Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
20Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
DOBRA SKRIPTA Soljan-Povijest Srednje i Jugoistocne Europe u 20.St-52str

DOBRA SKRIPTA Soljan-Povijest Srednje i Jugoistocne Europe u 20.St-52str

Ratings: (0)|Views: 2,856 |Likes:
Published by melkiorka
povijest srednje i jugoistocne europe u 20. stoljeću
povijest srednje i jugoistocne europe u 20. stoljeću

More info:

Published by: melkiorka on Jun 04, 2009
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as RTF, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/11/2014

pdf

text

original

 
Povijest srednje i jugoistočne Europe u XX. st.
Uvod u povijest XX. st.
KRAJ PRVOG SVJETSKOG RATA
 U prvom svjetskom ratu raspala se «tamnica naroda» Austro-Ugarska Monarhija i formiran je niznovih država i području srednje Europe. Tijekom rata stav sila Antante prema A-U bio je različit.Tako su saveznice smatrale da Austro-Ugarsku treba očuvati, makar i u okrnjenom obliku, ili čak da bude sve jedna Njemačka. Nisu se mnogo obazirale na težnje potlačenih naroda u A-U koji suželjeli samostalnost. Sile Antante u početku nisu predviđale razbijanje A-U, već njeno teritorijalnosmanjenje. Za Veliku Britaniju je najopasnija bila Njemačka. Ona ne želi likvidaciju A-U, jer jojnakon rata namjenjuje ulogu države koja će održavati ravnotežu s Njemačkom i biti bedemeventualnom prodoru u Podunavlje. Francuskoj je bilo u interesu ograničavanje njemačkog uspona injeno teritorijalno smanjenje, pa je podržavala britansku politiku očuvanja A-U. Zbog njemačkeopasnosti opstanak A-U podržavala je i Rusija, iako joj je bila najmanje sklona zbog rivalstva naBalkanu. Rusija je predviđala stvaranje trojne monarhije sastavljene od Carevine Austrije, Ugarske iČeške. Bili bi zadovoljeni i apetiti Srbije, kojoj bi se priključila BiH i dio Dalmacije. Rusija nijevjerovala u mogućnost stvaranja države Južnih Slavena, pa je Srbiji bila spremna priznati lijepuodštetu na račun austrougarskog teritorija. Ni Italija nije svoje pretenzije na istočnu obalu vezivalaza rušenje A-U. Sve potpisnice Londonskog ugovora opredijelile su se za njezino smanjenje, a ne zauništenje. Tek oktobarska revolucija promijenila je stav sila Antante prema pitanju A-U, jer se naistoku pojavila nova opasnost – komunizam. Bilo je tu i 14 Wilsonovih točaka koje su svimnarodima priznavale pravo na samostalnost. Odustalo se i od plana potpunog uništenja Njemačke,kako su predlagali Francuzi, jer je jaka Njemačka trebala biti najbolja zaštita zapadne Europe odkomunizma. Takva politika dovela je do jačanja Njemačke nakon 1. svjetskog rata i izazvalo 2.svjetski rat.Otkako su sile Antante odlučile da otvoreno podupiru pokret nacionalnih manjina i pomažu njihoveseparatističke tendencije, unutarnji položaj A-U se pogoršao. U Austriji su manjinske grupe zauzelerevolucionaran stav: Česi su 14. srpnja odlučili formirati nacionalno vijeće, koje je trebalo raditi naosnivanju čehoslovačke države. Jugoslaveni su 17. kolovoza u Ljubljani osnovali isto vijeće.Ekonomske prilike pridonosile su ubrzavanju procesa raspadanja Monarhije. Car Karlo osjećao jeda treba zadovoljiti zahtjeve manjina i pomišljao je na plan unutrašnje reorganizacije Monarhije,gdje bi potlačene nacionalnosti formirale skupine u okviru saveza država. No to je u početku išloteško jer se još nije usuđivao u Austriji dati vlast čovjeku koji bi proveo takve reforme, a u Ugarskoj je imao dosta protivnika autonomije nacionalnih manjina. Car je znao da rat samo jača naderevolucionara, stoga ga je nastojao što prije likvidirati, ali je njegova mirovna ponuda propala. Nakon pada Bugarske Dvojna monarhija bila je suočena s prodorom saveznika na vlastiti teritorij.Ojačale su separatističke snage, a vodeće austrijske stranke izjavljivale su da priznaju pravonarodnostima na samostalnost. Jedino je Ugarska na čelu s Tisom pokušala zadržati slavenskenarode, ali oni nisu na to pristajali. Mađarski političari protivili su se svakoj političkoj i ustavnojreorganizaciji, koja bi slomila njihovu političku nadmoć. Karlo je ipak pokušao ostvariti kakvu-takvu reformu, ali ju je odlučio primijeniti samo na područje Austrije. 18. listopada objavio jemanifest u kojem objavljuje da Austrija postaje savezna država u kojoj će svaka etnička grupa nasvom području osnovati vlastitu političku zajednicu. Taj prijedlog je išao na tragu Wilsonovih 14točaka, koje su narodnostima jamčile samo autonomiju. Česi i Jugoslaveni odbijali su svakudiskusiju o ovom prijedlogu. Car je ovim prijedlogom samo požurio proces raspadanja jer jeobeshrabrio njemačke činovnike rušeći ideal kojem su do tada služili. Vojnici drugih narodnosti počeli su se povlačiti s bojišnice, ne želeći više braniti vlast koja je osuđena na propast, a Mađari su1
 
se naljutili, jer su u carevoj inicijativi gledali kršenje Nagodbe. Čekala se odluka SAD-a.Wilson je s jedne strane potaknut boljševičkom deklaracijom o miru i samoopredjeljenju naroda, a sdruge strane želeći da tom revolucionarnom zahtjevu postavi građansko-demokratsku opreku, 8.siječnja 1918. g. podnio Kongresu svoj program 14 točaka u kojem je zacrtao principemeđunarodnih odnosa nakon rata. 1. ugovori o miru trebaju se sklapati javno, a poslije toga nesmije biti nikakvih tajnih sporazuma, a diplomacija će od tada uvijek raditi javno; 2. apsolutnasloboda pomorske plovidbe za vrijeme rata i mira izvan teritorijalnih voda; 3. ukidanje svihekonomskih prepreka; 4. snižavanje nacionalnih naoružanja na najmanju moguću mjeru kojaodgovara sigurnosti zemlje; 5. nepristrano rješavanje kolonijalnih zahtjeva uzimanjem u obzir interesa naroda o kojima je riječ; 6. odlazak stranih vojnih snaga sa ruskog teritorija; 7. odlazak stranih vojnih snaga iz Belgije i uspostava njene pune suverenosti; 8. oslobađanje čitavog teritorijaFrancuske s korekcijom nepravde koju su joj nanijeli Prusi 1871. g. u Alzasu i Lorenu; 9. uspostavaItalije u njezinim nacionalnim granicama; 10. puna sloboda za autonoman razvitak A-U; 11.evakuacija Rumunjske, Srbije i Crne Gore i slobodan prilaz moru za Srbiju; 12. autonoman razvojza neturske narode u Osmanskom Carstvu, slobodan prolaz kroz Dardanele; 13. osnivanje slobodnePoljske s izlazom na more i priključenje Poljskoj onih teritorija koje su naseljene Poljacima; 14.osnivanje Društva naroda koje će pružiti uzajamno jamstvo za političku i teritorijalnu nezavisnostmalim državama. Ovim programom Wilson je ponudio samostalnost svim narodima i zalagao se zanovi svjetski poredak bez velikih sila.Iako su Wilsonove točke predviđale samo autonomiju narodnosti unutar A-U, 1918. g. situacija seznatno promijenila, jer je SAD priznao Čehoslovačkoj status zaraćene države i izjasnio se u prilognezavisnosti Jugoslavenima (zašto, navedeno je ranije). Wilson je u svom odgovoru caru Karlurekao da njima (narodima), a ne njemu (caru) pripada pravo da odluče u kojem obliku se moguzadovoljiti njihove nacionalne težnje. Bio je to konačan znak za početak raspada A-U. Narodnovijeće u Pragu objavio je da više nema pregovora s Bečom, Jugoslavensko Narodno vijeće objavilo je stvaranje Države SHS, Rumunji u Sedmogradskoj željeli su izabrati Narodnu skupštinu. Karlo jesada pristajao na samostalne države, ali je predlagao da budu povezane zajedničkim izvršnimvijem. No tada je došlo i do promjena u Mađarskoj, gdje je grof Karolji formirao ugarsko Narodno vijeće i objavio kraj dualističke monarhije i postanak nezavisne države Ugarske.Čim je čula da je Bugarska otpala, turska vlada osjetila je da se rat bliži kraju. Saveznici su bili predsamim Carigradom, a turska vojska raspršena po čitavom carstvu. I Carigrad je bio izložen pomorskom napadu, gdje su saveznici htjeli probiti blokadu Dardanela. Mladoturska vlada bila jenesposobna da se opire, pa je Enver-paša podnio ostavku. Nova vlada na čelu s Izet-pašom pokušala je brzim mirom izbjeći opasnost i zaključiti separatni mir prije kapitulacije Njemačke, nadajući se u blaže uvjete od saveznika. Vlada se obratila Britancima, tražeći od njih zaštitu ako napusti Njemačku. To je prihvaćeno, uz uvijete da Turska otvori tjesnace i da autonomiju Mezopotamiji,Siriji i kavkaskom području. Tako je Turska 18. X. 1918. kapitulirala. Primirje s Turskom potpisano je u Mudrosu i njime je Turska morala demobilizirati vojsku, dati u zatočeništvo sve ratne brodove i predati garnizone u Siriji, Tripolitaniji i Mezopotamiji. Saveznici su ovlašteni da zaposjednutjesnace, te Batum i Baku koji im je omogućavao kontrolu željeznica. No kako je sporazumsklopljen samo s Britancima oni su gledali jedino svoje interese. Tako ni Francuska, ni Italija, niGrčka nisu našle u tom primirju garancije koje bi štitile njihove interese u Siriji i Maloj Aziji.Talijanska vojska zapela je 24. listopada 1918. g., kad je već sve bilo gotovo, odlučujućuofenzivu protiv A-U. Napadnute su austrijske snage koje su se ionako već nalazile u raspadu. Nečudi stoga što su Talijani imali mnogo uspjeha u toj ofenzivi. Zauzećem Vittoria Veneta ofenziva jezavršena i poraz se pretvorio u rasulo. Austro-ugarska komanda nastojala je samo spriječitikatastrofu, a jedino su njemačke jedinice tu i tamo krenule u protunapad. Ovaj napad Italija jeučinila samo iz razloga da dobije teritorije, a njime je zapravo izazvala konačni raspad A-U, koji je2
 
 bio i glavnim uzrokom kapitulacije Njemačke. Vojni poraz austrijske vojske na talijanskom bojištuubrzao je i raspad Monarhije. U češkim i jugoslavenskim zemljama narodna vijeća počela jeorganizirati vlade. Car je 29. X. 1918. kapitulirao, ali je još uvijek pokušavao da izmeđunovoformiranih država osnuje neku dunavsku konfederaciju, kojem bi na čelu stajala carskadinastija. Taj prijedlog poslan je i silama Antante, ali one su odgovorile da se ne mogu upuštati ni ukakvo pogađanje s carskom vladom koja više nema ustavne vlasti. Ona priznaje samo vlade novihnezavisnih država. 29. X. 1918. proglašena je Čehoslovačka Republika, a istog dana je u Zagrebu proglašena Država SHS. Dana 30. listopada 1918. g. Narodna skupština austrijskih Nijemacaizglasala je stvaranje austrijske države, koja je postala republikom, nakon abdikacije cara Karla.Istog dana priznata je vlast Karoljiju u Budimpešti, a Tisa je ubijen.Posljednja je kapitulirala Njemačka 6. XI. 1918. g.
RAZVOJ SREDNJE EUROPE NAKON RATA
Poraz Centralnih sila izmijenio je kartu Europe. Primirje je značilo pobjedu bivših nacionalnihmanjina. U A-U Monarhiji narodi su pokazali svoju volju za nezavisnošću i prije nego je došlo do primirja u Vili Điusti (tamo je austrijski generalštab potpisao kapitulaciju). Sedmogradska se priključila Rumunjskoj, hrvatske i slovenske zemlje spremale su ujedinjenje sa Srbijom, Galicija seudružila s Poljskom. Republika Čehoslovačka proglašena je u Pragu 29. listopada 1918. g. Mađari iAustrijanci su se razišli i formirali dvije države. Prihvaćanje 14 Wilsonovih točaka prilikomsklapanja primirja s Njemačkom u Retondesu najavljivalo je da će teritorijalno uređenje s Njemačkom donijeti dugotrajni mir. Francuskoj je trebala biti vraćen Alzas i Loren, Pruskoj će bitioduzeta poljska područja, a Šlezvig će se vratiti Danskoj. Na Balkanu je pobijeđena Bugarskagledala kako oko nje jača Srbija, a Rumunjska je svojem teritoriju priključila Sedmogradsku inadala se da će dobiti Besarabiju. Na granicama istočne Europe počela se obnavljati Poljska i to natemelju Wilsonovih točaka, a ne prijedloga Namjesništva koje je predlagalo osnivanje poljskedržave u dogovoru s Njemačkom i A-U. Rađanje Poljske odvijalo se u kaotičnom stanju, jer je bilo proglašeno nekoliko vlada, dok na kraju Pilsudski nije proglasio ujedinjenje svih poljskih zemalja inajavio izbore za Ustavotvornu skupštinu. U početku su novim državama još nedostajale granice i po kojem načelu će se one određivati. Postojalo je mnogo pograničnih područja u kojima je živjelomiješano stanovništvo. Nove se države nisu pozivale u svojim traženjima samo na nacionalno pravo, već i na ekonomske i strategijske interese, pa su tražile i teritorije koje se nisu mogli dijeliti. Nastojale su također da im se prizna historijsko pravo. Mlade su države primjenjivale razjarennacionalizam, pa su tako namjeravale proširiti svoje teritorijalne zahtjeve na račun pobijeđenih, ali isvojih susjeda. Tako je došlo do sukoba Poljske i Čehoslovačke, Poljske i Litve, Jugoslavije iBugarske (zbog Banata).Krajem rata nestale su sa karte tri velike carske dinastije, što je dovelo i do promjene režima vlasti unjihovim državama. U pobjedničkim su državama oblici vlasti ostali nepromijenjeni(parlamentarizam). Liberalne i parlamentarne ideje bile su isto tako ugrožene pojavom novog političkog pokreta na istoku – komunizma. Dok liberalno i demokratsko učenje nalaže državizadatak da poštuje prava čovjeka i u zakonodavstvu se pridržava stanovitih općih pravnih načela ivrijednosti, sovjetsko učenje potpuno podčinjava čovjeka državi i smatra da zakonodavac ne treba postavljati nikakvu granicu njezinoj vlasti kad se radi o mjerama koje su u skladu s revolucionarnimciljem. Tako su se nakon rata pojavila dva koncepta uređenja poslijeratnog svijeta: revolucionarnikoncept, koji se nije razvio pošto se socijaldemokratske snage u srednjoeuropskim zemljama nisuzagrijale za revoluciju sovjetskog tipa. Drugi je bio buržoaski na temeljima Wilsonovih 14 točaka iPariške mirovne konferencije.3

Activity (20)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
susunjar liked this
Zorana Barada liked this
frane101 liked this
boban64 liked this
jakovzgb liked this
svsbfbf liked this
ficaizokic6995 liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->