rije tridesetak godina literarni je kriti~ar opisao ne-volju u kojoj se na{ao pred zamolbom ocjenjivanja jedne knjige zavi~ajne proze. [tivo je po~injalo va-pajem nad okon~anjem prija{njeg na~ina ìvota kakvogsmo ba{tinili jo{ od vremena anti~kih pisaca. Kritik bi ibio voljan ispisati pohvalu tako uvrijeènu stajali{tu damu nije ruku dopao najprije citat para autora iz onogvremena {to ga se sa sjetom prisje}ao sada{nji pisac. »Do-kon~anje organske zajednice zbilo se«, pisali su oni, »po-sve nedavno«. Tada se ne{to {to se doimalo sagledava-njem povijesnog pejzaà s kronolo{kog uzvi{enja dana{-njice pretvorilo u kretanje na pomi~nim stepenicama urobnoj ku}i sentimenta i nostalgije: nara{taj za nara{ta- jem unazad pronalazio je tvrdnje pisaca kako se u vrije-me njihove ìvotne dobi ìvot promijenio vi{e no uku-pno do tog vremena, da je prija{nji ìvot bio sretniji a vr-line ~e{}e, i tako redom sve do sredine XVIII. st. a napre-skok i do srednjeg vijeka. Pomi~ne stepenice »dobrih sta-rih dana« nisu zastale ni tada, ve} su ga preko literarnihvelikana odvele do osvita pisane rije~i i Heziodovih pri-sje}anja na opadanje ~estitosti ljudi novijih epoha, pa ido samog Edena. Nije li, na koncu, rajski vrt kao »para-diz« u zapadne jezike dospio iz perzijske rije~i za zabra-njene {ume satrapa i kralja kakve je vidio Aleksandar Ve-liki, sli~no kao {to su industrijalizirane zemlje od 1864.krenule ustanovljavati i nasilno sanitarizirati uto~i{ta svo- jih nacionalnih nostalgija, parkove i rezervate, ne bi li ukrajoliku zamrznuli obiteljsku sliku »dobrih starih dana«?Dvojba knjièvnoga kriti~ara Raymonda Williamsaurodila je 1973. godine knjièvnom studijom o vi|enji-ma grada i sela, a nas na ovom mjestu uvodi u temu zakoju se zbog njezina gradiva predmnijeva da bi imala bitimjerljiva i egzaktna. Upravo nasuprot, ona je u stvarno-sti popri{te sjete i osje}ajnih sazdanosti ljudi {to se prisje-

DE S C R I P T I O C R OAT I AE DE S C R I P T I O C R OAT I AE DE S C R I P T I O C R OAT I AE

DESCRIPTIO CROATIAE

KAMEN PO KAMEN

—

KRAJOLIK

Jadran Kale

Primo{tenski suhozidi, filigranski utisnutiubrdski krajobraz ponad mora, znani su svakomu hrvatskom gra|aninu, a svojom su jedinstveno{}u postali jednom od prepoznatljivih sastavnica Dalmacije. Stoljetnitrud na{ih te`aka, uporabljen u konkretne, zasigurno nekomercijalne i neturisti~ke svrhe,danas je dio kulturnoga krajobraza od Kvarnera do dalmatinskoga juga.Oposebnostima dalmatinskoga krajobraza,ogroma~ama koje su neko} plodove donosilei obiteljima osiguravale temeljnu egzistenciju,ali i o njihovoj sustavnoj devastaciji, za Hrvatsku reviju pi{e Jadran Kale, kustosu@upanijskom muzeju u [ibeniku i vi{i predava~ pri Odjelu za etnologijuiantropologiju Sveu~ili{ta u Zadru.

Bunja u Jasenovici na Zlarinu (snimio Jadran Kale)

}aju vizura iz djetinje dobi. Ta je tema krajolik. Zna ga sedefinirati kao neprekinuto podru~je razmjerom izme|uregije i lokaliteta sa skupom posebnih ekolo{kih, kultur-nih i socioekonomskih obilje`ja kojima se razlikuje odkrajobraznih susjeda. îni se kao da je tu definiciju predizra~un isplativosti smislio kakav razvojni ekonomist, jerna mjestu u prirodi i me|u gra|evinama gdje bi se obi~-no posezalo za popisivanjem razli~itih fizi~kih dijelova jedne cjeline kakva se vi{e-manje podrazumijeva, ovdjedolazimo do konstatacije heterogenosti i fizi~kih i dru{-tvenih sastavnica. Na nevolju stati~kih popisivanja takvadefinicija status stranke u kodificiraju}em postupku dajei dinami~nim izmjenama kojima nositelji zasebnih obi-lje`ja krajolik mijenjaju. Utvr|ivanje i reguliranje zbiva-nja s krajolikom je, stoga, razumljivo kao sloèn i teàk zadatak kojem se rje{enje ne moè o~ekivati u krilu samo jedne struke. U inozemstvu se vidi koliko su se ustaljeneforme upravnih i akademskih organizacija tromo mije-njale da bi se prilagodile potrebama regulacije turbulen-tnih promjena krajolika u industrijskim i turisti~kimokru`jima. Suo~ene sa svakodnevnim potrebama lokal-nih zajednica, okretnijima su se pokazivale gra|anskeudruge. Narastale su i do razmjera istraìva~kih i imple-mentacijskih instituta, a me|u stru~njacima su svojimpolaznim znanjima u prvim redovima takvih okupljanjanaj~e{}e bili arhitekti.Reakcije na dana{nje transformacije europskoga krajolika kao da podsje}aju na po~etak obrazovanja prvihantropologa prije stotinjak godina. Srednjoeuropski dok-tor prirodoslovnih znanosti koji se na{ao me|u starimkulturama ameri~kog sjeverozapada uo~io je da kulturnuba{tinu Novog svijeta moè dostojno tuma~iti tek ondakada kulturnim slojevima od prethistorijskoga do aktual-noga, s ìvim nositeljem domorodne kulture, pristupe {i-roko obrazovani opaà~i. Takav nastanak jednog od naj-sloènijih akademskih poredaka humanisti~kih znanstve-nih disciplina nalikuje dilemi kakvu danas postavljajukrajolici Staroga kontinenta. Svatko iz gledi{ta svoje stru-ke, na doti~u}im zadatcima susre}u se krajobrazni arhi-tekti i urbanisti, agronomi, geolozi, geografi, geomorfo-lozi, povjesni~ari pomodne »ekopovijesti«, onomasti~ari,sociolozi kulture i raznovrsni prou~avatelji identiteta, et-nolozi, sve do stru~njaka autoritativnih starinarskih dis-ciplina privu~enih novoizja{njenim poljima interesa po-put »arheologije krajolika«.Rad stru~njaka s raznih polazi{ta raslojava neprijepor-ne i zajam~ene predod`be stati~noga krajolika. Posve je jasno da izbor takvih zamrznutih slika nastaje u dru{tve-nom kodificiranju nacionalnog odgoja. Me|u lokalnimzajednicama predindustrijskog vremena takve su se pove-zuju}e vrijednosti dijelile reaktualiziranjem predaja predognji{tima, dok je u na{e vrijeme plamsaje ku}ne vatrenaslijedilo plavi~asto palucanje medija koji tako|er neiziskuje pismenost. »Credo« takva odgoja su prizori kojise odabiru da bi na televizoru svakog doma u biranimprilikama oslikali ljepote i fizi~ke vrijednosti zemlje.Osim kohezivnih uvr{tavanja prizora iz njezinih razli~itihdijelova, vaàn je kriterij takvih postupaka i njihova sli-kovitost i estetska privla~nost. Iz primorskog dijela ze-mlje u takvim prilikama obi~no vidimo vrhunske dosegedoma}e umjetnosti i graditeljstva, pti~ji pogled na Kor-natske otoke ili primo{tenske vinograde.

Vinogradi s po{tanske marke

Povr{inski najve}u intervenciju ljudske ruke u pri-morskom pejzaù, suhozide na pasi{tima i u kr~evinama,moèmo zate}i u vi{e simboli~ki presti`nih medija izraà-vanja nacionalnog identiteta. Istina, u Hrvatskoj neka su-hozidna forma nije dala ime nacionalnom pokretu i sa-moj dràvi kako je tomu 1980. godine posluìo

zimbab-we

, niti je na{la mjesta na zastavi i grbu, kako se sa suho-zidnim orijentirom

inuksuk

zbilo 1999. u inuitskoj po-krajini Kanade Nunavut. Primo{tenski su se vinogradi, jedini me|u svim hrvatskim kamenitim antropogenimpejzaìma, skrasili na estetski dojmljivoj po{tanskoj mar-ci. Kulturna slojevitost tog prizora s brda Bucavac nudipodatan klju~ za razumijevanje dru{tvene konstrukcijekrajolika.Prepoznatljivost vinograda s Bucavca unekoliko pod-sje}a na dana{nju hrvatsku recepciju glagoljice. Oba gra-fi~ka prizora doìvljavamo kao dojmljiva o~itovanja hr-vatskih specifi~nosti, pa }emo ina~ice i parafraziranja su-sresti u svakoj izda{nijoj suvenirnici. Iako zakon ne do-pu{ta registrirati poduze}e pod usporednim latini~nim iglagoljskim nazivom, za razliku od dozvole za usporednelatini~ne i }irili~ne registracije iz kruga etni~ke manjine,a za ispisivanje glagoljskih slova prosje~no obrazovan Hr-vat }e lako prekoriti iz zabune zbog sli~nosti s pismomokupatora iz devedesetih godina, glagoljica se makar i de-klarativno doìvljava kao nacionalna specifi~nost. U ta-kvom je procesu dru{tvenoga kodificiranja identiteta ma-nje va`nim bilo {to nas u godinama osamostaljivanja i za-padnih aspiracija glagoljica fakti~ki vezuje s isto~nim Bal-

Trim LukePosinkovi}au Jurkovici na Hvaru(snimioBerislav Horvati})

kanom, ve} je dominirala osobitost glagoljice u na{emneposrednom susjedstvu od kojega se valjalo distanciratina svakom o~it na~in. Sli~an emocionalni govor moè seprepoznati i pred Bucavcem. Kronologija ~injenica, nai-me, taj lokalitet prikazuje kao prostornu provedbu ko-munisti~ke kolektivizacije iz njezina rigidnog razdobljakada je biv{a federacija uìvala reputaciju usporedivu sonom dana{nje Sjeverne Koreje ili Sudana. Nigdje drug-dje u ovom kraju nisu za kr~enje po nacrtu s geometrovastola u prisilnim kooperacijama nove dràvne tvrtke za-pasana ~itava brda.U cijelom je kraju od najdublje starine vjerojatno lo-kva Dra~evica, krajobrazni detalj izme|u Kru{eva i Lo`-nica kojem su pristupi iz obli`njih naselja ure|eni karak-teristi~nim radijalnim suhozidima radi zasebnog pristupaiz svakog od njih. Po drevnom mitu u tom se kraju na-kon Trojanskog rata skrasio junak Hilo, eponiman polu-otoku koji se izme|u Marine i Greba{tice izbacio u Ja-dransko more dijele}i ga geografski i klimatski na sjever-ni i ju`ni dio. Predajno pravo je okoli{ Dra~evice uobli-~ilo od pastirskih iskona, a sto~ari i poljodjelci joj Hilo-vim stopama pristupaju neprestance sve do dana{njih {i-renja za motorna vozila. Taj je najstariji kultivirani ambi- jent posut iskr~enim

vla~icama

, najdojmljivijih nad kru-{evskim kra{kim poljem, no nigdje kao uniformni rasterrasprostrt preko ~itavih pobr|a. Planska je privreda skonca ~etrdesetih godina XX. st. proizvodnju s tih vino-grada usmjerila u novostvorenu dr`avnu vinariju, ~iji jepo~etni tehnolo{ki park orobljen iz konoba naprednihvinara {ibenskoga kraja. U genezi Bucavca prisutna je ele-mentarna sastavnica pojedina~ne

vla~ice

, no u koordinat-noj shemi skinutoj sa stola dràvnog planera. Bucavca udana{njem izgledu ne bi bilo da dràvni vo|a nije isto-vjernoj ugrozi s istoka imao dokazivati tko je u komuni-sti~kom svijetu papskiji od pape.Zbivanja s tim komadi}em hrvatskog primorja kao darazotkrivaju dru{tvenu konstrukciju istaknutoga krajoli-ka. Do 1962. on je bio skriven u nutrini vrijedne uvalekojoj su Rogo`njani i Primo{tenci nadjenuli vlastite nazi-ve Pele{ i Kremik, kad je obalom sagra|ena Jadranska tu-risti~ka cesta. Traseri magistralnoga kolnika nisu se odlu-~ili graditi najkra}im putem kroz osnovicu poluotoka, ve}uza samu obalnu crtu, stubokom mijenjaju}i valorizacijuzemlji{ta i privode}i pogledu tisu}a voza~a krajobrazniscenerij otprije poznat tek pri plovidbama duòbalnihbrodskih veza. Okretni doma}ini su nove veze doskoraiskoristili da iz sredi{ta zemlje na po{umljenu obalu privu-ku esperantisti~ki kamp i na mjestu tih okupljanja zasnu- ju istaknuto hotelijersko poduze}e. Grafizam i amblema-ti~nost takve ~ipkaste mreè kroz koju je probijena cestautrli su put posvema{njoj prepoznatljivosti prizora, a ~e-sto ponavljano prisje}anje o postavljanju njegova fotograf-skog uve}anja u aulu ènevskog sjedi{ta svjetske udrugenaroda postalo je mo`da najcitiranijom tvrdnjom o vrijednosti hrvatskih krajolika. Stoga se moè razumjeti za-navljanje javnog diskursa o potrebi nacionalne kandidatu-re tog lokaliteta za upisivanje u svjetski popis ba{tine ~o-vje~anstva kod UNESCO-a, iako ga njegov razmjeruskog lokaliteta i prosje~enost neuklopljenom cestom upostoje}im kategorijama popisa ~ini neuvrstivim.Nova je duòbalna cesta olak{ala dopremanje cemen-ta u svako primorsko dvori{te, pove}ala vrijednost prije