IVAN SKOT ERIUGENA

Stvorio je prvi veliki sistem srednjega vijeka, pri emu se umnogome oslanja na djela Grgura Nazijanskog i PseudoDionizija. Roen je u Irskoj oko 810. i uio je u nekom irskom samostanu. Eriugena znai koji pripada narodu Irske, dok je termin Skot vezan uz naziv Scotia Maio pod kojim je Irska bila poznata u 9.st. Bio je jedan meu rijetkima koji je vladao grkim jezikom, a za 9.st. smatran je izuzetnim poznavaocem. 850. se nalazi na dvoru Karla Delavog, gdje je zauzimao istaknuto mjesto u Palatinskoj koli. 858., na zahtjev Karla Delavog hvata se prevoenja djela PseudoDionizija s grkog na latinski. Objavio je i komentare djela uz komentare djela nekih drugih autora. Izgleda da je nadivio Karla Delavog koji je umro 877.g. ali nije sigurno to je bilo dalje s njim. De praedestinatione (O predodreenosti) - pokazuje slobodu ljudske volje nuno povezanom s krdanskom vjerom, te dri nespojivim s Bojom dobrotom da bi on unaprijed ovjek smislio paklenu kaznu De Divisione Nature (O podjeli prirode) - sastoji se od pet knjiga napisanih u obiku dijaloga - pokuava spojiti krdansko uenje, Augustinovsku filozofsku doktrinu na nain kakav sugerira PseudoDionizije, i to u okviru novoplatonske filozofije to ostavlja prostora za raspravu o tome je li bio pravovjeran krdanin ili je bio panteist. 1225. papa Honorije III. je osudio ovo djelo i naredio da se spali. - na poetku prve knjige, kroz usta uitelja objanjava to on podrazujmijeva pod prirodom: sveukupnost stvari koje jesu i stvari koje nisu, i daje razliite metode za podjelu istih. Termin priroda obuhvada i nama znani prirodni svijet ali i Boga i natprirodnu sferu tim terminom se oznaava cjelokupna stvarnost. - tvrdi da se priroda dijeli na etiri vrste: 1. PRIRODA KOJA STVARA, A NIJE STVORENA (Natura quae creat at non creatur) 2. PRIRODA KOJA JE STVORENA I STVARA (Natura quae et creatur et creat) 3. PRIRODA KOJA JE STVORENA, A NE STVARA (Natura quae creatur et non creat) 4. PRIRODA KOJA NITI JE STVORENA NITI STVARA (Natura quae nec creat nec creatur) kae da se moe smatrati da Bog i stvorena bida zajedno sainjavaju universitas, univerzum ili sveukupnost

1. PRIRODA KOJA STVARA, A NIJE STVORENA jest Bog, koji je uzrok svih stvari a sam nema uzroka. On je poetak ili prvo naelo jer sva stvorena bida proizlaze iz njega. On je sredina, poto stvorena bida postoje i kredu se u njemu i pmodu njega. On je takoer i cilj i finalni urok, jer je granica kretanja i stvorenih bida u samorazvitku i savrenosti. Da bi se postiglo znanje o ovakvoj prirodi moe se upotrijebiti afirmativna i negativna metoda koju preuzima od PseudoDionizija. S time da negativnu metodu smatra fundamentalnom. Vezano i sa preuzimanjem (od PseudoDionizija) ideje da Boga ne treba nazivati npr. Istinom ili Mudrodu, ved Nadistinom i Nadmudrou; bududi da se imena uzeta od stvorenih bida ne mogu primjeniti na Boga u strogom i pravom smislu, ona se primjenjuju na Boga samo metaforiki ili prenosno, odn. analogno. Ravija to izlaganjem da je pr. Nadmudrost negacija, u smislu: ako rijedi 'mudar' pripisujemo znaenje koje odgovara ljudskoj mudrosti, onda Bog nije mudar on je neto vie od ljudske mudrosti. 'Bog je sutina' = afirmacija; 'On nije sutina' = negacija; 'On je nadutina' = afirmacija i negacija u isto vrijeme. Tako su teza i antiteza pomirene u sintezi.

Isto tako Bog transcendira kategorije, to Eriugeni stvara probleme sa objanjenjem stvaranja i distinkcije izmeu Boga i stvorenih stvorenja. O tome kae: Kada ujemo da je Bog stvorio sve stvari, mi pod time se trebamo razumijeti nita drugo do toga da je Bog u svim stvarima, tj. da je sutina svih stvari. Jer jedino On istinski jest, i sve za to se uistinu moe redi da postoji u onim stvarima koje jesu, jest samo i jedino Bog. Ovakvo obrazlaganje navodi na panteizam, zbog ega Eriugena istie odnos uma i autoriteta razum je iznad autoriteta i istinski autoritet je jednostavno istina zasnovana snagom uma, i u spisima Otaca predana bududim naratajima. to bi zakljuilo da govor Svetog pisma, ma koliko prikladan za neobrazovane, treba biti racionalno interpretiran od strane strunjaka. Njegovo odbijanje da Bogu pripie stvaranje svijeta ne znai poricanje samog stvaranja, nego poricanje Bojeg stvaranja u onom smislu u kojem mi jedino razumijemo stvaranje, naime kao dogaaj, kao potpadanje pod odreenu kategoriju. Boja egzistencija i esencija i njegov in stvaranja su ontoloki jedno, i svi predikati koje mi primjenjujemo na Boga oznaavaju jednu nepojmljivu Nadsutinu. 2. PRIRODA KOJA JE STVORENA I STVARA odnosi se na prvobitne uzroke ili praedestinationes jesu egzemplarne ideje stvorenih bida i postoje u Rijei Bojoj: oni su, u stvari, boanske ideje, prototipovi svih stvorenih sutina. Skot smatra da vjeno stvaranje Rijei ili Sina ukljuuje vjeno oblikovanje arhetipskih ili egzemlarnih ideja u Rijei. Stvarnje Rijei nije vremenski nego vjean proces, a takvo je i oblikovanje praedestinationes: gledano apstraktno, prvenstvo Rijei nad arhetipovima je logiko a ne vremensko. 3. PRIRODA KOJA JE STVORENA A NE STVARA se sastoji od stvorenih bida i ini svijet prirode u uem smislu, koji je stvorio Bog iz niega. Ivan Skot ih naziva participacijama, a time podrazumijeva proizlaenje srude sutine iz neke vie sutine u duhu teorije o emanaciji. Stvorena bida ne sainjavaju samo participaciju boanske dobrote ved i boansko samoispoljenje ili teofaniju. U etvrtoj knjizi dolazi do antropologije DEFINICIJA OVJEKA: Intelektualni pojam koji je vjeno u boanskom duhu. Smatra ovjeka mikrokozmosom stvaranja, jer u sebi objedinjuje duhovni i materijalni svijet. 4. PRIRODA KOJA NITI JE STVORENA NITI STVARA jest Bog kao ishodite i cilj svih stvari, Bog kao sve u svemu. Ovaj stupanj je stupanj povratka Bogu i analogan je procesu proizlaenja iz Boga.