Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
O Umnosti Andeoskog Naucitelja

O Umnosti Andeoskog Naucitelja

Ratings: (0)|Views: 45 |Likes:
Published by jarilof
Ulomak iz knjige
ANĐEOSKI NAUČITELJ
Zadruga Eneagram, 2011.g.
222 str. , meki uvez s klapnama
ISBN 978-953-99715-6-2
Knjiga sadrži encikliku pape Lava XIII: AETERNI PATRIS
Ulomak iz knjige
ANĐEOSKI NAUČITELJ
Zadruga Eneagram, 2011.g.
222 str. , meki uvez s klapnama
ISBN 978-953-99715-6-2
Knjiga sadrži encikliku pape Lava XIII: AETERNI PATRIS

More info:

Categories:Types, Reviews
Published by: jarilof on Aug 06, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/02/2014

pdf

text

original

 
1
Ulomak iz knjige, J. Maritain:
Anđeoski naučitelj – 
biografija sv. Tome Akvinskog 
„ 
O umnosti 
“ 
 
Što se, dakle, od onoga najvišega, najboţanstvenijega i
najdjelotvornijega kod sv.
 Tome najjače ističe; koje je najočitije
 
obiljeţje njegove svetosti? “
Karakteristika sv. Tome
 jest ono što sv. Pavao naziva
sermo sapientiae 
, kao i ujedinjenje dviju
mudrosti: stečene i ulivene...”
Recimo da je
svetost sv. Tome umna svetost. Ţelio bihposve jasno protumačiti
 
stvarnost sadrţanu u tim riječima.
 Filozofi
 ja sv. Tome poštuje više nego ijedna druga fi
lozofija prava i plemstvo uma
time što utvrđu
 je njegovo prirodno
prvenstvo nad voljom, što sakuplja pod njegovim
 
svjetlom svu hijerarhiziranu raznolikost bića, što ga poistovjećuje
ondje gdje se
nalazi u čistom činu (
actus purus 
)
s neizmjerno svetom prirodom ţivoga Boga, te
napokon,
što nas u praktič
kom pogledu neprestano opominje da je
ljudski ţivot, apogotovo kršćanski ţivot, “na bazi umnosti”.
 
Štoviše – 
 
a to zadire još znatno dublje– 
 sama svetost
sv. Tome Akvinskog, njegova ljubav, njegova ţrtva vlastite
slave,
njegovo usavršavanje u Isusu
- sve se to upotpunjuje i svijetli u njemu na vrhuncu
duha, u onome ţivotu
 
uma što ga Aristotel zove najsavršenijom manifestacijom
 
ljudskog ţivota, ondje gdje djelovanje čovjekovo graniči s
 
djelovanjem čistih duhova;
a odakle se sve razlijeva u talasima svjetlost
i do najsmjernijih moći stvorenoga bića.
 
Shvatimo u tom smislu ime Anđeoskog naučitelja, koje je
 
već zarana i s toliko prava
nadjenuto Tomi Akvinskome.
Sv. Toma je u nekom smislu eminentno čisti
intelektualac
koji samim umom, kao vrhovnim sredstvom, sluţi nebeskom
 
kraljevstvu i ljubi Boga: um mu je ţrtva koju prinosi
na poklonstvo. Kako je dobropoznato, njegovo se glavno djelo, izvedeno
uz privolu i bodrenje, štoviše, na pobudu
papinstva, sastojalo
u tome da je u kršćansku misao, upotpunivši, usavršivši
i
očistivši je od svake zablude, unio Aristotela i svu
prirodnu mudrost onih filozofakoje je Tertulijan nazvao
slavnim bićima. Radi toga je morao voditi veoma ţestoku
 borbu.Kako je to dobro uvidio
Pascal, mi poglavito zbog prosječnosti
 
našeg intelektualnog
vidokruga zapadamo u zabludu jer ne znamo istodobno obuhvatiti istine koje se
čine oprečne,
 
a koje se stvarno dopunjuju. Prema tome je “isključivost
majka
hereza”, a općenitije uzevši, ona je i majka zablude.
 Ukratko, to bi bila sklonost
onome što
bismo danas nazvali antiintelektualizmom.
Kasnije ćemo
 
vidjeti kako ta formalna hereza završava Lutherom i njegovom
 
neljudskom mrţnjom prema
razumu. Averoisti, fanatici Aristotela kojega su
izobličili Arapi, ne prepoznaju
vlastito svjetlo i suverenost vjere i teologije pa, skloni
racionalizmu, uskratiše natprirodnoj istini njeno pravo. A
 
mi i odviše dobro znamo
 
2
dokle je dopro taj smjer. Jedne i
druge razbio je sv. Toma, i on će ih uvijek i razbiti
 jer je borba uvijek ista.
Sv. Toma ostavlja istini svu njenu veličinu, sličnu veličini
 
Sina Boţjega. Kao fi
lozofiteolog on pozna jedino Istinu. A
zar također fi
lozofi
 ja i teologija mogu što drugo
poznavati
osim raspetoga Isusa? Jedino prema čemu se on ravna je
 
biće, on posveispravno i stvarno uočava svoj objekt. Ništa
drugo osim umnih potreba i zahtjevavrhovnih principa
nema udjela pri njegovim rješenjima, pa bila ona za nas
 
tim teţe
shvatljiva te nam nametala onu:
durus est hic sermo 
.Zato njegov nauk, mada u
analitičkom pogledu,
in via inventionis 
, sav počiva na
ideji
bitka
, tom prvom podatku
uma, ipak je u sintetičkom pogledu,
in via judicii 
,sav uglavljen u ideji Boga, u ideji Prve Istine, tog vrhovnog predmeta svakoga duha.(Usp. R. Garrigou-Lagrange,
La première donnèe de l'intelligence 
, u
„Mélanges
 thomistes
, 1923. g.) Tomizam -
a to je treći razlog zbog kojega sv. Tomu
valja zvati apostolom modernogadoba - jedini je u stanju o
sloboditi um triju radikalnih zala, spomenutih na početku
 ovoga poglavlja.U metafi
zičkoj analizi spoznaje sam tomizam respektira
kako njezin izvor tako injezinu tajanstvenu nematerijalnost,
tako što s jedne strane povezuje naše ideje s
izvansubjektivnim
stvarima putem osjetilne predodţbe, dok s druge
strane svodi
naše znanje na očevidnost prvih bića i prvih
principa, koji poradi svoje
transcendentalnosti vode naš um
sigurnim putem do Boga. Snaga se tomizmapokazuje osobito u osnovnom problemu filozofi je, kojim sv. Toma tako divno
izmiruje oprečne struje senzitivizma i racionalizma.
Dok engleski senzitivizam
(Locke, Hume, Hobbes) naglašava
 
izričito osjetilni izvor spo
znaje i s pravom seobara na
urođene ideje u Platona i u racionalista, a onda konačno
 
završava
negiranjem intelektualnosti spoznaje, koju svodi na osjetilnost; dotle naprotivracionalizam (Descartes,
Wolff , Spinoza) naglašava univerzalnost i intelektualno
st i
niječe osjetilni izvor spoznaje te pada u idealizam. Kant
 
ţeli izmiriti jedno i drugo pakonačno, usvajajući pozitivne
strane jedne i druge struje (osjetilna iskustvenost iumna
univerzalnost), prihvaća i zablude obojega, naime: agnosticizam
metafizike(od engleskog sentitivizma) i idealizam spoznaje (od racionalizma). Sam sv. Toma,
izdiţući se nad
 
ove oprečnosti, teorijom apstrakcije dolazi do pravoga rješenja
koje
 je izraţeno realizmom. I baš radi toga tomizam
 
 je uzvišena mudrost sposobna
s
pasiti naš um od čari agnosticizma,
a jednako tako ta mudrost suprotstavljademonu
idealizma (danas već zastarjelom) zdrav nauk realizma koji
 
nije više naivan,nego solidno kritičan.
 
Poučljiv je prema naučavanju učiteljâ, ali zato
 
da sâm što dublje i što savršenije
zahvati predmet jer iz ljubavi
prema biću razum traţi od stoljetnih napora i pom
ipotkrepu - on tako uspostavlja u sebi svoju bitnu hijerarhiju te red svojih vrlina.
Ono što daje plemenitost filozofu, a naročito modernom
fi
lozofu, jest činjenica daon, unatoč svojim zabludama,
 
ipak ljubi um, čak i kada ga ruši. Ali u najvišeslučajeva
 
više ljubi njega nego Boga. Sv. Toma ljubi više Boga nego
um, ali on ljubi
um više nego što ga je ikada ljubio bilo
koji fi
lozof. Zato ga i moţe opet uspostaviti

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->