• Embed Doc
  • Readcast
  • Collections
  • CommentGo Back
Download
 
 www.tehnologijahrane.com
Sva prava zadržana
 
Tehnologijahrane
Maj09
 
Prikaz objavljenih tekstova za prethodni mesec na internetmagazinu Tehnologija hrane
#01
 
 www.tehnologijahrane.com
Sva prava zadržana
 2
Sadr
žaj
 
Literatura
....................................................................................................................................... 10
Tehnološki postupci prerade cvekle
...............................................................................................16
 
Cvekla
................................................................................................................................................20
 
 
 www.tehnologijahrane.com
Sva prava zadržana
 3
Tehnologija sušenja šljive
Autor:
 Jelena Dedijer 
 1.
 
 
 
 
 
 
 
Literatura Šljive su višegodišnje, drvenaste, listopadnebiljke cvjetnice. Šljiva više nema tolikipri
vredni značaj koji je nekada imala, ali je i
dalje naša najrasprostranjenija i najvažnija
voćka. Još i Stari Sloveni u svojim postojbinama gajili su šljivu. Međulistopadnim voćkama šljiva se nalazi po proizvodnji na četvrtom mijestu, odmah posle
 jabuke, k
ruške i breskve. Najveći dio
proizvodnje šljive ostvaruje se na brdsko-
 planinskim područjima. Relativno se lako brzo
razmnožava izdancima i kalemljenjem. Šljivasazrijeva od sredine juna do kraja septembra.
Kvalitetni svježi plodovi šljive, naročito ranih
sorata, postižu visoku cijenu kako na našemtako i na inostranom tržištu. Suva šljiva i rakijašljivovica u Srbiji su najpoznatiji proizvodi odšljive.
Kina je najveći proizvođač šljive (2.652.000 t).Za njom dolaze SAD, Rumunija, Njemačka,
Francuska. Nekadašnja Jugoslavija se nalazila
na trećem mjestu (Mišić, 2000).
 
U svijetu se uzgaja čak oko 2000 sorti šljive.
Generalno se svrstavaju u 6 kategorija: ja
 panske, američke, „damson“, orijentalne,
„divlje“ i evropske-baštenske. Šljive koje seuzgajaju u našoj zemlji uglavnom pripadajuposljednjoj grupi.Najvažniji centri proizvodnje šljive su rejoniValjeva i Zapadne Morave, a manji šljivarskirejoni su: šumadijski, homoljsko-krujinski,
 podunavski i ponišavski (Mišić, 2004).
 Plodovi namjenjeni sušenju moraju biti zreli,
zdravi, sa harmoničnim odnosom šećera i
kise
lina, što obezbjeđuje odgovarajuća
senzorska svojstva u osušenom proizvodu.
Plodovi takođe moraju biti i odgovarajućeveličine i bez mehaničkih oštećenja. Veličina
plodova je mjerilo kvaliteta kod sušenih šljiva.
Fiziološka oštećenja kao i oštećenja nastala
usled bolesti ili insekata umanjuju vrijednostproizvoda.Najkvalitetnijom sortom šljiva za sušenjesma
tra se požegača. U Francuskoj, Italiji i
SAD-
u uglavnom se suši, takođe poznata i za
sušenje pogodna sorta aženka(
-
 
).
Plod domaće šljive je sočna koštunica.
Njego
va masa se kreće od sedam do 100 g.Jestivi dio ploda (pokožica i meso) čini 94
96% mase, a ostatak koštica i sjemenka.Sastojci jestivog dijela ploda šljive su: voda,
šećeri, organske kiseline, masne, azotne, opore,
bo
 jene i aromatične materije, vitamini, enzimi i
mineralne materije (pepeo).
Voda čini 74 do 87% mase ploda. Najznačajniji
 
šećeri u plodu šljive su: saharoza
(4,3%), glukoza (4,0%) i fruktoza. Celuloza i
 pektini su srodni sa šećerima i sastavni su dioćelijskog zida. Količina organskih kiselina
opada u toku sazrijevanja ploda. U zrelomplodu se nalazi od 0,4 do 2,3% ukupnihor
ganskih kiselina, a među njima je najviše jabučne i hinske kiseline. Azotne materije
 javljaju se u obliku aminokiselina (od 0,6 do1,2%) i redovan sastojak ploda. Tanini (0,2 do0,8%) su najvažnije opore materije uplodovima šljiva. Bojene materije plodova
šljiva čine: hlorofil, karotenoidi i antocijanini.
Hlorofil i karotenoidi uzrokuju zelenu,žutozelenu, žutu i narandžastu boju, aantocijanini
of 00

Leave a Comment

You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...
You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...