putovima. Meu slikama toga kabineta utjeha i opet imam miljenicu, Kokoschkinu "Veneciju" s njegovim vedrim raspoloenjem koje pue na refu-le. Pomireni naputate izlobu, jer je duhovita, ali ne i opaka, ona vas savije,

ali i ponovno uspravi. Vrlo dobra, odlina je stvar ta Dravna galerija. Ponovno vidjevi te stvari utolio sam glad, a budui da u to vrijeme nije svirao Karl Valentin, mogao sam ponovno napustiti Miinchen bez osjeaja da sam propustio ita bitno. (1929.) Koncert virtuoza Sino sam bio na koncertu koji se bitno razlikovao od koncerata kakve sam inae naviknuo sluati. Bio je to koncert svjetski slavnoga, mondenoga violinistikog virtuoza, dakle, ne samo glazbeni ve i sportski, a prije svega drutveni dogaaj. Tako je ovaj koncert i protekao sasvim drukije od ostalih koncerata na kojima je rije samo o glazbi. Program je, dodue, veim dijelom obeavao pravu glazbu, to je gotovo mogao biti program obinoga glazbenika. Lijepe su skladbe na njemu stajale, Kreutzerova sonata, Bachova Chacon-ne, Tartinijeva sonata s "avoljim trilerom". Ti lijepi komadi popunili su dvije treine koncerta. A onda, pred kraj, program se mijenjao. Tu su stajale skladbe s lijepim i veoma obeavajuim naslovima, fantazije na mjeseini i venecijanske noi nepoznatih skladatelja ija su imena upuivala na etnike skupine koje se do sada jo nisu istaknule u glazbi. Ukratko, trei dio koncerta snano je podsjeao na programe kakve nalazimo izvjeene u glazbenim paviljonima otmjenih toplica. A kraj su inili neki komadi koje je veliki virtuoz sam skladao. Sa znatieljom sam poao na taj dogaaj. U mladosti sam sluao na violini Sarasatea i Joachima, a unato nekim smetnjama, njihove su me izvedbe oduevile. Dakako, ona je glazba bila neto drugo, neto sasvim 289 razliito, neto to nije imalo nikakve veze s virtuoznou, neto emu je trebala anonimnost i pobonost da bi moglo procvjetati. No, zato su virtuozi, jo od Paganinijevih vremena, za svakoga, pa i za mene, imali onu aroliju opsjenara i znalca, onu magiju artizma i ciganske svirke: i ja sam jednom zgodom kao dvanae-stogodinjak, nedugo poto sam po prvi puta postao vlasnikom violine, snivao san o virtuozu, u svojim matarijama stajao pred ogromnim krcatim dvoranama, desetke tisua ljudi usreivao jednim osmijehom, carevi su me ugoivali i odlikovali zlatnim kolajnama, putovao sam usamljen, slavan, bez zaviaja, od grada do grada, s jednoga kraja svijeta na drugi, ene su me voljele, narod mi zavidio, bio sam genijalan i graciozan plesa na visokoj ici umijea i svjetske slave. Sve je to, dakle, jo postojalo, i danas e ponovno mladi djeaci zaarenih oiju gledati blistavoga virtuoza, iparice uzdisati, a s galerija se prolamati gromki pljesak. Lijepo, radovao sam se tomu, bio sam napet. 1 doista je bilo vrlo lijepo. Ve odavno, prije nego sam i stigao do koncertne dvorane, iz mnogih mije naznaka bilo jasno da danas nije rije o onome to ja i moji prijatelji nazivamo glazbom, ne o jednom od onih tihih i fantastinih doivljaja u nekom nestvarnom i bezimenom carstvu, ve o dogaaju najvie zbiljnosti. Dogaaji te veeri nisu se odigravali u nekoliko vie-manje sanjarskih i za ivot nesposobnih mozgova, ve su pokretali motore, konje, novarke, frizere i svu ostalu zbilju. Ono to se tu zbivalo nije bilo zanese-njaki nestvarno i ludo, ve krajnje stvarno i tono, imalo je onu istu estinu i slian izgled kakav pokazuju veliki sadraji modernoga ivota: sportsko igralite, burza, velike sveanosti. Bilo je naporno u dijelovima ulica u blizini koncertne dvorane uljati se kroz kolone automobila. Stigavi do ulaza, mogli ste se pomalo umisliti, jer ste ve neto postigli, jer ste se probili, trijumfirali nad onima dolje i ulovili mjesto pod suncem. A ve na putu, na pranjavoj cesti izmeu stotina automobila koji su nastojali stii do koncertne dvorane, saznavao sam vijesti o velikanu, njegova me slava zapljuskivala, probijala se u moju samou te mene, koji ne odlazim ni u kakvo drutvo i ne itam novine, pretvorila u

zauenog poznavatelja zanimljivih potankosti. 290 "Sutra naveer," netko ree, "hoe li svirati ve u Hamburgu?" Netko izrazi sumnju: "U Hamburgu? Kako misli do sutra naveer stii u Hamburg, u tom sluaju ve bi sada morao sjediti u vlaku?" "Kojeta! Naravno da e putovati zrakoplovom. Moda ima svoj vlastiti." A u garderobi u kojoj sam nastavio pobjedonosnu bitku, iz ivahna razgovora svojih suboraca saznah daje veliki glazbenik za ovu veer traio i dobio etrnaest tisua franaka. Taj se iznos izgovarao sa strahopotovanjem. Neki su, dodue, smatrali da umjetnost zapravo nije samo za bogatae, i to je nailo na odobravanje pokazujui da bi veina bila sretna da je ulaznice kupila po "normalnoj" cijeni, ali da su ipak svi bili ponosni to su tako skupo platili. Nisam mogao proniknuti u psihologiju toga razdora, jer sam ulaznicu dobio na dar. -Napokon smo svi uli, napokon su svi bili na svojim mjestima. Izmeu redova sjedala, u hodnicima, u susjednoj dvorani, na podiju sve do glasovira bili su naikani dodatni stolci, nijedno mjesto nije bilo prazno, a povremeno se izvana, s blagajne, ulo glasno jadikovanje onih koji su bili odbijeni. Zau se zvuk zvonca i sve utihnu. Najednom se, hitra koraka, pojavi veliki violinist, a iza njega, skromno, mladi pijanist. U trenutku nas je sve oduevio. Ne, nije to bio ni nekakav ciganski mlitavac, ni neki pohlepnik za novcem, ve ozbiljan, simpatian, gibak, a ipak dostojanstven gospodin lijepe pojave i biranih oblika. Niti je dobacivao poljupce niti izigravao profesora koji mrzi itav svijet, ve je budno motrio publiku i tono znao o emu je rije, naime o borbi izmeu njega i toga diva s tisuu glava, borbi koju je bio odluan dobiti i ve ju napola dobio, jer rijetko e tako brojna publika, plativi tako visoke cijene, naknadno priznati razoaranje. Virtuoz nam se svima veoma svidio. A kada je poeo svirati, polagani stavak Kreutzerove sonate, odmah se vidjelo da njegova svjetska slava nije bila nezasluena. Taj simpatini ovjek izvanredno je baratao violinom, posjedovao gipkost u voenju gudala, istou hvata, snagu i elastinost tona, majstorstvo kojemu smo se preputali s voljom i radou. Drugi je stavak zapoeo poneto uurbano, lagano forsirajui tempo, ali ipak prelijepo. A i mladi je pijanist takoer svirao vrlo ivo i simpatino. 291 Kreutzerovom sonatom bila je obavljena prva treina programa, a u stanci, gospodin u redu ispred mene svome je susjedu raunao koliko je tisua franaka umjetnik zaradio ve u prvih pola sata. Slijedila je Bachova Chaconne, vrlo lijepa, no tek u treem komadu, u Tartinijevoj sonati, violmistova je vrsnoa dola do punog sjaja. Ta skladba, u njegovoj je izvedbi doista bila udesno djelo, zapanjujue teko i zapanjujue svladano, a usto i odlina, solidna glazba. Ako je iroka publika pozorno sluala Beethovena i Bacha moda samo iz potovanja i samo za ljubav violinistu, sada se u zanosu stapala s titraj ima glazbe. Prolomio se pljesak, virtuoz se vrlo korektno naklonio, a kod treega ili etvrtoga izlaska naklonu pridodao i smijeak. U treem dijelu koncerta, mi stvarni ljubitelji glazbe, mi puritanci dobre glazbe, nali smo se u nevolji, jer se malo-pomalo ilo ususret irokoj publici, a ono to dobrim glazbenicima Beetho-venu i Bachu nije nikako, a famoznom znalcu Tartiniju tek djelomice polo za rukom, to je izvrsno uspijevalo tim nepoznatim, egzotinim skladateljima tanga: tisue je dua usplamtjelo to-pei se od miline i predavajui borbu, ljudi su se blaeno smijeili, u oima se krijesile suze, ushieno su jecali i nakon svakog od tih kratkih zabavnih komada opijeno, gromoglasno pljeskali. Velikan je pobijedio, svaka od tri tisue dua njemu je pripadala, i sve su se voljno predavale, doputale da ih miluje, zadirkuje, usreuje, ponesene valom opojnosti i oaranja. Nasuprot tomu, nekolicina nas puritanaca u sebi smo se opirali,

vojevali herojski beskorisni boj, nevoljko se smijali izvoenju tih triarija, a istodobno ipak nismo mogli ne zamijetiti mekou gudala, blagoglasje tonova, i kadto se ispod brka nasmijeiti aroliji neke besramne, ali arobno odsvirane dionice. Velika je arolija bila na vrhuncu. Jer, i mi nezadovoljni puritanci plivali smo, barem na trenutak, noeni tim velikim valom, i nas je, barem na as, obuzelo to slatko, draesno bunilo. Opet smo bili djeaci i vraali se s prvoga sata violine, opet smo matali kako, pregazivi planine tekoa, svaki od nas na trenutak, u mati, biva On, Maestro, arobnjak, i lakim potezom gudala osvaja srca, nasmijeeno, s lakoom pobjeuje udovite, mnotvo, upija pljesak, upija zanesenost mase, u njoj se ljuljuka, njoj se smijei. 292 Tisue je dua usplamtjelo. Ne htjedoe da se koncert zavri. Pljeskali su, vikali, tropotali nogama. Tjerali su umjetnika na nove i nove izlaske, na jo drugi, trei, etvrti dodatak. On je to inio elegantno i zgodno, klanjao se, svirao dodatke; mnotvo je stojei slualo, bez daha, posve oarano. Vjerovali su da su sada pobjednici, njih tisue povjerovae da su ga svladali, da ga svojim oduevljenjem neprestano mogu tjerati na nove i nove izlaske i daljnje muziciranje. No, on je odsvirao tono one dodatke koje je, predmnijevam, unaprijed dogovorio s pijanistom, a odsviravi i posljednji, na programu neotisnuti, ali unaprijed uraunati dio svoga koncerta, nestao je vie se ne pojavivi. Nita nije pomagalo, valjalo je poi, valjalo je probuditi se. Tijekom cijele veeri u meni su bile dvije osobe, dva sluatelja, dva suizvoaa. Jedan je bio stari ljubitelj glazbe s nepotkupljivim ukusom, drugi, pak, puritanac dobre glazbe, koji je esto, ozbiljan, vrtio glavom, a u posljednjoj treini veeri nije s time mogao prestati. Ne samo daje bio protiv primjene te vjetine na glazbu osrednje vrijednosti, ne samo daje bio protiv tih eznutljivih, pripovjednih, zabavnih, dopadljivih salonskih sklad-bica, nego je bio protiv cijele te publike, protiv tih bogatih ljudi koje se nikada nije vialo na ozbiljnijim koncertima, koji su se mnotvom svojih automobila dovezli do tog virtuoza kao na neku utrku ili burzu, bio je protiv toga plitkoga, brzo probuenoga, brzo prohujalog oduevljenja svih tih iparica. Onaj, pak, drugi u meni bio je djeak koji je slijedio pobjedonosnoga gudakoga junaka, s njime se sjedinio, s njime podrhtavao. Te dvije osobe tijekom cijele su veeri mnogo razgovarale i mnogo se sporile. Dogaalo se da je iskusni ljubitelj glazbe u meni prosvjedovao protiv izvoenih skladbica, a daje djeak u meni morao podsjeati na to da sam, prije mnogo godina, i sam napisao roman u kojem neki saksofonist ozlojeenom glazbenom kritiaru daje odgovore svakako vrijedne itanja. Ah, a koliko sam samo morao razmiljati o umjetniku, tom korektnom arobnjaku! Je li on u srcu bio glazbenik koji bi najradije svirao samo Bacha i Mozarta i koji se vrlo polagano i nakon unutranjih borba pomirio s time da ljudima nita ne namee, ve da im daje ono to sami trae? Je li on bio kozmopolit uguen uspjehom? Je li bio hladnokrvno proraunat i tono znao 293 ljude zagolicati na onom osjetljivom mjestu izmeu suzne lijezde i lisnice gdje pljute suze i taliri ako ovjek vlada arolijom? Ili je, pak, bio ponizan sluga umjetnosti, preskroman da bi se drznuo imati stav, koji je posluno i marljivo predan svojoj ulozi i koji se ne opire sudbini? Ili je moda, iz vrlo dubokih razloga i iskustava, poeo oajavati zbog vrijednosti i mogunosti shvaanja prave glazbe u dananjem svijetu, i je li teio tomu da onkraj svekolike glazbe ljude najprije ponovno privede poecima umjetnosti, goloj uvstvenoj ljepoti tonova, goloj snazi primitivnih osjeaja? To se nije dalo odgonetnuti. Jo uvijek o tom razmiljam. (1929.) itanje u krevetu

Stanuje li u hotelu due od tri do etiri tjedna, uvijek mora raunati i s ponekom smetnjom. Ili je u zgradi svadba koja uz glazbu i pjesmu traje cijeli dan i no i ujutro zavrava na hodnicima s ganutim skupinama pijanih ljudi. Ili tvoj hotelski susjed s lijeve strane pokuava plinom izvriti samoubojstvo, a plinske pare dopiru do tebe. Ili se ustrijeli, stoje samo po sebi pristojnije, ali to uini u doba dana kada bi gosti hotela od svojih susjeda mogli oekivati neto tie vladanje. Katkada pukne vodovodna cijev i mora se spaavati plivajui, ili jednog jutra u est sati pred tvojim prozorima osvanu ljestve po kojima se pentra skupina mukaraca sa zadatkom da presloi krov. Budui da sam sada ve tri tjedna neometano stanovao u svome starome Heiligenhofu u Badenu, mogao sam raunati da e uskoro nastupiti neka smetnja. Ovaj puta bila je jedna od onih najbezazlenijih: neto se pokvarilo na grijanju ijedan dan morali smo se smrzavati. Junaki sam izdrao prijepodne, tek malo proetavi, a zatim poeo raditi, u toploj spavaici, i svaki put sam se obradovao kada bi u hladnim eljeznim zmijolikim cijevima parnoga grijanja grgotanje ili pitanje naizgled upozoravalo na ponovno buenje ivota. Ipak, nije to ilo tako brzo, i tijekom popodneva, kada su mi se ruke i noge ohladile, popustio sam i 294 ' poloio oruje. Svukao sam se i legao u krevet. A kako sam time ve na neki nain naruio poredak stvari i poinio svojevrstan eksces legavi u postelju usred bijela dana, onda sam uinio jo neto to inae nisam obiavao. Moji poznanici i kritiari mojih djela gotovo su svi miljenja da sam ovjek bez naela. Iz nekih razmiljanja i nekih mjesta u mojim knjigama ti su, ne ba otroumni ljudi zakljuili da vodim nedoputeno slobodan, lagodan ivot grlom u jagode. Budui da ujutro volim dugo leati, da si u ivotnim nedaama katkad priutim pokoju bocu vina, budui da ne primam i ne idem u posjete, i iz slinih sitnica ti su loi promatrai zakljuili da sam mekuan, mlohav, zaputen ovjek koji se uvijek predaje, koji ni za to ne smogne snage i koji ivi nemoralnim i nesreenim ivotom. No oni to govore samo zato jer ih ljuti i ini im se preuzetnim to ja priznajem svoje navike i poroke. Kada bih htio (a to bi bilo jednostavno) svijetu prikazati varljivu sliku urednoga, graanskoga ivota, kada bih na bocu vina htio nalijepiti etiketu kolonjske vode, kada bih svojim posjetiteljima, umjesto da im kaem da su mi naporni, htio lagati da nisam kod kue, ukratko, kada bih htio obmanjivati i lagati, bio bih na najboljem glasu i ubrzo dobio poasni doktorat. U stvarnosti, meutim, to manje prihvaam graanske norme, to se stroe pridravam vlastitih naela. To su naela za koja drim da su odlina i po kojima se nijedan od mojih kritiara ne bi mogao ravnati niti jedan mjesec. Jedno od njih jest naelo neitanja novina - i to ne iz neke knjievnike oholosti ili zablude da su dnevne novine loije tivo od onoga to dananji Nijemac naziva "pjesnitvom", ve jednostavno zato to me ne zanimaju ni politika ni sport ni financije, i zato to mije ve odavno postalo nepodnoljivo iz dana u dan bespomono gledati kako svijet srlja u nove ratove. I kad sada svoju naviku negledanja novina koji put u godini prekinem na pola sata, tada u tome uivam kao u nekoj senzaciji, isto kao u kinu u koje takoer, s potihom jezom, odem jedanput godinje. Toga pomalo neutjenog dana, strpavi se u krevet i na alost neopskrbljen nekim drugim tivom, itao sam dvoje novine. Jedne od njih, neke ziirike novine, bile su jo prilino nove, 295 i stare tek etiri ili pet dana, a imao sam ih zato jer mi je u tom broju bila otisnuta jedna pjesma. Druge su novine bile otprilike tjedan dana starije i takoer me nita nisu stajale jer su mi dopale u ruke u obliku papira za

zamatanje. I sad sam itao te dvoje novine sa znatieljom i uzbuenjem, to jest itao sam, naravno, samo one dijelove iji jezik razumijem. Ona pak podruja za ije je prikazivanje potreban poseban, tajni jezik, morao sam preskoiti, dakle sport, politiku i burzu. Preostale su, dakle, kratke vijesti i feljton. I ponovno sam svim ulima shvatio zato ljudi itaju novine. Shvatio sam, oaran gustom mreom vijesti, aroliju bezbrinog promatranja i osjetio sam se na sat vremena sjedinjenim s tim silnim starcima koji godinama negdje uporno sjede i ne mogu umrijeti samo zato jer su radijski pretplatnici i iz sata u sat oekuju novosti. Pjesnici su najee prilino nematoviti ljudi, pa sam tako ponovno bio opijen i iznenaen svim tim vijestima od kojih nijednu ne bih bio u stanju sam smisliti. itao sam krajnje neobine stvari o kojima u danima i noima morati razmiljati. Samo me nekoliko od tih vijesti ostavilo ravnodunim: vijest da jo uvijek traje estoka i bezuspjena borba protiv raka jednako me malo zaudila kao i vijest o novoj amerikoj zakladi za iskorjenjivanje darvinizma. No, tri ili etiri puta paljivo sam proitao vijest iz jednog vicarskog grada u kojem je osuen neki mladi, jer je iz nehaja usmrtio vlastitu majku, i to na novanu kaznu od sto franaka. Tom jadnom mladiu dogodila se nesrea daje pred majinim oimabaratao vatrenim orujem, ono je opalilo i usmrtilo ju. Sluaj je tuan, ali ne i nezamisliv, u svakim novinama postoje jo gore i uasnije vijesti. Sram me je, meutim, priznati koliko sam sati uludo potroio na naknadni izraun te novane kazne. ovjek ubije vlastitu majku. Uini li to namjerno, ubojica je, i kakav svijet ve jest, nee ga se predati nekom mudrom Sarastru koji e mu objasniti svu besmislenost tog ubojstva i pokuati od njega napraviti ovjeka, nego e ga nakratko strpati u zatvor ili e u zemljama, u kojima vladaju jo stari barbarski kneevi, da bi uveli reda, odrubiti mu aavu glavu. No, ovaj ubojica uope nije ubojica, ve nesretnik kojemu se dogodilo 296 neto neobino alosno. Na temelju kojih tabela, na temelju kojih je procjena vrijednosti ljudskoga ivota ili odgojne snage novane kazne sud uspio taj iz nehaja uniteni ivot procijeniti novanim iznosom od upravo stotinu franaka? Ni u jednom trenutku nisam si dopustio posumnjati u estitost i dobru volju suca. Uvjeren sam da se silno trudio donijeti pravednu presudu i daje izmeu svojih razboritih promiljanja i slova zakona zapadao u teke sukobe. Ali gdje na svijetu postoji ovjek koji bi vijest o toj presudi mogao proitati s razumijevanjem ili ak osjeajem zadovoljstva? U feljtonu sam pronaao drukiju vijest koja se odnosila na jednoga od mojih slavnih kolega. Iz "obavijetenih izvora" priopeno nam je da veliki zabavni pisac M. trenutano boravi u S. radi sklapanja ugovora o ekranizaciji svoga posljednjeg romana, te daje gospodin M. izjavio da se njegovo idue djelo nee baviti manje vanim i uzbudljivim problemom, no on e jedva biti u stanju prije isteka dvogodinjega roka dovriti taj zamani posao. I ta me vijest dugo zaokupljala. Kako samo odano, kako dobro i briljivo taj kolega mora svakodnevno obavljati svoj posao da bi mogao davati takve prognoze! Ali zato ih daje? Ne bi li ga tijekom rada mogao obuzeti neki drugi gorui problem, jo vaniji od ovoga, i prisiliti na neki drugi posao? Ne bi li mu se mogao pokvariti pisai stroj ili razboljeti tajnica? I koja je uope korist od te prognoze? Kako e se osjeati kada nakon dvije godine bude morao priznati da nije gotov? A to ako mu ekranizacija romana donese toliko novaca da pone ivjeti ivotom bogataa? Tada nee biti gotov ni njegov sljedei roman niti ikoje idue djelo, osim ako tajnica ne preuzme voenje tvrtke. Iz jedne druge novinske vijesti saznajem da se cepelin pod vodstvom dr. Eckenera sprema na povratni let iz Amerike. To znai daje prije toga morao tamo odletjeti. Lijep uspjeh! Ta me vijest obradovala. A koliko samo godina nisam pomislio na dr Eckenera pod ijim sam vodstvom prije osamnaest godina

prvi puta letio cepelinom iznad Bodenskoga jezera i Arlberga. Sjeao sam se snanoga, ne pretjerano priljivog mukarca vrsta, pouzdana kapetanskog lica kojemu sam tada upamtio i lice i ime premda smo izmijenili tek pokoju rije. I, eto, nakon svih tih 297 godina i sudbina, taj je mukarac jo uvijek u poslu, nastavio je raditi i na posljetku stigao do Amerike, i ni rat, ni inflacija, niti osobne sudbine nisu ga mogle sprijeiti u obavljanju njegove slube i afirmaciji vlastite odlunosti. Jo ga jasno vidim pred sobom, kao one 1910. kada mije uputio nekoliko ljubaznih rijei (mislei valjda da sam izvjestitelj), a zatim se popeo u svoju pilotsku gondolu. On nije u ratu postao general, nije za inflacije postao bankar, jo uvijek je graditelj cepelina i kapetan, ostao je vjeran svojoj stvari. Izmeu tolikih zbunjujuih novosti koje su se iz dviju novina slile u mene, ova je vijest bila umirujua. No, sada je dosta. Cijelo sam popodne proveo listajui dvoje novine. Radijatori su jo uvijek hladni, pa u pokuati malo odspavati. (1929.) Odabrani zaviaj Na alost nikada si nisam znao uiniti ivot jednostavnim i udobnim. Ali jednim sam umijeem, jednim jedinim, oduvijek vladao: umijeem lijepoga stanovanja. Od vremena kada sam mogao sam birati svoje prebivalite uvijek sam izvanredno lijepo stanovao, uvijek sam pred prozorima imao karakteristian, velik, irok krajolik. No, nikada nisam tako lijepo stanovao kao u Ticinu, i nijednom od svojih prebivalita nisam toliko godina ostao vjeran kao svom sadanjem; ve jedanaest godina stanujem ovdje i jo ne pomiljam na odlazak. Ticinski krajolik, koji sam 1907. po prvi puta temeljito upoznao, uvijek me privlaio poput predodreenoga zaviaja ili uenoga pribjeita. On se nalazi u mnogim mojim pjesmama, navlastito u pjesmi "Wanderung" koja je nita drugo doli hvalospjev ticinskomu kraju. Godinama mije elja u luganskome kraju posjedovati kuicu ili komadi zemlje i tu doekati jesen ivota. Jer veoma volim i itelje Ticina, ne samo njihov krajolik i podneblje. Za jedanaest godina koliko meu njima ivim, jo nikada meu nama nije pala teka rije. esto sam govorio: pjesnik je u mnogim stvarima najskromnije bie na svijetu, ali zato u nekim drugim stvarima mnogo zahtijeva i radije e umrijeti nego da se odrekne. Ja, na 298 primjer, ne bih mogao ivjeti kada okolica mojim ulima ne bi pruala barem minimum prave supstancije, pravih slika. ivjeti u modernome gradu, usred ogoljene pragmatine arhitekture, meu papirnatim zidovima, imitacijama drveta, usred sve samih surogata i privida, za mene bi bilo potpuno nemogue i tu bih vrlo brzo uvenuo. No ovdje, u Ticinu, pronalazim mnoge stvari koje ne izgledaju samo lijepo i ugodno, ve i obiluju tisuljetnom tradicijom. Goli kameni stol uz kamenu klupu ispod lovor-vinje ili bukve s vrem ili glinenom alicom punom crnog vina, usto kruh i kozji sir - sve je to u doba Horacija bilo navlas isto. (1930.) Vatromet Moji prijatelji i neprijatelji odavno to znaju i zamjeraju: mnoge me stvari ne raduju i u mnoge stvari ne vjerujem koje su ponos dananjega ovjeanstva; ne vjerujem u tehniku, ne vjerujem u ideju napretka, ne vjerujem ni u uzvienost i veliinu naega doba niti u ikoju od njegovih "ideja vodilja", ali zato pred onim to se naziva "prirodom" osjeam bezgranino potovanje. Pa ipak, postoje neki izumi i obmane prirodnih sila kojima se iznimno divim i koje volim, volim ih jednako ili ak vie nego prirodne pojave. Dok me motoristike utrke ne mogu ni jedan metar izmamiti iz moga stana, mene se uhom punim prave glazbe, pogledom na pravu arhitekturu, pjesnikim stihom moe vrlo

lako ukrotiti, jer divim se ljudskom duhu koji je stvorio takve stvari. Ako dobro uoavam, zapravo sam nesklon i nepovjerljiv samo prema "korisnim" izumima. Ta navodno korisna dostignua uvijek imaju neki prokleti talog, uvijek su tako otrcana, tako ne-velikoduna, tako zadihana, ovjek vrlo brzo otkrije njihove motive, njihovu tatinu i pohlepu, i te korisne pojavnosti kulture posvuda za sobom ostavljaju dugaak trag svinjarije, rata, smrti, zatakane bijede. Iza lea civilizacije svijet je pun gomila mulja i otpada; korisni izumi nemaju za posljedicu samo lijepe svjetske izlobe i elegantne salone automobila, ve njih prate i vojske rudara s blijedim licima i bijednim nadnicama, njih prate bolesti 299 i pustoenje, a parne strojeve i turbine ovjeanstvo plaa beskrajnim razaranjima u slici zemlje i slici ovjeka, borama na licu radnika, borama na licu poduzetnika, propau due, trajkovima i ratovima, listom zlim i odvratnim stvarima, dok, naprotiv, zato stoje ovjek izumio violinu i zato stoje netko napisao arije u Figaru nikakva se cijena ne mora platiti. Mozart i Morike30 nisu svijet mnogo stajali, bili su jeftini poput suncobrana, i svaki je namjetenik u nekom tehnikom uredu od njih skuplji. Ali kao to rekosmo, svaka ast nekim izumima! Jo od djetinjstva strasno volim osobito sve one izume koji nose peat beskorisnosti, dokoliarstva, razigranosti i rastronosti. U te umjetnosti ne spada samo glazba, pjesnitvo itd., ve i mnoge druge stvari. Stoje neka umjetnost beskorisnija, to manje slui ikakvim potrebama, to vie ima obiljeja luksuza, dokolice, djetinjarije, to mi je draa. Pritom je za mene lijepo i neobino saznanje da ovjeanstvo zapravo uope nije uvijek onakvo kakvim se rado prikazuje, uope nije onako beskrajno praktino i opijeno korisnou, uope nije onako pohlepno i proraunato. Tek ovih dana ponovno sam dobio krasnu potvrdu toga. Na gradi na jezeru upriliio je velik vatromet. Vatromet je, uraunavi duge stanke, trajao ni puni sat i, kako me uvjeravaju, stajao nekoliko tisua franaka. Presretan sam. Gradska uprava i turistika zajednica zajedno s odborom graana sastali su se da bi uinili neto to mene i mnoge druge oduevljava, ali to se svakom pravom gospodarstveniku, svakom istinskom prijatelju korisnosti mora initi groznom ludou. Odluili su sebi i u to vrijeme nazonim ljeili-nim gostima jednom prirediti pravo veselje. Odluili su na najzgodniji, najnekorisniji i najbri, na najpovrniji i najzabavniji nain na svijetu ispaliti u zrak nekoliko tisua suvinih franaka, i moram rei da im je to savreno uspjelo. Bilo je velianstveno. Zapoelo je gromkim pucnjem iz topa, parodijom na sve ratove i ubojstva, glazbeno-aljivom uporabom najozbiljnijih sila koje je domiljati ovjek znao staviti u svoju slubu. Tako se i nastavilo. Umjesto da se puca, praskalo se, umjesto granata letjele su Euard Morike (1804. - 1 875.) njemaki pjesnik i prozaik epohe bidermajera i realizma, (prim. prev.) 300 rakete, umjesto rapnela svijetlee kugle, umjesto ranjavanja uli su se uzvici oduevljenja, ukratko, taj cijeli skupi rat, uza sve rasipanje baruta, bjesnio je tako bezazleno i draesno, tako areno i zabavno daje bila milina. Osim toga, taj rat, ta vrlo mudro i temeljito smiljena i sraunata vojna, nije tekla nipoto onako glupo i ogranieno kako se inae odvijaju ratovi. I ratovi s pravim granatama, i ratovi s generalima najee se takoer temelje na mudrim i preciznim planovima i proraunima, ali na alost uvijek drukije ispadne, i na posljetku, umjesto da izvri tonu proraunatu tehniku akciju, ovjek zaglibi u velikim svinjarijama koje nitko nije predvidio i koje nikomu nisu na radost. No ovdje, u ovom prekrasnom minijaturnom ratu, sve se odvijalo prema zamisli, uvod i predigra, pojaavanje tempa i usporavanje sve do bljetavoga zavrnog efekta, sve se odvijalo upravo onako kako se htjelo, i

nije bilo nikakva pukog sluaja i sirovosti u to se najee, unato planovima generaltaba, ratovi pretvaraju, ve je to bio posve duhovan, razigran, sasvim idealan dogaaj. Valjalo je rijeiti pitanje kako u to kraem vremenu za zabavu to veeg broja ljudi ispaliti toliko i toliko tisua franaka, a bez ikakvih zlih posljedica? Pitanje je razrijeeno genijalno i bez ostatka. Raspodijeljen na samo nekoliko velikih snopova golemih raketa, svaki po cijeni od nekoliko tisua franaka, u kratkom je roku cijeli iznos na najljepi nain otprhnuo u zrak, svaki trenutak toga zbivanja odgovarao je naumu pirotehniara, program je tekao onako kako se izvodi simfonija prema maginim propisima partiture, i svaki je trenutak te izvedbe za nas gledatelje obilovao napetou i uitkom. Postiglo se isto ono to se postie svakom visokom i pravom umjetnou: podsjeanje na boanske ivotne prostore iskrenja duha, sjetno osmjehivanje zbog asovitosti i uvenua svega lijepoga, hrabra suglasnost s tom rasipnom predstavom. Ako je meu gledateljima moda i bio gdjekoji siroti svat koji je povremeno pomiljao kako bi mu dobro dolo da je mogao dobiti deseti ili dvadeseti dio troka ove lijepe i prolazne predstave - takav je bio rijetka iznimka. Veina gledatelja -jasno se osjealo u sveanome ozraju te veeri nije pomiljala na takve trice, ve su stajali razrogaenih oiju, zabaenih glava, smijali se i utjeli i bili ushieni, oarani, a 301 negdje i potreseni ljepotom zbivanja - njihovom promiljenou, njihovom oitom beskorisnou, silnim rasipanjem baruta, svjetla, duha i prorauna, tim cijelim golemim trokom ni za to, tim skupim i duhovitim aparatom koji je pokrenut samo radi sitnog, prolaznog veselja. Ja ak vjerujem, ako je doputeno rei, daje osjeaj koji je veina tih oaranih gledatelja pritom doivjela bio srodan osjeaju pobonosti s kakvim nedjeljni misari sluaju propovijed. Dakako, kada bih doista bio zanovijetalo kakvim me prikazuju moji prijatelji i neprijatelji, ne bi bilo mi teko iza draesne fasade tog vatrometa naslutiti neku prljavtinu. Mogue je da hotelijeri i gradska uprava cijelu tu stvar nisu upriliili da bi se rijeili franaka, ve naprotiv, da bi izokola zaradili novce. Mogue je da najvei dio otprhloga novca ostaje tamo gdje se strpljivo i obzirno pripremaju budui ratovi: kod proizvoaa eksplozivnih sredstava itd. Ukratko, ne mora se imati mnogo duha da bi se obezvrijedilo i taj lijepi, mali vatrometni doivljaj. No, dobro se uvam, da to ne uinim. Jo sam opijen onim prolomom piska-vih zelenih i crvenih zvjezdica to prte iz aske divovskoga zlatnog cvijeta, a sretan sam i zbog toga golemoga plamenog cvijeta koji je zauzeo pola neba, a onda tako brzo i temeljito ieznuo. Openito, jo uvijek sam ushien; bilo je arobno, primjerice, kako su grimizne kie iskrica tako tiho poput tanahne koprene od pria nestajale na nonome nebu, a iza njih, tako neizrecivo udno i od druge tvari sazdane, ponovno se krijesile prave zvijezde! Svidjela mi se i ona originalna vrsta oholih raketa to su tako udesno energino i divlje srljale u visine oigledno ka-nei na pola sata svojom vanou ispuniti cijelo nebo - da bi zatim, jedva dosegnuvi vrhunac svoje putanje, najednom iezle uz ljutit, kratak prasak, poput kakva gospodina koji je odluio prisustvovati velikomu slavlju te se u fraku i nakien odlijima zaputio u sveanu dvoranu, no kojega, ugledavi ju, spopadne gnuanje te se stisnutih usnica u hipu okrene i na odlasku u brk promrsi: "Ma, fukam ja na sve vas ..." (1930.) Praenje knjiga Jedan neobian posao posljednjih me osam dana posvema zaokupio. Kako se uskoro selim, ponovno sam morao, prvi put u posljednjih dvanaest godina, svoju cijelu biblioteku oistiti i pripremiti za pakiranje. Opsezanje to i naporan posao kojemu sam svakoga dana posvetio najmanje etiri do pet sati da bih naveer

slomljenih lea i prazne glave uivao u radostima mehanikim radom steenog umora. Isti se taj posao mogao obaviti jednostavnije i povrmje, noja sam ga obavio temeljito, vrlo temeljito, jer tih nekoliko tisua knjiga moja su najbolja i najdraa imovina, a osim toga, u ranoj sam mladosti, u onim bajnim godinama s konca devetnaestoga stoljea, kao knjiar i antikvar nauio postupati s knjigama jo s onim starim cehovskim formalnostima. Neobine su situacije nastajale tijekom toga viednevnog posla. Jednom, primjerice, stajao sam na svojoj maloj terasi okrenut prema sjeveroistoku briljivo slaui na kamenoj ogradi pun naramak knjiga te ih zatim u snopovima od tri ili etiri udarajui da ih ispraim. Pritom sam u rukama drao dva debela, teka sveska u velikom oktavu, njeno ih udario jednog od drugog i gledao kako se iz njih izvija praina, i u trenutku, budei se iz zatupljenosti tim mehanikim poslom, promotrio sam naslove na hrptu tih svezaka: bila je to Spenglerova "Propast Zapada". Preplavilo me mnotvo sjeanja i ideja. Prva je pomisao bila: "Trebali bi moji sinovi ili drugi mladi ljudi vidjeti kako tu stojim, briljivo pokuavajui knjiurine spasiti od praine i trulei i kako slavnu knjigu o propasti njeno oslobaam praine!" Palo mi je takoer na pamet kako su me one 19** godine posjetili neki engleski studenti koji su sudjelovali na ljetnome teaju u Luganu to gaje vodila sestra Romama Rollanda. Bila je meu njima jedna zgodna djevojka imenom Blakeneve koja mi je pripovijedala o Spengleru o kojemu sam se, naravno, ve ionako bio nasluao. Kazao samjoj da bi mi bilo vano proitati tu knjigu, no da sam trenutano presiromaan da bih ju mogao kupiti. Kada mi je zatim ponudila da mi ju posudi (u Njemakoj pogoenoj inflacijom sa svojim je engleskim funtama ivjela u obilju), izrijekom sam ju zamolio da to i uini, a za uzvrat joj 302 303 darovao prvo izdanje jedne od svojih knjiga. Knjigu je uzela, no o djevojci i Spengleru nisam vie uo ni slova. Bio je to njezin inflacijski posli s nekim osiromaenim knjievnikom, i potrajat e jo nekoliko mjeseci prije negoli uzmognem kupiti Spengle-ra, da bi me zatim tatina i popovanje iz njegova predgovora razbjesnili, a poglavlje o magijskoj kulturi oduevilo. Sada sam, nakon toliko godina, ponovno u ruci drao te sveske. O, kako se samo brzo raspada, uti i trune veina knjiga iz onih ratnih i poratnih godina! I kako se samo ve danas veina tih knjiga doima neobino staro, tako staro, davno proteklo i davno zaboravljeno, deset godina poslije! Iznutra i izvana ostavljaju dojam prolaznosti i skoro kao da ve jesu prole; poutio i krhak visi bijedni papir u iskrivljenim i rasklimanim svescima od ljepenke, a naslovi i korice zvue tako napregnuto, promuklo, tako fanatizira-no i preklinjue. Strah i nemo tako jasno vriti iz naslova mladih pjesnika i mislilaca iz 1920., a ipak to tada nisam primjeivao ili tek usput, i te sam knjige u ono doba itao i prouavao s toliko mara i tonosti zbog kojih bi mi sada skoro moglo biti ao. Mislio sam: intelektualci jednog naroda, koji se netom vratio iz etverogodinjega rata i taj rat okonao porazom i bankrotom, morali bi zapravo imati mnogo toga za rei, a taj doivljaj morao se negdje uobliiti i rezultirati promiljanjem. No, sve u svemu, rezultat je bio zauujue slab, premda sam to tada samo nasluivao, a ne i stvarno shvaao. Jer, premda sam u onim knjigama s uzbudljivim naslovima nalazio vrlo malo istinske spoznaje i samospoznaje, ipak sam u svima pronalazio neku drugu fascinaciju: nekakvo uzbueno, katastrofino, napuhano raspoloenje, nekakav miris propasti svijeta i tisuljetnog carstva. A osim toga, itao sam ih sa znatieljom i duhovnom gladi s kakvom od svoje mladosti nita vie nisam itao, jer premda sam te ratne godine intimno proivio sve do unitenja, premda su mi one moj vanjski i unutranji ivot gotovo razorile, ipak nisam vidio ni okusio sam rat, frontu, rov, zemunicu. Bio sam u inozemstvu, a sada,

kada su zavrila nepodnoljiva trabunjanja ratnih feljtonista, muktaa koji su na ofenzivama i junatvima zaraivali honorare po retku napisanog teksta, sada kada se najbolji dio naroda, zbunjen i potresen, slomljen i duboko zamiljen vraao iz rata, sada se ipak negdje morao zauti onaj pravi, stvarni glas, istinski 304 duh Njemake, morao je nama drugima omoguiti da negdje pronaemo brau ili predvodnike i da se stavimo u slubu neega u to se moglo vjerovati i za to se moglo boriti. No, zbilo se drukije, s iznimkom Landauerova glasa i posve razliitog Spengle-rova glasa, nijedna od tih silnih poruka nita mi tada nije dala, inilo se da je njemaki duh bankrotirao isto kao i njemaka politika, i valjalo je i nadalje ostati sam, ekati, ne gubiti vjeru u Njemaku. udesno daleko i nestvarno gleda me ono doba iz smeih, oronulih listova, knjiga, biljenica, isjeaka. Iduega dana naiao sam na jo jedan, jo zagubljeniji, jo neobiniji i udaljeniji sloj svoje knjinice. Bile su to tiskovine iz ratnih godina, tiskovine koje sam sam izdavao i redigirao za njemake vojnike zarobljene u Francuskoj tijekom svoga rada u skrbi za ratne zarobljenike. Tu sam naiao na tri godita "Nedjeljnoga glasnika za njemake ratne zarobljenike" koji sam svakih etrnaest dana u tisuama primjeraka slao u Francusku, Englesku i Rusiju. Bile su to male tiskovine koje su po mome nalogu pravljene za zarobljenike, pripovijetke Emila Straufia, brae Mann, Gottfrieda Kellera, Storma, moja vlastita, mala, jednostavna, ali sasvim pristojna izdanja tiskana samo kao darovi ratnim zarobljenicima koji su nas u to doba zatrpali desecima tisua molbi za nekakvim tivom. Te malene knjiice danas su postale rijetkost, noja ih jo sve posjedujem, a neke od njih jo i danas su mi drage jer sam u njima u jeku rata nastojao probuditi neto od nadpolitikoga i nadnacionalnog duha starije njemake knjievnosti. Tu su i udne "Vijesti iz njemakih zarobljenikih logora" koje je u ono vrijeme izdavao na odjel pri njemakome poslanstvu u Bernu, samo za internu uporabu, neobino trezveni i u biti zastraujui dokumenti onoga vremena i naih tadanjih oajnikih nastojanja da negdje, barem u malome, u taj ratni stroj unesemo nekakav smisao ili, budui da se to inilo nemoguim, neto poput srca i ljubavi. Pronaao sam i svoje prve ratne lanke, meu njima i one potpisane pseudonimom Sinclair, od kojih je prvi objavljen godine 1916. Srea za moju biblioteku daje to njezin najmanji odio! Njezin najvei i najbolji odio jest onaj sa starijom njemakom knjievnou, a i dananja je knjievnost sasvim dobro zastupljena - taj 305 I je odio jedini koji jo uvijek snano raste: samo ovoga ljeta pridodao sam joj sjajne knjige kao to su svezak iz ostavtine Fran-za Kafke, novi roman Ine Seidel, zaudnu pripovijest "Vihor na Jamajci" Richarda Hughesa. Manji, ali na svoj nain posve dovoljan jest jedan drugi odio koji sam njegovao vie od dvadeset i pet godina i iz kojega mi je mnogo dobroga dolo: knjige s Istoka. Tu su pjesme, izreke i govori drevne Indije, kineski mudraci, a neki od tih svezaka, primjerice Li Bu We, Konfucije, Chuang Tse, uvijek su mi nadohvat ruke i od njih katkada, kao od Yi Jinga31, traim savjet kao od svetih proroita. Sada sve te tisue knjiga lee nijeme, neprepoznatljive, umotane u papir i naslagane na policama i ekaju da ih se spakira u kutije i odnese u drugu kuu, u druge sobe. Neke od njih prilikom raspakiran] a odloit u na stranu, neu ih vie staviti na policu i negdje svrstati, ve odvojiti. Gotovo sam tjedan dana potroio na posao s knjigama. Velik je teret takva biblioteka, a moderni ljudi smatraju smijenim neim takvim si optereivati ivot i to tegliti. To su isti oni ljudi koji smatraju da se moe i bez

Vergilija i Ariosta, koji su prije deset godina kupovali Tarzana, a danas kupuju slino tivo. Kada je o lektiri rije, njihovo je naelo: povrno, ali dobro zainjeno, i nita od toga ne sauvati poslije itanja! A mi ostali imamo naelo: u svoje knjinice ne pripustiti po mogunosti nita bezvrijedno, a dokazane vrijednosti nikada vie ne dati od sebe! A onda uvijek iznova doe takav dan kada ostarjeli ljubitelj knjiga briljivo prai svoju "Propast Zapada" govorei sam sebi da mu je dodue, zapravo i strogo uzevi ta knjiga odavno ve posluila i postala suvina, ali da svejedno pripada nekolicini knjiga svoje epohe koje su pomogle epohi dati lice, i da odreeni pijetet, stanovito strahopotovanje iziskuje obzir prema takvim knjigama. Dobro da nas mladi svijet ne gleda dok ispraujemo svoje kupusare! I dobro je to sami sebe nee vidjeti dok se, prorijeene kose i rasklimanih zuba, osvru za neim to ih je pratilo kroz ivot i emu su ostali vjerni. (1931.) 31 Yi Jing (takoer I Ching), kineska knjiga prorotava. (prim. prev.) 306 San Usnih: u muzeju sam, tovie na izlobi. Izduene dvorane, na zidovima povjeane slike, gobleni, stare zastave i raznovrsne arene drangulije. Ubrzo se umorim, dvoranama nema kraja. Osobito su mi se stopala umorila i eznem da naas otpoinem prije negoli poem natrag. Ali tek u pokojoj od velikih prostorija vidio sam stolac, a kada sam ugledao jedan, na njemu je ve sjedio netko potrebit odmora. Postupno me obuzimao onaj plaljivo-turobni, kafkijanski osjeaj izgubljenosti, vjeno uzaludnog nastojanja, alosti i besmisla vrline, jer na ovu zamornu izlobu nisam doao iz oholosti, ve za ljubav poznanicima ili roacima koji su me zamolili i kojima sam morao obeati izvjetaj o toj priredbi. Tako sam na bolnim nogama i sa slabanom nadom stigao do nove, velike dvorane, no jedva da sam jo uspio baciti koji pogled na izobilje nesreenih znamenitosti kadli najednom stadoh trati sve bre i bre: stolac, koji je stajao uza zid i na kojem je do sada sjedio neki zasieni posjetitelj, sada se oslobodio. Trao sam i trao, prostorijaje bila uasno velika. I kada sam bio .udaljen tek na korak ili dva od naslonjaa, pretekao me neki ovjek za kojega sam dotad mislio daje kustos. On je, meutim, kako sam sada spoznao, bio pripadnik one klase invalida ili poluinvalida koje drava titi; prepoznao sam to po njegovim cipelama, jakim cokulama koje drava tim ljudima stavlja na raspolaganje. Pretekao me, dakle, i zadovoljna izraza lica spustio se na udoban stolac. No, kad mije okrenuo lice, ono ne samo daje bilo dobroduno i srdano, ve je prema meni sjalo nekom vrlo posebnom, osobnom naklonou. Jer, pokazalo se neto neoekivano: premda sam, zapravo, u pohlepnoj urbi bio jurnuo prema onom stolcu i gorko se razoarao kad gaje u posljednjem trenutku netko drugi zauzeo, ovjek koji je sada na njemu sjedio i bio pobjednik, oito je mislio da sam mu iz puke uljudnosti pustio prednost; zahvalio se svojski se trudei pokazati svoju zahvalnost i naklonost. Okrenuo sam se i poao, a on se ponovno ustao i pridruio mi se u razgledavanju. I tada je zapoelo neko, s moje strane hinjeno i usiljeno, od njega pak iskreno nadmetanje u uljudnosti koje se oitovalo i u jeziku. Bili smo, ini mi se, u Italiji, i 307 i\\ moj je "invalid" bio Talijan, ali je meni, strancu u ast govorio nejasnim francuskim, na to sam ja uzvraao loim talijanskim. Kao prvo, taj me uljudni gospodin, koji je sada kao i ja zaboravio na umor i elju za sjedenjem, pogreno smatrao olienjem ljubaznosti, pae svojim dobroiniteljem, i nije elio za mnom zaostajati u plemenitosti i dobrim manirama. Nadalje me, takoer pogreno, smatrao mnogo mlaim negoli sam bio,

te siromanim i potrebitim zatite i prema meni se odnosio kao jednostavan ovjek sa sigurnim zaposlenjem prema mladom siromanom umjetniku, i tek to smo uz obostrane lingvistike napore razmijenili prve ljubaznosti, dao mije do znanja da je prema meni iskreno dobronamjeran i da se mirno mogu povjeriti njegovoj zatiti i skrbi. Kako je primijetio da sam zapazio njegove cipele i da mije poznato njihovo znaenje i porijeklo, priapnuo mi je da to doista jesu one poznate, izvrsne invalidske cipele i da e on ve nekako nai naina da i meni besplatno pribavi par takvih cipela. I premda mi se od naeg natjecanja za stolac stanje i raspoloenje bitno popravilo, ipak su uskoro ijedno i drugo ponovno sve vie tonuli. Njegovu zabludu da svoj stolac ima zahvaliti mojoj uljudnosti nisam mogao ispraviti, jednostavno nisam smogao hrabrosti jasno mu rei daje to obmana i da ja nipoto nisam tako plemenit i ljubazan ovjek, i sada sam, kao da ve imam na nogama potkovane teke dravne cokule, zaglibio u nekakvoj teko prohodnoj bljuzgavici obveze i patvorene privrenosti i kretao se, premda iz drugih razloga, nita manje sputano i teko nego prije u potrazi za stolcem. Obeanje u vezi s cipelama gotovo da sam ve prihvatio, poeo sam, dodue, ve smiljati nekakav odgovor zahvale i blagoga odbijanja, ali za to su mi bile potrebne neke fraze kojih se uza sav napor nisam mogao sjetiti, pa ni talijanski naziv za tu vrstu cokula nikako mi nije padao na pamet, premda sam ga nekada znao. I dok smo tako koraali osmjehujui se i zaokupljeni odve otmjenom konverzacijom, svakim sam korakom sve vie postajao rob svoga dobroinitelja, tovie rob lane uloge u koju sam upao. No revni je gospodin ve otvorio neka uska vrata u zidu i zamolio me da uem. Duguje mi, kazao je, zahvalnost te je mislio da bih u velikome pogonu ove izlobe zasigurno mogao pronai 308 neki posao i skromnu zaradu, a upravo mi ovdje moe pokazati takvu prigodu. Uli smo u usku i sumranu pokrajnju prostoriju, a u njoj ispred siune nie, koja je sadravala neto poput tednjaka, stajala je priprosta, vesela ena i neto pekla. Iznad malenoga plinskog plamena drala je veliku plosnatu tavu, a u tavi se cvrljila neka vrsta peciva, nekakav plosnat okrugao kola ili lepinja. Na sredini lepinje bila je nalijepljena tiskana, kriavo arena sliica od papira ili kartona i shvatio sam da se oko zapeene slike treba presaviti rub tijesta i sliku plastino uokviriti. Ti kolai ili lepinje, shvaao sam, bili su duhovit artikl smiljen za prodaju na izlobi, a ena ga je proizvodila u velikim koliinama. I mene su trebali poduiti vjetini proizvodnje, invalid i ena trsili su se da mi objasne postupak i zahvate. I ponovno je njihova revnost bila iskrena, dok je moja revnost kojom sam se toga latio hinei da udim nauiti i da razumijem, i opet bila lana i stajala me napora. Nisam sasvim uspijevao shvatiti postupak peenja, ali sam zato primijetio kako je nelagodno uska bila nia sa tednjakom ispred koje je ena stajala i kako nikada neu biti dovoljno spretan i jak da bih mogao isto to i ona. upljina u koju se svaki puta moralo gurnuti teku tavu bila je tako uska daje s obiju strana izmeu tave i ruba nie jedva preostajao koji milimetar prostora. Ne, taj je posao zacijelo bio vrlo osjetljiv i naporan. No njih dvoje nisu dijelili moju tjeskobu, ve su se smijali i bili beskrajno zadovoljni. (1932.) Suvremeni uitak u vremenu suvremenika Eduarda Shvatite ovo prozno djelce onakvim kakvo jest: kao alu, kao igru u slobodno vrijeme, i ne traite odve revno nekog smisla. Kadto na trenutak mora biti i igre i ale i nevinosti. Ozbiljnost nikada nije toliko daleko od nas i naih ala koliko bismo voljeli. Primjerice, gorka zbilja koja stoji iza ove jezine poalice jest u njoj razigrano ismijana propast naega jezika, jezovita inflacija pojmova i

309 rijei. Za ljude s jo doista ivim osjeajem za jezik moj "Uitak u vremenu" jedva daje za nijansu gluplji i ispraz-niji od veega dijela one njemake proze koja nas danomice zasipa iz novina, govora, predavanja, reklama itd.32 "Samo se ufaj udariti me!", uzviknula je Eduardova ena. "Meti pred pragom svojih vrata", uzvratio je mrzovoljno, i dok je hvatala zrak da bi ponovno progovorila, on zagrmi: "Ma ni govora!", i ona se mane govora. Nikada joj nije mogao oprostiti njezino podrijetlo iz Warnemiindea. Upozoravali su ga na kwarnemunanke, no on ju, zaprisegnuvi, ipak uze ne uspijevajui nikada joj zaepiti dangubicu, jer akoprem je biladote-penka, ipak je teno natucavala njemaki. No, neto se moralo sluiti. Otiao je, dakle, kupio lijepu rolu filma, snimio neku tadanju zvijezdu, koju je zatim dao razviti, i koja je kako zbacila jaram Versailleskoga mira odnosno Youn-gova plana tako mu i priskrbila pristojnu rentu. "Reeno-uinjeno", smjekao se lukavi urnalisac. Jer, tomu ga je pouila majina dosjetka: da bi se izvukao iz nedaa, najbolje je ponaati se kao urnalisac. Na zeleno obunjenim, modro onebljenim, zlatno osunanim grudima majke prirode oporavljao se od dobivenih rana i bitaka, u vjenoj tiini uma u kojima su dvoglavi orli jo jatimice stolovali. I ba tamo je stekao Elze Kadmij poznanstvo. Jedan je pogled bio dovoljan za to poz-no znanstvo. Rano se svija tko crvom eli biti. No, u najdubljoj nutrini njezina enskog misterija Elza je bila savrena nitica. Jednom e zgodom to sasvim sluajno otkriti. "Budi ono to jesi!" uzviknula je sokolei samu sebe, i u istom trenu isparila. "Tko sam ja, za tebe e, Eduarde, uvijek ostati tajna", apnula je. Tada on ode nekom mistiku i to plati dobrim komadom GeorgaKaisera33. Vratio se duboko razoaran. "Na tebe u morati odsad dobro prigaziti", uzviknuo je, pa ju pregazio. No, pri pogledu na pregaenu grenicu obli ga hladan tu, a kako mu je domovina ionako :': Slijedei gore spomenutu intenciju, u tekstu se Hesse poigrava jezikom namjerice pogreno ili u pogrenom kontekstu rabei imenice, glagole, fraze i idiomatske izraze i tvorei katkad dvosmislene igre rijei, katkad samo apsurdno besmislene izriaje. Prijevod nuno slijedi autorovu nakanu, (prim. prev.) " Georg Kaiser (1878. - 1945.) dramatiar njemakoga ekspresionizma, (prim. prev.) 310 postala preskupom, zaputi se k Novim Hebrejima, ali ga pri pretovaru drutvenoga kapitala umalo prodre neki prodrljivi ekvator. No, umjesto da prerano zabode nosom u ledinu, on stupi na kopno i uzviknu: "Abdallah!" Neki ga uroenik pokua pouiti: "Molim vas, kae se Ab-dullah." "Nije nego", odbrusi, "pa ne kae se ni 'Walhulla.'"34 Tamo je i spjevao onu slavnu "Generalsku jadikovku", stihove to odavna postadoe omiljenom pjesmom svih tankoutnih ministara rata: Sa visina onog brijega U dol gleda general Pognut o svoj general-tap, U oku mu tuga, al. Imao je za to mnogo razloga. Svi ga ostavie na cjedilu, pa je, nezadovoljan cjedilom, opustio nos. Nikada se nije osjeao tako oputeno. Prijetea kob nad njim je nadvila eline pande kao nad imiem imaka. Turobno je gledalo zagonetno nebo budunosti. Otiao je gastrologu i zatraio da mu ovaj postavi relativnost; poslije e se, meutim, ispostaviti daje gastri lagao. Briljivim okretanjem uvijek druge strane nareenoga, sveudilj vjeran iracionalnim datostima, branio je navratnanos principale interesnih glupacija. Tako se odvijao njegov zauujui uspon. Stigavi na posljetku na kraj

svijeta, kamo je jedna jedina osoba prije njega ikada kroila krzmavom nogom osvajaa, sjeti se Herakla i njegovih umnih rijei: "Stup, aj! polako!" Nebeski mir prostruja njegovim prometnim ilama kucavicama, dua mu bijae puna ali cijela to jest raspjevana. (1933.) 14 Walhalla, prema nordijskoj mitologiji mjesto na kojem bog Odin prima junake pale u boju . (prim. prev.) 311 Ljepota leptira Sve vidljivo je izraz, svaprirodaje slikajezik i areno hijero-glifsko pismo. Danas, usprkos visoko razvijenoj prirodnoj znanosti, mi nismo odve dobro pripremljeni i odgojeni za pravo promatranje i prije bi se reklo da smo s prirodom na ratnoj nozi. Neka druga vremena, moda sva vremena i sva razdoblja prije nego su tehnika i industrija zagospodarile Zemljom, imala su osjeaja i razumijevanja za arobni jezik znakova prirode i znala ih itati jednostavnije i nevinije od nas. Taj osjeaj nipoto nije bio sentimentalan. Sentimentalni odnos ovjeka prema prirodi novijega je datuma, nastao moda tek iz nae neiste savjesti prema njoj. Smisao za govor prirode, smisao za uivanje u raznolikosti koju stvarajui ivot svugdje oituje, poriv za nekakvim tumaenjem toga raznovrsnog jezika, tovie ta snana potreba za odgovorom stara je koliko i ovjek. Slutnja nekog skrivenog, nekog svetog jedinstva iza silne raznovrsnosti, neke pramajke iza svih tih poroda, nekog stvoritelja iza svih stvorenja, taj udesni pradavni nagon ovjeka za povratkom iskonu svijeta i tajni njegovih poela bio je i ostao korijenom svekolike umjetnosti. Izgleda da smo se danas beskrajno udaljili od tovanja prirode u tom pobonom smislu traenja jedinstva u raznolikosti. Ne priznajemo rado taj djetinji iskonski nagon u sebi i zbijamo ale kada nas na njega podsjete. No vjerojatno je ipak zabluda, kada drimo da mi i cijelo dananje ovjeanstvo u sebi nemamo strahopotovanja i sposobnosti za poboan doivljaj prirode. Ovog nam je trenutka prilino teko, dapae nemogue, prirodu onako bezazleno pretakati u mitove i Stvoritelja onako djetinje personificirati i oboavati kao Oca, kako je to polazilo za rukom nekim drugim vremenima. Moda i nismo u krivu kada nam se gdjekad oblici stare pobonosti ine pomalo povrnima i neozbiljnima, i kada slutimo daje silna, sudbonosna sklonost suvremene fizike prema filozofiji u osnovi poboan proces. Vladali se mi pobono-skromno ili nadmono-drsko, bilo da se ranijim vjerovanjima u oduhovljenost prirode podsmjehujemo ili divimo: na stvarni odnos s prirodom, ak i tamo gdje ju poznajemo jo samo kao predmet izrabljivanja, zapravo je odnos 312 djeteta s majkom, a osim onih nekoliko drevnih putova, koji ovjeka mogu privesti blaenstvu i mudrosti, nisu pronaeni novi. Jedan od tih putova, najjednostavniji i najdjetinjiji, jest zauenost nad prirodom i slutnjom ispunjeno oslukivanje njezina govora. "Tu sam da bih se udio!" kae Goetheov stih. S uenjem sve poinje, s uenjem i zavrava, pa ipak, to nije uzaludan put. Divim li se nekoj mahovini, kristalu, cvijetu, zlaanomu kukcu ili nebeskim oblacima, moru i spokojnim, divovskim uzdisajima njegovih vala, leptirovu krilu i poretku kristalnih mu rebara, obliku i arenu optoju njegovih rubova, raznoliku pismu i ukrasju njegova crtea i beskrajnim, draesnim, arobno blagim prijelazima i nijansama boja - svaki put kada okom ili drugim osjetilom doivim djeli prirode, kada me on privue i oara i njegovoj se pojavi i objavi naas otvorim, u istom trenutku zaboravim itav onaj pohlepni i zaslijepljeni svijet ljudske nude, i umjesto da mislim ili zapovijedam, stjeem ili izrabljujem, suzbijam ili organiziram, ja u tom trenutku ne inim nita drugo, ve se poput Goethea "udim", i tim se uenjem ne zbratimih samo s Goetheom i svim drugim

pjesnicima i mudracima, ve se zbratimih sa svim onim to s divljenjem utim kao iv svijet: s leptirom, kukcem, oblakom, rijekom i gorom, jer sam na putu uenja na trenutak utekao svijetu podjela i stupio u svijet jedinstva u kojem stvar i stvor jedno drugom govore: tat twam asi ("To si ti.")Na bezazleniji odnos s prirodom, kakav su gajili raniji narataji, gledamo katkada sa sjetom, pa i zaviu, no svoje doba ne elimo shvaati ozbiljnije negoli zasluuje i ne elimo se primjerice aliti to se na naim visokim kolama ne nauavaju najjednostavniji putovi k mudrosti, dapae to se tamo namjesto umijea divljenja nauava upravo suprotno: prebrojavanje i mjerenje umjesto ushienja, trezvenost umjesto oaranosti, kruto ustrajanje na odvojenosti pojedinca umjesto njegove bliskosti s cjelinom i jedinstvom svijeta. Te visoke kole nisu kole mudrosti, ve kole znanja; no upravo one preutno predmnijevaju da postoji ono to same ne mogu nauavati, sposobnost doivljaja, ganua, Go-etheovo divljenje, i njihovi najvrsniji duhovi ne poznaju viega 313 cilja od toga da ponovno budu stepenica prema upravo takvim pojavama kao to su Goethe i drugi istinski mudraci. (1935.) Baselska sjeanja Moje veze s Baselom stare su koliko i ja i jo stanje, jer ne samo da mi je otac bio u slubi baselske misije, ve i majin otac, jedan od uenih misionara koji je mlade indologe fascinirao ne samo time stoje sanskrt znao itati, nego i govoriti, i koji je zasluan za poznavanje gramatike i leksikografije malavala-ma i ostalih indijskih jezika. Toga vapskog djeda (drugi je bio iz Rusije) prije pola stoljea posjetitelji su baselskih misionarskih sveanosti poznavali kao stalnoga govornika na otvorenju sveanosti u crkvi Sv. Martina. Njegova ki, moja majka, odgojena u Gundeldingenu kod Basela, govorila je baselski njemaki gotovo jednako dobro kao i engleski i malayamski. Njezin najmlai brat oenio se djevojkom iz Basela. A osim toga i povrh svega, baselska je misija i njezino vrhovno tijelo, "Committee", bila glavna i svakodnevno spominjana vlast u ivotu mojih roditelja, bake i djeda. Znao sam, dakle, za Basel i o njemu imao stanovitu predodbu i prije negoli sam ga prvi puta vidio u dobi od priblino etiri godine. Naime, u to je doba moj otac bio premjeten u Basel kao uitelj u misionarskom domu, a mi djeca toj smo se promjeni radovali ne samo zato jer je bila promjena i znaila putovanje, ve i zato to smo o Baselu imali divnu i privlanu predodbu. Jer, nisu sam pripovijedali samo o misiji i misionarskom domu, ve i o Rajni i njezinim mostovima, o lijepome, starom gradu, stolnoj crkvi i Lallenkonigu35, a mnoge od tih neobinosti poznavali smo ve sa slika. Od 1881. do 1886. ivjeli smo u Baselu i stanovali na Miiller-wegu, nasuprot Spalenringwegu izmeu kojih je tada prolazila alzaka eljeznica. Pogled na vlakove i esto stajanje i ekanje na eljeznikom prijelazu kada smo htjeli u grad, pripada mojim 15 Jedna od baselskih znamenitosti, "Lallenkonig" predstavlja okrunjenu glavu koja, pokretana unutranjim mehanizmom, u pravilnim vremenskim intervalima plazi jezik tzv. Malom Baselu. (prim. prev.) najranijim baselskim dojmovima. Tih godina moj je otac zatraio i dobio baselsko graanstvo. Na Mullerweg sa svojom okolicom bio je vjerojatno prilino skromno predgrae, no za nas djecu to je bio raj i prauma u kojoj otkriima i pustolovinama nije bilo kraja. Seoski kraj poinjao je ve u neposrednoj blizini nae kue; seosko imanje, koje se prualo u smjeru Allschwila36, i ljunara u njegovoj blizini pruali su prigodu za seoske igre. A veliko, za mene maliana beskrajno prostrano polje, koja se tada s jo neizgraenom polja-rovom kuom

prualo sve do "Neubada", bilo je moje lovite leptira i prizorite za nae igre Indijanaca. Neka od sjeanja iz onoga doba zapisana su u poglavlju o djetinjstvu "Hermanna Lauschera". Postupno sam, napose za nedjeljnih etnja s ocem, poblie upoznavao i sredite grada, Rajnu i splav kod Blumen-raina, mostove, stolnu crkvu i zamak, klaustar, povijesni muzej koji je u ono vrijeme bio smjeten nad klaustrom. A od dojmova, koje je za nekoliko posjeta pod oevim vodstvom na mene ostavio ondanji muzej umjetnosti, neki su jo uvijek bili posve ivi kada sam se nakon dvanaest ili vie godina ponovno vratio u Basel. U te dojmove spadaju Bocklinove freske na stubitu, Holbeinova slika obitelji i mrtvi Krist, Feuerbachov37 Aretino i Djeja idila i Ziindova slika sa itnim poljem koju sam kao djeak osobito volio. U dvije ili tri posljednje godine naega tadanjega baselskog perioda, listopadski je sajam takoer bio velik dogaaj sa svojim kioscima i vrtuljcima, udesnim pjesmama ulinih pjevaa na BarfiiBerplatzu, slatkim "MeBmocken"38 i brojnim verglaima koje se vidjelo i ulo sve do naeg predgraa. Navrivi devet godina morao sam ponovno napustiti Basel; otac je bio opozvan u vapsku, a mi djeca morali smo se naviknuti na nove kole i ponovno zaboraviti baselski njemaki. No, svakako su ostale veze s Baselom, i vrlo esto dobivali smo posjete odande. Meutim, sam grad, s iznimkom jednog kraeg boravka za vrijeme praznika, ponovno u vidjeti tek kao odrastao ovjek. "' Allschwil, predgrae Basela. (prim. prev.) " Feuerbach, Anselm (1829.- 1880.) njemaki klasicistiki slikar s elementima realizma. (prim. prev.) -'" Vrsta slastice, (prim. prev.) 315 Koliko je snano Basel na mene djelovao u djetinjstvu, pokazalo se kada sam po svretku knjiarskoga i antikvarskog naukovanja po prvi puta slobodno i po vlastitom izboru krenuo u svijet. Nisam imao druge elje doli vratiti se u Basel. inilo se kao da me tamo neto eka, pa sam dao sve od sebe da kao mladi knjiarski pomonik u Baselu naem posao. To mi je polo za rukom i ujesen 1899. ponovno sam stigao u Basel, s Nietzsche-ovim djelima (koliko ih je dotad izalo) i Bocklinovim uokvirenim Otokom mrtvaca u kovegu koji je sadravao moj imetak. Vie nisam bio dijete i vjerovao sam da me s Baselom moga djetinjstva i misionarskim domom i njegovim ozrajem vie ne veu nikakve spone. Ve sam bio objavio omanju zbirku pjesama, itao Schopenhauera i oduevljavao se Nietzscheom. Basel je sada za mene prije svega bio grad Nietzschea, Jacoba Burckhardta i Bocklina. Pa ipak, neke od mojih prvih etnja onih dana kasnoga ljeta po mome dolasku bile su posveene postajama moga djetinjstva: Miillerwegu, prostranoj livadi, Spalentoru. Poeo sam raditi u Reichovoj knjiari (danas Helbing & Li-chtenhahn) i ve nakon nekoliko dana upitao svoga kolegu Hel-binga je li mu moda poznat izvjesni dr. Hans Trog. Naime, jo u Tiibingenu bio sam proitao omanju biografiju Jacoba Burckhardta iz pera mladoga Hansa Troga. Helbing se nasmijao rekavi da taj sjedi tik do nas, u istoj kui s nama, i da ga mogu potraiti. Trog je u to vrijeme bio jedan od najmlaih urednika Allgemeine Schweizer Zeitunga kojemu je urednitvo bilo smjeteno u dvorinoj zgradi nae knjiare. Iz toga prvoga baselskoga knjievnog poznanstva proistekla je povremena suradnja na feljtonu tih novina, a tamo je oko 1900. objavljeno i nekoliko mojih prvih recenzija knjiga. Jedne od svojih prvih baselskih nedjelja potraio sam, prilino bojaljivo, kuu povjesniara i tadanjega dravnog arhivara Rudolfa Wackernagela, "stranji Wiirttemberger Hof' u BrunngaBliju, kamo me moj otac bio preporuio. Tamo sam, a uskoro i kod Jakoba Wackernagela, bio izrazito ljubazno primljen, i ubrzo osim svoga posla i svojih kolega uspostavio i ivahnu komunikaciju s vie baselskih obitelji koje su listom bile bliske sveuilitu i u kojima sam upoznao i veinu mlaih znanstvenika.

Najee sam viao Joela, W6lfflina, Meza i Bertholeta, takoer Joh. Hallera. Novosteeni prijatelj, s kojim 316 sam neko vrijeme dijelio i zajedniki stan u Holbeinstraf3e, bio je mladi rajnlandski arhitekt Jennen koji je upravo bio osvojio prvu nagradu na natjeaju za radove na proirenju vijenice. Bio je novogotiar, uenik Schafera iz Karlsruhea i taj mladi ovjek, koji je sav kipio od ivotne radosti, mene je, samotnjaka i asketa uveo u mnoge uitke i zadovoljstva materijalnoga ivota. U al-zakim i badenskim selima, poznatima po vinu i parogama, nerijetko smo prireivali gozbe, u Storchenu igrali biljar, a u Vujem klancu, koji je tada jo bio mala, mirna vinara, te u Kacigi na ribljoj trnici (u Stepskome vuku zove se elina kaciga) esto se bavili onim studijama rezultat kojih su Camenzindovi hvalospjevi vinu. Tim sam se studijama mogao zapravo i drugdje baviti. Ali duh koji je vladao tadanjim obrazovanim Baselom, barem koliko je meni bilo vidljivo, ne bih bio nigdje naao tako ist, i tek mi je poslije postalo jasno da je jedan jedini mukarac utisnuo tom duhu karakteristian peat. Lijep grad s drevnom tradicijom i obrazovanim viim graanskim slojem, malim sveuilitem, lijepim muzejom itd. mogao se i drugdje nai. Ovdje, meutim, sve je bilo proeto duhom, utjecajem i uzorom ovjeka koji je tijekom nekoliko desetljea duhovnom Baselu bio uitelj, a u pitanjima kulture arbiter elegantiarum. Zvao se Jacob Burckhar-dt i bio je umro prije samo nekoliko godina. Ve tada sam bio njegov itatelj; dakako, jo u Tiibingenu sam bio proitao "Kulturu renesanse", a u Baselu "Konstantma", no jo sam bio preduboko oaran Nietzscheom da bih se posve otvorio Burckhard-tovu izravnom utjecaju. Utoliko je jai bio onaj neizravni: kao mladi edan znanja i prijemiv kretao sam se u krugu ljudi na ije znanje i interese, tivo i putovanja, nain miljenja, shvaanje povijesti i konverzaciju nita i nitko nije tako snano utjecao i oblikovao ih kao Jacob Burckhardt. Mit o vie njegovih zasebnih i ciklikih predavanja, napose o "Razmiljanjima o svjetskoj povijesti", do mene je u tom krugu dopro u vrijeme kada njegova posthumna djela jo nisu bila objavljena, a kada sam godine 1901. krenuo na svoje prvo putovanje po Italiji, ne samo da sam u putnoj torbi imao njegova Cicerona, nego je cijeli taj put, njegovo ozraje i tendencija, krug onoga to sam traio i to mije bilo vano, bio pod njegovim utjecajem u mjeri koju sam tek mnogo 317 poslije u cijelosti spoznao kada je oaranost Nietzscheom davno bila izblijedjela, a Burckhardt postao mojim stvarnim voom. Kada sam nakon tih nekoliko ivahnih mladalakih godina ponovno naputao Basel, sa sobom sam ponio, osim tih, i neke druge utjecaje i veze: bio sam zaruen djevojkom iz Basela, u Ba-selu sam vjenan i premda su se s godinama moji posjeti bili prorijedili, s Baselom sam neprekidno bio ne samo u svakovrsnim vezama, ve sam mu u dui ostao vjeran i zahvalan. (1937.) O jednoj tapiseriji Na zidu mojeg atelijera visi goblen u irokom formatu, tri staze jedna iznad druge, srednja s modrom, druge dvije s crvenom osnovom. Na tim se trima osnovama i oko i dua mogu na-uiti, one su arolik raj pun lijepih i draesnih oblika, skladno ali ne i pedantno poredanih, u kompoziciji ija skrovita strogost i promiljenost gotovo da promakne prvom pogledu, ali je zato na dugi rok vjerojatno najvea ar ovog umjetnikog djela. Umjetnica visokoga ranga godinu je dana tkala tu tapiseriju; o kakvoi njezine tkalake tehnike ne usudim se govoriti, jer se u to slabo razumijem. Moda se vie razumijem u umjetniku kreativnost i kulturu koje su preduvjet takva djela: ono iziskuje visokokolo-van smisao za boje, crtaku i arhitektonsku nadarenost i velik osjeaj za stil. to se, dakle, tie due toga djela,

njegove supstancije, njegova sadraja i unutranje vrijednosti, vjerujem da sam umjetniin kolega, prijatelj i brat. Jer taj je goblen, izmeu ostalog, i pjesniko djelo, tovie, on je to primamo i bitno; jer snaga kojom se smiljaju takve figure, takvi spletovi likova ne dolazi od istanana osjeaja za svilu i tkalaku tehniku, ne samo od profinjena osjeaja za boje, ona tee iz stvaralake radosti, iz volje, znatielje, sanjarenja i enje jedne neobine, pjesnike due koja stoji zahvalno i portvovno otvorena prema svijetu i njegovu bogatstvu slika, no on joj, ipak, nije dostatan. Iz te otvorenosti i te nedostatnosti raa se svekoliko pjesnitvo. Ono stvara magian prostor u kojem se nespojivo spaja, a nemogue oz-biljava. A tom imaginarnom i nadstvarnom prostoru odgovara 318 isto takvo doba, doba pjesnitva, mita, bajke, koje je u proturjeju sa svakim povijesnim i kalendarskim vremenom i zajedniko je sagama i bajkama svih naroda i svih pjesnika. A to doba, doba bajki i stvaralake vjenosti, nalazi se na mojoj tapiseriji. U svome bogatome svijetu figura taj idealni prostor uspijeva dimenzije stvari i likova na najvedriji i najljupkiji nain prilagoditi duevnim potrebama, a to se tie vremena u koje je smjeteno to umjetniko djelo, ono je rajsko: ljudi i ivotinje, pitome i divlje, velike i male, prepoznatljive i izmiljene, dananje i praiskon-ske, miroljubivo i bratski hodaju jedni pored drugih. Onaj ije je djelo ovladalo tim prostorom i postalo dionikom toga bogomdanog vremena, pjesnik je, i ispred svoga je "stvarnoga", svoga povijesnog i biografskog vremena otiao onoliko naprijed koliko za njim i zaostaje. Ako sam idealan prostor gore nazvao "maginim", tu sam pogibeljnu i zlorabljenu rije upotrijebio u njezinu punom i pravom smislu; jer koliko god je prava magija na Zemlji postala rijetkom, ona jo i danas ivi u umjetnosti. Ne zaboravimo spomenuti ni to da se umjetnost gospoe Marije Geroe posvema dri na strani bijele magije i odrie se crne. Jer, kao to je u starom arobnjatvu postojalo bijelo i crno, svijetlo i tmurno, bogougodno i zabranjeno, tako i u umjetnosti postoji mogunost crnomagijskoga djelovanja, djelovanja zabranjenim sredstvima krivotvorenja. Kod tapiserija, primjerice, viteko je pravilo igre potivanje dvodimenzionalnosti, plono-sti, i odricanje od perspektivnih i inih sredstava za doaravanje prostorne dubine. Vidio sam skoro sve radove ove umjetnice i posvuda je ostala vjerna tom naelu. Na mojoj se tapiseriji mogu vidjeti ljubavni parovi, drvee u cvatu, gazele na pai, slonovi na poinku, lavovi u pokretu, neobine zmijolike ribe i tigrovihijene, takoer i skupina od tri opsjenara, tri umjetnika blaenom ozbiljnou zadubljena u svoju igru, i jo mnogo drugih stvari. A poneki e pametnjakovi zastati pred njom i moda rei: "Da, ali na njoj su ljudi vii od stabala", ili "postoji li zapravo igdje ivotinja kao ta hijena ili je to samo izmiljeno?" Taj ovjek nikada nee ui u svijet slika moje tapiserije i nikada u raj prave bajke, uvijek e ostati vani, makar 319 i elio ui, jer su mu drugi rekli da je tu rije o visokim umjetnikim kvalitetama, ali i da kao investicija takvi gobleni nisu najgluplji potez. No, taj isti ovjek koji po danu bespomono stoji ispred takvih tapiserija, katkada se nou u snu pretvara u pjesnika i sanja upravo takve prostore i vremena, takve nevjerojatne, a ipak silno uvjerljive likove. Samo to taj nedobrovoljni pjesnik nije gospodar, ve rob svojih poetskih sanja koje nakon buenja u hipu zaboravlja. (1945.) Neodaslano pismo pjevaici Budui da sam Vas esto sluao na oratorijima i pjevakim koncertima, u koncertnim dvoranama i na radiju, i kako od smrti svoje prijateljice Ilone, koja je dodue predstavljala stanovitu suprotnost i nain oprean Vaemu,

nijednu drugu pjevaicu nisam sluao s toliko radosti, divljenja i pobonosti kao Vas, doputam si da Vam nakon Vaega dananjega koncerta napiem ovih nekoliko redaka. Dananji mi koncert, dodue, nije bio onako drag kao mnogi raniji, jer mi se uinilo da program nije posve dostojan Vaega umijea, no Vi ste i taj program, to ga nisam s veseljem pozdravio, ve jednostavno kao takvog primio, otpjevali na svoj savren i svakoj kritici dorastao nain, taj objektivni i smjerni, suzdrani, plemeniti nain koji proizlazi iz otmjena, savreno kolovana i strogo njegovana glasa s dostojanstvom i jednostavnou razumnog i istinskog ovjeka. Vjerujem da se jednoj pjevaici ne moe i ne bi trebalo izrei veu hvalu. Ono to lirini feljtoni esto u superlativima hvale i preporuuju kod pjevaica: ud, raspoloenje, nadahnutost, srdanost, umilnost i kako se ve sve to ne zove, to mi se uvijek ini dvojbenim i nerazumljivim i jednako nevanim kao i vie-manje lijep stas ili lijepa oprava u pjevaice. Ja od nje, zapravo, ne oekujem i ne nadam se ni dui ni srdanosti ni osjeajnosti ni zlatnom srcu, ve predmnijevam da se sve to ve u dovoljnoj mjeri nalazi u pjesmi ili ariji, dakle u umjetnikom djelu sazdanom od poezije i glazbe, da su joj to dali ve njezini tvorci te da nekakvo prido-davanje nije ni potrebno ni korisno. Kada je rije o Goetheovu 320 tekstu uz glazbu Schuberta ili Huga Wolfa, vjerujem da to djelo nee oskudijevati srcem, duom i osjeajima, i radije ne bih pjevaici zahvaljivao na jo njezinom osobnom prinosu tim kvalitetama. Ja ne udim uti njezinu bliskost s onim to pjeva ni njezinu ganutost umjetnikim djelom, ve to toniju i savreniju izvedbu onoga to stoji u notama. To ne treba niti pojaavati nekim vikom osjeajnosti, niti slabiti pomanjkanjem razumijevanja. To je jedino to oekujemo od pjevaa i pjevaica, a to nije malo, nego strano mnogo i to rijetki ostvaruju, jer osim boanske obdarenosti vrsnim glasom to iziskuje ne samo krajnje precizno kolovanje i vjebu, ve i znatnu inteligenciju, sposobnost da se u cijelosti shvate sve kvalitete nekog djela, prije svega da ga se prepozna kao cjelinu, a ne da se iz njega izvlae samo najbolji dijelovi - za virtuoza zahvalna mjesta - te ih se, na tetu cjeline, prezentira s pretjeranom izraajnou. Navest u jedan vrlo nezgrapan primjer: vie sam puta sluao neiskusne mlade pjevaice kako izvode pjesmu "Moj dragi stanuje u Penni" iz talijanske pjesmarice, a od teksta i skladbe izvoaice nisu razumjele ni usvojile nita vie osim postizanja efekta time da u zadnjem stihu trijumfalno zagrme "Deset!" Pjevale su oajno, no najnii sloj publike svaki bi puta vie ili manje nasjeo na taj trik s "Deset!" i zapljeskao. Sve je to samo po sebi razumljivo, no izgleda da se u praksi to ipak ne podrazumijeva, ni kada je rije o pjevaima, ni njihovim sluateljima ni dijelu kritiara. No kad sada nastupi pjevaica i te naizgled tako jednostavne zahtjeve doista ispuni, kada doista pjeva ono to je skladatelj napisao, kada nita ne isputa i nita ne dodaje, nita ne laira, kada uvaava svaki ton i takt, tada je to za nas uvijek sretan sluaj i udo i osjeamo zahvalnost koja nam grije srce, blagu utaenost kakvu inae osjeamo samo kada neko omiljeno djelo sami itamo ili sviramo ili u pamenju zazivamo, a da pritom izmeu djela i nas nema posrednika. Tu rijetku sreu darivanja iz ruke posrednice koja umjetnikom djelu nita ne uzima i nita ne dodaje, koja je dodue volja i inteligencija, ali skoro vie ne i osoba, tu sreu ljubitelji dobre glazbe zahvaljuju umjetnicima Vaega kova. Takve se umjetnike tee nalazi za pjevanu nego za instrumentalnu glazbu: 321 upravo je zato utoliko velika srea sresti jednoga od tih rijetkih umjetnika. Postoji, jamano, i druga vrsta sree pri sluanju pjevanja, i ona moe biti vrlo intenzivna: srea da nam se udvara, da nas osvoji i oara umjetnikova osobnost. No, takva srea nije ista, ona je pomalo u vezi s crnom magijom, ona je rakija umjesto vina i zavrava prezasienou. Ta neista vrsta

glazbenog uitka zavodi nas i kvari na dvojak nain: nae zanimanje i nau ljubav ona odvodi od umjetnikoga djela prema izvoau i kvari nau prosudbu navodei nas da za ljubav zanimljivomu izvoau prihvatimo i ona djela koja bismo inae odbacili. I kod najjadnijega popularnog komada sirenin zov ne gubi svoju aroliju. No nasuprot tomu, ista, objektivna umjetnika izvedba jaa i oplemenjuje nau prosudbu. Kada pjeva sirena, u nekim emo okolnostima otrpjeti i lou glazbu. Ali kada pjevate Vi, tovana, i jedanput svoj program iznimno proirite i na sumnjivu glazbu, njezina me izvedba tada nee zavesti daju prihvatim, ve tad osjeam nelagodu i neku vrstu stida i najradije bih Vas na koljenima molio da svoju umjetnost posvetite samo sluenju savrenstvu koje Vas je jedino dostojno. A kada bih doista poslao ovo pismo zahvale i ljubavi, mogli biste mi s pravom odgovoriti da pridajete malo vanosti tomu da Vas glazbenim kvalitetama i glazbenoj prosudbi poduava laik poput mene. S pravom ne biste dopustili da kritiziram Va program. No, naravno, moje pismo nee biti odaslano, ono je tek razgovor sa samim sobom i usamljeno razglabanje. Pokuavam si neto razbistriti, naime porijeklo i smisao svoga glazbenoga ukusa i suda. Ukljuujem li se uope u razgovor ili razmiljanje o umjetnosti, tada to inim, dodue, kao umjetnik, ali ne kao kritiar umjetnosti ili estetiar, ve uvijek kao moralist. Ono to na podruju umjetnosti trebam odbaciti ili s nepovjerenjem gledati, a to, nasuprot tomu, trebam tovati i voljeti, ne diktiraju mi neki objektivni i na bilo koji nain normirani pojmovi vrijednosti i ljepote, ve neka vrsta savjesti koja je moralne i neestetske naravi i koju upravo zato nazivam savjeu, a ne, primjerice, ukusom. Taje savjest subjektivna i samo za mene obvezujua, i niti ne pomiljam da bih svijet uvjeravao u onu vrstu glazbe koju volim, ili da bih mu onu drugu, koju ne mogu ozbiljno shvatiti, moda elio ogaditi. Od onoga to kazalita i operne pozornice svakodnevno izvode, maloto 322 me moe privui, ali sam posve suglasan da se taj cijeli umjetniki svijet i svjetska umjetnost razvija i odrava. Blaenu Utopiju u kojoj nema crne, ve je samo bijela magija, u kojoj nema glazbenoga blefa i parade, ja ne traim u nekakvoj budunosti, ve ju moram sam stvoriti u siunome isjeku svijeta koji meni pripada i na koji mogu utjecati. U ono to volim i potujem spadaju umjetnici i djela kojima puk nikada nije bio sklon, a u djela koja ne volim i moja ih savjest ili moj ukus odbacuju spadaju najslavnija imena i naslovi. Granice, dakako, nisu krute, donekle su elastine; katkada me umjetnik, kojega je moj instinkt do sada odbacivao, ipak moe iznenaditi i postideno mogu otkriti neko djelce u kojem on unato svemu odgovara momu svijetu i nainu. A isto tako, kod silno velikih, gotovo ve sakrosanktnih majstora moe me kadto na trenutak preplaiti jedva zamjetno zastranjivanje, tatina, lakomislenost ili ambicija i elja za ostavljanjem dojma. Kako sam i sam umjetnik i znam da su moja vlastita djela puna takvih sumnjivih mjesta i, unato elji da budu ista, puna kojekakvih natruha, takva me otkria usprkos svojoj naelnoj strahoti ne mogu doista pokolebati. Nije na meni da odluujem jesu li ikada doista postojali savreni, posve isti, posve poboni, svome djelu i slubi posve predani majstori koji su nadrasli ono ljudsko. Dovoljno je to postoje savrena djela i to je kroz medij onih majstora s vremena na vrijeme nastao kristalan komad objektivirana duha i bio dan ljudima kao zlatno mjerilo. Moj sud o glazbenim djelima, kao to rekoh, ne gaji ambiciju da bude estetski i objektivno "toan" ili u bilo kojem smislu mjerodavan ili suvremen. Openito, isto estetski sud kao knjievnik si mogu dopustiti samo o knjievnosti, o vrsti umjetnosti kojoj poznajem sredstva, vjetinu i mogunosti i koju razumijem do meni moguega stupnja. Mojim odnosom prema drugim umjetnostima, poglavito prema glazbi, ne upravlja toliko svijest koliko duevni instinkti, i on se ne sastoji iz postupaka inteligencije, nego iz higijene, iz potrebe za stanovitom istoom i pod-noljivou, zrakom, temperaturom i hranom kod koje

se dua dobro osjea i koja uvijek olakava korak od ugode prema aktivnosti, od duevnoga mira prema elji za stvaranjem. Uivanje u umjetnosti za mene nije ni opojnost ni tenja za obrazovanjem, 323 ve zrak za plua i hrana, i kada ujem glazbu koja u meni izaziva gaenje ili onu odve slatku, pretjerano zaeerenu ili zapa-prenu, ja ju tada ne odbacujem zbog dubokoga uvida u bit umjetnosti i ne odbacujem ju kao kritiar, nego to inim gotovo sasvim instinktivno. To, meutim, nipoto ne iskljuuje da se u mnogim sluajevima taj instinkt poslije, pa i prije razumske provjere pokae tonim. Bez takvih instinkta i duevne higijene umjetnik ne moe ivjeti, i svatko ima svoju vlastitu. No, da se vratim na glazbu: u moj moda pomalo puritanski umjetniki moral, moral i higijenu umjetnika i individualista, spada ne samo osjetljivost na duevnu hranu, nego i nita manje osjetljiv zazor od orgija zajednice, od svega to ima veze s duom i psihom mase. To je najdelikatnija toka mojega morala, jer oko nje se taloe svi sukobi izmeu osobe i zajednice, izmeu due pojedinca i mase, umjetnika i publike, i uope se ne bih usudio svoju privrenost individualizmu kao starac jo jednom spomenuti, da se moje osjetljivosti i moji instinkti, koje su oni normalni i besprijekorni esto kudili, na jednom posebnom podruju, naime onom politikom, nisu pokazali tako strano tonima. Mnogo sam puta gledao kako dvoranu punu ljudi, grad pun lj udi, zemlju punu ljudi zahvaa ona opojnost i zanos pretvarajui ih u homogenu masu, kako se svaka individualnost gasi, a oduevljenje ljudskom slogom, slijevanje svih nagona ujedan masovni nagon ispunja stotine, tisue ili milijune ljudi nekim uzvienim osjeajem, eljom za rtvovanjem, odricanjem od sebe, nekim junatvom koje se isprva s ganuem i suzama oituje u povicima, usklicima i prizorima bratimljenja, da bi na posljetku zavrilo u ratu, ludilu i potocima krvi. Na tu ljudsku sposobnost opijanja zajednikom patnjom, zajednikim ponosom, zajednikom mrnjom i au, moj me je individualistiki i umjetniki instinkt uvijek najsnanije upozoravao. Kada se u nekoj prostoriji, dvorani, nekom selu, gradu, nekoj zemlji pone osjeati ta tjeskob-na uzvienost, ja postanem hladan i sumnjiav, najeim se i ve vidim kako krv tee i gradovi u plamenu gore, dok je oko mene veina, sa suzama oduevljenja i ganutosti u oima, jo zaposlena klicanjem i bratimljenjem. Dosta o politici. Kakve to ima veze s umjetnou? Pa, ima to nekakvih veza, imaju one tota zajednikoga. Primjerice, najmonije i najalosnije sredstvo politikoga djelovanja, masovna 324 psihoza, takoer je najmonije i najnepotenije sredstvo umjetnosti, a koncertna dvorana ili kazalite dovoljno esto, to jest svake uspjene i sjajne veeri, prua upravo tu predstavu masovnoga zanosa, i pravaje srea to se on moe ispuhati kroz tradicionalni pljesak, moda neto pojaan tapkanjem nogama i povicima bravo! Velik ili najvei dio publike, a da toga i nije svjestan, na takve priredbe odlazi samo radi trenutaka te opojnosti. Iz tjelesne topline mnotva ljudi, iz poticaja to ih prua glazba i ozraja to ga stvaraju dirigenti i virtuozi nastaje napetost i poviena temperatura koja svakoga tko joj podlegne uzdie, kako mu se tada ini, "iznad njega samoga", to jest za trenutak ga liava uma i drugih nemilih smetnja i u asovitom, ali snanom osjeaju sree pretvara u muicu to sudjeluje u plesu velikoga roja. I ja sam katkada znao podlei toj opojnosti i aroliji, barem u svojim mlaim godinama, i ja sam s drugima podrhtavao i pljeskao i zajedno s pet stotina ili tisuu drugih nastojao odgoditi trenutak buenja i otrenjenja, kraj zanosa: ve na nogama i spremni za polazak neprestanim smo huanjem jo jednom nastojali oivjeti ve utihnuli umjetniki aparat. No, to mi se nije esto dogaalo. A ono stoje nakon tih opojnosti slijedilo, uvijek je bila ona munina koju nazivamo neistom savjeu ili mamurlukom.

(1947.) Glazbene biljeke Reenica o kadenci' Ako jest, kao to se u onom glazbenom dijalogu, nadmetanju ili ljubavnom odnosu izmeu orkestra i solo instrumenta, to ga je argon glazbenika unatrag dva i pol stoljea naviknuo nazivati "koncertom", uvijek iznova kroz nekoliko taktova dogaa, da upravo to glazbalo, naas razrijeeno kako borbe s monim sugovornikom tako i uloge obinoga pomonika u razvoju, izmjeni ' "Kao to vidite," pisao je Hesse godine 1948. skladatelju Willu Eisenmannu, 'lova reenica nije toliko pokuaj da se objasni fenomen kadence, koliko aljiv pokuaj oponaanja toga fenomena u jednoj jedinoj proznoj reenici." 325 u produetku neke glazbene teme, u izvjesnoj mjeri bude osloboeno iz upletenosti u gotovo zamren svijet funkcija, zahtjeva, zadataka, odgovornosti i napasti, otputeno iz strano diferencirane, mnogostruko ovisne, prema mnogim suigraima obvezane egzistencije i vraeno u svoj vlastiti, zaviajni, individualni svijet, ini se da mu taj privremeni povratak u carstvo koje samo njemu pripada, u nevinost, slobodu i sferu u kojoj vladaju vlastiti zakoni njegova bia, daje sasvim nov poticaj i dah, poletnost prije sputanu i ogranienu obzirnou prema partneru, gotovo opojnu radost i zadovoljstvo samim sobom i vlastitim mogunostima, ini se da mu je to poziv na uivanje u ponovno steenoj slobodi, nezasitno uivanje u samo njemu svojstvenom ozraju, te ohrabrenje da poput ptice pobjegle iz zatoenitva tek u dugom nizu trilera klikui ponovno osvijesti vlastite snage da bi zatim, as u valovitim, as trijumfalno uzlaznim, pa razuzdano prema basu silaznim pasaama, zamasima i poletima doivjelo ono od virtuozne ekstaze to se doima nenadmanim, pae nemoguim. Sluajui Schumannovu glazbu U toj glazbi neprestance lahori vjetar, ne neki postojan, nesnosan, teak, ravnomjeran, ve skokovit, razigran, nestaan i na mah, neko arlijanje koje iznenada pone, pa se izgubi, i ovjeku se ini da pritom vidi blago vihorenje praine i lia, to je vjetar lijepoga vremena, dobar drug za etnju i igru, ivahan, pun dosjetki, as priljiv, as eljan tranja i plesa. Pue i lahori, njie se i trese, plee i poskakuje u toj glazbi punoj ljupkosti i mladosti, smijei se i smije, igra i zadirkuje, as obijesno, as njeno. ini se neshvatljivim daje pjesnik tih arobnih taktova skapao i umro melankolian i tmuran. Dodue, toj glazbi nedostaje mira, statike, pa donekle i zaviaja, ona je moda odvie ivahna, odvie nespokojna, odve uspuhana i vjetru srodna, odve uzburkana i mladalaki uzavrela, i jednom e se morati iscrpsti. Izmeu glazbe zdravoga i ivota i svretka bolesnoga Schumanna zjapi isti ponor kao izmeu razuzdane kominosti mladoga i ozbiljnosti starijega Clemensa Brentana. I kako to ve biva u naem sloenom i pomalo sentimentalnom svijetu: ta bla-gou proeta glazba lijepoga vremena sa svojim mladalaki 326 lijepim nemirom zvui nam jo draesnije, jo poletnije i ljupkije kada znamo kakva je no i dubok mrak ekao toga dragoga glazbenika. (1947.) Izbrisana rije Neobian dogaaj juer nas je, enu i mene, zaposlio na sat vremena. Iz Amerike nam je stiglo pismo nekoga starca, pobonoga njemakog idova iz jedne od onih starih idovskih kua s rajnsko-majnskoga podruja koje su se sve do poetka ove neljubazne dananjice ubrajale u najstarija i najouvanija kulturna arita Njemake, jedne od onih starih rajnsko-idovskih obitelji od kojih je jedna, upredivnome romanu Wilhelma Spevera "Das Gliick der Andernach", nala svoj spomenik i dostojan nekrolog. Taj stari gospodin iz New Yorka, emigrant, kultiviran i poboan idov, bezimenik u onoj vojsci vrijednih

ljudi koje je Njemaka odbacila u korist bukaa i zlotvora, pisao mi je zbog pitanja savjesti to gaje muilo; a molba koju mije uputio, smatrajui ju svojom dunou, sastoji se u tome da u iduim nakladama jedne od svojih knjiga izostavim jednu jedinu rije. Nedavno je proitao "Ljeilinoga gosta" i u njemu citat "Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe". Ljeilini gost tu izreku smatra "najmudrijom rijeju koja je ikada izgovorena" i dodaje: "Rije koja zaudo stoji ve u Starome zavjetu." Za moga itatelja i autora pisma iz Amerike, za tog pobonog idova i itatelja Biblije, rije "zaudo" nije prihvatljiva i on u njoj nalazi uvredu i sumnju u idove i Toru i ozbiljnim me rijeima moli daju izbri-em. Sada je najprije moja ena, jer mi oi to nisu mogle obaviti, morala u potrazi za onim mjestom preletjeti "Ljeilinoga gosta" da bi utvrdila kontekst i tonu formulaciju reenice. Zatim sam paljivo proitao tu sumnjivu stranicu svoje knjige napisane prije dvadeset i pet godina. Naravno daje autor pisma imao pravo, naravno je da to bila zabluda i da je za idovske itatelje bilo gotovo svetogre ako je autor, kojega su do sada ozbiljno shvaali, smatrao "zaudnim" to je tako plemenita i uzviena 327 rije stajala "ve" u Starome zavjetu, dakle bila napisana davno prije Isusa i kranskoga nauka. Imao je pravo, u to nije trebalo sumnjati: moj izraz "zaudo" bio je, kao i rije "ve" (na kojoj, meutim, autor pisma nije prigovorio) objektivno netoan, bio je brzoplet i nerazuman, odraavao je neto od onog u isti mah zbunjenog i oholog naina kojim je tijekom moga djetinjstva i odgoja popularna protestantska teologija nama protestantskoj djeici govorila o Bibliji i idovstvu, svodei se na to da su idovstvo i Stari zavjet dodue vrlo asni i nikada dovoljno tovani, no da im ipak nedostaje onaj zavretak, kruna, jer da je Stari zavjet preteito knjiga zakona i strogosti, dok je tek Novi zavjet donio pravi i puni pojam ljubavi, milosti itd. Kada sam u "Ljei-linom gostu" prije dvadeset i pet godina napisao taj redak, nisam bio, barem ne u tom trenutku, nadmoan znalac, ve mi se tada, navodei onu prekrasnu misao o ljubavi prema blinjemu, doista uinilo "udnim" da se takva misao, koja se mirne due moe nazvati kvintesencijom kranskoga nauka ili kranskoga morala, nalazi "ve" u Starome zavjetu. Imao je pravo, taj dragi i zabrinuti Amerianin. Ali to sad s tim? Je li "Ljeilini gost" i jesu li sve moje knjige bile napisane da bi u narodu irile znanja i objektivne istine? Dakako da su, prije svega drugoga, eljele sluiti istini, ali u smislu iskrenosti koja se uzdrava svakog autoritarnog prizvuka pri izricanju misli; iskrenosti koja autora prisiljava na pozamano odavanje vlastite osobe i nerijetko na raskrivanje sebe samoga, a tu rtvu jo nijedan itatelj nikada nije posve shvatio. Pajesam li svojim itateljima htio priopiti neto drugo doli rezultate vlastitoga doivljaja i miljenja, a k tomu uvijek i dionicu osobnoga puta kojim sam stigao do tih rezultata? Jesam li ikada glumio diktatora, bezuvjetnog znalca, sveenika i uitelja koji svoje istine objavljuje autoritetom slube, briljivo preuujui svoje praznine i sumnje? Nije li ovo bila moja uloga i zadaa: svojim itateljima ne priopiti samo svoje misli i uvjerenja, ve i svoje sumnje, i pred njima ne glumiti autoriziranoga i upuenoga, ve pokazati sebe samoga, brata koji traga i luta? ovjeku u Americi nisam sve to mogao objanjavati. Budui da to nije primijetio itajui moje knjige, koje je gotovo sve poznavao, onda ni ma kako dugim pismom ne bih uspio sklonuti ga 328 na drugu vrstu itanja i razumijevanja. Od mene je zahtijevao da u knjizi izbriem jednu jedinu rije traei tako da u slubi istine poinim la, da hinim kao da tada, prije dvadeset i pet godina kada sam pisao "Ljeilinoga gosta", nisam mogao biti lakomislen, biti u zabludi i neznanju glede Biblije i

teologije, kao da tada, isto kao i danas, na meni posvuda nisu visjeli ostaci moga podrijetla i odgoja. Nije li to moda ipak bio prevelik zahtjev? Stvar je naizgled bila vrlo jednostavna. Od mene se zahtijevalo neto stoje proturjeilo mome biu i ukusu, mojim literarnim navikama, da ne kaem odmah mojim "naelima", a na to je postojao zapravo jedan jedini odgovor odbijanje. No, stvari uvijek izgledaju jednostavnije nego to jesu, a one moralne jo i vie od drugih. Da sam barem bio dvadeset godina mlai! Tada ne bih svoju enu gnjavio traenjem mjesta u knjizi, ne bih si toliko opteretio savjest, nego bih naao vremena i itatelju tu stvar u pismu protumaio s razliitih strana, zagrijao bih se piui i laskavo samoga sebe uvjerio da sam sada partnera doista uvjerio i umirio. Rije "zaudo" i dalje bi stajala u mojoj knjizi i plemenitom iskrenou dokumentirala moju neupuenost i nerazumnostizl923. No sada sam ipak bio neto stariji i zabrinutiji, pa i neto nesigurniji, a ovjek koji je elio da se rije izbrie, takoer nije bio mlad itatelj kojega je trebalo umiriti dobrim pismom i pokolebati u njegovim uvjerenjima, ve je to bio postariji gospodin ijemu pismu nije nedostajalo ni skromnosti ni dostojanstva. Bio je, povrh toga, poboan ovjek i ljubitelj Biblije, ovjek koji je Stari zavjet poznavao kudikamo bolje od mene i kojega je moja pomalo nepromiljeno napisana rije povrijedila i sablaznila. I jo neto: bio je idov. Bioje pripadnik naroda koji je svijetu podario Bibliju i Spasitelja i za to poeo mrnju i ljutito neprijateljstvo gotovo svih drugih naroda, ovjek iz jednog iskonski svetog naroda koji je u naem bezbonom vremenu pretrpio nezamislive patnje i pritom se pokazao boljim od ikojeg drugog, mlaeg naroda u slinoj nevolji: jer ne samo da su Zidovi (a to vrijedi jo i danas, jer progon jo traje) pruili nevien primjer solidarnosti, bratske spremnosti na pomo i portvovnost, ega svijet jo uope nije postao svjestan, oni su, povrh toga, u nebrojenim sluajevima dokazali junatvo u trpljenju, hrabrost pred 329 smru, dostojanstvo u bijedi i propasti pri pogledu na koje se, mi neidovi, moemo posramiti. I sada bih tom dobronamjernom i asnom starcu idovu trebao odgovoriti, uskratiti mu zadovoljtinu koju je na plemenit nain zatraio, trebao bih njegovoj vjeri i nadosobno pobonoj mudrosti suprotstaviti svoje pravo autora knjige, predstavnika jedne psiholoke specijalnosti, suprotstaviti svoj patos sljedbenika jedne ideje, te razoaravi ga i odbivi, jo ga i pouiti? Nisam smogao tu snagu. To bi iziskivalo i mjeru samopouzdanja, vjere u sebe i smisao i vrijednost svoga rada, a to danas vie nisam nalazio. itatelju u New Yorku napisao sam kratko pisamce da sam mu ispunio elju, a svome izdavau poslao obavijest da u moguem novom izdanju "Ljeilinoga gosta" na stranici 154. rije "zaudo" treba izostaviti. (1948.) Skok* Kanimo li ivotopis plemenitoga Willibalda Mlaega vom Armela prenijeti cijenjenim buduim naratajima, veoma smo svjesni kako tekoa svoga zadatka tako i nesuvremenosti i neo-miljenosti takvih radova. Epoha koja izumiteljima stroja za drobljenje atoma plete vijence slave, a navalu publike na nedjeljna putovanja na Saturn uspijeva suzbiti jo samo jakim policijskim snagama, epoha koja priznaje i tuje jo samo materijalni uspjeh i mjerljiva sportska postignua, niti e imati sluha niti pokazati zanimanje za velika djela stilita ni za pokuaje ugaanja glasovira Gottvvalta Petera Harnischa, a kamoli za na pokuaj velianja uspomene na Willibalda Mlaega vom Armela. Tjei nas, meutim, i krijepi pomisao da tovateljima onih stilita, onoga Walta Harnischa ili naega blaenoga Willibalda vom Armela i prezirateljima uspjeha i napretka nikako ne bi priliilo kada bi u svom radu mislili na

odobravanje onih rekordera ili nedjeljnih izletnika na Mjesec. Ne, ako ve trebamo imati nekakvu vrstu ambicije koja nas potie i nadahnjuje, onda ona treba biti drugaija, plemenitija i uzvienija. * U izvorniku ovaj je tekst bez naslova 330 Plemenito umijee koje je "VVillibald cijeloga ivota vjebao, nije izmislio on ve ga je jo kao djeak upoznao preko svoga oca koji je takoer do u daleku prolost imao svoje prethodnike i uzore. On, Willibald Stariji, uzvienu vjetinu, koja se najee naziva imenom "Skok", nije dodue upoznao i uvjebao odvie rano, nego tek kao odrastao ovjek. Ono malo to znamo o njegovu ivotu moe se ukratko saeti. Bio je sin asnika koji gaje odgajao na grub i vojniki nain i od njega takoer elio stvoriti asnika, no taj cilj nije postigao jer se Willibald, ogoren oevom grubou i strogou, ilavim prkosom odupirao njegovim nakanama. Premda po prirodi slian ocu i posve privren sportskim i vojnikim vjebama, postojano se opirao zanimanju to mu gaje otac namijenio, i tvrdoglavim se prkosom posvetio upravo onim djelatnostima i studijama za koje je vidio da ih otac prezire i izruguje, knjievnosti, glazbi, filolokim znanostima. Protjerao je svoju volju i postao uiteljem. Poznat je postao kao autor popijevke: "Kako li nam pramaljee srce raduje" koja se desetljeima esto pjevala i bila jedna od najomiljenijih pjesama u svim srednjokolskim pjesmaricama. No, kasniji su narataji odbacili kako tekst tako i melodiju pjesme, narugavi se stilu koji je bio radost cijelom jednom narataju, te pjesmu uklonili iz udbenika. Nije nam poznato je li Willibald Stariji to jo doivio, no malo je vjerojatno da bi ga uzrujalo. Poto je nekoliko godina predavao na viim kolama, umre mu otac, a netom poslije prestade i Willibaldov odbojan stav prema vojnikom i asnikom ivotu zajedno s njegovim prkosno prenaglaenim glazbenim sklonostima. Sada, kada je zauvijek otiao strogi autoritet na kojega je bio tako ilavo revoltiran, s radou je slijedio naslijeene sklonosti i nagone, napustio gramatiku i liru, zapoeo asniku karijeru i brzo svladao njezine prve stupnjeve. Zatim je, dodijeljen nekom poslanstvu na Istoku, upoznao Orijent i tamo stekao poznanstvo koje e mu odrediti ivot. Pruila mu se prilika promatrati ples dervia i to je isprva inio zauzevi stav pomalo nadmene i skeptine znatielje koju su mnogi zapadnjaci u onim istonim zemljama drali prikladnom, no sve gaje vie fascinirala mo entuzijazma i posvemanji zanos koji je nadahnjivao te pobone plesae, a osobito je jedan od njih, neki mlad dervi visoka stasa i gotovo nadljudskoga dranja, plijenio 331 njegovu pozornost i posve pridobio njegovo divljenje i ljubav. Nije odustajao sve dok se nije uspio upoznati, a na posljetku i sprijateljiti s Ahmedom. Od njega je Willibald sada nauio onu neobinu vjebu sluenju kojoj e on, a poslije i njegov sin, posvetiti ivot - skok preko vlastite sjene. Otkako je otkrio da se Ahmed esto povlai u osamu radi posebnih vjebi tijekom kojih se znao briljivo zatititi od svakog znatieljnog pogleda, nije imao mira sve dok mu dervi nije odao svoju tajnu. Upitavi usrdno dervia da to to radi tako potajice i u osami, Willibald na svoje uenje dobi kratak odgovor: "Preskaem svoju sjenu." "Ali to nije mogue," uzviknuo je Willibald, "to je suludo." "Vidjet e", glasio je Ahmedov odgovor, te on narui prijatelja da se iduega dana u odreeno vrijeme pojavi na usamljenu mjestu iza staja konaita za karavane. Tu gaje zapadnjak sada mogao vidjeti kako preskakuje svoju sjenu, to jest: vidio gaje kako skae s toliko okretnosti i brzine da nije bio u stanju prosuditi je li skaka doista bio spretniji i bri od vlastite sjene koja je, s njim se nadmeui, poskakivala na pijesku. Sjena nije dobivala ni trenutka predaha, a gospodar sjene doimao se kao da nema teine, lebdio je i kovitlao se u neprekidnim munjevitim skokovima poput leptira ili vretenca predajui se skakanju, kovitlanju, lijetanju. Je li sjena doista preskoena ili ne, ne samo daje ostalo nerazjanjeno, ve je zadivljenu

promatrau postalo nebitno, zaboravio je na to i gledao skakaa istim onim ganuem i divljenjem, istom onom slutnjom uda i blaenstva, kao neko ples dervikoga zbora. Poto Ahmed okona svoju vjebu, zaustavi se na trenutak sklopljenih oiju, naizgled ni oznojen ni omamljen ni umoran, lica ozarena iskrenom sreom. Kada je otvorio oi, Willi-bald mu zahvali dubokim naklonom kakav je nauio za prijam kod sultana. Upitao je prijatelja na stoje mislio dok je skakao. "Na koga?", ree ovaj tihim glasom. "Na Njega kojemu skokovi nisu potrebni." Willibald odmah shvati. "... nisu potrebni?" ponovi upitno. Ahmed ree: "ON sam svjetlost je i nema sjena." Do toga asa ivot Willibalda Starijega bilo je ivot ciljeva, stremljenja i ambicije; najprije se kao uitelj, kao pjesnik i glazbenik trudio stei priznanje i slavu, zatim kao asnik potovanje i naklonost nadreenih. U tom se asu odigra promjena. Njegov cilj vie nije bio izvan njega samoga, a njegova srea, njegovo 332 zadovoljstvo nisu se vie trebali izvana uveavati ili umanjivati. Od tog asa cilj mu bijae dosegnuti neto od onoga to je poslije preskakanja vlastite sjene kao srea i svjetlost blistalo na Ahmedovu licu, te on stade eznuti za onim stupnjem predanosti koju je po prvi puta oima opazio u vrtlonom plesu dervia, a sada, tie ali profinjenije, u pobonoj plesnoj slubi skakaa preko sjene. Premda je bio naviknut na svakovrsne stroge tjelovjebe, dugo je potrajalo dok nije postigao, dodue, ne ba savrenstvo svoga prijatelja, no ipak izvjesnu spretnost. (Napisano vjerojatno tijekom pedesetih godina.) Kineska legenda Pria kae o Meng Hsijui9: Do uiju kad mu dopre nedavno da umjetnici mladi dubiti vjebahu na glavi da bi gledanja nov nain iskuali, MengHsia toj vjebi se odmah i sam podvrgnu i poto ju neko vrijeme iskuavae, on ree svojim uenicima: "Nov i ljepi sad zrijem ovaj svijet kada na glavu se postavim." To se prou, te novatorima meu mladim umjetnicima ta potvrda starog majstora na veliku diku bijae. Kako on bi veoma utljive udi i sljedbenike prije nazonou odgajae i primjerom doli naukom, svaku mu izreku pozorno sluahu i drugima prenoahu. v Izmiljeni kineski mudrac iza ijega se imena zapravo skrivao sam autor. (prim. prev.) 333 No doskora, poto rijei one ushitie novatore, starce zaudie, pa i razljutie, oglasi se opet izrekom novom. On nedavno, rekoe, izjavi ovo: "Dobro je to ovjek dvije noge ima! Dubljenje na glavi za zdravlje ljudsko dobro nije, a dubilac ponovno kada se uspravi, svijet ga tada, na noge osovljena, dvostruko lijepo u oi gleda." Te rijei velikoga majstora zgranue silno kako mlade dubioce, to se izdanima il' izruganima naoe, tako i mandarine. "Danas", rekoe mandarini, "Meng Hsia tvrdi jedno, sutra posve opreno. No, nije mogue dvije da istine ima. Tko bi od starosti nepametna starca jo ozbiljno shvaao?" Majstoru bi dojavljeno kako novatori i mandarini o njem govorahu. Nasmija se. No poto ga njegovi zamolie, on objasni: "Postoji stvarnost, djeaci, i u nju ne treba dirati. Istine, meutim, rijeima iskazana miljenja o zbilji, bezbrojne su, i svakaje koliko tona toliko i pogrena." Na daljnja ga objanjenja uenici, ma koliko se trsili, ne uspjee potaknutL urina

ZAGREB (1959.) BILJEKA O PISCU Hermann Hesse (1877. - 1962.) Plodonosni Nijemac Hermann Hesse jedan je od najitanijih i najprevoenijih pisaca stoljea. Mlade na Zapadu smatrala ga je zaetnikom hipi-kulture te je osobitu popularnost stekao ezdesetih godina. Pohaao je sjemenite, iz kojega bjei, a zatim radi kao knjiniarski i bravarski pomonik. Putuje u Indiju, koja ostaje njegova trajna inspiracija. Za Prvoga svjetskog rata djeluje u Crvenom kriu. Nastanivi se stalno u vicarskoj i postavi njen dravljanin (1923.), Hesse javno istupa protiv nacistike ideologije i ratnog osvajanja. Njegova je prepiska s istomiljenikom Romainom Rollandom vano ljudsko i kulturno-povije-sno svjedoanstvo toga vremena. Vrhunac je Hesseova dometa roman "Stepski vuk" (Der Steppenwolf, 1927.). Brojne autorove knjige poezije sadre nekoliko antologijskih pjesama. Dobitnik je Nobelove nagrade za knjievnost 1946. godine. Hesse je pisao i putopise i eseje. Najpoznatija su mu djela: Peter Camenzind (1904.), Pod rvnjem (1906.), Gertrud (1910.), Rosshalde (1914.), Demian (1919.), Siddhartha (1922.), Narcis i Zlatousti (1930.) i Igra staklenim perlama (1943.). 335 HERMANN HESSE UMIJEE DOKOLICE IZDAVA Zagrebaka naklada ZA IZDAVAA Zdenko Vlaini UREDNIK Kreimir Maligec LEKTURA I KOREKTURA Sandra Filipi LIKOVNA OPREMA Zdenko Vlaini KOMPJUTORSKA OBRADA NASLOVNICE Dario Bajurin GRAFIKA PRIPREMA Lobel Machala TISAK VORAK - Zagreb Copyright ZAGREBAKA NAKLADA 2002 www.zg-naklada.com www.zg-naklada.hr

You might also like