Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Miroslav Ćosović: Sloveni-Srbi u doba Nemanjića; Srbinova riječ nasuprot riječi Dubrovčana nije vrijeđela ništa

Miroslav Ćosović: Sloveni-Srbi u doba Nemanjića; Srbinova riječ nasuprot riječi Dubrovčana nije vrijeđela ništa

Ratings: (0)|Views: 34 |Likes:
Published by Miroslav1968
Objavio Portal Analitika, 3. avgust 2013.
Objavio Portal Analitika, 3. avgust 2013.

More info:

Categories:Types, Research
Published by: Miroslav1968 on Aug 11, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/28/2014

pdf

text

original

 
Sloveni-Srbi u doba Nemanjića
 Feudalni gospodari Srbije i Ilirika iz kasnog srednjeg vijeka iskoristili sumilenijumsku slovensku tradiciju u ratarstvu, slovensku revnost prema poljoprivredi i snagom sile stavili ih u skoro ropski položaj. U vrijeme Nemanjića Sloveni-Srbi nijesuviše bili slobodni ljudi i pojam srbalj izjednačen je sa socijalnim terminomratar/zemljoradnik.
 03. avgust 2013.Sloveni su u ranom srednjem vijeku imali neku vrstu demokratskog ureñenje svojihzajednica. Američki istoričar Patrik Giri prenosi:
"
Vizantijski istoričar iz šestog veka, Prokopije, opisuje kako su bili ’ne pod vlašću jednog čoveka, nego su od starine živeli udemokratiji i prema tome sve što se tiče njihovog blagostanja, bilo u dobru ili zlu, bilo je prepušteno narodu
’."
(Patrik Giri,
Vizantija nije mogla da zaustavi Slovene
, "Danas",23. nov 2007).Profesor na Sorboni Fransis Kont isto piše o ranim Slovenima - kod kojih je narodsmjenjivao vladara:
"
 Knez većinom ostaje na vlasti od dvanaest do četrnaest godina Ali narod ne okleva da ga smeni (‘da mu pokaže put iz grada’, kako se govorilo u Novgorodu), ako pokuša da prigrabi vlast koja mu ne pripada; ili se ne potvrdi ratnom pobedom.
(Fransis Kont,
Sloveni
, Beograd, 1989, str 154)Sloveni na Ilirik (zapadni Balkan) nijesu došli da kupe poreze od starośedioca (naših predaka), već su starośedioce proćerali u planine, primorske gradove i krševita područja,a zemlju su podijelili zmeñu sebe i obrañivali je.
 
 U vrijeme Nemanjića ogromna većina Slovena je podjarmljena:
Ali, u kasnomsrednjem vijeku društveni odnosi na Balkanskom poluostrvu su se promijenili. Nastupilo je vrijeme čvrstog feudalizma, moćni velikaši-feudalci na čelu sa vladarom podjarmili su seosko poljoprivredno stanovništvo i prinudili ga da plaća mnogobrojnedažbine. Feudalni gospodari Srbije i Ilirika iz kasnog srednjeg vijeka iskoristili sumilenijumsku slovensku tradiciju u ratarstvu, slovensku revnost prema poljoprivredi isnagom sile stavili ih u skoro ropski položaj. U vrijeme Nemanjića
 
Sloveni-Srbi nijesuviše bili slobodni ljudi i pojam srbalj izjednačen je sa socijalnim terminomratar/zemljoradnik. Ne postoji nijedan dokument srednjevjekovnih vladara i velikaša Srbije u kojem su se istideklarisali kao Srbi, dok su Vlasi ponosno isticali svoju etničku pripadnost. Recimo,Risto Kovijanić je u knjizi "Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima XIV- XVI vijek" (Cetinje, 1963), na strani 220 prikazao dokument iz 1396. godine ñe preciOzrinića/Čevljana kažu:
"
 Mi... Vlasi"
 Еvo navoda dva srpska akademika koji saopštavaju da su Srbi bili socijalni sloj.Branislav ðurñev je pisao:
"Zavisni seljaci ratari ili pretežno ratari koji su stanovali uselima za razliku od nomadskih stočara zvali su se Srbima, pa ih tako nazivaju i zakoni koji se odnose na njih.
"
(Branislav ðurñev,
 Postanak i razvitak brdskih, crnogorskih ihercegovačkih plemena,
Titograd, 1984, strane 180 i 181). Nomadski stočari o kojimaðurñev govori su Vlasi i Arbanasi.Akademik 
 
Miloš Blagojević:
"
Već u prvoj polovini XIV veka, o ‘vlasima’ se govori kaoo posebnoj društvenoj kategoriji koja se svojim osnovnim zanimanjem razlikuje od ‘srba’ zemljoradnika.” 
 
(
 Istorija srpskoga naroda, I knjiga
,, Beograd, 1981, str 382, link:http://i39.tinypic.com/2cp7s00.jpg
 
).Ovo "srba" Blagojević
 
 je napisao malim početnim slovom, kao riječ koja označavasocijalnu kategoriju, a ne etničku. Za
 Nemanjićke Srbe
 postojao je zakon i on se zvao"Zakon Srbljem", tako su ga sami Nemanjići naslovili. Gle čuda, u tom zakonu se ne pominju ni sjajno oružje, ni svila i kadifa, ni obaveze i prava ratnika - zakon propisuje
 
obaveze poljoprivrednika, trudbenika na njivi! Zakon uz komentar akademika Mihaljčićamožete pročitati na www.montenegrina.net pod naslovom "Rade Mihaljčić: Stari srpskizakon".Branislav ðurñevU državi Nemanjića
 
čovjek je posmatran kao mašina za rad, za pravljenje novca.Srbljima je napuštanje gospodarevog posjeda bilo zabranjeno, pod prijetnjom strogihkazni. Konstantin Jireček nam prepričava odredbe iz
 Dušanovog zakonika
(meropah jeratar):
"
 Meropsi koji pobegnu sa zemlje svoga gospodara, pa ih prvobitni gospodar uhvati, kazne se tako što im se kosa opali a nos raspori. Ovim odredbama isprednjačili su Srbi ispred prilika u Ugarskoj, gde su seljaci tek nakon jednog i po veka bili lišeni slobode selenja
.”
(Konstantin Jireček,
Istorija Srba - Kulturna istorija
, Zmaj, Beograd,1990, str 101).Vlasi i Arbanasi su bili slobodni ali u planinama. U Dečanskoj hrisovulji je izričitonavedeno da - kako je bilo i "
 prvim naukom
" (po starom običaju) u planinama niko nemože da ima baštine, one su vlasništvo kralja ili crkve (kad kralj daruje crkvu). Iz toga je jasno (kako i Sima Ćirković
 
navodi na jednom drugom mjestu), da su Vlasi i Arbanasi bili direktno odgovorni vladaru preko svojih predstavnika i nikome drugom. Još neštomoramo znati. Ako bi Vlasi i Arbanasi sišli sa planine i nastanali se u selu, što je bilauobičajena pojava u kasnom srednjem vijeku, i ako bi počeli da žive kao i Sloveni -sjedjelačkim načinom života, oni bi prelazili u kategoriju srbalja i na to su ih prisiljavalizakoni Nemanjića.
Mnogo radnih obaveza za Slovene kod Nemanjića: 
U vrijeme Nemanjića
 
i njihovihnasljednika
 srblji
su imali ogroman broj radnih obaveza; plaćali su vladaru
 soće
- jedan perper ili kabal žita na svako domaćinstvo.Zavisno stanovništvo još je imalo obaveze
"
 grañenje i popravljanje vojnih utvrñenja(‘gradozidanije’), a ponekad i čuvanje tvrñava (‘gradobljudenije’). Svojim dažbinama zavisno stanovništvo je povremeno i delimično izdržavalo vladara, njegovu porodicu, pratnju poslugu, članove državne uprave, zvanične predstavnike stranih države. . . Dažbine su se obično svodile na davanje predviñene količine hrane za ljude – ‘obrok’, i na davanje potrebne hrane konjima na kojima se putovalo – ‘pozobi’. Kada je vladar imao izuzetne rashode a njih je bilo, podmirivani su obaveznim ‘poklonima’. . . u vidu

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->