Alen Bovi Ljudoder Vegetarijanac

KAZALO: 1. Manjak u glavi ili viak meu nogama 2. Jebiga, od neeg se mora ivjeti 3. Izmeu dobro jutro i dovienja ostavljam mjesta samo za zarez i na kraju za usklinik 4. Safet Merimin 5. Vadite to vaaaaan! Vadite ga vaaaan! 6. Ko Tito sam, jebote 7. Sava je tekla sporo i preko volje 8. Lova je jedini teret koji ovjeka ini lakim 9. Mali Ilija 10. Jesi li ikad uo za mesara kome se zgadilo meso 11. uto tijelo 12.Abortus artifitialis 13. Dik 14. Abortus criminalis

1. Manjak u glavi ili viak meu nogama

Stol prekriven bijelim stolnjakom pun je hrane. Cvjetni aranman u sredini podsjea na odrubljenu glavu indijanskog poglavice. Konobari postavljaju tanjure, ae, betek, salvete. Prostorija se polako puni. Ljudi stoje u grupicama i razgovaraju. Razlog okupljanju je odlazak profesora Borovine u mirovinu. Konano, doao je i taj dan. Ve dugo je stari metuzalem trebao hraniti golubove i u dvoritu igrati ah na olupini ve maine, ali produivali su mu ugovor nekoliko puta. Zbog potreba Klinike... Osim od starosti, raspadao se i od alkohola, a Alzheimer mu je istanjio modanu koru. Misli su mu bile olujne: zapoeo bi globalnim zatopljenjem i preko bliskoistone krize zavrio na finalu svjetskog prvenstva pedeset i neke. Imao je sedamdeset godina, tri braka iza sebe i tri promila u sebi. ene su ga ostavljale zbog alkohola. Bio je kronini. Ipak, mora se priznati, to mu u poslu nije smetalo. tovie, stari je puno bolje funkcionirao pijan. U jednom deurstvu je mrtav pijan za desetak minuta rijeio vanmaterninu trudnou. Ujutro se ljutio jer njega, kao efa Slube, nitko nije obavijestio o operaciji. - Potovanje, profesore. Mora se priznati, lijepo ste se potrudili - pokaem na stol. - Ne odlazi se u mirovinu svaki dan. Hahaha. - Hahaha. Dobri ste, profesore. Duhovitost vas nikad ne naputa. On sjetno uzdahne. Maramicom brie znojno lice. - Nije mi lako, dragi kolega. Nakon etrdeset godina u medicini,i trideset na Klinici, i sama pomisao da vie nikad neu na posao teko mi pada... Nikad vie u bolnicu, osim kao pacijent. - Zar niste mogli produiti ugovor jo koju godinu? Vae iskustvo i znanje naoj Klinici moe biti od velike pomoi. - Ma - odmahne - novi ravnatelj ne eli ni uti. Jedva sam dobio i ovih nekoliko godina. - teta. Uhvati me pod ruku i unese mi se u lice. Nosom mi gotovo dira obraz. - Kolega Mrkan, pria se da ete vi postati novi ef Steriliteta - apne i namigne. - Prie, prie - odmahnem rukom i ustuknem od smrada paradontoznih depova. Otvorim prozor. Vjetar je pomeo oblake i proistio zrak. Dolje, na jugu, Sava u luku obilazi grad. Novi Zagreb podsjea na razbijeno zubalo, a jakuevako smetlite na pokvaren kutnjak. Kad je uao profesor Mati, amor je prestao. Pogrbljen, razbaruene sijede kose, podsjeao je Mati na alosnu vrbu. inilo se da e svaki as pasti na nos. Srdano izgrli Borovinu. Tko ih ne poznaje, pomislio bi da su najbolji prijatelji. Sad glume prisnost,

a cijeli ivot su jedan drugom kopali jame. Stigne i Milerica. Stane kraj mene, nosom para nebo. Tanke usnice povijene, kosa kao izvrnuta zdjela pageta. - Do sad sam bila u sali - veli i pogleda na sat. - Teka operacija, serozni adenokarcinom jajnika. Tragino, ena nema ni etrdeset. Sve sam joj morala izvaditi. Dri se kao da je popila svu pamet svijeta. Ma, zaboli me za tvoje radne pobjede i empatiju, mrmljam u bradu dok si ona toi kolu. Odnekud se stvori Domljanica i zacvrkue: Je li peritonealni ispirak pozitivan? Kao priljepak je. Otarasit je se moe samo silom. Ipak, priljepak ima neto vei kvocijent inteligencije. Obje se dre strano vano i pametno. Sad e poeti struni termini. Komuniciraju uglavnom latinski i pridaju ogroman znaaj svemu to rade. Vie je nego dovoljno rei: enske koje se odlue za ginekologiju ili imaju manjak u glavi ili viak meu nogama. Napustim mjesto akademske rasprave. Nisam mogao sluati to izdrkavanje. Stigli su i specijalizanti: Tomi, Al Sadat, Babi i Lovrika. Mala Lovrika uope nije loa. Velike zelene oi, dugi tanki vrat, kretnje kao u make. Moda joj samo koja kila fali. Dri se dosta hladno i suzdrano, a to me pali. Pitam se koliko e mi trebati da je slomim. - Kolegice, jesi li sutra deurna? - upitam. - Jesam. - Onda emo se druiti. - Nadam se da neemo. - Molim? - Nadam se da vas neu imati razloga zvati. Ne volim ometati Stariju slubu. - Ti me slobodno moe nazvati kad god eli. Ne treba ekati komplikacije. Jesi li za pie? - Ne, hvala - nasmijei se i ode do Matania. On je obujmi oko struka i neto joj ape. Ona mu uzme au iz ruke i otpije gutljaj. Golupii. Iako mu je tek trideset osam, Matani je jedan od vodeih kirurga u zemlji. Bavi se transplantacijama organa, i to prilino uspjeno, a mediji ga tretiraju kao zvijezdu. Crn, visok, sportski graen, tiha je patnja veini enskog osoblja bolnice. Oko profesora Matia i Borovine formirao se polukrug lijenika i sestara. Cijeli se Odjel doao najesti i napiti. Za oprotaj su mu kupili veliku i neukusnu sliku s motivom Kamenitih vrata.

Mati trkelja o dubokom tragu koji na dragi kolega ostavlja na Klinici, i kako ostaje za njim velika praznina. Da, mislim si, velika praznina, prazna efovska fotelja... Zato iskreno i nazdravljam ampanjcem starom senilcu i ekam promaknue na kraju govora. Stari Borovina izgleda kao da spava. Moda i spava. Njegova braa po ai, kirurg Stani i patolog Marelja, marno su nalegli na posao. Cugu namiriu kao morski psi kap krvi u moru. - ...i na kraju, htio bih imenovati nasljednika profesora Borovine na mjestu efa Odjela za ginekoloku endokrinologiju i sterilitet - podigne Mati glas. - S obzirom na strunost kadra, izbor nije bio nimalo lagan. - Odloim au i malo se primaknem efu smiljajui nekoliko reenica zahvale na ukazanom povjerenju... a onda, iznenada, sijevne kao otrica na suncu i zabije mi se duboko u prsa. - Doktor Banti! Banti? Jesam li dobro uo? Banti? To mora da je neka greka! Prostorijom se prolomi pljesak. Banti dolazi do efa, rukuju se. Zahvaljuje, glupo se smjeka... Igor Banti. Doslovni hipokratovac. Veliki protivnik abortusa. Koji kurac nije iao za sveenika? Ginekolog s prigovorom savjesti je kao ljudoder vegetarijanac. Nisam ga mogao smisliti ni na studiju. Imao je uvijek sto i jedno pitanje. Nisam ga mogao smisliti jer je izlazio na prve rokove. Nisam ga mogao smisliti jer je sve ispite polagao s odlinim i bio demonstrator na nekoliko katedri. Nisam ga mogao smisliti jer je dobio Dekanovu i Rektorovu nagradu. Nisam ga mogao smisliti jer je stalno hodao s gomilom papira i raspravljao o medicini. Osjeao sam se jadno i ponieno kao nikad. Treba mi neto estoko. Stani i Marelja zaplijenili su bocu Martella. Brino kao ptice svoja jaja, dre je, skrivenu od pogleda, u prozoru iza lea. Gledam ih kako lou. Imaju grif. Ispruen mali prst, lakat u visini brade i hop. Priem i natoim si. Gledaju me kao da im otimam iz usta. Govorancije su prestale. Bijele i plave uniforme napadaju stol u grupicama. Ko jata pirana. Nakon pola sata pusto. Iziem na zrak. U glavi bubanj, ui zaarene. Moram srediti misli. Vano je sad ostati hladne glave, asno primiti poraz i ekati novu priliku. Vratim se malo smiren. Drutvo se razrijedlo. Stani i Marelja pijani ko guzice. Stari Borovina izgleda blago retardirano. Od proslave su ostali samo otpaci. U sedam su ule istaice s kantama i metlama. Stani je djelovao najpijanije. Ustao je tek iz treeg pokuaja.

Lice mu je bilo kao zgaeni patlian. - Primarijus Stani, odvest u vas kui - ponudim se - Ne treba, kolega... Hvala. - Nije mi problem, idem u vaem smjeru. - Nema potrebe... - Ali ovakav ne moete voziti. - Hvala, kolega, danas ne vozim, deuran sam.

2. Jebiga, od neeg se mora ivjeti

Sluam vijesti dok se kroz jutarnju guvu probijam prema Zvijezdi. Na radiju uvijek ista sranja. Neki sindikalni povjerenik sere o pravima radnika. Kog normalnog boli kurac za steaj jo jedne tvornice... i za te luzere... Prebacim stanicu. Ima li ita gore od ponedjeljka ujutro? Grad postaje pretijesan. Tramvaji prepuni nadrkanih ljakera, ulice zakrene smeem od automobila, a zrak.... Danas zbilja svaki debil ima auto. Golf ispred mene mlitavo jai po crti, po vozakom rukopisu, oigledno je neka pika. Sino me nazvao Ilija Delalija. Samo je rekao da se hitno moramo nai, nije nita htio preko telefona. Zvuao je ozbiljno. Ilija je velika njuka u Policiji, ef Odjela za narkotike, a dobro je imati nekog u muriji. Svia mi se taj tip. Nije tipian drot. Stari ga je perverznjak sigurno opet zaboravio izvaditi na vrijeme. Vie ni sam ne znam koliko sam ga puta izvlaio iz govana. I njega i njegove kompanjone. Abortus im je kontracepcija umjesto prezervativa. Koliko sam policijskih fetusa postrugao mogu me tuit za murjocid. Parkiram u hladu breze, tono preko puta Mirnog kutka. Taj tip birtije je ve odumro i ovaj primjerak je valjda nacionalno kulturno dobro pod dravnom zatitom: brodski pod, plastini stolnjaci, limene pepeljare. Na breuljku, malo izvan grada, birtija je ko stvorena za diskretne razgovore ozbiljnih ljudi. Da tu naleti na ikog poznatog anse su minimalne. Preskoim par stepenica i uem. Zbog malih prozora, unutra kao da jo nije svanulo. Konobarica rjeava krialjku. Ima tajmaut izmeu jutarnjeg naleta na pelinkovce i desanta na gablece. Sve je ba skladno. Ilija sjedi sam u sali. Oian na jea, u crnoj konoj jakni, nikad bez cigarete. U oblaku dima lista novine. vrsto mi stisne ruku i zagleda mi se ravno u oi. Ima plave, gmazovski vodnjikave oi. Konobarica donese pie pa se vrati krialjci. ekam da Ilija prijee na stvar. On samo uti i pui. Onda iz depa izvue presavijen komad papira. - Nataa Mari - proita s papira. - Jel ti neto govori to ime? - Ne. - Nataa Mari, 62. godite, iz Zagreba, Selska 53. Dijagnoza: Tumor lijevog jajnika, naruena na operaciju 9. 5. - A, Marika, sjeam se. - Jel to neka tvoja? - Ne. U petak je bio njen mu kod nas. - Da, i? - Prijavio te zbog traenja mita.

U sekundi me oblije hladan znoj, a vruina neka navre iznutra. Peder me prijavio policiji. Smee nezahvalno. - O, jebem li mu mater bezobraznu! - Znai, istina je. Meni nema potrebe lagati... Zato sam te zvao. Govorio je jednolinim, dubokim glasom promuklim od cigareta. Pred njim nije imalo smisla lagati. U ovakvim situacijama mogao mi je samo biti od pomoi. Osim toga i sam je bio korumpiran ko bugarski carinik. - Da, istina je, naravno da je istina. Jebiga, od neeg se mora ivjeti. Ja da mu operiram babu, a on meni tako. Mogla je ekati jo mjesecima pa da se specijalizanti ue na njoj. ta si taj umilja? Vrhunska usluga kota. - Ovi moji iz korupcijskog prilino su se zainteresirali za taj sluaj. A zna i sam kakav te glas prati. - Neka dokau. Ilija pripali novu cigaretu. Na licu mu se vidjelo da uiva u svakom dimu. Nervirale su me te dramatine stanke kojima je pokazivao svoju nadmo. - Sutra ujutro taj e ti Mari donijeti oznaenu lovu. Bit e i ozvuen, pazi to pria. - Samo nek doe, sjebat u gada. - I naravno, od mene nita nisi uo. - Jasno, prijatelju. Popili smo i izili. Vani, ispred ulaza, spavala je ugava dukela. utnem je. Ona se cvilei, podvijena repa skloni iza kante za smee. Uskoim u auto i krenem prema bolnici.

3.Izmeu dobro jutro i dovienja ostavljam mjesta za zarez i na kraju za usklinik

Danas sam deuran. U pola tri potjeram sve iz sobe, otvorim prozore i vrata. Propuh proisti sobu od dima. Hou malo odrijemati, odmoriti se za deurstvo. Izbacim Soldine stvari pred vrata: crna aktovka, tofane hlae na crtu, karirana koulja i cipele. Zaista zna zablistati ukusom.Tek to sam uhvatio prvi san, zazvoni telefon. etiri su sata. - Doktore, doite u ambulantu. Imamo pacijenticu. - Pika joj materina! Jebo joj konj mater! Jebala joj cijela ergela mater. - Doktore, pacijentica eka. - Koji kurac smrdljiva kurvetina sad hoe? Nije mogla doi do dva? Pun mi je kurac tih babetina! - Doktore! - Dobro, dolazim. Bacim slualicu i navuem kutu. U ambulanti sestra Slavica upisuje podatke u knjigu. - Gospodo! - vikne sestra. - Ako ste se skinuli doite na pregled. Iz svlaionice izie pacijentica. Neka Hare Krina pika. Obrijana glava, haljina do glenja, ruksak. Izgleda ko aktivistica u lezbijskoj nevladinoj udruzi. Sto posto je dola na biciklu. - Dobar dan. - Zbog ega ste dola? - pita je sestra Slavica. - Htjela bih znati jesam li trudna. Ne mogu vjerovati... Ona bi htjela znati je li trudna... U etiri popodne. - Htjeli biste to znati ba sad? - pogledam na sat. - etiri i petnaest. - A kad sam trebala doi? - Draga gospoo, prolo je etiri, a pacijentice primamo do tri. Nakon toga primamo samo hitne sluajeve, a trudnoa svakako nije hitan sluaj. - Koliko ja znam sluba u Klinici je organizirana 24 sata. - Da, ali za hitne sluajeve - ponovim. - Zato lijepo doite na pregled sutra ujutro.

- Kako znate da i ja nisam hitan sluaj dok me ne pregledate? Osim toga sutra ujutro putujem. Ne volim kad se pika ide pravit pametna. Pogotovo ne ovakva. Ali znam s takvima. - Onda u redu, izvolite na stol. Nabacim ulizniki smijeak. Ona se popne na stol, legne i raskrei se. Meu nogama prauma. Ukljuim ultrazvuk. Unutar maternice ukae se gestacijski mjehur i odjek za plod. Izmjerim udaljenost od tjemena do trtice, odgovara za sedam tjedana trudnoe. Zatim sondu usmjerim ustranu tako da prikaem samo dio miinog sloja maternice. Zabrinuto vrtim glavom dok gledam u crnu sliku na ekranu. - Zar neto nije u redu - digne ona glavu i bulji u ekran ko tele. - Bojim se da nije... - to? - Raunajui od datuma vae zadnje menstruacije trudni ste sedam tjedana. To bi se na ultrazvuku ve trebalo jako dobro vidjeti... Ali vaa maternica je prazna - zaokruim prstom mjesto na ekranu. - Nije valjda vanmaternina? Osjetim panian strah u njenom glasu. - Zasad to ne mogu sa sigurnou rei. Morat u vas zadrati na odjelu, a onda emo serijskim praenjem BHCG-a i ultrazvunim pregledima trudnou ili dokazati ili iskljuiti. - Oh ne. Zar moram ostati? - Naravno, vanmaternina trudnoa je stanje opasno po ivot. - Isuse, ne mogu na put. - Naalost, ne. Dok ispisujem papire za hitan prijem, sluam njezin razgovor mobitelom. - Halo Marko, nita od Venecije... Moram ostati u bolnici... Izgleda da je vanmaternina. Predveer siem do raaonice. Tamo je mala Lovrika. Pozovem je u sobu. Piem rad pa mi treba pomo. Obeao sam joj da u je staviti kao drugog autora. Mala je odmah pristala. Veli da je upisala doktorski studij, rado e mi pomoi, zanima je znanost. Mene sad samo zanima boja njenih gaica. Ona sjedne za kompjutor i pone unaati podatke u tablicu. Ja otvorim bocu chardonnaya, natoim u ae i sjednem do nje. Uzbudljivo mirie. Zagrlim je i privuem k sebi. Usnice nam se dotaknu. Drugu ruku joj zavuem meu noge.

- to vam je? - odgurne me. - to to radite? - Opusti se, sva si napeta. Mora se malo relaksirati. - Maknite se! - vrisne. - Daj, ne budi luda. Pokuam jo jednom. Stisnem je uz ormar. - Pustite me! Oamari me i izjuri iz sobe. Ostanem stajati nasred sobe ko drek. Jutro je poelo uasno. Uzeo sam temperaturne liste i krenuo u jutarnju vizitu. Noas skoro da nisam oka sklopio, a eka me gomila posla. Mala Lovrika se pravi da me ne primjeuje. Pomisao da mi spremaju namjetaljku dodatno me razdraivala. Vidjet e oni tko je Danko Mrkan. Za mnom idu specijalizanti, povorka blijedih likova. Izgledaju ko tifusari na Neretvi. Danima nisam bio u viziti i ne znam ba puno o bolesnicama na Odjelu, ali cilj vizite i jest to bre obii sve pacijentice ne ostavljajui im manevarski prostor. Inae si gotov. Babe bi satima razglabale o svom problemu. Taktika blickriga: izmeu dobro jutro i dovienja ostavljam mjesta samo za zarez i na kraju za usklinik. Kroz prvih pet soba projurimo brzinom vjetra. Tu lee uglavnom luakinje koje trudnou smatraju tekom boleu. Takve zalegnu u fazi morule, udebljaju se trideset kila i ne ustaju dok klinac ne krene u vrti. Sve izgledaju kao klonirane. Na Onkolokom odjelu stvari su kompliciranije. Onkologija me nikad nije privlaila. Kao ni raaonica. To su mjesta na kojima se ovjek ne moe ni proslaviti ni obogatiti. Neeljene trudnoe su ueto posve drugo. Mali promet, velika zarada. U sobi broj est, dvokrevetnoj, lei pacijentica Rai. U treoj je rundi kemoterapije. Ispod brade dri bubreastu posudu punu ukaste bljuvotine. Glava joj omotana maramom, tijelo puno hematoma. Bolest ju izjeda bolno i polagano. Od nje su ostale samo kosti, smeurana koa i debele vene. Miris trulei lebdi zrakom. Dobro znam taj miris, najavljuje smrt. Pored nje sjede joj keri. - Kako ste, gospoo? - Jako mi je zlo. Bacim pogled na nalaze. - Tko je bio deuran?

- Ja - veli Lovrika. - Zato gospoi Rai niste odredili elektrolite? - Juer je napravljena kompletna obrada. - Ja vas pitam za danas - prekinem je. - Zar da nam gospoa ode u hipokalijemijsku alkalozu? - Dala sam joj infuziju fizioloke i Ringera. 1500 mililitara ukupno. - Kakva je to medicina? Ne moe se raditi napamet. Sestro Marija, hitno odredite elektrolite gospoi Rai. Dalje emo postupiti prema nalazima. Primaknem se drugom krevetu. Jo jedna umirua, hvata zrak ko riba na suhom. Trbuna upljina puna joj izljeva, koa na trbuhu napeta kao bubanj, proarana spletom plaviastih vena. Proitam dijagnozu: Ca ovarii III. Ni ova nee jo dugo. - Kako ste, gospoo Erdeljac? - Jedva diem. - Zato pacijentici nije uinjena drenaa abdomena? U sobi muk. Izvana dopire lave. - Vas pitam, kolegice. - Daj, koji ti je... - ape mi Soldo. - Ja u napraviti nakon vizite. - Kolegice Lovri, recite mi neto o pacijentici Erdeljac. - Gospoa je primljena radi kemoterapije... - to dobiva? - Citostatike. - Ma nemojte. A ja mislio vitamine... Koje citostatike, kolegice? - utim i gledam ravno u nju. Spustila je pogled, a lice joj oblilo crvenilo. Pas nije prestajao lajati. to mi moete rei o onkogenima? to su BRCA I i BRCA 2? - To su geni koji su ukljueni u nastanak karcinoma jajnika... - Molim vas nemojte se vie sramotiti - prekinem je. - Sestro, pripremite gospou za punkciju. Izgleda da sve moram sam. - Hvala vam, doktore - ape stara.

U iduoj sobi je pacijentica koju sam prije tjedan dana primio zbog tuboovarijskog apscesa, hrpe zaahurenog gnoja u maloj zdjelici. Oito se evila sa svakakvim oloem. Primio sam je u dosta loem stanju, s jakim bolovima i visokom temperaturom. Punkcijom sam izvukao 200 mililitara smrdljivog gnoja i ordinirao antibiotsku terapiju. U par dana temperatura je pala, bolovi su prestali, a laboratorijski nalazi su se vraali prema normali. - Zapalila bum svijeu za vas u Kamenitim vratima - veli ona im me ugleda. - Dajte, molim vas, ja samo savjesno obavljam svoj posao. - Srea boja da sam dola u vae ruke. - Dakle, pacijentica Latin lijei se od tuboovarijskog apscesa - okrenem se prema specijalizantima. Da je bolest na vrijeme bila prepoznata i lijeena, ne bi dola do ovog stadija. - Nikad vie ne bum ila nikom drugom, samo vama - ubacuje se Latinka. - Da ujem, kolegice, koji su kliniki kriteriji za dijagnozu zdjeline upalne bolesti? - pitam Lovriku. - Pa kliniki kriteriji su: bol... - Dalje. - Temperatura... - Glupost! Koliki postotak ena s PID-om ima povienu temperaturu? - Oko osamdeset - bubne. Gledam kroz prozor. U parku, na klupi, troje staraca u pidamama, prema izgledu s onkologije su. Ispred njih kljuca jato golubova. Po prozorskoj dasci projuri pauk dugakih nogu. Da je atletiar skakao bi u vis. - Oko devedeset... - pokuava pogoditi. - Zar smo na kvizu? Znate ili ne znate? - Ne znam - veli i spusti pogled. - Samo etrdeset pet posto pacijentica ima povienu temperaturu. Zapamtite, temperatura je dodatni kriterij za dijagnozu. - Da ujem dalje, koji su glavni kriteriji. - Bolna osjetljivost donjeg abdomena, bolnost na pomicanje vrata maternice - ubaci se Tomi.

- Kolega vas nisam nita pitao. - Lovrika uti pognute glave. Gledam je i uivam u njenom ponienju. Tiina je ispunila sobu, uje se samo kucanje neijeg sata. Prezrivo iskrivim usnu. - Kakvo neznanje! Sramota! - Oi joj se napune suzama. - Za koga specijalizirate, kolegice? - Za Dom zdravlja Centar. - S vama si ba nee puno pomoi. - Ne mogu se sjetiti... bila sam deurna... umorna sam... cijelu no sam radila. - To nije nikakvo opravdanje za neznanje. Brine u pla. Nije ni pokuavala zadrati suze. Drhti cijelim tijelom. Osveta je slatka... No dobro, idemo dalje. Na susjednom krevetu je gospoa Mari... Opa, pa s njom imam nekih neraienih rauna. Onaj pizdek od njenog mua eli mi USKOK natovariti za vrat. - Dobar dan, gospoo Mari, kako smo? - Pa malo me je strah, ali jedva ekam operaciju. Pomirila sam se sa sudbinom. to je, tu je. Nastavljam se boriti, ne elim se predati samo tako. - Tako i treba. Trebat e vam mnogo snage za dalje. eka vas veoma teka operacija, ali ne smijete se predati. - Htjela sam vas neto pitati... S obzirom da uzimam antidepresive... Ima li to kakve veze... - Kolega, recite kako antidepresivi djeluju u kombinaciji s opom anestezijom - pitam Tomia, taj se pravi jako pametan. - Pa, antidepresivi mogu pojaano sedirati... - Dajte, molim vas, ne priajte gluposti, nego izvolite prouiti uinak antidepresiva u opoj anesteziji i izvolite o tome informirati gospou... Znai, gospoa je sutra na programu. Uinit e se histerektomija s adneksektomijom. Tko jo nije operirao? - Ja, doktor - digne mali Arap dva prsta i iskorai iz grupe. - Odlino, kolega, sutra ete imati priliku da se istaknete - velim Gadafiju i iziem na hodnik. ao mi je to dulje nisam mogao uivati u Marikinom izbezumljenom pogledu. Jo me je ekao njen mu. U deset sati stigao je gospodin Mari. Idiot ve na prvi pogled. Blijed, skoro proziran, klempav, sa seborejom po elu - kompjutoraka pizda. Misli da ako radi u Ericssonu, odmah ima pravo na vedski model zdravstvenog osiguranja. Podsjetit u ga gdje ivi.

- Doktore, ja sam doao... - Znam, radi operacije supruge - prekinem ga. - Vaa je gospoa u petak na programu, kako smo se i dogovorili. Juer sam jo jednom detaljno prouio nalaze. Naalost, prema UZV slici i povienim vrijednostima tumorskih markera, sumnjam na karcinom jajnika. Kao to sam vam ve rekao, operacijom u joj sve odstraniti. Dakle maternicu i oba jajnika. Definitvnu dijagnozu postavit e patolog. Zasad vam nita vie ne mogu rei. Imate li kakvih pitanja? - Doktore, ja sam donio ono. - Koje? - pogledam ga zaueno. - Novac... Dvije tisue, kako ste rekli. Iz unutarnjeg depa jakne izvadi bijelu kuvertu i stavi je na stol, tono pred mene. - Dajte, molim vas, vi meni nita niste duni. - Sve je tu, ja potujem dogovor. - Mora da ste neto krivo razumjeli. Sjednite... Pie? - Ne bih, hvala... urim... Dovienja... - i okrene se prema vratima. - Da li vi to mene pokuavate podmititi, gospodine Mariu - viknuo sam za njim da su me svi u hodniku uli. - Nosite to odavde! Nestao je iza ugla. Vratim se za stol. Bijelu kuvertu na kojoj je tampanim slovima napisano moje ime, oprezno uhvatim palcem i kaiprstom i podignem prema svjetlu. Tako se dre stvari koje ti se gade. Natoim si Chivas i zapalim cigaru. U sobi fino zamirie. Podignem slualicu i okrenem dva broja. - Policija, izvolite - uje se s druge strane. - Dobar dan. Na telefonu doktor Mrkan. Htio bih prijaviti pacijentov pokuaj podmiivanja. Nikad u ivotu nisam s tolikim gustom razgovarao s policijom.

4. Safet Merimin
Kantina je prepuna. Kroz mutno staklo probija se slabano sunce. Red do anka ko guterov rep, protee se do u hodnik. Bolnike kantine su rudnici zlata. Nije ni udno to se sa svakim novim ravnateljem prvo promijeni vlasnik kantine. Ostale promjene su minimalne i nebitne. Za stolom u kutu sjedimo na jutarnjoj kavi. Ta kava je jedino to nas dri na okupu. Inae, pola odjela ne razgovara s drugom polovicom. Samo ovdje, na toj kavi, kao da se zaborave sve nesuglasice. - Kakvo je bilo deurstvo? - pitam Krajevia. - Jebeno - kae i pone se smijati. - Ba jebeno, doslovce. Prvo me u pono probudilo dvoje klinaca, jo zajapurenih od jebaine... Kao, imali su odnos i sad bi pilulu za poslije. Ja ih onak pogledam i velim: Misli, jebali ste se. Mala pocrvenila i spustila pogled, a njemu se pomijeala skruenost s ponosom pa kima glavom i mumlja: Yes, yes, yes. Ipak, gleda me ko spasitelja... A ja nadrkan, jo sanjam meu uima, i mislim si: da ti pika materina bezobrazna, neodgojena, mogo si malo mislit dok si joj ga utovarivao, a ne mene do jebat u pola noi radi istovara. - I ja pizdim na takve. - A onda, oko dva, dola dva murjaka s klinkom. Nema je kaj vidit, metar i umska jagoda... Ciganica... etrnajst, petnajst godina... - Kaj je bilo, sigurno silovanje? - ubacuje se Milerica. - Je, je, silovanje - otee Krajevi. - Uas, silovati dijete... - Ja bi to kastrirao... Jebiga, to treba erijatski - omakne se nekom prislukivau sa anka. - Zlo mi je od toga. - Ma, sluajte dalje - nastavi Krajevi. - Pitam ja malu kaj se desilo, a ona: silovo me. Ko te silovo, drago dijete, pitam. Safet, veli ona. Koji Safet, pitam ja. Safet Merimin, veli ko da sam ja sa Safetom kuni prijatelj, jebote. A ko je Merima? Sestra, veli mala. O, jebote, koji perverznjak, silovao eninu sestricu, mislim si... ta ti je napravio, pitam. Mala me onak gleda, velikim crnim oima i veli: Oamario me i reko skidaj se, ja rekla neu, a on, skidaj se pika ti materina da ti pika materina, ja neu, a on udri po meni, rukama, nogama... I ta je onda bilo, pitam. Onda ga je izvadio... i guro mi ga u usta... hteo da mu puim. Ja neu i neu, a on me bije sve jae i jae... I onda, pitam ja... Onda me silovo, veli ona. Kako? Pa fino, bacio me na pod, lego na mene i uguro ga. Jel bilo koga kod kue, pitam... Jok, samo Safet, veli ona.

- Svinja! - A moda je mala isprovocirala Safeta - spustim. - Daj uti, uope nisi duhovit - s gorinom mi odvali Domljanica. - Jesu li barem uhapsili gada? - Valjda jesu, to ih nisam pitao - nastavi Krajevi. - Al ekajte da zavrim. Trebalo onda pregledat malu i ja joj sve onako, njeno tepam, gladim je po kosi, ao mi djeteta... Pa je pitam jel dosad ikad bila s mukarcem, a ona me pogleda kak da sam s kruke opal i veli mi: Pa ta je tebi doktore, ja se ve dve godine jebem za pare. - Eto ti ga na, i sad je Safet gad, a kuka ga prijavila samo zato to nije platio. Pa to je za trgovaki sud, a ne za ginekologiju. - Odvratan si - odbrusi mi Milerica. Odem iz kantine po nalaze. Citoloki laboratorij izgleda kao uionica. Nekoliko klupa u redu i velika zelena ploa na zidu. Mikroskopi na klupama podsjeaju na pogrbljene starce. Iz ladice izvuem oitane papa-testove. Traei nalaze svojih pacijentica nabasam na Lovrikin. Nema sumnje, to je ona. Ivana Lovri, 75. godite. Nalaz uredan ko u nevine opatice! Nisam mogao odoljeti a da u kuicu pored Trichomonasa i Gardnerelle ne upiem plus. Par sati nakon toga vidim je uplakanu. Uletjela je u susjednu sobu i zalupila vratima. Preko balkona zavirim unutra. Sjedi na krevetu, glavu podboila dlanovima, a suze ko trenjice kapaju po podu. Domljanica sjedi kraj nje, majinski brina. - Gad! Gad jedan prokleti! Samo mi je on to mogao prenijeti. - Smiri se, moda nije on kriv. - Nego tko? Misli da se ja evim okolo? - plane Lovrika. - Nisam to mislila. Iscrpljena si, puno deura... pao ti je imunitet... sama zna da su nam ue pune bakterija... padne ti imunitet i bakterije se razmnoe. Pa ja svako malo imam kolpitis... od stresa, jebiga. - Moda si u pravu - brie suze mala. - Sad lijepo uzmi terapiju, njemu nemoj jo nita govoriti, pa ako ti se to opet vrati, onda ga pozovi na red. Mala ustane i pred ogledalom popravi minku. Zaista je lijepa.

5. Vadite to vaaaaan! Vadite ga vaaaan!

Na jutarnjem sastanku vladala je tiina. Svi pogledi bili su uprti u pod. Muha se zalijetala u prozorsko staklo. U glavi mi je tutnjalo. - Pluna embolija je pritajeni neprijatelj svakog kirurga - govorio je profesor Mati listajui povijest bolesti. - Udara podmuklo, iznenada, neoekivano... Kolega Mrkan, vidim da ste poduzeli sve to je bilo u vaoj moi. Nitko vam nita ne moe prigovoriti bez obzira to se dogodila tragedija. Ja u razgovarati s obitelji... Sve u uiniti da vas zatitim - dodao je spremajui povijest bolesti u torbu i iziao iz sobe. Pokojnica se zvala Nada Japeti. Primio sam je juer poslijepodne zbog trudova i curenja plodove vode. Tragedija se niim nije dala naslutiti. Uputio sam je u raaonicu i ordinirao DRIP. Bila je toliko sitna i krhka da sam se udio kako u njoj ima mjesta za jo jedno bie. Jo mi je udnije bilo kad sam vidio da je vani, uz mua, eka i troje djece, jedno drugom do uha. U pola dva u noi probudio me Krajai. Djelovao je vrlo uzbueno. Traio je da se hitno spustim do raaonice. Prvo to sam tamo vidio bio je njezin CTG, gotovo metar dugaka traka papira. Duboke deceleracije ukazivale su da je djetetu veoma loe. Noge su joj visile preko nogara. Iz rodnice prema maru tekao je potoi krvi. Babica Snjeana mokrom joj je maramicom vlaila elo i usne i drala sondu na trbuhu, dva prsta iznad pubine kosti. Otkucaji djetetovog srca bili su oko ezdeset u minuti. Vie nije bilo vremena za ekanje. Njeni krici su bili nepodnoljivi. - Vadite to vaaaaan! Vadite ga vaaaan! Ne mogu vieeeee! - Rukavice, brzo - viknuo sam. - Daj mii tu sondu. Trbuh je bio napet i tvrd poput daske. Pregledao sam je vaginalno, ue maternice bilo je potpuno otvoreno, glavica djeteta do pola u zdjelici. to emo? to emo? - prestraeno je ponavljao Krajai. uti! Daj forceps! Hoemo na carski? Previsoko je za forceps. Kakav carski. Nemamo vie vremena. Izgubit emo dijete! Mogo si me sutra pozvati. - Pa mene su pozvali tek prije petnaest minuta... inilo se da e roditi, ali glavica je jo visoko, a kucaji se nikako ne oporavljaju.

- Tko je od specijalizanata deuran? - Ja sam - preplaeno apne mladi lijenik iz upanje... ne znam mu ni ime. - Kolega, o ovom emo jo ozbiljno razgovarati. - Ali zvao sam kolegu im su pali otkucaji. Do prije pola sata sve je bilo potpuno u redu. Pogledajte CTG. - Dosta! - uutkam ga. Stavio sam stranji spekul u rodnicu. Ukazala se crna kosa i naborana koa zatiljka. Zahvatio sam glavu klijetima i povukao. Krakovi skliznu s glavice i uz limeni zveket sklope se u prazno. Klijeta me udare u krilo i na hlaama ostave krvave fleke. Ni u drugom pokuaju nije ilo. Tek iz treeg, izvukao sam dijete. Bilo je blijedo i mlohavo. Kao krpena lutka. Pedijatrica i djeje sestre sjatile su se oko njega. Vie ga nisam mogao vidjeti, samo sam uo slabano kmeanje. Odjurile su u djeju sobu. - to je s mojom bebom!? to je s mojom bebom!? - plakala je Nada Japeti. - Smirite se, sve e biti u redu. Sad je kod pedijatara. - Krajaiu, ti ispii papire. - Hou. Bacim rukavice i operem ruke krvave do lakata. Odem se otuirati. Kad sam se vratio u sobu, na zaslonu mobitela je pisalo: 5 proputenih poziva. Krajai. Onda netko lupa na vrata. Ne kuca, nego lupa. Otvorim. Krajai blijed i uzrujan. - to se ne javlja? Zovem te ve pola sata. Japetiki je jako loe. Obuem majicu i pojurim za njim. Grabimo po tri stepenice. Japetika bijela kao kre. Opipavam puls... Nema ga. - Gubimo je... Gubimo enu... - ponavlja Krajai. - Smiri se! Dovezite ultrazvuk! Na ekranu se vidjela maternica kako pliva u krvi. - Hitno je vozite u salu! im sam joj zarezao trbuh navrla je krv koja se nije zgruavala. Nakon nekoliko minuta krv je poela curiti iz nosa, zatim iz uiju, usta... Velike mrlje potkonog krvarenja brzo su se irile. - Dajte krv! Brzo donesite krv! - vie anesteziolog.

Kad sam ugledao njene organe marmorizirane od unutarnjeg krvarenja, bilo mi je jasno da joj nema spasa. - Gotovo je. - Plahtom joj prekrijem lice. - Vozite je na patologiju. Njenu povijest bolesti poderao sam na komadie veliine nokta i bacio u zahod. Do jutra sam ispisivao novu. Uzrok smrti: pluna embolija. Trebala mi je jo potvrda patologa. Prije jutarnjeg sastanka, sjurim se u podrum. U mrtvanicu ba voze novi le. Prema izgledu, mrtvac je s onkologije. Priem obdukcijskom stolu s mrtvim tijelom Nade Japeti. Za noni palac zakaena joj je cedulja s brojem 34. Ruke joj skvrene u laktovima, prsti zgreni. Gledam u njezin rasporeni trbuh. U dubini trbune upljine, vidi se maternica. Na krukolikom miinom tkivu zagasitomodre boje zjapi rupa veliine dlana. Stari Marelja eflom vadi krv iz njenog trbuha i izlijeva je u kameno korito. uje se klokotanje u slivniku. Iz svake pore njegove koe isparava alkohol. U zubima stie ik popuen do filtera. Pepeo pada po tijelu pokojnice. - Ruptura uterusa... Pa koji ste kurac radili... ena vam je iskrvarila! Mrda Marelja prstom kroz rupu na maternici. - Vidim. - ena vam je umrla od krvarenja... Nedopustivo, moj Mrkane... - Gledam u razderotinu nazubljenih rubova i utim. - Kako vam se to moglo dogoditi? U dvadeset prvom stoljeu, u vodeoj Klinici u zemlji, ena vam jednostavno iskrvari. Nisam mogao sluati prijekore starog pijanca. Odmahnem rukom. - Pravo mi budi kad radim s diletantima. Kad su me pozvali, ena je ve razvila DIK. Mogao sam samo konstatirati smrt. - Ali ti si bio ef Slube. Ti si najodgovorniji. Sudskomedicinski nitko te ne moe izvui zbog ovakvog propusta. Trideset godina hodam po sudovima. Zbog ovoga se ide u zatvor, moj Mrkane. To mi je bilo kristalno jasno. - Gledaj, ena je mrtva, oivit je vie ne moemo. Mi smo u govnima do grla ako se dozna pravi razlog smrti. - Dobro, Mrkane, dobro... Napisat u to... Srea pa idem u penziju.

- Nee ti biti ao. - Ja to radim iz kolegijalnosti, moj Mrkane... to imam od toga da ostane bez licence, ili ak zavri u zatvoru? Pruim mu bocu Chivasa i kuvertu. Kuvertu nehajno spremi u dep, a bocu njeno pogladi punim dlanom. - E, moj Mrkane! E, moj Mrkane! - ponavljao je jednolino, mrtvaki hladno.

6. Ko Tito sam, jebote

U lijenikoj sobi Domljanica, Milerica, Juri i Soldo po stolu rasprostrli nalaze. Diskutiraju o sutranjoj operaciji. Izvadit e jo jednu maternicu punu tumorskih masa. Iznad njihovih glava oblak dima. Otvorim prozor, vjetar zalupi vrata. U sobu ue Hasan A1 Sadat. Mali, debeli Arap. Ima vie dlaka na ramenima, nego na glavi. Ne razlikuje p i b. Ljuti se kad ga zovem Gadafi. - Koliko sati? - pita. - Dva. - Uh, moram kod ef. Zvao me na razgovor. - Zato? - pita Milerica. to god da ona kae, zvui kao naredba. Ima viak testosterona i manjak takta. Rastavljena je, majka dvoje djece. Rijetki su dani kad ne mrzi cijeli svijet. Mene mrzi i u te rijetke dane. - Sigurno zbog telefona - ubacim se. - Kakvog telefona? - Niste uli? Telefonski raun za proli mjesec je tristo tisua kuna - bubnem. - Tristo tisua? Isuse... Pa kak? - oekivano Milerica guta udicu. - Navodno Hasan stalno zove doma. - Ti nisi normalan! - sikne Milerica prema njemu. Faca joj se uiljila, oi stisnule. Da joj pod njuku gurnem guja jaja, jezik bi joj se rascijepio. - Pa kaj ti misli? Ko bu to platil? - sike Domljanica. Podsjeaju na kobre to izviruju iz koare. A1 Sadat grize donju usnu i upka brie. Povlai se pred njihovom paljbom. - Sam zvao samo dva buta kad je mene majka bila polesna - pokuava se opravdati. - Kak da ne, a otkud onda tolki raun? - Moda kaj mi par minuta zovemo djecu! - Zakaj ne zove od doma?

- Ma nisam zvao. Samo dva ili tri but. - Taj raun bu ti platil. - Da ne bi mi plaali kaj si on zove tu svoju Ugandu. - Jordan - ljutito odbrusi Gadafi. - Jordan, Uganda, sve to isto - odmahne ona rukom. - Divljaci! - Bazi to bria - skoi Gadafi. - Vrati se natrag devama, u pustinju iz koje si doel, divljak jedan obini. - Nemoj da oamarim tebe - unese joj se pjetli u facu. - Makni se od mene! Smrdi! - vrisne Milerica. - Mir! Molim vas, kolege! Mir! - uletavam u zadnji as. Uhvatim malog Arapa i spustim ga na stolac. Me bi mogao biti zanimljiv, ali odabirem nesvrstanu politiku miroljubive koegzistencije. Ko Tito sam, jebote. - Smiri se, Hasane, potrudit u se da to nekako rijeimo. - Hvala, prijatelj. Sad moram da idem. - Praf imaju ti idovi - veli Milerica im je zalupio vrata. Hasan se vratio smiren. ef ga je trebao radi nekakvog prijevoda. Odmah sam mu uvalio desetak otpusnih pisama.

7. Sava je tekla sporo i preko volje

Vrata je otvorila Bantieva ena, visoka plavua. Pruila mi je hladnu i koatu ruku. Bila je predstojnica Klinike za pedijatriju. Osim Bantia, pred njom su drhtale i sve manje karike hranidbenog lanca. Banti joj je sezao jedva do uha. A pundu je valjda i nosila zato da razlika u visini bude jo oitija. Stanovali su u Zapruu, na petom katu. U stubitu je smrdilo po zaprci, a po prozorima meukatova gnijezdili se golubovi. Lift je cvilio i hroptao kao starac na umoru. Bantii nisu imali djece. Punica s kojom su ivjeli, cijelu se veer ko duh preetavala hodnikom. Stan je bio dvosoban i sterilan poput Bantieve ene, napravljen samo zato da bi se u njemu prespavalo. U dnevnoj sobi skupilo se drutvo iz Bolnice, skoro cijeli Odjel. Slavilo se Bantievo promaknue u efa Odjela za ginekoloku endokrinologiju i sterilitet. Iznenadio sam se, ak zaudio, to je i mene pozvao. Veliki regal bio je krcat medicinskim asopisima i udbenicima, a stol aama i bocama. Natoim si Chivas i sjednem kraj Solde koji je bio nacvrcan ve kad je doao. Kad god bi ispraznio au, gurkao ju je prema meni da mu natoim, ali prije svakog gutljaja pogledom bi provjeravao gleda li ga ena. Za sat vremena ispraznili smo bocu. Oni koji su puili, morali su na balkon. S balkona se vidjela Sava. Tekla je sporo i preko volje. U kupaonici je bilo mjesta tek da se okrene. Mirisalo je na neto cvjetno. Nisam mogao odoljeti a da malo ne zapiam zid iza koljke. U devet sati Bantieva je ena donijela hranu. Mala Lovrika i Matani drali su se za ruke. Oko njih se zaljubljenost irila u koncentrinim krugovima. Svako malo bi se dotakli usnama. Ostale kao da nisu primjeivali. Od one vizite kad sam je pred svima ponizio, s Lovrikom nisam progovorio ni rijei. Pravila se kao da ne postojim. Onaj njezin amar jo osjeam na obrazu. Nikad joj ga neu zaboraviti. Banti je priao o svojim vizijama unapreenja rada na Odjelu i o doktoratu. Sav je bio u nauci. Soldo je mrtio pijano elo, a Juri pokuavao biti duhovit upadicama. Milerica i Domljanica su razgovarale s njihovim enama. Krajai je neto petljao oko muzike. Oko ponoi Soldo je pozelenio, otiao do kupaonice i ispovraao se. - Budala, budala, budala - ponavljala je Soldica dok su odlazili. On je bio prepijan da bi mu bilo neugodno. - Svata - s prezirom Bantika dade intonaciju za analizu sluaja Soldo kad za njima zatvori vrata.

Slavljenik ode u kupaonicu i pusti vodu da tee. Vrati se za desetak minuta, crven u licu, dlanom brie elo. Papuar je istio Soldinu bljuvotinu dok je njegova otrokonda, pogledom koji prodire do kostiju, nadzirala preostali dio zabave. - Eh, kolega Soldo je malo pretjerao - prokomentirao je slavljenik sluaj, kao da se ispriavao umjesto njega. - U njegovim godinama... Sramota! - trijumfira Domljanica - Ma, da imam takvu enu i ja bih bio svaki dan mrtav pijan - velim. ak je i na Mileriinom licu zatitrao osmijeh nakon mog komentara. U pola jedan Bantika je pitala je li tko za kavu, krenula s pospremanjem stola i time najavila kraj tuluma. Ustao sam i zahvalio na ugodnoj veeri. Ostali su me slijedili.

8. Lova je jedini teret koji ovjeka ini lakim

Jutros sam pokupio hara u pet kladionica. U svakoj sam ostavio deset, a podigao dvadeset pet tisua kuna. Zarada: sedamdeset pet tisua. Nit orao nit kopao. Dobitak se dijeli na tri - Iliji, Zdeni i meni. Igramo samo na sigurno, na dojavu. Neretva je slavila u Hrvacama, 1:0, jedanaesterac u devedesetoj minuti. Dosad sam na Treoj hrvatskoj nogometnoj ligi zaradio preko pola milijuna kuna. Vie nego na abortusima, vie i sigurnije nego na dionicama INE. Ilijine veze u Nogometnom savezu funkcioniraju besprijekorno. Njegov kum Zdena, koji tamo radi kao nekakav sitni tajnik, s vremena na vrijeme dojavi kakvu namjetaljku. Ja sam samo inkasator. U Sportskima je pisalo: Kad je izgledalo da e mree ostati netaknute, sudac Mari dosudio je najstrou kaznu za goste iz Opuzena. Iskusni centarfor Glava bio je precizan s bijele toke. Dan nije mogao poeti bolje... Lova je kao helij, nekako te tjera na lebdenje i smijeh. Lova je jedini teret koji ovjeka ini lakim. Grad je pun penzionera i pritavih pubertetlija s ruksacima. Kraj je kole pa slave prelazni period prema nezaposlenosti i alkoholizmu. Toliko sam takvih zatukao jo u embrionalnoj fazi da bi me papa trebao beatificirati. U zgradu policije ulazilo se i izlazilo u redovima. Ilijina je soba bila na treem katu. Tajnica mu je izgledala ba kako mali Ivica zamilja tajnicu. Napadna minka, kurvanjski parfem, zlatni krii meu sisama. Ilija kae da roke ko prasica dok se jebe. Ulazim bez kucanja. - Tvoj dio. - ao mi je to ne stavljamo vie, ali jebiga, oprez je majka mudrosti. - Ma pusti, jedva su ih dobili. U zadnjoj minuti. - To ti samo misli. Zdena dojavljuje samo rezultate koji su sto posto sigurni. Zdena nas je ekao u Okrugljaku. Poprilino se potrudimo oko jela i pia. Na nebu se pojavio blijedi mjesec, jadan, ko da ga je netko isprao pa objesio da se osui. U pono smo ve u tijesnom i zaguljivom Hemingwayu. Usidrimo se za ankom i nastavimo s konjakom. Djevojke su imale beskrajno duge noge i malene guze. Mukarci, odjeveni kao po zapovijedi, trudili su se da izgledaju opasno. Zdena nije znao piti. Nakon pola sata problijedio je i otiao kui. - Idemo i mi, doktore. - Kamo?

- Vidjet e - zagonetno se nasmijei. - Svidjet e ti se. Gori gora, gori borovina - gori, duo, naa ladovina, grmi iz zvunika. Jurimo Zvonimirovom i Maksimirskom ko luaci na tripu. Nije meni ao borovine - ve je meni ao ladovine, pjeva Ilija. Ulijeemo u Dubravu koja kao koni tumor prirasta uz grad. Maksimirska je peteljka na kojoj se dri. Promiu autosaloni, zlatarnice, slastiarnice, peenjarnice... Iza velikog kompleksa betonskih zgrada to rugobno stre, skrenemo u labirint uskih i mranih ulica kojima onda dugo vijugamo. Kako se ulice suavaju tako postaje sve mranije. Na koncu, jedino svjetlo osim farova naeg usamljenog auta, bacaju zvijezde s crnoga neba. Ulica u kojoj se zaustavimo nije asfaltirana. Ko amputirani ud zavrava naglo pred visokom, drvenom ogradom. U ogradi rupa, uzak prolaz kroz koji se provlaimo. Iza ograde je hangar. U takvim zdanjima obino zavravaju akcijski filmovi holivudske B-produkcije. Svud uokolo polja kukuruza. Zrak je hladan i otar, vonja na kravlju balegu. Nisam imao pojma gdje smo. Da smo doli i po danu, i trijezni, ne bih se znao vratiti. Vrata hangara otvori nam elavi mladi. Na tanak vrat nasaena mu lubanja, presvuena je samo koom... Mumija. Pogled mu je ukoen, a tanke usnice stisnute. Preko ele vijuga debela plava vena. Imao sam osjeaj da e mu koa popucati ako prejako otvori usta. Odmjerio nas je i pustio unutra. Neto je apnuo Iliji. Iako je unutranjost bila prostrana, a svodovi visoki, zrak je bio teak, ustajao, kao da godinama nije prozraivano. Prvo to ugledam je mnotvo zatiljaka, lea i guzica. Guraju se kao praii oko krmae. Viu i mau rukama. Zaobiemo gomilu i uskim stubama se popnemo na balkon. Tamo sjedi svega nekoliko mukaraca. Izgledaju zajebano. Ilija nas upoznaje. Odmah mi je jasno da je tip koji se zove Jedinko voa opora. Tu su jo ispijeni ovjek kamenog lica kojeg su zvali Pukovnik, neki debeli tip koji je glasno disao te Smoljo i Pajo, inspektori iz Ilijinog Odjela i njegovi prijatelji. Smoljo je izgledao kao da spava, a Pajo kao steak. Nagnem se preko ograde. Ispod nas, nekoliko je redova ljudi oblikovalo krug. elavci kao pusti otoci stre u moru tjemenova. Unutar kruga jedan pas mahnito mae glavom. Na leima mu kvrge miia. Iz gubice mu na sve strane leti krvava slina. Ispod njegovog tijela, kao okrenuta stolica, vire dva para pseih nogu. Od ljudi ih razdvaja limena ograda visoka pola metra. Pogledam Iliju. Zagonetno se smjeka. Kad vratim pogled na arenu, jednog psa vuku za noge. Za njim se rastee krvavi trag. Drugi, kojeg dre za ogrlicu, propinje se kao divlji konj u preriji. Na njuci mu buja krvava pjena. - Sad e Sotona - kae ovjek kojeg su zvali Pukovnik i pokae na sat. Nosio je dugaak koni kaput i crne izme. Vukao je desnu nogu za sobom. Jedan nasuprot drugome stoje dva psa i ree. Dre ih na kratkim uzicama. Tijela su im snana, kratke noge miiave, glave vie nalik svinjskim nego pseim. Kroz namrekane obrazine sijevaju nizovi

otrih dugakih zuba. Na zviduk, eljusti jurnu jedna prema drugoj. Kao dvije vree za boks, sudare se na sredini borilita. Udarac je snaan. - Razderi ga, Sotono! - vie Jedinko. - Iupaj mu digericu! - Sad!!! Ima ga! - Ajde! Navali! - Zakolji pseto! Klupko miia, udova, krvavih gubica, urlika i reanja u oblaku praine. Zadimljeni prsten urla: Ubij! Zakolji! Rastrgaj! Odjednom, samo na trenutak, prizor se zamrzne u muku cijele arene. Jedan pas je na leima, a drugi mu onjake zariva u grkljan. - A, u piku materinu! - Gotov je. - Jata. - Jebo mu pas mater. - Idemo. Jedan po jedan silazimo uskim stubama. Na vratima nas doeka onaj elavi mladi. Jedinko vadi bunt novanica. Izbroji pet tisua eura i prui elavom. Pukovnik, Pajo i Ilija uine isto. Smoljo je bio zadnji. Ako sam dobro vidio on je izgubio deset tisua. Mladi sprema novac. - ta je sa Sotonom? - pita ga Pukovnik. - Jel iv? - Mislim da je. - Ovamo s njim. Tijelo polumrtvog psa bace nam pred noge. Kao privjesak, iz gubice mu visi jezik. Die s naporom. Koa izmeu rebara uvlai se pri svakom izdisaju. Pogled prije janjei nego zvijerski. Oko rane na vratu krv se grua. Pukovnik izvadi pitolj. Odjekne pucanj. Tijelo ivotinje odskoi od tla. I dalje gleda tunim, mutnim oima. Metak mu je napravio jo jednu rupu u tijelu... Veliine oraha. - Jo je iv - kaem.

- To sam i htio - hladno procijedi Pukovnik. - S metkom u jetri polako se krepava. Ba to je zasluio. Pitolj zatakne za pas i zapali cigaretu.

9. Mali Ilija
- Napisao sam otbusna bisma - veli mi Hasan. - Super, hvala ti. - I drugi but. Uem u sobu, Soldo i Juri uvalili guzice u fotelje, noge na stolu. Soldo se mui s Veernjakom, Juri s Jutarnjim. Smrde od lijenosti. U svakoj bolnici postoji podjela rada. Treina lijenika ne radi apsolutno nita, treina radi samo svoje privatne pacijente, a treina radi za one prve dvije treine. Njih dvojica su iz prve grupe. - Deki, jel trebate pomo? - pitam. Soldo me pogleda preko novina. - Pravi se javio. Sjednem za kompjutor i otvorim folder Otpusna pisma. Nakon pete reenice umirem od smijeha. - Pa, jebemti, ovo je genijalno, sluajte: Pacijentica Rui Marija, 1958. g iz Kozari Bog, 5. odvojak 17, primljen je i lijeena na Klinika od 21.3. do 30.3.2008. g. radi to imala mioma na uterus i tumor na lijevu jajnika. Razlog dolaska: to je boli i krvarila i bila na pregled i ultrazvuk za operacija. Obiteljska anamneza: Majka bolovala od dijabetes i hibertenzija. Otac umro od karcinom blua. Osobna anamneza: Slomila nogu u saobraajki nesrei prije 10 g. Operirala titnjaa prije 5 godina. Lijei se od visoka tlak unazad nekoliko godini. Sadanja bolest: Pacijentica bila na pregledi kod nadlenog lijenik radi to je imala bolovi na donji abdomena i krvarila su. Imala lo krvna slika zato pila eljezu ali poeli jak boliti i krvarenje nije prestalo nakon to uzme Provera 3 mjeseci. Javiti se svom lijenik koji je uputi na na Klinika radi operacija. Na UZV pregled naen miom maternica i tumor na lijevi jajnik. Uinjeni lab. nalazi su uredno, osim Hgb, koji nisko, zato uzela Retafer 1x1 tbl. Nakon pregledi nemala kontraindikacija za operaciju.

22.3.08. Hysterectomia abdominalis

Adnexectomia bilateralis.

Resectio omentum. PHD: Myoma uteri. Fiobroma ovarii lat. sin. 30.3.2008. avi ex. Rana pp. Zato to phd nalaz mioma i dobroudan tumor jajniku nije trebala dalje terapija. Pacijentica se otbuta kui uz preporuka na mirovanje. Kontrola za 6 tjedana u ginekoloki ambulanta. Dr. Danko Mrkan Dr. Hasan Al Sadat Grim se od smijeha. Smiju se i oni. - Mislim da ti je jednostavnije napisati novo nego ovo ispravljati. - Ispravit u ja to. Nije problem. Uope mi nije problem. Uope mi nije bio problem umjesto svog napisati Soldino ime. I to na svih deset otpusnih. Ispred ambulante sretnem malog beduina. Napuhan kao pjetli, epuri se bolnikim hodnikom. - Ej, Hasane, proitao sam otpusna. Bilo je neto manjih greaka koje sam ispravio. Napisao si resectio omentum, a treba biti omenti. To ti je genitiv, kui, koga ili ega? - A, da, da, tono - lupi se po elu. Prije u ja prevesti Bibliju na svahili, nego on savlada padee. Pred sam kraj radnog vremena, u crnoj konoj jakni iz koje nikad nije izlazio, Ilija mi bane u sobu. Tu sam ga i upoznao prije nekih deset godina. I njega i jaknu. Spojila nas je potreba, onda je to prelo u neto kao brak iz rauna, simbiozu, pa se pomalo pretvorilo i u prijateljstvo. esto smo jedan drugog vadili iz govana. - Ilija, kojim dobrom? - to ima za popit? Srui se u stolicu i zapali. Otvorim ormar. - to ti srce poeli. to e?

- Daj konjak. Natoim. U jednom trzaju saspe u sebe. Pogledom trai jo. Natoim skoro do vrha. Cigaretu je popuio u tri dima. - Snjeana je trudna. - Koja Snjeana? - Snjeana, radi kod nas na centrali. Pokazao sam ti je, ona sisata plavua. - Pa to je sjajna vijest. - Ne zajebavaj. - Pa to? Ni prva, ni zadnja. Dovedi je sutra, oistim to i mirna Bosna. - Ovaj put stvar je zajebana. Ne da, nee ni uti za pobaaj, nego, kolko je glupa, misli da u se rastati i oeniti je. - Sigurno si joj to obeao. - Jesam kurac! - I nee pobaciti? - Nema teorije. Kao, ima etrdeset pet godina, ovo joj je zadnji vlak... i slina sranja. Kae da joj je to boji dar. Samo mi jo to treba. Ko da mi nije dosta ono troje doma. A, osim toga, i ona moja vjetica ve neto sumnja. - Jebeno, stari. Nego, reci ti meni kod koga ona kontrolira trudnou? - Otkud da znam. - Pokuaj saznati, moda neto pametno smislim. - Bit u ti zahvalan do kraja ivota, stari. Dokrajimo bocu konjaka. Odem kui, istuiram se i legnem. Probudi me telefon. Vani mrak. Podignem slualicu. Ilija. Snjeana se kontrolira kod doktora imia, kae. Znam imia, neto u smisliti. Dolo je vrijeme da Iliji vratim dug. Ujutro umjesto novina na zahod ponesem telefon i imenik. Okrenem broj. - Dom zdravlja Centar, izvolite. - Dobro jutro, molim vas doktora imia.

- Priekajte trenutak, molim. Nakon par sekundi ujem njegov duboki glas. - Molim. - Ej, ime, prijatelju, Mrkan ovdje. - Bok. Otkud ti? - Eto, da te ne gnjavim previe, reci mi vodi li ti trudnou Snjeani Zebec? - Zebec? Da, znam enu... ekaj da uzmem karton... Maro! Donesi mi karton Zebec Snjeane. U petak mi dolazi na kontrolu. Zato? - Ma, to mi je neka daljnja familija. Stara prvorotkinja pa su svi zabrinuti kao da nosi zlatno tele. Daj je poalji k nama radi amniocenteze. - Da, da, svakako, to sam i mislio. Ima ona godina. - Daj joj uputnice i poalji je k meni... Da se dogovorim za amniocentezu. Zna kako je, familija zove sa svih strana. Sjete te se samo kad im treba. - Naravno. A i pravo da ti kaem ve se pomalo bojim tih starih rodilja. S njima zna biti sranja. Snjeana Zebec je bila dobro ouvana polovnjaa, sreena kao za veernji izlazak. Ima profil morskog psa. piast nos, otri zubi, sitna brada, razmaknute oi. Na parfemu i boji za kosu ne tedi. - Izvolite, gospoo - pokaem na stol. - Radi ega nam dolazite? - Trudna sam dvanaest tjedana. Moj ginekolog, doktor imi, poslao me na ultrazvuk i radi dogovora o amniocentezi. - U redu. Zbog ega vas alje na amniocentezu? - Zbog godina... etrdeset pet mi je. - Nemogue! etrdeset pet godina?! Pa izgledate ko curica - foliram staroj kurvi. - Ma dajte, doktore. Na ekranu se pojavi slika malog Ilije. Mae ruicama i noicama, izvija lea. Pliva u plodovoj vodi, radi svoje posljednje zaveslaje. Srce mu pravilno kuca. Izmjerim udaljenost od tjemena do trtice. Dvanaest tjedana trudnoe, zadnji je as. Zamrznem sliku pa razoarano uzdahnem. - to je, doktore?

- Naalost, nita od trudnoe. - Kako to mislite? - Naalost, plod je odumro. Vidite. Nema otkucaja srca. Na brzinu okrenem ekran prema njoj. Ona vrisne i rukama prekrije lice. - Zato, doktore? Zato? - glas joj se gubi u jecajima. - Teko je to sad rei. Najei uzrok je genetska greka, ali to je teko dokazati. Priroda se nekad sama rjeava takvih trudnoa. Ba tako, pomislim, imati Ilijine gene, stvarno je evolucijska greka. - Ne... nije mogue. O Boe, zato! Suze joj razmau minku po licu. Podsjea na nesretnog klauna. Pomilujem joj obraz. - Moda je bolje da se to dogodilo sad, a ne pred kraj trudnoe. - to u sad? - Morat ete ostati kod nas da se odstrani propala trudnoa. To je vrlo opasno stanje koje moe ugroziti i va ivot. Tresla se cijelim tijelom dok je navlaila crne ipkaste gaice. U pola jedan, mali je nesueni Ilija zavrio u biolokom otpadu. Veliki Ilija je to nagradio veerom u Esplanadi i ludim provodom u Ludnici. Ali sluaj malog Ilije nije bio zakljuen. Nekoliko dana kasnije zazvoni mi mobitel. Nepoznat broj. - Halo Mrkane, ime ovdje. - Ej, prijatelju. - uo sam to se desilo. - Ah, ono sa Zebeckom. Jebiga, sranja se dogaaju. - ena je zavrila na psihijatriji, Mrkane. Moe mislit u kakvom je stanju. - ao mi je, ali to ja tu mogu? - uj, ona je moja pacijentica ve godinama. Juer sam bio kod nje. Dugo smo razgovarali. I doznao sam puno toga zanimljivog. - Da?

- Ti joj nisi nikakav rod, Mrkane. Ona te ak ni ne pozna. - Ma, neki daljnji... ne znam koje koljeno. Zvali su me... - Ne seri! - prekine me. - Nitko od njenih te nije zvao jer nikome jo nije ni rekla za trudnou. I jo neto tu smrdi, Mrkane. Ona uope nije krvarila. - Da, pa to? - Zato si je onda hitno hospitalizirao i odmah iao na kiretau? Ona nije bila hitan sluaj. - Zar e ti meni govoriti to da radim? - Ne, neu, ali dosad si mi svaki missed vraao po uputnicu, i svima su kiretau radili specijalizanti. Jedino je ona imala tu ast da je jedan specijalist kiretira. - A to je to tebe briga? - Mrkane, ja razgovaram sa svojim pacijenticama. I puno toga sam saznao o njenom sluaju. Izmeu ostalog i to da je bila trudna s onim tvojim policajcem koji nikako nije htio to dijete. - to si ti iz HHO-a? - Sluaj, Mrkane, dugo te znam i nikad tobom nisam bio fasciniran... Ja ti nita ne mogu dokazati, toga sam svjestan, ali pazi se... Grijei duu... Pazi se Boga, Mrkane. - Pazit u se, nadbiskupe imiu. Sad imam posla. Ajde, bok. Prekinem vezu. Jo mi samo treba da me prozivaju debili iz domova zdravlja. U sobu uleti Soldo. Odmah pone o nekoj operaciji. Kao da je jedini koji operira. Vani zavija sirena Hitne. Kola se zaustavljaju pred glavnim ulazom. Bolesnika iznose na nosilima. Mladi lijenik dri bocu infuzije visoko u zraku. Na nogama ima bijele Nike tenisice popricane krvlju. Iza njih cupka medicinska sestra u preuskoj suknji. U rukama joj smotuljak iz kojeg viri otkinuta aka. - Sreom nije za nas - velim. - Tko? - pita Soldo. - Pa, Hitna. Mukarac je. Pokaem prema nosilima. - Stvarno zna biti oduran. Podeblja to Soldo izrazom gaenja na licu.

10. Jesi li ikad uo za mesara kome se zgadilo meso

Ilija na stol baci nekoliko tableta. - Ovo tu, to su ti eksovi. Jesi probao? - Ne. Da nisu bile kriavih boja izgledale bi kao najobiniji Andol. Svaka je na sebi imala utisnut znak. Na crvenoj srp i eki, na plavoj Miki Maus, na zelenoj pie Love. Ljubiastu na kojoj se nalazila golubica vrtio je meu prstima. - Metamfetamin. Otkriven jo 1914. godine. U Americi su ga neki terapeuti koristili kao sredstvo za zatopljenje odnosa meu posvaanim parovima. Kad si na eksu voli sve oko sebe. To bi tebi trebalo, a ne onaj tvoj Dolantin. - Takva droga me ne zanima. - A ovo je LSD - otvori kutiju u kojoj su se nalazile malene sliice ko potanske marke. - Ne bih preporuio. - Sjajno izgledaju. - Jednom sam probao. Nikad vie. Mislio sam da u poludjeti. A ovo e te sigurno zanimati. Ovo najvie vrijedi. Brat bratu dvjesto tisua eura. Otvori vreu bijelog praha. Kokain. Uzimao sam ga povremeno. Od svih droga koje sam probao, koka je bila najbolja. Izvlai ono najbolje iz ovjeka. Ilija ga je uvijek imao. - to ete s tim? - Sutra emo to spaliti. - Sve? - Ma, ne budali. Malo predstave za javnost. Pozvat emo novinare, televiziju... Nasrat e se neki politiari, pa netko iz Kluba roditelja ovisnika, lijenici i tako... Gledat e kako gori eer i brano. - eer i brano? - Pa nismo ludi da ovo spalimo. Koji bi idiot palio eure? Gledaj sutra na vijestima kako e hrpa kretena oduevljeno pred kamerama priati o velikom uspjehu u borbi protiv droge. - Ali to ete sa svom tom drogom?

- Malo za sebe, malo za prijatelje, malo za drukere, a ostalo u promet. Prevelika je to lova da se baci u dim. - Pa gdje e to utopiti? - Ne brini. Ima Ilija svoje ljude. U sobu ue Smoljo. Ima bradu staru nekoliko dana. Misli, valjda, da ga to ini muevnijim. Kapci mu padaju do pola oiju, ini se kao da spava. Ljudi takvog izgleda obino vole diskutirati o Bogu ili smislu ivota. On je volio o seksu. Donio je bocu konjaka. Za njim ue Pajo. Skoro uvijek su u paru. Ilija prospe bijeli prah po stolu. Hrpicu kreditnom karticom iskasapi u tanke rezance. Precizno i s uitkom. Savreno ravne bijele linije opruile se po stolu. Ko autoput sa est traka. Smoljo zarola novanicu od sto kuna. Jedan kraj ugura u nos i povue lajnu. Kapci mu se kao tek probuenom mravojedu podignu i oi sjevnu. Prui mi srolanu novanicu. - Vrhunska koka, teta je ne probati. Zatvorim oi i umrknem. U sekundi nestane sav umor i sva napetost. Nalet sirove moi prostruji mi tijelom. Pucao sam od snage i energije. Imao sam osjeaj nepobjedivosti. Opipam si puls - sto pedeset. Usta se osuila. Pogledam se u ogledalo - zjenice iroke, a bjeloonice crvene. Smoljo dri aluminijsku foliju iznad svijee. Ilija i Pajo kroz rolice papira udiu vijugavi bijeli dim to se die s folije. Kao da se ptii u gnijezdu otimaju za zalogaj iz majinog kljuna. Na moj upitni pogled, Ilija objasni: Hvatamo zmaja. Pun samopouzdanja i nadmoi zarolam i ja list papira i povuem dim duboko u plua. Kokainski fle zamijeni topla ugoda. Kao da lebdim kroz omaglicu. Ilija akom grabi kokain i prosipa ga po stolu. Navaljujemo ko ptice na kukuruz. Naizmjenino umrkavamo koku i udiemo hors. Zatim je netko predloio da odemo u eherezadu. - Koliko je sati? - Jedanaest i petnaest. - Idemo. S Jedinkom sam dogovorio u pono. Svu drogu utrpamo u veliku crnu vreu. Portir na glavnom ulazu u zgradu policije drijema. Ilija vreu ubaci u prtljanik. Nije se ni potrudio sakriti je. Parkirati kod nonog kluba eherezada tee je nego u centru u podne. Veliki betonski plato ispred Kluba zakren je skupocjenim automobilima, neonska svjetlost razlijeva se po njima. Jeftiniji se nanizali po ploniku. Nekoliko ih je i nasred ceste. Uspijemo parkirati tek u dvoritu kole, stotinjak metara dalje.

Vjetar die lie i prainu. Iz Kluba grmi muzika. Pored jednog stabla pia totalno pijan ovjek. Jedva stoji na nogama. U jednoj mu ruci boca, drugom se upire o stablo. Oko stopala mu se iri lokva. Smoljo mu prie i obori ga jednim udarcem ake. Mami si doma piaj u hortenzije, veli. Nebo su parali laseri, a po tlu se valjale prazne boca. Netko se i friko ispovraao. Sam Klub kao da je projektiralo nekoliko posvaanih arhitekata. Ispred ulaza su dva kaveza. U svakom od njih drijema tigar. Imaju mjesta tek da se okrenu. Iz Drutva za zatitu ivotinja pisali su peticije, naravno, bez rezultata. Pored svakog kaveza je redar u crnom. Majice kao da su ukrali mlaoj brai. U blagom, stabilnom raskoraku s rukama prekrienim na prsima, strae vie od tigrova i ulijevaju povjerenja manje od kaveza. Pogled im nije dopirao daleko. Iznad njihovih glava bljeska natpis: EHEREZADA NIGHT CLUB. Rukuju se s Ilijom i poele nam dobru zabavu. Na vratima velik poster, cura u crnoj koi na motoru. Ispod slike pie: Sanny, zvijezda u usponu. Malo nie: Nesreo, nasmrt si me ranio. Pod je prekriven opucima i krhotinama stakla. Dim grize oi. U sredini dvorane je pozornica po kojoj cupka pjevaica. Pjesma joj zvui kao turska predstavnica za Eurosong. Oko pozornice gomila, kao izlivena iz jednog komada, poskakuje. Stri mnotvo ruku. Bljeska zlato. arena kugla na stropu lomi svjetlo u tisuu boja. Kondenzirana vlaga kaplje sa stropa. U svakom kutu, dva metra iznad zemlje su kavezi, u svakom plesaica. Komotnije im je nego tigrovima. Za jednim stolom sjedi Jedinko, glava jae frakcije zagrebakog podzemlja. Prvi put sam ga vidio na borbi pasa. Konkurenciju je desetkovao nerazjanjenim ubojstvima i samoubojstvima. Kad mu je poetkom devedesetih frankfurtski asfalt postao prevru, hlad je potraio u Zagrebu. U najkraem je roku ostvario hrvatski san. Do njega je Pukovnik. Oko stolova se plete kolo. Idu u jednom smjeru, a onda kolovoa trne ustranu i vraa zmiju natrag. Jedinko ustane i kaiprstom pokae da ga slijedimo. Prsti su mu ko bubnjarske palice. U mranom hodniku cure rade po kutovima. Zidovi sobe u koju uemo prekriveni su prepariranim glavama divljih zvijeri. Na podu medvjee krzno, na stolu boca konjaka i nekoliko aa, a praha po stolu kao da je netko mijesio tijesto. Kroz zidove dopire potmula muzika. Ilija baci duhansku vreicu na stol. Jedinko je podigne iznad glave i raspara noem. Bijeli prah curi ko pjeani sat. Oblie kaiprst i uroni ga u hrpicu. Lizne prst, utrlja malo praha u desni. Smoljo i Pajo stoje ko pokisli golubovi. - Koliko ima? - Deset kila - kae Ilija.

Jedinko isprui dlan, Ilija u nj spusti klju od auta. Po robu ode Pukovnik. Ostatak kokaina iz vreice, Jedinko prospe po stolu. Svi priu kopanji. - Ti si doktor? - upita me Jedinko. - Doktor za pike, picomehaniar - odgovori Ilija umjesto mene. Vie nije ni izgledao ni zvuao arogantno, vie kao uenik koji eli dobrim dojmom obmanuti. - Ha, ha, ha, picomehaniar. Dobar si, Ilija. Jel zna da sam i ja trebo i za doktora? - Ne. - Dolje u nas, kome je imalo soli u glavi ui ii za doktora ii za sveenika. Inae si osuen da ivi od ono malo zemlje... Ili bautele, jebiga... - E, moj Jedinko, daleko si ti dogurao - dobaci Smoljo. I on zvui ko dijete koje nije napisalo zadau. - Jata sam. Nije se meni dalo itat. Zanimale me samo pare. Pare i boks. Zapali cigaru, dri je palcem i kaiprstom. - Odboksao sam preko trideset meeva. I pobjeivao. Samo jednom sam bio nokautiran. Ko pika... Nikad ne podcjenjuj protivnika jer e ti se to kad-tad vratiti. Jebiga, bio sam mlad, pun sebe, a protivnik neki vapski drvosjea. Ruke u seljaine ko balvani, tehnika mu za kurac, rad nogu nikakav... Ali ja pio cijelu no. Mislio, lako u s njim... Kad, kurac, glava mi puca... Od cuge, ne od njegovih udaraca... Lamatao vabo ko kreten... a meni noge ko od olova. Ne valja pit prije mea, jedva sam ruke dro... Pokuavo sam neto, onako, da ga dobijem na bodove, al onda me vabo potego u bradu. Ko grom iz vedra neba. Probudio sam se tek u svlaionici. Bokso sam i s Ljubom Zemuncem, gore u Frankfurtu. Ima snimka mea. Danas se prodaje za suho zlato. Jes da je loa, amaterska, al raritet je. - Ma ti bi i danas bio u vrhu da se ozbiljnije prihvati treninga - uvlai se Ilija. - Jata, samo ima i pametnijeg posla. Nego, da ja dogovorim poso s naim doktorom... Da ne duljim. Ja tu imam sve uhodano. Ljudi dolaze zabavit se, opustit se, napit, jebiga. A i sam si mogo vidjet, nije to neki olo. To su fini ljudi, gospoda. Da ti samo politiare i generale nabrojim, smrzo bi se... A da ne velim nogometae, advokate, poslovne ljudi i sve. - Da, da. - I sad, imam ja tu svoje cure, nemoj mislit da su to kurve. To su dame, razumije. Tako se prema njima i odnosim.

Tee im med i mlijeko. Samo, zna, ima ih odasvud. Ukrajina, Bugarska, Rumunjska... Da ti ne nabrajam. I gdje bi ja stigo da ih sve uredno prijavljujem. A zna kakve su enske, jebiga, ginekolog si... Jednoj kasni, drugoj ne staje, treu svrbi... Pa bi ja trebo nekog strunog, razumije, da se malo brine oko njih. Nije to puno posla, rutinski servis nakon preene kilometrae... Promijeni ulje, svjeice i to. Hahaha. - U naelu se slaem. Samo trebali bi napraviti ugovor - velim. - Ne bi, doktore. Kakav ugovor. Nismo vabe. Ima moju rije. I vjeruj mi, nee ti biti ao. Lagan poso, dobra para... Pitaj Iliju. Ilija samo kima. - A sad da te pitam neto, onako struno. - Reci. - Jel ti se ikad zgadila pika? Gleda me pizdun, kao, ajde da vidimo kako odgovara na diplomska pitanja, jesi li za nivo koji ti nudim? - A jesi li ti ikad uo za mesara kome se zgadilo meso?

11. uto tijelo

Kad su mi, jo u toku operacije, javili patohistoloki nalaz pacijentice varc, protrnuo sam. Cista utog tijela... Najobinija cista utog tijela... Zajebao sam stvar, upravo sam eni izvadio potpuno zdrav jajnik. Situaciju dodatno pogorava injenica da je ona lijenica i da zna to je cista utog tijela. Zaletio sam se ko najgori poetnik, brzopleto se oslonio samo na ultrazvuk. Jer ultrazvuni pregled jajnika uinjen u drugoj fazi menstruacijskog ciklusa, zbog utog tijela moe ukazivati na sumnjivu leziju. Struji mi glavom to zlatno pravilo koje nisam potovao. A vrag nikad ne dolazi sam. Sad ovo moram rijeiti brzo ili nita od Svjetskog kongresa u Tajlandu. Jer, doktorica varc je na vodeoj poziciji u ovdanjem predstavnitvu MedicoPlusa, firme koja je zgrnula bogatstvo prodajui konjske hormone starim kravama, a ba oni mi sponzoriraju odlazak na kongres. Bila je bogata i mona ena. Kad je prekjuer, u pratnji ravnatelja, dola na redoviti ultrazvuni pregled skoro sam vrisnuo od sree ugledavi tumor na njenom jajniku. Moda sam vidio to sam htio vidjeti. Hitno sam je hospitalizirao, smjestio u apartman. Sad mi se ini kao da mi je sam vrag vodio ruku dok sam se skalpelom u trbunoj upljini, kroz naslage masti i kilometre crijeva, probijao do jajnika. Sreom, nisam se zaletio i izvadio joj sve. - Zatvori je - velim Al Sadatu. - Nemam ivaca krpati tu maobu. - Bojedinanim ili brodunim avi? - Boli me kurac! Zatvori kako hoe, samo da se ne raspadne. - Samo bitam, nemoj se sekira. Skinem krvave rukavice i kutu. Sjurim se u podrum, na SINUSRHYTHMUS 5V NORMALESEKG 42 patologiju. Uletim u prvu salu. Zrakom lebdi luda kombinacija mirisa formalina i milozvuka motorne pile. Na drvenim policama, u staklenkama kao za marmeladu, plivaju grkljani, guterae, penisi... Patolog pili glavu mravom, starakom, mukom leu. Odmie svod lubanje od gnjecave, izbrazdane modane mase koja se ljulja na vrhu kraljenice. Na drugom stolu bolniar uplje truplo puni starim krpama i novinama. Priem blie. U zijevu eljusti lea dva su uta onjaka i jezik prekriven bijelom skramom. Samo po objeenim dojkama moglo se znati da je le enski.

- Dobar dan. - Dobar dan. Patolog me i ne pogleda. Brkovi mu uti od duhana. Noem presjeca mozak popola. - Molim vas, gdje je doktor Marelja? - Na Intenzivnoj. - to radi tamo? - Lei. - ta mu je? - Akutni pankreatitis. Guteraa mu otila u kurac. Ispao bih glup da pitam od ega. - Tko je danas gledao preparat poslan s ginekoloke operacije? - Intraoperativno? - Intraoperativno. Brko pomno prebire po dijelu mozga crne boje. Modane komore kaiprstom isti od krvnih ugruaka. - Duvnjak - kae odsutno. Zapali cigaretu pazei da je ne uprlja. Povue par dimova, a onda pone rezati mozak na nite kao kruh. - Gdje ga mogu nai? - Soba broj 5. - Hvala. Izjurim iz sale. Soba broj 5 je na samom kraju hodnika. Na ispucalim vratima ploica - dr. sc. V. Duvnjak, patolog. Nedavno je doao u nau Bolnicu. Znao sam ga samo iz vienja. Krljav, sitnih oiju, blijede puti, bezlian, tipian. Kad sam uao u sobu bio je nagnut nad mikroskopom. Debela knjiga na stolu rastvorena na poglavlju Germ Cell Malignancies. - Dobar dan!

- Dobar dan, kolega, izvolite. - Vi ste maloprije pogledali preparat gospoe varc. - Jesam. - I rekli ste: uto tijelo. - Tako je. Corpus luteum. - Sigurni ste da je ba uto tijelo? Pogleda me zaueno. Oi mu sitne kao pikulice. Pitam se jel me uope vidi. Izgleda kao da samo nou izlazi iz ovog podruma. - Zar mislite da bih izmiljao? - Ne, ne, naravno da ne, ali mislio sam ako... - to ako, kolega? Stavi naoale i oi mu, udesno, postanu normalno velike. - Situacija je dosta nezgodna, mlada je ena ostala bez zdravog jajnika, pa ako biste uz uto tijelo dodali jo cistadenom ili fibrom... Razumijete... Sudskomedicinski bili bi zatieni... - Traite li vi to od mene da krivotvorim medicinski dokument? Prijateljski ga lupim u rame i namignem. - Daj dodaj jo to i mirna Bosna. ena je doktorica. Glavna je u MedicoPlusu. Da nas ne bi tuila. - Nas? - Daj ne zajebavaj. Moramo si meusobno pomagati, vidi kakva su vremena. - On me gleda i uti, bradu podboio rukom. - Mislim, nije problem... ako treba... Izvadim novanicu od tisuu kuna i stavim pred njega. On pogleda novac pa mene... S gaenjem... - Van!!! - Molim? - Rekao sam, van!!! Jedva se suzdrim da ga ne raspalim po pepeljarkama. Pokupim lovu sa stola. - ut e ti jo mene... Crve!

Zalupim vratima da su se zidovi zatresli. Patohistoloki nalaz sam odmah sluajno izgubio, a u otpusno pismo pod rubrikom dijagnoza upisao: cistadenoma serosum. im se probudila iz anestezije, priopim gospoi varc radosnu vijest: iTumor je benigan, ali dobro je da smo ga izvadili jer u odreenom broju sluajeva oni mogu maligno alterirati. Vrisnula je od sree, zagrlila me i poljubila. Karta za Bangkok za dva tjedna je dakle ekirana. *** Tri dana prije puta, u dugakoj koloni automobila, klizio sam prema Radnikoj cesti. Iako je brzina kojom smo napredovali bila kao na sprovodu, nisam bio nimalo nervozan. Imam vremena, obaviti u jo i neke bankarske transakcije. eka me dalek put. Sastanak s gospoom varc u MedicoPlusu je u jedanaest. Tono u jedanaest, stajao sam na debelom perzijaneru u njezinoj kancelariji. Sjedila je u velikoj crnoj konoj fotelji i puila dugake, tanke cigarete. Izgledala je kao zla kraljica na tronu kojoj podanici puzei donose darove. Sve je bilo posloeno tako da se u toj sobi svatko osim nje osjea malen i nitavan. Pred njom kava s brdom laga. Kad je pojela sav lag, usula je u alicu dvije vreice eera. U prozora iza njezinih lea nizali su se dimnjak toplane, crkveni zvonik, minaret i neboderi. Firma joj je u dijelu grada koji se mijenjao iz dana u dan. Nekadanja industrijska zona preko noi je iz runog paeta izrastala u dugovrati modemi poslovni centar. Kvart je mijenjao perje. Tvornike hale i skladita preodijevali su se u staklenjare, straare u nebodere, prljavtina u neon, jeftine birtije u pokondirene kafie, brlja u kokain. Zvijer je mijenjala dlaku. Kafi California u prizemlju MedicoPlusovog nebodera ve je bio u cijelom gradu poznat kao mjesto gdje se, im padne no, moe popiti metak. Prole je godine tu jedan Jedinkov ovjek ubio vienijeg pripadnika podzemlja i obavjetajne slube. Ilija je sluajno prvi stigao na mjesto dogaaja. Smrtonosna rana na elu, ogarena oko ulazne rupe, imala je oblik zvijezde ispod koje se bijelila eona kost, priao mi je kasnije Ilija. Prema izgledu rane, bio je to ustrijel iz apsolutne blizine. Ostalih pet metaka zavrilo je u prsima. I Jedinko je tada prvi i jedini put bio u pritvoru. Samo je prenoio. Pistoleros je pak nakon mjesec dana osloboen jer je ubio u samoobrani. Pukovnik je bio krunski svjedok, iako se mrtvac ve ukoio kad je Pukovnik stigao na mjesto dogaaja. Gospoa varc ugasi cigaretu, ustane i prui mi ruku. Ruka malena, zapee kao da su ga ose izbole. Toliko je runa da joj ak ni crni made nasred nosa ne smeta. - Dobar dan, doktore. - Dobar dan... Kako ste, gospoo varc?

- Odlino se osjeam. Nita me ne boli, a rez je savreno zarastao. - Drago mi je to uti. Dobro je da smo na vrijeme otkrili tumor i reagirali. Iako je benigan, uvijek postoji opasnost maligne alteracije. - Da, da, to ste mi rekli i odmah nakon operacije... Nego, zvala sam vas radi onog kongresa u Tajlandu. Vi ste poslali molbu za sponzorstvo. - Naa profesija zahtjeva trajnu naobrazbu... - drobim stojei. - Jasno, jasno... To smatrajte rijeenim. Vama zaista treba trajna naobrazba... Da vam se vie ne bi dogaale ovakve pogreke - pokae na sebe. - Ili to nije bila pogreka? - Molim?! eludac mi se zgri, noge oduzmu. Traim za to da se uhvatim... Sruim se u stolac. Preputajui me nemilosti dramske stanke, ona se okrene i odgega do prozora. Dvije tanke noice nosile su debelu mjeinu. Straga je podsjeala na kotao za vrcanje meda. Imala je plavu suknju i lakirane cipele s visokim potpeticama koje su patile pod teretom. S rukama na leima, u esesovskom raskoraku, trenutak, dva gleda u nita, onda se vrati do stola, iz torbe izvue papir i poloi ga preda me. Rukama uprta o stol nagne se naprijed. - Moete li mi, molim vas, objasniti ovo? - Ispod iga nae bolnice u zaglavlju, slijedio je originalni patohistoloki nalaz njezinog jajnika: Corpus luteum... Potpisao doktor Duvnjak, patolog... Znai, Duvnjak joj je dostavio originalni nalaz... Buljim u list papira kao u kartu za pakao, kao u smrtnu presudu mojoj karijeri. elo mi se orosilo. Plua dekompenzirana. Ve vidim novinske naslove, ujem tuiteljev glas... Ona me gleda ravno u oi, pali novu cigaretu. - Sluam vas - kae. - Ultrazvuni je nalaz ukazivao na zloudnu tvorevinu... I doplerski protoci su bili povieni pa sam posumnjao na najgore. Mislio sam, im prije to bolje. - Ne zanimaju me ultrazvuni nalazi i doplerski protoci... Izvadili ste mi zdrav jajnik! Ona dlanom lupi po nalazu. alica poskoi, ali se ne prevrne. Ljuljam se kao boksa stjeran u kut nakon estokog direkata. Da nisam sjedio, pao bih, u uima mi zuji. Trebam predah da sredim misli, ali nema nikog da baci runik u ring i prekine ovu neravnopravnu borbu. Svi aduti su u njezinim rukama. ekam zavrni udarac. Jedina mi je ansa nagodba, otvoriti sve karte, priznati pogreku i ispriati se. - Pogrijeio sam, priznajem. U najboljoj namjeri da vam pomognem, zaletio sam se. Jedino to mogu rei u svoju obranu je da nikad dosad nisam vidio uto tijelo tako bizarnog izgleda.

- To mi je jasno. Tko radi taj i grijei. Ali to nije bio razlog da krivotvorite nalaz. - Bojao sam se da me ne tuite. Zbog ovakve pogreke gubi se licenca. - A ovako moete u zatvor. - Sad bih sve uinio da ispravim svoju pogreku. Drala me vrsto za jaja i zavrtala. - Mislili ste da sam glupaa kojoj ete lako podvaliti. Zaboravili ste da sam zavrila medicinu. Nisam znao to odgovoriti. - Jasno mi je da cista utog tijela izgledom moe zavarati i najiskusnijeg kliniara, ali i studenti znaju da se, ba zbog toga, pregled jajnika radi u prvoj fazi ciklusa. To je, dakle, struna pogreka. Ali kad ste ve napravili takav propust, mogli ste mi rei, a ne lagati u oi. Moda ste mislili da neu provjeriti nalaz, da u vam do kraja ivota biti zahvalna mislei da ste me spasili smrti. Biti jo jedna jadnica u nizu onih koje ive u uvjerenju da ste im, vi doktori, spasili ivot, koje u vas gledaju kao bogove ni ne slutei da ste im izvadili potpuno zdrave organe. - Ja vam se iskreno ispriavam, ali sve sam to radio u najboljoj elji da vam pomognem. - Da, da... I da vam moja firma sponzorira kongres u Tajlandu... I jo stotine kongresa... Da do kraja radnog vijeka proputujete svijetom na moj raun? - Istegnula je vrat, unijela mi se u lice i otpuhnula dim... - Mogu vas unititi. Zgaziti kao crva - aptala je. Onda je uvukla glavu kao kornjaa i naglo se okrenula na peti. Opet je gledala u ono nita, a ja u njeno kilometarsko dupe. - Sutra, u podne, u Buldogu... elim ozbiljno porazgovarati o ovom i od vas oekujem kooperativnost... Sad moete ii. *** U Buldog sam doao deset minuta ranije. Jedva sam pronaao slobodan stol. Sunce je tuklo. Sekundu prije nego e griki top oznaiti podne, poletjelo je jato golubova. Paperje se uzvitlalo. Kasnila je dvadeset minuta. Na podnevnom suncu sva se sjajila od znoja. Hladila se lepezom na kojoj je bio crveni zmaj. Prui mi ruku i sjedne. Pozovem konobara. Ona narui martini, ja kavu. - Popijte i vi neto estoko. Dobro e vam doi. - Ne bih, hvala, ne pijem tako rano. - Onda se protegne utnja kojom je ona vladala. Htjela je da neometano razmiljam, pretpostavljam, odgonetavam, strepim... da se patim. Nitko se jo sa mnom nije tako poigravao. Oito neto smjera, ima neki plan. Sigurna je da moe to hoe i sad me puta da u tiini odagnavam i najmanju sumnju da nija tako, da rezigniram pa da onda ona izie s nekim ultimatumom.

Bit e neka ucjena, to je sigurno, upotrijebit e me, a ne potroiti. Da je htjela, ve me je mogla prijaviti Komori. Mogla je sve ispriati i novinarima da je htjela. Ve sam mogao biti razapet da je htjela... Gledam prolaznike i napeto ekam sljedei potez. Ona sadistikom mirnoom pui. - Ba je sparno danas - kaem, tek da prekinem tiinu. - Bit e vam jo i toplije - prasne u smijeh varcovica. Pozove konobara i narui jo jedan martini. Obrazi joj se zaarili. ekam da napokon prijee na stvar... Otpije gutljaj i nagne se prema meni. Cice joj polegle po stolu kao da mi ih servira. - Molio bih vas da preete na stvar. - Malo ste nervozni? - Ne. Ali elim znati to smjerate. - Koliko mi je poznato, vi ste osim ginekologije specijalizirali i urologiju. - Da, ali sam odustao na treoj godini. - Zato? - Ginekologija me je vie privlaila... A i isplativija je. - Pogotovo za muljatore kao to ste vi. - Ako ste me doli vrijeati, bolje da odmah odem. - Naprotiv, mislim da ste veliki kapacitet i teta je to ne iskoristiti. Zato vam nudim jedan posao kojim ete se iskupiti za svoju pogreku. Dakle, dobro sam slutio, bit e ucjena, ponuda koja se ne moe odbiti, neto s avolom i tikvama. - Sluam. - Posao je u Tajlandu, a tamo u ponedjeljak letite, zar ne? Sigurno se pitate ima li to kakve veze s kongresom... Nema direktne, ali praktino je organizirati kongres tamo gdje ti za posao trebaju ba lijenici. Ponekad, kao u ovom sluaju, kad u poslu neto zakripi, kongresnici su dobra regrutna baza. Puno ih je na kupu i ve je nekoliko puta netko iz njihovih redova uskoio i odradio posao. Doe im to kao izvanredno deurstvo. Sad nam je cijeli jedan tim izvan funkcije. Juer mi je javljeno da su stradali u prometnoj nesrei. Naalost, troje je teko ozlijeeno. - I kako ja tu mogu pomo? - Posao je gotovo stao. A to je posao koji ne trpi zastoje. Hitno trebamo popuniti ekipu.

- Znai ja bih trebao zamijeniti jednog od njih. - Tako je. - A kakav je to posao? - Sve ete doznati na vrijeme. Na vama je da pristanete ili ne pristanete. - Imam li izbora? - Mislim da nemate... Ali bit ete i dobro plaeni. Na kraju, pitat ete se je li to bila kazna ili nagrada. Hahaha. Krmaa se smijala grohotom tako da joj je nepana resica laprdala na sve strane. Naruila je jo jedan martini. - Znai, vi neete poduzeti nita protiv mene zbog jajnika ako uinim u Bangkoku ono to e mi tamo va ovjek rei da uinim? - Da, kolega, ba tako. Vi ete se za svoju pogreku iskupiti... Meutim, da ja imam obiaj opratati, stolovala bih u karmelu, a ne u MedicoPlusu. Ja nikad ne opratam, kolega... Ali moj neprealjeni jajnik vie nee biti va problem... Njega e platiti va ravnatelj... Sad nam preostaje da dogovorimo detalje o vaem putu. Dakle, MedicoPlus vas alje na kongres. Odsjest ete u Sheratonu. Tamo e vam se javiti na ovjek za vezu, on e vam dati sva uputstva... ** * Pio sam ve trei Hennesy u frankfurtskoj zranoj luci kad su preko razglasa u zrakoplov pozvali putnike za let Frankfurt- Bangkok. Cijeli je aerodrom podsjeao na mravinjak, a ljudi na uurbane mrave. Japanska obitelj, visoki crnac kvrgavih aka, dvije ene prekrivene crnim maramama. Svi natovareni prtljagom. Izlozi duty-freeja raskono su svijetlili mamei kupce. Cijev kroz koju smo uli u avion podsjeala je na slonovu surlu. Sjednem na svoje mjesto u biznisklasi. Kraj mene sjedne debeljko utih brkova i podlaktica zastrtih tetovaama. Koliko e tajlandske djece ovaj pojebati, pomislim. Kad smo preletjeli obasjani grad i avion se ispravio, kroz okrugli prozor je izvana ulazio samo mrak. Preko puta nas sjedio je stariji brani par. ena visoka i koata, mukarac klimav... Teturao je ve pri ulasku u avion, na visini leta ve je bio u nesvijesti od alkohola. Zategnuta u tamnoplavu suknju, gurajui kolica s hranom i piem, stjuardesa ljulja krukolikom stranjicom. Listovi joj raspolueni crnim avovima arapa. Uzmem dupli viski. Tetovirani mor se zapjeni s dva Heinekena koja zaredom usisava kroz ute brkove.

Sve vrijeme pokuava uspostaviti konverzaciju. Engleski koji natuca neodoljivom mekoom, odaje da je eh. Objanjava da ve godinama turistiki putuje u Tajland. Prepriava mi turistiki vodi. Sa svakim narednim Heinekenom mozak mu postaje sporiji, jezik bri, a engleski meki. In Bangkok good bitches, good. Little money good bitches. Fuck all night for little money, govori udarajui si dlanom stisnutu aku, a laktom mene u rebra. We can go together.11 iri usta u osmijeh. Da je imalo lijep, zubi bi mu bljesnuli. Zatvorim oi, ugasim razgovor. Razmiljam o varcovici. Dodir zrakoplova s tajlandskim tlom putnici nagrauju pljeskom. Razglasom nas obavjetavaju da smo sletjeli u meunarodnu zranu luku u Bangkoku. Prolazimo carinsku kontrolu. Klima poteno odrauje svoj posao, ali im iziemo, toplotni me udar skoro obori s nogu. Nebo je boje bljutave kave koju sam maloprje popio, a zrak, mokar i ljepljiv kao da su me zalili tom istom kavom. Smrdi na benzin i ribu. Bilo je nemogue odrediti doba dana. Taksist pepeljasta lica visinom je jedva dosezao krov svog starog Forda. Na nogama je imao natikae za plau. S balkona europski prostrane sobe pruao se savren pogled na grad, zguvani miung Istoka i Zapada. Istuiram se i bacim se na krevet. Probudim se sutradan oko deset, dorukujem i odem u kongresnu salu. Predavanja su ve poela. Jedan referira o anomalijama sredinjeg ivanog sustava. Niu se slike nakaznih fetusa. Nakon slike abolikog buljookog anencefalusa, fetusa ravne glave bez kotanog svoda lubanje, iziem iz sale. Nakon ruka odem na bazen. Kao stvoren je za siestu i probavljanje. Namaem se uljem, eir nabijem na elo i legnem. Visoko na nebu titravo Sunce radi na najjae. Voda u bazenu bljeti. Samo jedan ovjek je u njemu, oslonjen o rub, pije na slamku iz kokosove ljuske. Debeli zlatni lanac visi mu oko vrata. Pogledi nam se sretnu i on mi mahne... eh iz aviona. Za par sekundi legne do mene. Ima kupae s cvjetnim uzorkom, tanke noge i velik, napeti trbuh. Zanima ga to radim ovdje. - Doao sam na kongres, lijenik sam. I on je radi posla, kae na svom udnom engleskom. - Na neki nain i ja se bavim medicinom. Poznajem mnogo lijenika. - A ime se tono bavite? - Trgovinom.

- Nekoga zastupate? - Zastupam samog sebe. Hahaha... Prvi puta ste u Bangkoku? - Da. A vi? - esto sam ovdje, radi posla. Znam Bangkok kao svoj dep. Savjetovao bih vam da u grad nikad ne idete sami. Mogu vam pokazati sve to vas zanima. - Hvala. Postalo je prevrue. Uskoimo u bazen. - Oprostite, nisam se predstavio. Pavel Havel. - Danko Mrkan. - Znam, gospoa varc mi je javila za vas. Zato sam ovdje. Naveer me eh upoznao s Alessandrom Tardelllijem iz Napulja i Todorom Todoroviem iz Beograda. Tardelli je imao vlastitu bolnicu, na stijeni iznad napuljskog zaljeva. Pokazao mi je fotografije. Iz zraka, bolnica je podsjeala na meandar. Za njega je radilo vie od dvadeset specijalista. Na posao je dolazio gliserom ili helikopterom. U raskonoj kancelariji dominirala je velika fotografija na kojoj Alessandro ljubi ruku Svetom Ocu. ivio je kao rock-zvijezda, putovao svijetom, drao predavanja i imao stotine ljubavnica. Toa je bio prosijed i tamnoput, baritonski tip. Nosio je Armanijevo odijelo i svilenu maramu oko vrata. S nepunih etrdeset postao je profesor na beogradskom Univerzitetu i predstojnik Klinike za urologiju. Tema njegovog predavanja je trudnoa nakon transplantacije bubrega. - Doktor Mrkan je novi lan vaeg tima - kae im eh. - Iz Zagreba je. alje ga gospoa varc. - Veoma mi je drago, kolega. eh i Tardelli se ispriaju i odu apuui neto povjerljivo. Toa i ja se premjestimo za ank. - Sad kad smo se upoznali, drago bi mi bilo da mi netko kae o kakvom se poslu radi. - Stvar je od velikog poverenja. Mi ovde, u ovom regionu, ve godinama imamo uhodan posao. Meunarodna saradnja. Iako imamo odobrenje tajlandskog ministra zdravstva, stvar je veoma komplikovana. Nekoliko timova strunjaka radi na jednom projektu koji iz bezbedonosnih razloga mora da ostane tajna. Naalost, pre neki dan, nastradala su etiri lana naeg tima. Operacije su dogovorene i ne moe da se eka. Sutra dolaze dva lekara iz Bugarske i jedan Tunianin. Radi se na nekoliko lokacija, do petka sve mora biti gotovo. Ve smo izgubili dva dragocena dana.

- Znai transplantacije? - Naravno. Bogati pacijenti u Evropi ekaju bubrege ko ozebli sunce. - A gdje to radite? - U Napulju, u Tardellijevoj bolnici. Tamo se rade implantacije. Liste ekanja su beskrajne. - Shvaam. Ali ja sam uinio zadnju nefrektomiju prije petnaest godina, kao specijalizant. - Nemoj da brine. U poetku samo asistira. - A koliko je to sigurno? - Ko smrt. - Hm. - to si se zamislio? Da nema sluajno prigovor savesti? - Pa nije ba u skladu s Hipokratom. - Nemoj bre da me jebe. Kakva kureva Hipokratova zakletva. Pa mi pomaemo ljudima. ta misli da oni nisu plaeni za to? Misli da ih prisiljavamo? Pa oni nas trae i mole da kupimo njihov bubreg. Koliko samo dece nahrane tim novcem. Mi ih spaavamo, razume... I njih i one jadnike koji ekaju novi bubreg. Prepametan si ti da bi puio one UN-ove gluposti... Da se Amerima sutra digne kita, jer im se ne svia njihov predsednik, bez pardona bi sve pobili ko zeeve. Bojne otrove bi na njima isprobavali... I niko ne bi malim prstom mrdnuo, niti imao prigovor savesti. A ovako, mi koji im pruamo ansu - dlanom se udara u prsa - kao, mi smo svetski kriminalci. - Koja je para u pitanju? - Dve hiljade dolara po operaciji. Za tri dana bi mogao natui tridesetak komada. Isplata unutar mesec dana. Pruim Toi ruku i na salveti napiem broj iro rauna. - Sutra u da doem po tebe. I nikome ni rei. - Naravno. - Imam jo jedno pitanje. to je u svemu doktorica varc? - Ona je meu glavnima u celom projektu. U njenoj firmi peremo novac. Milione eura. ***

Kroz neko selo projurimo sto na sat. Kue razbacane bez ikakvog reda kao da su Bogu poispadale iz poderanih depova. U oblaku praine frcaju kokoi oko nas. Oko sela nepregledna polja rie. Seljaci sa slamnatim tuljcima na glavama, do glenjeva u vodi, kao pobodena, nakolena straila za ptice, nijemo nas gledaju. Dvoritima se epure pauni. Zaustavimo se usred praume. Ispred nas se isprijeila movara. Toliko je vlano da se jedva die. Iskoimo iz ipa. Tisue kukaca nam zuji oko glava. - Ajde, ta si se ukipio? - pokuava Too olabaviti gr nelagode koji me stee. - Gdje si me to doveo? - ta si se usro? Idemo na jednu izmetenu lokaciju, bio sam ve tamo, zabaena je, Bogu iza lea... Sve je pod kontrolom. - Nadam se. Nastavljamo pjeice. Prvi u koloni je golemi ovjek s maetom. Kroz ikaru za njim ostaje tunel visok gotovo dva metra. Gazimo po gustom, zelenom tepihu odsjeenih grana. Za nama domoroci nose opremu. Kao mravlja kolona pjeaimo cijeli sat, noge nam se osule crvenim plikovima. Izbijemo na proplanak veliine nogometnog igralita. U sredini proplanka dugaka koliba prekrivena palminim liem. Uemo u mranu i vlanu prostoriju u kojoj, na zemljanom podu, sjedi desetak ena. Mrave su i bosonoge, odjevene u dugake, arene haljine. Neke su jo djevojice. Mukarac s turbanom, kosmat, gustih crnih brkova, doeka nas srdano. Mogao je imati pedesetak godina. Izgrli se s Tardellijem i Toom. Smije se. - Doktor Mashwari - predstavi mi ga Tardelli. - Doktor Mrkan, drago mi je. - Vi ste novi? - Da. - Nadam se da emo uspjeno suraivati... izvolite - pokae Mashwari prema drugoj sobi. - Koji je ovo lik? - pitam Tou. - Ko? - Ovaj brko, Mashwari. - Kreten. Anesteziolog i kreten. Ova upa je njegova. Ne samo to dobija postotak od operacija, nego

nam naplati i svaki dan u ovoj rupi kao da smo u Hiltonu. Jebiga, moramo da ga trpimo. Brat od tetke mu je ministar. Pika od oveka. Jedva ekam da se promeni vlada u Tajlandu pa da ga skinemo s kurca. Ima da mu nabijem onaj njegov obrezani kurac u usta... Sada e videti ime e da nas ponudi. Krenemo za njim. Oko niskog stola posjedamo po jastucima. Odjednom u sobu ue eh. Sjedne kraj Mashwarija, pripali cigaretu i natoi si aj. - Vidim, ekipa je spremna. Doveo sam petnaest ena - otpjeva riobrki. - Tu su krvne grupe i nalazi HLA-tipizacije - kae Mashwari i na stol poloi hrpu papira Tardelli lista papire. - Odlino! - vidljivo je zadovoljan - mislim da moemo krenuti na posao. Uemo u improviziranu operacijsku salu. Na stolu lei gola ena. Spine ilijake stre joj poput morskih hridi, kao da e joj probiti kou. U lavoru na drvenom stolcu operemo ruke i navuemo rukavice. Priemo sitnoj eni velikih oiju punih straha. Mashwari joj ubrizga bijelu tekuinu. Prije nego je zaspala, mrmljala je neto, molitvu valjda. - Mogu poeti? - upita Tardelli Mashwarija, ovaj kimne. Pratei rebreni luk skalpel zasjeca u duini od dvadesetak centimetara. Nakon par sekundi iz brazde navre krv. Obriem krv i dvjema pincetama rastvaram ranu. Odmah ispod koe ukau se crvena miina vlakna. Potkonog masnog tkiva uope nije imala. Tardelli je radio brzo i sigurno. Podvezao je i prerezao renalnu arteriju, i venu tik uz aortu, i donju uplju venu. Ureter je ispreparirao do ulaska u zdjelicu. Mjesta koja su krvarila palio je kauterom. Zrak je smrdio po izgorenom mesu. U sali je bilo preko trideset stupnjeva. S vrha nosa znoj mu je kapao ravno u ranu. Bubreg je izvadio i drao ga dlanovima kao da prinosi rtvu na oltar. Svjetlost se lomila na glatkom, sedefastom tkivu. Ubaci bubreg u posudu punu leda. Bubrena loa ostane zjapiti prazna. S batrljka renalne vene kaplje krv. Talijan baci posljednji pogled na operativno polje. - Eto, s ovim smo gotovi. Idemo dalje. Dva mladia su zauzeli naa mjesta i poeli zatvarati rupu na eninom tijelu. Promijenili smo rukavice, ruke vie nismo prali, i preli u drugu prostoriju, jo manju i jo mraniju.. Radili smo kao na traci. Do mraka smo izvadili est bubrega. Too i njegov asistent isto toliko. - Dobar posao - ree Tardelli briui znoj sa ela kad smo sjeli da se odmorimo. Netko nam je donio veliku vreu voa.

Iz svih zakutaka velike kolibe razlijeu se jauci operiranih ena koje se bude i zvukovi povraanja. Pacijentice raznose nosilima od bambusa i grubog platna. - Nije loe - sloi se Too. - Ide brzo kad ovek ne mora da pazi na sitnice. Kad je neka jadna zidna ura odbila osam puta, potmula buka helikoptera prekine im razgovor. Drvee se povija, lie se uzvitlalo. U prostoriju ue onii, okruglast ovjek u crnom odijelu u pratnji trojice u maskirnim odorama. O ramenu im vise strojnice. Mashwari se duboko nakloni i crnokouljau poljubi ruku. Govore brzo i isprekidano. Premijetaju bubrege u prijenosni hladnjak. Crni se iroko osmjehuje, dijamant u zubu bljesne... Stojimo, a on kaiprstom, kao da cilja, i polagano kao da isporuuje osobne poruke, redom prelazi od jednog do drugog. - Good job, good job - kae i izie. Helikopter ponovno zaurlie. Drvee se povija, lie se uzvitla. Minutu, dvije kasnije zavlada potpuna tiina, kinom umom pjevaju ptice. Ujutro me probudi galama iz dvorita. Pogledam kroz prozor. Vani je parkiran kombi. Podsjea na kukca kojeg sam noas ubio. Iz kombija izlaze ene. Odjevene su u dugake, arene haljine. Postrojavaju ih u vrstu. Izgledaju kao da ih vode na strijeljanje. Iziem. Sunce pri. eh je kraj kombija, razgovara s vozaem. Priem Toi. - A ovaj eh. Tko je on u cijeloj prii? - Na ovek za prljave poslove. Nabavlja ene, miti policajce, uklanja leeve. Pa ne misli valjda da u ja da traim davaoce. - Znai, organizator. - Tako nekako. Zajeban tip. Bio je godinama u Legiji stranaca. Ima veza svud po svetu. Zna svaki lokal gde se trguje organima. Kau da na desetinama ankova ima knjige u koje se upisuju davaoci. Svaki mesec mora da im nabavlja nove. - Imam osjeaj da mi se nekako ubacuje. Da nije peder? - Ma, jok. uvaj ga se, taj bi prodo sopstvenu kevu za pare. S operacijama smo krenuli iza osam, a zavrili oko ponoi.

Tu no, kad sam iao na zahod, prolazei kraj Tardellijevih vrata uo sam jecaje. U sobi je gorjela svijea. Idue jutro Toa mi je ispriao njegovu priu. Alessandro Tardelli je nakon zavrene specijalizacije otiao raditi u Egipat. Bilo je to vrijeme dok je jo vjerovao u etinost i nauku. Vrlo brzo je postao ef Uroloke klinike u gradskoj bolnici. Doveo je enu i kerkicu Mariju koja je tek prohodala. Sve je poelo bezazleno, jednim ubodom u mali noni prst. Maloj se prst zacrvenio i uario. Drugi dan, otekao je kao palac, a crvenilo se poelo iriti prema koljenu. Nije trebalo biti vrhunski strunjak da se postavi dijagnoza flegmone. Primljena je u bolnicu. Ordiniran joj je gentamicin. Treeg dana terapije, mala je dobila visoku temperaturu, tresavicu i poela povraati. Kako je ba u to vrijeme vladala epidemija salmonele, netko od genijalaca sjetio se dodati i vankomicin. Mogue je da se u toj masi bolesnika previdjelo da ona ve dobiva aminoglikozide. Prvih dana nitko nije obraao naroitu pozornost na krv u mokrai, a smanjenu diurezu pripisali su dehidraciji, kao posljedici proljeva i povraanja. Tek petog dana, kad je efu kirurgije ubaeno u dep petsto dolara, uinili su kompletnu laboratorijsku analizu, ali je ve dolo do anurine renalne insuficijencije. Mala je ve bila naduta ko mielinka i pred vratima kome. Vrijednosti uree i kreatinina dosegle su plafon. U urinu nije bilo vie niega osim eritrocita i proteina. Hitno je prebaena na intenzivni odjel gdje su pokuali spasiti to se spasiti dalo. Dva mjeseca joj je Sveti Petar zveckao kljuevima dok je na tankoj niti plesala pred vratima onoga svijeta. Bubrezi su bili nepovratno uniteni. Jedini spas bio je novi bubreg. Alessandro je krenuo u potragu. Stupio je u kontakt s lokalnim trgovcima. U prljavom lokalu u Kairu, Alessandro je prodao duu vragu. Prodao je kuu, platio osamdeset tisua dolara za bubreg. ak je saznao i tko je donor. Zvala se gotovo isto kao i njegova kerkica - Marjam... Znao je da su minimalne anse da to dijete preivi. Mala Marjam je umrla pet dana nakon to su joj izvadili bubreg. Iz prikrajka je gledao kako maleni lijes sputaju u zemlju. Da nije imala sedmoro brae i sestara, na pogrebu bi joj majka stajala sama. Te noi nad Kairom se otvorilo nebo. Alessandro, veliki vjernik, shvatio je to kao Boji znak, znak da je preao granicu s koje nema povratka. Vratili su se u Italiju. Bjeao je od duha male Marjam, a on mu se onda uselio u snove. Maria se uspjeno oporavila, krenula u kolu. Alessandro je pokrenuo vlastiti biznis, ilo mu je dobro. Supruga je dobila posao u Vladi. Bili su skladna obitelj. Maria se trudila nadoknaditi vrijeme bolesti. Bila je veselo i pametno dijete, ali za glavu nia od vrnjaka, krhka i prozirna. Njezine este prehlade, upale plua i proljeve objanjavali su imunosupresivnom terapijom koju je kao nositelj tueg bubrega morala primati. Jednoga se dana probudila osuta crvenkastoplavim pjegama. Uza sve zlo jo i alergija. Odveo ju je dermatologu. Alergoloka testiranja su bila negativna. Onesvijestio se nasred odjela kad je pod rubrikom dijagnoza proitao: Kaposijev sarkom.

Ve idueg dana najcrnje slutnje su potvrene. U njenoj krvi plivao je tek pokoji T-limfocit. Ostali su bili uniteni virusom HlV-a. Umrla je mjesec dana poslije, od upale plua. Kad su ga, nakon pola godine, otpustili s psihijatrije, polagano se infiltrirao u krugove trgovaca organima. Je li ga vukla osveta ili samokanjavanje, ne zna se. Naravno, one s kojima je ubio i Marjam i vlastitu ki, nikad vie nije sreo. Malo-pomalo, a tu su mu pomogle i dobre veze s mafijom, penjao se piramidom dok nije zasjeo na sam vrh. Mozak naet tugom, dokrajili su opijati i alkohol. Danas on nije ni sjena samog sebe. Iako se ini nemoguim, negdje u dubini njegove proklete due jo tinja ostatak ljudskosti. Svaku veer pali dvije svijee. Jednu za Mariju, drugu za Marjam. *** Ostala su jo dva dana do povratka. Uskoim u autobus i odem razgledati grad. Ti Tajlanani izgledaju kao prerano ostarjela djeca. Brkovi na njihovim licima kao da su nacrtani. Vruina je nepodnoljiva. ini se da je ovaj grad najblii Suncu. Sam centar podsjea na Manhattan samo to je sve krcato prodavaima, prosjacima, turistima, psima lutalicama... Sve pretrpano ljudima i smeem. Sitna tajlandska djeca vise po svojim majkama kao nametnici. Policajci nose maske preko lica. U samom centru nabasam na eha. Banuo je preda me kao neista savjest. Havajska koulja, eir, na vrhu trbuha fotoaparat. Kao da se obradovao kad me ugledao. Pozove me na pivo. Predloim ruak. Nisam trebao dvaput rei. Uemo u najblii lokal. Nismo puno priali. Nekoliko je puta spomenuo tajland biiz, zna gdje ima mladih i jeftinih djevojaka. Bio sam prilino pijan kad smo izili. Pored prljave rijeke, ili je to moda bila kanalizacija, eh je neto pregovarao s ovjekom koji je sjedio na mopedu. Izbrojio je novac i pruio mu. ovjek se vratio s dvije sitne Tajlananke. Da smo ih fotografirali, moglo nas se optuiti za pedofiliju. One nas odvedu u utu zgradu na kojoj je pisalo Hotel Azija. Drvenim stubama koje su jezivo kripale, popnemo se u uski, po iliju vonjavi sobiak. Prozor sobe gleda u zid susjedne zgrade. Djevojke se skinu. Jedna na desnoj strani ima kosi oiljak ruiaste boje, debeo kao prst, oiljak reza kakvim se vadi bubreg. Netko pokuca na vrata. Onaj lik s motora, djearac od, recimo, pedeset godina, preda ehu smotuljak i ode. Cure se detaljno, ali robotski maze. eh pali cigaretu. Zamirie hai. Smije se eh i prua mi ogroman doint. To me totalno uzdrma i osvijesti. - Jesi ti normalan? U Tajlandu pui hai? Are you crazy? - Hash... Good hash...

Ovaj nije normalan... Droga usred Tajlanda!? Ili je ovo zamka... Bijesnu mi pred oima vjeala. Strah mi u trenutku razbistri glavu. eh pui i smije se. U uima mi odzvanjaju Toine rijei: uvaj ga se. - Take, good hash - nutka me. - Hahaha. Panino ustanem, akom ga pogodim ravno u bradu. On padne na vrata koja pod teinom puknu. Imao sam osjeaj da se zgrada zatresla i da e se raspasti. Cure se sklupale na krevetu, preplaeno zure u nas. Preskoim ga i sjurim se niz tenge, krenem prema labirintu mranih, uskih ulica. - You fuckin idiot! I will kill you - vikao je za mnom. Prije nego sam zamaknuo iza ugla, vidio sam kako nekoliko mukaraca, koji uope nisu izgledali kao djeca, utrava u hotel. *** Bangkok je iza mene, ali svakog mjeseca mogu raunati s pozivom na neko takvo turistiko putovanje. MedicoPlus je globalna firma. Sjedim na Cvjetnom i uivam u jutarnjoj kavi. Meu uurbanim, zrihtanim, mladim poslovnim ljudima oko mi zapne za davnog poznanika. Crna aktovka njie mu se u ruci. Tamno odijelo, kravata... Cipele bljete na suncu. - Mario! - zovnem ga. On zastane i okrene se. - Ej, Mrkane majstore, pa kolko se nismo vidjeli!? Mario Filipovi je bio jedan od uspjenijih odvjetnika u gradu. Ured u strogom centru, BMW 5, kua na Pantovaku. Znali smo se godinama. - Jesi za pie. - uj, moram do Suda, ali nakratko. - Pogleda na sat. - Ako ima vremena, priekaj me pola sata. - U arliju? - U arliju. Vratio se tono za pola sata. Liio je na manekena koji se sprema izii na pistu. Ja sam pio svoje drugo pivo. Mahnem mu. - Eto i to sam sredil - pljesne dlanom o dlan. Sjedne i olabavi kravatu. - Za danas je gotovo. A ti?

- Ja sam iz deurstva pa ne znam to bih sa sobom. Zujim gradom i gledam pike. - Ni se nisi promenil. Jesi jo gore? - Da. - I kak je? - Ne mogu se poaliti. Nigdje ne bih mogao toliko malo raditi za toliku plau. - Je, je. Znam taj osjeaj. To je okej. - A dade se dobro zaraditi i sa strane. - Zanimljivo, ba sam nekidan preuzel jedan sluaj iz vae Klinike. - Da? - Pazi, neki kreten je babi zvadil jajnik mislei da ima karcinom. Patoloki nalaz je pokazao da ima samo nekakvo uto tijelo kaj je skroz normalna stvar. - Da, to je fizioloka pojava. - I sad baba tui Bolnicu za tristo somova. Tristo somova! Mislim si, kaj ima zlatne jajnike. Ja joj kaem, gospoo smanjite malo iznos, nema anse da pristanu na tolku cifru. Baba ni da uje. Mislim si, koji e tebi kurac jajnici, tak i tak buju ti se za par godina posuili, ne bu dobila ni tri, a kamoli tristo. Jebote, zatuku ti dete na porodu pa je odteta, ono, sto, dvjesto hiljada. Ali, pazi kaj je najbolje, Bolnica je odmah pristala na nagodbu, i tu meni nekaj opako zasmrdi. Onaj va odvjetnik nije ni ni pokuaval. Samo je potpisal da pristaje, inae se voli ciganiti za svaku lipu. Vaa je Bolnica osigurana kod Saturn osiguranja, a direktor Saturna ima zajedniki biznis s tom babom. Baba je premazana svim mastima. Sve to smrdi na opaku muljau, al boli me kurac, kaj ja imam s tim kaj oni muljaju. Meni je samo bitno da mi plate. Jebe mi se za ostalo. - Zanimljiva pria, ali tko to moe dokazati? - Niko. Ma to je sto posto dogovoreno... Zvadi mi zdrave jajnike, ja bum tuila Bolnicu, osiguranje bu platilo, a svi mi kaj smo tra- nu bumo podelili pinku. I doktor, i ravnatelj, i direktor osiguranja, i baba. Svi, u piku materinu. - I ti misli da je to dogovoreno? - Nego kaj. A taj doktor, kreten kaj je grekom babi upal zdravi jajnik bu najebal. Ili ne bu... Kaj ja znam. Bu moda dobil dvomjesenu suspenziju za operiranje desnih jajnika pa bu smel operirati samo leve.

Da, ini mi se da je taj stvarno kreten, promrmljam vie za sebe. *** Naveer svratim u eherezadu i nalaktim se na ank. Nisam imao boljeg izbora. Netko me potapa po ramenu... Smoljo. - Otkud ti, doktore? - S nekog dosadnog tuluma - slaem. Od muke mi je dolo da se napijem, a mislim da nema boljeg mjesta od eherezade. - Jel te mogu poastiti neim boljim? - Naravno. Odemo u sobu iza anka. On odmah vadi vreicu, razvlai bijele linije, fre novanicu. - Nego, doktore moj, reci ti meni jesi li zadovoljan tim poslom, mislim ovim to radi za Jedinka zadnjih mjeseci. - Ma, i te kako. Dobro i redovito plaa.

- A to, ustvari, radi?

- Pregledi, lijeenje infekcija, abortusi, i tako... - A ima tih abortusa? - Pa, tako... pet, est mjeseno. - I nije te frka? - Ma kakvi, pa mireki ih napravim. - A to ako se neto zakomplicira? - Meni se komplikacije rijetko dogaaju, ali ipak, za svaki sluaj, da sam pokriven, svaku njegovu uredno upiem kao hitan prijem pod dijagnozom abortus in tractu ili abortus incompletus. - to ti je to? - Pobaaj u tijeku. Napiem da sam zaprimio enu kod koje je pobaaj u tijeku ili je ve spontano pobacila, a ja to samo dovrio. - I kae, zadovoljan si.

- Jesam. - Dobar je Jedinko. Ima muda. Svaka mu ast. Ali ipak, pripazi se. Ima dobar posao, cijenjen si strunjak... ne treba ti neko sranje. Mnogi su se opekli. Odustani dok jo moe. Pogledam ga u udu. Iznad gornje usnice iscrtani mu brii od bijelog praha. Ko klaunu. Nisam bio siguran zajebava li se. Policajac koji preprodaje drogu sad mi dri moralno predavanje. - Ti koji mu, gotovo pa javno, dila drogu, sad meni... - Drag si mi - prekine me u pola reenice. - I zato ti prijateljski savjetujem da odustane dok je vrijeme. Mi smo ve preduboko zaglibili. Do grla smo u govnima. - Pa, hvala ti na savjetu, ali punoljetan sam, jebiga. - Ma, naravno, oprosti, ne znam to mi je dolo... Mlad si jo pa mi nekako dolo da ti pridikam. Oprosti, molim te.

12. Abortus artifitialis

Nakon uobiajenog jutarnjeg sastanka Banti zamoli lanove Etikog povjerenstva da ostanu. Osim Bantia i mene, tu su jo Soldo, Milerica i Domljanica. Odobravamo ili odbijamo zahtjeve za prekid trudnoa iznad desetog tjedna za koje nije dovoljna socijalna, nego mora postojati i medicinska indikacija. im ujem Bantiev unjkav glas, doe mi slabo. Za njega je medicina Sveto Pismo. Sve radi po pravilima slube, dri se zakona. Zato i stanuje u Zapruu, vozi kodu i ivi od plae. Ve i pomisao da je taj jajoglavi pred doktoratom i docenturom prerasta mi u psihozu. Bunti izlae sluaj. Mentalno retardirana ena, trudnoa u trinaestom tjednu, obitelj moli odobrenje prekida trudnoe. Prilog: Miljenje psihijatra da postoji medicinska indikacija za prekid trudnoe zbog duevne zaostalosti te tekog oblika depresije i epilepsije. - Mislim da nee biti prevelikih dvojbi oko ovog sluaja. Tko je za odobrenje? Svi dignu ruke, osim mene. - Mrkane? - pogleda me Banti iznenaeno. - Trinaest tjedana? Rano su se sjetili. - Pa nisu znali da je trudna. Jadnica je mentalno retardirana. ivi u Domu za osobe s posebnim potrebama. Iz ruku mu iupam nalaz psihijatra: Poliklinika za neurologiju i psihijatriju Dodig-Lasi, potpisao dr. Josip Dodig. - Privatna klinika. - to eli time rei. - Ajde ne pravi se blesav. Zna dobro to mislim. Platili su pa je napisano to se htjelo. Vratim mu papir. - Daj ne zajebavaj. Osim toga, ta je ena od naeg kolege patologa. Duvnjaka. Opa, to je novi moment, taj crv mi je ostao duan. I te kako. - Znao sam da su patolozi perverznjaci, ali ba da se pale na imbecile to je malo previe ak i za njih. Bolesno. - Ne seri! - uzrujao se Banti. - to se pravi lud? Ona mu je nekakav rod. Nisam pitao detalje, ne zanimaju me. - Ako se znala jebat, znat e i rodit - velim mirno.

- Molim? - A to ako ena poini suicid? Tko e biti odgovoran? - ubaci se Milerica. Stalno mu dri stranu, a to dodatno uvruje moj stav. - Tko e se brinut za dijete? - nadovezuje se Domljanica. - Caritas, tamo jako vole djecu, osobito kuhari. - Jako duhovito. - Znai svi u komisiji su za, osim tebe - pjeni se Banti. Dovoljno je da samo jedan lan komisije bude protiv i zahtjev se odbija. - Da. Ja nisam ubojica. - Dobro... Toliko o kolegijalnosti - procijedi Banti, ustane, pogleda me i izjuri iz sobe. Da se pogledom moe ubiti, pao bih mrtav.

13. Dik
Slagao sam pasijans na kompjutoru kad je u sobu uletio Banti. Stalno hoda s gomilom nalaza i do u detalje ispisuje svaku povijest bolesti. Sve slie na dnevnik usidjelice. Jo samo fali kad se pialo i sralo. Sudsko-medicinski vano je imati ispisane sve papire, govorio bi. Tako si pokriven u sluaju tube. - Loe si mi volje - velim. - Ma desilo se sranje. - Kakvo? - Zna Kovaiku, iz Ministarstva. - Da. - Godinama lijei sterilitet. Ostala je trudna nakon ICSI-a. Do 22. tjedna sve je bilo u najboljem redu, tlak, eer... Napravio sam joj biopsiju posteljice, uredan kariogram. - I to se desilo? - Intrauterina smrt ploda. - Jebiga, to e. Nisi ti kriv. - Ma znam, al ipak, nije mi svejedno. Toliko se, jadna, napatila. - Stvari previe uzima k srcu. Ne valja ti to. Vizita!, vikne netko iz hodnika. Kovaika razlila svojih sto dvadeset kila po krevetu. Trudnoa ju je dodatno izobliila. Gui se u jecajima. Na rubu kreveta sjedi joj mu i dri je za ruku. Kako izgleda, nije ni udo da je opet ispao muak. Oi su im crvene, kapci oteeni. Oplakuju svoje neroeno. - Ddddoktore, to se dogodilo? - jeca. Ppppobacila si, umalo mi je izletjelo. Banti stoji ko pokisao. ini se da je i on na rubu plaa. - Naalost, tako je priroda htjela. Pozitivna selekcija, pomislim. - Jesam li jjja kriva? - Nemojte kriviti sebe. Ni vi, ni ja, nismo mogli nita. Intrauterina smrt ploda deava se iznenada,

nepredvidivo. Dananja medicina je tu nemona. Sad ste nam glavna briga vi. Moe doi do poremeaja koagulacije to moe rezultirati tekim krvarenjem. Zbog toga emo vam prvo napraviti analizu faktora zgruavanja krvi i ukoliko nalazi budu uredni krenut emo s indukcijom. - Koliko e to trajati? - pita mu. - Teko je to rei. Sve ovisi o tome kako e gospoa reagirati na lijekove koje emo joj dati za izazivanje trudova. Do nje lei jo jedna iz teke kategorije. Trudna je tek dvadeset pet tjedana, a ve je razvila teku gestacijsku hipertenziju. Dijete joj u dva tjedna nije dobilo ni grama. Nikako da joj reguliramo tlak. Jutronji je 180/120 i to na maksimalnim dozama antihipertenziva. Preglupa je da shvati ozbiljnost situacije. Na nonom ormariu joj masni papir od bureka. - Kako ste, gospoo? - pita je Banti. - Dobro sam... Kad bum mogla doma? - Gospoo, vi niste svjesni ozbiljnosti svoje bolesti. Vi ete u bolnici ostati do poroda, a kad e to biti nitko ne zna. Nadam se da emo izgurati jo par tjedana. - Pa i doma morem leati. - Ne moete kui, gospoo - sad se i Banti iznervirao to je rijetkost. - Zar elite dobiti eklamptiki napad? - Ona ga tupo gleda. Oi joj tik uz korijen nosa. - Ve su se i doplerski protoci poeli kvariti, shvatite da ste i vi i dijete ugroeni, i pitanje je dana kad emo morati dovriti vau trudnou. - Gospon doktor, a moe jo jedno pitanje? - Recite. - A kaj je, puca il deec? - U ovom trenutku to je najmanje bitno. To e joj rei patologa, apnem Soldi. Nakon vizite, odem do kantine po novine i kavu. U sobi za kompjutorom sjedi Al Sadat i neto pie. Otpusna pisma ili izvjetaj Bin Ladenu. Ostao sam sam u ambulanti. Pregledavam nalaze koje su donijeli iz laboratorija. Sledim se nad Kovaikinim koagulogramom. Fibrinogen je mizernih 0,3. Raspadnuti fetus potroio joj je sve

faktore zgruavanja i od krvi uinio Svetu vodicu. Iskrvarit e odreu li joj nokat. Obuzeo me udnovat nemir, a prisilne misli poele mi kruiti glavom. Nisam im se mogao oduprijeti. Nalaz strpam u dep. U ormaru su poput vojnika u stroju stajale poredane epruvete. Uzmem jednu, napiem Kovai Mirjana i napunim je svojom krvlju. Za dva sata je pored fibrinogena pacijentice Kovai Mirjane pisalo 3,0. Srce mi je nabijalo, ruke se tresle, ui zaarile. Vratim se na Odjel. Vrijeme je ruku, nema nikoga. Temperaturnoj listi Kovai Mirjane priloim lani nalaz i povuem se u sobu deurnog - Kak si prijatel?- strese me neiji glas. Okrenem se. Na vratima stoji Al Sadat. - ta je tebe? Jesi zlo? - Ma, sve je u redu. - Malo izgleda zeleni. Brevie radi. Hahaha... Moram ubisati nalazi. Deuran sam. Sjedne i baci se na nalaze. Zvidi neto beduinsko. Na kompjutoru otvorim stranicu sportske kladionice. Krajikom oka gledam Gadafija koji prouava i upisuje nalaze. - Idem na ruak u kantina. Gladan sam ko bas - veli i ustane. - Pas, kae se pas. - Pa rekao sam bas. Izie fukajui. Priekam asak, onda pravi nalaz teke koagulopatije zataknem za liste, a lani bacim u smee. Vratim se kladionici. Odigram petsto kuna na Arsenal u gostima. Dolazi sestra Ivanica, uzima upisane nalaze i slae ih uz povijesti bolesti. ** * Ponedjeljak. U sobi za sastanke grobna tiina. Sjednem kraj Bantia. On miran, sputena pogleda. Stisnute ake dri u krilu. Oit mu je valjda jedini mii koji jo radi. ef ulijee kao vihor. Sjeda bez pozdrava. Prevre u rukama povijest bolesti. - Vjerojatno ve svi znate. U petak je zamalo umrla pacijentica Kovai... I to grekom lijenika. U klinikoj ustanovi, u dvadeset prvom stoljeu, pacijentica je iskrvarila. Is-kr-va-ri-la. I to prilikom rutinskog zahvata.

Ljutito tresne papirima o stol. Listovi se razlete. Uzme s dva prsta jedan i podigne ga visoko iznad glave. - Koagulogram! Kolega Banti je u petak inducirao pobaaj kod fibrinogena 0,3... Da, dobro ste uli, 0,3. To je katastrofa! To je sramota! To je nedopustivo! Zajapurio se, usnice stisnute, oi razrogaene, tetive na vratu zategnute... Ko Tuman na konferenciji za tisak. - Ali na listi je upisan uredan nalaz - tiho kae Banti.- Svi moete vidjeti da na listi pie 3,0... kolega Al Sadat je upisivao nalaze... fibrinogen je 3,0... - Pisalo je i na plotu - ljutito ga prekine ef. - To ete sve objasniti, ali na sudu. Samo to vas ovaj put niti smijem niti elim pokriti. Zbog takvih stvari studenti padaju na ispitu. Sramota... Da jedan specijalist, asistent Medicinskog fakulteta pred doktoratom, napravi takvu strunu pogreku, to je nedopustivo. Tresne akom o stol. E moj Bantiu, doktorat si sad moe nabit u dupe, mislim si. Ali prije nego si ga nabije, prepisat u zanimljive rezultate istraivanja do kojih si doao. - Molim doktora Zoria, efa Intenzivne, da nas izvijesti o stanju pacijentice Kovai. Izvolite, kolega. Zori ustane, nakalje se, duboko udahne. - Pacijentica Kovai je u petak kod induciranog pobaaja, a zbog razvijene koagulopatije, kod retiniranog pobaaja, uslijed gubitka krvi upala u hemoragijski ok. Sreom, na Kirurgiji su imali dovoljno nula-negativne krvi koju su nam hitno poslali. U zadnji as. Bolesnica je primila deset jedinica krvi. Stanje pacijentice i dalje je kritino. Kao to svi znate, u hemoragijskom oku... - Ne znaju svi - ljutito ga prekine ef gledajui u Bantia. - ... zbog hipoperfuzije bubrega, kod bolesnice je nastupilo i akutno zatajenje bubrega. Banti pone neto nesuvislo ponavljati o urednim nalazima. Onda se, u trenu, dekompenzira i pone vrijeati malog Arapa. Nikad ga nisam vidio takvog. Totalno rastresen, spominje Al Kaidu, Bin Ladena, 11. rujan... Izbezumljen, krene prema Al Sadatu. Isprijei mu se Juri, a Soldo skoi i uhvati ga oko struka. ake sijevaju u prazno. Prvi put otkako ga znam izgledao je opasno. Gadafi sjedi pridravajui rukama glavu. Mumlja neto nerazumljivo. Onda ef gubi i ivce i akademsku razinu: Mir! Koji je ovo kurac, bolnica ili plac! Na vratu mu iskoila jugularna vena, a kosa pala preko ela. inilo se kao da e iz koe iskoiti. Sramota! Lijenici da se ovako ponaaju. Sramota! Sastanak je zavren, a vas dvojica, za mnom!

Dok ustajemo, osjetim da je trenutak za simbolinu peripetiju. Netko treba dobiti Oskara i za sporednu ulogu. Jebe kraj ako nitko ne poentira. Bez relativizacije, tragedija ne moe biti cjelovita. - Ali kolege, molim vas - kaem vrlo odluno - lako je biti general poslije bitke. Teko mi je povjerovati da bi kolega Banti, u iju smo se strunost svi mogli uvjeriti, napravio takav gaf. Nije mi cilj sad istraivati kako i zato je dolo do greke, nego bih htio da se svi ponesemo kolegijalno i pokuamo, koliko je to mogue, pomoi kolegi. - Lijepo je od vas to pokuavate obraniti kolegu, ali kako opravdati nekoga tko je kod dokazane koagulopatije inducirao pobaaj. To se vie nigdje na svijetu ne moe opravdati. ena je upala u teki hemoragijski ok od kojeg su joj stradali bubrezi... Moemo samo moliti Boga da ne umre. Sad je zadnji in tragedije cjelovit. Zastor se sputa. Dolo mi je da se naklonim publici. Pozovem ekipu u kantinu.Trudim se biti potresen i zabrinut. Naruimo kave. Putam ih da svak poneto kokodakne. - Strano je to to se desilo. - Ja jo ne mogu vjerovati da se desio takav propust. - udi me za Bantia, on je tako pedantan. - Na listi je bio upisan uredan nalaz. - Gdje bismo stigli da sve upisane nalaze kontroliramo. - To je tono, ali krvnu grupu i fibrinogen treba deset puta provjeriti prije zahvata. - Dobro veli, nije to urin. Trebao je provjeriti. - Sad je kasno. - Tko je upisivao nalaze? - Hasan. Izgleda da je umjesto 0,3 upisao 3,0. - udim se i za njega, pa on se stvarno trudi i radi. Na koncu ja poentiram. - Ali kolege, treba i njega shvatiti... Oni vam itaju sdesna nalijevo. Svi me samo znaajno pogledaju. Jutros nitko nije raspoloen za moj tip humora. Malo-pomalo drutvo se razilazilo. Ostanu samo muki.

Dnevni ritam pijenja kava u kantini bolje spaja ljude s raznih odjela nego svi sastanci i sve operacije. Predveer, skoro kao i ujutro, usklaene bioloke satove bijelih kuta, u nekom trenutku magnetno privue ank. Sjedim s Mataniem i ekipom s Kirurgije. A onda njemu zazvoni mobitel i svima stanu stizati poruke. Hitno ih zovu u salu. Kao dobro uvjebana vojska, kao vatrogasci, za par sekundi sve kirurko osoblje naputa kantinu. Za njima ostaju nepopijene kave i sokovi... Matani u urbi zaboravi mobitel. Predam ga konobarici Dariji i vratim se na Odjel. Pregledam nalaze, promuvam se po sobama, pogledam Dnevnik, pa se ponovno spustim do kantine. - Jel bio Matani po mobitel? - pitam Dariju. - On je jo u sali. Dala sam ga njegovoj djevojci. Onoj maloj, slatkoj, kaj specijalizira kod vas. - Lovriki? - E, da, njoj. Uzmem tri hladna piva i vratim se u sobu. Mozak mi brzo radi. Otvorim jedno i okrenem Lanin broj. Lana je bila najjebozovnija sestra nae klinike. Pojebala se s pola Bolnice, ona druga polovica je drkala na nju. Nije prolo ni pola sata kad netko kuca. Po nainu kucanja odmah sam znao da je ona. Imala je dugu crnu kosu i izraz lica kao da je upravo nekome rekla - odjebi. Umjesto pozdrava uvalim joj jezik. Prihvati ga kao pti crva. Haljinu joj zadignem do bokova, a nju podignem. Ona splete noge oko mog struka i stisne ih kao klijeta. Vrat joj mirii na trenje. Sve bez ijedne rijei. Nabijem je u ormar, gaice odmaknem u stranu i ukliem. Osim glasnog disanja, ulo se samo kloparanje vrata ormara. Kad smo svrili i odmakli se, vrata su pala. Sruimo se na krevet i neko vrijeme gledamo svak u svoju toku na stropu... Sve bez ijedne rijei. im je otila u kupaonicu iz torbe joj izvuem mobitel. Na zaslonu fotografija mua i sina. Otvorim poruke i utipkam: Mogu li ti doci u deurstvo? Ovlazim se im pomislim na tvoj kurac. Poruku poaljem na Mataniev broj i mobitel vratim u torbicu. Nadam se da jo nije gotov s operacijom. Nakon druge eve poaljem mu novu poruku: Zato mi se ne javlja? Luda sam za tobom. Nitko me nikad jo nije tako dobro jebao. Probudim se u sedam. Sam u krevetu. Nisam ni primjetio kad je Lana otila. Otuiram se, obrijem, sredim i spustim u kantinu. Tamo sjedi Soldo i ita novine. - ta ima, stari? - E, trebao si vidjet ono maloprije. - Koje?

- Sjedim s Mataniem i pijemo kavu. Pria mi kako su cijelu no operirali, kad uleti mala Ivana. - Lovrika? - Da. On ustao, rairio ruke da e je zagrlit, a ona pljas. Zviznula mu je takvu amarinu da se ulo do traume. Onda je izvadila mobitel i bum, svom snagom u zid s njim. Raspao se na tisuu komadia. Evo ti, pa si sad zovi onu svoju kurvu, urla. Njemu nita nije jasno. Oe je zagrlit, a ona pljas po drugom obrazu. Jo ga je i zalila kavom prije nego je odjurila. Sutradan, na jutarnjem sastanku Lovrika je Lani rekla: Kurvo!, tako da su je svi mogli uti. A svi su i tako ve sve znali i stoiki strpljivo ekali da se odrade sve te oekivane epizode. Oi su joj bile crvene i oteene. Sjedila je sama u zadnjem redu. Jedino Lani nije ba bilo jasno o emu se tu radi i kao da je bila malo zabrinuta za svoju memoriju. Nakon nekoliko dana svi smo bili pozvani na Tomievu svadbu. Pozvao Tomi pola Bolnice u fini podsljemenski restoran. Priem Lovriki. - Mislim da je vrijeme da zakopamo ratnu sjekiru - kaem. Ona stoji uz ank i blago se nasmjei. Pije crno vino. - Ne znam to vam je bilo... - Ne vi, govori mi ti - prekinem je. - to ti je bilo kad si me na viziti onako ponizio pred svima. - ao mi je ako sam te povrijedio. Sad ti se ispriavam. Bio sam loe volje, preoptereen poslom... Jednostavno sam puko... Stvarno nisam imao namjeru. Poslije mi je bilo krivo ko psu. Ve due vrijeme ti se elim ispriati, ali ti ni da me pogleda. Digla je pogled prema meni. Dva velika zelena oka. - Evo, pogledala sam te. - Evo, iskreno ti se ispriavam. Osmjehnula se i pruila mi au. Natoim joj vino. Matani je sjedio sam za stolom i pio dok je njegova ekipa s Kirurgije uivala u vlaku koji su formirali, vijugajui izmeu stolova. Kad je bend poeo svirati lagane stvari, pozovem je na ples. Odloila je au i glavu mi naslonila na rame. Torta na pet katova oznaila je vrhunac zabave. Gurali su je na kolicima do sredine sale. Kad su poele govorancije, mala je bila ve toliko pijana da sam je morao pridravati. Izveo sam je na svjei zrak. Puhao je povjetarac i bilo je ugodno. Sjeli smo na stepenice. Iznutra je dopirao smijeh.

Ruku sam joj stavio na bedro i poeo milovati. - Malo mi se vrti - rekla je. - Da proeemo? - Moe. Stigli smo do ruba ume. Tu nas nitko nije mogao vidjeti. Lagano sam joj dotaknuo usnice. Stajali smo tako priljubljeni nekoliko sekundi. Onda osjetim njenu toplu ruku u gaama.

14. Abortus criminalis

Nije bilo loe raditi za Jedinka. Rutinski pregledi, infekcije, abortusi. Nije traio nita specijalno. Djevojke bi dovodili i odvodili utljivi, mrani tipovi. Bili su slubena pratnja umjetnicama iz eherezade. to se novca tie, nisam se mogao poaliti. Plaao je dobro i redovito. Njegove cure sam odraivao vikendima, u deurstvu. Daleko od svjetala nonog ivota, izgledale su jadno i bijedno, kao da im je istekao rok trajanja. Jednog kinog popodneva, u svojoj sobi u Klinici, drijemao sam s rastvorenim novinama na prsima uz neki pretpotopni kaubojac. Kad je herojska amerika kojica uz neopisivu buku trublji i pucaine pravedniki zajuriala, prebacio sam se na polarne medvjede. Narator dramatinim glasom objanjava da e, nastavi li se globalno zatopljenje i nestane li leda u Hudsonovom zaljevu nestati i medvjedi. Trgne me lupanje po vratima... Pukovnik. ovjek s oraki izboranim licem, najizbrazdanijim koje se moe zamisliti, s njim neki panj-humanoid i sitna djevojka. Po oima joj se vidjelo da je plakala. Bila je malo drukija od ostalih koje je Pukovnik dovodio... Ljepa i profinjenija. On je uhvati za nadlakticu i povue u sobu. - Zdravo, doktore. - Kojim dobrom, Pukovnie? - Imamo jedan problemi, ustvari, ona ga ima - pokae na curu. - Kakav? - Trudna je. Upalim ultrazvuk. Na ekranu se pojavi slika fetusa. Cucla palac. etiri srane komore pravilno se steu i oputaju. Kraljenica izgleda poput tranica. I bez mjerenja, jasno mi je da je trudna najmanje etiri mjeseca. Biometrija samo potvrdi moju procjenu, vrijednosti odgovaraju za 18 tjedana trudnoe. - Preveliko je - pokuao sam izgovorit to mirnije. - to je preveliko? - Pa, trudnoa. Ne mogu prema zakonu... - Ajde, doktore, ne zajebavaj, ko jebe zakon - prekine me. - Nismo mi socijalna ustanova. Oisti to, i dovienja. Djevojka je plakala. Ponavljala je: Moja beba, moja beba, kao da mantra.

- Zauti, kurvo! - oamari je Pukovnik. Glava joj odleti ustranu, prsten zacrveni obraz. Dok ga ispraam do vrata, Pukovnik si masira zapee. - Sluaj Pukovnie, trudnoa je prevelika - tiho kaem. - Sluaj ti mene, doktore. Ne elim se puno raspravljati ni objanjavati detalje. Sutra ujutro dolazim po nju. Ima da mi je vrati praznu. - U dep mi ugura debelu kuvertu i potapa me po leima. - Ovo je od Jedinka. Pogledam ga, u oima mu luaki sjaj. Taj pogled mi je govorio da se uhvatim kirete i abortusklijeta. Nisam imao puno vremena, odluim se za instrumentalno dovrenje trudnoe. Induciranje pobaaja prostaglandinima potrajalo bi predugo. Doekala bi sutranju smjenu, a to bi bilo preriskantno. Vratim se u ambulantu i sjednem meu njene noge. Bedra su joj puna plavih, zelenih i crnih hematoma. - Kako se zove? - Olja... Hou li umrijeti? - Nee. Sarkastino se nasmijeila. Kad sam joj ubrizgao Dormicum u venu, glas joj se produbio i usporio, kao singlica na trideset tri okretaja. Na stolu sdesna, poredani na zelenoj kompresi, lee: kireta, Hegarovi dilatatori, klijeta, sonda... Sve uredno. Podsjeaju na sprave za muenje. Prvo iscuri plodova voda zamuena krvlju. Slijeva se u lavor ispod njenih nogu. Nekoliko toplih kapi trcne mi po licu. Znoj mi klizi niz lea dok abortus-klijetima upam komade fetusa iz maternice. Noica koju sam izvukao veliine je mog malog prsta. Na jednom kraju je pet malih prstia, a iz drugog viri krvava glava bedrene kosti. Na prstiima minijaturni nokti. Onda izvuem donji dio trupa s drugom nogom. Prekinuo se u razini oita. Crijeva se ljuljaju drei se za mezenterij, a unutarnji se organi rasuli uokolo. Hvatam ih pincetom i slaem na zelenu kompresu. Oko njih se iri tamna mrlja krvi. Jetra, bubrezi, slezena, sve minijaturno, kao bonsai. Gornji dio trupa izvuem u drugom pokuaju. Nekoliko je rebara probilo kou i stralo. S glavicom, nastane problem. Mrvicu je prevelika da je zahvatim klijetima. Psujem. Hvata me nervoza. Stavim ultrazvunu sondu na trbuh. Sestra Lea stoji kraj mene i gleda negdje ustranu.

- Dri! - naredim joj. S izrazom gaenja ona preuzme sondu. Dri je s dva prsta. Na ekranu se pojavi slika. Na crnoj pozadini bijele se kosti lubanje i nijemo zijevaju klijeta. Gledam u ekran i hvatam u prazno, kao da u lunaparku hvatam plianu igraku. Nekoliko puta uspijem obujmiti glavicu elinim kracima, ali im stisnem, ona iskoi iz klijeta i ko loptica se odbija o stjenke maternice. Nakon desetak minuta, dugakih kao vjenost, uspijem je fiksirati. Oprezno zatvaram klijeta sve dok ne krene. Kao kad pukne orahova ljuska... Polako, rotirajuim pokretima izvlaim instrument. Na samom vrhu klijeta, stisnuta u elinom zagrljaju, visi mala glava. Kroz napukle kosti lubanje cijedi se PATIENT: DR. DANKO MRKAN mozgovina. Sestra Lea izjuri van... Povraa. Na zelenoj kompresi, ko iskidana lutka, lei mali fetus. Izoblienu glavu prislonim uz vratni batrljak kraljenice. Poput malenih crva iz trupa vire vratna arterija i vena. Iz arterije jo kaplje. Posloim sve da budem siguran da nijedan dio ne nedostaje. Od tjemena do pete gotovo je dvadeset centimetara. Kompresu odnesem u zahod. Pustim vodu. Gledam kako krvavi komadi mesa nestaju u pjenuavom vrtlogu... Onda se povrina umiri... Na mirnoj vodi, poput bove, pluta minijaturna glava. Oi irom otvorene, kao da me gledaju... Uzmem zahodsku etku i luaki je nabijam u koljku... Nabacam toalet-papira... Putam vodu... Prska posvuda.... I glavica nestane... Gledam za njom... Nema je vie... A onda u umirenoj, glatkoj povrini vode ugledam svoj iskrivljeni odraz. Nita ne smijem prepustiti sluaju. Vratim se u ambulantu, sjednem za stol i sloim povijest bolesti. "Pacijentica je primljena u 17. tjednu trudnoe radi zapoetog spontanog pobaaja. Prilikom pregleda ustanovio sam da je vodenjak pukao, a noice ploda bile u rodnici. Sve to sam mogao uiniti bilo je samo da dovrim zapoeti pobaaj. Bolje je da ja komadam neeljeno dijete, nego da Jedinko komada mene, tjeio mi je mozak neistu savjest. Kad sam sredio papire iz kojih se jasno vidi da sam napravio sve po pravilu slube, stanem pod vrui tu. Dugo sam se trljao sapunom, prljavtina mi se uvukla duboko pod kou. Tek kad sam poeo brojiti novanice, primijetim da mi se ruke tresu. Iz ormara izvadim ampulu Dolantina i odlomim joj vrh. U pricu uvuem sadraj, uem u plavu, debelu venu i ubrizgam. Vjetar je otvorio prozor i povijao zavjese u mom smjeru. Zvukovi izvana postajali su sve meki, sve tii. ** * Nema gore stvari nego kad ti se policija pone mijeati u posao. Jutros su me posjetila dva inspektora. Njukaju uokolo kao lovaki psi i postavljaju unaprijed nauena pitanja, jedno gluplje od drugog. O medicini znaju manje i od Al Sadata. Mogli su se malo i pripremiti za razgovor.

Neka Olga Jemljanjenko je nasmrt pretuena. Nali su je u Maksimiru. Plutala je jezerom smrskane lubanje. Tjedan dana prije pobjegla je iz Seherezade. Zaklon je nala u enskoj kui. Tamo su je nagovarali da sve prijavi policiji. Onda je nestala. Ilija mi je to juer javio. Kae da su se svi iz traffickinga digli na noge. Prije nego je ubijena, navodno je puno ispriala policiji. To je bio njezin drugi bijeg. Nekoliko tjedana ranije, sklonila se kod neke svoje stalne muterije, psihiki bolesnog tipa ludo zaljubljenog u nju. Bila je trudna, a ovaj ju je htio eniti jer je bio uvjeren da je dijete njegovo. Sve je prijavio policiji i pokuao za Olju ishoditi papire. Planirali su otii njegovim u Bosnu. Prijava je zavrila u Ilijinoj ladici, a on je to odmah dojavio Jedinku koji je isti dan poslao kaznenu ekspediciju. Kad su ih pronali, njemu su ekiem smrskali obje ake, a nju kaznili prekidom trudnoe. Inspektori su sjeli nasuprot mene i zapalili cigarete. Trudili su se da pomislim da o sluaju znaju puno. - Olja Jemljanjenko? Otkud bih znao? - kaem najmirnije to mogu. - I molim vas ugasite cigarete, puenje je zabranjeno. Pokaem na znak na vratima. - Mislili smo da se moda sjeate. Ne dolaze ba svaki dan ukrajinske prostitutke na pobaaj. - Ja ne gledam tko su i odakle moje pacijentice. Meni su sve jednake. - Osim toga, doznali smo da je bila u visokom stadiju trudnoe. Izjavila je i da su je prisilili na pobaaj. - Stvarno se ne sjeam. Pa kod nas svakodnevno pobacuju. Da sam internist, sigurno bih se sjetio, ovako... - Moda se sjetite ako pogledate povijest bolesti. - On otvori povijest bolesti i ita: "Pacijentica je primljena u 17. tjednu trudnoe radi zapoetog spontanog pobaaja. Prilikom pregleda ustanovio sam da je vodenjak puknuo, a noice ploda... itd, itd, "...instrumentalno dovren pobaaj koji je u tijeku. Bumovom kiretom odstranjena zaostala posteljica... Antibiotska terapija Ketocef 3x1,5 g. - Je li vam sad poznato? - Sad se sjeam, noice ploda su visile iz rodnice. - Nita vam nije bilo sumnjivo... Niste procijenili da sluaj treba prijaviti. - Zato? Ni prva ni zadnja koja je pobacila. Ja sam samo struno dovrio pobaaj, evakuirao zaostali sadraj iz materita i zatitio je od infekcije. Sumnjiavo su listali papire. - Da li ju je netko dopratio?

- Otkud bih to znao. Jedva da se sjeam i ene. Na pitanje je li mogue da je netko prije dolaska zapoeo pobaaj, odgovorio sam da je mogue. Gledali su me zbunjeno. - Moe li se rei to je kod gospodine Jemljanjenko bio uzrok pobaaja? - Teko je to rei. Moda zbog visokog stupnja HLA podudarnosti izmeu majke i oca i prisutnosti citotoksinih protutijela prema oevim leukocitima... A moda joj je netko jednostavno zabio prljavi kolac u maternicu. - Gospodine doktore, ovo je ozbiljan sluaj i molimo vas da se tako i ponaate. - Ja sam vrlo ozbiljan. Poslijepodne je doao Smoljo. Bio je zabrinut. - Ta Olja, jel bila kod tebe na abortusu? - Je. - Ovi iz Odjela za trgovinu ljudima krenuli su u pravu ofanzivu. Moramo dogovoriti taktiku. Stvar je izmakla kontroli. Izgleda da je Olja previe ispriala policiji. - A kakve ja veze imam s tim? - Kakve!? Misli da nee doi pronjukati sve pobaaje unazad godinu dana. I da im nee biti sumnjivo da su zbog spontanog pobaaja sve Jedinkove kurve dole ba k tebi? - Neka dokau? - Ma, daj se zbroji... Posluaj me. Prijateljski te savjetujem... Ovdje je popis. Pruio mi je list papira. Protrnuo sam. Znao sam poimence svaku koju su mi doveli. - U piku materinu! Ne mogu vjerovati! Od deset abortusa koje sam napravio za Jedinka, devet je na jebenom popisu. - Sluaj me. Nai te povijesti bolesti. Moramo ih se rijeiti. Pogledam na sat. - Jebem mu mater... Prolo je pet. Kancelarija gdje svi arhiviramo otpusna pisma je zakljuana. - Nema rezervni? - Pitat u istaicu.

- Ne, ne, stani... Nitko nita ne smije znati. - Ma, samo klju... - Pusti, ti ne zna, kad ponu s istragom ispitat e sve, od portira do ravnatelja, pa ti onda objanjavaj to si popodne radio u kancelariji. - to emo onda? - Ti si ovdje do jutra? - Da. - Doi u oko ponoi. Nee biti problem provaliti u kancelariju. - Odlino. - Onda, u pono - kae i ode. Bio sam uzdrman. Tijelo kao da mi bubri i neto ga trese. Bilo je nemogue misliti. Upao sam u klopku. Policija je stezala obru. Otvorim bocu viskija, pijem iz boce. Sa svakim gutljajem osjeam se bolje, strah se razblauje i sve hrabrije proviruje nada da e Smoljo sve zatakati... Ali ruke, one i dalje izdajniki drhte, nepodnoljivo nezahvalno, razmaeno trae svoju utjehu... U ambulanti pripremim Dolantin, vratim se u sobu, okrenem klju, sjednem na krevet, zavrnem rukav... Lagano tonem u san. Ispod mene gori vatra. Jezici plamena dopiru, ali ne peku. Na vrhu vrtuljka sjedi Saturn. Kosa mu je masna i raupana, oi staklaste. Iz plamena vadi djecu i prodire ih. Uzima ih punu aku i trpa u usta, a zatim povraa krv i iznutrice. Osim pucketanja vatre ujem krckanje kostiju. Oko moje glave maleni fetusi mau arenim krilima. Ubojico, ubojico, viu. Zubi su im sitni i otri, poredani u tri reda, kao vojnici. Na drugoj strani polja - vjeala. Na njima vise djevojice u dokoljenkama i kariranim haljinicama. Niz bedra im tee krv. Pokuavam pobjei, ali leim u mrtvakom sanduku, ne mogu se pomaknuti. Lupam po poklopcu, nitko me ne uje... tup, tup, tup... Otvori! Otvori! Otvori! Gledam oko sebe. Sve crno. Netko lupa po vratima. ekam da se oi priviknu na mrak. Polako razaznajem predmete u sobi. Otvori, ja sam, Smoljo! U kancelariju smo uli bez problema, neujno. Smoljo je otvorio vrata kao pravi profesionalac. Kancelarija je mala prostorija bez prozora, s pisaim stolom, kompjutorom, stolicom i kutijama naslaganim po datumima. Jedna na drugoj, kutije su dosezale strop. Upalim kompjutor i upiem traena imena. Na ekranu bijesnu podaci. Naem sve ene s popisa i izbriem im podatke... Svima osim Olji. Jo treba ukloniti pisane tragove. Sve povijesti bolesti su u kutijama. Dok izvlaim jednu,

toranj se zaljulja i sve pone padati po meni. Stotine papira raspu se po kancelariji. - A u piku materinu! - Neko e nas uti. - Tiho. Zaujem lupanje klompa po bolnikom hodniku. Primie se. - Ti ostani unutra - kaem Smolji i iziem. Ispred sobe je sestra Marija. - A to ste vi, doktore. Pa to radite? ula sam buku, kao da se neto sruilo. Pobojala sam se da nije pozlilo nekoj pacijentici. - Bez brige. Trebaju mi neke stare povijesti bolesti. Piem doktorat pa skupljam podatke. Bio sam nespretan i napravio mali nered. - Da vam pomognem? - Ne treba, hvala, brzo u to srediti. - U redu, laku no. - Laku no. Pronaemo sve papire. Smoljo ih strpa u torbu, promrmlja da e sve biti u redu, da sve prepustim njemu, i ode. Trebao mi je itav sat da pospremim nered, da uspravim sruene tornjeve. Ujutro me probudi Soldo, tono u sedam je doao na posao. *** Stube kojima smo sili u podrum bile su toliko strme da smo se sputali postrance. Zidovi natopljeni vlagom obrasli su zelenkastom plijesni. Na nekoliko mjesta vise grozdovi smeih gljivica. Po podu, kao rasuta ria, miji brabonjci. Na dnu stepenica su elina vrata. Netko ih je dodatno ojaao zakovicama i debelom elinom ipkom. Otvara ih se kljuem veliine dlana. Dok su se otvarala, cvilila su i kripala kao da ih boli. Iza takvih vrata ne moe biti nita dobro. Od njih se pruao dugaak, mraan hodnik. S obje se strane niu vrata slina ulaznim. Kao da smo uli u kompjutorsku igricu horor-labirinta. Preko lica nam se lijepi pauina. Osim po vlazi, smrdi i po govnima. Uemo u zadnju prostoriju. Na stropu treperi arulja bez sjenila, nema snage da osvijetli

cijelu prostoriju. I ona je, kao i ovjek ispod nje, na umoru. Baterijskom lampom Pukovnik osvijetli ovjeka na podu. Leima je oslonjen o zid, ruke mu vezane na leima, brada pala na prsa. Hlae su mu poderane, koulja puna krvavih mrlja... Jedinko ga uhvati za kosu i podigne mu glavu. Lice mu je oteeno i izoblieno kao kod teke alergije. Oko oiju mu crni podljevi, nos iskrivljen, usnica se raspukla. Kad sam ga, onako unakaenog, ipak prepoznao, obuzeo me divlji strah. Visoko u grlu, srce mi je sumanuto udaralo. - Pajo! - apne Ilija. - Na je Pajo ubaeni agent - procijedi Jedinko. - Drimo ga na oku ve dugo, otkako ga je Zefo vidio da potajno fotografira robu u skladitu. Mejlom smo mu poslali virus, a onda i strunjaka da mu popravi kompjutor... Fajlovi su bili krcati, skupljao je mjesecima. Da vam je samo vidjeti ega tu sve ima. Svi smo mogli najebati. - Zloko - doda Pukovnik. - Na e zloko noas zaplivati Savom... Ribica mala. Hehehe... - smijao se uvlaei zrak kroz stisnute zube. - U kurac, svi smo mogli najebati! - grizao je Ilija donju usnu. - Valjda smo ga otkrili na vrijeme. - ubre pokvareno! - vrisne Smoljo, klekne kraj Paje i pljune mu ilavi, uti, puaki hraak u lice. Iz hlaa izvue pitolj i ugura mu ga u usta. uo se udar metala u zube. - Smrade, bio bi mi posebni uitak da te ubijem! - Gri mu se lice ko bijesnoj zvijeri, oi divlje strijeljaju. Drei pitolj Paji u ustima okrene se prema nama.- Ko e!? - zaurla. - Ilija gleda u vrhove svojih cipela. U ruci mu dogorijeva cigareta. - Jel me uje, Ilija? - to? - Ko e ubiti smee? Ilija ukoen, skruen, ni traga nadmenosti, zamrznut u trenu, kao izrezan sa stare fotografije. Plavkast dim leluja mu izmeu prstiju ko prljava DNK uzvojnica. - ekaj Smoljo, ne moe tek tako... Smoljo ustane i odvlai Iliju iz prostorije. - Doi, trebam te. Pogledam na sat. Pola dva. Vrijeme puzi. uje se samo Pajino teko disanje. U prsima mu kripi i piti kao da mu zrak razdire plua. Na drugom kraju podruma, zakriveni mrakom, Ilija i Smoljo raspravljaju ispod glasa. Kad su se vratili nisu izgledali sasvim svoji.

- Vas dvojica - pokae Smoljo na Jedinka i Pukovnika - vi ete veeras na nekoliko dana otputovati iz zemlje. Treba vam dobar alibi. Policija e prvo posumnjati na vas. Tko zna to im je ubre ve isprialo... Sutra u ovo vrijeme, ja u se rijeiti Paje. Forenziari e utvrditi tono vrijeme smrti, a vi ete tada ve jebat kurve u Munchenu, Beu ili gdje god elite... Ilija i doktor nisu nita uli, nita vidjeli... Jel tako, Ilija? Umjesto odgovora, Ilija zapali novu cigaretu. Iziemo van. Stopljene kronje crne hrastove ume kojom je kuerina okruena, neprobojna su zapreka zvukovima grada, ak i vjetru, pa mrkli mrak i tiina ine mjesto jezivim. Samo iznad naih glava komadi je neba posut zvijezdama. Povremeno, zlokobno zakrijeti neka nona ptica. Svojim Porsche Cayenneom Jedinko s Pukovnikom otperja prvi. - to emo sad? - upita odmah Ilija. - Rekao sam ti ve - hladno odgovori Smoljo. - I ti e to samo tako? Smoljo oduti. Ilija i ja krenemo, Smoljo ostane stajati pred kuom. Kad sam se okrenuo, u crnilu je zlokobno sjajio samo ar njegove cigarete, kao iskra poara. Dugo smo vozili pranjavim makadamskim puteljcima. Kad smo trei put proli kraj farme pilia, shvatio sam da se vrtimo ukrug. Nakon vie od pola sata izbijemo na glavnu cestu. utimo, svak uronjen u svoje misli. Poela je sitna, dosadna kia. Ni boca viskija nije mi pomogla da zaspem. Najdua no. Da sam ipak pred zoru zaspao znam po snu, mori u kojoj Pajina ena mijea gust, zeleni napoj u kotlu iz kojeg viri zgrena ruka. Ubio si moga Paju, govori mi. Ubio si mog dragog! Sada me mora jebati... Doi... Jebi me ljubavi... Umjesto ruku, ima kokoje noice s dugim, povijenim kandama. Zadigne suknju, kande mi zarije u vrat, ugura mi jezik u usta... Sve to gledaju njena djeca. Probudim se rano, sav u znoju. Tekom mukom ustanem, otuiram se. Ruke mi drhte. Nisam otiao na posao, nego do Ilije u ured. Sjedio je nagnut nad novinama. Bile su otvorene na osmrtnicama. Kao da je ve traio Pajinu partu, iako likvidacija tek slijedi. Pepeljara je bila puna. Izgledao je ko izbljuvan. Dakle, metak u zatiljak, rekao je umjesto pozdrava. Iz ormara je izvadio bocu Balantinesa.

Puno smo pili, malo priali... Pajin duh ve je sjedio izmeu nas. Narednih nekoliko dana Pajo nas je gledao sa svih naslovnica. Nije bilo novina koje nisu pisale o nestanku inspektora Pajia. Prilog u Dnevniku trajao je punih pet minuta. Smolju sam ponovno sreo u eherezadi nakon desetak dana. Bio je uniten kokainom. Raupan i neobrijan, staklastog pogleda i oteene face, trusio je viskije. im bi iskapio au, konobar bi mu ulijevao novu dozu. Kad me ugleda, izgrli me i izljubi. Odemo u Jedinkov ured. O ubojstvu je priao kao o sinonjem provodu. Nije pokazivao ni trunke grinje savjesti: Na obali rijeke je kleknuo. Cijev sam mu prislonio na potiljak i opalio. Krv je iknula pola metra u zrak, a glava klonula. Ostao je tako par sekundi, kao da moli, a onda se prevalio na bok. Izlazna rana mu je od lica napravila kau. Umjesto nosa zjapila je rupa u koju bi mogla aka stati... Jebote, nisam ga mogo prepoznati, hahaha... Mogli smo gadno najebati, doktore. Snimao je sve nae razgovore, imao je fotografije, ak je mobitelom snimio i jednu primopredaju robe. Dobro da smo ga maknuli. Pukovnik se sve vrijeme bolesno smije, Jedinko paljivo slua i kima. Iza ponoi stigne Ilija. Istraga tapka u mjestu, kae. Sreom, Pajo im izgleda nije uspio dostaviti nikakve dokaze. Za njegovu smrt najvie sumnjie albansku mafiju. utim, gledam i sluam... I tako ve mjesecima. Kao zamantan vrtim se u paklenom krugu i tek sad mi pomalo iz dupeta dolazi u glavu da sam svemu oevidac, svjedok koji previe zna. Pitam se je li pravi trenutak da se otkvaim ostao neprimjetan i daleko iza mene. Cijeli mjesec, iz dana u dan, stvari su se polako smirivale. Onda su mi, jedne kine veeri koja niim nije slutila na dobro, pozvonili. Vjetar je zavijao. Nosili su crne kabanice od gumiranog platna s kojih su se kapi kie slijevale u potocima. Izgledali su ko sablasti. Nebo iza njih trgale su munje. Uli su bez pozdrava... Pukovnik i Smoljo. S njima je ula tjeskoba... Smolju sam tjednima izbjegavao. Od noi kad je ubio Paju vidio sam ga, izoblienog od kokaina i alkohola, tek dvaput, oba puta u eherezadi. Bojao sam ga se, grozio sam se njegove spremnosti na sve, njegove odlunosti da ubije u treptaju oka. - Kojim dobrom? - Imamo posla za tebe - prijee Smoljo odmah na stvar. Sjednemo. - Imamo jednu koju mora rijeiti. - Koliko je trudna? - Oko sedam mjeseci. - Sedam mjeseci!? Ne dolazi u obzir! - ta je tu problem?

- Smoljo, odluio sam prestati s time. Postalo je prevrue. - Stvar je delikatna... Ova je zadnja, vjeruj mi. - Dosta!!! Nema jebene anse! Gotovo je s time. - Ne seri... Tko te je izvukao iz govana? Radio si kriminalne abortuse, moji su ti ve dahtali za vratom, a ja sam riskirao svoj poloaj samo da sauvam tvoje dupe. - Jesi, i hvala ti, ali tako si uvao i svoje dupe. - Ne seri!!! Bez problema sam te mogao pustiti da se sam snalazi kako zna i umije. - ovjee, pa ovo to traite od mene je ubojstvo... Ma, zaboravi! - ekaj... Prvo da ti objasnim kako stoje stvari... Ne zna ije dijete nosi? - Ne znam i boli me kurac! - Dijete ministra prometa i veza. - Ma da je i Svetog Oca, rekao sam ti ne! Koji ste kurac ekali!? Da ga krste!? - Ministar je bio nepopustljiv... Tek kad je shvatio da ga drimo u aci i da e mu dijete s prostitutkom unititi i karijeru, i brak, i status, pristao je na nae zahtjeve. - A to su? - Odao nam je trasu budue autoceste. Ne moram ti rei da je Jedinko ve kupio desetak tisua hektara poljoprivrednog zemljita. - Ovo dosad mu nije bilo dovoljno? - Ne ide njemu loe, ali htio bi se i on, u ovim godinama, maknuti s ulice. - Jo e i fakultet upisat? - A, ne! To je ve sredio. I to ba u toj brani. Promet. Sruio je rekord Fakulteta. U etiri dana dao je sedam ispita. To jo nikome nije uspjelo. - estitaj mu u moje ime. - Vjeruj mi, isplatit e ti se... Cifra nije u pitanju. Lomio me Smoljo. Lomio sam se i sam. Ve ne znam to sve nisam uinio i ako je po zasluzi, preda mnom je runiji dio puta od onoga za mnom. Samo, tjeim se, jer znam, nije ivot ustrojen po zasluzi.

eemo rubom voljom drugih, ali valjda se svojom odlukom moe stati, ne uiniti kobni korak vie. Mogu li to? Je li ovo taj trenutak? Moram odrediti granicu. - Dobro, jo samo ovaj put!!! - zaurlam. - Ovo ti je zadnja... Ima moju rije. - Ali to e vas kotati jednu nulu vie. - Rekao sam ti da lova nije u pitanju... Dobit e vie nego oekuje. Preduboko sam zaglibio. Tonem sve bre. Moda je ovo ansa da se konano maknem od Jedinka, Pukovnika, Ilije, Smolje... Ipak, to nije moj svijet. Moda jo ima anse. Vrijeme je da kiretu objesim o klin i ponem s mirnijom budunou. Ne mogu se poaliti, dobro sam zaradio, ali tamo kamo to vodi, ne ide mi se. Da nije bilo Smolje, vjerojatno bih ve bio iza reetaka. Iako je psihopat, dunik sam mu. Sad u mu vratiti dug i svima zauvijek rei zbogom. S novcem koji su mi bili spremni dati mogu poeti novi ivot, moda otvoriti ordinaciju... Pristanem, dakle. Smoljo mi prui ruku i potapa me po ramenu. Djeluje zadovoljno. Sutradan su doveli enu na pregled. Bila je trudna tono trideset tjedana. Tridesetak joj je godina, lijepog je, ali neupadljivog lica, kosu vee u rep. Trbuh joj stri kao da je u njemu koarkaka lopta. Nikad ne bih rekao da pripada Jedinkovoj ergeli. - Ovo nee biti jednostavno. Ne mogu to napraviti u bolnici. A moe i potrajati danima. Trebat e mi sigurno mjesto. - Nema problema... Samo reci. Bit e kako ti kae. Ustanem i odem do prozora. Prebirem svaku od preostale tri solucije. Instrumentalno vaenje iskljuim odmah zbog milijun moguih komplikacija... - Ona mora roditi, ali tu imamo dvije mogunosti. - Ti odlui. - Prva bi bila da izazovem prijevremene trudove. Rodit e ivo dijete koje e onda trebati... jel... Imamo, dakle, tada rijeeno pola problema. Druga opcija je fetocid. Inicira se kalijev klorid u fetalno srce. To trenutano usmrti plod. Intrauterina smrt ploda nije rijetkost, a uzrok se ne moe utvrditi pa moe onda bez problema i u bolnicu. Tamo e se konstatirati smrt ploda, enu e obraditi, inducirati trudove... Mi ne moramo prljati ruke. Ni obdukcijom se ne moe nita pronai. Savreno ubojstvo... Osim toga nervira me djeji pla. - Hehehe... Djeji pla ga nervira... Jebote, gori si i od mene - smije se Smoljo. Kakav kompliment!

Sutradan, Smoljo me doveze do kue u Vukomercu. Dade mi klju od kue i ode. Dan je oblaan i prohladan. U dvoritu, izmeu rua izviruje crvena kapica vrtnog patuljka. Kua je uredna, kao da ve godinama nitko osim istaice ne ulazi u nju. U sobi je sve to trebam. Ultrazvuni aparat posuen od privatnika potpuno je nov i savren. Ne bi ga se posramila ni neka svjetska klinika. Iz Bolnice sam donio infuzije, kalijev klorid, ampule Carboprosta, Syntocinona, Prostaglandine... Sve to vadim iz torbe i shvaam da sam potpuno konfuzan, pola toga mi ne treba za ono to sam odluio uiniti. Tono u pet pozvoni Pukovnik. S njim je ena. Neobino je smirena, rezignirana valjda... moda drogirana. Polegnem je na krevet i otkrijem joj trbuh. U venu joj ubrizgam ampulu Apaurina, zatim alkoholom i jodom dezinficiram trbunu stjenku. Uzmem dugaku iglu, navuem kalijev klorid. Ultrazvukom prikazem fetalno srce. Nekoliko sekundi promatram kako se srani mii stee i oputa. Taman kad sam krenuo otrim vrhom igle probiti kou, ena panino skoi. Ugledam cijev revolvera. Dri ga s obje ruke pred mojim elom. - Policija, ruke u vis, obojica uza zid! - izdere se. Isti as, uz prasak se otvaraju vrata. U sobu nahrupe ogromna tijela u mrkim odorama. Na crnim maskama im izrezi za oi i usta. - to je ovo? Pogledom traim Pukovnika... Vidim ga kako dounikom rutinom migolji grmaljima iza lea. U prostoriju ue Smoljo... Pored njega stane Pajo... iv!? Ranama ni traga. Udebljao se u ovih nekoliko tjedana. - Pajo!? - iv i zdrav, kao to vidi. - I tako, doktore moj, i ti nama pade - sjetno e Smoljo. - Kakva je ovo zajebancija, Smoljo!? - Na tvoju alost, ovo uope nije zajebancija... Ilija i Jedinko te ve ekaju u Remetincu. - O, pika ti materina izdajnika! Smee jedno pokvareno! - urlam. Razletjet u se od bijesa... Krenem prema njemu... Udarac u glavu baci me na koljena. U ustima osjetim slankast okus krvi.

- Sve to sad izjavi, doktore moj, moi e se koristiti kao dokaz u sudskom postupku... I, kao to sam ti obeao, dobit e vie nego si oekivao... godina, mislim... Hahaha... Ruke su mi svezali na leima. Vani, pred ulazom, stajala je crna marica. Poela je kia. Ubacili su me u auto i zatvorili vrata. Dan se pretvorio u no. KRAJ

KIKA

Biljeka o autoru
Alen Bovi je literarni pseudonim dr.Ive Balenovia, etrdesetogodinjaka, lijenika ginekologa po graanskom zanimanju. U Konzorovoj biblioteci Godine nove, pod istim pseudonimom, Alen Bovi, objavljen mu je 2006. roman- prvijenac Metastaze. Roman je tiskan u tri izdanja te adaptiran za kazalite i igrani film. Kerempuhova predstava Metastaze proglaena je 2008. najboljom hrvatskom kazalinom predstavom, a igrani film Metastaze najboljim hrvatskim filmom 2009.