MARKO DRAGI

POETIKA I POVIJEST HRVATSKE USMENE KNJIEVNOSTI

(FAKULTETSKI UDBENIK)

AKADEMSKA GODINA 2007/08.

Izdava: Filozofski fakultet, Sveuilita u Splitu Sinjska 2, 21.000 Split, Republika Hrvatska Tel. 021 384 144, www.ffst.hr Predsjednik Povjerenstva za izdavaku djelatnost: Doc. dr. sc. Ivan J. Bokovi Odgovorni urednik: prof. dr. Josip Milat Recenzenti: Prof. dr. sc. Stipe Botica Doc. dr. sc. Ivan Bokovi Prof. dr. sc. Boris kvorc Grafika obrada: Josip Dragi, dipl. iur., Jozo Kraljevi, prof. Lektori: Jozo Kraljevi, prof., Helena Dragi, prof. Datum postavljanja na mreu: Podatak o izdanju: 1. izdanje Dostupno u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem:

ISBN-13: 978-953-7395-16-2

KAZALO
UVOD .............................................................................................................................. 11 I. LIRSKA POEZIJA..................................................................................................... 14 1. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA.............................................................. 15 SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA................................................................ 16 HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE ...................................................................................................................... 18 ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE)..................................................................... 23 1. MITSKE PJESME................................................................................................. 24 2. OBREDNE PJESME............................................................................................. 26 KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME .......................................................... 27 JURJEVSKI OBREDI I PJESME ..................................................................... 33 LADARSKI OPHODI I PJESME ...................................................................... 37 KRALJIKI OPHODI I PJESME ..................................................................... 44 DODOLSKI OPHODI ......................................................................................... 51 IVANJSKI OBREDI I PJESME ........................................................................ 56 3. POSLENIKE PJESME ...................................................................................... 62 4. POVIJESNE PJESME .......................................................................................... 72 5. LJUBAVNE PJESME ........................................................................................... 79 NARICALJKE (TUBALICE, TUALJKE)..................................................... 99 RODOLJUBNE PJESME................................................................................. 102 6. ROMANCE .......................................................................................................... 103 7. BALADE............................................................................................................... 108 7.ALJIVE PJESME............................................................................................... 126 9. BEARAC, GANGA........................................................................................... 127 VJERSKA USMENA LIRIKA................................................................................... 128 1. ADVENTSKI I BOINI OBIAJI I PJESME.............................................. 129 BADNJAK .......................................................................................................... 138 BOI................................................................................................................. 142 NOVA GODINA, MLADO LITO, POELO ................................................... 147 SVETA TRI KRALJA ........................................................................................ 148 2. KORIZMENE I USKRSNE................................................................................ 151 POKLADNA NEDJELJA.................................................................................. 152 ISTA SRIJEDA ............................................................................................... 153 KORIZMA .......................................................................................................... 153 SVETI GRGUR UDOTVORAC (GRGUREVO, 12. oujka)....................... 154

SVETI JOSIP ..................................................................................................... 155 KRIIANJE..................................................................................................... 156 CVJETNICA ...................................................................................................... 157 VELIKI ETVRTAK ......................................................................................... 159 VELIKI PETAK ................................................................................................. 162 VELIKA (BIJELA) SUBOTA ........................................................................... 169 USKRS (VAZAM) .............................................................................................. 173 UZAAE (SPASOVDAN)............................................................................. 175 DUHOVI............................................................................................................. 176 3. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME ................................................... 177 4. PRENJA (NADMETANJA) ............................................................................... 179 5. VERSIFICIRANE LEGENDE........................................................................... 182 6. ROMARSKE PJESME ....................................................................................... 194 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 196 II. EPSKA POEZIJA ................................................................................................... 204 SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA................................................................ 205 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU ..... 209 MARKO KRALJEVI................................................................................. 213 JURAJ KASTRIOTI (SKENDERBEG, IVANBEG)................................. 213 BUGARICE......................................................................................................... 234 TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA .................................... 235 MAJKA MARGARITA ...................................................................................... 235 PREVOENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE ........................... 242 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 244 III. PRIE (PRIPOVIJETKE)................................................................................... 248 NAZIVLJE.................................................................................................................... 249 SVJETSKE USMENE PRIE.................................................................................... 249 HRVATSKE USMENE PRIE.................................................................................. 253 MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIA....................................... 258 1. BAJKA .................................................................................................................. 259 2. BASNA .................................................................................................................. 270 3. PREDAJA............................................................................................................. 272 POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU ............................... 274 DREVNI GRCI ........................................................................................... 274 ILIRSKO I RIMSKO DOBA ....................................................................... 275 Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan .................................................. 287 SVETI VLAHO (BLA), ZATITNIK DUBROVNIKA.................................... 293 PRENOENJE MOI SVETOGA DUJMA................................................... 293 STAROHRVATSKO DOBA ..................................................................... 298 Kraljica Buga ................................................................................... 298 Kraljica Tuga ................................................................................... 299

EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925.-1463.).............................................................. 300 SVETI DONAT ........................................................................................................ 301 KRALJ TOMISLAV .................................................................................... 301 SVETI IVAN TROGIRSKI .......................................................................... 303 DMITAR ZVONIMIR ................................................................................. 303 VLADIMIR.................................................................................................. 305 KRIVOVJERSTVO ..................................................................................... 307 MISIONARI ................................................................................................ 310 SVETI NIKOLA TAVELI ......................................................................... 311 MLETAKA OKUPACIJA HRVATSKE ................................................ 313 SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI................... 314 Kulin ban .......................................................................................... 314 Prijezda I., ban bosanski................................................................. 315 Stipan Tvrtko, kralj Bosne, Srbije i Zapadnih zemalja.............. 316 Dabiino proroanstvo .................................................................... 317 Hrvoje Vuki Hrvatini, vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski ....................................................................................... 318 HERCEG STIPAN VUKI KOSAA...................................................... 320 Steci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici .............................. 321 OSMANSKA OKUPACIJA ...................................................................... 322

Radakova izdaja Bobovca ........................................323 Potjera za bosanskim kraljem ..................................324 Predaja kralja Stipana Tomaevia .........................324 Smaknue kralja Stipana Tomaevia......................325 Pad Bosne.................................................................327
POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA, KATARINA KOSAA ........ 329 BORBE PROTIV OSMANSKE, MLETAKE I UGARSKE OKUPACIJE.............................................................................................. 334 Legendarna obrana urevca ....................................................... 339 Voa Seljake bune, Matija Gubec ............................................... 343 Petrica Kerempuh............................................................................ 345 Ivo Senjanin...................................................................................... 345 HAJDUCI I USKOCI................................................................................ 348 Mijat (Mihat, Mijovil) Tomi ......................................................... 351 Knezovi i vitezovi Vukovii........................................................... 357 Obrana Splita ................................................................................... 358 Mila Gojsali .................................................................................... 358 Stojan Jankovi ................................................................................ 361 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE ............................................................... 363 PRAVO PRVE BRANE NOI I DRUGI TURSKI ZULUMI .................. 377 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEOM 1683. G., OSLOBAANJE HRVATSKE................................................................. 393

Osloboenje Poljica .................................................394 Osloboenje Poege .................................................395 Osloboenje Vrgorca ...............................................396 5

Osloboenje Sinja ....................................................397

Roa harambaa............................................................................... 401 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE................. 406 Ban Josip Jelai Buimski............................................................. 409 Andrijica imi ................................................................................ 411 HERCEGOVAKI USTANAK ................................................................ 414 ETIOLOKE PREDAJE................................................................................... 415 ESHATOLOKE PREDAJE ............................................................................ 426 MITSKE PREDAJE .......................................................................................... 429 DEMONOLOKE PREDAJE........................................................................... 436 PRIANJA IZ IVOTA .................................................................................... 444 4. LEGENDA............................................................................................................ 448 LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA........................................................ 448 SVETI VALENTIN............................................................................................ 455 5. NOVELA .............................................................................................................. 457 7. ANEGDOTA............................................................................................. 465 7. SITNI OBLICI (ALA I VIC) ............................................................................ 468 LITERATURA ............................................................................................................. 472 IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALITE) .......................................................... 479 POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALITA ................................... 480 KAZALITE LUTAKA.......................................................................................... 484 SVADBENI OBIAJI............................................................................................. 485 MASKIRNI OPHODI ............................................................................................. 488 LITERATURA ............................................................................................................. 501 V. RETORIKI (GOVORNIKI) OBLICI............................................................. 503 BASMA (BAJALICA, EGZORCIZAM, ZAKLINJANJE).................................... 504 2. ZDRAVICA............................................................................................................... 511 3. BROJALICA (BROJILICA, NABRAJALICA)................................................... 514 4. BRZALICA ............................................................................................................... 516 5. BLAGOSLOV/ MOLITVA..................................................................................... 517 6. KLETVA ................................................................................................................... 520 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 522 VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE, ZAGONETKE) .................................. 524 POSLOVICE................................................................................................................. 525 LITERATURA ............................................................................................................. 535 ZAGONETKE .............................................................................................................. 536 LITERATURA ............................................................................................................. 539 BILJEKA O AUTORU.............................................................................................. 553

Prema tome, dakle, brao, budite postojani i drite predaje kojima smo vas pouili bilo usmeno, bilo pismom! Nareujemo vam, brao, u ime Gospodina, Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji neuredno ivi i ne dri se predaje koju ste od nas primili. SVETI PAVAO (2 Sol 2, 15) Prie su Ljudi. Zovite ih da ive s vama. Ako ete biti dobar domain nauit e vas svemu to znaju. Dat e vam do znanja kada se spremaju otii. Tada ete ih predati nekome drugome. PRIPOVJEDA IZ INDIJSKOG PLEMENA KRI Quid proficit in literis, et deficit in moribus plus deficit quam proficit. Tko napreduje u znanju (nauci), a nazaduje u obiajima, vie nazaduje nego napreduje. LATINSKA POSLOVICA Pjesme nae pjevaju junatvo i ljubav, naravni duh u njima ivi. Ne znadu zlatna pera onako pisati, kako javorove gusle gude . . . Ne lei naa vila u velikim posteljama, kod gospodskih trpeza ne sjedi: edna i gladna tri kroz gore i to vie trpi, sve ljepa postaje, i glas njezin puniji izlazi iz prsiju golih i hlepeih. Pjesme su povijest naa, u njima traimo dobro i zlo svoje. Drugi puci tiju ih, prevode i ude se njima, a mi ih se sramimo i jo ismijavamo svojim prosvijeenim barbarstvom. Pokupimo brao, pokupimo svoje blago, prije nego ga vjetar vremena ne pogubi. Hljeb je iz zemlje, lijepost iz puka: puk nam je otac, a zemlja majka naa. NIKOLA TOMASSEO, ISKRICE III; XVIII. (ZLATNA KNJIGA HRVATSKE NARODNE LIRIKE, SASTAVIO KREIMIR MLA) 7

U puku stoji prava sila naroda, on je od svega naroda najvie spojen sa zemljom, a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti, ni sve sile svijeta nee narod krenuti s puta kojim udariti mora; zaman su sve tue spletke, zaman su vanjski pokuaji da navuku narod na svoje on stoji vrsto kao dub, jer je dubu silan korijen, a taj korijen je puk. () al dobro je da narod sam zaviri u duu, da otvori krvavu knjigu minulih dana, jer je prolost vazda zrcalom sadanjeg doba. Dobro je da narod sazna gdje je zgrijeio i posrnuo, gdje li se proslavio i podiio. To neka mu je naukom za budua vremena. AUGUST ENOA, NAA KNJIEVNOST; SELJAKA BUNA Bosanske kasabe i varoi pune su pria. U tim ponajee izmiljenim priama krije se, pod vidom nevjerojatnih dogaaja i maskom esto izmiljenih imena, stvarna i nepriznavana povijest toga kraja, ivih ljudi i davno pomrlih narataja. To su one orijentalne lai za koje turska poslovica veli da su istinitije od svake istine. Te prie ive udnim skrivenim ivotom. [] Za bosansko dijete mitovi i legende imaju mo majinog mlijeka, neto tajanstveno i stravino, to postojanje nosi sa sobom, ulazi u nas u obliku drevnih predaja. IVO ANDRI NA DRINI UPRIJA Legende izdravaju probu vremena bolje nego prava povijest. RICHARD CAVENDISH Sluajui dalmatinske klape shvatio sam da hrvatski narod ima duu koju treba znati pokazati svijetu.(...) PABLO COELHO

Potovane studentice i studenti; itateljice i itatelji, Pred vama je dio duhovnosti naih davno upokojenih pramajki i praotaca kojima su mnoge devet stoljetne okupacijske vlasti htjele iskriviti i zatrti pamenje i postojanje. Meutim, nai su hrabri predci kroz viestoljetne mnogobrojne progone, patnje i stradanja, stvarali svoju kulturu i usmenu knjievnost, pamtili je, brusili i, hrvatskim narodnim jezikom, s koljena na koljeno prepriavali svojemu potomstvu. Nijedna sila nije mogla unititi narodno pamenje i usmenom komunikacijom je velik broj pjesama, pria, drama, poslovica, zagonetaka, retorikih oblika, obiaja, ophoda i obreda sauvan do naih dana. Mnoga sam kilometarska bespua propjeaio sa sveenicima ili uglednim ljudima. Nasluao sam se mnogih ljudskih sudbina, divio se plemenitosti, izdrljivosti, dostojanstvu, ponosu, vjeri i optimizmu sugovornika. Neke sam predaje dobio pismom poput onih od velikog autoriteta u Bosni i Hercegovini, dr. fra Ignacija Gavrana; neke faksom. Nekoliko su mi puta nepoznati ljudi u ured donijeli prie iz svoga kraja. U ovoj knjizi je stotinjak izvornih suvremenih zapisa, koji se prvi put publiciraju. (Osamdeset je tih zapisa iz Republike Hrvatske, dvadesetak iz Bosne i Hercegovine te est iz Crne Gore.) To narodno blago prvi put se publicira u ovom udbeniku. Zapisi su podjednako nastajali i u ruralnim i u urbanim krajevima, a meu njezinim prenositeljima ima ih od bezpismenih do fakultetski obrazovanih, kao i poslovnih ljudi, uglednih umjetnika, sveenika, sveuilinih profesora i dr. Razliite su ivotne dobi i ima ih od malodobnih do stogodinjih. Veina zapisa nastala od 2001. do 2008. g. To su zapisi koje smo biljeili ja i studenti kojima sam bio mentor pri pisanju seminarskih i diplomskih radova. Mnogo je tih zapisa snimljeno. Unato iznimnom bogatstvu, raznovrsnosti i viestrukim vrijednostima, hrvatska tradicijska kultura i knjievnost, nedostatno su istraeni. Razlozi tomu su viestruki: surove povijesne okolnosti, sustavno zatiranje i iskrivljivanje narodnoga pamenja od devet stoljetnih okupacijskih vlasti, zabranjivanje vjere i svega to je inilo vjerski i nacionalni identitet, snano upletanje komunistike ideologije na znanost i kulturu. Usmena knjievnost sadri viestoljetne i viemilenijske pouke i poruke. Namjena usmene knjievnosti je utilitaristina, didaktina i edukativna. Njezine su estetske, edukativne i didaktine vrijednosti iznimne. Ta je knjievnost, dakle, opedrutveno korisna. Velik je znaaj 9

hrvatske tradicijske kulture i knjievnosti u ouvanju nacionalnoga i vjerskoga identiteta Hrvata kao i potivanja drugih naroda s kojima ive Hrvati. U ovim je vremenima najvea opasnost, po tradicijsku kulturu i usmenu knjievnost, potroaki mentalitet ivljenja. Zato je civilizacijski in izvorno sakupljati i snimati usmeno-knjievne oblike i narodne obiaje kako bismo ih oteli od zaborava i sauvali za nae potomstvo. To je opi trend u razvijenom svijetu kojega smo dijelom. Neznanje je najvea opasnost po ovjeka, narod i ovjeanstvo. Narod koji nema svoje tradicije i nije narod. Stoga, duhovnu i materijalnu batinu treba poznavati i iz njih uiti. U toj su batini nai korjeni i povijest naa, a narod koji ne poznaje svoju povijest osuen je na njezino ponavljanje. *** Iskazujem zahvalnost svim mojim kazivaicama i kazivaima, od kojih mnogi nisu vie meu nama, a neki su bili prisiljeni napustiti pradjedovska ognjita i raseliti se po svijetu. Mojim studenticama i studentima, njihovim kazivaicama i kazivaima izraavam najveu zahvalu. Velika zahvala pripada i mojim sponzorima, posebice, Optima I. D. Mostar. Neizmjerna zahvalnost pripada mojim profesorima: dr. Stipi Botici, pok. dr. Josipu Kekezu, dr. Anti Franiu i drugima. Posebnu zahvalnost iskazujem svojoj obitelji: supruzi Kati i djeci: Josipu, Heleni i Mariji. Svi su oni dionici ove duhovnosti.

U Mostaru, 23. kolovoza 2008. godine

prof. dr. sc. Marko Dragi

10

UVOD
Knjievnost svjedoi o ivotu ljudi, naroda i ovjeanstva. Usmena je knjievnost najstarija i najdugotrajnija vrsta knjievnosti. Usmena lirika, epika, drama kao i poslovice i zagonetke postoje od agrafijske etape ljudske duhovnosti i tradicija su pisanoj knjievnosti. Renesansa je epoha u umjetnosti koja obnavlja vrijednosti antike grke i rimske civilizacije. Od humanizma i renesanse pozornost se pridaje i obinim ljudima. U renesansi se javlja velik ineteres za narodnom knjievnou. Michel de Montaigne (1533.-1592.) bio je oduevljen narodnom poezijom. Od njegova je vremena naziv narodna knjievnost. Jak je utjecaj usmene knjievnosti i na renesansnu i baroknu knjievnost. Pisci su stvarali svoja djela po uzoru na usmenu knjievnost ili su u svoja djela inkorporirali usmenoknjievne oblike. U XVIII. st. javlja se interes za sustavnijim sakupljanjem, zapisivanjem i prouavanjem usmene knjievnosti. Johan Gottfried Herder (1744.-1803.) objelodanio je 1778. g. svoje djelo Volkslieder (Narodne pjesme). Drugo izdanje toga djela objavljeno je u Leipzigu 1778./1779. pod naslovom Stimmen der Vlker in Liedern (Glasovi naroda u pjesmama). Herder je u te svoje zbirke uvrstio Goetheov prijevod Hasanaginice kao i tri pjesme iz Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga (1756., 1759.) fra Andrije Kaia Mioia. Od kraja 18. stoljea u vrijeme uvoenja homerologije za usmenu knjievnost uvodi se naziv anonimna knjievnost. William Thomas 1846. godine sugerirao je naziv folklor narodno znanje. Roman Jakobson i Petra Bogatirjeva u svom lanku Folklor kao naroit oblik stvaralatva usmenu knjievnost od pisane razlikuju upravo po postojanju folklora. U nae vrijeme naziv neofolkloristika poistovjeuje izvedbu i djelo. Mnogi povjesniari, filozofi, etnolozi i antropolozi navode da su Hrvati iz svoje izakarpatske prapostojbine u dananje domovine donijeli jedino svoju tradicijsku kulturu. Odjeci te kulture opaaju se u suvremenim zapisima obrednih lirskih pjesama koje su pjevale Kolede, Ladarice, Kraljice, Dodole (Prporue, Preporue) kao i u obrednim pjesmama koje su se izvodile uz Boi, Jurjevdan (23. travnja), Ivandan (24. lipnja) i dr. U Hrvatskoj se poetkom 20. stoljea, za vrijeme dominacije Seljake stranke predvoene braom Radi, usmena knjievnost nazivala 11

seljakom knjievnou. Neki su je povjesniari knjievnosti nazivali pukom knjievnou. Meutim, puku i usmenu knjievnost treba razlikovati. U uporabi je bio i naziv tradicionalna knjievnost. U Njemakoj je i danas takav naziv, a u Engleskoj folklorna knjievnost. U Hrvatskoj se naziv narodna knjievnost u slubenoj uporabi zadrao do devedesetih godina dvadesetoga stoljea. Sustav usmene knjievnosti ine: I. II. III. IV. V. VI. Lirska poezija. Epska poezija. Prie (pripovijetke). Drama (folklorno kazalite). Retoriki (usmenogovorniki) oblici. Mikrostrukture (poslovice, zagonetke).

Svaki taj sustav moe se klasificirati na vie vrsta i podvrsta. Najei su pristupi prouavanju usmene knjievnosti monogenetski i poligenetski. Pomone su znanosti za prouavanje te vrste knjievnosti: etnologija, antropologija, teologija, povijest, arheologija, sociologija, psihologija i dr. Usmeno-knjievni sustavi se, takoer, meusobno prepleu. Stoga e u ovom djelu, radi lakega snalaenja, dolaziti do nunih ponavljanja u razliitim poglavljima, posebice u poglavljima Usmene epske pjesme i Povijesne predaje. Viestruke su interferencije usmene i pisane knjievnosti. Jedni su pisci zapisivali usmeno-knjievne primjere i inkorporirali ih u svoja djela, drugi su se nadahnjivali usmenom knjievnou i tako stvarali djela trajne umjetnike vrijednosti, trei su pisali po uzoru na usmenu knjievnost, etvrti su izvorno zapisivali usmeno-knjievne primjere. Prvi hrvatski znaajniji folklorist Petar Hektorovi ukazao je na nunost zapisivanja usmenoknjievnih oblika, a Stanko Vraz u Kolu 1842. g. pie da narodne usmene umotvorine treba zapisivati onako kako izviru iz ustiuh naroda. Josip Kekez je ta pravila nazvao HektoroviVrazovim zakonom. Odnos spram tradicije civilizacijski je in. U naprednom svijetu tradicija se potuje, uva, njeguje i prezentira. Openito se moe rei da je osamostaljenjem Republike Hrvatske snano porastao interes za tradicijskom kulturom i knjievnou. Do sada se uobiajilo misliti kako je usmena knjievnost nastajala u zabaenim ruralnim (htjelo se kazati zaostalim) mjestima. Stotinjak 12

izvornih suvremenih zapisa, koji se prvi put publiciraju u ovoj knjizi, zorno svjedoi vitalnost hrvatske usmene knjievnosti. Hrvatska usmena knjievnost, stoljeima i milenijumima pamena, pripovijedana, bila u izvedbi, bruena i prenoena hrvatskim jezikom, ima najvee zasluge za ouvanje hrvatskoga nacionalnoga i vjerskoga identiteta. Hrvatska tradicijska kultura i knjievnost svjedoe etrnaest stoljetnu ukorijenjenost Hrvata u europskoj kulturi i civilazaciji. Ta je knjievnost tradicija pisanoj knjievnosti. Viestruke su interferencije usmene i pisane knjievnosti. Najvei su velikani pisane knjievnosti stvorili djela trajne umjetnike vrijednosti nadahnuvi se na vrelu tradicijske kulture i knjievnosti, a o svemu navedenom zorno svjedoe sljedee stranice.

13

I. LIRSKA POEZIJA

14

1. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA

Lirska je pjesma skupina umjetniki komponiranih lirskih slika kojima dominira osjeajnost. Te pjesme prate ovjeka od roenja (uspavanke) pa do smrti (naricaljke). Lirske pjesme su najmnogobrojnija usmenoknjievna vrsta, a obuhvaaju vjersku i svjetovnu liriku. Mogu se klasificirati na: Svjetovna usmena lirika: 1. Mitske pjesme. 2. Obredne pjesme: Koledarske. Veselanje. Jurjevske. Ladarske. Prvosvibanjske. Kraljike. Dodolske (preporuke). Ivanjske.Vukarske. 3. Poslenike pjesme: Teake. Kosidbene. etelake. Pastirske. Ribarske. Putnike. Kiridijske. Napitnice vinske. Pjesme uz rvanj (zorna). 4. Povijesne pjesme. 5. Ljubavne pjesme: Zagledanje. Aikovanje (ljubovanje). Zaruke. Svatovske. Poskoice i pjesme uz kolo. ivot u braku. Uspavanke, pjesme uz kolijevku i druge pjesme maloj djeci. Pjesma siroeta umrloj majci. Naricaljke (tubalice). Rodoljubne. 6. Romance. 7. Balade. 8. aljive pjesme. 9. Bearac, ganga, natpjevavanja (dvostihovi). Vjerska usmena lirika: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Adventske i boine pjesme. Korizmene i uskrsne pjesme. Molitvene usmene pjesme. Prenja. Versificirane legende. Romarske pjesme. ***

15

(Neki anrovi usmene lirike meusobno se prepleu. Primjerice, prenja se mogu svrstati i u vjersku i u svjetovnu liriku; poskoice u retorike oblike i u ljubavne pjesme itd.)

SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA

Starim knjievnostima Bliskog i Dalekog istoka pripadaju: sumerska, asirsko-babilonska (akadska), staroegipatska, mezopotamska, hebrejska, arapska, perzijska, indijsko-sanskrtska, kineska i japanska knjievnost. Ljubavne su usmene lirske pjesme bile u usmenoj komunikaciji kod najstarijih civilizacija Bliskog i Dalekog istoka kojima pripadaju: sumerska, asirsko-babilonska (akadska), staroegipatska, mezopotamska, hebrejska, arapska, perzijska, indijsko-sanskrtska, kineska i japanska knjievnost. Poetci sumerske knjievnosti seu u 2600. g. prije Kristova roenja, a procvat joj je bio 2000.-1800. g. pr. Kr. Lirska je poezija Sumera vjerska i svjetovna. Poznate su sumerske lirske pjesme: Dumuz i Inanna Ljubav u Giparu; Dumuz i Inanna Ljubavna ekstaza; Inanna i kralj Blagoslov za svadbenu no; u i Tefnut Vjenanje u Ombosu. Te su pjesme imale kultni i obredni karakter. U sumerskoj lirici iznimno mjesto zauzimaju himne bogovima i vladarima. Sumerske su himne: Himna boginji pravde Nane, Himna Nergalu, Himna Inanni i dr. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavi: dragoga i dragane, sestre i brata, roditelja i djece, mua i supruge. Pjevaju te pjesme i o ljubavi prema prirodi i ivotinjama. Mnogobrojne su ljubavne pjesme o Bogu, Isusu Kristu, Blaenoj Djevici Mariji i svecima i sveticama Boijim. Asirci i Babilonci su asimilirali Sumere, a sumersku je knjievnost naslijedila asirsko-babilonska (akadska) knjievnost. U lirskoj poeziji iznimno znaajne bile su himne, a meu njima najljepa je i najslavnija babilonska Himna amau bogu sunca.1 Meu egipatskim himnama svojom ljepotom istiu se Velika himna Amonu u kojoj se slavi vrhovni staroegipatski bog Amon (Amon-Ra), Himna Nilu i Himna Suncu. Drevni su Egipani pjevali himne i vladarima jer su ih smatrali sinovima vrhovnoga boanstva. U tim himnama opjevane su pobjede i pothvati vladara kao i njihove sveenike dunosti.
1

Marko Vii, Knjievnost drevnog Bliskog istoka, Naprijed, Zagreb 1993, str. 7.

16

Tako su stvarane himnike biografije. U spomen na razaranje vanoga grada ili hrama stari su Egipani pjevali himne tualjke (tubalice). Takve su, primjerice, Prokletstvo, Akada Ekur je osveen, Propast Ura. Svjetovnu staroegipatsku lirsku poeziju ine mudrosne i ljubavne pjesme. Neke su drevne egipatske mudrosne pjesme pripisane mudracima ili vladarima. Znaajan broj tih pjesama pripada usmenoj lirici. Takva je, primjerice, Pouka vladara Akhtija sinu Merikaru (oko 2000. g. pr. Kr.) kojom faraon daje savjete sinu nasljedniku kako e se ponaati prema podanicima i usput ga upoznaje sa stanjem u susjednim zemljama. Pouka za Amen-em-opeta, sina Ka-nakhtija (VII. ili VI. st. pr. Kr.) utjecala je na biblijske Mudre izreke. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavnoj enji, neuzvraenoj ljubavi; o ljepoti dragane koju se podsjea na cvjetne livade, potoke i umarke s pticama koje bijahu svjedoci njihove ljubavi; o ljepoti dragoga koji se usporeuje sa sokolom i labudom, konjem i gazelom.2 Staroegipatski zbornik ljubavnih pjesama Pjesme s rijeke (XV.-XIV. st. pr. Kr.) snano je utjecao na kasniju liriku. Antologijska je ljubavna Pjesma harfau. Svetu staroindijsku knjigu Veda (Usmeno znanje, XVI.-VI. st. pr. Krista) ine Rgveda, Brahname i Upaniade (Vedante). Najstarija je i najopsenija Rgveda (10 knjiga), a u njoj se nalazi 1028 himni iji su stihovi najstariji uzorci indoeuropskog stiha.3 Pored himni Veda sadri i tualjke, basme i druge usmenoknjievne oblike. U Bibliji (XIII. st. pr. Krista I. st. po Kristu) mnogo je usmenih lirskih pjesama trajne ljepote i vrijednosti. Najljepa ljubavna pjesma svih vremena, Pjesma nad pjesmama (X.-IV. st. pr. Krista) je, po nekim povjesniarima knjievnosti, zbirka usmenih ljubavnih pjesama. U toj pjesmi opaaju se utjecaji sumerske i staroegipatske usmene lirike. Psalmi (XI. st.-IV. st.) su najvanije hebrejske vjerske pjesme. Biblijske psalme ini 150 pjesama (hvalospjeva, tubalica, zahvalnica te pokornikih, liturgijskih, hodoasnikih, pounih i prorokih pjesama). Predaja ih pripisuje kralju Davidu (vladao oko 1010.-970.).4 Valja istaknuti i starozavjetne proroke biblijske knjige: Izaijine (VIII. st. pr. Kr.) i Jeremijine (VII.-VI. st. pr. Kr.) kao i mudrosnu Knjigu o Jobu (V. st. pr. Kr.). (Starozavjetna Knjiga o Jobu napisana je stihovima i prozom.)
2 3

Isto, str. 8-11. Nevenka Kouti Brozovi, itanka iz stranih knjievnosti I, kolska knjiga, Zagreb 1996, str. 50. 4 Isto, str. 19.

17

U Bibliji se nalaze i drugi anrovi usmene lirike. To su, primjerice, tualjke (lamentacije, tubalice), osobito Jeremijine, prenja i dr.5 Zbornik najstarijih kineskih pjesama, i king (Knjiga pjesama, 1300.-400. g. pr. Krista) sadri 305 usmenih pjesama meu kojima je najvie lirskih pjesama. Pjesme su uglavnom iz vremena dinastije ou (1115.-403. pr. Kr.), a neke potjeu iz vremena dinastije ang (oko 1300. g. pr. Kr.).6 Velik je utjecaj i kinga na kinesku i japansku poeziju. Najstariji zbornik japanske poezije Manjou (Knjiga od 10 000 listova, oko 450.-764. g.) sadri 4 500 veinom lirskih pjesama, ali ima i drugih pjesama (nagautu), tj. oda i balada. Znaajne su Kokinu ili Kokinvakau (Zbirka starog i novog pjesnitva, poetak X. st.). Thomas Percy (1729.-1811.) objavio je zbornik engleskih usmenih pjesama pod naslovom Ostatci stare engleske poezije (1765.) u koji je uvrtena kotska balada Edward. kotski pisac James Macpherson (1736.-1796.) objavio je 1760. g. zbirku usmenih lirskih pjesama Odlomci starih pjesama sakupljenih u brdovitim predjelima kotske.

HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE

Zapisivanje hrvatskih usmenih lirskih pjesama poinje u drugoj polovici XV. stoljea. Franjo Minucij je 4. studenoga 1484. g. na rubu oporuke Zadranina Trana zabiljeio pjesmu Jo pojdoh ravnim poljem. Prve znaajnije podatke o izvoenju usmene lirike dao je Juraj igori (ibenik, 1445. ibenik, 1509.?) koji u 17 poglavlju svoga djela De situ Illyriae et civitate Sibenci (1487.) pie O nekim ibenskim obiajima istiui: da su tamonje tubalice dirljivije od tubalica Tetide i majke Eurialove; svadbene su pjesme bolje od Katulovih i Klaudianovih; ljubavne su toliko lijepe da bi ih jedva mogli spjevati

5 6

Stipe Botica, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl., Zagreb, 1995, str. 94. 100 najveih djela svjetske knjievnosti, VI. izdanje, uredio Antun oljan, Znanje, Zagreb 1972, str. 14.

18

Propercije, Gal ili Sapfa; a ekloge se doimlju da ih stvaraju Damet i Menak pred Palemonom.7 Dore Dri (Dubrovnik, 1461. Dubrovnik, 1501.) pisao je pjesme po ugledu na usmenu liriku, a zapisao je nekoliko usmenih lirskih pjesama. Golem je utjecaj usmene lirike na djela Marka Marulia (Split, 1450. Split, 1524.), Mavra Vetranovia (Dubrovnik, 1482. Dubrovnik, 1576.), Hanibala Lucia (Hvar, oko 1485. Hvar, 1553.) i mnogih drugih. (O nekima je ve bilo rijei, a o nekima e biti u daljnjem tekstu.) Mnogi povjesniari knjievnosti Petra Hektorovia (Stari Grad, 1487. Stari Grad, 1572.) smatraju prvim znaajnijim hrvatskim folkloristom (folklor = narodno znanje). Hektorovi je u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.) zabiljeio dvije bugarice, tri poasnice i jednu baladu. Ti su zapisi izvorni i njima je Hektorovi pokazao kako treba zapisivati usmeno-knjievne oblike. Nezaobilazan je Pavao Ritter Vitezovi (Senj, 1652. Be, 1713.) koji je zapisao i na latinski jezik preveo pjesmu Crni Madari, mali grdni i odurni. Pjesmu je na hrvatski jezik preveo pjesnik i prevoditelj Hugo Badali (Brod na Savi, 1851. Zagreb, 1900.) a prvi je objavio u svojoj Povijesti hrvatskoj Tadija Smiiklas (Retovo kraj Soica, umberak, 1843. Zagreb, 1914.). Polovicom XVIII. st. povjesniar i vjerski pisac Josip Bedekovi (? oko 1688. Remete kraj Zagreba, 1760.) pisao je o meimurskim obiajima i starohrvatskoj mitologiji navodei ladarske pjesme. Znaajan doprinos hrvatskoj usmenoj knjievnosti dao je lijenik, glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split, 1744. Split, 1800.) koji se bavio prouavanjem Morlaka. Veoma je zasluan to je svom prijatelju Albertu Fortisu (1741. 1803.) pomogao pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. (Neki navode da je Bajamonti svoj zapis Hasanaginice dao Fortisu.) Dragocjen je, dakle, Fortisov Put po Dalmaciji (1774.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovria (Sinj, oko 1754. - ? 1777.). Vrijedan je hvale rad ura Feria Gvozdenice (Dubrovnik, 1739. Dubrovnik, 1820.) koji je na latinski jezik prevodio hrvatske pjesme. Vie je njegovih zapisa u rukopisnoj zbirci Popievke Slovinske. Feriev uenik Marko Bruerovi (Lion, oko 1770. Cipar, 1823.) u Bosni je, vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom, koncem XVIII. st. zapisao pjesmu Sidila moma kraj mora.
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str. 7; Usmene lirske pjesme, priredo Stipe Botica, SHK, MH, Zagreb 1996, str. 19.
7

19

Zagrebaki biskup Maksimilijan Vrhovac (Karlovac, 1752. Zagreb, 1827.) Okrunicom je 1813. g. potaknuo zapisivanje i sakupljanje usmene knjievnosti i starih rukopisa. I zbog njegova poticaja u Hrvatskom narodnom preporodu dolazi do procvata hrvatske usmene knjievnosti i u izvedbi i u zapisima. Zbirka hrvatskih narodnih pjesama Tamburai ilirski sv. I. objavljena je u Osijeku 1842. godine. Izmajl Ivanovi Sreznjevski poetkom etrdesetih godina XIX. st. prikupljao je knjievno-folklornu grau u Dalmaciji.8 Stanko Vraz (Cerovec kraj Ljutomera u Sloveniji, 1810. Zagreb, 1851.) u Kolu 1842. g. pie da narodne usmene umotvorine treba zapisivati onako kako izviru iz ustiuh naroda. Vraz je u Kolu (knj. III. 1843.) objavio 19 usmenih lirskih pjesama. Knjievnik, povjesniar i politiar Ivan Kukuljevi Sakcinski (Varadin, 1816. Puhakovec, Hrvatsko zagorje, 1889.) objavio je u svojim Pjesmama (1847.) tokavske, akavske i 77 kajkavskih pjesama.9 Luka Ili Oriovanin (Oriovac, 1817. Novska, 1878.) objelodanio je 1844. g. Slavonske varoke pjesme sv. I. i sv. II., a 1847. i III. i IV. sv. tih pjesama. Oriovanin je 1846. g. objavio knjigu Narodni slavonski obiaji u kojoj su opisi narodnih obiaja i 137 hrvatskih lirskih usmenih pjesama. Fra Ivan Franjo Juki (Banja Luka, 1818. Be, 1857.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljivao je pjesme, prie, poslovice i zagonetke. Pravnik, Luka Marjanovi (Zavalje kod Bihaa, 1844. Zagreb, 1920.) objavio je u Zagrebu 1864. g. Hrvatske narodne pjesme to su se pjevale u Gornjoj Hrvatskoj, Krajini i u Turskoj Hrvatskoj. Kamilo Blagaji izdao je u Zagrebu 1886. g. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke. (Marjanovievi i Blagajievi zapisi pripadaju bonjakoj tradicijskoj kulturi.) Don Mihovil Pavlinovi (Podgora, 1831. Podgora, 1887.) iznimno je ime meu hrvatskim etnografima. Njegovi rukopisi od 1860. do 1875. g. (br. 58 i 63) obuhvaaju 1653 pjesme iz Dalmacije, Bosne i Hercegovine i drugih krajeva. Stipe Botica priredio je, a Knjievni krug Split 2007. godine objavio knjigu prvu Hrvatske narodne pjesme koje je zapisao Mihovil Pavlinovi. U toj je knjizi 921 pjesma, a razvrstane su na: I. Pobone i usvjestne; II. Diklice; III. Vilinske; IV. Svatovske. Godine 1877. Matica hrvatska uputila je Poziv za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama.
Tanja Peri Polonijo, Tanahna galija, Knjievni krug Split, Split 1996, str. 49. Josip Kekez, Usmena knjievnost, u: kreb Stama Uvod u knjievnost, IV. poboljano izdanje, Globus, Zagreb 1986, str. 177.
9 8

20

Sveenik Nikola Tordinac (akovo, 1858. akovo, 1888.) objavio je 1883. g. Hrvatske narodne pjesme i pripovijedke. Matica hrvatska je do prosinca 1896. g. sabrala 157 zbornika s preko 24500 pjesama.10 Meu tim pjesmama je tisuu (hrvatskih i muhamedanskih) koje je sakupio i 1893. g. dostavio Matici hrvatskoj (rkp. 34.) Ivan Zovko (Mostar, 1864. Mostar, 1900.). Sveenik Andro Murat (ipan, 1862. Dubrovnik, 1952.) predao je 1886. g. Matici hrvatskoj rukopis narodnih pjesama iz Luke na ipanu. U toj je zbirci 69 epskih pjesama, 32 poskoice i 48 zdravica koje je Andro Murat izvorno zapisao od svoje majke Kate. Neke od tih pjesama potjeu iz Bosne i Hercegovine. Rukopis Andra Murata priredila je Tanja Peri Polonijo, a objavila ga je MH u Zagrebu 1996. g. Valja spomenuti sveenika, upnika u upi Ravno, pomonog biskupa Vrhbosanskog (u vrijeme legendranog nadbiskupa Josipa Stadlera) i splitsko-makarskog nadbiskupa, sakupljaa i zapisivaa narodnoga blaga, Vinka Palunka. (Vinko Palunko je ujak Andru Muratu.) Fra/don Franjo Milievi (Veliki Ograenik kod itluka, 1835. Mostar, 1903.) je 1870. g. napisao djelo enidba (broanska upa u Hercegovini) koje je posthumno objavljeno u Zborniku za narodni ivot i obiaje Junih Slavena (JAZU, knj. XX., sv. 2., 1915.). Djelo uz svadbene obiaje sadri nekoliko usmenih lirskih pjesama, a objavila ga je MH u Mostaru 1998. godine. Od mnogobrojnih pisaca koji su ukazivali na ljepotu i znaaj usmene lirike spomenimo Nikolu Tommasea (ibenik, 1802. Firenca, 1874.) i Augusta enou (Zagreb, 1838. Zagreb, 1881.). Nikola Tommaseo je sakupio 57 pjesama koje su ostale u rukopisu br. 77. Antun Radi (Trebarjevo kod Siska, 1868. Zagreb, 1919.) objavio je 1897. g. Osnovu za sabiranje grae o narodnom ivotu. Antun Radi je bio urednik ZZNO JS (Zagreb). Taj asopis ima golem znaaj za ouvanje i promicanje hrvatske usmene knjievnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo). teta je to su Ivan Franjo Juki, Nikola Tordinac, Ivan Zovko i dr. vrili preinake svojih zapisa. Ivan Franjo Juki, Ivan Zovko, Franjo Milievi i neki drugi nisu navodili mjesto niti vrijeme nastanka zapisa kao ni kazivae. Nikola Andri (Vukovar, 1867. Zagreb, 1942.) iznimno je ime u hrvatskoj kulturi. Tvorac je Zadrune teorije o nastanku usmene knjievZlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str. 11.
10

21

nosti; jedan je od utemeljitelja zagrebake Glumake kole (1898.) i osjekog HNK (1907. prvi intendant); osnovao je i vodio Zabavnu biblioteku (1917.-1942., preko 600 svezaka). Bio je predsjednik MH i DHK. Priredio je 6 svezaka Hrvatskih narodnih pjesama za ediciju Matice hrvatske. Pjesnik, romanopisac, etnograf i povjesniar, Nikola Buconji (Neum, Klek, 1865. Sarajevo, 1947.) u Sarajevu je 1908. g. objavio svoje djelo ivot i obiaji Hrvata katolike vjere u Bosni i Hercegovini. Buconji navodi 61 usmenu lirsku svjetovnu pjesmu te nekoliko molitvenih pjesama. U Mostaru je MH 1999. g. objavila pretisak toga djela. Najznaajniji strani etnograf i melograf, Ludvik Kuba (1863.1956.) boravio je u Bosni i Hercegovini u 14 navrata i zabiljeio 1127 usmenih lirskih pjesama Hrvata, Bonjaka i Srba. Kuba je Pjesme i napjeve iz BiH objavio u GZM BiH (god. XIX.-XXII.) u Sarajevu 1906.1909. godine. Drugo izdanje je pripremio, dopunio neobjavljenim pjesmama i dodao indekse Cvjetko Rihtman uz suradnju Ljube Simi, Miroslave Furlanovi oi i Dunje Rihtman otri, a objavila je Svjetlost Sarajevo 1984. godine. Kuba je navodio mjesta zapisa, a nije navodio kazivae i vrijeme zapisivanja. eh Ludvik Kuba je za svoj izniman doprinos viestruko nagraivan: izabran je za lana JAZU u Zagrebu (1935.), za poasnog doktora Karlovog univerziteta u Pragu (1936.), za redovitog lana eke akademije znanosti i umjetnosti (1937.), za Narodnog umjetnika imenovan je 1945. godine.11 O 1000-godinjici hrvatskog kraljevstva u Zagrebu su 1926. g. objavljene Narodne pjesme (svezak II.) koje sadre 274 lirske pjesme. Golem je doprinos usmenoj lirici dao Vladimir (Vladoje) Bersa (Zadar, 1864. Zadar, 1927.) koji je zapisao 476 primjera narodne glazbe iz srednje Dalmacije (Zbirka narodnih popjevaka iz Dalmacije, Zagreb, 1944.). Iste je godine u Zagrebu tiskana knjiga Razvoj hrvatskog narodnog pjesnitva (knjievno-poviestne razprave) Petra Grgeca (Kalinovec kraj urevca, 1890. Zagreb, 1962.). Godinu dana ranije (1943.) Petar Grgec je objavio Hrvatske narodne pjesme. U drugoj polovici 20. st. najznaajniji su asopisi za tradicijsku kulturu: Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo).

Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Ludvik Kuba, Svjetlost, Sarajevo 1984, str. 12-13.

11

22

Od vrednijih izdanja hrvatske usmene lirike spomenimo sljedee: Godine 1963. u ediciji PSHK Olinko Delorko (Split, 1910. Zagreb, 2000.) priredio je Narodne lirske pjesme knj. 23.; 1972. Kreimir Mla sastavio je Zlatnu knjigu hrvatske narodne lirike; 1973. Anelko Mijatovi objavio je 3. izdanje Ganga; 1996. Stipe Botica je u ediciji SHK priredio Usmene lirske pjesme. Godine 1964. Vinko ganec je priredio lirske pjesme Jakar (hrvatske narodne jake iz Gradia) koje je sabrao Martin Mei. Knjiga sadri 217 lirskih pjesama te melodije za nekoliko pjesama. Krupan su doprinos hrvatskoj usmenoj lirici knjige: Biserno uresje (1990., 1994. i 1998.), Hrvatska usmenoknjievna itanka (1995.) i Lijepa naa batina (1998.) Stipe Botice. Pridodajmo tomu ve spomenute, Narodne pjesme iz luke na ipanu (1996.) prireivaice Tanje Peri Polonijo, antologiju usmene lirike iz Dalmacije Tanahna galija (1996) Tanje Peri Polonijo; knjige Ramo moja (1992.), Tuj tunja, tu jabuka (hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame) (1995.), i Dua tilu besidila (hrvatske katolike molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) (1997.) Marka Dragia; kao i Molitvice (nabone pjesme u selu Kijevu) (2001.) Ante Juria Arambaia.

ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE)

U glagoljakom Petrisovu zborniku XV. st. ima usmenih pjesama, kao i u Rapskoj ili Picievoj pjesmarici (1471.) te Oxfordskom zborniku (1486.).12 Za povijest hrvatske usmene lirike izniman je Zbornik Nike Ranjine (od 1507. i dalje). Prekomurska pjesmarica (Mariborska pjesmarica) nastala je oko 1593. g. i sadri duhovne pjesme i desetak svjetovnih. Mnogobrojni su primjeri hrvatske usmene lirike zabiljeeni u zbirkama: Rukopis Peratanina Nikole Burovia (konac XVII. st.), Kotorski rukopis (XVII./XVIII. st.), Bokeljski rukopis (prva polovica XVIII. st.), Erlangenski rukopis (nastao oko 1720. g. u okolici Poege), Popievke Slovinske (1758.), Poeki zbornik (Kraljeviev i Babukiev; 1796., 1798.), Zagrebaki rukopis i dr. ***
Dubravko Jeli, Povijest hrvatske knjievnosti, (drugo znatno proireno izdanje), Naklada P. I. P. Pavii, Zagreb 2004, str. 23.
12

23

Iznimne su vrijednosti ovovremeni terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu, Mostaru, Osijeku, Rijeci i Splitu. Cijela je plejada knjievnika koji su pisali svoju liriku po uzoru na usmene lirske pjesme ili su u svoja djela utkali svoje zapise usmenolirskih oblika. Pored navedenih spomenimo jo: Marka Marulia, Ivana Gundulia, Silvija Strahimira Kranjevia, Antuna Branka imia, Vladimira Nazora, Ivu Andria, Miroslava Krleu, Novaka Simia, Mehmedaliju Maka Dizdara, Dubravka Horvatia, Stjepana Daltu, Petra Gudelja i td.

1. MITSKE PJESME
Mitske su pjesme nastale u drevnim mnogoboakim vremenima, a pjevaju o: mitskim biima, prirodnim pojavama, nebeskim tijelima; pticama, te povijesnim osobama kojima se pripisuju mitska obiljeja. Vile su najea mitska bia. Vjetar, Mjesec, Sunce, ptice (soko, sinica i dr.), kuga (morija) su antropomorfirani. Od povijesnih osoba najei su: Marko Kraljevi, Janko Sibinjanin, Mijat Tomi, Stojan Jankovi, Andrija imi i drugi. Hrvati u Bosni i Hercegovini i danas kazuju mitske pjesme o caru Duanu i posestrimi vili. (O tim osobama vie je rijei u poglavljima: Epska poezija i Povijesne predaje.) Mitski su elementi esti u obrednim, poslenikim, povijesnim i epskim pjesmama. U usmenoj su knjievnosti esti magini brojevi: tri (tri strane, troje kljue), devet (devet brae), deset (deseta sestra Marta). U hrvatskom usmenom pjesnitvu esti su, takoer, stalni epiteti: konji vrani, zlatna grana, bili grad, bili dvori, sivi soko, vita jela, vjerna ljuba, previjerna ljuba, sinja kukavica, bila vila, ruse pletenice, ruse kose, crne oi, arne oi, rumeni obrazi, bilo lice, svitli obrazi, bistro oko, bistar um, oko sokolovo, obanice mlade, mlaena divojka, mila majka, stara majka, ostarjela majka, edo ponejako, crna gora, arna gora, crna zemlja, zemljica crna, zemljica tavna, mutno jezero, zelenika trava, jabuka zelenika, murtelica drobna, ljubiica plava, gorki emer, rumena jabuka, zelena rozeta, vodica ladna, sinje more, nebeska rosica, Boja rosica, sveta zemljica, sjajan mjesec, mjesec ut, arko sunce, jarko sunce, rujna zora, rujno vino, lagane ajke, tanahna galija, drvo imirovo, drvo javorovo, enica bilica i dr. U mitskim je pjesmama 24

esta alegorija. U sljedeoj pjesmi, primjerice, sokol sjedi i besjedi; devet brae razgovara da li e seju dati Suncu ili Mjesecu te zakljuuju da e je dati Suncu jer e ih ono grijati, a Mjesec e kumovati. OJ, ULICE BAULICE Oj ulice, baulice, na dvi strane jabuice, a na treoj sokol sjedi, sokol sjedi, pa besjedi: Jaio sam konja vrana, pa sam nao zlatnu granu, pa sam odno kulundije da mi skuje troje kljue da otvorim bila grada, pa da vidim to j u gradu. U gradu su devet brae i deseta sestra Marta. Svi se deset razgovara a kud emo sestro Marto? Kome emo seju dati, da li suncu ili mjesecu? Bolje suncu neg mjesecu. sunce e nas ogrijati, a mjesec e kumovati.13 (Drenje kod akova) Neke su mitske pjesme baladno intonirane. U sljedeoj su pjesmi vile izlijeile Ivana, ali su od njega zatraile otkup: od babe nogu iz koljena, od matere ruku iz ramena, a od brata sedef i argiju, a od seke ruse pletenice, a od ljube erdan ispod vrata. Otac, majka, brat i sestra vilama su dali otkup, ali nije ljuba Ivanova. Zato su vile umorile Ivana, a tri su kukavice (majka, sestra i ljuba) zakukale. NA VRU GORE, OGANJ GORI Na vru gore oganj gori, oganj gori na jelovoj grani. Ko l ga loi, ko l se kod njeg grije?
Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995, str. 34.
13

25

Vile loe, a Ivan se grije. Kad su vile Ivu izlijeile, veliki su otkup zaiskale: Od babe su nogu iz koljena, od matere ruku iz ramena, a od brata sedef i argiju, a od seke ruse pletenice, a od ljube erdan ispod vrata. Dade babo nogu iz kolina, dade majka ruku iz ramena, dade brato sedef i argiju, dade seka ruse pletenice. Ne da ljuba erdan ispod vrata: Nije mi ga Ivan ni kupio, od svoje sam majke donijela. Kad su vile Ivu umorile, zakukae trije kukavice: Jedna kuka nikad ne prestaje, druga kuka jutrom i veerom, trea kuka kad joj na um padne. to no kuka nikad ne prestaje, ono jeste Ivanova majka. to no kuka jutrom i veerom, ono jeste Ivanova seka. to no kuka kad joj na um padne, ono jeste Ivanova ljuba.14 (epe)

2. OBREDNE PJESME
I obredne su pjesme po svom postanku veoma stare i seu u pretkranska vremena. Izvoenje tih pjesama sinkretizira vie vrsta umjetnosti: knjievnost, folklorno kazalite, glazbu i ples.

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 55-56.

14

26

KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME Najstariji je spomen kolede kod Bugara u 9. stoljeu, a nalazi se u Sinajskom trebniku u kojem se zabranjuje obiaj bivih poganih da prvoga sijenja idu u koledu. U Rusiji se u 11. st. koledovanje smatralo obiajem starih poganih i istie se da nije lijepo koledovati ni rusalije plesati. Slino je i kod drugih Slavena. U Hrvatskoj se prvi put kolede spominju u dubrovakom Statutu iz 1292. godine.15 Vuk Stefanovi Karadi naveo je da se obiaj koledanja kod pravoslavaca izgubio, a da kod katolika jo traje i dodaje da itava koleda, ree se i sad kad ide mnogo ljudi zajedno.16 Koleda je rije mnogostrukoga znaenja. U usmenom su diskursu i nazivi: kolenda, kolendra (u Splitu i okolici), koledva (u Dubrovniku i okolici, Belom na otoku Cresu), a izvoai se nazivaju koledai, kolendai, kolendrai, koledvai; te kolojani (u Zlarinu kod ibenika), koleani (kod Hrvata u Rumunjskoj, a u Gdinju na Hvaru ophod se zove koleanje!17); junaki i ditii kod gradianskih Hrvata. Nazivaju se jo i koledvai18 i kolijani. U Istri, Hrvatskom primorju pa i Lici nazivaju se i fiole (prema pripjevu fiole).19 Koleda znai: skupno pjevanje muke djece, mladia pa i odraslih ljudi; pjevanje (kolendanje) mladia djevojci pod ponistrom; obred, ophod, pjesma, estitanje; boini kruh, boino darivanje, boina vatra, boina slama koja se na Badnju veer prostirala po sobi; Badnji dan, Novu godinu. Koleda znai i krijes koji se palio na Jurjevdan (23. travnja) i na Ivandan (24. lipnja) te krijes koji se palio za vrijeme biranja seoskih kraljeva.20 Koledom su se nazivale obredne vatre koje su palili uskoci. Kod gradianskih Hrvata koledati znai prositi (traiti darove).21
Alemko Gluhak, Hrvatski etimoloki rjenik. August Cesarec, Zagreb 1993, str. 328. Srpski rjenik, istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadi, u Beu u tampariji jermenskoga namastira 1852, str. 285. 17 Ivana Kardum zapisala je u svibnju 2007. g. predaju da su u Gdinj na Hvaru prve obitelji dole iz Slavonije i Bosne. Njegov zaselak Visoku osnovali su obitelji Viskovi i urin , koji su s doli u 17. stoljeu s podruja Crvenog Grma u Bosni i Hercegovini. Rkp. FF Split 2007. 18 Petar Grgec, Hrvatske narodne pjesme. Hrvatska dravna tiskara, Zagreb 1943, str. 151. 19 Milovan Gavazzi, nav. dj. str. 201. 20 Ivan Lozica, Poganska batina. Golden marketing, Zagreb 2002, str. 173-176. 21 Jakar hrvatske narodne jake iz Gradia, sabrao Martin Meri, redakcija i komentari Vinko ganec, Novinsko izdavako i tamparsko poduzee akovec, 1964, str. 139.
16 15

27

O postojanju koleda kod drugih slavenskih naroda svjedoe i nazivi: koljada (u ruskom), koleda (u srpskom, slovenskom, bugarskom, ekom, poljskom).22 Neki etnolozi i antropolozi navode da naziv koleda potjee od imena praslavenske i sveslavenske boice Kolede ili boga Koleda.23 Koleda batini naziv prema grkom i latinskom glagolu caleo to znai zazivati, pozivati, sazivati.24 Neki znanstvenici smatraju da naziv koleda potjee od latinske rijei kalendae to znai prvi dan u mjesecu.25 Koledarski ophodi izvodili su se u razliitim krajevima u razliito vrijeme: od Sv. Martina (11. studenoga) na Koruli; na Brau u adventu u onim kuama gdje je imenjakinja ili imenjak svetice ili sveca: na Sv. Katu (25. studenoga), Sv. Andriju (30. studenoga), Sv. Barbaru (4. prosinca), Sv. Nikolu (6. prosinca), Sv. Luciju (13. prosinca), Sv. Tomu (21. prosinca), na Badnjak (24. prosinca), na Boi (25. prosinca), na Sv. Stjepana (26. prosinca), Sv. Ivana (27. prosinca), uoi i na Novu godinu, te na Sveta tri kralja (6. sijenja). Koledarske je skupine najee inilo pet do sedam mladia. Kod gradianskih Hrvata koledarska je skupina brojala dvadesetak mladia. Koledari idu od kue do kue pjevaju, estitaju imendan ili blagdan koji je toga dana te trae simboline darove. Koledare su ponekad inili momci i djevojke zajedno. Pokatkad su to bili samo odrasli ljudi, a ponekad muka djeca (djeurlija). U Belom na otoku Cresu djeaci su od dvanaest trinaest godina odmah nakon to bi poveerali na Badnju veer zapalili ferati, uzeli vreicu i otrali iz kue. Na veer bi se sastali u skupine po tri etiri i po dogovoru krenuli obilaziti selo. Ili bi do kua u kojima su znali da e dobiti darove te bi pokucali i svima estitali Boi i predstojee blagdane.26 Premda se motivi u koledarskim pjesmama prepleu s motivima adventskih i boinih usmenih lirskih vjerskih pjesama, te su pjesme preteito svjetovne. Strukturom su bliske zdravicama i blagoslovima. Najee im svaki stih zavrava pripjevom koledo, koledo. Veina je
22 Slobodan Zeevi, Elementi nae mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, str. 21. 23 Isto, str. 21-26; Usp. Vitomir Belaj, Hod kroz godinu, Golden Marketing, Zagreb 1998, str. 137-138. 24 Alemko Gluhak, nav. dj. str. 328; Ivan Lozica, Poganska batina. Golden marketing, Zagreb str. 178. 25 Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str. 72. 26 Andrija Bortulin, Boi, obiaji u Belom na otoku Cresu. Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XI, sv. 1., urednik dr. D. Borani, Zagreb 1906, str. 152-155.

28

antologiara adventske i boine pjesme nazivala koledskim. Sadraj je koledarskih pjesama raznovrstan i varira od ljubavne, povijesne, mitske do vjerske tematike. Koledari su u svojim pjesmama veliali domaine i njihove dvore, a za darove nisu vele iskali. Koledarske su pjesme vesele, ivahnoga ritma. U njima su esto prisutne ale, ali i kletve ukoliko domain ne bi simbolino darovao koledare. Adventske i boine pjesme pripadaju usmenim lirskim vjerskim pjesmama (molitvama) i njih vjernici mole pojedinano, primjerice na Dan Bezgrjenog zaea Blaene Djevice Marije (8. prosinca); ili skupno kao na Badnju veer ili pak u crkvama za vrijeme svetih misa. Kolede su s obzirom na tekst koji je pratio dionice ophoda imale tri dijela. Prvi je dio inilo pjevanje pod prozorom, kapijom ili vratima doma, a drugi i trei dio izvodili su se u domu domaina. Uvod je inio pozdrav ukuanima, na primjer: Pukla grana od orija, faljen Isus i Marija. Priko svega sela proli, na potena vrata doli. Na potena ova vrata, a u Ante ka u brata. Na podruju nekadanje Poljike Republike kolenda se izvodila na Badnjak kada bi se svi ukuani skupili. Najstariji mukarac u kui kojega su svi zvali otac stavljao je tri bije (badnjaka) na kamin. Bije su komadi grana drveta, esto maslinova, a estitalo bi se: Otac: Hvaljen Isus! / Dobro vam dola Badnja veer! / Ostali: I tebi! / Otac: Stipan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Ivan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Mladenci! (Nova godina)! / Ostali: I tebi! / Otac: Mlado lito! / Ostali: I tebi! / Otac: Vodokre! / Ostali: I tebi! / Otac: Posve novo godie! / Ostali: I tebi! Kad se sve to izgovorilo, na kamin bi se, osim tri bije, stavljalo i drvo za naloiti pa bi se vatra zapalila. Bije bi se pustilo da samo malo gore jer one su morale trajati do Nove godine, a vatra se palila svake veeri. Zato su bije morale biti velike. Na vatru bi se posula penica i reklo: Rodilo na drvetu i kamenu i polju vinovu!27 Obred posipanja penice ima panspermijski karakter.
Zapisala je Zrinka Mati 2006. g. u Gornjem Selu na otoku olti, a kazivao joj je Bogdan Jakovevi (ro. 1923. g. u Gornjem Selu na olti). Rkp. FF Split, 2006, sv. 101, str. 7-8.
27

29

Kod koledarskih pjesama, primjerice u Gornjem selu na otoku olti, nakon svake strofe slijedio bi pripjev ovisno o blagdanu na koji se koledalo: Za Boi bi pripjev glasio: U kui vam otar noi, / na dobro vam doa Boi. Na Novu bi godinu pripjev glasio: Sada vazda i do lita ovde, / na dobro vam Mlado lito dojde. U sredinjem su dijelu spominjani ukuani poimence. Obiaj je najprije se pravim imenom obratiti najstarijem i ujedno najuglednijem ukuaninu, zatim njegovoj eni, sinovima, kerima po uzrastu i moguim gostima. Hvaljeni su domain, domaica, keri i snovi.28 Peljeki su kolendari kolendali gosparima koji su ivjeli iza srebrom zalivenih i zlatom okovanih vrata. Iskazivali su elje da Bog gosparu dade sina koji e se oeniti i od pira podijeliti bogatom i ubogom ali jo vie kolendarima. Pjesma aljivo zavrava jer je kolendarima dosta jedan kola od Boia i jedna noga od praia, a njihovom voi starcu dovoljna je mantalica (pleka). Dubrovaki su kolendari dolazili gosparima i njihovim dvorima hvale dati. Dvori su u tim pjesmama zlatni tori, a u njima je golubica domaica koja e gosparu rijeti da oni nisu prokleti ve su pravi dubrovaki leri (pjevai, svirai). Dubrovaki kolendari za darove nisu vele iskali: malo smokav i oraha jer je bura u njihovim smonicama.29 Zavrni dio kolede sastojao se od rima kojima su koledari traili darove: Otvorite kafetine, / izvadite bakotine, / otvorite ormarune, / izvadite botiljune. Na kraju bi domaini pozvali koledare u kuu i poastili ih, primjerice: pruratama, bakotinama, proekom, vinom ili rakijom (na olti); fritulama, mindulama (bajamima), orasima, te rakijom, crnim vinom i proekom, a u bolje stojeim kuama pojilo bi se i akad boljega komad mesa ili pruta (u Zlarinu kod ibenika); mali pinezni dar (u Gradiu i drugdje); smokava i oraha (u dubrovakom kraju); u Belom na otoku Cresu djevojka je koledare darivala smokvama, orasima i mlincima itd.
Vidi: Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str. 127. 29 Vidi: Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995, str. str. 46.
28

30

Koledari bi, kad ih ukuani ponude, ostali jesti i piti ili bi sa sobom odnijeli hranu u torbama.30 Posjeti koledara smatrani su au i pridonosili su jaanju prijateljstva i boljem povezivanju mjetana, te opem dobrom raspoloenju u vrijeme adventskih, boinih i novogodinjih blagdana.31 U Katelu Starom koledanjem se zvalo pjevanje mladia pod prozorom dragane na blagdan Sv. tri kralja. Mladi je virna sluga djevojke i doao je pod njezin prozor da joj urui dar. Dojmljivi su lirski efekti u toj pjesmi: mladi djevojku naziva duom svojom, gospojom i vilom, cvitom od slatkosti, ureenjem svojim, krunom od liposti, zlatnom kitom. Mladi izrie al zato to su proli boini blagdani i Mlado lito ali on svoju zlatnu kitu nije darovao. Vodokre je, takoer, vrijeme kada se daruju meu sobom dragi. Meutim, momak nema drugoga dara nego da joj dariva srce s ljubavlju. Dobra veer, Bog da, draga duo moja, da ti dara poda virna sluga tvoja. Gospojo i vilo, cvite od slatkosti, ureenje moje, kruno od liposti. Evo nam projdoe od Boia blagdani, ali ne projde ljubav meu nami. Projdoe Boii, projde Mlado lito, ja te ne darova, moja zlatna kito. Evo su nam doli Vodokra kralji,
Eni Buljubai zapisala je u rnovnici kod Splita 2005. godine po kazivanju svoga djeda Pavla Mihanovia (ro. 1934. g.) i svoje bake Jozice Mihanovi (ro. 1941. g. u Privoru dijelu rnovnice). Oboje kazivaa skoro cijeli ivot ive u rnovnici. Rkp. FF Split, 2005. sv. 67. str. 1.- 4. 31 Zapisala je Zrinka Mati 2006. g. u Gornjem Selu na otoku olti, a kazivao joj je Bogdan Jakovevi (ro. 1923. g. u Gornjem Selu na olti). Rkp. FF Split, 2006, sv. 101, str. 7.-8.
30

31

kad se daruju meu sobom dragi. Moja duo draga, ja dara ne imam, nego da ti srce s ljubavlju darivam. Zbogom, duo moja, zbogom, srce moje, zbogom mi ostavaj, vilo i gospojo.32 Narodni pjeva tugu mladia zbog rastanka od djevojke izrie anaforama: Zbogom, duo moja, Zbogom, srce moje, Zbogom mi ostavaj. Drevni se obiaji u novije vrijeme modificiraju. Desetogodinja je koprivnika tradicija koledanje u humanitarne svrhe, a poinje na Badnjak u sedamnaest sati. U Dubrovniku se koledva ispred Vijenice kad odzvoni podne.33 VESELANJE U jugoistonoj Hercegovini se do danas sauvao blijedi odsjaj negdanjega veselenja pa ondje djeurlija od Sv. Nikole do Sv. tri kralja idu kroz selo i trae darove. Neke od tih pjesama imaju pripjev veselo, veselo. Taj pripjev se u najveem broju pjesama uzastopce iza svakoga drugoga stiha izmjenjuje pripjevom koledo, koledo.

BOI NAM JE, MILO NAM JE Boi nam je, milo nam je, veselo, veselo. to Boi ne pjevamo, veselo, veselo. Ali mu se ne nadamo, veselo, veselo.
Vidi: Marko Dragi, Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji, Crkva u svijetu br. 1 (1192), Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2007, str. 96-117. 33 TV Nova Dnevnik 24. 12. 2006. 19, 20 i HTV Dnevnik 24. 12. 2006. 19,45.
32

32

Oj brtane, goro sveta, veselo, veselo; a najvie na krane, veselo, veselo. Eto Boe preko vode, veselo, veselo. Nosi nama struk bosilja, veselo, veselo. U zdravlju nas Boo nao, veselo, veselo. U boljemu proslavili, veselo, veselo. iri Boe, vjeru nau, veselo, veselo; vjeru nau katoliku, veselo, veselo. Na Boiu, imiriu, veselo, veselo, iri tamo, doi vamo, veselo, veselo. Na dobro vam Boi doo, veselo, veselo.34 (Stolac) U navedenoj veselarskoj pjesmi mitski su motivi: Eto Boe preko vode / Nosi nama struk bosilja. JURJEVSKI OBREDI I PJESME Dan sv. Jure (23. travanj) znaio je svretak zime i poetak novoga boljega i ljepega vremena. Od toga dana se intenzivirala gospodarska godina.35 Taj dan se obiljeavao i kao dan pastira. U drevnome Rimu dan pastira palije (palilije) slavio se 21. travnja, a na taj dan kitila se stoka biljem i cvijeem i palile oisne vatre. Obiaj ovjenavanja stoke bio je
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 67.-68. 35 Na taj dan okupljali su se hajduci u planini. Do danas je ostala uzreica Jurjev danak hajduki sastanak, Mijoljdanak (29. rujna) hajduki rastanak.
34

33

tradicionalan u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske i koncem tridesetih godina dvadesetoga stoljea.36 U narodnoj je tradiciji sv. Jure zatitnik ratara, pastira, konja i ostale stoke, zemlje, usjeva, zelenila. Zelenilo je boja proljea i vegetacije i simbolizira nadu; pobjedu proljea nad zimom, pobjedu ivota nad smru. U poganskim inicijacijama zelena je boja vode. Temeljem te simbolike sv. Ivan Krstitelj ponekad je nosio zeleni ogrta to simbolizira duhovnu inicijaciju krtenja na Jordanu. Zeleno liturgijsko ruho simbolizira nadu i iekivanje kraljevstva Bojega.37 Na Jurjevo su se zelenilom kitili ljudi, domovi, tale, stoka, prilazi u dvorita. Vjerovalo se da e zelenilo odagnati demone. U narodnom vjerovanju i sv. Jure se pojavljuje u zelenilu. Zelenilo, dakle, u narodnom vjerovanju ima apotropejsku mo. Neko su se na Jurjevsko naveerje, a ponegdje i na Jurjevo palili krijesovi. Po garitu tih krijesova pregonila se stoka. Taj je obred istovjetan navedenom obredu kod uskrsnih krijesova i ima apotropejski karakter. U rano Jurjevo jutro domain s vodokrsnom vodom, molei se, pokropio bi talu i stoku kako bi cijelu godinu bila sauvana od vukova, bolesti i demona. Prije izlaska sunca travari su brali trave kojima su lijeili ljude. Vraari su takoer prije izlaska sunca brali trave kojima su vraali.38 Meu Hrvatima u Bosni i Hercegovini, Dalmaciji, Panoniji i drugdje na Jurjevo su momci i ljudi obilazili sela trubei u trubaljke (trubaljike) savijene od vrbove ili ljeskove kore. Tim apotropejskim obredom eljeli su se otjerati demoni i pokvariti ini raznim vraarama. U dinarskim je krajevima kod Hrvata i muslimana bio obiaj ljuljanja mladei. I taj je obred imao apotropejski karakter jer se vjerovalo da e se tim obredom predusresti bolesti. Na Jurjevo bi se prije izlaska sunca kupalo ili umivalo vodom u koju bi se stavljalo bilje ili omaja (pjenuava voda s mlinskoga kola). Vjerovalo se da to doprinosi zdravlju i ljepem tenu. Stoka se udarala blagoslovljenom ili svjeom zelenom granicom i vjerovalo se da e se tako zatiti od uroka, vjetica i drugih demona.39
Milovan Gavazzi, nav. dj., str. 41.-42. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990, str. 590. 38 Luka Ili Oriovanin, Narodni slavonski obiaji, Zagreb 1846, str. 127. 39 Milovan Gavazzi, nav. dj., str. 52.-57.
37 36

34

Kao i drugi obiaji i obiaj Jurjeva se razliito obiljeavao u pojedinim mjestima. Neko se na taj dan u sjevernim hrvatskim krajevima moglo vidjeti dosta svijeta sa zelenom granicom kao znakom da trae pastirsku slubu. U Bikovecu kod Maruevca, primjerice, na lesu se stavljalo trnje kako coprnice ne bi mogle dojti v hiu. (O vjeticama je rije u poglavlju Demonske predaje.) Uoi Jurjeva ispred ulaza u dvorite kue naloio bi se mali krijes. Vjerovalo se da ugljevlje i pepeo od krijesa tite kuu, tale, njive, vrtove, livade od demonskih sila koje nou hodaju selom. Prije izlaska sunca djeca, mlade i stariji hodali su u krug po pepelu krijesa molei tri puta Vjerovanje. Ljudi su i stoku vodili preko pepela krijesa. Taj obred ima apotropejski karakter jer se vjerovalo da e se tako izbjei bolesti i demonske sile. U nekim drugim maruevakim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo, a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. Vjerovalo se da e se tako zatiti od bolesti. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesme u kojima je personificirani sv. Jure naloio krijes, a djevojke su ga pjesmom zvale sebi kako bi s njim razgovarale i pitale ga komu e kerku dati je l k suncu, je l k mesecu / je l k drobnim zvezdicama. 40 U Lici je Jurjevo Dan pastira kad se pale vatre i oko njih igra kolo. Na taj dan u vatru se bacaju stari obojci41 da bude to vie gustog dima. (Dim u kranstvu simbolizira prolaznost ivota i uzaludno traenje zemaljske slave.) Puca se preko tale, a u sredinu tale bi se stavilo ue u obliku kruga. U krugu bi stajao gol mukarac da prestrai vike42. Vjerovalo se da uoi Jurjeva vike jae na metli i odlaze na Klek, putem pjevajui: Ni o drvo, ni o kamen. obani ele da se vike razbiju pa pjevaju: I o drvo i o kamen, a djeca lupaju tapovima po kamenju i kantama viui Oini, oini po viki, viketini.43 Vjerovalo se da e cijele godine biti lijen onaj koji ne ustane na Jurjevo i ne okiti kuu zelenilom. Takoer se vjerovalo da e ona djeca koja to jutro rano ustanu vidjeti sv. Juru na zelenom konju. Obiaj je bio na taj dan prije izlaska sunca svetom (krenom) vodom pokropiti44
http//www.marusevac.hr/kultura-obicaji.htm Pleteni dio vunene obue koji se obuvao na arape. 42 Vike vjetice, coprnice, trige, more, stuhe. 43 Zapisala je 2004. g. na podruju Gospia, Kosinja i Peruia Lidija erek od svoje obitelji: bake, djeda, ujni i roakinja. Rkp. FF Split, 2004, sv. 44, str. 8.-9. 44 kropljenje je obred kojim se blagoslovljenom vodom prskaju osobe, stvari, domovi, tale, dvorita, vrtovi i sl. s namjerom da se oiste i da se odagnaju demoni. Obred je
41 40

35

kue, tale, dvorita, bate i njive kako ne bi zmije ujedale.45 Kod mnogih je drevnih naroda zmija bila predmet kulta, jer je ona izvor svih nevolja na svijetu pa je zbog toga treba umilostiviti. U kranskoj je simbolici zmija poistovjeena sa sotonom.46 Jurjevske su obrede pratile narodne igre i pjesme u kojima su raznovrsni mitski, ljubavni i vjerski lirski motivi. Po svom postanku su poput ostalih obrednih pjesama veoma stare, ali su do naih dana u sebi sauvale mitske elemente. Tako su, primjerice, u sljedeoj pjesmi antropomorfirani sjajan Mjesee i za njim zvijezda Danica: Istee sjajan Mjesee, za njim je zvijezda Danica. Mjesecu zvijezda govori: Polako, ja sam mjesee! I ja u s tobom za polje, i ja u hvatati volove, i ja u orat dolove. I ja u sijat konoplje, i ja u plesat tenefe, i ja u vezat djevere. Ko ono lee kod kola, ka ono junci kod tora? to oni ne e u kolo? Danas je slavni Jurjevdan, a oni lee cio dan.47 (iroki Brijeg) Anaforama: i ja u s tobom za polje, / i ja u hvatati volove, / i ja u orat dolove. / I ja u sijat konoplje, / i ja u plesat tenefe, / i ja u
drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). U Katoliku crkvu uveden je u 15. stoljeu. 45 Radmila Kajmakovi, Narodni obiaji stanovnitva Litice. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Etnologija, NS, sv. XXIV/XXV, Sarajevo 1969/1970, str. 309. 46 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990., str. 592. 47 Vidi: Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo, 2006, str. 69.

36

vezat djevere / izrie se marljivost, da bi se potom prekorile lijenine koje lee kod kola kao junci kod tora. (O Zelenom Jurju bit e rijei u poglavlju Folklorno kazalite.) LADARSKI OPHODI I PJESME Lado se prvi put spominje u poljskim Statuta provincialia nastalim oko 1420. godine.48 U Poljskoj se u svadbenim pjesmama spominjao pripjev lado. U 15. i 16. st. u ekoj su se u svadbama izvodile obredne pjesme u kojima je pripjev Lado. U staroekom lada znai djevojka. U Bugarskoj i Sloveniji su se na Ivandan izvodile pjesme u kojima je pripjev lado.49 Lado se spominje u proljetnim, ljetnim i svadbenim pjesmama slavenskih i baltikih naroda. Matija Petar Katani pie da odjek boanstva starih Panonaca, boga Latobiusa jest boanstvo Lado koje se u pukom pjevanju, za ljetnih radova Podravki i Posavki, navodi za bilo koje boanstvo. Trag drevnosti nae popivke () prepoznaje se () u hrvatskom (kajkavskom) i bosanskom (slavonsko-ikavskom) narjeju.50 Luka Ili Oriovanin navodi da su nai prei Ladom ili Ljeljom nazivali boga ljubavi, a mlade mu je obojega spola rtve (aldove) prikazivala.51 Vuk Stefanovi Karadi objanjava rije ladati (u Hrv. u okolici Karlovca) djevojke kranske nakiene vijencima idu po selima uoi ureva dne, a u varoi na urev dan ujutru od kue do kue i pjevaju.52 Po ruskoj i poljskoj tradiciji Lada je bila boica proljea, mladosti, ljepote i plodnosti. Ivo Pilar prisustvo boice Lade u slavenskoj mitologiji ilustrira toponimima Ladin Vrh kod Obrovca, kao i toponimima Ladina, Ladinec, Ladeii, Ladu, Ladovac, Ladovica.53
Vitomir Belaj, Hod kroz godinu, Golden Marketing, Zagreb 1998, str. 247. Slobodan Zeevi, Elementi nae mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, str. 118.-120. 50 Matija Petar Katani, izbor iz djela, priredio i predgovor napisao Stanislav Marijanovi, Erasmus naklada, Zagreb 2004., str. 72.-73. 51 Luka Ili Oriovanin, Narodni slavonski obiaji, Zagreb 1846, str. 145. 52 Srpski rjenik, istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadi, u Beu u tampariji jermenskoga namastira 1852. str. 320. 53 Ivo Pilar, O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaenju. Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena. Jugoslavenska akademija znanosti i
49 48

37

U slavenskoj je mitologiji Ladin sin Ljeljo bog ljubavi. Pilar navodi, a Slobodan Zeevi ga citira, da su dalmatinski renesansni pisci uvijek navodili boanstvo Lelja kao sinonim za Amora ili Kupidona. Prisustvo Ljelja u junoslavenskoj mitologiji Pilar afirmira i viebrojnim nazivima planina Ljeljen u Bosni i Hercegovini, te Ljeljen-brdo na razmeu Dalmacije i Hercegovine, Ljeljen Glavica u Konavlima, Lelija Planina u Hercegovini, Ljeljen vrh planine Visoica kod Konjica i t. d.54 U nekim je kraljikim pjesmama pripjev ljeljo po kojemu su se te kraljice nazivale. Mazuri i Poljaci slavili su boanstva Ljelja i Poljelja. U Poljskoj, Rusiji i Litvi spominjao se i Ladin sin Poljeljo. U tim je zemljama bio drevni obiaj da od prve nedjelje po Uskrsu do Ivandana djevojke i ene u kolu pjevaju pjesme u ast Lade. Bratoljub Klai navodi da je miljenje o Ladi kao boanstvu znanstveno opovrgnuto.55 Tvrtko ubeli lade (ladarice) iz Hrvatskoga zagorja poistovjeuje s dodolama.56 U Rjeniku hrvatskoga jezika (2000. g.) ladarice su djevojice, djevojke koje u sveanoj povorci obilaze seoske kue za Duhove ili Jurjevo i pjevaju prigodne pjesme.57 Meutim, Jurjevo je prije Duhova i takvo je objanjenje invalidno. Na web stranici ansambla Lado prva je reenica: Lado je arhaina slavenska rije esto koritena kao pripjev u starim obrednim pjesmama sjeverozapadne Hrvatske, a sinonim je rijeima dobar, mio, drag.58 Prema narodnim priama ladarice hodaju svijetom od Jurjeva do Ivanja. Uz to vjerovanje vee se obiaj kada na Ivanje djevojice Ivanice u grupi od etiri ili osam s vjeniima na glavi obilaze sela i pjevaju.59 Temeljem relevantne literature i motiva u pjesmama koje su zapisane kao i onima koje informanti na terenu i danas kazuju moe se ustvrditi da su se u Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarske pjesme izvodile na blagdane: Sv. Jure, Sv. Filipa i Jakova, Duhove, Sv. Ivana (24. lipnja) te za vrijeme sunih proljetnih i ljetnih dana.

umjetnosti, knjiga XXVIII, sv. 1, urednik dr. D. Borani. Nadbiskupska tiskara Zagreb, Zagreb, str. 74. 54 Isto, str. 72-73. 55 Bratoljub Klai, Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod MH, Zagreb 1980, str. 779. 56 Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str. 76. 57 Rjenik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure onje, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, kolska knjiga, Zagreb 2000, str. 527. 58 http://www.lado.hr/lado.htm 59 http://www.anita.f2o.org/vile.htm

38

Dakle, vremenski su skoro istovjetno izvoeni ladarski obredi u Hrvatskoj kao u Rusiji, Poljskoj i Litvi. Djevojke se po pripjevu u pjesmama oj Lado, oj zovu ladarice, lade. Kao i drugi obiaji i obiaj Jurjeva se razliito obiljeavao u pojedinim mjestima. U Bikovecu kod Maruevca, primjerice, na lesu se stavljalo trnje kako coprnice ne bi mogle dojti v hiu. Uoi Jurjeva ispred ulaza u dvorite kue naloio bi se mali krijes. Vjerovalo se da pepeo od krijesa titi kuu od demonskih sila koje nou hodaju selom. U nekim drugim maruevakim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo, a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. Vjerovalo se da e se tako zatiti od bolesti. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesmu: Sveti Jura kres naloi, kak naloi tak pogori. Hodi Jura k nam k veeri, kaj se bumo spominjali komu bumo kerku dali je l k suncu, je l k mesecu je l k drobnim zvezdicama.60 U okolici Karlovca na Dan sv. Jure seoski su mladii pjevali po selu i gradu. Jedan je visoko nosio mladu zelenu brezu okienu maramom i arenim papirima, dvojica su nosila kite brezovog granja, a Zeleni Jure je bio u kou ispletenom od vrbe i jagnjeda. Sve su vrtlarice dobivale granicu iz kite ili koa i stavljale ih meu zelje, kelj ili korabicu da im bolje rodi. Djevojke koje su uoi Jurjeva i na Jurjev ile po selima i varoima nazivane su krisnice. 61 U sjeverozapadnom i sredinjem dijelu Hrvatske mladii koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjai, jurjevani,62 a

http//www.marusevac.hr/kultura-obicaji.htm Vidi: Fredo Heffler, Krisnice i Zeleni Jure u karlovakoj okolici u XIX stoljeu, u: Narodna starina, 26. X. knjiga, 2. broj, vlasnik, glavni i odgovorni urednik Dr. Josip Matasovi, Zagreb 1931, str. 278.-280. 62 Jurjai su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadi zelenila koje su domaini kasnije ostavljali u kui, tali, vrtu, polju i sl. vjerujui da e tako odvratiti demonske sile. Vidi: Milovan Gavazzi, nav. dj.
61

60

39

djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjaicama.63 Prvi svibanj je Dan sv. Josipa radnika koji je zatitnikom radnika. Radi toga se taj dan obiljeava kao Meunarodni praznik rada. Kod Hrvata je tradicija obiljeavanja prvoga svibnja veoma stara. U starinskim usmenim lirskim pjesmama koje su se izvodile na taj dan prevladavale su obredne pjesme s mitskim motivima. U Brusju na Hvaru pjevane su pjesme u kojima je svojevrsna invokacija kojom se kazuje da je u tomu mjestu pribivao obiaj po kojemu bi dragi dragoj nazivao mjesec svibanj. Nazivanje bi poelo prvoga svibnja prikazuju voa u svojoj istini. Pjesma alegorijski erotizira ljubav mladia prema djevojci on trai zelen bor da joj ga usadi na njezin bili dvor. Dragi dragu gradacijski naziva borom, jelom, duhom premilim, cviem nerazlinim, anelom milim, saopava joj da bora nije naao i da njega uzme umjesto bora jer to e joj zelen bor koji vene od sunca. U ovome mistu obiaj pribiva, da svaki dragi dragoj ma misec naziva. ovo nazivanje prvi dan se ini, prikazuju voa u svojoj istini. Isui zelen bor, da ti ga usadim na tvoj pribili dvor za ljubav postavit. O boru! O jele! O duhu primili! Cvie nerazlino, anele moj mili! Bora nisam nao, uzmi za bor mene, to e ti zelen bor, koj od sunca vene?64 (Brusje na Hvaru) I u Katelu Starom mladii su djevojkama prvoga svibnja pod prozor ili uz kuu stavljali neko stabalce i pjevali pjesme. Do naih je dana sauvana pjesma o prvom svibnju kojem se vesele aneli od raja. Pjesma je komponirana od devet esterakih katrena i po svojoj strukturi

Ophoani su se nazivali jurjevani, urari, ure. Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je doputeno otkinuti dio granice za koju se vjerovalo da e ukuane i njihovo imanje tititi od demona, ali e i poveavati plodnost. Vidi: Petar Grgec, Hrvatske narodne pjesme, Hrvatska dravna tiskara, Zagreb 1943, str. 154. 64 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972. str. 139.

63

40

je bliska usmeno-retorikim oblicima. Meutim, ta je pjesma iznimno lirina. Premda se mladi ne spominje u pjesmi, razvidno je da on, kao i u prethodnoj pjesmi, gradacijski svoju divojicu naziva divojicom mladom, jelom visokom, zenicom pridragom, jelom uvitom radi koje se trudio sva svoja ljeta. Iskao je zelen bor, uvitu jelicu, javor kitnovasti za svoju deklicu, ali nije naao ni bora niti jelene zelene te je umjesto toga nudio sebe. Umilna je molba djevojci da nikada od ljubavi ne razdili dragog svoga jer ljubav izlazi iz srdaca, a iz lica dragane izlazi zrak od sunaca. Dobra veer, Bog da, prvi dan od maja, kome se vesele aneli od raja. Divojice mlada i jelo visoka, zenice pridraga od mojega oka. Divojice mlada i jelo uvita, rad ke sam se trudi po sva moja lita. Iui zelen bor, uvitu jelicu, javor kitnovasti, za takvu deklicu. Bora nisam naa, ni jelene zelene, moja duo draga, uzmi za bor mene. O bore i jelo, javore premili, o cvite razliki, anele moj mili.

41

Ti me ne razdili, od ljubavi tvoje, ja ne u od tebe, nikad srce moje. Znaj, ljubav izlazi, duo iz srdaca, a iz tvoga lica zrak od sunaca. Ovim te pozdravljam, mirna ti mrkla no, aneli nebeski bili ti u pomo!65 (Katel Stari) Pored stilske figure gradacije u navedenoj je pjesmi cio niz epiteta: divojice mlada, jelo visoka, zenice pridraga, jelo uvita, javor kitnovasti, javor premili, mrkla no. Blagdan sv. Filipa i Jakova je 3. svibnja.66 Uz taj blagdan vezuju se ophodi filipovica koje zahvaljuju slavonskoj umi jer se svako proljee ponovno zeleni i svojom ljepotom nadahnjuje:67 Blago tebi, zelena umice! Ti se mladi svake godinice, a ja sada i vie nikada.

Zapisala je 2006. g. u Katel Starom Marina arkovi, a kazala joj je Sreka Puljas (djev. Puljas, ro. 1935. g. ). Rkp. FF Split, 2006, sv. 29, str. 10. 66 Sv. Filip se povezuje u izvjetaju o udesnom umnaanju kruha. Po predaji je propovijedao evanelje meu Skitima i ondje je vidio kako narod tuje neku golemu zmiju. Kriem je uinio da nestane zmije, a iza nje je ostao straan smrad od kojega su mnogi umirali meu kojima i kraljev sin. Filip je uz pomo kria mladia oivio. Sveenici koji su tovali zmiju uhvatili su Filipa i pogubili ga. Jakov Stariji, apostol brat je sv. Ivana i u bliskom je srodstvu s Isusom. Po predaji je panjolsku oslobodio od Maura i ondje postavio temelje kranstva. Po povratku u Judeju odrubljena mu je glava. Zatitnik je panjolske. (Navodim prema: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990., o sv. Filipu str. 228., o sv. Jakovu str. 292.) 67 www.otok.hr

65

42

Obredi su filipovica slini jurjevskim proljetnim ophodima.68 Sljedea dijaloka filipovska pjesma moe se svrstati u ladarske filipovske. U njoj filipvice pitaju staru majku: Je li Filip doma? Stara majka odgovara da Filip nije doma, ve je otiao u Vukovar kupovati crne izme i maramicu svilenicu, crven pojas sebi za pas. Filipovo, Jakobovo Ladole mile, oj Lado, oj! Filipova stara majko, Ladole mile, oj Lado, oj! Jel Filip doma? Ladole mile, oj Lado oj! Nije doma draga duo, Ladole mile, oj Lado, oj! Otio je u Ukovar, Ladole mile, Oj, Lado, oj! Kupovati crne izme, Ladole mile, oj Lado oj! I maramu svilenicu, Ladole mile, oj Lado, oj! Crven pojas sebi za pas, Ladole mile, oj Lado,oj!69 (Vinkovci) Ta je pjesma, kao i druge obredne pjesme, komponirana tako da njezini stihovi proizvode magijsku mo. Magijski je efekt postignut pripjevima Ladole mile, oj Lado, oj! kao i stilskim figurama: retorikim pitanjima, asonancijama, aliteracijama, epitetima, metaforama i alegorijama. Drevnoga su pretkranskoga podrijetla ophodi koji su se izvodili za vrijeme proljetnih i ljetnih sunih dana. U Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarice su se molile vinjem Bogu da udari rodna kia i porosi polja i travicu i da se ugoje stada:

Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str. 76. 69 Marko Dragi, Ladarice, kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu, Hercegovina, godinjak za kulturno i povijesno nasljee br. 21. Mostar 2007, str. 282.

68

43

Molimo se, Lado! Molimo se vinjem Bogu, Oj Lado, oj! Da popuhne tihi vjetar, Da udari rodna kia, Oj Lado, oj! Da porosi naa polja I travicu mekuicu, Oj Lado, oj! Da nam stada, Lado, Ugoje se naa stada. Oj Lado, oj!70 (amac kraj Slavonskog Broda) KRALJIKI OPHODI I PJESME Kraljike pjesme izvodile su djevojke o Duhovima (Dovima). Na taj je dan Isus Krist svojim uenicima podario Duha Svetoga i tako im dao mo govora na vie jezika kako bi mogli po svijetu propovijedati Kristovu vjeru. Duh Sveti je u sreditu kranskoga postojanja. Po Ivanovu evanelju Duh je onaj koji oivljuje, a tijelo ne koristi nita. (Ivan, 6, 63) Po Duhu Uskrsloga Gospodina vjernici postaju jedno tijelo, jedan Duh u Kristu.71 Kraljice ljelje nazivaju se i rusaljkama. To je slavenski naziv za vodene vile. (O vilama e biti rijei u poglavlju Mitske predaje.) Po nekim drevnim predajama rano preminule djevojke i ene pretvarale su se u vodene vile - rusaljke. Neki antropolozi smatraju da su u narodnoj mitologiji rusaljke nasljednice vila.72 U junoj Dalmaciji Duhovi se nazivaju Rusalije. Slovenci taj blagdan nazivaju Risale, a risalak, risalek, risaliek slovenski je naziv za svibanj. Kod Rusa su, takoer, rusalije vezane uz Duhove. Ukrajinci i Bjelorusi duhovsku nedjelju nazivaju rusalnom nedjeljom. Kod eha se taj praznik zvao Rusadle. U Bugarskoj su se obredni igrai nazivali rusalije, a mjesec lipanj nazivan
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str. 142. 71 Suvremena katolika enciklopedija, A E, priredili Michael Glazier i Monika K. Helwing, Slobodna Dalmacija, Split 2005. str. 244.-245. 72 Spasoje Vasiljev, Slavenska mitologija, Srbobran 1928. http://www.rastko.org.yu/ antropologija/ svasiljev mitologija.html#_Toc530384684
70

44

je rusalski mjesec. U Rumunjskoj je narodni naziv za Duhove bio Rusali. U Makedoniji su se Duhovi nazivali Rusale.73

Dok etnolozi kraljike ophode pripisuju praslavenskim mnogoboakim vremenima u akovtini se i danas pripovijeda o nastanku kraljica: Stara predaja kae da su Turci zarobili sve mukarce u selu, a njihove su se ene obukle u arenu odjeu, na glave stavile muke eire okiene umjetnim cvijeem i u ruke uzele srpove i kose, te tako obuene otile pred turski tabor. Turci su pomislili da su doli duhovi, uplaili se i pobjegli. Tako su gorjanske ene oslobodile svoje mueve, oeve i brau. Od tada su se isto tako oblaile na blagdan Duhova, u spomen na taj dogadaj.74 Obino je kraljica bilo osam do deset, ali je bivalo i manje i vie od toga. Dijelile su se u dvije skupine. Glavni su skup inile one djevojke koje su na glavama imale muke eire okiene apljinim ili paunovim
Dr. Slobodan Zeevi, Elementi nae mitologije u narodnim obredima uz igru, Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, 99.-100. 74 U Gorjanima kod akova zapisala je 2008. godine Zdravka Vranje iz Osijeka koja pod mojim mentorstvom pie diplomski rad. Rkp. FF Mostar 2008, D.
73

45

perima te cvijeem, najee smiljem i koviljem. U toj su skupini posebice bile ureene jedna ili dvije djevojke koje su bile prvakinje. Na njihovim je klobucima sprijeda bilo ogledalo, a straga nekoliko objeenih arenih vrpca. U rukama im je bio stari pravi ili drveni ma o kojem su bili objeeni areni trakovi ili su bili zabodeni u jabuku, naranu ili limun. Meu djevojkama se isticala kraljica ili kralj. U drubi su esto bili i kralj i kraljica koja se jo zvala mlada i imala je koprenu na glavi. Jedna ili dvije djevojke bile su barjaktar(i), a one su na tapu nosile aren barjak. Polovicom 19. st. u Slavoniji jedna je djevojka bila barjaktar, a druga dvorkinja (sluavka) kraljiina.75 U drubi su bili i diver i mlada koja je na glavi imala koprenu i vijenac, a razlikovala se od kraljice mlade. Kraljiki su ophodi u akovtini obnovljeni 2005. godine. Cijela se skupina ponegdje dijeli na kraljeve i kraljice, a jedna ili dvije su im prvaci i one s krunama na glavi. Meu kraljicama su i djevojke ali i mladii sabirai darova prosjaci, torbonoe, sirgonja, kajmaar i sl. Kada bi kraljice dole pred kuu, dvorkinja postavi stolac na koji kraljica sjedne. Iza kraljice stane dvorkinja, a iza njih u obliku srpa kraljice ljelje izvode pjesme uz pratnju gajdaa ili tamburaa.76 Osebujni su obredi i pjesme koje su do pedesetih godina 20. stoljea izvodile kraljice u bunjevakim77 krajevima.78 Bunjevaki su Hrvati na taj dan Duhova ranim jutrom kitili prozore, kapije, te na salaima: volarice, kokoinjce, obore i ardake. Pripreme za obred kraljica poinjale su ve od Uskrsa. Tada bi se mlade kraljice u dobi od deset do petnaest godina okupljale u dogovorenoj kui gdje ih je obiaju i pjesmama poduavala ena koja je ve bila kraljica. Dan prije Duhova kraljice su se sastajale u kraljiinoj kui i dogovorile bi kojim e putem ii, koje pjesme pjevati i kao e podijeliti
Luka Ili Oriovanin, Narodni slavonski obiaji. Zagreb 1846, str. 145.-146. Milovan Gavazzi, nav. dj. str. 72.-74. Usp. Ivan Lozica, Poganska batina, Golden marketing, Zagreb 2002, str. 195.-196. 77 Bunjevci su 1687. g. od osmanskoga terora masovno pobjegli s podruja Bune kod Mostara i nastanili dananje krajeve. Od 2007. g. taj egzodus obiljeavaju pohodei pradjedovska ognjita. 78 Bunjevake kraljike obiaje kao i pjesmu koranicu navodim prema: mr Suzana Kujundi Ostoji, Kraljike pisme,; http://www.bunjevci.org.yu/site/narodna-knjizevnost/kraljicke-pisme/ mr Suzana Kujundi-Ostoji, Kraljice, http://www.bunjevci. org.yu/site/bunjevacki-obicaji/kraljice/.
76 75

46

darove? Bile su obuene u bijelu lingovanu bluzu i suknju. Neko su ile bose, a u kasnijim vremenima bile su u bijelim arapama i crnim lakiranim cipelama. Na glavi su imale krune od cvijea ukraene perlicama, pantljikama i zrcalom preko kojega je bio erdan. Kose su no ranije upletale u pletenice, a kada su polazile u ophod rasplitale su ih. Obilazile su gue naseljena mjesta. Kraljiki su ophodi trajali najee prvi i drugi dan, a ponekad i trei dan Duhova. Kraljice u Subotici nisu nosile barjake ni maeve. Ile su u paru po ustaljenom rasporedu: pridnjaci, sabljari, diver s kraljicom (koja je bila najmlaa od svih sudionica), a posljednji su par bili ban i banica. Putem su pjevale, a na pripjev Ljeljo bi zastale, odigle se petama od zemlje i naklonile se. To je davalo dojam da stalno pocupkuju, a erdani su im lupkali o zrcala i proizvodili potmuo zvuk. Domaice su bile poaene posjetima kraljica te su ih darivale jajima, unkom te novcima. Vjerovala se da e gadna nevolja stii onaj dom u kojem se ne bi primile i darovale kraljice. Vjerovalo se da proljee ili ljeto nastaje kad kraljica pobijedi. (Po tome je nastanak proljea ili ljeta ovisio da li su Duhovi poetkom svibnja ili u lipnju.) Kraljice su izvodile obred tako da kraljica sjedi, a ostale oko nje bosonoge i raspletenih kosa igraju. Vjerovalo se da bosonoge kraljice svoju plodnost prenose na zemlju, a to tome obredu daje panspermijski karakter. Takoer se vjerovalo da bi upletena kosa usporavala ili ak zaustavila vegetaciju. Kraljike su pjesme komponirane od esterakih stihova nepravilnih cezura. Dijele se na: koranice, vesele i alosne. Koranice bi kraljice pjevale dok bi ile od kue do kue. Te su pjesme ivahne, ritmine i jednostavne. Imale su i svoju praktinu ivotnu funkciju jer su mlade kraljice idui od kue do kue mogle vidjeti budue mladie pa i svekra i svekrvu. Mi selu iemo, selo od nas bii, a to od nas bii? Mi mu ne iemo, da ga porobimo, ve mi mu iemo da ga veselimo. Vesele su se pjesme pjevale djeci i mladima. Karakterizira ih melodioznost, njenost i blagost. U tu skupinu idu i aljive kraljike pjesme. Meu tim pjesmama su i one alegorijske mitske pjesme u kojima kraljice

47

pjevaju o ljepoti svoje drge pitajui: je li joj tato mladi mjesec bio, a nana arko sunce bila: Oj ti naa drugo, Alaj si ti lipa, Ko da ti je tato Mladi misec bio, Ko da ti je nana arko sunce bila! Al ni mi je, druge, Tato misec bio, Al ni mi je nana arko sunce bila, Ve je mene riba U vodi rodila, una me je tica U kljunu iznela. Tica lastavica Bila j dadiljica, Rastova korica Bila j kolivica.79 (Vancag) Kraljice su vesele pjesme pjevale u skupinama dvije po dvije okrenute jedna prema drugoj, lagano pocupkujui, a na pripjev Ljeljo odignu se petama od zemlje i lagano poklone. alosne su pjesme kraljice pjevale okrenute jedna prema drugoj, ali na pripjev Ljeljo ne bi pocupkivale nego bi se lagano njihale. alosne su kraljike pjesme pjevale o vojnicima (katanama). U kraljikim su pjesmama mnogobrojne narodne mudroslovice. Kraljice su pjevale pjesme o sudbinama u kojima se ogledala sudbina zajednice i naroda. Neke od tih pjesama imaju strukturu tubalica: Oj borci, vojnici, Tune majke sinci,
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str. 145.
79

48

Kako vam je stanje U polju bojnome, Tunom ledenome? Strahotom vas bije, Krv se vaa lije I zelena trava Ostaje krvava. Zemlja vam je tvrda, Propast ne moete. Nebo je visoko, Popet s ne moete. Kad sunce ograne, Ogrije vam rane, Misec se promine I pokae vrime, Da prolazu dani, Pro e i mejdani. Kad tako mislimo, S otim se tiimo.80 (Subotica) U repertoaru su kraljikih pjesama i one pjesme koje imaju elemente vjerske usmene lirske pjesme: Gospodin plebano, ustaj, pa poetaj, iz cele u celu, u batu pod ruu, kud Gospodin hodi, za njim cvie rodi svakojake fele: modre i zelene, ute i crvene. rua se razvila, u kale savila, na oltar noena, misa govorena.81
80

Isto, str. 144.-145.

49

Siroe je est motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. I danas su mnoge usmene lirske pjesme i predaje koje kazivai kazuju o siroiima. esta je narodna izreka Da nije siroadi ne bi ni Sunce grijalo. Te su pjesme pjevane i siroiima. I kraljice su pjevale alosne pjesme siroiima. Sirotica Milka sjedila je u bati, naletjela je ptica i krilima je udarila: Sirotica Milka, Sidila u bai, Tica naletila, Krilim udarila, Kanda j tica znala, Da je sirotica. Kako j tici, nane, Letiti brez glave, Tako j Milki, nane, Brez njezine nane, Kako j tici, nane, Letiti brez oka, Tako j Milki nane, Brez njezinog oca. Kako j tici, nane, Letiti brez vrata, Tako j Milki, nane, Brez njezinih braa. Kako j tici, nane, Letiti brez perja, Tako j Milki, nane, Brez njezinih sela. Kako j tici, nane, Letiti brez repa, Tako j Milki, nane, Brez njezinih teta. Kako j tici, nane, Letiti brez noga, Tako j Milki, nane,
81

Mr Suzana Kujundi-Ostoji, Kraljike pisme, http://www.bunjevci.org.yu/site /narodna knjizevnost/ kraljicke-pisme/;

50

Brez njezina roda.82 (Tavankut kod Subotice) Navedena je pjesma komponirana retorikim pitanjima i odgovorima: kako je ptici letiti bez glave, tako je Milki bez njezine nane; kako je ptici letiti bez vrata, tako je Milki bez njezine brae; kako je ptici bez perja, tako je Milki bez njezinih sela. () Retorika pitanja i odgovori na njih u pjesmi Sirotica Milka komponirani su narodnim mudroslovicama

DODOLSKI OPHODI Dodolske pjesme su, takoer, nastale u prastarim mnogoboakim vremenima. Pjevale su ih djevojke prekrivene zelenilom u vrijeme proljetnih i ljetnih sua. Vuk Stefanovi Karadi dodole objanjava kao skupinu djevojaka koje za vrijeme sue idu po selu od kue do kue, te pjevaju i slute da udari kia. Jedna se djevojka svue do koulje sa svijem pa se onako gola uvee i obloi razlinom travom i cvijeem i tako da se nigdje ne vidi ni malo, a to se zove dodola (). Pred kuom dodola igra sama, a druge djevojke iz te skupine stanu u red i pjevaju razliite pjesme. Potom

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972. str. 145.

82

51

domaica ili netko drugi uzme pun kotao vode i izlije na dodolu koja se na to ne obazire nego i dalje igra.83 Slobodan Zeevi navodi da se obred dodola izvodio i u sedamdesetim godinama 20. stoljea. Dodola je djevojica i glavna je u skupini. U davnim je vremenima bila naga i uvijena u zelenilo. Morala je biti uzorna ponaanja i seksualno edna. U nekim je krajevima dodola bila siroe bez roditelja, a u nekim je bila posljednje dijete u majke - neporoena. Dok dodola igra, pjesmom je prate njezine pratilje. Pred svakom kuom dodolu polijevaju vodom ().84 U Skopskoj Kotlini dodolski su ophodi bili u etvrtak po Uskrsu. etvrtak je dan Peruna, vrhovnog slavenskog boga koji je slavljen i kao bog groma i kie. Iz tih razloga u Mavi od Velikoga etvrtka do Spasovdana u sve etvrtke nitko nije smjeo orati, kopati, tkati, prati, tjerati kola.85 Bratoljub Klai u svome Rjeniku ne navodi dodole, a u Rjeniku hrvatskoga jezika (2000.) dodole se objanjavaju narodnim obiajem magijskog prizivanja kie u doba sue te mladiima i djevojkama koji okieni cvijeem i zelenilom sudjeluju u obrednoj pjesmi zazivanja kie.86 Matej Sova navodi da bi u Dalmaciji za vrijeme sunih dana momci okieni zelenim granama i cvijeem ili od kue do kue pjevajui i pleui. Momci su se nazivali prporue a njihov kolovoa prpac.87 Djevojke su skladno poigravale pjevajui pjesme a domain ili domaica polijevali su ih vodom vjerujui da e im se boanstvo smilovati i podariti kiu. Neke od tih pjesama imaju aljiv karakter. Kultni su kia i zelenilo u tim obredima. U Somaliji i nekim drugim zemljama sauvao se obred u kojem za vrijeme sue najljepe djevojke gole gledajui prema nebu pjevaju magijske pjesme kako bi kia udarila. Starozavjetna je Ilijina kia koja je u zemlji kralja Ahaba pala po zagovoru proroka Ilije nakon tri godine sue u kojoj su istrijebljeni Baalovi sveenici.

Srpski rjenik, istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadi, u Beu u tampariji jermenskoga namastira 1852. str. 128. 84 Dr. Slobodan Zeevi, Elementi nae mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, str. 125.-126. 85 Isto, str. 127.-128. 86 Rjenik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure onje, Leksikografski zavod Miroslav Krlea i kolska knjiga, Zagreb 2000. str. 194. 87 Matej Sova, Pregled narodne knjievnosti s primjerima i teorijom, kolska knjiga, Zagreb 1955., str. 43.

83

52

Djevojke u pjesmama pjevaju pripjev oj dodo, oj dodo, le pa se prema tome zovu dodole: Naa doda Boga moli, da udari rosna kia. Oj dodo, oj dodo, le. Da pokisnu svi orai, svi orai i kopai, svi po kui poslovai. Oj dodo, oj dodo, le. 88 (Prisap pokraj Livna) Prastari obiaj dodola zadrao se u akovtini, napose u Potnjanima i Gorjanima, do Drugog svjetskog rata. U Potnjanima je bilo jedno naselje Roma i oni su ostali posljednji koji su taj ophod obdravali. Dodole ili dojdole (oba izraza se jednako koriste) je grupa mlaih djevojaka (od 14 15 god.) i poneki djeak koji za velikih sua obilaze selo i u kui pjevaju dodolske pjesme, zazivajui kiu i spas uroda. Obino je to 6 10 djevojaka i 2 3 djeaka. Dva djeaka su prosjaci, oni nose koaru u koju im domain nakon otpjevane pjesme stavlja darove (jaja, jabuke, slaninu i to se ve nae, ponekad i novac). Trei djeak obino bude doda ili dodola. Njega obaviju zelenilom od glave do pete od granja, najee abdovine i bazge. Taj zeleni oklop je u obliku stoca, pa da bi vidio vode ga dvije manje djevojice. Djevojke su obuene u rubine, bosonoge su i raspletene kose. Oko glave imaju grube vijence od zelenila (prave hlad glavi na uzavrelom suncu) te oko pasa granje koje visi do zemlje (adbovina, bazga, vrba i dr.). Putem galame, sviraju u trube i svirale ili krebeu kako bi ih domaini uli i doekali. Kada uu u dvorite, pozdrave tradicionalnim katolikim pozdravom Faljen Isus i poinju pjevati. Domain ili domaica poliju vodom dodu, a ovaj se na rijei iz pjesme Ajd poigraj dodole, vrti, otresa vodu i imitira kiu. Nakon to im domain stavi dar u koaru odlaze u drugu kuu. 89
U Prisapu pokraj Livna 25. 09. 2004. g. studentici Fakulteta filozofsko-humanistikih znanosti Sveuilita u Mostaru, Marini Magani, kazao Jako Krole (ro. 1937. g.). Rkp. FF Mostar, 2005., sv. 2., str. 5. Kazivai uvijek ne kazuju pripjev oj dodo, oj dodo, le. 89 O dodolama je 2008. g. Zdravki Vranje kazivao Zvonko Vugrinovi, roen u akovu 1956. g. Bio je dugogodinji direktor Turistike zajednice Grada akova. Dragovoljac je Domovinskog rata. Oenjen, otac dvoje djece. Sa suprugom Dubravkom suvlasnik je Turistike agencije Orion Turs i vlasnik Gastro-etno imanja Slavonska kua. Rkp. FF
88

53

PREPERUKI OPHODI U JEZERIMA NA OTOKU MURTERU U Dalmaciji i Istri djevojke se zovu preporue (prporue, preporue), a na otoku Murteru preperue. Kazivai u Jezerima na otoku Murteru 2006. godine pripovijedaju o puno staroj fandaniji (obiaju) zvanja kie koji se odrao do prije nekoliko godina. Obiaj se sastojao u tome da bi djeca, a pokatkad momci i djevojke pa i ljudi ubirali grane teara (biljke smrdljivice). Potom bi ili putem, mahali tim granama i dozivali kiu pjevajui: Preperue odile, sve su Boga molile: Daj nam, Boe, kiicu i nebesku rosicu, da urodi godina i enica bilica i vinova lozica. Niki sira, niki jaj, To je naman za ufar. Kada bi domaice vidjele da idu preperue dozivale bi: Oj dodole, moj dodole, Dojdi k meni zlato moje. Zatim bi preperue polijevali vodom, a onaj koji bi ih polio trebao im je dati neki dar: komad sira oli koje jaje. Na kraju bi se preperue skupile na Koledie ugale veliku koledu i podilile darove a su skupile.90 Prporue hodile, kuda one hodile,
Mostar 2008, D. Vidi: Josip Vinkeevi, 40. akovaki vezovi, Jubilarna revija br. 36, Godina XXXVII., Gradsko poglavarstvo Grada akova. 90 Ivana Klarin zapisala je u studenom 2005. godine u Jezerima na otoku Murteru po kazivanju Konstantina (Ukasa) Klarina (ro. 1938. g.) i Ante Klarina (ro. 1934. g.). Kazivai su roeni u Jezerima na Murteru. Rkp. FF Split, 2005, sv. 59. str. 6.

54

tuda Boga molile da nan Bog d dada i crlena mazda, enice bilice, sake dobre sriice. enica nan rodila, diica prohodila, enicu pojili dicu poenili. Skupi, Boe, oblake, struni Boju rosicu na vu svetu zemljicu.91 (Okolica Pazina) U navedenom je primjeru zdravica: da nan Bog d dada / i crlena mazda, / enice bilice, / sake dobre sriice./ enica nan rodila, / diica prohodila, / enicu pojili / dicu poenili / te molitva: Skupi, Boe, oblake, / struni Boju rosicu / na vu svetu zemljicu. U Gdinju na Hvaru molilo se za kiu: Krii gredu po nebu Krii gredu po nebu, Za njima djeva Marija, Svoga sina molila, Da nam poda lipi daj, Bog je Petru kljue da, Da otvori slavni raj, Da ouva mornara na moru, Teaka na polju, Da nam da muicu karansku, ini vitar, ini daj, Nita da nan ne istue grad.92

Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj. 23, Zagreb 1963., str. 91. 92 Ivana Kardum zapisala je u Gdinju na Hvaru 2007. godine, a kazala joj je Mande Viskovi, (djev. Viskovi, roena 1932.). Rkp. FF Split, 2007, E, str. 8.

91

55

IVANJSKI OBREDI I PJESME Sv. Ivan nosi naziv Krstitelj jer je u rijeci Jordanu krstio Isusa. Posljednji je starozavjetni prorok. Sin je starozavjetnog sveenika Zaharija i Elizabete, roakinje Bogorodiine. Uz blagdan roenja sv. Ivana Krstitelja (24. lipnja) vezuju se pretkranski kultni obiaji paljenja krijesova (kresova, krisova).93 U Bosni i Hercegovini te Dalmaciji svitnjak je sinonim za krijes. U Tisnom na otoku Murteru 23. lipnja uoi Ivanje etvene 94 vrilo se paljenje kolede. Obiaj paljenja krijesova na taj dan bio je prisutan kod Rusa, Poljaka, eha, Slovaka i dr.95 Neki etnolozi paljenje ivanjskih krijesova interpretiraju kao ostatak Suneva kulta.96 U nekim je hrvatskim krajevima, primjerice u Velikoj kod Slavonske Poege, bio obiaj da mukarci nekoliko dana prije Sv. Ivana pripreme baklje (luevi), stave ih na kue te ih na veer uoi Sv. Ivana upale. Ti su se mladii nazivali bakljari. Djevojke bi ubrale razno cvijee od kojega bi isplele vijence te se njima kitile u ivanjsko naveerje i sutradan kada idu u crkvu. Najznamenitiji je cvijet u ivanjskim vijencima bio paprat. Mladii su se s bakljama penjali po zidinama i stijenama.97 U ivoj je narodnoj tradiciji sv. Ivan veliki zatitnik vrela voda. Stara je hrvatska tradicija da se na izvorskoj vodi treba okupati prije izlaska sunca.98 Kao i drugi obredi i ivanjski su raznovrsni. Tako je, primjerice, seoski uvar u Brestu u Istri nekoliko dana prije Sv. Ivana obavjetavao mladie gdje ima suhih drva u umi. Mladii bi ta drva sabrali i donijeli na kraj sela. S tim bi se drvima na viliju (uoi) Sv. Ivana zapalio krijes oko kojeg bi se skupili djeca, djevojke, mladii i stariji svijet. Oko krijesa bi se veselilo, kolo igralo, pitolji pucali, svirali mjehovi (dude). Buka, galama te pokatkad pucanje iz pitolja imali su u narodnoj percepciji apotropejsku mo kojom su se tjerali demoni.
Vitomir Belaj, nav. dj., str. 214. Marina Lampalov u travnju 2006. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju ime Grgurine ro. 1930. g. Kaziva je po zanimanju ribar, a sada je umirovljenik. Rkp. FF Split, 2006, sv. 17. str. 7. 95 Luka Ili Oriovanin, nav. dj., str. 154. 96 Jasna apo mega, Hrvatski uskrsni obiaji, Korizmeno-uskrsni obiaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. stoljea, puka pobonost, zajednica. Golden marketing, Zagreb 1997, str. 16.-17. 97 Luka Ili Oriovanin, nav. dj., str. 158.-162. 98 Vitomir Belaj, nav. dj.,. str. 215.
94 93

56

Stariji i djeca bi se veselili do pola noi, a poslije toga su odlazili kuama. Djevojke i mladii ostajali su kod krijesa do zore. Kad bi vatra jenjala, mladii su preskakali krijes jedni ovamo, a drugi onamo. Skakali su vjerujui da im preko ljeta buhe ne e gristi noge. Djevojke su jedna drugoj tri puta preko vatre bacale povezane rukoveti cvijea. To se cvijee na Sv. Ivana stavljalo na strehu i u rupice u zidu. Taj je obred imao apotropejski karakter te se vjerovalo da e tako godina biti rodnija sijenom. Seljaci su uoi Sv. Ivana po poljima palili male krijesove vjerujui da e tako dozvati jau sunanu toplotu i da e im polje to bolje roditi.Te je obiaje cijelu no pratila zvonjava crkvenih zvona. U Istri su se krijesovi palili i na blagdane Sv. Petra i Pavla te Sv. irila i Metoda. Tako je 1933. godine u ZZNO JS pisao Jakov Mikac i ustvrdio Kresovi su se u posljednje vrijeme prestali paliti.99 U okolici Karlovca djevojke bi uoi blagdana Sv. Ivana u polju nabrale puno ivanica i od njih plele vijenac. Okiene bi djevojke ile po selu pjevajui pred pojedinim kuama i kitei vratnice i prozore cvijeem. U nekim se selima taj obred vrio na samo Ivanje. Po selima su ile po etiri djevojke u dobi od petnaest do osamnaest godina, a mogle su biti i mlae. Djevojke su se zvale krisnice. Razlikovale su se seoske i gradske krisnice. Seoske su krisnice bile okrenute jedna prema drugoj, a gradske jedna iza druge. Oko pojasa su imale bijeli komot, na rukavima bijeli opiv, a sa strane im je visjela kesa od perlov. Seoske su krisnice nosile koare.100 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domainima i njihovoj vrijednoj djeci.101 Djevojke su pjevale i dijaloke ivanjske pjesme u kojima je Ive krijes potpalio na Ivanjsko naveerje. U pjesmi se trai od majke, oca, brata, sestre da daju na krijes Ivana. Nitko od njih nije dao na krijes Ivana, ali ga je na krijes dala njegova ljuba. Pjesma je komponirana osmercima s cezurama iza etvrtoga sloga i bila je prikladna pri obredima koji su pratili paljenje krijesova.102 Sv. Ivan se osobito slavio u Gornjem Selu na olti. Spremalo se bolje jelo, vino i proek, oekivali su se gosti iz drugih sela. U popodnevnim satima domaini i gosti, osobito mlade, izlaze na odreena
Jakov Mikac, Godinji obiaji (Brest u Istri). Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena. Knjiga XXIX, sv. 1, urednik dr. D. Borani. JAZU, Zagreb 1933, str. 215-223. 100 Ferdo Heffler, nav. dj., 278.-280. 101 Vidi: Petar Grgec, nav. dj., str. 155. 102 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb, 1972, str. 148.
99

57

okupljalita u selu na druenje i zabavu. Dan prije Sv. Ivana Krstitelja oltani su kadili vinograde, palili hrpe smilja i druge makije, kojoj bi dodavali malo blagoslovljena cvijea, granice blagoslovljene masline ili ugljevlja to je preostalo od boine vatre. Uveer uoi Sv. Ivana palili su vatru pred crkvom, gdje se skupljalo cijelo selo. Zvona su zvonila cijelu no. Sa zvonika se ispaljuju rokete, a ljudi su preskakivali vatru govorei: Od Ivana do Ivana, Od vode do vode, Da me noge ne bole. od Ivanje do Petrove da nas vile ne pohode. Takoer su se palile i manje vatre po vlastitim dvoritima koju su preskakivali i zabavljali se ukuani i susjedi.103 Obiaj paljenja svitnjaka dugo se zadrao i u samom Splitu i bio je iznimno omiljen meu djecom, mladima ali i starijima. Ve poslije ruka dan uoi blagdana Sv. Ivana djeca bi po susjedstvu skupljala drva i sve ono to je od drveta, a da je staro i da ljudima ne treba. Kad bi sve to sakupili s nestrpljenjem su oekivali mrak kada bi netko od starijih i iskusnijih mukaraca zapalio svitnjak, a jedna od ena bi blagoslovila vatru. Kad bi se vatra rasplamsala, djeca bi se zatrkivala i preskakala vatru jer se vjerovalo da e onaj koji preskoi vatru biti sretan i zdrav. Vatru su uglavnom preskakali djeaci i mladii dok bi ostali stajali okolo i uivali u tom prizoru. Stari su govorili da u toj vatri trebaju sagorjeti sva zla koja su nas zadesila kroz proteklu godinu. Sutradan bi se prialo u ijem je kvartu bio najbolji svitnjak. Taj se obiaj u Splitu posljednjih godina gasi, ponajvie zbog urbanizacije grada.104 Dok su neke ivanjske pjesme sauvale mitske motive, dotle je sljedea u cijelosti kristijanizirana. Narodni je pjeva stilskom figurom, antitezom te viestrukim deminutivima spjevao ritminu lirsku vjersku pjesmu: Poleti ti peruti, Nije ti peruti, neg aneo kriluti. Pod krilima krizmica, U krizmici Marija,
Vidi: Marko Dragi, Apotropejski obredi, obiaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi, Croatica et slavica Iadertina, Sveuilite u Zadru, Zadar 2007, str. 384. 104 Isto, str. 385.
103

58

ta j Boga rodila i Ivana krstila. Krst Ivane i mene da virujem u tebe, U sve crkve zemaljske, u anele nebeske.105 (Rui kod Drnia)

U Bosni i Hercegovini se do naih dana sauvao obiaj paljenja svitnjka u sumrak prije blagdana Sv. Ivana. Donedavno je bio obiaj da se svitnjak pali kod svake kue i da se na najuoljivijim mjestima pale veliki svitnjaci. Pastiri su se natjecali tko e imati vei i bolji svitnjak. Oko svitnjaka se okupljao mlai i stariji svijet. Mlai su se igrali oko svitnjaka, a stariji su sjedili. Kada bi svitnjak dogorijevao i plamen mu se smanjio, mladii su ga preskakali. Od osamdesetih godina dvadesetoga stoljea nekoliko obitelji kod kua zajedniki zapale svitnjak. Do danas se sauvao obiaj da se ujutro prije izlaska sunca po pepelu svitnjaka hoda ukrug molei tri puta Vjerovanje, a nakon toga se, takoer, prije sunca umiva i kupa na izvorskoj vodi. Vjeruje se da e se time sprijeiti naboji, bradavice i kurije oi na nogama te da e se tako izlijeiti i sprijeiti kone bolesti. Mnoga su kultna vrela diljem Bosne i Hercegovine kojima narod hodoasti i pripovijeda o udotvornim izljeenjima na tim vrelima. Takva su primjerice: Jakovljevo vrelo kod Kreeva (Vrelo Jakova Markijskoga), Mrtvalj u Podmilaju kod Jajca, Svrabivica u Periima kod Prozora (Rama), Vrilo u Knepolju kod irokoga Brijega i mnoga druga. Pepeo je u kranskoj simbolici znak pokore i obraenja. Na Pepelnicu (istu srijedu) stavlja se pepeo na elu to oznaava poetak korizme koja poinje s tim danom. Pepeo simbolizira smrt tijela i prolaznost ovozemaljskoga ivota. Voda je magijski izvor moi, a u kranstvu simbolizira pranje, ienje i nevinost. Vatra, pepeo, ugljevlje od krijesa, izvorska voda, zelenilo, vijenci od cvijea u ivanjskim obredima imaju apotropejske karakteristike.
105

Isto, str. 385.

59

*** Krijesovi su se palili i za Dan sv. Petra i sv. Pavla (29. lipnja) po jadranskom podruju i Bosni; za Vidovdan (na sjevernom jadranskom podruju i Podravini); Ilindan (20. srpnja) po Podravini.106 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domainima i njihovoj vrijednoj djeci: LIPI IVE KRIS NALAE Lipi Ive kris nalae, kris nalae, venac plete. Stare majke budte kerke, da se erke zorom staju, da poeu plave kose i umiju belo lice i pometu bele dvore, bele dvore i komore i oriblju ute stole, ute stole javorove, i donesu bistre vode i naliju iste lonce. Stari ake budte sinke, da se sinki zorom staju, da izrenu rie vole, rie vole u lugove, i napasu rie vole i posiju belo ito. dajte, dajte, stare majke, ako li nam ni ne date, vi nam dajte lipog Ivu, izpeljajte pod jabuku, pod jabuku crljeniku, da mi s njim se poigramo, poigramo, potancamo, i lipo ga nakitimo z roicami ivanjskimi i k sebi ga odpeljamo. Mi emo ga dobro ranit suvim sirom i pogaom,
106

Milovan Gavazzi, nav. dj., str. 85; 95.

60

belim mlikom i eerom. Ajdmo sada, lipi Ivo, ajdmo sada pjevajui: Daj nam, Boe, dobro leto, dobro leto i prolie o Ivanju i tefanju.107 (Karlovaka okolica) Krijesovalje (ladarice, ivanice) bile su djevojice koje su na blagdan Sv. Ivana (24. lipnja) u skupinama od etiri, a negdje od osam, ovjenane vijencima od cvijea ile po selima i pred kuama izvodile kolo i pjevale pjesme hvalei gazdu i gazdaricu. Vijence su po zavretku ophoda djevojke bacale u tekuu vodu vjerujui da e se udati onamo kuda vijenac otplovi.108 Djevojke koje su izvodile ivanjske ophode nazivane su jo ladekarice, ladanjke, kresovaljke, krisnice.109 Na Dan sv. Ivana ladarice su pjevale: Podajte nam Ivaneka, Oj lepa Lado, Lado, Lado! Znesemo ga na vulico, Na vulico pod lipico, Kaj se bomo njem igrale, Po poteku, po praheku, Znesemo ga na vulicu, Na vulicu, pod lipicu, Pak mu bomo rue brale, Sve na slavu Ivaneka!110 (Okolica Koprivnice)

107

Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995, str.

41. Milovan Gavazzi, Godinu dana hrvatskih narodnih obiaja, II prireeno izdanje, 1988, http:www.studio-tanay.hr/dodatak2003.html 109 Vitomir Belaj, Hod kroz godinu, Golden Marketing, Zagreb 1998, str. 215. 110 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str. 147.
108

61

U Blatu na otoku Mljetu na Svetoga Ivana uveer bi se ubrala tri badeja, pa hi se na ognju dobro popali i klade (stavi) pod tundjelu kad se ide spavati a svakoga od njih namijeni na jedno ejade, i koji od njih do jutra procvijeta, tu e poi ono ejade, koje hi je ubralo, udae se za onega, kome je badej bio namijenjen. (Ovo rade u prvom redu djevojke za udaju.)111 O vukarskim (vuarskim) ophodima i pjesmama rije je u poglavlju Folklorno kazalite.

3. POSLENIKE PJESME
Nastanak poslenikih pjesama, takoer, see u davna vremena. Te su pjesme pjevane za vrijeme predaha kod tekog teakog posla oranja. U njima se pjeva o teaku koji ore kraj zelene gore, volovi su mu sivi sokolovi, ralo drvo imirovo, jaram drvo javorovo: TEAK ORE KRAJ ZELENE GORE Teak ore kraj zelene gore, kako ore ne vidi se gore. Volovi mu sivi sokolovi, ralo mu je drvo imirovo, jaram mu je drvo javorovo. Teak ore kraj zelene gore.112 (Buii kod Novog Travnika) Emocionalni je efekt u prethodnoj pjesmi postignut stilskim figurama: aliteracijom (ponavljanjem suglasnika r, kao i suglasnika v); metaforom (volovi mu sivi sokolovi); epitetima (zelene gore, sivi

Tomislav M. Macan, aranje i gatanje. Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena. Knjiga XXIX, sv. 1, urednik dr. D. Borani. JAZU, Zagreb 1932, str. 225. 112 Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 83.

111

62

sokolovi) i inverzijama (drvo imirovo, drvo javorovo). (imir i javor u narodnoj tradiciji imaju mitska obiljeja.)

Oranje ralom na vitlo Teake pjesme pjevaju o marljivom domainu koji rano ustaje, budi djeicu, druinu doziva da tjeraju volove u jaram i konje ispred njih jer e sutra orati i ito sijati, a domaica e pripremiti peenku s lukom i gibanicu s kukom: MUEK RANO VSTAJE Muek rano vstaje, Na sve strane zgleda, Deicu zbuiva, Druinu sezava: Prizmi ti, urina, Stani, Jendraina! Tiraj voli v jarem, To je muki najem. To roginju, adonju, Dva konjika naprv, Zutra bumo orali, ito bumo sejali. ito bumo sejali, 63

Kaj smo lani vejali. Polje je iroko, Sunce je visoko. Poldan nam dohaja, Obed se zgotavlja: To peenka z lukom, Gibanica s kukom. Kaj bude kovau, Ki spleplje orau? Pojdi, Jendraina, Po tu tikvu vina! Zutra bumo orali, ito bumo sejali, ito bumo sejali, Kaj smo lani vejali!113 (Hum u Hrvatskom zagorju) Sve do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljea poseban je bio kosidbeni obiaj. Okupilo bi se pet-est i vie kosaca koji su se natjecali koji e bre, bolje i ljepe kositi. Najbolji je bio na elu i zvao se kosibaa. Nakon obavljenoga posla kosibai je kao nagrada pripadala glava peenoga jagnjeta ili ovna. Za vrijeme kosidbe i predaha u njoj pjevane su pjesme razliite tematike. Neke su teake pjesme baladno intonirane: OTKIDE SE GRANA JORGOVANA Otkide se grana jorgovana I ubila tri obana mlada. Prvog ali i otac i majka, Drugog ali bratac i sestrica, A treega nitko od nikuda, Samo jedna sirota djevojka: Suenie i nesuenie, Rano zae moje jarko sunce!114 (Babina Greda)

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str. 115.-116. 114 Isto, str. 142.

113

64

Pokatkad je i sam domain kosio svoju livadu. Bregava se koscu javila da mu dolje u ladu draga spava. On baca kosu nek se trava sui i odlazi poljubiti dragu to u ladu spava. KOSIO SAM SIJENO Kosio sam sijeno, dolje kod Bregave. Putem prolazile, Bregavke garave. Bregava mi umi, tiho progovara: Eno dolje draga, u ladu zaspala. Bacio sam kosu, nek se sui trava, poljubit u dragu, to u ladu spava.115 (Vrapii kod Mostara)
Marinu kobiu u Vrapiima kod Mostara 2005. g. kazao Veselko Sesar (ro. 1959. g.). Vl. rkp. 2005, sv. R, str. 4.
115

65

etelake su pjesme pjevale etelice anjui ito. Pjesme pjevaju o ljubavi, o elji djevojke da joj to bude zadnja etva kod roditelja i da to ito ne jela ona nego ga pozobali njezini svatovski konji i dr. VAZDAN ELE MLADE ETALICE Vazdan ele mlade etalice, vazdan ele, vazdan pripivale, samo nije ljuba Ivanova. Kad je bilo iindiji k mraku, ugledala jednog obanina. Tad zapiva seko Ivanova: Oj Ivane, materin obane, jesi 1 bio kud smo juer bili, jesi 1 nae cvie nalazio? oban dipli i kroz diple kae: Jesam bio kud smo juer bili, jesam nae cvie nalazio, zalivo ga od jabuke mlikom: cvie vene, ne mere bez tebe. To se niko dositio nije, dositi se ljuba Ivanova, pa govori svom Ivanu muu: alji seku za goru na vodu, ii za njom tio stranputice. U seke je edo ponejako: da ga ne bi umorila mlado.116 (Prozor Rama)

116

Marko Dragi, Tuj tunja tu jabuka, Mala nakladna kua Sveti Jure, Baka Voda 1995, str. 69.

66

Ovako se nekada vrhlo ito na gumnu Do sedamdesetih godina dvadesetog stoljea odjekivale su po planinama, umama, proplancima i poljima milozvune pjesme pastirica. Te su pjesme dragom otkrivale gdje se nalazi njihova dragana. Mladii su se skladnim sviranjem na svirali (dvojnicama) javljali svojim djevojkama. Pastiri su pjevali i molitvene pjesme svecima: Anti, Peri, Tomi, Grgi, Iliji, Luki, Vidu, Dujmu, Pavlu, Svetoj Gospi, Isusu. Pastiri su, takoer, molili pjesme protiv groma, oluje i nevremena. UVAM OVCE PO LIVADI SAMA uvam ovce po livadi sama, niko nema od naih obana, samo Rade to kosi livade i on ljubi obanice mlade. Prvi otkos, zelenika trava, drugi otkos, ljubiica plava, trei otkos, zelena rozeta, 67

mila majko dobila si zeta! Mlada zeta od sedamnaest ljeta, jo se nije nagledao svijeta!117 (apljina) Najmanje je ribarskih pjesama koje su kazivai kazivali ili jo uvijek kazuju. Odgovor je tomu u vikoj ribarskoj poslovici: Kad je vrime veslonju / Nije misto kantonju. Ribari se, dakle, u veslanju moraju stalno naprezati i boriti protiv vjetra i valova. Ipak se nalazilo vremena za pjesmu. Uglavnom su pjevali mlai ribari na potama ekajui sviaricu, za vrijeme velikih feta i poznatih regata. Pjevuilo se i molilo za vrijeme rastiranja i skupljanja mree. OTO MUI S PALAGRUE Oto mui s Palagrue, oparojte ene rue. Da si o srebra, suha zlata, izila bi sad na vrata, ili na vrata na ponistru, vidila bi svoju sriu, svoju sriu ol ljubavi, mala moja cvit gizdavi. Ki gariful, ki son brala al ga nison rakamala. Valja e ga rakamati svome dragom darivati. Drugi mi te trga, bere a jo pijen gorki emer. Goj, se goj, cvie moje, dok ne dojde vrime tvoje, uivat e sarce moje.118 (Komia, Vis)
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 81. 118 Jeleni Marui u Komii na Visu 2006. g. kazao Petar Mihovilovi Bejota (ro. 1947. g.). Petar je proveo 8 godina u Engleskoj gdje je zavrio Koled za grafiki dizajn. Rkp. FF Split, 2006. sv. 110, str. 13.-15.
117

68

Putnike su pjesme pjevali putnici vraajui se uvee svojim ukuanima nakon obavljenog putovanja ili nakon obavljenih teakih poslova. Tim su pjesmama ili sviranjem na svirali davali do znanja svojim ukuanima da se vraaju. OJ DJEVOJKO MOJA Oj djevojko moja, napoji mi konja. Ja ne mogu bosa, pala je rosa, ja ne mogu bosa, pala je rosa; Oj djevojko moja, napoji mi konja. ,Ja ne mogu bosa, pala je rosa; ne mogu sama, pala je slana. Sazuj nalune, obuj cipele; dok i meni mili Bog pomogne, kupi u ti postole. 119 (Prozor) Kiridije su ljudi koji su iz Duvna na zaprenim kolima vozili sijeno, slamu i ostalu ljetinu i prodavali u Hercegovini ili Dalmaciji ili trampili za vino i rakiju i prodavali u Duvnu. Nakon uspjeno obavljenog posla preko polja bi pjevali pjesme i tako javljali obitelji da ivo i zdravo idu svojim kuama. DEDER KUME DAJ DA ZAPIVAMO Deder kume daj da zapivamo, ako mogli i ako se dalo,
Ludvik Kuba, Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo 1984, str. 97.
119

69

ako bi nas grlo poslualo. Sve u strahu Boga Velikoga, da nam Bog da zdravlje i veselje. Tilu zdravlje da se veselimo, a spasenje da se ne gubimo. Najsvetije ime Isusovo, a po njemu ime Marijino, Bogu hvala i slava u vike.120 (Tomislavgrad) etelake, pastirske, teake, putnike i kiridijske pjesme pjevane su i na sijelima (prelima). U poselnikim pjesmama nalaze se i elementi: mitskih, obrednih, svatovskih i ljubavnih lirskih pjesama te usmenoretorikih oblika. Napitnice vinske su pjesme koje se pjevaju uz vinograde i vino. Te pjesme su strukturom najblie zdravicama, a u njima su esti elementi ale. VESELMO SE, BRAO Veselmo se, brao, Kad se sastasmo. Tug i alost proe, Kad se vidjesmo! Lijepo ime Ivo, Bog te ivio, A iz ove ae Vince ispio! Ako ne e sve popisti, Ne imo se im pokriti, Ni sebe, ni ene, Ni djeteta kraj sebe, Ve te ena lupala, Dok ti dua ispala, Neg li im, neg li tim Ve dralom motiim.121 (Hvar )
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 87. 121 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str. 180.
120

70

U Bosni i Hercegovini nisu zabiljeene napitnice vinske. Na Visu se u starim vremenima penica mjerila u rvnjevima. Mnoge su obitelji imale svoj vlastiti rvanj zavrvanj (pl. zorna). Taj su posao obavljale ene ili djevojke. One su malanom po taktu vrtjele gornji rvanj koji se uz kripanje i posebni um kotrljao po donjem nepominom kamenu i drobio zrnje koje se nalazilo izmeu dva kamena. Za to su vrijeme pjevale kratke pjesme koje su tematikom bile vezane uz taj posao, kruh i gladnu djeicu. MEJI, MEJI ZARVANJ MOJ Meji, meji zarvanj moj, dok ti recen: zarvanj stoj! Kad samejem jo u stat u posteju pou spat! Kad mi projde slatki san i ustanem sutra dan, farinu u umisit lipe kruhe ucinit. I spei u bublice za svu brau i sestrice.122 (Komia, Vis) Mnogobrojni su drugi narodni obiaji koje su pratile usmene lirske pjesme: Komualje su donedavna bile obiaj u kojem su se u rujanski ili listopadski sumrak skupljali mladii i djevojke i komuali kukuruz. Vlailje su bile djevojke i ene koje su se skupljale u jesenji i zimski sumrak i vlaile vunu. Prelje su bile djevojke i ene koje su se okupljale u ranu jesenju i zimsku veer kako bi oprele vunu. Vlailjama i preljama bi kasnije dolazili mladii. U tim prigodama su se raale prve ljubavi. Sijelilo bi se, igralo, veselilo, alilo, pjevalo i natpjevavalo do zore. Razliite su se vrste usmenih lirskih pjesama izvodile u tim prigodama. (Nikakvih sijela nije smjelo biti za vrijeme Korizme.) Nabijalje su bile ene i djevojke koje su na stupici nabijale konoplju koja se tako nakon kiselenja (u moilima) i suenja pripremala za daljnju obradu.
Jeleni Marui u Komii na Visu 2006. g. kazao spomenuti Petar Mihovilovi Bejota (ro. 1947. g.). Rkp. FF Split, 2006. sv. 110, str. 17.
122

71

Za razliku od prethodnih narodnih obiaja u kojima je sudjelovalo po petnaest-dvadeset i vie mladia i djevojaka tkalje su bile djevojke i ene koje su posao tkanja platna obavljale same pjevuei ljubavne pjesme.123 U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. st. rezala stara odjea te se kasnije pomijeana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su sluile kao prostirka (kao dananji tepisi). To sijelo nazivalo se rutalje.

4. POVIJESNE PJESME
Lirske povijesne pjesme pjevaju o: kralju Vladimiru; padu bosanskoga kraljevstva, Kaurima koji porobie Livno, robinjicama koje su bile usunjene jer nisu htjele prihvatiti islam, te o povijesnim osobama: Marku Kraljeviu, hercegu Stipanu Vukiu Kosai, brai Mori, Mijatu Tomiu, Stojanu Jankoviu, Andrijici imiu i dr. U mnogim su povijesnim pjesmama patnje i stradanja pod mletakom, ugarskom, francuskom vlau i drugim nenarodnim vlastima. Meutim, najvie je povijesnih pjesama o viestoljetnim (1463.-1878.) progonima i stradanjima Hrvata pod osmanskom vlau. (O tome je vie rijei poglavljima o usmenim epskim pjesmama te povijesnim predajama.) U povijesnim su pjesmama esti mitski motivi. Stoljeima su Hrvati sluili tue vojske i bili se prisiljeni boriti za tue interese. Zbog toga je kod Hrvata sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljea svaka vojska bila omraena, a odlasci u vojsku iznimno bolni:

Komualje, vlailje, prelje i nabijalje su obiaji koji su se u Rami odrali do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljea. Zacijelo su ti obiaji bili prisutni i u drugim krajevima. Od 2000. g. moji studenti i ja nismo zabiljeili te obiaje ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini. (Dakako, to ne mora znaiti da ih ipak nigdje vie nema.)

123

72

DOLI SU MI GLASI Doli su mi glasi Od principa moga, Da se imam dilit Od Splita biloga. Dilit u se, duo, U jutorak rano. Komu u t ostavit, Moja juta rano? Majci al sestrici, Al u Pojianu Mariji Divici?124 (Split) Dok su mladii sluili tuinske vojske njihove su ih djevojke iekivale strepei hoe li u tuini izljubiti druge djevojke? POI U NA MORE Poi u na more Vidit je li bistro, Je li dojidrilo Drago mi doisto. Jidri, drago moje, Vie ti je vrime, Jesi li obaa Sve mletake rive. Sve mletake rive I po Zadru porte, Jesi l izjubio Zadarske divojke? Zadarske divojke, Pobojte se Boga, Vi pojite meni Moga draga doma.125 (Split )
124

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str. 277.-278. 125 Isto, str. 278.

73

Mnogi su hrvatski mladii izginuli po raznim ratitima. Mnoge su hrvatske udovice ostajale same sa svojom siroadi. Te pjesme imaju elemente naricaljki: S BOGOM, S BOGOM, PAREC I PAJDAEC S Bogom, s Bogom, parec i pajdaec, Gdo bu sada kaj preskrbel Deici i mene? Nismo mi tak dokonali, Da se bumo mi rastali, Mi smo lepo dokonali, Da si bumo deicu hranili. Parec, parec i pajdaec, Zakaj si me ti prevari!, Samu s decom sad ostavil?126 (Stupnik kraj Zagreba) Prema turskim defterima i drugim povijesnim izvorima, u trenutku pada Bosne i Hercegovine pod osmansku vlast 1463. g. u toj je zemlji ivjelo 750 000 Hrvata katolika, 80 000-90 000 krivovjeraca i 30 000 Srba pravoslavaca.127 Prema turskom defteru iz 1489. godine na islam je u Bosni bilo prelo 38 000 bosanskih krana.128 Progoni Hrvata pojaani su 1524. godine, kada su razrueni mnogi samostani i crkve.129 Broj Hrvata se strahovito smanjivao. U posljednjim desetljeima XVII. st. u Bosni i Hercegovini ostaje 150 000 Hrvata katolika. Nakon prodora Eugena Savojskoga i pustoenja Sarajeva, u Bosni i Hercegovini 1699. godine ostaje samo 29 000 Hrvata. Godine 1723. u toj je zemlji samo 23 000 Hrvata katolika. To je najmanji broj Hrvata od kako su nastanili tu zemlju u sedmom stoljeu.130

Isto, str. 361. Dominik Mandi, Sabrana djela 5, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, II. izdanje, ZIRAL, Toronto-Zrich-Chicago 1982, str. 173., Josip Butorac A. Ivandija, Povijest katolike crkve meu Hrvatima, Zagreb 1973, str. 167. 128 Dobri pastir, Kalendar 1991. priredio dr. Ljubo Luci, Sarajevo 1990, str. 83. 129 Usp. Marko Dragi, Deset kamenih maeva, Baka Voda 1999, str. 21.-116. 130 Vidi o tomu vie: Marko Dragi, Od Kozigrada do Zvonigrada, Baka VodaMostar-Zagreb 2001, str. 41.-51.
127

126

74

Najbolnije su patnje krana pod osmanskom vlau bile Prava prve brane noi po kojem su kranke svoju prvu branu no morale provesti s begom, agom, paom ili drugim osmanskim vlastodrcima. Mnoge su kranke ostajale trudne te su nakon toga raale djecu svojih krvnika silovatelja. Te su djevojke kazivale silovatelju za koga se trebaju udati, a ako bi ih odbio, njihov odabranik morao je pobjei ili bi bio pogubljen. Mnogo je povijesnih predaja koje kazivai i danas o tome pripovijedaju. Iznimno su bolna bila i nasilna prevoenja na islam. Pokatkad su svi ukuani bili prisiljeni prijei na islam kako bi sauvali ivot i imanje. Meutim, u narodnome su pamenju djevojke koje su svoju vjeru zasvjedoile patnjom i muenikom smru. Takva je bila i Ana Banovi. Ana se razboljela, ali se grohotom smijala jer su joj od raja vrata otvorena, a na vratima njezina seka Mara: POTURI SE KUA BANOVIA Poturi se kua Banovia I u kui trideset eljadi, Ali ne e Ane Banovia. Za Anicom pristavae majka: Poturi se, Ane, keri moja! Ne e postit petka ni subote, Ni korizmom za sedam nedjelja, Ni etvrte kvatre u godini, Nego tridest dana ramazana. Bogme neu, mila majko moja! U Turina sveca ne imade; Dva bajrama u godini dana, Te ne znadu, kad im koji doe, Ve gledaju po nebu mjeseca Kano lovac po planini zeca. 75

Malo bilo, zadugo ne bilo, Razboli se Banovi Anica: Bol boluje, grohotom se smije. Vie keri ostarjeli babo, Pa besjedi svojoj keri Ani: A bora ti, Ane, keri moja, Bol boluje, a grotom se smije. Ne pitaj me, ostarjeli babo, Ja se smijem, imam zato, babo, Od raja mi otvorena vrata, A na vratim moja seka Mare, Pa me zove: Hodi k meni, seko! To izusti, a duu ispusti.131 (Kozica kraj Makarske) Sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljea bolni su rastanci bili s mladiem koji je odlazio u vojsku. Nekoga je pratio i otac i majka, nekoga bratac i sestrica, a nekoga previjerna ljuba. (Emotivni je stav izraen epitetom - previjerna ljuba.) Nikolu nije imao tko pratiti osim sestrice Jelice koja ga pratila sve do sinjega mora koje je suzama zamutila. Soldati su, zato, molili cara da pusti mila brata seki kako bi se sinje more izbistrilo i pokrenule ajke. Car je pustio mila brata seki, more se izbistrilo i lagane ajke pokrenule: SINO PISMO U DUBICU DOE, Sino pismo u Dubicu doe, Da se kupe mlaani soldati. U subotu vazdan se kupili, U nedilju rano polazili. Nekog prati i otac i majka, A nekoga bratac i sestrica, A nekoga previjerna ljuba. A Nikole nitko ni odakle. Pratila ga sestrica Jelica, Pratila ga do sinjega mora. Suzama je more zamutila A s jaukom ajke sustavila.
131

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str.297.

76

Kad vioe mlaani soldati, Oni mole cara gospodina: Bora tebi, care gospodine, Daj pusti-der mila brata seki, Ne bi l nam se more razbistrilo, I lagane ajke pokrenule! Kad to uo care gospodine, Pustio je mila brata seki, Nama se je more razbistrilo, I lagane ajke pokrenule.132 (Zrinj) Neke povijesne pjesme mogu se svrstati i u tubalice. Udovica kuka kao kukavica i obraa se poginulom muu koji ju je ostavio sa sirotom djeicom koja su ga tatom zvala: TO UINJE VELE JADE to uinje vele jade Mladoj tvojoj kukavici, Kojojzi si vjeru dao, Da je ne e ostaviti? Eto sada vjerom svrnu, Jutros si je zacrnio, Nadjede joj hudo ime, Hudo ime udovica! Gdje bi sjela, da ne sjede, Gdje bi pola, da ne poe, to bi rekla, da ne ree? Ma te moli kukavica: Ah, nemoj me bandunati I za ljubav, to imaste, Ni djeicu ludu svoju, Koji su te tatom zvali, Ali ima uzdanicu U tu tvoju mudru glavu, Da je ne e bandunati, Ni ostalu muku tvoju,
132

Isto, str. 302.

77

Kojuno si ti muio Od djeteta malenoga, Ni sirotnu djecu tvoju Bez nastave i nauke, Bez celiva i grljenja I bez svakog dobra tvoga!133 (Katela u Dalmaciji)

Narodna nonja gornjih Katela Dirljiva je pjesma sina kojem je otac poginuo te ga u grob nose, a ne daju zvoniti niti groba kropiti. Zato mu sin svojim pjesmama zvoni i suzama grob mu kropi:

133

Isto, str. 360-361.

78

IEL SAM EZ GORU PO ZUBLJU VISOKEM Iel sam ez goru po zublju visokem. Oek mi umira, na grob ga peljaju, Nit mu daju zvonit, nit groba kropiti, Neg mu sad zvonite s mojimi pesmami, Grobek mu kropite s mojimi suzami.134 (Selnica u Hrvatskom zagorju)

5. LJUBAVNE PJESME
Koliko je do sada poznato najstariji zapis hrvatske svjetovne lirske ljubavne pjesme see u period izmeu 1421. i 1430. godine. Pjesmu su pjevali dubrovaki vlasteliii u svojim uredima kratei vrijeme: Sada sam ostavljen srid morske puine valovi moao bj`en da` dojde s visine. Kad dojdoh na kopao, mnih da sam135 Renesansa je imala svoj procvat u: ibeniku, Splitu, Dubrovniku, Koruli, Hvaru, Zadru. Nepunih stotinjak godina prije Montaignea ibenanin Juraj igori oduevljavao se hrvatskim narodnim obiajima i knjievnou. U ljubavnim dvojbama i jadima djevojke su se povjerovale svojim majkama i sestrama. Tune i nesretne su bile one djevojke koje nisu imale ni majku ni sestre, a prijateljice su im bile daleko: CRNA GORO, PUNA TI SI LADA Crna goro, puna ti si lada, srce moje jo punije jada. Jad jadujem, nikom ne kazujem,
Isto, str. 361. Milorad Medini, Povijest hrvatske knjievnosti u Dalmaciji i Dubrovniku, knj. 1, MH, Zagreb 1902, str. 123.
135 134

79

majke nema, da joj jade kaem. Nit sestrice da joj se potuim, osim drage, al je na daleko. Dok ja dojdem, ve i zora svane, svane zora, kui i se mora.136 (Okolica Osijeka) Razliite su ljudske sudbine. Djevojka je imala dragoga koji je otiao na zanat. Razbolio se i svojoj dragoj poslao pismo da mu poalje pokrov bijeli. Gizdava je djevojka otila mladome duandiji i zamolila najtanjega platna. Da je draga znala da e joj dragi umrijeti, izvezla bi mu gusto pamuno platno: ZAZVONILA ZVONA SEMERINSKA Zazvonila zvona semerinska da sve tutnji zemlja vukovarska jer umira mome na zanatu. On na svitu nigdi nikog nema samo jednu gizdavu divojku. Knjigu pie gizdavoj divojki: Oj divojko draga duo moja, poalji mi jedan pokrov bili. Knjigu tije gizdava divojka, knjigu tije grozne suze lije. Ona ide gori u duane pa govori gizdava divojka: Boraj tebi, mladi duandija, daj ti meni najtanjega platna da pokrijem svojeg milog dragog. Pokrov ije gizdava divojka: Da sam znala, drago srce moje, da sam znala da e mi umreti, dala bi te na pargal izvesti.137 (Vukovar)

136 137

Usmene lirske pjesme, priredio Stipe Botica, SHK, MH, Zagreb 1995, str. 155. Isto, str. 155.-156.

80

Mnoge su nesretne ljubavi bile zbog nerazumnih majki. Nesretne su ljubavi pokatkad bile i zbog prvog komije. este su, zbog toga, kletve u tim ljubavnim pjesmama: KOLKA JE NOCA NOANJA Kolka je noca noanja, Svu no ja zaspat ne mogoh Od svoga jada golema Sluaju kolo i pjesme. U kolu moja djevojka Sve moje pjesme ispjeva, U svakoj mene pripjeva: Ah moje prvo gledanje! Ko nam se uzet ne dade? Ni s moje majke ni s tvoje, Ve s naeg prvog komije. Neka te, komo, neka te, Dua ti u raj ne dola, Ve ti se vila i vila Pa u dnu pakla savila!138 (Sarajevo) Ljubavne pjesme u vrijeme zagledanja pjevaju o rui koja je procvjetala, a djevojka je, gledajui je, zaplakala jer misli na blagi pogled svoga dragog. U tim je pjesmama mnogo tuge i kletava zbog neuzvraenih simpatija i ljubavi. U nekima od tih pjesama majka savjetuje kerku da pazi koga e odabrati jer momci znadu privarit i ostavit. Narodni pjeva po naelu dobro loe komparacijom pouava kakve su razlike izmeu ljubljenih i neljubljenih djevojaka (potenih i nepotenih). LASNO TI JE POZNATI DIVOJKE Lasno ti je poznati divojke Koje ti su ljubljene u majke: Crne su im oi zamuene Kako voda u mutnu jezeru;
138

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str. 196.-197.

81

Crne su im kose zamrene Kako svila u loa trgovca. Jo je lanje poznati divojke Koje nisu ljubljene u majke: Bistra im je od oka zenica Ko sunace litno na istoku; Crne su im kose razglaene Kako perje u mlada sokola; A nadasve lice neljubljeno Kako zimi nebo po vedrini.139 (Dubrovnik XVIII st.) Majke su svoje kerke savjetovale da se ne zagledaju u vojnike jer su vojnici siromasi i nigdje nikoga nemaju, dom im je siva kabanica, a ormari vojniki rukavi: MAJKA SVOJU JEDINICU KARA Majka svoju jedinicu kara: Ne pij, erko, soldakoga vina, soldat bogec nede nikog nema, hia mu je siva kabanica a ormari soldaki rukavi.140 (Hrae kraj Zagreba) U sljedeoj je pjesmi nekoliko lirskih slika koje jezinim izrazom oslikavaju ljubav drage i dragoga. Draga preko murtelice na balkonu pozdravlja dragoga na kormilu koji rukama jedra podvezuje, a crnim oima na nju pogleduje. MURTELICE DROBNA Murtelice drobna k si na balkunu, pozdrav draga moga to je na timunu.
Isto, str. 188. Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj. 23, Zagreb 1963, str. 201.
140 139

82

biliman rukaman jedra podvezuje, crniman oiman mene pogleduje.141 (Vis) Do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljea u Bosni i Hercegovini kod Hrvata je bio obiaj da jedna djevojka aikuje s vie momaka. Momci su se odmicali kod djevojke aikujui na sijelima, kod kola, u svatovima; idui od crkve do kue ili idui od kole do kue. Momak bi rukom po ramenu dodirnuo onoga koji aikuje s djevojkom i on bi se odmaknuo, a nastavio bi aikovati onaj koji je odmaknuo suparnika. Pjesme za vrijeme aikovanja su snano emocionalne. Pune su ljubavne enje, ali i patnje i kletve zbog neuzvraene ljubavi. Jo od drevnih knjievnosti Bliskog i Dalekog istoka draga je nazivana golubicom, sokolicom, koutom, srnom, a dragi golubom, sokolom, itd. Isto je i u hrvatskoj usmenoj knjievnosti. Djevojka ne moe zaspati dok se njezin golub oko kue eta. Kad je malo usnila, sanjala je da je bijelo tijelo dragog kraj njezinoga lealo. Dragi joj se u mislima javlja i dozivlje je da doe kod njega leati i da e ozdraviti, a ona izrie svoj sinonji san u kojem je sa svojim golubekom bila na rastanku: SAVILA SE TUGA OKO MENE Dremle mi se, dremle, spati mi se ne e Dok moj dragi, ej golobek, pokraj hie ee.
141

Tanja Peri-Polonijo, Tanahna galija, Knjievni krug Split, Split 1996, str. 99.

83

Snoka mi se malo, malo zasenjalo Da je tvoje belo telo kre mojeg lealo ul ja jesam, draga, da si bita bila! Dojdi k meni, ej, veer spat, bode ozdravelal Snoka sam ti, dragi, itala itanku Da sam bila, ej golubek, s tobom na rastanku.142 (Okolica Koprivnice) Metafora je esta stilska figura u hrvatskom usmenom pjesnitvu djevojka od ljubavnih jada vene kao pokoena trava na sunacu: VIDI, DRAGI, TU TRAVU ZELENU Vidi, dragi, tu travu zelenu, Pokoenu a ne pokupljenu, Kako ona od sunajca vene, Tako i ja kad ne vidin tebe!143 (Murter) Tuga se savila oko djevojke kao brtan oko vite jele i ne e ostaviti jele dok joj korijen ne uvene. Djevojku ne e ostaviti tuga dok dragi ne doe do nje. SAVILA SE TUGA OKO MENE Savila se tuga oko mene Kao brtan oko vite jele, Ne e da se ostavi od jele Dokle god joj koren ne uvene, Tako ne e ni tuga od mene Dok moj dragi ne dojde do mene.144 (Prvi Luka) Djever je esto prisutan u hrvatskoj usmenoj lirici. To je brat ili najblii roak od djevojina odabranika i bio je zaduen paziti djevojku u
142

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str. 212. 143 Isto, str. 212. 144 Isto, str. 212.

84

odsutnosti njezinog dragog. U usmenoj je hrvatskoj lirici djever - siv golub. VEZAK VEZLA DIVOJICA Vezak vezla divojica na sunace prid penderom. Tud preleti siv golube. Uzgovori siv golube: Navez mene, divojico, navez mene desno krilo, ja u biti runi diver. Uzgovori divojica: Da bi znala da e biti, da e biti runi diver, navezla bi i obadva i na krilje i pod krilje, da se vije prid golubi kano misec prid zvizdama i Danica prid zorama! 145 (Reka, Rumunjska) Djevojka je dragog tri puta prevarila i on je naziva kurvom: TRI PUTA ME PRIVARILA DRAGA Tri puta me privarila draga, prvi me je privarila puta: Dojdi, dragi, na vodicu ladnu. Kad ja dojdo na vodicu ladnu, ona kurva i dola i ola, na bajeru cvita ostavila, da ja znadem, da je dolazila. Drugi me je privarila puta: Dojdi, dragi, kolu velikomu, ja u kolu kolovoa biti. Kad ja dojdo kolu velikomu,
145

Usmene lirske pjesme, priredio Stipe Botica, SHK, MH, Zagreb 1995, str. 134.

85

ona kurva med dva brata igra, med Ivanom i med Marijanom. Trei me je privarila puta: Dojdi, dragi, u veer pod pender. Kad ja dojdo u veer pod pender, a drugi joj bilo lice ljubi.146 (Otok kod Vinkovaca) Djevojka se u usmenoj knjievnosti esto metaforino naziva vilom. (O vilama e biti rijei u poglavlju Usmene prie mitske predaje.) Kada je momak odlazio od kue (u vojsku ili na rad ili na kolovanje) svojoj djevojci je ostavljao poklon kako bi ga se ona sjeala i mislila na njega. Najee je to bila fotografija ili neki sitan poklon. Zaljubljeni mornar ali to svoju vilu jo nije darovao, a mora je darovati i njezinoj majci ostavljati kako bi ga se sjetila hodei u crkvu. Mornar e se svoje vile sjeati plovei niz more i perui palubu: ZALJUBLJENI MORNAR Od Zirone pa do bila Visa, Jo te, vilo, ja darov nisan, Toka mi te, vilo, darovati I tvojoj te majki ostavljati. Pomeni me u crikvu odei, Ja u tebe niz more plovei, Spomeni se mirlice pletui, Ja u tebe kuvertu perui!147 (Marina kraj Trogira)

Isto, str. 155. Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj. 23, Zagreb 1963, str. 183.
147

146

86

Kada bi se mladi i djevojka nakon zagledanja i aikovanja odluili oeniti, zaruili bi jedno drugo prigodnim darom: u starija vremena skromnim darovima, a od ezdesetih godina XX. st. runim satom ili verom (viticom). Zaruke su znaile da su se djevojka i mladi odluili na brak. Nakon zaruka djevojka i mladi nisu vie smjeli aikovati s drugim mladiima i djevojkama. Kad bi se dogodilo da pogaze vjeru i ne oene se jedno drugim, po narodnom vjerovanju, u ivotu nisu imali sree i kroz ivot su ih pratile teke nevolje. Zaruke su pratile pjesme koje su pjevale prijateljice zarunice. U tim je pjesmama izraen al to ih kolegica naputa i odlazi u novi dom. Nesretne djevojke, to je njihov nesueni drugi odabrao drugu, pjevale su djevojake kletve. Narodni pjesnik istie da je lijepo cvijee u proljee, ali je jo ljepa djevojka u jesen. Djevojka je rumena jabuka, stara ju je majka nakitila i dala za njenog odabranika: LIPO TI JE CVIE U PROLIE Lipo ti je cvie u prolie! Jo je lipa u jesen divojka. Oj divojko, rumena jabuko! Stara te je nakitila majka. Za kog si je nakitila, stara? ! Ali za me, al za pobru moga? Stara majka njemu odgovara: Za kog htela mlaena divojka!148 (Podgora u Dalmaciji)
148

Kreimir Mla, nav. dj. str. 233.

87

Zarunik je sretan sa svojom zarunicom. U tu ast njemu sviraju i pjesme pjevaju, a on ponosno kazuje da je njegova zarunica iz sela Janica koja mu je dala: rubau, trikrat tanju neg bratu; dala mu je kiticu, trikrat lipu neg bratu; dala mu je i jabuku, trikrat slaju neg bratu. NA VRHU MI SURLAJU Na vrhu mi surlaju, Vsimi piski piskaju. Povij meni ti, mili, Ko je tvoja zarunja. U selu je Janica, To je moja zarunja. Dala mi je rubau, Trikrat tanju neg bratu; Dala mi je kiticu, Trikrat lipu neg bratu; Dala mi je jabuku, Trikrat slaju neg bratu. Grizi, mili, jabuku, Ne vgrizi se za ruku. eljna moja ruica! eljan sam te divojke, Lipe Jane u majke!149 (Imed u Gradiu) Svatovske se pjesme mogu klasificirati na: a) pjesme pri odlasku po djevojku, b) pjesme pri dolasku u djevojaki dvor, c) pjesme u djevojakom domu, d) pjesme pri odlasku iz djevojakog doma, e) pjesme na putu od djevojakog doma do crkve i od crkve do mladoenjinog doma, f) pjesme pri dolasku u mladoenjin dom, g) pjesme na piru.

149

Isto, str. 233.

88

Do konca sedamdesetih godina dvadesetoga stoljea svadbe su se odravale izmeu Boinih blagdana i iste Srijede. Utorkom su svatovi oko dva do tri sata popodne, na konjima, odlazili do djevojakog doma. Tu no bi svatovi prenoili u domu mlade kao i u blinjim domovima. Srijedom se ilo na vjenanje u crkvu. (Vjenanja kod matiara obavljana su prije svadbe. Taj se in nije sveano obiljeavao, a zvao se sudbeno vjenanje.) Iz crkve se veselo odlazilo mladoenjinom domu. Pri dolasku pred novi dom mlada je ljubila mladoenjine roditelje i rodbinu te jabukama prebacivala kuu. Organizirane su konjske te pjeake utrke. Vlasnik konja koji je pobijedio kao i najbri trka dobijali su za nagradu runo tkani i vezeni pekir. Oni su bili ponosni. O njima se prialo i bili su vrlo cijenjeni. Srijedom je bio pir za mlade. Dugo u no se pjevalo, igralo i veselilo. Kada su mlada i mladoenja odlazili na poinak (najee u magazu), mladii su pred vratima pjevali erotizirane ljubavne pjesme. Ti mladii su se zvali vukovi. etvrtkom je bio pir za odrasle, nazivan Veliki ruak. Na tomu ruku kupila se jabuka. Glavni su svatovi bili: kum, au, stari svat, djever, jenjga, barjektar. Kum je najee bio mladoenjin zet. au je bio zaduen za komoru (djevojako ruho) koje je nekoliko dana prije svadbe na konjima u baulama dotjerano iz djevojake u mladoenjinu kuu. au je bio zaduen za zbivanje ala i za zabavu. Stari svat je bio odgovoran za red. Djever i jenjga su najee bili mladoenjin mlai brat i sestra ili najblii roaci (ako mladoenja nije imao brata i sestru). Glavna im je zadaa bila uvati nevjestu. Barjektar je na elu svatova nosio barjak. Svatovski obiaji sinkretiziraju folklorno kazalite, ljubavne i druge lirske pjesme, usmenoretorike oblike (zdravice i blagoslove). Mnoge su pjesme svatovi pjevali mladoenjinoj majci izriui u njima veselje to joj dovode kunu pomonicu i u polju radnicu i u planini kopaicu i u polju uvaricu, ocu i majci pripomo. Lirski efekt i poruka mladoenjenoj majci, ali i ocu, postignuti su anaforom i vu te ponavljanjima stihova I vu polju delaricu. / I vu polju delaricu, /I vu goru kopaicu. / I vu goru kopaicu, /I vu dolu uvaricu, /I vu dolu uvaricu. VESELI SE, STARA MAJKA Veseli se, stara majka, Peljamo ti lefkotico, Lefkotico, pomonico I vu polju delaricu. 89

I vu polju delaricu, I vu goru kopaicu. I vu goru kopaicu, I vu dolu uvaricu. I vu dolu uvaricu, Ocu, majki poleicu.150 (Hrvatsko Zagorje) Svatovi pjevaju mladoenjinoj majci da im otvori bijele dvore jer joj vode djevojku jagodu ranu volaricu koja e do pol noi biti jagoda divojka, a od pol noi sneica rumena. Djevojka je, dakle, metaforino nazvana jagodom. OTPRETE NAM MAJKA TE BELE DVOROVE Otprete nam, majka, te bele dvorove, Pelamo vam, majka, jagodo divojku, Jagodo divojku, rano volarico. Do pol noi nam bo jagoda divojka, Od pol noi bode sneica rumena.151 (Koprivnica) MARI MAJKA VIJENAC MEE Mari majka vijenac mee, Vijenac mee i govori: Budi dobra, eri moja, Rano rani, kasno lijegaj, Jo pri svijeu dvore meti, A uzgrede kosu pleti, Lice vodon tek dodirni, Bez amora dvoron hodaj, S praznim vjedron k vodi hitaj, A s punim se brzo vraaj, Svog se posla ustro laaj!152 (Ston)
150 151

Isto, str. 249. Isto, str. 249. 152 Isto, str. 249.

90

PIRNA PJESMA Svima dobra veer ki ste u ovon piru vazda hvalte Boga i ivte u miru. Mlada nevistice, veselju vaemu svi se radujemo, asu, miru ovomu. Mlada nevistice, poklon ti dajemo, svega roda diko svi se radujemo. Od majke vas prosili a potenjen tolikin ter su nas proveli s veseljen velikin. S veseljen velikin nas jesu svi tako, da su nas draline umin rei, kako. Ter su nas jubili kako majka dite, budu tako i vili dostojne te dike. Celivat vas hoe va pridragi sluga, nego vas je celival va pridragi otac Blagoslov od fratra jeste vi prijali, 91

u jubavi Bojoj vika uivali. U jubavi Bojoj vika uivali, od sarca diice da biste imali. Na prvom rojenju mladu nevisticu koja e van zibat svu ostalu dicu. Na drugom rojenju mladoga mornara ki e van biti u starosti hrana. Na treen rojenju popa redovnika koji e van biti u starosti dika. Da budu kuntenti veseli svej biti i takoj mladici svej se veseliti. A sal na diljenju dobar veer budi anjeli poslani za bit van u drubi. I jo hou rei maslina zelena, jubi ________ (ime) jabuko rumena! 153
Dijani Mieti kazao je 21. veljae 2004. god. u Selcima don Stanko Jeri. Don Stanku 1999. god. kazala je pok. Mandina Vrsalovi-Livaj, Povlja. Rkp. 2008, D.
153

92

To je najpoznatija braka pirna pjesma koja se pjevala pred kuom u kojoj se pirovalo. Poskoice karakterizira ritminost. Uz njih su se bez glazbene pratnje kola igrala. Pokatkad su te pjesme svirane na glazbalima: fruli (urliku), svirali (dvojnicama) diplama, usnoj harmonici, argiji i od ezdesetih godina XX. st. harmonici. Uz tu glazbu igrali su djevojke i mladii. Mlade su djevojke uz poskoice nasamo uile igrati kolo. Poskoice su svojom strukturom najblie brojalicama. Uz kola su djevojke i mladii pjevali ljubavne pjesme. Tako su se raale mnoge ljubavi. U nekim od tih pjesama nalaze se i elementi aljivih pjesama. SVAKI SVOJOJ BARUN KUPI Svaki svojoj barun kupi, a moj meni ne e. Ubila te alost moja, zakaj sem pak tvoja. S vaki svojoj pojas kupi, a moj meni ne e. Ubila te alost moja, zakaj sem pak tvoja. Svaki svojoj izme kupi a moj meni ne e. Ubila te alost moja, zakaj sem pak tvoja. Svaki svojoj peu kupi, a moj meni ne e. Ubila te alost moja, zakaj sem pak tvoja. Svaki svojoj prsten kupi a moj meni ne e. Ubila te alost moja,

93

zakaj sem pak tvoja.154 (Mikovac kod Krievaca) VINJANSKO KOLO Mara: Lipo ti je u mom kolu, el divojko, el duice elema meni na ruku Ivan: Jo je lipe oko kola el divojko, el duice elema meni na ruku Mara: Vid u mene lipe kose el divojko, el duice elema meni na ruku Ivan: Ja u ti je razmrsiti el divojko, el duice elema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa oka el divojko, el duice elema meni na ruku Ivan: Evo mi ga i jo lipeg el divojko, el duice elema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa lica el divojko, el duice elema meni na ruku Ivan: Ja u ti ga poljubiti el divojko, el duice elema meni na ruku

Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj. 23, Zagreb 1963, str. 149.-150.

154

94

Mara: U mene je vrsta straa el divojko, el duice elema meni na ruku Ivan: Ja u strau preskoiti el divojko, el duice elema mi na ruku Mara: Ne priskoi, ne poljubi el divojku, el duicu elema meni na ruku Ivan: Priskoio, poljubio el divojku, el duicu elema meni na ruku Izmeu posljednje dvije kitice kolo stane, Ivan priskoi kolo i poljubi Maru i njih dvoje ponovo povedu kolo i pjeva se: Priskoio, poljubio, el divojku, el duicu U Vinjanskom kolu prije svih ovih pjesama koje izvode plesai, gangai u pratnji gangaju ljubavnu pjesmu Oj, divojko, moje janje malo: OJ DIVOJKO, MOJE JANJE MALO (ljubavna pjesma uz pratnju dipala) Oj, divojko, moje janje malo! Oj da sam ja tvoje janje malo ti bi doa i janje obaa! Neman kada, moje janje malo! Ima, bolan, digod u nedilju! U nedilju bija na livadu, ja te, janje, ni vidio nisam! Vidio san tvoje konje vrane, na vrancu ti zelena dolama, u dolami vezena marama!155 (Donji Vinjani)
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Antoneli Rebi, u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebi, ro. Bui 1919. Rkp. FF Split, 2004, sv. 13, str. 21.
155

95

To je izvorno Vinjansko kolo koje se njeguje jo od davnina i s kojim se i danas lanovi HKUD-a Seljaka sloga iz Vinjana Donjih predstavlja na svim smotrama folklora diljem domovine. U patrijarhalnoj zajednici mladoenja i mlada su potivali najstarije muko eljade u kui. Bilo je sramotno pokazivati ljubavne osjeaje mua i ene. Meutim, dirljive su pjesme supruge prema muu koji je otiao u rat odakle se esto nije iv vraao. Iznimno su emotivne pjesme ene koja ih u samoi pjeva ekajui da joj se mu vrati s privremenoga rada u inozemstvu. A SE ONO USRID MORA BELI a se ono usrid mora beli, Jesu l vali al mornari mladi, Ali vile, ali ljute zmije? Nit su vali nit mornari mladi, Nit su vile niti ljute zmije; Da su vali, va moru bi bili, Da su vile, va gori bi bile, Da su zmije, va grmu bi bile, Ve je ono Ive, dite mlado, Na njemu se kouljica beli. Nij je prala majka ni sestrica, Ve ju j prala vijerna ljubica. Nij je prala va sinjemu moru, Nit suila na arkom sunacu, Ve ju j prala v groznimi suzami A suila na svojem srdacu.156 (Novi Vinodolski) ILA J DIKLA PO TRAVICU Ila j dikla po travicu, Vzela srpac i platnicu. ela j, ela dikla travu
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str. 262.
156

96

Pri Budimu, belom gradu. a j naela, to svezala, Na miloga pogledala; Hodi, mili, pomozi mi, Vu travicu na glavicu, Da si sinka ne zagnjavim, Sama sebe ne pokvarim! 157 (atar u Gradiu) Korjeni uspavanki seu u prvobitne zajednice. Poznaju ih sve civilizacije. Malom djetetu nad kolijevkom uspavanke pjevaju majke, rjee oevi, te bake i starija sestra ili brat. U nekim suvremenim zapisima uspavanki opaaju se mitski elementi: srmali bea, na moru kovata, kovale je do tri kujundije prvi kuje, drugi pozlauje, trei mee zlatne jabuke itd. est je kranski motiv: aneli ti na san dolazili. Neke uspavanke imaju elemente romanci i brojalica. Uspavanke izraavaju snanu majinsku ljubav prema djetetu. Majka djetetu u kolijevci pjevui najdrae i najslae rijei dok ga njie da ga uspava. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najtee zavjete. Majke su neko na dijete stavljale svete sliice i kipie, a iznad kolijevke na polukruni obru nanizale bi razne predmete, primjerice, u Dalmaciji lijepe koljke koje su sluile kao ukras i igraka djetetu, ali i kao predmet protiv uroka. Uz kolijevku se pjevaju i pjesme kojima majka budi svoje zlato jer je zora, a bez njega je tuna zora. Maloj djeci se pjevaju pjesme dok su u krilu ili naruju majke. Te pjesme najee imaju elemente romanci i brojalica. NINI, NANI, NI GA DOMA Nini, nani, ni ga doma U poju je, bere rue Bere rue i vijole Nabro jih je kanistricu i jo druge polovicu Pak jih nosi prid kraljicu Kraljica se dobro zbrine a e malom darovati Daruje mu konja vrana i na konju divojicu
157

Isto, str. 262.

97

Kako zlatnu jabuicu.158 (Bogomolje na Hvaru) SPAVAJ, SPAVAJ EDO PRENEJAKO Spavaj, spavaj edo prenejako, naspavaj se u imir beici. Bea ti je u moru kovana, kovale je etiri kujundije: Jedan kuje, drugi pozlauje, trei mee alem kamen dragi, pokraj kog se vidi veerati. Trgovac je beu donosio, babo beu sinu kupovao, za nju dao dva tovara blaga, da se ljulja edo prenejako.159 (Trn kod irokoga Brijega) Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvatice kazuju potresnu pjesmu o siroetu koje je bez majke ostalo, a kad je dijeto saznalo na grob je kleknulo, iglicom kopalo, majku dozivalo. Majka se djetetu iz groba javila i govorila da ide kui majci novoj, a dijete je alilo da nije ono majka! JEDNO DITE MALO Jedno dite malo, bez majke ostalo. Kad je dite znalo, na grob istralo, prstiim po grobu: Otvori se, grobe mili, ovde su mi mamu skrili! Grob se otvora, a iz groba progovara:
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Ljubici Rudan, 2004. u Bogomoljama na Hvaru kazala Anka Godinovi. Rkp. FF Split, 2004, sv. 49, str. 13. 159 Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 142.
158

98

Ii, sine, svome domu, tamo ima mamu novu. Ta mi mama nije mila, kao to si ti mi bila. Kad mi glavu kupa, od korito lupa; a ti kad si prala, ti si milovala. Kad mi rublje pere, svega ga podere, a ti kad si prala, ti si sauvala. Kad mi kruva daje, broji zalogaje, a ti kad bi dala, ti bi medom namazala!160 (Gmii kod Prozora) NARICALJKE (TUBALICE, TUALJKE) Naricaljke (tualjke, tubalice) su poznate jo od najstarijih civilizacija. Drevni Egipani i Mezopotamci pjevali su himne-tualjke razorenom hramu ili gradu.161 Naricaljke su pjesme koje se nariu nad pokojnim. Snano su bolne ali i dostojanstvene. Neke su hrvatske tualjke biblijske provenijencije.162 Naricaljke su komponirane osmerakim ili deseterakim stihovima. Iznimno tuan lirski efekt postie se viestrukim upotrebama asonancija, prigodnih lirskih epiteta, anafora, metafora, alegorija i drugih stilskih figura. Namijenjene su oplakivanju pokojnice ili pokojnika u domu, na pogrebu i na grobu.

160 Po mnogim krajevima pjevane su sline pjesme. U zaleu Zadra zapisao sam 1979. godine: Jedno dite malo, / siroe ostalo, / po selu skitalo, / taticu pitalo: / Tatice, tatice, / di je moja mamica? Marko Dragi, Ramo moja,Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame, Franjevaki samostan Rama it i Matica hrvatska ogranak RamaProzor, Sarajevo 1992, str. 76.-77. 161 Vidi: Marko Vii, nav. dj. str. 9. 162 Usp. Stipe Botica, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl., Zagreb 1995, str. 94.

99

Majka oplakuje svoga sina jabuku zelenu koja nije dozoriti mogla. Kroz cijelu je pjesmu majin al to nije doekala da oeni mome neenjeno i proklinje crnu zemlju to odmami jedinka od majke. Majka narie jer joj je sin sakupio sve svate alosne / gdino nema gajdi i barjaka, / niti ima snae odabrane, / ve se ovdi i plae i cvili. Iznimno su dirljiva i majina pitanja sinu: Oj, jedine, drago srce moje, / to si tako ucvilio majku! / Tko e starog dadu zaminiti, / tko e dadi konje dovoditi, / tko e dadi poslove raditi, / tko e dadu do smrti braniti? Na koncu majka mrtvoga sina moli da se okrene ma na koju stranu i poali alosnicu ucviljenu majku svoju: Jaoj, moja jabuko zelena, koja nisi do vrimena dola, koja nisi ni dozriti mogla! Jaoj, moja jabuko zelena, jaoj moje mome neenjeno, koje majka oenila nije! Crna zemljo, prosto ti ne bilo, to odmami jedinka od majke! Oj teaku mile majke svoje, vridno srce mile majke svoje, vridno srce i vridnoo moja, i sad si mi, zlato, poranio, mile majke mili mladoenjo! Majka te je jedva doekala, jo je rano svatove kupiti. A to si mi zlato pourio? Nije vrime, zlato, od svatova nisi sebi snau odabrao, divojke se udavati ne e. Ti si mene, zlato, privario, pa si rano, srce, pourio, sakupio sve svate alosne, gdino nema gajdi i barjaka, niti ima snae odabrane, ve se ovdi i plae i cvili. Oj, jedine, drago srce moje, to si tako ucvilio majku! 100

Tko e starog dadu zaminiti, tko e dadi konje dovoditi, tko e dadi poslove raditi, tko e dadu do smrti braniti? Ne brine se, drago srce moje, to si tako ucvilio majku. Kako ti se saalit ne more to te tvoja tako moli majka? Okreni se ma na koju stranu pa poali alosnicu svoju, alosnicu ucvilitu majku.163 (Otok kraj Vinkovaca) U nekim naricaljkama se preko pokojnika alju poruke najdraima koji su prije upokojeni. Sestra oplakuje umrlu sestru molei je da joj pozdravi upokojenoga mua Matu i porui mu da su mlaarija po svijetu rasturena, kue su se popravile i nanovo sagradile, a njegova se kua poruila i po njoj raste mahovina: Mila moja, seko moja, ti si uvik dobra bila i mene si razumila. Ti odlazi, seko moja i pozdravi Matu moga. On e tebe, seko pitat: ta je novo u Merepin? Ti mu kai, seko moja: Mlaarija podgojena i po svijetu rasturena. Sve se kue popravile i nanovo sagradile. Njegova se poruila i po njoj raste maovina.164 (Imotski)

Vidi: Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995, str. 96. 164 Nekoliko je studenata Filozofskoga fakulteta Split u Imotskomu 2004. i 2005. godine zapisalo tu naricaljku. Istu je naricaljku u Ogorju 2006. g. zapisala eljana Ronevi, a kazala joj je Iva eri (ro. 1943. g.) Rkp. FF Split, 2006, sv. 97, str. 8.

163

101

Do bola je dirljiva naricaljka sestre za mrtvim bratom kojega metaforino naziva borom povaljenim i gradom razorenim: A moj brate, diko moja, Di je lipa mladost tvoja? A moj bore, povaljeni, A moj grade razoreni! Evo iu blagi danci, Gizdaju se mladi momci, Mladi momci i divojke, Skupljaju se u sastanke. Tebe brate, vidit nema, Ni u crkvi ni u kolu, Ni u tvome bilon dvoru. A moj brate, tugo moja, Jadna ti je sestra tvoja.165 (Zmijavci kod Imotskog) Premda se kazivai prisjeaju da su neko kod Hrvata u Hercegovini postojale narikae, njihove naricaljke nisu zabiljene. RODOLJUBNE PJESME Zbog nenarodnih vlasti koje su represijom sprjeavale nacionalni i vjerski ponos do naih je dana vrlo malo sauvanih rodoljubnih pjesama. Te su pjesme iznimno potresne. KAD SE SJETIM ETRDESET PETE Kad se sjetim etrdeset pete, same suze iz oiju lete. Kad je borba na Odaku bila i mene je tuga zadesila. Imala sam mua i djevera, obojica pala od gelera. Oba mrtva leae na travi,
165

U Zmijavcima kod Imotskoga 2006. g. zapisala Tihana Cvitanui, a kazala joj je Pavica Tonkovi (djev. Gudelj, ro. 1934. g. u Zmijavcima, gdje i danas ivi). Rkp. FF Split, 2006, sv. 96, str. 4.

102

glave su im okrenute Savi. Moj Ilija zagrlio Luku, preko njega prebacio ruku. Djevera sam po ruci poznala, do koje sam u kolu igrala. Svojom sam ih rukom pokopala, nikom nita nisam kazivala. Tri godine muila sam muku, spominjui Iliju i Luku. Svake noi moja majka stara, sa svojom se djecom razgovara: Djeco moja, sokolovi sivi, dote majci ako ste mi ivi. Jedno jutro prije rane zore, svekrvica mene mladu zove: Odi nevo, vidi djece moje, vidi moga Ilije i Luke, to miluju materine ruke! To izusti i duu ispusti.166 (epe)

6. ROMANCE
Nazvane su prema panjolskom el romance to je znailo panjolski narodni jezik za razliku od latinskoga. Zbornik panjolskih usmenih pjesama Romancero (konac XIII. st.) ide u najznaajnije zbirke svjetske usmene poezije. Snaan je utjecaj toga zbornika na svjetsku poeziju. Zbornik lirskih pjesama Carmina Burana (oko 1230. g.) sadri 250 latinskih i 50 njemakolatinskih svjetovnih i religioznih pjesama. Neke od tih pjesama pripadaju usmenoj lirici. Romance su pisali mnogobrojni svjetski pjesnici, primjerice F. G. Lorca, kao i hrvatski pjesnici meu kojima su A. Harambai, S. S. Kranjevi i drugi. Romance u pisanoj knjievnosti imaju epske elemente, a usmene romance ih vrlo rijetko imaju. Tema je romanci

166

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 161-162.

103

najee ljubavna. Njihov je ritam ubrzan i vedar. Mnogobrojne romance raznovrsnih motiva kazivai i danas kazuju. JO POIDOH RAVNIM POLJOM Jo poidoh ravnim poljom susrite me devojka, tanka boka, visoka, a na bili rumena. Jo mislit, ter pomislih: Bih li bil za divojku? Bar sad bih, neg ne bih. Za ja dam da m ju dadu? Pojdoh sam da se minem.167 (U Zadru, 4. XI. 1484.) MARINA KRUNA Popuhnul je hladan vetar, hladan vetar od Levanta, i odnesal Mari krunu. Sprogovara lipa Mare: Ajme meni, kruno moja, ki bi meni krunu naal, njegova bim ljuba bila. li je iskat dva Bakrana, dva Bakrana, tri Reana i jo jedan erni Moro. Naal ju je erni Moro. i govori lipa Mare: Volila bim krunu zgubit, leh ernoga Morca ljubit.168 (Iz Istre)

Usmene lirske pjesme, priredio Stipe Botica, SHK, MH, Zagreb, 1995, str. 43. Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj. 23, Zagreb 1963, str. 37.
168

167

104

Mnogi etnolozi Marinu krunu smatraju jednom od najljepih hrvatskih usmenih lirskih pjesama. Pavao Ritter Vitezovi prvi se osvrnuo na pjesmu Marina kruna ukazujui na domoljublje u njoj jer Mara je Hrvatica, a erni Moro Maar.169 TRUDAN JUNAK KROZ GORICU PROE Trudan junak kroz goricu proe od truda se na ma naslanjae, a od sunca titkom zaklanjae. Divojka ga s prozora gledae, svojoj miloj majci govorae: Majko moja, jada velikoga, trudan junak kroz goricu proe, od truda se na ma naslanjae, a od sunca titkom zaklanjae, vode edan, divojak eljan. Majka erci tiho govorae: Crpni, erce, u konderu vode tere napoj trudahna junaka, ma mu nemoj lica sagledati. Ufatila u konderu vode, junaku je na konju dodala, bijelo mu lice sagledala: O junae, crne oi tvoje!170 (Kotor, poetkom XVIII. st.) POKRI, DJEVOJKO, KOPRINOM KOSE Pokri, djevojko, koprinom kose da ti od sunca biser ne puca, da ti od sunca lice ne gori, da te od draga eja ne mori.171 (Korula, poetkom XVIII. st.)
169 170

Isto, str. 210. Usmene lirske pjesme, priredio Stipe Botica, SHK, MH, Zagreb 1995, str. 78. 171 Isto, str. 78.

105

UTICALI SE GOSPODIII Uticali se gospodiii uz ravno poje, na vrane konje. Petrova majka Boga molila da Petra konjic najbri bude prid gospodinom, meju druinom.172 (Korula, poetkom XVIII. st.) JUBAVI, JUBAVI! Jubavi, jubavi, vrag ti odni kosti, ta si mi skonala cvit moje mladosti. Jubavi, jubavi, da te ne bi bilo, ni tebe, ni mene, moja bila vilo! Da nije jubavi ne bi sunce sjalo, ni tebe ni mene ne bi ogrijalo. Da nije jubavi ne bi svita bilo, ni tebe ni mene, moja bila vilo!173 (Split)

172 173

Isto, str. 78. Isto, str. 119.

106

SIDILA MOMA KRAJ MORA Sidila moma kraj mora. Momica moru govori: Je li to ire od mora, Je li to slae od meda, Je li to drae od brata? Ribica glavu promori, Ribica momi govori: ire je nebo od mora, Slai je cjelov od meda, Drai je dragi od brata!174 STRIJELE OSVETNICE Bilo vedro, pak se naoblai, Iz oblaka tri strile puknule: Jedna bila na moru trgovca, Druga tue na polju volara, Trea ubi u gori obana. to je pukla na sinjemu moru, I ubila na moru trgovca, I pravo je, da ga je ubila; Krivo miri, a drago prodaje. to ubila na polju volara, I pravo je da ga je ubila; Svoje ore, tudje preorava. to ti ubi u gori obana, I pravo je, da ga je ubila; Svoje pase, ali tudje krade.175 (ibenik)
174 Tu je pjesmu zapisao Feriev uenik Marko Bruerovi (Lion, oko 1770. Cipar, 1823.) u Bosni, vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom, koncem XVIII. st.. Pjesmu Sidila moma kraj mora navode mnogi antologiari, primjerice K. Mla (str. 46.), S. Botica (1996: 97.). 175 Hrvatske narodne pjesme, knjiga prva, Mihovil Pavlinovi, priredio Stipe Botica, Knjievni krug Split, Split 2007, str. 104; Pjesma je objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme, Knjiga peta, enske pjesme, Sveska prva, uredio Dr. Nikola Andri, MH, Zagreb 1909, str. 19.-20.

107

NA UMORU DJEVOJAKA MAJKA N umoru djevojaka majka, ali njena kerka govorila: Mila majko, nemoj mi umrijeti, ko e mene sirotu uzeti. Ja sirota na ovome svijetu, svak e rei ja sirotu neu. Mila majko, nemoj mi umrijeti, svake u ti ponude doniti: suvi ljiva sa sirovi grana, cukra, kave iz svakog duana, nove ribe, groe iz Mostara.176 (Ervenik Gornji kraj Knina)

Pakovaka narodna nonja

7. BALADE
Balade su nazivane prema provansalskom balar to znai plesati i prema keltskoj rijei balad koja znai usmena (narodna) pjesma. U
176

Stipe Botica, Hrvatska usmeno knjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995, str.

89.

108

baladama su preteito lirski ljubavni motivi. Rijetke epske epizode u funkciji su pojaavanja lirskoga tona. Balade najee pjevaju o nesretnoj ljubavi iju je tragiku izazvala mladieva (ili suprugova) majka. Velik je broj iznimno potresnih balada koje i danas kazivai kazuju. kotska balada Edward (XII.-XIII. st.) jedna je od najstarijih i najljepih balada. Najei su akteri u hrvatskim baladama Ivo i Anica (Ane, Anua), Ivo i Mara (Mare, Marua, Marija). Raznovrstan je tematski svijet balada. Neke od njih pjevaju o: povijesnim osobama i dogaajima; nasilnim prelascima na islam; o moriji (kugi) koja je pomorila Mostar; bratovim sirotama; smrtnom madeu, itd. Zavretak je balada tragian. TO GLEDA NE OSTAVLJAJ Leti vila priko Varadina, Pa dozivlje Sarajke djevojke: Malo radte, puno aikujte! U Stambol je kuga udarila, Sve pomori i staro i mlado, A rastavlja i milo i drago; I sino je dvoje rastavila, Rastavila jedinka od majke. Ne da majka u groblje kopati, Ve u bau pod utu naranu. Rano rani jedinkova majka, Ona ie u zelenu bau, U ulbau pod utu naranu, Ona zove svog jedinog sinka: Je li tebi crna zemlja teka? Je li tebi tvrdo bez dueka? Je li tebi nisko bez jastuka? Je li tebi zima bez jorgana? Iz groblja joj neto odgovara: Nije meni crna zemlja teka, Nit je meni tvrdo bez dueka, Nit je meni nisko bez jastuka, Nit je meni zima bez jorgana, Ve pozdravi sve moje jarane: to gledaju, nek ne ostavljaju, Jer su teke djevojake kletve,

109

Kad uzdahnu, do Boga se uje.177 (Mostar) UVA OVCE IVO I ANICA uva ovce Ivo i Anica, u Kunari, visokoj planini. Ne dolazie devet godin kui. Jedno drugom viru uloili da se nikad privariti ne e: tvra vira nego mramor stina. Za to ula Ivanova majka, pa mu nala Gabelku divojku: od Anice i lipa i via, od Anice i ruhom bogatija. Majka sprema svog prvog komiju u Kunaru, visoku planinu, kod Ivana, svog jedinog sina, da on saje, da ga majka eni. Kad komija kod Ive doao, pozdrav Boju njima je nazvao. Oni njemu pozdrav prifatili. Tad govori komija Ivanu: Ajde, Ivo, majka ti je rekla, i divojku majka ti je nala: od Anice i lipa i via i ruhom je od nje bogatija. Tada Ivo njemu progovara: Uzalud je i lipa i via i ruhom svojim bogatija. Komija se nazad povratio, Ivanovoj majci govorio: Tvoj je Ivan tebi poruio da on Ane privariti ne e.
Hrvatske narodne pjesme, knjiga prva, Mihovil Pavlinovi, priredio Stipe Botica, Knjievni krug Split, Split 2007, str. 85-86; Pjesma je, pod naslovom Djevojake kletve objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme, knjiga peta, skupila i izdala Matica hrvatska, dio drugi, enske pjesme, sveska prva, (romance i balade), uredio dr. Nikola Andri, Tiskara Hrvatske stranke prava d. d. Zagreb 1909, str. 146.-147.
177

110

Kad je majka aber razumila, ona se je svom Ivanu uputila uz Kunaru, visoku planinu. Kad izala, sinu govorae: Ajde, sine, majka da te eni, nala sam ti Gabelku divojku: od Anice i lipa i via, od Anice ruhom bogatija. Tada Ivan majci govorae: Uzalud je, moja mila majko, ja Anicu privariti neu. Tada majka Ivu zaklinjae svojim mlikom kojim ga odgojila: Ajde, Ivo, mliko materino! Opet Ivo majku ne poslua. Tad govori Anica divojka: Ajde, Ivo, kad te majka zove! Tada Ivo Anu posluae i Aninu kou obukae, onu kou to je Ane vezla. Tada Ane odma za njim poje, svojoj majci ona sritno doje i ispria to se dogodilo: da je Ivo mladu privario. Majka Anu s devet kljua zakljua, da svatove Ivine ne gleda. Kad se Ivo s vinanja povratio, majci svojoj on je govorio: Nemoj mene, moja majko, budit dok mi braa kavu ne popiju, a seke mi kolo ne ufate! Kad su doli da Ivana zovu, vrata im se otvorit ne dadu. Tada doje majka da ga zove. Ona budi svog Ivana sina: Otvori mi, sine Ivane! Zar ti nije zlato omililo? Kad je majka vrata otvorila, ugazila u krv do kolina. Ugledala svoga mrtvog sina 111

i uz njega Gabelku divojku. Gabelka je pismo ostavila: Kad je s mene, nek nije ni mene! Tad su braa za njim zaplakala, a seke su kolo zastavile. Mrtva tila u greblje ponili, a Anica Boga je molila: da joj dadne grome i topove, da razbije devetera vrata. Bog joj dade grome i topove, ona razbi devetera vrata. Kad izala, sprovod zaustavi, i Ivana spustie na zemlju. Ona pade po njegovu tilu, iva pade, vie ne ustade. Svatri tila u greb ponesoe, u zemljicu svatri pokopae. Povr glave rua je procvala, ispod nogu voda je provrla. Ko je edan, neka vodu pije, vodu pije a pokoj pridaje. Ko voli ruicu rumenu, nek se kiti a pokoj pridaje. Jer tih tila nikad ne e biti.178 (Rumboci u Rami) UJIKINA MARA Pasla ovce ujikinja Mara, Pasla ih je ispod Malovana; S njom pored dva Jakia mlada, Oba mlada, oba Mari draga. Mara njima jeste besidila: O bora vam, dva Jakia mlada, oba mlada, oba meni draga, ne mogu vam obim biti ljuba!
178

Marko Dragi, Tuj tunja, tu jabuka, Mala nakladna kua Sveti Jure, Baka Voda 1995, str. 72.-74.

112

Okreite bile ovce svoje, Okreite podno Malovana Ja u kretat povr Malovana. Kad ja manem vezenom maramom, Poletite dva Jakia mlada; Koji meni ponajprije doe, Onoga je ujikinja Mara, Koji meni malo potlje doe Onoga je vezena marama! Kad ujutro malo osvitalo Mara krenu povr Malovana, Braa krenu podno Malovana. Kad su bili na po Malovana, Obadva se pinom zapinila: Pero bilom, Nikola krvavom. Niko pade, a Pero dopade. Gleda Mara u Perine oi: Umro Pero, pokojna mu dua! Poe gledat u Nikine oi: Umro Niko, pokojna mu dua! Vadi Mara noe okovane: kad je s mene, nek nije ni mene! Naletie tri gavrana crna: Jedan nosi pera od Perine, Drugi nosi burmu od Nikole, Trei nosi vezenu maramu. Izletie prid alosne majke, Tri alosne zakukale majke. Zakukala Nikolina majka: Ovo jeste moga Nike burma! Zavikala mladog Pere majka: Ovo jeste mog Pere pero! Izletila majka Maruina: Ovo jesti Marina marama! Tre gledat prialosne majke. Kad dooe uvr Molovana, Sve troje ji bilo preminulo. Tu su majke zakopale sinke, Meu njima ujikinja Mara. Kroza zemlju ruke sastavljali, 113

U rukama im zelene jabuke. Oko nji su voe posadili, Tko je eljan neka voa jede; Oko nji su vodu navratili, Tko je edan neka vodu pije, Neka njima pokoja nazivlje!179 (Tomislavgrad) ROSANDA I MLADEN Desetine su studenata fragmentarno zapisali baladu o Rosandi Viskovi i Mladenu Andrijakoviu. Rose i Mladen bili su iz Biokova, selo Podaci. Rose se mogla udat u grad za potara, ali nije htjela jer je voljela Mladena. On je otiao u vojsku, a Rose mu nije smjela pisati jer joj mater nije dala. Kada se vratio, rekao joj je da e se ubiti ako ona ne eli bit s njim. Toga dana je rekao teacima da mora obaviti vaan posao. Tako na kraju ubija sebe i nju. Na kraju majka proklinje sebe to se mijeala u ljubav svoje keri. Tragedija se dogodila 12. oujka (na Grgurevo) 1939. godine. Nakon smrti dvoje mladih ljudi iz pjesme, Podace je obavila koprena tuge i alosti. Nekoliko ljudi eljelo je poslati poruku svim roditeljima kako se tragedija ne bi ponovila nikad vie. Ganut tom tragedijom Dinko Bekavac spjevao je 941 stih: 180
Zapisala Josipa Bagari 2004. u Tomislavgradu. Kazala Ilka Krianac (ro. 1927.). Rkp. FF Mostar, 2004. Usp. Hrvatske narodne pjesme, knjiga prva, Mihovil Pavlinovi, priredio Stipe Botica, Knjievni krug Split, Split 2007, str. 378-381. 180 Tonka Buli ro. inkovi zapisala ju je u Splitu 14. veljae 1968. godine. Godine 2008. dala ju je Jeleni Markoti, studentici Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Splitu
179

114

Divno brdo Biokovo milo, visoko se nad more nizilo. S tebe divan pogled je na more, kao sunce kad sja iza gore. Od kada su te tvoje visine, ispod tebe morske puine i po tebi te visoke gore, niz tebe to Jadransko more. Naokolo gradovi i sela, neostala majka nevesela, kao to je ovoga vremena, Viskovia Mara, Ante ena. U Podocima selu malenome Makarskom srezu velikome Na dvanaesti ouljka mjeseca Sluaj dobro golema udesa. Te se desi dragi pobratime, ba trideset devete godine, divnu erku Mara je gojila, a sad ju je majka izgubila. Divnu erku, Rosanda joj ime, kad pomislim meni srce gine. Rosi bie petnest godinica, Imala je suvie mladia. Svima momcim ona hvalu dala, jednome se mlada obeala. Nije stalno ve mu ona veli: Posluaj me mladiu veseli, ja sam dite od petnest godina. Od ljubavi ne razumin nita, ako si ti mladi od rijei, vjeruj meni neu ti pobjei.

Ti e mome po u vojsku sada, dok se vrati ekat u te mlada. Samo budi kao to sam i ja, nemoj dati volju dumanima. A mladiu ove rijei mile, u srcu se momku usidrile. Vjetrovi ih nebi odnosili, a kamoli ljudi omrzili. Jer on misli to dite nevino, te mu tako govori ozbiljno. A i on se ozbiljno drao, te se nije esto sastajao. Prolazei dani i sedmice, mome primi pismo do vojnice. Sad drugoga razgovora nema, mlado moe u vojsku se sprema. Nema mira on u srcu svome, poe da se javi zlatu svome: Ti si Rose nevino za mene, al za tobom moje srce vene. Ja ne mogu da poem od kue, da se s tobom ne pozdravim vrue. Nemoj duo da ti srce pati iz vojske u ja tebi pisati. Mlada cura sinpatino zbori, na rastanku mladiu govori: to smo rekli misli samo na to, moj Mladene i srebro i zlato. Jer mladiu Mladen ime bijee, Andrijakovi se zovijae. On bijae rumenoga lica, kao kita iz pitara cvia.

koju je ona navela u svome seminarskom radu iz predmeta Hrvatska usmena knjievnost.

115

Rose prije neg se s njim rastala, divno ga je mlada darovala: Mi emo se dragi sad rastati, samo ne znam to u tebi dati. Na ti dragi arapa dva para, ja ti drugog ne imadem dara. Jo evo ti maramice ove, te se sjeti ti Rosande svoje. Rose draga, mnogo tebi hvala, na darovim koje si mi dala, sada Bogom, s tobom se rastajem. Jo mu Mare sto dinara daje. Evo dragi tebi sto dinara, te se sjeti kada sam ih dala. Mladen htjedne da nee primiti, A Rosa stade govoriti: Primi dragi, ovaj novac mali, te se sjeti ka smo se rastali. Dugo ima ti u vojsci stati, novac duo tebi e trebati. Za bijele se ruke uhvatie, srdano se mladi pozdravie. Kitu cvijea jo e ti primiti Koja e te dragi veseliti. Ti e dragi morem putovati, ovo cvijee mora pogledati. Ako dragi ti za menom pati, utjehu e tebi cvijee dati. Od kue se hladan uputio, u carevu vojsku odlazio. U svom srcu nema mira vie, on Rosandi sitno pismo pie.

Oj Rosando jutarnja danico, za tobom mi vene moje lice. Sino duo s tobom se rastao. na rastanku desnu ruku dao. ini mi se ne vidim tvog lica, da je prola cijela godinica. Ja sam io preko sinjeg mora, ti ostala kod majina dvora. Ali ta u kada mora biti tako, tebe neu ostavit nikako. Primi pozdrav od odlaska moga, tebe ljubim i vie nikoga. Iz vojnice Mladen Rosi pie, Rose ima osjeaj jo vie. Na pismo mu cura odgovara: Moj Mladene srce iz nidara, ja sam nau tajnu ljubav krila. Ni dan danas nisam je otkrila. Ti zna duo da sam prenejaka. ali mi je to doznala majka. Da ti meni sitno pismo pie s dana u dan na ljubav pristaje. Ja sam majci odgovore dala, naa ljubav da ostaje ala. Ali majka nije vjerovala, ve nad menom nadzora imala i jednoga me dana preobala i sakrita pisma mi je nala. Draga duo kojeg si mi pisa, u vojnicu kada si otia. Te mi kae nesretnice mila, otkrila se ljubav ta si krila.

116

Rae e te majka pokopati, nego u te ja Mladenu dati. Zato sam te odgojila majka, da ti ljubi jednoga teaka. Ti se moe za suca udati, a nee se teakinja zvati. Ako hoe keri da se vjera, ti imade mladoga potijera. Koji eli tebe oeniti, i s njim e ti, eri, dobro biti. Ti e sa njim u gradu iviti, sa knjiicom u duan hoditi. Bolje ti je u duan sa knjiicom, neg u polje da ide sa britvicom. Ako hoe Mladenu pisati, ti se moja erka nee zvati. Jo suvie mene majka psuje, sve ne mogu da ti opisujem. Ve oprotaj ja ti aljem mili, kad od tebe moram da se dilim. Ja sam tvoja al mi neda majka, a ti duo ima djevojaka. Kad tvoja nemogu ostati, ja se mlada neu udavati. Ali, zlato, ne izgubi sree, a moje e uvenuti cvijee. Jo mi srce u grudima preda, ja te ljubim a majka mi ne da. Ja imadem dosta da ti piem, na te mislim te ne mogu vie. Nemoj duo vie mi pisati, da me vie ne napada mati.

Ja se moram od tebe rastati, proklet bio ko nam ljubav krati. Moj Mladene, eljo srca moga, Rosanda te ljubi sve do groba. Kad Rosanda pismo napisala, sa potom ga mlada opremila. Pismo ode Rosanda ostane, al na srcu ona nosi rane. Pa se misli cura svakog dana, Boga moli za svoga dragana, Boe vidi s velike visine, kako moje mlado srce gine. Pismo Mladen kada je primio, hitno ga je mladi otvorio. On ne misli tako nita vie, ve on prati ta mu Rose pie. Do pola ga nije proitao, suzama ga Mladen okupao. Dragi Boe, ta u initi, kad ne mogu, ta volim ljubiti? Oj Rosando, srce iz nidara, ta e od nas, tvoja majka Mara? Bog jedini neka majci plati, zato ona nau ljubav krati. Al u isto prvo poginuti, nego poi drugu ja ljubiti. Tako Mladen sam sobom govori, pismo ita te ga on zatvori. Na Rosandu on misli sve vie, uze pero te roaku pie: Posluaj me Slavko rodijae, moje srce bez prestanka plae.

117

Od kada sam od kue poao, ja radosti jo nisam imao. Niti u ja veselja imati. dok ti meni odgovor ne vrati. Kada pie javi mi, kako je? I to mi je od Rosande moje, zadnje pismo meni Rose pie da ja ne smim da je ljubim vie. Da od majke napadaj imade i da mene ljubit je ne dade, a da ona mene isto ljubi, sve na vee da svoj ivot gubi. Zato Rosi neu pisat sada, nek je majka vee ne napada. Slavko rode, Rosu mi pozdravi i opirno pismo meni javi. Slavko pismo kada je primio, u sakrito Rosi ga odnio. Vidi Rose to u njemu pie, iz sveg srca alosno uzdie. Ve ne moe da stoji od jada, Slavku mlada progovori tada: Slavko moga Mladena pozdravi, da ga neu mlada zaboravit. Nek on meni ne pie nikako, kad on doe da emo mi lako. Slavko mladu djevu posluao, svom roaku odgovor je dao. I u pismu ovako mu pie: Rode mili, ne misli se vie. Rosanda te od srca pozdravlja, najmiliji pozdrav tebi dava.

Slavnog kralja da ti slui virno, mlada e te Rosa ekat mirno. Ako Bog da da se zdravo vrati, tvoja ljubav Rose e se zvati. Jer mi kae Rose da ti javim, da ti prati da ne zaboravi. Kada bi ti drugu oenio, a Rosandu mladu ostavio. Da nju nee drugi uivati, sama sebi smrt e zadati. Dragi rode, sve sam ti pisao, jer ja znadem da ti nije ao. Kada Mladen ovo pismo primi, mlado srce malo mu se smiri. On je vazda ivio u nadi, Boe ta mi sada Rosanda radi. Dan za danom proe godinica, te i druge proe polovica. Mladen kralja vjerno osluio i zdravo se kui povratio. Istog dana kada kui doe, nema mira on do Rose poe. Samu djevu u kui zatee: Kako si mi golubice ree. Prve rijei ti e meni dati, psuje li te vee draga mati? Suzicama Rose okupana, te mladiu odgovor je dala: Ima duo nekoliko dana, da je meni rekla stara nona: Rose draga ti otvori oi, iz vojske e brzo Mladen doi.

118

S njim se nemoj esto sastajati ako majci eli ivot dati. Ti si Rose krasan ivot stekla, pazi dobro to je majka rekla! Rose mlada momku progovara, dok evo ti njena majka Mara. Kada ih je skupa ugledala, svojoj eri Mara progovara: Keri mila nesreo nejaka, ti ne slua ta ti kae majka. Sa Mladenom ti si se sastala, ta si svojoj majci obeala. Rose draga kad ti oe tako, s njim se nee sastajat nikako. Dok je bolje to tvoje noselje, nego none svoje majke mile. Majko draga, ti mi slabo veli, ja u ljubit to mi srce eli. Na stranu mi ostavi svakoga, samo ljubim ja Mladena moga. Rado bi se majko utopila, nego ja drugoga ljubila i najprje da e se desiti ne budem li moi ja njega ljubiti. Stara dragu erku razumila, Mladenu je tada govorila: Moj mladiu Rosu mi ostavi, drugu nai te se s njom zabavi. Moja Rose jo je prenejaka, ja joj ne dam da postane majka. Vrijeme svoje kad bude imati tada e je majka udavati.

Progovara sad Mladen polako: Sluaj mene od Rosande majko, to mi kae to nije istina, tvoja kerka da je prenevina. Svrila je sedamnest godina, a krasan je ivot odgojila. Ko da joj je dvadeset godina i Rosa je za mene sudbina. Srce nae ne moe da pati, sami sebi mi emo smrt dati, ve naega nee biti lica, crna e nas uivat zemljica! Na to se je Mare nasmijala i Mladenu odgovor je dala: To su mome stare poslovice, da e vae uvenuti lice. Da vam vaa mladost tako pati i da e te sami smrt zadati. I mnogi su tako govorili, ali nisu nita uinili. Nemoj mome o tom govoriti, moju Rosu ti nee ljubiti! Ve te molim i to bi ti mora, da ti poe iz mojega dvora. Tvoje srce nemoj da ti pati, ja Rosandu neu udavati. Rose slike napraviti mora, otplovit e preko sinjeg mora! Dragi otac Rosi pie sada, da do njega ona doe mlada, da se ona ostrani od svega, u Americi da doe do njega.

119

Kad je Mladen staru razumio, ovako je njoj govorio: Kad si znala da mi je ne dati, Zato si me pola darivati? Znade kad sam u vojsku iao, od tebe sam ja novac primio. I rekla si ti, gospoo, tada, da e moja biti Rose mlada. to si rekla to nosim u glavi, nikad neu ono zaboraviti. Rae u se smrti odluiti, neg e drugi Rosandu ljubiti! Sa majkom je razgovor svrio, Rosandi je mladi govorio: Rose draga, bolno srce moje, ja odlazim sad od kue tvoje. Ovi dani brzo e nam proi, nedjelica sveti dan e doi. Kada svane danak nediljice, Doi draga do bijele crkvice. Rose momku odgovara na to: Posluaj me, milo moje zlato, moj Mladene, crne moje oi, ja u doi ako budem moi. Ove rijei Rose momku dala, te se mlada od njega rastala. Mladen ode polako kroz selo, te zapjeva on pjesmu veselo: Tuni dani, kad ete mi proi, nediljica sveta kad e doi? Ljubav moju s Rosom da sastavi, koja nee nikad nas rastaviti.

Iz depova lervorver trgao, pjevajui iz njega je pucao. Pet hitaca u zrak upalio, u tome se mladi veselio. Tu pucnjavu ko je uutio, prosto su se pucanju udio, al se je isto doznalo, da je mladi te noi pucao. Mladi doe kui polagano, te sutradan, on se digne rano. Ode svoje prijatelje zvati, neku zemlju da idu kopati. Koju jesu bili pogodili, a nisu je jote dovrili. Cijelog dana onu zemlju rade, povedoe razgovore razne. Dan prolazi, no se pribilava, radnik posa mora da ostavlja. Tako oni rau ostavie i svojoj se kui uputie. Putujui njima Mladen veli: ujte me, dobri prijatelji, ove tamne noi kada proe, ponedjeljak sretni dan e doi. Vi tad poso nastavite, te ovjeku rau uredite. Tako kao to smo pogodili, uredite prijatelji mili. Ja taj dan neu s vama biti, vaan posa moram opremiti. Na kog mislim imadem vremena i ba sutra taj posao opremam.

120

Ne mogu vam taj posao kazati, Boe zdravlja vi e te ga znati. Sad zbogom s vama se rastajem i srdano pozdrav vama dajem. Sa Mladenom tu se rastadoe, odgovore ovome dadoe: Prijatelju, Bog ti sreu dao, ti ne misli radi svoj posao. U pameti jer ni jedan nema, na koji se on posao sprema. Da su znali o emu se radi, oni bi ga umirili mladi. Noca tamna to je prolazila i bijela zora zarudila. Sunce sine sa visoki planina, obasjava brda i doline. Obasjava ona plavo more, obasjala mlade Rose dvore. Po maslinama propjevale ptice, dan osvane svete nediljice. Mlada Rose rano se ustala, svoju kuu opremat je stala. Potpuno je kuu uredila, tad u svoju sobu ulazila. Uze Rose studene vodice, pa umiva svoje bijelo lice. Pramen kose mlada raejava, ide cura te se ogledava. Sjajno lice Rosi je ostalo, bolje nego sjajno ogledalo. Divnu svoju robu uzimala, te se mlada obuivat stala.

Da vidite moja brao mila, obukla se kao gorska vila, uz brda bi vodu okretala, kamol ne bi momka prevarila. to suvie ugodna bijae, zato momci za njoj ludovae. Stara majka za njoj istrala, te Rosandi govorit stala: Rose draga ta si odredila, kad si mi se tako uredila? Majko, nemoj nita govoriti, danas Mladen moe me ubiti. I ja u mu mlada dozvoliti, kad ne mogu ja njega ljubiti! Rose draga, materino zlato, ajd u crkvu te ne misli na to. Majci Bojoj ti molitvu obrati, nije pria ti e se udati. Ovako je kako majka zbori, ti ne sluaj to Mladen govori! Rose prije neg u crkvu doe, do rodice ona svoje poe: Oj Katice, drugarice mila, jesi l mi se mlada opremila? Jesam Rose, al ekam na tebe, jer ne mogu da poem bez tebe. Djeve mlade, dvije drugarice, otioe do bijele crkvice. Katica je Rosi govorila: Rose draga, drugarice mila, znam da ti je dosadno ivit, kad ne moe ta voli ljubit.

121

Sve tajnosti tvoje Rose znadem, ne mogu ti ja pomoi mlada. Tako cure mlade putovae, razgovore velike imae. Razgovore cure prekinie, te u svetu crkvu unioe. Kad se poe misa govoriti, cure Bogu stale se moliti. Misa svri po svom obiaju, narod ode svome zaviaju. Dvi rodice skupa hodale, pod ruku se mlade uhvatile. U putu ih Mladen doekao i lijepi pozdrav njima dao. Putujui njih troje polako, dokle mladi govori ovako: Rose draga, malo e ostati, imam tebi neto kazivati. Ti Katice, moe doma poi, Boe zdravlja i mi emo doi. Katica je naprid odlazila, njih dvojicu mladih ostavila. Njih dvojica sami bie tada, Mladen ree: Sluaj Rose sada, rad ljubavi koju duo nosim, ve ne mogu dalje da podnosim. Put ne vidim po kojem putujem, ne razumim ta mi to kazuje. Ima duo ve nekoliko dana, dolaze mi pisma sa svih strana. U svakome pismu meni pie, da ti mene nee ljubit vie.

Svako pismo bez marke je bilo, pojedino sam pismo otkupio. Ko mi pie to sam Bog znade, jer ni jedno potpisa nemade. Zato Rose, ja u se ubiti, ako nee ti mene ljubiti! Staru majku ti nemoj sluati, a sa mnom e mlada uivati. Zaboravi sve u kui svojoj, hodi sa mnom, milo dobro moje! Rosandi se od srca uzdane, te mladiu govorit stade: Moj Mladene, za mene sueni, sve je dobro to govori meni. Kad bi ja sa tobom ostala, dozvolu mi majka ne bi dala. To bi bilo od Boga grehota, a od ljudi golema sramota. Te bi rekli vidi cure nejake jer ne slua rijei svoje majke. I jo dragi, govorim ti milo, i meni bi to sramota bilo. Kad bi s tobom sada pobjegnula, a majka mi nije dozvolila. ini dragi, kako god i znade, samo mene, ne ostavljaj mlade. Moj Mladene, tebe u ljubiti, za tobom u ivot izgubiti! Kad je Mladen djevu sasluao, odgovor je ovaj njome dao: Dan za danom smrt se pribliava, naa ljubav vazda se spreava.

122

Ne moe dalje podnositi, danas emo skupa poginuti. Levorver e, duo, sad vidjeti, koji e nas ovdje pogubiti. Cijelom svijetu da mi ugodimo i da nau ljubav sastavimo, koju emo danas sastaviti i narodu sjenu ostaviti. irom svijeta nek se spominje, nas dvojica mladi kad pogine. Mlada Rose momka razumila, a usto mu odgovor vratila: Uivanja ja bez tebe nemam, dragovoljno se u smrt spremam! Jo odgovor Rosanda ne vrati, od Rosande pretee ih mati. Ona doe da Rosandu trai, Di si Rose, majka tebe trai. Hoe dite, da majka obolim, jer ne slua to ja govorim. Htjede majka da jo neto ree, al joj Mladen rije pretee: Nemoj dalje na nas napadati, ve ti moe malo priekati. Ako eli nau smrt vidjeti, kako emo sada poginuti! Nato se je stara nasmijala, vazda misli da ja ono ala. Ali majka, mira ne imade, ve mladia obilazit stane. Obilazi mladiu depove, te i dalje Rosu kui zove.

Rose draga, nemoj mi se strait, nema suim tebe pogubiti. On oruja nita ne imade, on te nee pogubiti mlade. Ve on hoe silom napadati, da se mora ti njegova zvati. Nemoj Rose, init svoju mati, da se budem vraat tebe zvati. Al pozadi jedan dep je stao, u kojem levorver poivao. Te depove majka ne obala, da je znala bila bi ga nala. Majka poe njih dvoje ostane, obojica od srca uzdahne. Oko vrata rukom se sklopie, nebrojno se puta poljubie. Tad levorver Mladen izvadio, na Rosandu on ga je pruio. Ubojito oruje okai, prisloni ga njoj na slipe oi. On oruju ivi ogan dade, hitac pue djevojke nestade. Krasna djeva na zemljicu klee, Moj Mladene, mene nema, ree. Milog glasa djevojci nestade, to izusti, Bogu duu dade. Bez pameti Mladen je ostao, mrtvu djevu kraj sebe je gledao. On revorver upotrebi tada, da i sebe on pogibe mlada. Hitac pue i drugoga puta, ukaza se momku rana ljuta.

123

Ranjen Mladen, srui se na travu, na Rosandu naslonija glavu. Iz Mladena crna krv se lije, mrtvo lice Rosandi umije. Ranjen mladi gledati ne moe, udne smrti milostivi Boe. Ne moe se perom opisati, cijeli sluaj o ovom kazati. Tu doleti njihova rodbina, sestre braa i majka im mila. Neprestano tu oni plakali, prolivenu krvcu cjelivali. Majka Mara u afan je pala, mrtvu Rosu kad je ugledala. Rose draga, moja eri mila, kako si mi danas poginila? Ovdje mnogi ljudi dolazili, dogaaju vele se udili. Njih dvojicu mladi preobali, i kod njih su jedno pismo nali. U tom pismu dobro se vidilo, jedno s drugim da se je volilo. Mrtvu djevu sa mnom uslikajte, preko tampe nae slike dajte. U posjeti rod nek ostane, nas dvojici kad mladi kod matere. skupa nismo mogli ljubovati, skupa e nas zemljica uivati. Boe dragi strana mi je miso, kad pomislim ja na ovo pismo. Na petoga su datuma pisali, dvanestoga su se na smrt dali.

Petnest dana prije su mislili, kako bi se na smrt odluili. to mislili tako uinili, njih dvojice mladi, nema ivi vie. Divna Rose, mrtva na ulici, alost doe cijeloj porodici. Petnes sati mrtva je leala, cijelu no je kod njih straa stala. Komisiji jer su se volili, mrtvu djevu sutradan digoe. Njezinoj je kui odnesoe, moj narode, alosti odvie. Kad djevojku u kuu unie, majka Mara, na krilo joj pala. Krvavo joj lice ljubit stala, Rose draga, srce majke svoje. Ozovi se, tebe majka zove! Mrtva joj se Rose ne oziva, u vjenome ona snu poiva, ljubi majka rane joj na glavi. Rose draga, moj cvit ubavi, prvo sam se ja smrti nadala, nego da u te ja mrtvu ljubit sada, te u plau Mare progovara: Oj prokleta bila svaka mati koja djeci u ljubavi krati. Sad ne mogu nita uiniti, ve u ja ivota izgubiti. Od Rosande dou drugarice, naplakano njihovo je lice. to dolaze sve stadu plakati, zadnju posjet drugarici dati.

124

Cure nosu studene vodice, umivaju od Rosande lice. Krvca smrzla, umit se ne moe, ah alosti milostivi Boe. Mrtvo lice, kad su okupali, te je mrtvu preoblait stali. U istu je preobukli svilu, kao bijelu nagorkinju vilu. Sine lica od mrtve djevice, kao perje bijele golubice. Krunu stavu, na glavu joj mladu, kao da je vjenat imadu. Ispod krune, vel bijeli stavjae, mrtvu djevu u vel obavie. Seko Rose, neprestano cvila, seko Rose, moj anele mili. Ja pred tobom klein na koljeno, gazim plaem i suze prolijevam. Ljubim sada tvoje crne oi, ja bez tebe ivjet neu moi. Oi tvoje sjajnije su bile, sad su arku sjajnost izgubile. I na glavi te strane ranice, mene vode do crne zemljice. ta u tuna seko uiniti, za tobom u ivot izgubiti. Bog Mladenu grijehe oprostio, zato te je mladu pogubio. Draga brao, istinu vam piem, slika e vam svjedoit najvie. Evo slike od mrtve djevice, pogledajte sliku golubice.

Kad je mrtva ovako pogledati, dok je iva to moete znati. Da je bila po izbor curica, koju pozna ova okolica. Ja sam Rosu dobro poznavao, u ivotu nisam mir imao. Niti sam ja zadovoljan bio, dok vam nisam pjesmu sastavio. Moj narode, pjesmu kad izjavim, onda hou da miran poivam. Njima mladim spomen e ostati a i ja se hou spominjati. Ja vam brao nisam pjesnik bio, niti sam koju pjesmu sastavio. Ovu u vam pjesmu sastaviti, koja e vam alostiva biti. Draga brao i druino mila, nek zna ko vam ovu pjesmu piva. Dok ne doem svrha pjesme ove, kazat u vam kako se ja zovem. Ja sam mornar jadranske plovidbe, svakog dana to po moru idem. Koju novost ja po svijetu ujem, na papir vam brao upisujem. Ja sam rodom iz sreza istoga, iz Brala sam sela malenoga. Ja sam Dinko pjesnik pjesme ove, po imenu Bekavac se zovem. Dogaaj sam cijeli opisao, kako mi je narod kazivao. Putujui sa mnom putovali, straan sluaj meni kazivali.

125

Ovaj sluaj kad se je desio, novine sam taj dan primio. Iz novina pjesmu sam spjevao, draga brao, nisam lijepe znao. Ako budem stoga pogrijeio, nisam nikog nita uvrijedio. Pjevam pjesmu od prostoga mira, Brao moja, vi nam zdrava bila. Cure mlade oi otvorite, a na ono dvoje pomislite. Na koji nain poginili i svoj mladi ivot izgubili. Ali ima dosta djevojaka, alosne ih porodila majka.

Jednome se momku obeale, a drugome na ljubav pristajale. Momci mladi, pametni budite, dok ljubavi ivot ne gubite. Ne volite cura ti je rekla, druga cura tebe jedva eka. Roditelji pameti imajte, u ljubavi djeci ne smetajte. Prvo ete djecu izgubiti, neg njihovu ljubav rastaviti. itaoci Bog vam sreu dao, evo sam vam pjesmu ispjevao. Na svretku pozdravljam vas lijepo, sve po izbor i malo i veliko.

7.ALJIVE PJESME
aljive su se pjesme najee izvodile na sijelima (prelima) i u svatovima. Karakterizira ih humor i ironija. One pjevaju o svekrvi, muu, djeveru, zaovi, jetrvi. Neke od tih pjesama kroz alu pouavaju. UDADE SE MLADA-LUDA Udade se mlada-luda: dino zava neudata, dino svekar i svekrva, dino diver i jetrva. Svekrva me istirala, oko dvora optirala. Ja se vrnu u birtiju. U birtiji kolo igra, kolo igra, kolo piva. Ja se vati u to kolo: kolo igra, kolo piva. 126

Otud ie zava moja: Ajde kui, nevo naa, umrla je majka naa! Ja se zavi ne virujem: kolom igram, kolom pivam. Otud ie moj divere: Ajde kui, nevo naa, umrla je majka naa! Ja s diverom dvoru odo. Kad sam prid dvor dolazila, kupaljkama govorila: Ne kupajte vrilom vodom, da se nije utajila! Nosiocim govorila: Ne dite je povr sebe, da je vijor ne ponese, da je dvoru ne donese! A kopaim govorila: Ne kopajte blizu plota, da se koca ne dokopa, da me mladu ne istue!181 (Gmii kod Prozora u Rami)

9. BEARAC, GANGA
Bezbrojni su dvostihovi koje kazivai kazuju. Mnogi od njih pripadaju pukoj knjievnosti, a mnogi nemaju estetsku funkciju. Pjevaju se kao ganga, bearac, ojkalice, rera, natpjevavanja u raznim prigodama. Neki od dvostihova imaju iznimnu umjetniku i ivotnu funkciju. SELO MOJE, ALALIM TI PUTE Selo moje, alalim ti pute, iva bila, a ne dola u te. Ko se voli, taj se uzet ne e:
Marko Dragi Tuj tunja, tu jabuka, Mala nakladna kua Sveti Jure, Baka Voda 1995, str. 63.
181

127

to e biti - ja i moje cvijee. Ja se, dragi, zaljubila u te, pa ne mogu bez tebe minute. Ja malena, koulja arena: svaka ara po tri momka vara. Ljubav, dragi, u srce se pie, ne na papir, jer se lako brie. Oj ljubavi rano zapoeta, ne mere se zaboravit kleta. Nije, dragi, samo dovienja: osta naa ljubav nerijeena. Moja lola nosi crnu manu: ali nau ljubav nekadanju.182

VJERSKA USMENA LIRIKA

Vjersku usmenu liriku ine: molitvene pjesme, prenja, versificirane legende. Vjerski pisac i propovjednik Nikola Krajaevi Sartorius (Sisak, 1582. Zagreb, 1653.) u svome djelu Szveti evangeliomi (Graz, 1651.) zagovarao je duhovne pjesme. Povijesni, arheoloki, arhivski i drugi izvori svjedoe da su Hrvati pod utjecajem Rimljana ve u VII. st. prihvatili kranstvo i europsku kulturu. Po Konstantinu VII. Porfirogenetu, Heraklije je iz Rima doveo sveenike i od njih proizveo biskupe, nadbiskupe, prezbitere i akone koji su pokrstili Hrvate. Hrvatska vjerska usmena lirika moe se pratiti od XIII. st. do naih dana. Te pjesme svjedoe o dubokoj religioznosti hrvatskoga katolikog puka koji je svoju vjeru i obiaje sauvao kroz stoljea i pod tuinskom i pod nenarodnom vlau.
Isti se dvostihovi izvode diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Navedeni su dvostihovi iz moje knjige Tuj tunja, tu jabuka, str. 75.-93.
182

128

Budui se prema crkvenome uenju godinje vrijeme dijeli na Advent, Boi, Korizmu, Uskrs i Vrijeme kroz godinu molitvene pjesme mogu se klasificirati na: a) Adventske i boine. b) Korizmene i uskrsne. c) Svetake. Toj klasifikaciji mogu se dodati: Molitvene pjesme Isusu, Molitvene pjesme Mariji, Jutarnje, Veernje, Obredne, Prigodne, Opinske (priporuke).183

1. ADVENTSKI I BOINI OBIAJI I PJESME

Rije advent dolazi od lat. rijei adventus, to znai dolazak, dohod, poetak. Slavljenje adventa, tj. pripremnog razdoblja pred Boi, potjee iz 4. stoljea. Nedjelja koja je najblia svetkovini Sv. Andrije prva je nedjelja adventa. Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi poinju zornice. Te svete mise zapoinju obino u est sati ujutro. Na zornicama se molilo i pjevalo u ast Majke Marije. Koliko je do sada poznato hrvatska vjerska lirska pjesma Narodil nam se kralj nebeski see u XIII. stoljee. Ta se pjesma usmenom komunikacijom sauvala do naih dana, kao i boine pjesme: Bog se rodi u Vitliomi (XIV. st.) i Va se vrime godia. (XV. st.). Povjesniar knjievnosti Slobodan Prosperov Novak ustvrdio je da je boina pjesma U se (=ovo) vrime godia prevedena s latinskog jezika In hoc anni circulo.184 Slavljenje adventa potjee iz 4. stoljea. Podrijetlo je rijei advent od lat. rijei adventus, -us, m. to znai dolazak, dohod, poetak. Advent se sastoji od etiri nedjelje koje prethode Boiu a simboliziraju etiri tisuljea od stvaranja svijeta do dolaska Isusa Krista. Nedjelja koja

Marko Dragi, Dua tilu besidila (hrvatske puke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda 1997. 184 Kombol Novak, Hrvatska knjievnost do narodnog preporoda, kolska knjiga, Zagreb 1996, str. 29.

183

129

je najblia svetkovini Sv. Andrije185 prva je nedjelja Adventa (Doaa). Advent je vrijeme posta, molitve i svekolike priprave za doek Boia. Od dana sv. Andrije prestaju svadbe, a o tomu svjedoi i izreka zapadnohercegovakih Hrvata: Sveti Andrija svadbi zavezanija. To je dan kad su djevojke obiavale nagaati o buduem eniku i uope o budunosti. Do II. svjetskog rata, brak se sklapao iskljuivo u crkvi, pa se i vrijeme za vjenanje biralo prema crkvenom kalendaru. Crkva nije odobravala sklapanje braka u adventu i za vrijeme korizme. Iznimno se i tada moglo obaviti vjenanje, ali u tom sluaju nije bilo pira fete. 186 U Lavanskoj dolini, takoer, nije bilo vjenanja, ali ako bi se neko vjenanje moralo obaviti, bilo je bez svirke i slavlja. 187 U varekom kraju, primjerice, na Dan sv. Andrije odravala se Zavezanija ili Andrijinsko sijelo nakon kojeg su se zaustavljale sve slave preko cijeloga adventa do Boia. Zavezati je znailo prestati sa zabavom i igrom. Djevojke su tada obino pjevale: Sveta Kato rastavi me s majkom / Da ne ekam elavog Andrije. Poto se kroz Zavezanije do Boia nisu svadbe pravile jer je svako slavlje bilo zabranjeno pravile bi se prosidbe, dogovori i svadbe od Svete Kate do Svetog Andrije. Obiaj je bio u Vareu da mladi, na upoznavanju s djevojinim roditeljima a u doba prije adventa, od buduih punice i punca dobije paprenik188 koji ponese svojoj kui. U Beniima kod Varea, Zavezanija se proslavljala svakoga 30. studenoga kolom i aljivim igrama s poetkom u podne. Tada se kolo

185 Sveti Andrija je brat imuna Petra. Bio je ribar u Betsaidu u Galileji i jedan od prvih Kristovih uenika. Prema predaji, kad su se apostoli razilazili i kad je svima odreen jedan dio svijeta gdje e propovijedati Kristovu vjeru, Andriji su dodijeljeni sjeverni krajevi sve do dananje Ukrajine. Obratio je velik broj ljudi na kranstvo te se rimski upravitelj Patrasa u Grkoj poplaio narodnoga ustanka. Naredio je da se uhvati Andrija i dadne svakakvim mukama. Na koncu ga je pribio na kri koji je po nekima bio u obliku znaka X. Jedan je od glavnih zatitnika kotske. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990, str. 114. U poljikoj je tradiciji izreka: Sveti Andrija kroji kabanice ( red je zagrnit kabanice jer strie za uima bura i led). Frano Ivanievi, Poljica, narodni ivot i obiaji, reprint izdanja JAZU iz 1906. i neobjavljena graa, Knjievni krug Split, Split 1987, str. 457. 186 Kristina Babi zapisala je 2008. godine u Turjacima. Kazala joj je Anelka Kovaevi ro. 1948, djev. Budimir. Rkp. FF Split, 2008, E. 187 Ivana Valenta zapisala je 2008. godine. Kazala joj je njezina baka, Ivka Seki. Roena je 1936. godine u selu Peine, blizu Novog Travnika, u Bosni. Sada ivi u selu Rankovii u Novom Travniku. Rkp. FF Split, E 2008, str. 535. 188 Paprenik vrst kolaa pripravljenog u kalupu.

130

igralo obino u nanulama pa ak i po snijegu. Trebalo se iskolati189 da bude dosta za mjesec dana. Igre su trajale sve do ponoi kada su crkvena zvona oznaavala prestanak zabave i svi su bez pogovora ili kuama jer je poeo Advent, i sutradan se ujutro u pet sati ilo na ranu misu Zornicu. U adventu se nije pjevalo ni igralo, niti se gizdalo. Iznimka je bio blagdan Bezgrjenoga zaea Blaene Djevice Marije (8. prosinca). U dugim zimskim noima djevojke i ene su se skupljale na sijelima (prelima) i ijale perje, vezle (u Slavoniji) vlaile i prele vunu, krojile rute190 (u Bosni) i pripovijedale, a mukarci su igrali prstena i kartali. Obiaj je bio u stara vremena da se kroz Advent, a s poetkom na Svetog Andriju, pale svijee na prozorima i to je bio znak da su Zavezanije poele. To je bio i znak da se ide na sijela kod prijatelja na kojima se obino igrale igre kao na pr.: igra prstena u kojoj se prsten sakrije u jednu vunenu arapu i onda se trai, tko nae dobije nagradu. Zavezanije podsjeaju i na poklade samo to nema toliko raskoi. Ovo sijelo je posebno odgovaralo djevojkama koje su priale o momcima i savjetovale se i dogovarale koja e to pokloniti svom momku.191 U poekom kraju je obiaj, u vrijeme Doaa, novcem, hranom, obuom, odjeom, ogrjevom pomagati i darivati one kojima je pomo potrebita. Taj dar naziva se boinicom.192 Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi poinju zornice. Te svete mise zapoinju obino u est sati ujutro. Na zornicama se molilo i pjevalo u ast Majke Marije. Zora je simbol Kristova dolaska, a znakom je i Kristove prolivene krvi kojom je nadvladan grijeh i ostvaren vjeni spas.193 Doae karakterizira pokora i priprava te radosno iekivanje Gospodinova dolaska. itanja su u crkvama usredotoena na mesijanska proroanstva Ivana Krstitelja i Izaije te na odlomke iz evanelja koji

Iskolati naigrati kola. U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. st. rezala stara odjea te se kasnije pomijeana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su sluile kao prostirka (kao dananji tepisi). 191 Zapisala je Katarina Pejinovi u kolovozu 2007 godine od Serafine Pejinovi (ro. 1912. g). Rkp. FF Mostar, D 68, 2007, str. 55. 192 Ivani imoti 2008. godine u Ljeskovici kod Poege kazao je Ivan imoti (ro. 1929. g.). Rkp. FF Mostar, 2008, sv. 30, str. 9. 193 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990, str. 593.
190

189

131

prikazuju i opisuju Isusa kao ispunjenje tih proroanstava.194 Sveenici u tom razdoblju nose ljubiaste misnice, a na treu nedjelju mogu upotrijebiti i ruiaste misnice ime se jo vie naglaava pokora. U zadnjem se tjednu liturgija usmjerava na Kristovo roenje, a posebno se naglaava uloga Majke Kristove.195 U narodu se trea nedjelja prije Boia naziva Ditii, Djetii, Ditinci. Stariji tada prijete djeci pa ih djeca, da ih udobrovolje, daruju. U kajkavskoj je Hrvatskoj puki naziv za taj dan Barbarinje. Na Dan svete Barbare (4. prosinca) sijala se penica. U adventsko vrijeme darivala su se dobra, a kanjavala loa djeca. U Slavoniji se obiavalo da na taj dan jedno eljade ogrnuto plahtom do zemlje i sa ipkom u jednoj ruci a torbicom s darovima u drugoj ruci ide u one domove u kojima je bilo male djece. Ta bi osoba predstavljala Sv. Barbaru koja bi dobru djecu nagraivala jabukama i orasima, a lou bi djecu iibala. Versificirana legenda o divojci Barbari pripovijeda kako je ona, etajui, govorila da bi, kad se kralja ne bi bojala, od dragoga kamena crkvu izgradila. Kraljeve sluge su je uhvatili. Kralj ju je utamniio. Nakon godinu dana straari su ili pogledati Barbaru divojku. Nali su Barbarine kosti i na kostima golubicu bijelu. Barbara se u nebo proetala. etala se Barbara divojka Gore dole po irokom polju, etju mi je reku govorila: Da bi mi se kralja ne bojati, Bi si dala cirkvu zazidati. Cirkva bila b z dragoga kamena, Turen bil bi iz samoga zlata. Saki dan bi k mae doetala, Po talera na oltar metala, Po dva, po tri bogcem razdeljala. To zauli slugi i dvorjani, Povedali kralju i kraljici; Vulovili Barbaru divojku, Vergli su ju vu tamnu tamnicu. Nutre budi oko leto dana. Zminulo je oko leto dana.
Suvremena katolika enciklopedija, A E, priredili Michael Glazier i Monika K. Helwing, Slobodna Dalmacija, Split 2005, str. 223. 195 Isto, str. 223.
194

132

Ili gledat Barbare divojke; Nesu nali Barbare divojke, Neg su nali Barbarine kosti, Na kosti je bela golubica. A nek mi je Barbarne srdace, I nek mi je Barbarna duica. Barbara se v nebo proetala.196 (Hlaina kraj Zagreba) Od Sv. Barbare do Boia je dvadeset dva dana. Radost dolaska Boia ogleda se i u barbarinjskim pjesmama. Sv. Barbara je lijepa, a jo je ljepa Marija koja je Isusa rodila. Barbara je zibala tog maloga naega Isusa: Lijepa je sveta Barbara, A jo je ljepa Marija, Koja je Isusa rodila. Barbara ga je zibala. Zibli ga, zibli, Barbara, Nek se ga zipka nazible, Nek se ga ljudi naglede, Tog maloga naega Isusa!197 (Mraclin u Turopolju) U primorskim krajevima posebno se tovao zatitnik pomoraca sv. Nikola (6. prosinca). U narodu se taj svetac zove sv. Mikola ili sv. Mikula ili sv. Miko. U Splitu se vjerovalo da sv. Mikola bogatima donosi darove. I u lirskim pjesmama o sv. Nikoli lajtmotiv je roenje Spasitelja. Dok sv. Mikula tvrdo spava, njemu dolazi aneo, budi ga, alje u umicu da odsijee jelvicu i napravi zipicu jer e Marija roditi naega Spasitelja. Sveti Mikula tvrdo spi, K njemu angel doleti. Ustaj, ustaj, Mikula,
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972., str. 116.-117. 197 Isto, str. 117.
196

133

Pa ti ajde v umicu I odseci jelvicu I napravi zipicu. Roditi e Marija Naega Spasitelja, Moramo se pripravit Spasitelja pozdravit.198 (Sngel kod Mrkopolja) U zajednikim (opinskim) molitvama Hrvati se preporuuju sv. Nikoli, primjerice, u Rami: Svetom Nikoli putniku, / za nae putnike i bolesnike koji putuju / da zdravo kui dolaze / koji boluju, da im Bog / dadne lainu. 199 Na Murteru se posebno slavio blagdan sv. Nikole. Tog bi se dana odrala procesija koja bi krenula iz upne crkve prema Hramini kako bi se uzeo kip sv. Nikole, postavljen u kapelici na uglu Malina, i prenio u crkvu Sv. Mihovila. Na blagdan Bezgrjenog zaea, takoer u procesiji, kip sv. Nikole vraao se natrag, na svoje mjesto, u kapelicu na Hramini.200 Izuzee Bogorodice od istonoga grijeha smatra se povlasticom i zahtjevom asti budue Kristove majke. Kult Marijina bezgrjenoga zaea dobio je punu papinsku potvrdu 1477. godine. Zapovjednim je blagdanom od 1644. g. u panjolskoj, a od 1708. g. u opoj Crkvi. Slavi se 8. prosinca. U ikonografiji istone crkve (u poetku i zapadne) bezgrjeno zaee izraava se poljupcem Bogorodiinih roditelja Zaharija i Ane, u susretu na Zlatnim vratima. Blaena Djevica Marija u otajstvu Boia uz malog Isusa ima glavnu ulogu. Zato joj puka pobonost u doba Doaa posveuje osobito tovanje, koje se na poseban nain odraava u zornicama, ranim jutarnjim misama na ast Majci Bojoj. U narodnoj je percepciji Divica Marija vezak vezla u bai pod utom naranom. Njojzi je dolazio stari sveenie koji je obeao pobrinuti se o njoj te joj je naao pobonog zarunika koji je stidljiv od
Isto, str. 117. Mirjana ali zapisala je u oujku 2008. po kazivanju Lilje Zadri, djev. Kuraja, 1972, Gmii, ula od svoje bake Ane Kuraja, 1906, Borovnica. Rkp. FF Mostar, 2008, D str. 23. (Laina olakanje) 200 Ivona Toli zapisala je na Murteru 2008. godine. Kazala joj je Ivanica Mudronja, Murter, (ro. 1928.). Rkp. FF Split, 2008, E.
199 198

134

svake divojke. Marija je vezak odloila, otvorila dva nebeska oka, a njemu je tio besidila: Srce moje samo Bogu leti, / udaja mi nije na pameti. Starac je otiao, a Jozip se javio. I vinae se dva ljiljana bila, / ista, lipa, draa od anela: Vezak vezla Divica Marija, ba u bai pod utom naranom. K njoj dolazi stari sveenie, pa je njojzi tio besidio: Dite moje, Divice Marijo, obeao sam s tobom pobrinuti, pa ti evo nae zarunika. Poboan je kao patrijar, stidljiv je od svake divojke. Marija je vezak odloila, otvorila dva nebeska oka, pa je njemu tio besidila: Srce moje samo Bogu leti, udaja mi nije na pameti. Starac ode, a Jozip se javi: Sestro moja, Divice Marijo, vele meni da se s tobom enim. Marija mu puna srie vrati: O Jozipe, brate ko od majke, nu milosti Boga velikoga i ja sam se njemu povirila, da Divicom vik u vikovati. Eto sada on nas sastavijo, da bi mogli po volji Boanskoj u ljubavi ivit divianskoj. I vinae se dva ljiljana bila, ista, lipa, draa od anela. Amen.201 (Bukovica kraj Tomislavgrada)
201

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo, 2006, str. 294-295.

135

Nekoliko je stilskih figura u navedenoj pjesmi, primjerice: aliteracija Vezak vezla divica Marija; asonancija divicom vik u vikovati; epiteti utom naranom, stari sveenie, dva nebeska oka, dva ljiljana bila; usporedba ista, lipa, draa od anela; simbol ljiljani bijeli; metafora dva ljiljana bila. Na Dan svete Lucije (12. prosinca) sije se penica za boinu svijeu. U Splitu se vjerovalo da sv. Lucija donosi darove siromanima. U hrvatskom Zagorju puki je naziv za taj dan Lucinje. Materice, Majke nebeske obiljeavaju se druge nedjelje prije Boia. Mukarci tada ucjenjuju djevojke i ene i trae otkup. Majke darivaju djecu. U Dugobabama kod Splita djeca bi, alei se, pripremila konop i prijetila majci da e je objesiti ako se ne iskupi. Majka bi se iskupljivala tako to bi djeci dala slatkie i voe. Isto su djeca inila oevima nedjelju dana kasnije na Oie.202 U nekim mjestima Bosne i Hercegovine (primjerice Stolac i Vitez) taj dan karakteriziraju maskirni ophodi. Oii, Oci, Oci nebeski obiljeavaju se nedjelju dana prije Boia. Djeca, djevojke i ene trae od mukaraca da se otkupe. Ujutro rano urane da oca uhvate u postelji te ga zaveu kako bi se morao otkupiti (ciniti, darovati).203 Sv. Toma (21. prosinca) bio je jedan od Kristovih uenika. esto se naziva nevjerni Toma jer nije htio vjerovati u Kristovo uskrsnue dok se ne uvjeri svojim oima i rukama. Prema predaji nije vjerovao ni u Marijino uznesenje na nebo. Krist je uvjerio Tomu da se uvjeri pozivajui ga da stavi svoju ruku u njegov bok, a Marija ga je uvjerila bacivi mu s neba svoj pojas. Meutim, Toma je bio hrabar. Kada se Krist htio vratiti u Judeju, usprkos pogibeljnim prijetnjama idova, Toma je pozvao ostale uenike da krenu i umru s Kristom. Prema predaji Toma je do Indije irio Kristovo evanelje i ondje utemeljio Kristovu crkvu. Indijski je kralj dao Tomi mnotvo novaca da sebi sagradi palau, ali je on sav novac podijelio siromasima. To je naljutilo kralja te odlui osvetiti
U Splitu 2006. g. zapisao Marijan Buljan, a kazala mu je njegova baka Marica Vuica (ro. 1935. g. u Dugobabama, a 1951. g. preselila se u Split). Rkp. FF Split, 2006., sv. 36, str. 4. 203 Zapisala je u Slivnu 2006. g. Antonija Vuleti, a kazali su joj Mila Krivi (ro. 1916. g.) i Milan Vuleti (ro. 1954. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 75, str. 11.-12.
202

136

se Tomi. Ubrzo je umro kraljev brat Gad. Kad je doao u nebo aneli su ga upitali gdje bi htio ivjeti, a on je prstom pokazao na velianstvenu palau koja je ondje stajala. Aneli su ga od toga odvratili rekavi mu da je palau sagradio neki kranin za njegova brata Gondofora. Kad se Gad ukazao bratu Gondoforu i to mu rekao, kralj je Tomu oslobodio. Tada je Toma kralju protumaio kako se vjerom i ljubavlju na ovom svijetu skuplja veliko blago na nebesima.204 Sv. Toma oznaava poetak prvih boinih blagdana. Tada se ide na ispovijed i priest te se kolje ono to je pripravljeno za Boi. U Merolinu u Slavoniji se na taj dan blagoslivljaju boine svijee.205 Do toga blagdana, u Rujanima kod Livna, svatko se morao vratiti doma pa ma gdje bio.206 Do svetog Tome trebaju svi godinji poslovi biti dovreni, a o tomu svjedoi i izreka: Sveti Toma, dotraj mi sve doma.207 U narodu je, primjerice u Kuinama kod Splita, i danas poznata izreka Sveti Toma, ubij prasca doma. Na taj dan domaice poinju pripravljati razne vrste peciva i kruha. U Bosni je, primjerice, svojevrsno natjecanje tko e bolji kruh pripraviti, a ondje se sv. Toma zove milivosija, kruvar, kruvokri. Boina se peciva i kruhovi pomou tijesta ukraavaju motivima kria, ptiica, klasa, janjeta, bave, djeteta u kolijevci i sl. U Bosni se ukraava kriem, krunicom, fildanom, aom, vilicom, kljuem i td. Viestruki su nazivi za boini kruh: boinjak, boinica (umberak, Bosna), esnica/asnica (Bosna i Hercegovina), badnjak, badnjaa (Vojvodina, Slavonija), koleda, koladek (Hrvatsko Zagorje), krinica, krsnica (Bosna), luk, ljetnica, litnjak (juna Dalmacija), urek, kienjak, areni kola, bogatica, itnica, boini somun, boina pogaa (Bosna i Hercegovina), bravarica (Dalmacija). U Bosni i Hercegovini domaice spremaju kovrtanj i sriicu za pastire i obrede s ovcama. U Zapadnoj Hrvatskoj pripravlja se krunica u koju se utiskuje svakoga ita i klip kukuruza, a to ima panspermijski karakter. U umberku i Slavoniji

204 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990, str. 567-568. 205 U Merolinu u Slavoniji 2006. g. zabiljeila Stjepanka ike. Rkp. FF Split, 2006, sv. 115, str. 3.-7. 206 U lipnju 2007. g. zapisao je Ante Jureta u Rujanima kod Livna, a kazala mu je Mira Jureta (djev. Barun, ro. 1941. g). Rkp. FF Mostar, 2007, sv. 50, str. 1. 207 Jerko Suton, Vjerski ivot i obiaji Zapadne Hercegovine, Mostar 1968, str. 126.

137

pripravljao se kruh za stoku i pele, a zvao se: volarica, konjarica, ovarica, elarica, zdravlje i td.208 ene su prije, a i sada to neke rade, na blagdan sv. Tome, isijavale brano za boine kruhove koji se uvijek ranije prave. Napee ih se dovoljno za sve dane Boia jer nema nikakvog kuhanja u boine dane. ene bi ih prije naredale po nekoliko u ostavama. Od kolaa prave se vitice, kovrtnji. To su okrugla peciva, zanimljiva su djeci koja ih vole nabadati na prste. Djeci su se pravile tzv. ptice koje su im se davale kao poklon. 209 I uz taj dan se vezuje proricanja o buduem mladoenji.210 Dan prije Badnjaka u narodu je poznat kao Tuci dan, Tui dan, Tusti dan. Kao i na Dan sv. Tome kolje se ono to je spremljeno za Boi. Ponegdje se taj dan naziva Kokoiji badnjak. BADNJAK U folklornom smislu Badnjak je najbogatiji i najraznovrsniji dan u kranskoj tradicijskoj kulturi. Karakteriziraju ga priprava hrane za Boi; kropljenje blagoslovljenom vodom: ukuana, domova, tala, stoke, dvorova, njiva, vonjaka, maslinika, vrtova, pelinjaka, badnjaka; kienje zelenilom, najee brljanovim i lovorovim granicama: domova, tala, dvorova, njiva, vonjaka, maslinika, vrtova, pelinjaka, badnjaka; groblja; badnje pucanje; badnji krijesovi; slama; posipanje itom badnjaka i onoga koji ga unosi211; boine svijee; boini bor; boine jaslice; badnji post i badnja veera; veernja molitva; ekanje polnoke; badnje koledanje; badnji ophodi; estitanje; badnje zdravice. Dakle, iznimno je vano kropljenje blagoslovljenom vodom, jer je blagoslovljena voda prvi sakramental kojemu se davala najvea zatitna uloga protiv demonskih sila. kropljenje je obred kojim sveenik ili biskup kropilom, a domain, domaica ili drugi tko od ukuana
208 Milovan Gavazzi, Godina dana hrvatskih narodnih obiaja, III izdanje, Hrvatski Sabor kulture, Zagreb 1991, str. 125-126. 209 Gordani Vujica 5. srpnja 2007. godine kazao je u Drenici kod Kreeva Marko erek (ro. 1936., selo Drenice, Kreevo). Rkp. FF Split, 2007, D 69, str. 33. 210 Vidi: Poslovice, zagonetke i govorniki oblici, priredio Josip Kekez, MH, SHK, Zagreb 1996, str. 301-302. 211 Vidi: Marko Dragi, Drvo badnjak u kranskoj tradicijskoj kulturi, Crkva u svijetu br. 1 (1-196), Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2008, str. 67-91.

138

granicom na primjer, hrasta, bora ili jele prskaju blagoslovljenom vodom osobe, stvari, domove, tale, dvorita, vrtove i sl. s namjerom da se oiste i da se od njih odagnaju demoni. Obred je drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). U kranskoj civilizaciji obred kropljenja u sakramentu krsta postoji od samih poetaka. Osim sakramenta krsta u Katoliku crkvu obred je uveden preko galikanske Crkve u 15. stoljeu. 212 Radi toga sinoda ju je 1688. godine predvidjela za sve nedjelje. Po ondanjem teolokom poimanju vjernici su imali trostruku korist od kropljenja blagoslovljenom vodom ako se upotrebljavala popraena pravom vjerom u Boga i uvjerenjem da e Bog dati svoju pomo zbog vjere svoje Crkve, koja ju blagosliva i daje na koritenje svojim vjernicima. Prva je korist to se vjernici iste od lakih grijeha. Druga je korist od kropljenja ta to je od pokropljenih mjesta bjeao avao sa svojim djelima. Trea je korist stvarna i propicijatorna jer po blagoslovljenoj vodi bolesnici primaju zdravlje; ozdravljuju i ivine, a zemlja postaje plodnijom. Prema navedenoj sinodi sveenici su pozivali narod da je koriste svakoga jutra i veeri kako bi Sotona ostao daleko, a majkama je savjetovano da krope djecu kako im nita ne bi nakodilo.213 Od Badnjega jutra do odlaska na polnoku u sreditu je zbivanja drvo badnjak. Paljenje badnjaka spominje biskup Martin iz Bracare u panjolskoj (umro 580. godine). Od davnina su badnjak palili drevni Rimljani, junoslavenski narodi, te Englezi, Francuzi, Nijemci, Portugalci, Letonci i dr. Najstariji spomen paljenja badnjaka kod Hrvata nalazi se u dubrovakom Statutu Liber statutorum ciuitatis Ragussi iz 1272. godine, a spominje pomorce koji na Badnjak donose i u vatru polau panj te bi za to bili nagraeni. Kod gradianskih Hrvata badnjak se spominje ve u 16. stoljeu. U drugoj polovici 17. st. Iochan Weichard Walvasor spominje paljenje i darivanje hranom badnjaka u Istri.

Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990. 560); Usp. Marko Dragi, Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Crkva u svijetu, br. 1, 1-192. Split 2007, str. 98-101. 213 Fra Luka Tomaevi, Izmeu zemlje i neba, (Vjera i moral u ivotu krana Sinjske krajine u 18. stoljeu) Knjinica Gospa Sinjska knjiga br. 6, Sinj 2000, str. 131.

212

139

Mnogobrojne su slinosti katolikih i pravoslavnih narodnih obiaja:214

V. S. Karadi 1852. godine napisao je: Kod Srba pravoslavaca badnjak je sirova cerova glavnja to se uoi Boia loi na vatru. Moraju biti dva do tri badnjaka i moraju se usjei na Badnji dan prije sunca. Badnje drvo se najprije pospe itom uz rijei Dobro jutro i estit ti Badnji dan, te se sjee samo s jedne strane, a s druge se zasjee samo jednom. Po nekim mjestima vrak od badnjaka koriten je umjesto vatralja, dokle god poloajnik u kuu ne doe, pa onda domaica na njega svee povjesmo i baci ga pod strehu. Uveer domain unosi badnjake u kuu govorei: Dobro vee i estit vam badnji dan., a pri tome ga neki mukarac iz kue pospe itom i govori: Dao ti Bog sretnji i estiti. Kad se badnjak stavi na vatru, pomakne se tri puta unaprijed, a kad pregori gornji kraj se doeka u rukavicama pa se obnosio oko koinca i po tom ugasi te ostavljao na kakvu mladu ljivu ili jabuku. U Risnu se badnjaci kieni lovorikom, u Crmnici onaj koji je unosio badnjake nazdravljao ih je milojkim vinom i poto se napije, napoji i badnjake (polije ih vinom). U Hercegovini gdje su velike kue badnjake je dovlailo est ili osam volova, te ih tjerali da prou kroz kuu, a badnjake su ostavljali u kui. Srpski rjenik, istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadi, (1852) u Beu u tampariji jermenskoga namastira. str. 11-12. Pravoslavci za badnjake koriste drvo cera, a ako nema toga drveta onda se koristi drvo hrasta, graba ili kojeg drugog tvrdoga drveta. Cerovo drvo simbolizira drvo kojim se novoroeni Isus grijao u peini, kao i drvo na kojemu je Isus razapet bio. U novije vrijeme u urbanim sredinama pravoslavci na trnicama kupuju grane cera jer s toga drveta ne opada lie i koriste ih za badnjake. Domain kue, najee djed, sa svojim unukom ili unucima u ranu zoru ide usjei badnjak i pri tome nosi kola koji je domaica specijalno za tu priliku pripravila, koristei se luom zapaljenim u posudi koju bono vrti u krug i tako osvjetljava put. (Tako se neko ilo na sijela i svadbe.) U nekim mjestima pri dolasku u umu domain i unuci koji su s njim prekrste se, razlome kola i po komad pojedu, a ostatak kolaa ostave na panj usjeenoga badnjaka da ga ivotinje pojedu. Badnjak od cera zove se veseljak. Kad se doe do drva koje e se usjei za badnjak okrene se prema istoku drveta i tri puta prekrsti i pri tome se drvo posipa penicom te rekne: Dobro jutro badnjae, na stari roae. Dobro nam doao, u kuu uao. Drvo se sijee s njegove istone strane, a sjekirom se zasijeca tri puta. Pri tome se odsijee debela trijeska koju e unuk ponijeti baki da taj komad drveta (iverka, iver) blagoslovi. Vjerovalo se da e kajmak biti onoliko debeo koliko je debeo iver. Tim iverom se ukraavala esnica koju domaica priprema okrenuta prema istoku. Iverom umoenim u tijesto za esnicu domaica, takoer, okrenuta prema istoku na zidu tri puta napravi krst. esnica je tradicionalna pogaa u koju se stavlja novi. Domain donese badnjak pred kuu, a domaica ga posipa penicom. U nekim mjestima pri tome i domain domaicu posipa penicom. Domain uveer presjee badnjak na tri dijela i unosi ih u kuu te ih u dnevnom boravku sloi po debljini. Dok se badnjaci unose u kuu netko od ukuana ih posipa penicom. Domaica ih ukrasi mahovinom, granicama cera s liem, ukrasnim trakama i sl. te ih polijeva vinom. Vino simbolizira Hristovu krv. Tri su se badnjaka stavljala u vatru na Badnju veer, a dva na Boi. Takoer su se uvali badnjaci za Mali Boi (Pravoslavnu Novu godinu).

214

140

Domain vinom polijeva badnjake

U novije vrijeme domain na tednjak po debljini s desna na lijevo poslae badnjake koji su prethodno bili poslagani u dnevnom boravku. Domaica ljubi badnjake i svaki put se prekrsti. Nakon toga domain stavlja badnjake u tednjak. Netko od ukuana otvara tednjak te raspiruje vatru, te uz iskrice od badnjaka izraavaju elje u nadolazeoj godini. (Na pr. da bude janjaca, jaradi, novaca, koliko iskri.) Badnjak se najprije estita domainu rijeima O domaine Hristos se rodi, a domain odgovara Bog ti pomogo. Zatim se estita drugim ukuanima uz rijei: Mir Boji, Hristos se rodi, / Poklanjam se Hristu / i Hristovom carstvu, / od sada do vijeka. Tu estitku ukuani izgovaraju ljubei se. estitanje narod naziva miroboanje. U novije vrijeme u nekim mjestima pripravlja se sredinji mjesni Badnjak. Sijee ga kum Badnjaka odjeven u narodnu nonju, a prevozi se do trga uz pratnju automobila. Paljenje badnjaka na otvorenom narod naziva Badnje krijesnice. Pravoslavci, takoer, za Badnjak poste. Pripravljaju se posna jela: grah (najee bijeli), pogaa, riba, posna pita. BN TV, 4. sijenja 2007. 23 h; BN TV 6. sijenja 2007. 15.; RTS 6. sijenja 2007. 13 h.; HTV Dnevnik 6. sijenja 19.40.

141

BOI Boi u narodu oznaava poetak nove godine. Boiu se raduju i mladi i stari, i bogati i siromani. Nakon polnoke rodbina susjedi i prijatelji se boiaju ili miroboe. Za obiteljskim rukom pale se boine svijee koje su postavljene u penicu posijanu u zdjelu na Dan sv. Lucije. Tradicionalna je hrvatska katolika estitka Na dobro vam doo Boi, Sveto poroenje Isusovo, a odgovara se I s tobom Bog dao zajedno. Darivanje je, takoer, stara narodna tradicija. U minulim je vremenima najei dar bio crvena jabuka. Za Boi se novcem, odjeom, obuom, ogrjevom, hranom darivaju siromani, bolesni, nemoni i uope oni kojima je pomo potrebna. Taj se dar naziva boinica. Na taj su se dan ukuani prisjeali svojih najmilijih koji nisu meu njima pa bi se radi toga isplakali. Sjemenje, boini kruh, jabuka, penica posijana u posudu na Dan sv. Lucije, zeleni bor, zelene granice: masline, boikovine, kadulje, lovora, borovice koje su se stavljale iznad ulaznih kunih vrata i kitili domovi i tale simboliziraju elju za blagostanjem u nadolazeoj godini, a zelenilo, po narodnom vjerovanju, odgoni demonske sile. Podrijetlo je takvih obiaja u novogodinjim okienim granama, strenama215 koje su drevni Rimljani davali najbliima za dar. Jaslice svojom jednostavnou pribliavaju vjernicima dogaaj Boia, roenja Isusova. Od 17. st. u srednjoeuropskim crkvama su se poele izraivati jaslice, a u kunoj su izradi prisutne dvjestotinjak godina. U Zagorju su najstariji primjeri jaslica u Hrvatskoj.216 Blagdanskim raspoloenjem i prigodnim pjesmama217 izraava se radost to se po Isusovu roenju oitovala dobrota Boga, naega Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima.
Lat. strena, -ae, f. znai znamenje, kob, dar o Novoj godini. Latinsko hrvatski ili srpski rjenik, pri. Veljko Gortan, sedmo izdanje, kolska knjiga, Zagreb 1979, str. 251. 216 Josip Barlek, Hrana, 02. 10. 2002., http://www.cursor.hr/ 217 Usp. npr.: Vladoje Bersa, Zbirka narodnih popievaka, HAZU, Zagreb 1944; Vlatko Pavleti, Zlatna knjiga hrvatskog pjesnitva, Matica hrvatska, Zagreb 1971.; Izbor iz religioznog stvaralatva neke stare molitve, Hutovo, priredio Ivica Pulji, Mostar 1994.; Fra Kamilo Milas, Neki vjerski obiaji, u: upa Tihaljina, Sveta batina, Duvno 1989.; Botica, Stipe, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl., Zagreb, 1995.; Botica, Stipe, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb, 1995.; Petar Gudelj, Hrvatska puka molitvena pjesma, u: Marko Dragi, Dua tilu besidila, hrvatske puke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine, Mala Nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda 1997.; Molitvice (nabone pjesme u selu Kijevu) Ante Juri Arambai, upni ured Kijevo, Zagreb 2001.
215

142

Znaajke jezika boinih lirskih pjesama su: emocionalnost, simbolinost, slikovitost i konkretnost. Narodni pjeva slika poroenje Isusovo u talici meu marvalija, u razdrtoj tali i moli Josipa da nam uee svijeu da ne mre od zime Isus, malo Dite: DIVICA MARIJA SINKA PORODILA Divica Marija Sinka porodila U talici, na slami meu marvalija! O blago Ditece, moj Isuse mali, to emo od zime u razdrtoj tali. Ko e nam pomoi, ko li e nam doi, Ko li e, moj Sinko, tebe ugrijati? Josipe, Josipe, uei nam sviu, Da ne mre od zime Isus, malo Dite. Volari, volari, stari gospodari, Odite, vidite, di je Isus mali.218 (Ba) U svim je boinim pjesmama iznimno snaan lirski efekt. U tim pjesmama ogleda se veselje jer se rodio Spasitelj i Otkupitelj svijeta, ali se iskazuje i briga jer je malom Isusu hladno. Meu mnogobrojnim usmenim boinim pjesmama nalaze se i uspavanke. Korijeni uspavanki seu u prvobitne zajednice. Poznaju ih sve civilizacije. Uspavanke izraavaju snanu majinsku ljubav prema djetetu. Majka djetetu u kolijevci pjevui najdrae i najslae rijei dok ga njie da ga uspava. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najtee zavjete. Narodni pjeva pjeva uspavanku nebeskom kraljiu, na tvrdim jaslicama gdje ga je stavila Djevica, premila majka. Harmoninost stihova uspavljuje Isusa i daje mu njenost i toplinu da ne drhti i leda se ne boji. Spavaj, spavaj, Djetiu, Ti nebeski kraljiu, Na tin tvrdin jaslican,
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str. 118. Baki Hrvati podrijetlom su s Gradovrha kod Soli (Tuzle) odakle su 1688. godine morali pobjei od osmanske odmazde. Ove (2008.) godine na najvioj razini obiljeava se tristota obljetnica toga egzodusa.
218

143

Gdje te stavi Djevica, Majka tvoja premila. Spavaj, nemoj drati Ni leda se bojati, Jer volak e dihati, S tovarien grijati!219 (Grohote na otoku olti) U nekim suvremenim zapisima boinih uspavanki opaaju se mitski elementi: srebrena beika, zlatna kremenica: ta no na gori kripue, Gospe sina ninue, u srebrenoj beici, u zlatnoj kremenici. Gospe sina uzee, na more ga odnesoe. Na moru je jaki brod, pomogao nam dragi Bog.220 (Bistrica, Uskoplje Gornji Vakuf) U sljedeoj se pjesmi s vjerskim motivima prepleu svjetovni motivi: u kuama je rumarin, otac ree slaninu, djevojice se darivaju lijepim zelenim venekom koji nam kazuju o boinim obiajima u Hrvatskom zagorju. Dobro vam veer, gospodar, Dolo je novo leto k nam! Novo se leto veseli, Da nam se sinek narodil. Svetle su zvezde shajale Za one gore visoke. Oslik i volik diejo, Malo detece grejejo. Tople su rose padale,
219 220

Isto, str. 118. Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 291.

144

Ke su to djete kupale. Oslik i volik dieju, Malo detece nunaju. Devojke po ii kiejo Pa nam boinice iejo. Vai je ii zelenje, dej vam Bog zdravlje, veselje. Vai je ii rumarin, Tu budi sam Marijin sin. Japica po lotri smicajo Pa nam slanine cicajo. Devojice mi darujemo Z lepim zelenim venekom. Nai je pesmi konac kraj, Daj Bog duicam svetli raj.221 (Hrvatsko Zagorje) Snana je lirska slika neba koje kripue dok Gospa sina ninue. Narodni pjeva moli pomo Djevice Marije da pogleda u nebo i vidi je li nebo ranjeno i je li dua nala spasenje: to no nebo kripue, Gospa sina ninue. Pomozi nas Djevo i Djevice Marijo; i vruice vodice, da operem ruice. Kad pogledam na nebo, je li nebo ranjeno. Jesi l duo spasenje? Spasi Boe i mene, ja vjerujem u tebe.222 (epe)

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str. 125.-126. 222 Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 301.

221

145

U boinim je pjesmama est motiv vode vruice koja vrije iz kamena vodua. Na tomu kamenu sjedi Divica, / na glavi joj krunica,/ bile ruke umiva, / i grine due opraa. Narodni pjeva puku govori taknite se ramena / za Isusa ranjena, / i pogledajte gori-doli / kako j zemlja procvatila, jer je Gospa porodila Spasitelja i Otkupitelja: Vrije voda vruica iz kamena vodua. Na njem sidi Divica na glavi joj krunica. Bile ruke umiva i grine due opraa. I vi bile ruice, i vi grine duice taknite se ramena za Isusa ranjena, i pogledajte gori-doli kako j zemlja procvatila, Gospa j sina porodila svemu svitu na veselje, duam naim na spasenje. O, Isuse, spasi due nae! Sinu Boji budi valjen po sve vike vika. Amen.223 (Kljaci) Neke su boine molitve tijekom cijele godine sluile protiv nevremena: Sjedi Gospa u doiu, na zlatnu stoiu. Sina svoga povijae. Kud povojom okretae, tud zlo vrijeme ne mogae.224 (Ravno)
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Mariji ari, u Kljacima 2004. godine kazala Luca ari (djev. Brkovi, roena 1946. u Kljacima). Rkp. zb. FF Split 2004, sv. 15. Usp. Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 290. 224 Isto, str. 140.
223

146

U Gradiu su Hrvati pjevali i lirsku minijaturu: Srina no je prispila, miseina j svitlila, igrale su zvezdice, pri porodu Divice.225 Do danas je u Bosni i Hercegovini ostala uzreica da nakon Boia dani postaju dui onoliko koliko pijevac skoi s kunoga praga. Stipanjdan, Stipanje, tefanje je drugi dan Boia. Narod je taj dan posveivao konjima jer je sv. Stjepan zatitnik konja. Seljaci su se tada utrkivali konjima. Ivandan, Ivanjdan, Ivanu, Januovo je trei dan Boia. Tada se vri blagoslov vina u crkvama. Iznosi se boina slama, stavlja na voke i pali se koleda. Na taj dan bi se kua pomela to se nije smjelo raditi na sam Boi ili Stipandan. Trei dan od Boia blagdan je Nevina djeica. Tada su djeca obilazila kue i pozdravljala ukuane rijeima: Na zdravlje vam dola nevina dica, a domaice su ih darivale kolaima, jabukama, orasima, ljenjacima. Majke bi na taj dan iibale svoju djeicu kako bi se prisjeala onoga dana kada je Herod poubijao svu djecu mislei da e meu njima ubiti i Isusa. NOVA GODINA, MLADO LITO, POELO Stara godina je zavravala molitvama i kropljenjem eljadi, blaga, kue, dvorita i tale. Nova godina, Mlado lito ili Poelo takoer je veliki blagdan. estitalo se rukujui i ljubei uz rijei Na dobro vam dola Nova godina. U Bosni i Hercegovini, a i drugdje kod Hrvata, najei je odgovor bio I s tobom Bog dao zajedno. Na taj su dan djeca dobivala jabuke u koje su stavljani novci. I na taj dan bi se stari svijet prisjetio svojih najmilijih te bi se rasplakao.
225

Jakar (hrvatske narodne jake iz Gradia), sabrao Martin Meri, redakcija Vinko ganec, akovec 1964, str. 138. (Stranica nije numerirarana). Pjesmu je prireiva svrstao u kolede.

147

U upi eevici (kod estanovaca) se do naih dana sauvao obiaj blagoslova puka na Novu godinu. Taj blagoslov sveenik pjeva na kraju puke mise na Novu godinu. Blagoslovom sveenik moli Boga da ga uslii i blagoslovom sve utii, da digne svoju desnicu i brani Crkvu zarunicu, ujedini sve krane. Sveenik moli blagoslov i za splitskoga biskupa, za sve sveenike i koludrice i ostale sve divice; poglavare, vojvode, vojnike, pjeake, konjanike; putnike, mornare i trgovce da pomognu uboge; teake; sve ostale muke glave, navlastito, bolesnike, nevoljne uboge; tamniare; na hrvatski narod cili; zemlju, vodu, zrak i vjetar da ne ine puku kodu; mora, brda, polja, gore; sve potoke, rijeke i otoke; svu ivinu i pelice mlade. U blagoslovu sveenik moli Boga da puk zatiti od gladi i rata te mu dade zdravlja i radosti. SVETA TRI KRALJA Sveta Tri kralja, ili Bogojavljenje, ili Vodokre predstavljaju zavretak boinih blagdana. Taj blagdan se nekada zvao Tri mudraca od istoka. U crkvama se blagoslivlja voda koja e se do iduega Vodokra uvati u kuama i kojom e domain u odreene dane i po potrebi kropiti ukuane, stoku i imanje. Na taj dan se iznosi ugljen, pepeo i nedogorjeli badnjak i ostavlja u vinogradu ili vonjaku ili masliniku i sl. i slui kao zatita od nevremena i za uspjeniji rod; iz kue se iznosi boini bor. Toga dana upnik blagoslivlja kue. Iznad ulaznih vrata napie G + M + B (poetna slova imena mudraca: Gapar, Melkior i Baltazar). Stari je obiaj da se za ovu prigodu priprema podil za upnika. Podil ine prut i suho meso, grah i novci. Ako bi upniku bilo potrebno to popraviti u kui, upljani su se dobrovoljno javljali. Posjeti obitelji, prijateljima, susjedima u boino vrijeme i blagoslov vode na Bogojavljenje su kraj toplih, vjernikih dana. Ovi dani u srcima vjernika bude svijest o pripadanju Bojem narodu, poticaj su da poput mudraca s Istoka svatko potrai Boga, pokloni mu se i daruje ono to u srcu nosi. U togirskom kraju badnjak se gasio na blagdan Sv. Tri kralja i nosio iz kue te stavljao u tor u zid gdje su stale ovce jer su ljudi vjerovali da su tako ovce zatiene od bilo kakvih bolesti.226 Na taj
Zapisala 2006. g. Ivana Nevianin u selu Gustirni kod Trogira. Rkp. FF Split, 2006., sv. 6, str. 3.
226

148

blagdan pjevale su se pjesme o Tri kralja koji su plovili da bi Isusa vidjeli u Betlehemu te mu se poklonili i hvalu davali: Tri su kralja idrila, da b Isusa vidila. Mnogu goru projdoe dok u Betlem dojdoe. Kad u Betlem dojdoe, to Isusa naoe i njemu se klanjae, Bogu hvalu davae Sveton Divon Marijon.227 (Okrug Gornji kod Trogira) Tri kralja jahahu i nosjahu darove: miris, zlato i tamjan. Pod njima su konji kano bile vile. Prvi je u bijelu, drugi u crvenu, a trei sav u zlatu. Kad su doli u Jeruzalem pitali su vratara, a potom Iruda, gdje se Isus rodi? Irud im je odgovorio da i on zna da se Isus rodio, ali ne zna gdje, te je zatraio od kraljeva da i njemu glase donesu kada se budu vraali od Isusa. Kraljevi su slutili da Irud eli ubiti Isusa. Kraljevi od anela upute dobie, te se drugim putem vratie: Tri kraja jahahu, s onih sunanih stran. Tri dara nosjahu: miris, zlato i tamjan. Pod njima su konji, kano bile vile, niti zobi zobju nit im ea prie. Prvi je bijelu, drugi u crvenu, trei sav u zlatu, kao sunce sija. Prvi je Gapar kralj, dobroga je roda
U Okrugu Gornjem kod Trogira 2006. zapisao Ivan Mari. Kazivai su brani par Jozo (ro. 1932. g. u Viniu kod Trogira) i Zorka Mari (ro. 1936. g. u Okrugu Gornjem). Kazivai ve 30 godina ive u Okrugu Gornjem. Rkp. FF Split, 2006., sv. 18, str. 2.
227

149

i on eli vidit slavu Oca Boga. Drugi je Melkior, dobroga koljena i on eli vidit slavu Gospodina. Trei je Baltazar, dobroga roda i on eli vidit slavu Oca Boga. I tako dooe, pred grad Jeruzalem, pitaju za mjesto, gdje se Isus rodi? Vratar odgovori: Mi toga ne znamo i na se kralj boji i mi svi priznamo da se On rodi. Rodi bi se u palau, a ne na toj gori, gdje pastiri skau. ako ga naete, natrag se vratite i meni Irudu glase donesite. Irude prekruti, Irude prehudi, Krista hoe ubit to nam srce sluti. Al od anela upute dobie, te se drugim putem vratie.228 (Puia na Brau) Pored ostaloga i arhaini oblici imperfekta jahahu, nosju, zobju svjedoe o starini te pjesme. Svake se godine na blagdan Sv. Tri kralja u crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Postirama na Brau izvodi pjesma Kad se Bog ovik uini, a
Vidi: Marko Dragi, Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji, Crkva u svijetu br. 1 (1192), Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2007, str. 96-117.
228

150

kazivaica navodi da je pjesma stara pet stoljea. Narodni je pjeva u pedeset katrena opjevao dolazak Stvoritelja i Otkupitelja svijeta. Snane su lirske slike koje taj najradosniji in u kranstvu oslikavaju mnogim udesima koja se dogodie: no se u dan promijeni; aneli s neba sletie; jasno je sunce zasjalo, a tamnost nona pobjegla; ivine su Stvoritelja poznale, a avolu je snaga izginula. Na svijetlom istoku zvijezda se ukazae i kad je vidjee tri kralja: Gapar, Melkior i Baltazar se vele udie. Kraljevi su shvatili da se kralji porodi, koji e s nami vladati. Spremili su vojsku i slubu, i dobre konje vrh svega, a zvijezda im je bila u drubi. Kad su stigli u Jeruzalem, kraljevi su pitali graane: u ke se rodi Bog strane / i k stanu put im da kau. Za dolazak kraljeva uo je srditi Irud, hitro je krenuo prema njima te ih pitao kamo su poli? Saznavi od kraljeva da se rodio Isus, Irud sazva sve svoje zbore da vidi to mudraci govore gdi e se Isus roditi. U Betlem odgovorie, / da se porodit imae./ Irude, ti ne udi se/ jer pisma tako tumae. Zatim je Irud uputio kralje u Betlehem jer e ondje Isusa nai, ali da mu na povratku kau gdje je Isus. Ponovno je zasjala zvijezda koja je od kraljeva pobjegla kada se pojavio Irud. Zvijezda je tri kralja dovela do spilice i ondje je zvijezda iskricam kapala. Pred kuicom Svet Osib (Josip) etae i s trudom drva berae, jer bihu dnevi studeni. Kada Osib ugleda mnotvo od straha tuan uspreda, Mariju brzo zazove da sinka probudi i sakrije. Kralj ga je Baltazar tjeio i molio da su s najboljom namjerom prili da od nebeskoga poroda prime blagu utjehu. Osib drhui otvori vrata, kralji s glave skinue predragocjene te krune, padnu na koljena te svaki od njih Bojeg sina nadari. Isus tada kraljevima udijeli blagoslove, a Bog im objavi da se ne vraaju istim putem. Pjesma zavrava molitvom upuenom Isusu da nama grijehe oprosti i neka se dua napuni njegvom blagom milosti.229

2. KORIZMENE I USKRSNE
Srednjovjekovne su vjerske pjesme: Muka Isusova i Gospin pla. Na vjersku je liriku utjecala ibenska molitva (krajem XIV. st.), pisana u ritmikoj, recitativnoj prozi.231
230

Vidi: Marko Dragi, Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji, Crkva u svijetu br. 1, 1192, Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2007, str. 96-117.

229

151

Korizma obuhvaa etrdeset dana prije Uskrsa, a poinje na istu srijedu i zavrava na Veliki petak. Krani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom, postom, sluanjem i itanjem Boje rijei te dobrim djelima. Odrasli pripadnici za krtenje, katekumeni imaju u korizmi zavrne pripreme za svoje krtenje u uskrsnoj noi. U korizmi, krani pristupaju sakramentu ispovijedi, da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs. Unutar korizme ima est nedjelja i svaka ima svoje ime. Prva korizmena nedjelja zove se ista, druga je Paista, trea Bezimena, etvrta Sredoposna, peta Gluha (Gluna), a esta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica.232 Korizmene i uskrsne molitvene pjesme molile su se od iste srijede do Uskrsa. To je vrijeme kada katolici posebno skrueno ive i pripravljaju se za najvei blagdan Uskrs. Mnogobrojne su starinske molitve koje kazivai i danas kazuju. POKLADNA NEDJELJA Pokladna nedjelja posebno znaenje ima u mjestu Gromiljak kod Kiseljaka. Tu se ve vie od deset godina ovaj blagdan slavi na neto drugaiji nain. Na misu dolaze mnogi vjernici u narodnim nonjama i iz mnogih drugih mjesta i upa, a oni koji imaju mogunost dolaze u koijama. Takoer se maloj djeci oblae narodne nonje. Nakon mise slijedi obvezno kolo ispred upne crkve, nakon ega povorka kree dalje. Sve koije krenu dalje do oblinjeg Kiseljaka gdje se pomole na gradskom trgu ispred spomenika poginulim braniteljima, te se i tu nerijetko poigra kolo. Put se potom nastavlja dalje, kroz cijeli grad do nekog od okolnih mjesta, gdje se obino unaprijed organizira proslava za sve ukljuene.233 U Poljikoj krajini poklade su ludo pijano vrime. Na zadnji dan, to je utorak pred istu srijedu, svijet se najede mrsna do grla, jer grjehota je da propadne, a sutra je korizma i vie se ne smije jesti. Pokladni utorak

Usmene lirske pjesme, priredio Stipe Botica, SHK, Zagreb 1996, str. 18. Ivo Frange, Povijest hrvatske knjievnosti, MH, Zagreb Ljubljana 1987, str. 27. 232 "http://hr.wikipedia.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kranski blagdani 233 Gordana Vujica zapisala je 2. srpnja 2007. u Gromiljaku kod Kiseljaka, a kazao joj je don Marko Peri, roen 1938. u Vidovicama kod Oraja, upnik upe Gromiljak. Vl. rkp. D, sv. 69. 2007.
231

230

152

su prave poklade ili krnjeval. Govori se da iu tirat krnju. O pokladin se vrigaju uipci.234 ISTA SRIJEDA To je poetak korizme, valja oistit criva. Za Uskrs priprave poinju ve blagdanom Pepelnice ili iste srijede, kad se vjernici posipaju pepelom uz rijei Sjeti se ovjee da si prah i da e se u prah vratiti. Taj dan je obvezan post i nemrs, po mogunosti jede se samo kruh i pije voda. Taj dan zapoinje korizmeni post. Starija eljad, pogotovo ene, ne e ni u radne dane ni u blagdane (svece), nita mrsno staviti u usta. KORIZMA U Lepenikom kraju neko se prije korizme otkuhavalo i pralo sve sue, kako u njemu ne bi ostao mrs jer se u korizmi jela samo posna hrana. Govorilo se: Nema, dok ne zavie aleluja, ja se neu omrsit. Molitve su obvezne uz jelo, a zavravaju: Hvala ti, Boe, na ovim darovima, podaj onima koji nemaju. U korizmi posti kad god tko moe, svatko sebi odredi dane koje e postiti, dok se petkom obvezno posti i ide na Put kria. Takoer svatko nastoji odrei se neega to jako voli kao rtvu u spomen na ono to je Isus pretrpio za nas. Ljudi se obino odriu alkohola, cigareta i ostalih poroka to, naalost, ponekad izgubi svoju prvotnu svrhu. Korizma je vrijeme duhovne obnove ovjeka kada se ne pije, ne prave igranke ni bilo kakva druga veselja. Nema enidbe za vrijeme korizme i uope u to proljetno vrijeme oko Uskrsa. Zato se i kae Proljetna mlada i jesensko ene na istoj deredi.' Do odstupanja od

Miji Gojsali 11. rujna 2007. g. ispriao je Ivan Gojsali, sin Matije, roen 1954. Rkp. FF Split, sv. 64/07, (E), str. 9.

234

153

svega dolazi samo na Dan sv. Josipa, kad se obino onaj koji se neega odrekao, moe omrsiti.235 SVETI GRGUR UDOTVORAC (GRGUREVO, 12. OUJKA) Sveti Grgur udotvorac roen je oko 213. godine u poganskoj obitelji u Neocezareji (dananji Niksar u Pontu) u Maloj Aziji. Preobratio se na kranstvo i postao biskupom rodnoga grada koji je tijekom svoga biskupovanja pokrstio do svoje smrti (270. g.). Nadimak udotvorac batini po mnogobrojnim iznimnim udesima. Sauvani su njegovi mnogobrojni spisi, meu kojima je i prva kranska autobiografija. Bio je patronom bosanskih kraljeva Kotromania. Nalazi se na novcu kralja Stipana Ostoje,236 a na zamolbu zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaevia 7. studenoga papa Pio II. proglasio ga je patronom Bosanskoga kraljevstva.237 (O Grgurevu bit e rijei i u poglavlju Povijesne predaje.)

Gordani Vujica kazao je Ratko Ragu, roen 1955, selo Podastinje, Kiseljak. Stipan Ostoja, kralj bosanski, nezakoniti sin kralja Tvrtka I., Ostoja, izabran je za bosanskoga kralja 1398. godine. Ratovao je s Dubrovanima i Hrvojem Vukiem Hrvatiniem. Kralj Ostoja je ivio raskalaenim ivotom ne preui ni od silovanja plemkinja, te se puk i plemstvo 1404. godine pobunie i istjerae ga iz kraljevstva. Tada je kralj Ostoja pobjegao u Bobovac i molio od Turaka pomo za preuzimanje kraljevstva, obeavi im plaanje godinjeg danka od dvadeset tisua kuda i svoga sina Radivoja za taoca. Prva ena kralja Ostoje bila je Vitaa, nepoznata podrijetla, druga Kujava iz vlastelinske obitelji Jablanovia-Radinovia. Drugi Ostojin sin, ne zna se iz kojega braka, bio je Stipan Toma. Godine 1408. Ostoja je svrgnuo kralja Tvrtka II. i ponovno postao bosanskim kraljem. Uzalud je 1415. godine nastojao zagospodariti ibenikom. Kada je Hrvoje 1416. godine umro, kralj Ostoja je svoju runu kraljicu Kujavu otjerao i za enu uzeo Jelicu, Hrvojevu udovicu. Krajem oujka ili poetkom travnja 1418. godine kralj Ostoja je, vjerojatno u Biu, umro od groznice, koju bijae skrivila njegova neutaiva pohota. (Vidi: Marko Dragi, Od Kozigrada do Zvonigrada, Mala nakladna kua sveti Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud ZIRAL, Baka VodaMostar-Zagreb 2001, str. 69.) 237 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990, str. 246-247.
236

235

154

SVETI JOSIP Sv. Josip (19. oujka), mu Marijin zakonski je iako ne i naravni otac Isusov. Potomak je kralja Davida kome Bog obea da e od njega potei Mesija. Po zanimanju je bio stolar. Evanelja ne navode niti jednu njegovu rije, a ono to znamo o njemu sadrano je uglavnom u dva prva poglavlja Matejeva i Lukina evanelja. U tim prigodama Josipu se uglavnom javlja u snu aneo da mu dadne potrebne naputke: da se ne boji uzeti Mariju za enu, jer to je u njoj zaeto, doista je od Duha Svetoga, da bjei u Egipat pred Herodom koji eli ubiti Isusa, da se vrati u Nazaret kad je ta opasnost prola. Vodi svoju zarunicu Mariju na popis stanovnitva iz Nazareta u Betlehem kojom se prilikom rodio Isus, trai s Marijom Isusa koji je ostao u hramu u Jeruzalemu. Nakon ove zgode s Isusom u hramu Josip se vie ne spominje pa se pretpostavlja da je umro prije Isusova javnog nastupa. Hrvatski sabor je 1687. godine proglasio sv. Josipa zatitnikom Hrvatskog kraljevstva, a time i cijelog hrvatskog naroda. U prosincu 1870. godine papa Pio IX. proglasio je sv. Josipa zatitnikom sveope Crkve. Sv. Josip je tiha svetaka veliina. Dostojan je velike asti, jer mu je takvu ast ukazao sam Bog odabravi ga za brinog uvara i skrbnika najsvetije obitelji. Pred ljudima je Isus bio njegov, i za njega je on odgovarao. Bio je pravedan mu, ovjek vjere i poslunosti, ovjek dobra srca. Velika je snaga njegova zagovora kod Boga. Dodajmo jo da je sv. Josip zatitnik bolesnika i umiruih i uzor obiteljskog ivota te kako se slui Bogu.

155

KRIIANJE Poznata je predaja kako su Turci upadali u cincarska sela i otimali djecu, uglavnom ensku. Tako od nekog bogatog Cincara beg zatrai kerku za enu. Otac nije smio odbiti bega pa mu je rekao da doe nakon mjesec dana kad sve bude spremno za svadbu. Djevojci su istetovirali kri na elu pa je beg nije mogao uzeti za enu. Otada su sve cincarske djevojke tetovirale kri na elu i na rukama. U tursko doba, kad su age i turski gospodari bili strah i trepet katolikom puanstvu, posebno enskom stanovnitvu, ene su vjerovale da ih samo Bog moe u tome sauvati. Zato su jo od rane mladosti crtale krieve po rukama. Na Dan svetoga Josipa djevojke i mladii u dobi od trinaest do esnaest godina kriiali. Pored blagdana Svetoga Josipa kriialo se i na Blagovijest, Cvjetnicu, u dane Velikoga tjedna i na Ivandan. U jednoj zdjelici zamijeao bi se med i usitnjeni ugalj od izgorenog drveta. Prah je trebao biti sitan. Kad bi se pomijeao s medom, dobivala bi se crna smjesa. Tada su bake i mlade ene iglom zamoenom u tu smjesu crtale krieve po rukama. Kad bi ih nacrtale, onda su ponovno manjom iglom bockale to ucrtano mjesto. Ta smjesa ulazila je pod kou. Postupak se ponavljao i nekoliko puta dok bi ta crna smjesa ostala plavkasta na koi. Ranice bi zarasle i crtei kria ostajali su za cijeli ivot. Vjerovalo se da ih ti krievi tite od napasnika. uvalo se potenje i ponos. S tim se krievima i umiralo i svaka od njih je vjerovala da ju je samo Bog tako zatitio od napasnika.238 U Imotskoj krajini jo uvijek se na rukama starica moe vidjeti tetoviran jedan vei ili vie manjih kriia. Ti kriii su ostali kao podsjetnik na vrijeme osmanskoga terora. Sam postupak tetoviranja je bio slijedei: otrom iglom bi se bockala koa pa se u ranice ubrizgavala boja da se na koi trajno vidi kri - simbol krtene due. U Imotskoj krajini tetoviranje je uzelo maha za vrijeme turskih provala. Oni bi vrili razne zulume te bi, izmeu ostalog, lovili kranske djevojke i ene te ih silovali. Da bi se to nasilje sprijeilo, jedini nain je bio da se na rukama utetovira vie manjih kriia, a na prsima malo vei kri. Znalo se da Turci bjee od kria i da se nikada ne bi dotakli rukom ruke kranke na kojoj bi ugledali kri, ili prsiju, na kojima bi bio jo vei kri. ak su i majke

Katarina Tomas zapisala je 2007. g. a prenijela joj je majka Ana Tomas (djev. Todori, ro. 1949. godine). Rkp. FF Mostar, D 60, str. 41.

238

156

svoje mlade keri tetovirale, i to obavezno na aci jer je to bilo jedino uvijek vidljivo mjesto na koi, zbog obiaja noenja dugih rukava.239 Gluna nedjelja u kranskoj tradicijskoj kulturi javlja alosne dane. Oltari su u crkvi pokriveni, primie se dan muke Gospodinove. CVJETNICA Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kranska svetkovina koja se slavi u nedjelju prije Uskrsa i uvod je u Veliki tjedan. Na taj dan se slavi Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisan u sva etiri Evanelja (Marko 11:1-11, Matej 21:1-11, Luka 19:28-44, i Ivan 12:12-19). Narod je doekao Isusa, maui palminim i maslinovim granicama i rasprostirui svoje haljine, putem kojim je Isus iao jaui na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnicu se obavljaju procesije s blagoslovljenim palminim i maslinovim granicama. Takoer se za vrijeme sv. Mise, ita izvjetaj o Isusovoj muci. 240 Na Cvjetnicu, ponegdje i na Veliku subotu mlade se umivala izvorskom vodom u koju se dan ranije stavljalo tek ubrano cvijee ljubiice, jagorevine i drugog proljetnoga cvijea. U nekim se mjestima umivalo vodom u koju su stavljene granice brljana. Ponegdje se umivalo izvorskom vodom u koju se stavljala granica drijenka. Drijen je u narodu metafora za zdravlje. Vjerovalo se da time donose zdravlje i ljepotu lica. Na Cvjetnicu se, u livanjskom kraju, moli i sljedea molitva: CVITNA MOLITVICA U nedilju bio cvitak, ni od krvi ni od puka, ve zaet po Duvu svetom. Na njemu su zlatna vrata, na vratima Gospa klei i u rukam knjige dri
Ines Ivelja zapisala je 2008. godine u Prolocu Donjem kod Imotskoga. Kazali su joj Ante Jurii Zele; roen 1951. godine i Marija Klari (djev. Petrievi; ro. 1953. godine). Rkp. FF Split, 2008, E str. 313. 240 "http://hr.wikipedia.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kranski blagdani
239

157

i u knjige Boga moli. Veseli se Gospe lipa, veseli se Gospe zdrava. Evo tebi dvanest apotola i etiri vanelista i prid njimi bili ovo. On je bilji od sunaca, sjajniji je od miseca. O Isuse, budi faljen, svojom majkom uvik. Amen.241 (Doli u Vidoi kod Livna) U Katelu Starom na Cvitnicu bi mladii djevojkama posipali dvore cvijeem i pjevali: Evo anel pred oiman, jest moj anel znam doisto, cvitak nosi za prsiman, s kojim kae mlado lito. Od ljubavi Boe mili, polji meni zgor s nebesa, ovoj lipoj mojoj vili, cvit anelski od uresa. Nek izajde nakiena, rajskim cviem od liposti, meu ostale divojice, u nje lipi cvit mladosti. Svim deklicam nek je dika, nje lipota privelika, nek nakiti lipo lice, na dobro joj dan Cvitnice. Neka misec, svitle zvizde, neka kitu moj deklicu, i lipotu nje nagizde, kad osvane na Cvitnicu. Neka lipost nju odiva,
241

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 305.

158

Kako arko sunce siva, ev izberi cvie milo, koj ugodno tebi vilo. Uzmi cvitak ma ljubavi, ter prem srcu njega stavi, teb ga daje drago tvoje za obilije od ljubavi. S njim ti dajem srce moje, da g uiva ma gospojo, ovo cvie moj rumeno tebi vilo, moj danice. Ter s njim drago moj ueno na Cvitnicu okiti se, golubice ma gizdava, ureeni ilju bili. Ti si dika moj i slava, nad sve vile ke mi omili, o lipoto meni mila, svitla moja o danice. Ja ostavljam tvoje lice, zbogom bila golubice, da poiva u radosti, dok ti svane dan Cvitnice. Mili, dragi moj pokoju, primi na dar ljubav moju, na nebu su sve zvizdice, zbogom bila golubice.242 VELIKI ETVRTAK Veliki ili Sveti etvrtak je dan Isusove posljednje veere; Katolika crkva ulazi u sveto trodnevlje i sprema se na slavljenje Uskrsa. Na Veliki etvrtak je Isus sa svojim uenicima proslavio posljednji put idovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se krani osobito prepoznaju. Znak svoje prisutnosti Krist je ostavio Crkvi i svijetu u kruhu i vinu, predavi tako
Mariji Lui kazala 2007. godine u Katel Starom Ivana Penga (djev. Peran, roena 1967). Rkp. FF Split, 2007, sv. E, str. 57.
242

159

Crkvi i ovjeanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i jamstvo pobjede nad: patnjom, smru, krivicom, zlom i tamom. Na taj je dan Isus izrekao najhumanije rijei apostolima i svijetu, udesno je molio za nas i obeao svog Duha protiv duha zloe, nehumanosti i razaranja. Toga je dana bio izdan, uhien i cijelu no sudski ispitivan, jer se mrak ovjekove due pokazao najguim, a ovjek pao u bezdan zavisti i mrnje na Boga. Ali, na taj dan je milosre jae od krivice, dobrota je pobijedila zlou; pakost ovjeka pretvorena je u pokajanje, zrakom nade pobijedio je mrak. U dvorani posljednje veere Isus je oprao uenicima noge, to simbolizira gostoprimstvo. Isus dakle eli rei da kroz njegovu smrt, u koju sada odlazi, i kroz skoro uskrsnue, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje nas poziva kao svoje uzvanike. Isus je svojom krvlju ustanovio novi i vjeni savez izmeu Boga i ljudskog roda govorei: Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje, Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oprotenje grijeha. Juda je otiao u mrak, predao Uitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika, te se od oaja objesio. Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Boja i batinici neba. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom, on postaje na brat i uitelj. U tajnovitosti liturgijskih slavlja na Veliki etvrtak, utnje zvona sve do Uskrsa, neeg nadonosnog u zraku, sputa se otajstvo ovjekova pada i uzvienje meu nas, da nauimo biti ljudi i dobri jedni drugima.243 Na Veliki etvrtak zaveu se crkvena zvona, U Poljikoj krajini uini se grob Gospodinov i uva se preko dana. Zvona su zavezana do na Bilu subotu, kada se proslavi uskrsnue Gospodinovo. Mnogo eljadi moli stotinu Oenaa, stotinu Zdravi Marija i deset Slava Ocu na ast muke Isusove i na oproenje grija.244 Na otocima Ugljanu i Pamanu kod Zadra poetak svete mise na Veliki etvrtak, Veliki petak i Veliku subotu umjesto crkvenih zvona najavljivala je skupina od pedesetero do stotinu djece koja su tri puta prolazila oko mjesta stvarajui buku kralima (drvenim glazbalima rune izrade) nainjenim od nazubljenog koluta koji se okree i drvene letvice koja udara o zupce koluta i izaziva klaparanje.245 Slino je i u drugim
Dr. Tomislav Ivani http://www.katolici.org/duhovnost.php?action=c_vidi&id=990 Miji Gojsali 11. rujna 2007. g. ispriao je Ivan Gojsali, sin Matije, roen 1954. Rkp. FF Split, 2007, (E), str. 9. 245 Vidi: Hrvatski obiaji, Zbornik studentskih radova, priredili doc. dr. sc. Vanda Babi i mr. sc. Josip Mileti, Odjel za kroatistiku i slavistiku, Sveuilita u Zadru, Zadar 2006, str. 18; 26.
244 243

160

mjestima u Dalmaciji, Lici, Konavlima, sredinjoj Hrvatskoj, Slavoniji i Srijemu.246 Ta buka upuuje na galamu i klepetanje kojim su dudije pratile Isusa dok je nosio kri prema brdu Glavica na Kalvariji. Diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine mladi kazivai i danas kazuju molitvu koju mole na Veliki etvrtak: DUICE GRINA Duice grina, budi u viri kripna. Kada bude putovati dugin putin, uskin klancin, susrist e te duv neisti. Pitat e te duv neisti: Jesi l moja il si Boja? Ti e rei: Tvoja nisan, Boja jesan. Kad san bila na onom svitu, na pribilomu cvitu, izmolila san sto kriia, sto amena, sto se puta prikrstila na blag danak, na Veliki etvrtak. Ujmoca i Sina i Duva svetoga, amen!247 (Svib)

O tome vie: Jasna apo mega, Hrvatski uskrsni obiaji, Korizmeno-uskrsni obiaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. stoljea, puka pobonost, zajednica, Golden marketing, Zagreb 1997, str. 69.-71. 247 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Margiti ondi Bijader, 2004. g. u Svibu kazao Ilija ondi Bijader. Rkp. FF Split, 2004, sv. 4. To je molitvena pjesma koju su najee kazivale kazivaice i kazivai diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

246

161

VELIKI PETAK

Veliki petak je kranski spomendan Isusove muke i smrti. Slavi se u petak prije Uskrsa. Zajedno s Velikim etvrtkom i Velikom subotom ini Vazmeno trodnevlje. Na Veliki petak, ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje. Oltar je bez kria, svijenjaka, cvijea i oltarnika, to simbolizira Isusovu muku i smrt. Veliki petak je dan alovanja, nitko ne pjeva. Sve zamre, a svatko posti suho. Vei dio dana stoji se u crkvi, pjeva se Muka Gospodinova, ljubi se raspelo i kupi lemozina. Narodno je vjerovanje da se vino popijeno na taj dan pretvara u krv. Moli se sto pedeset Zdravi Marija i sto pedeset Slava Ocu. Ne moli eljad zajedno u kuama, nego svak za se.248 Aleksandar Komulovi 1704. godine u Mlecima je objavio djelo Zrcalo od ispovijesti u kojemu opisuje ivot Isusa Krista od 1 sata poslije ponoi na Veliki etvrtak do 12 sati na Veliku subotu: Od 1 h od noi na Veliki etvrtak: Isus alje Petra i Ivana napraviti gdje imae veerati. Blaguje janjca vazmenoga s uenicima; umiva noge apostolima i Judi. 2 h: Govori: Jedan e me od vas izdati. Ivan pita tko? 3 h: Juda izlazi van izdati Isukrsta. Isus hrabri uenike. 4 h: Petar obeava slijediti ga do smrti. Isus mu govori da e ga 3 puta izdati. 5 h: Isus ini molitvu i budi uenike da i oni mole. Od velike tuge krvavim se znojem znoji. Aneo s neba krijepi ga i tjei. Vraa se uenicima i govori da Juda vodi orunike koji e ga uhititi. 6 h: Juda ga poljubcem izdaje. Petar odsjee uho Malku a svi apostoli pobjegoe i ostavie njega samoga. 7 h: Isusa svezae, bijui i tukui ga vode Jerusalemu. Slijede ga Petar i Ivan. 8 h: Isus je poveden u kuu Ane gdje mu jedan sluga udari zaunicu. Povedoe ga u Kaifinu kuu koji ga upita je li on sin Gospodnji. 9 h: Osuuju ga na smrt i tuku. Petar ga zataji tri puta a na posljednje zatajenje zapjeva pijevac kako je i rekao Isus. Isus pogleda Petra koji se pokaja, izie vani i gorko zaplaka.
Miji Gojsali 11. rujna 2007. g. ispriao je Ivan Gojsali, sin Matije, roen 1954. Rkp. FF Split, sv. 64/07, (E), str. 9.
248

162

10 h: Isusa strano tuku. 11 h: Isus je u velikim mukama. 12 h: Svezanoga Isukrsta vode u Pilatovu kuu. Na prvu uru Pilat pita Isusa je li on Kralj a Isus mu ree da nije njegovo kraljevstvo od ovoga svijeta. Juda se na tu uru objesi. 2 h: Pilat Isukrsta alje Irudu koji mu se naruga i obue ga u bijelo. 3 h:Pilat trai nain da oslobodi Isusa i pita udije hoe li osloboditi Isusa ili Barabu. Svi odgovorie Barabu. Pilat ini izbievati Isusa na kamenom stupu ne bi li tako zasitio idovski gnjev. Orunice ga okrune trnovom krunom i obuku u crveno. 4 h Pilat izvodi Isusa pred svjetinu. Svi zaviu: Raspni ga. Pilat umiva ruke da osudi Isusa. Pilatova ena alje Pilatu znake da oslobodi Isusa. 5 h Svukoe mu crvenu a obukoe njegovu haljinu. Nosi kri padajui. ene za njim plau a on im govori da ne plau radi njega nego radi sebe i svojih sinova. Djevica Marija ga slijedi do gore Kalvarije. 6 h Dooe do Kalvarije i dadoe mu piti vino pomijeano. Raspinju ga i avlima pribijaju na kri. Diu kri, krv tee iz rana i postavljaju ga izmeu dva lupea. 7 h Igraju se i njegove haljine dijele na etiri dijela. Dudije ga psuju i proklinju zajedno s lupeom; a drugi mu se lupe preporuuje i Isus mu obea raj. Mater svoju preporuuje Ivanu. 8 h Vapi da je edan. Daju mu pit u i ocat. Ree Isus: Svreno je. Boe moj, Boe moj zato si me ostavio? 9 h Preporuuje duu ocu govorei: Oe u ruke tvoje preporuujem duu svoju. Ispusti duu i glava mu klone. Sunce se pomrai i nasta tmina. Zemlja se potrese; kamenja se raspukoe. Svi govorae: Ovo bie pravi sin Boji. 10 h Razbie noge lupeu. Isukrstu probodoe prsa, a iz njih izae krv i voda. Skidaju ga s kria. 11 h Majka Marija prima ga u krilo. Mau ga mau koju je donijeo Nikodemo i zaviju ga u bijelo isto platno. Stavie ga u grob u vrtu blizu mjesta gdje je raspet.

163

12 h udije trae od Pilata da se grob uva jer je Isus rekao da e uskrsnuti. alju orunike da uvaju grob. Postavljaju Isusa u grob koji zatvorie kamenom i zapeatie ga.249 Bartol Kai o Muci Gospodina naega Isusa Krista napisao je u Rimu 1638. godine: Poznae Pilat da je Gospodin ist i pravedan i da je lano radi zavisti optuen te ga htijae osloboditi (bijae obiaj na Vazmeni dan osloboditi jednoga tamniara), a da bi utaio jadovita i gnjevna srca idovska; Pitao je svjetinu: Koga hoete da vam oslobodim ili barabu ili Isusa? Mislio je da e svjetina traiti da se kazni baraba jer je mnoga zlodjela poinio. Meutim, slijepi puk prevaren od Skriba i Farizeja traio je da se na kri razapne Stvoritelj od ivota i tako bi puten baraba. Vidjevi Pilat da nije uspio osloboditi Isusa smisli da Isusa bievima izudaraju estorica koji ga svukoe i privezae na stup. Udarali su ga i svega izranjavali izlivae se oda svih strana, kakono rika, krv boanstvena i neprociniva. Kau da je na Isusu bilo pet tisua udaraca. Najprije je bio udaran ibama od drae te bievima od konopca koji na kraju imahu zvizde gvozdene i na kraju verigama od gvoa. Izranivi tako Gospodina naega a zbog grijeha i opaina naih, krvnici ga pregrnue starom odrpanom kraljevskom haljinom i nabie trnovu krunu do modana, amarajui ga. Pilat ga je izveo pred svjetinu i kazao da u njemu ne vidi nijednu krivicu radi koje zasluuje smrt: Dostojno je dakle da se na njega smilujete, oprostivi ga.250 Svjetina je i dalje vikala: Kriu ga pribij, kriu ga pribij! uvi to, Pilat ree svjetini (puini) da ga oni uzmu i prikuju na kri. Pilat je pitao Isusa: Odakle si ti? Isus mu nije odgovorio te Pilat nastavi: Meni ne odgovara ti? Ne zna li da ja imam vlast prikovat te na kri? Isus mu odgovori da on (Pilat) ne bi imao nikakvu vlast da mu nije dana odozgora. Poslije toga Pilat je nastojao osloboditi Isusa. Kad su to zauli idovi vikali su ako ga oslobodi bit e neprijatelj esaru. enu svoju Pilat ne htjede sluati da oslobodi Isusa. ena mu je pripovijedala da je u snu radi njega pretrpila strana prikazanja. Pilat je
Aleksandar Komulovi, Zrcalo od ispovijest, (1704), Razmiljanja od Gospodinove poglavlje XII, u: Zbornik proze XVI. i XVII. stoljea, priredio Ravli, PSHK, knjiga 11, Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972, str. 137.-147. 250 Bartol Kai, ivot Gospodina naega Isukrsta, u: Zbornik proze XVI. i stoljea, priredio Jaka Ravli, PSHK, knjiga 11, Zora i Matica hrvatska Zagreb str. 202.
249

Muke Jaka XVII. 1972,

164

sjedio i umio ruke (po idovskom obiaju kako bi ukazao da on nije kriv za Isusovu smrt). Isus je osuen i napren tekim kriom. Budui se razbojnicima urilo Isusu su dali imuna Cirenca da mu pomogne nositi kri. Isusa je slijedilo veliko mnotvo koje je molilo i plakalo. Isus im je rekao da ne oplakuju njega nego sebe i svoje sinove. Meu tim enama bila je i Veronika koja je rubac s glave dala Isusu da otare s lica znoj i krv. Isus je to uinio i na rubcu ostavio svoju priliku zapeaenu i svoju krv. Taj se rubac tijekom godine vie puta pokae svemu puku u crkvi Sv. Petra. Kad je Bogorodica Djevica Marija saznala da joj sina voahu, s velikom je urbom krenula. Po tragu kapljica krvavih, glasovima od trubalja i galami mnotva slijedila je put. Doavi na Glavicu (tj. glave mrtvake, gdje se imae posvetilite uiniti Bogu). Na tome je mjestu Abraham od svoga sina Izaka htio uiniti posvetilite. Krvnici su Gospodinu naemu dali da se napije vina pomjeanog sa ui, a on ga ne htjede ni okusiti. Tu je Isus pribijen na kriu ostao do smrti. O grinie, razgledaj raspetoga Isukrsta estokrat i s pomilovanjem kajui se od griha tvojih, poni prolivati i ti riku od suza i oiju tvojih i ne pristani.251

POE GOSPE TUNIM PUTEM Poe Gospe tunim putem Zagrnu se crnim skutem i ugleda drven kri. Isus s kria progovara: O Marijo, moja mati, ne velem ti da si moja ve ti velim da si Boja. Tee mi je uzdisanje Tvoje neg na kriu rane moje, ko god ovu pjesmu zna na blagdanak na Veliki petak Bog mu dao, duevni raj

Bartol Kai, ivot Gospodina naega Isukrsta, u: Zbornik proze XVI. i XVII. stoljea, priredio Jaka Ravli, PSHK, knjiga 11, Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972, str. 206.

251

165

na umrli dan.252 (Ustirama u Rami) Tu pjesmu je ramski puk molio na Veliki petak. Ljudi bi se zavjetovali da je izmole pedeset puta do podne. Molitva je slina Kriiima koji su se molili na Veliki etvrtak sto puta. Za Kriie su znali gotovo svi kazivai, diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a ovu molitvenu pjesmu znala je jedino Rua Dalto koja ju je nauila od svoje pokojne majke. Veliki petak je dan smrti i muke Isusove, pa je to i tema ove pjesme. Prvi stih: Poe Gospe tunim putem vjerojatno govori o Gospinom hodu za Isusom za vrijeme njegovoga krinog puta. Crni skut iz drugoga stiha otkriva nam Gospinu tugu i bol. Sljedei stihovi imaju dramske elemente kao i veina ovakvih pjesama. Gospa dolazi do Isusova kria, a on joj se obraa, ali zbog njezine patnje vie nego zbog rana koje su Mu zadali. Naziva je, ne svojom, nego Bojom Majkom. Kraj je takoer karakteristian za pjesme ove vrste obeava se spas onome tko bude molio ovu molitvu na Veliki petak. Meu molitvama koje su se aputale na Veliki petak jesu i ove: ILI JESU TRI PUTNIKA Ili jesu tri putnika K Majke Boje na Bistricu. Kad su doli na pol puta, Nali jesu malo dete, Malo dete Bog-Jezua. Jedan veli: Nosimo ga! Drugi veli: Ne emo ga! Trei mui pa ga nosi. Kad su doli bliz Bistrice, Sami zvoni zazvonili, Sam se vrata otvarae, Sami Jezu misu slui. Gospa elja zlatne vlasi, Anel nosi tune glasi: Sinka su ti ulovili, Na Kalvari otpeljali.
252

Mirjana ali zapisala je u sijenju 2008. po kazivanju Rue Dalto, ro. 1959. na Ustirami u Rami. ula ju je od svoje pok. majke. Rkp. FF MO 2008. D.

166

Po kamenu hodit mora, Teret kria sam si nosi. 253 (umberak) OJ NEDILJO TI SI SVETA Oj nediljo ti si sveta, ti si sveta i presveta. U tebi su lijepe crkve, lijepe crkve sagraene. Sagraene, prigraene, sve su kriim prikriene, svetim uljem pomazane. Tude slavna Gospa klei, iza svega srca jei. Svoje grozne suze roni, sveta, slavna prsa lomi. Njoj dolazi sveti Pero, sveti Pero, sveti Niko. Progovara sveti Pero: to ti Gospe tude klei, iza svega srca jei, svoje grozne suze roni, sveta, slavna prsa lomi? Slavna Gospa progovara, svetom Peri odgovara: Kako neu ovdje kleat, iza svega srca jeat, svoje grozne suze ronit, sveta slavna prsa lomit. Ja imadoh jednog sinka, jednog sinka ko jedinka, svega svita ponajvieg, svega svita ponajlipeg. Zloinci mi dolazie, Isusa mi odvedoe
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str. 160.
253

167

i na kri ga pripetoe. Isusove slavne noge, niz kri drvo poloene, sve su avlim probodene. Isusove slavne ruke, po kriu su razapete, sve su avlim probodene. Isusova slavna prsa, sukijom su probodena. Isusova slavna glava, gdje mu kruna slavna stala. Zlatnu krunu odvijae, a trnovu navijae. Navie je sa svih strana, dok mu doe do modana. Sveta krvca udarila i po ploi kapijala. Sva se ploa raspadala od mirisa Isusova. Tu je raslo lipo cvie, lipo cvie, lipa rua. Aneo s neba silazio u kitice ukitio, u vinie uvijao, na nebesa odnosio. Boja zvona zazvonie, nebesa se rastvorie, aneli se poklonie. Tude sam Bog sidijae, slavna Gospa govorae: Ko bi moju molitvicu, volio govoriti, ovih dana korizmenih, svakog petka po pet puta, u subotu sedam puta, a u nedilju devet puta. Gospa bi se ukazala, prije smrti petnest dana i ljudima govorila: S anelima e putovati, 168

s apostolim vikovati. O Isuse budi faljen, po sve vike vikova, amen.254 (Hamzii kod itluka) VELIKA (BIJELA) SUBOTA Velika subota dan je utnje i ozbiljnosti, slika te utnje je odsutnost euharistije i ogoljeni oltar. Vjernici posjeuju Boji grob. U svim je hrvatskim krajevima na Veliku (Bilu) subotu bio obiaj umivanja vodom koja je netom blagoslovljena u crkvama, a ukoliko netko ne bi imao tu vodu valjalo se umiti na vrelima, potocima, rijekama, moru.255 Veliku subotu je karakterizirao obred obnove kune vatre. U jutro toga dana sveenik je pred crkvom blagoslivljao vatru. Uskrsni krijes palio se i u noi s Velike subote na Uskrs ili oko tri-etiri sata predu samu zoru. Taj je obiaj bio posebno rairen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Pastiri su za taj dan pripravljali krjesove budno motrei cijelu no da im tko ne bi prije vremena potpalio krijes. Garitu iza tih krjesova pripisivala su se apotropejska svojstva: preko njega pregonila stoka kako bi bila zdrava; ugarci s zgarita stavljani su u njive i vrtove kako bi plodnost bila bolja; vjerovalo se da vjetice i drugi demoni ne e imati vlast dokle dopre svjetlost i dim uskrsnih krjesova.256 Na otoku Ugljanu kod Zadra na nekom veem prostoru slinom trgu palila se od smilja i suhih drva uskrsna vatra koleda, koju su momci i djevojke preskakali u elji za enidbom odnosno udajom.257 U kasnim veernjim satima u crkvama poinje vazmeno bdijenje, majka cijele kranske liturgije koja zavrava sveanom euharistijom koja oznaava Kristovu pobjedu nad smru i u kojoj se odraava snaga Boje ljubavi koja od mrtvog ini iva, iz suhe mladice daje da nikne novi ivot. Bdijenje poinje lucenarijem ili slubom svijetla. Blagoslivlja se vatra izvan crkve, na njoj se pali uskrsna svijea koja simbolizira Isusa Krista uskrsloga - svijetlo. Svijea se, u procesiji, unosi u upnu crkvu koja je u mraku.
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 297.-299. 255 Isto, str. 74.-76. 256 Milovan Gavazzi, nav. dj., str. 34.-36. 257 Hrvatski obiaji, nav. dj. str. 19.
254

169

Unosom uskrsne svijee u crkvu, pale i vjernici svoje svijee i pale se sva svjetla, nakon ega slijedi sveani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijei. Drugi dio bdijenja je Sluba rijei. itanja svetopisamskih tekstova, pjevanje psalama, slua se Boja rije o stvaranju, kroz psalme hvali se i slavi Gospodina i njegova djela. itanja zavravaju sveanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale svijee na oltaru. To simbolizira pobjedu nad grijehom i smru, a krani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina. Poslije Slube rijei slijedi krsna sluba, blagoslivlja se voda za krtenje, krste se katekumeni. Vazmeno bdijenje zavrava euharistijom.258 Na Bijelu subotu je poetak vazmenog veselja. U Poljikoj krajini kau da odmah ponu ptice pjevati. Ujutru je o ruku blagoslov ognja. Stopanjica kuha pogau i vari jaja za blagoslov; bere zelje i blitvu, priprema veeru dok zvona slave uskrsnue Gospodinovo.259 UVARI GOSPODINOVA GROBA Obiaj uvanja Gospodinova groba u upi Radobilja star je najmanje dvjesta pedeset trista godina, ali nitko sa sigurnou ne zna kad je tono poeo. Tko se odlui uvati Gospodinov grob, treba se najprije zavjetovati i pridbiluit kod upnika. Straar moe biti tko je hoe uz uvjet da je dolinoga ponaanja i da ivi ili da je podrijetlom iz te upe. Broj straara je neogranien, obino ih svake godine ima izmeu trideset i ezdeset. Veinom su mladi, ali ima i starijih, a meu njima i velik broj onih koji su uvali grob po dvadeset i vie godina. Gospodinov se grob uvijek uva stojei. Gospodinov grob se jedno krae vrijeme uvao sjedei. Jedno je vrijeme bio obiaj pranja nogu na Veliki etvrtak, ali ni to nije bilo duga vika. Po starom obiaju zvona bi se zavezala na Veliki etvrtak u podne, i tada je nastupala prva straa. U svakoj strai nastupaju po dva straara koja su se u stara vremena mijenjala svako pola sata, a danas se mijenjaju svakih petnaest minuta. Straari stoje jedan nasuprot drugomu u stavu mirno, tako mirno da ne bi okom trepnuli. Kad je smjena, razvodnik strae dovodi drugu dvojicu straara, postavlja ih paralelno s prvom dvojicom, pogleda lijevo i desno
http://www.katolici.org/kolumne.php?action=c_vidi&id=9425 Miji Gojsali 11. rujna 2007. g. ispriao je Ivan Gojsali, sin Matije, roen 1954. Rkp. FF Split, 64/07, (E), str. 9.
259 258

170

je li sve u redu, i zatim udari kundakom puke o pod. Tada prva dvojica idu korak unatrag, a nova dvojica, jedan lijevo a drugi desno, dolaze na njihovo mjesto. Nakon toga razvodnik strae vodi prvu dvojicu na mjesto gdje straa boravi - to bi prije obino bilo u mrtvanici, a otkako je u kolovozu 1970. godine otvorena nova crkva, uvjeti straarenja su znatno poboljani i straari imaju svoju prostoriju na koru crkve, i tu se okupljaju i borave kada nisu na dunosti. Isto je tako bio obiaj da onaj tko prvi put uva Gospodinov grob dade neto simbolino, isti bakalar i krumpire i cijepa drva. Straari su nosili kapu s frontinom, a na lijevoj strani kape svaki je straar imao po maslinovu granicu, jer je to znak da uvaju Isusa iz Nazareta. Za vrijeme strae uvijek se postilo. Kako bi poela straa, pa dok bi zavrila, jeo se bakalar, riba, uipci i prisnac, kojeg bi nekoliko straara pripremalo. Po iskazima straara, nikad nije bilo ni najmanjih izgreda jer se uvanje Gospodinova groba uvijek smatralo najveim zavjetom na svijetu. Na Veliki etvrtak se straarilo naveer za vrijeme obreda, a onda bi svi ili kui na spavanje. Straa je opet poinjala na Veliki Petak ujutro, oko sedam sati, i trajala cijeli dan do naveer oko devet sati, dok bi zavrio obred Velikog Petka, koji je poinje Gospinim plaom popodne u tri sata. Za vrijeme Plaa, kad bi upnik rekao: "Udrimo Barabana, branimo Gospodina!", narod bi stao udarati po zidovima ibama koje su se donosile od kue. Kasnije se i taj obiaj ukinuo. Za vrijeme obreda bi bilo toliko svijeta da bi po nekoliko straara moralo praviti red u crkvi, jer je tada upa bila jo naseljenija, a i stara je crkva bila puno manja nego ova dananja. Svi su bili radoznali i svatko je htio vidjeti svoga kako straari pa bi se stvorila velika guva. Djeca bi jedva doekala Veliki Petak jer bi ponijela krgajice, kojima bi onda krgajala do mile volje. I crkva je imala svoje krgajice, kao i danas, a jedan je straar bio zaduen za njih. Djeca su ivjela za taj dan, takmiili bi se ije su krgajice bolje, i zato su djeca jedva ekala Veliki Petak da ih isprobaju. Na Bilu Subotu straa je takoer poinjala ujutro. Uskrsna misa bi poela ve u osam naveer i trajala bi do deset, kada bi zazvonio Slava Vini, i tada straari padaju i ve se slavi Uskrs. Na vratima crkve straarima bi se davala uskrsna jaja jer je toga dana bio blagoslov hrane i pia. Tako je po starom obiaju proslava Uskrsa zapoinjala ve u subotu. U nae vrijeme, straari nastupaju na Veliki Petak uveer oko devet sati i uva se cijelu no.

171

uvari Kristova groba u staroj crkvi u Katunima Na Bilu Subotu uva se cijeli dan, sve do ponoi, kada zvoni Slava Vini i straari padaju, i time zapoinje proslava Uskrsa. Sam dogaaj padanja izgleda ovako: u pono manje pet minuta dolazi dupla straa, dakle etiri straara. Svi ostali straari se poredaju po sredini crkve, zdesna i slijeva, okrenuti jedni prema drugima. Tada dolazi sveenik, i kada on zapjeva Slava Vini, etiri straara koja su na strai padaju i ostaju leati nekoliko minuta, pri tome su praeni znatieljnim pogledima velikoga broja nazonih vjernika. Zatim u crkvu dolazi razvodnik strae s dva straara i budi one straare koji su popadali: Straari Gospodinova groba, zato spavate? Ustanite! A oni odgovaraju: Ne spavamo, prestraili smo se! Uskrsao je! Zatim se diu i ponizno izlaze iz crkve u njihovu prostoriju na koru crkve, praeni ostalim straarima. Tu estitaju jedan drugome Uskrs i vraaju se u crkvu u dva reda sluati svetu misu, svaki red sa po jedne strane oltara. Ranije, po starom obiaju, padala bi dva straara, a po 172

novom padaju etiri to se obiava od 1952. godine. Takoer, u ta starija vremena narod je sa sobom u crkvu donosio malo vode kojom bi se umio kad upnik zapjeva Slava Vini. Ni to danas vie nije obiaj. Kako bi se pribliavao pad straara, to jest Slava Vini, nekoliko sati unaprijed bi se znalo koje su smjene na redu za padanje. Neki su straari onima to su bili na redu za padanje nudili po sto litara vina i dva peena janjca da im prepuste svoje mjesto, jer je to bila velika ast koga bi zapalo da padne. Al uvijek je sve ilo pravim redom i padali su oni to su i bili na redu za padanje. Grob se uvao s pravim lovakim pukama do 1953. godine, kada je dola UDBA i uz velike probleme pokupila sve puke. Od tada, pa sve do naih dana, uva se s drvenim pukama, koje je izradio pokojni piro Zei, stanovnik Blata na Cetini. Za divno udo, vlasti tada nisu zadavale velike probleme, iako je bilo sitnih provokacija na raun uvanja. Vano je napomenuti da su mnogi upljani dolazili iz Europe kao i iz prekomorskih zemalja kako bi izvrili taj veliki zavjet. Uvijek, a posebice za gladnih godina, upnik bi davao hranu i pie, a takoer bi i novano pomogao kako bi se odrao taj drevni obiaj. Posebno je bilo teko u poslijeratnim godinama, kada su komunisti na sve naine to pokuavali iskorijeniti, ali ak ni u najteim trenucima nije se posustalo, obiaj se nije ukinuo i odrao se sve do dananjih dana. 260 Uskrsno scensko prikazanje uvanje Gospodinova groba srednjovjekovnoga je podrijetla. Danas se osim u Katunima, Vodicama, Bakoj Vodi, Vrlici, Metkoviu i dr. (O tome e jo biti rijei i u poglavlju Folklorno kazalite.) USKRS (VAZAM) Uskrs je najvei kranski blagdan jer je Isus Krist svojim uskrsnuem spasio i otkupio Svijet. Prvotno se Uskrs slavio svake nedjelje, a od 2. stoljea slavi se jedanput godinje nakon prvog proljetnog punog mjeseca, izmeu 21. oujka i 25. travnja. Podrijetlo mu je u idovskom blagdanu Pashe. idovi su Pashom slavili udesna Boja djela koja je on
Kristini Mati kazao je u Katunima 2008. godine upnik don Veeslav upuk. Roen 28. rujna 1936. u Slimenu. U Splitu stjee osmogodinju naobrazbu u Klasinoj gimnaziji (sjemenitu), a nakon toga zavrava Teoloki fakultet u Zagrebu. Sveenikom postaje 1963. godine. est godina je djelovao u Australiji, a ve 28 godina je upnik u upi Uznesenja Blaene Djevice Marije u Katunima. Omiljen je meu upljanima. Rkp. FF Split 2008, E.
260

173

pokazao posebno izlaskom Izraelaca iz egipatskoga ropstva. Kranska se vjera usredotouje na Isusovo Uskrsnue, odnosno prijelaz iz smrti u ivot. Uz blagdan Uskrsa vezani su u Hrvata mnogi drevni puki obiaji. Svako dijete hoe da mu se obue najljepa roba. Djevojke i domaice u crkvu na blagoslov nose jaja, sirnice, soli, mlade ljutike, mlada sira, a mladii i domaini nose na blagoslov u vru vina. Za ruak se jede blagoslov. Ne smije se nita baciti da se ne poljubi prije, a ne smije se ni dati ivini. Velika je misa pred podne, a ljudi se sastaju lijepo obueni. Poslije uskrnjega objeda mlade se veseli igrajui i pjevajui. Nekada se Uskrs slavio tjedan dana, a od 19. st. slavi se samo dan poslije Uskrsa - Uskrsni ponedjeljak.261 Na taj dan u crkvama se spominje put uskrsloga Isusa Krista u Emaus s dvojicom uenika koji su ga prepoznali tek kada je lomio kruh. Na taj dan tradicionalno se odrava Festival udija.262 udije su mladii koji glume rimske vojnike koji su uvali Kristov grob. (O tome je rije u poglavlju Folklorno kazalite.) U Poljskoj, ekoj i Slovakoj tradicija je da mladii na Uskrsni ponedjeljak probude djevojke prskajui ih svetom vodom koja je blagoslovljena na Uskrs. Sljedea molitvena pjesma molila se na sam Uskrs trideset i tri puta: GOSPE MOJA Gospe moja, ti meni daj lip dar, ja u tebi lip glas. Tvoj je sinak uskrsnuo na dananji dan Blaena Gospe, ti nam ga daj
261 To je slubeni blagdan u gotovo svim europskim zemljama, te Kanadi, Argentini, ileu, Novom Zelandu, Australiji, kao i u nekim afrikim i srednjoamerikim dravama. 262 Ove je godine (2008.) odran 8. festival u ipurinama na otoku Prviu kod Vodica. Festival je posveen vatrogascima poginulim na Kornatima, a smotru je izvrio jedini preivjeli iz kornatske tragedije Frano Lui. Na Festivalu je sudjelovalo oko etiri stotine udija iz dvadeset dvije upe u Republici Hrvatskoj te iz Varea u Bosni i Hercegovini. Sljedee godine (2009) domain ta manifestacija bit e Kninu.

174

na umrli dan. Isuse, smiluj nam se.263 O ISUSE, ISUKRSTE O Isuse Isukrste, uskrsnulo tijelo tvoje na jutranji dan, o Isuse Isukrste, uskrsnula dua naa na dananji dan.264 Mali Uskrs je tjedan dana iza Uskrsa. Jedu se jaja, komu je priteklo. Ali nikakva slavlja u kui nema, ni velike spreme. UZAAE (SPASOVDAN) Uzaae (Spasovo, Spasovdan) je blagdan koji je etrdeset dana nakon Uskrsa, a slavi Kristov uzlazak u nebo. U stolakom kraju taj se blagdan neko obiljeavao: Prije je bio obiaj da se na Spasovdan kolje neto ivo, i na taj dan bi se janjci biljeili, ui bi im se zarezivale makazama kako tko hoe. Onda ti ima nekavije obiaja koji su vie Srbi varovali ali su i neki nai uz nji prifatili. Tako bi ko je imo puno tog iva, ovaca, odredio jedan dan u sedmici kad se ne bi ni klale ovce nit bi se ispod nji' ubre izbacalo. To su ko radili ako su se bojali vukova ili bolesti pa bi varovali u to. (To je na neki nain bio zavjet ili moda ak i rtva.) 265

Zapisala je Mirjana ali u sijenju 2008. po kazivanju Rue Dalto, 1959., Ustirama. ula od svoje pok. majke. D str. 28. 264 Isto. 265 Mariji Bra ispriala je na Dubravama kod Stolca Cvija Bra (djev. Pazin) ro. 1942. Rkp. FF Mostar, 2007, D.

263

175

KIENJE STOKE U varekom je kraju, primjerice, bio obiaj uoi Spasova da pastiri, koji su gonili stoku na pau u okolna brda u umu, od prvoga proljetnog cvijea naprave vjenie koje su stavljali na stoku; kravama i volovim' oko rogova a ovcama oko vrata. Naveer bi dotjerali nazad u selo tako nakienu stoku. Sutradan bi na Spasovo nosili u umu dobar ruak, igrali se pastirskih igara i ruavali. Potom bi pomuzli krave i meusobno se polijevali mlijekom i moli se Bogu da tako bude i dogodine. 266 DUHOVI Tim pominim267 blagdanom, koji je pedeset dana nakon Uskrsa, zavravaju se uskrnji blagdani. Na taj su dan svi Isusovi uenici bili zajedno. S neba se zauo um, kao kad se digne silan vjetar, i napunio svu kuu u kojoj su apostoli sjedili. Pokazali su se razdijeljeni jezici kao od vatre i na svakog od njih siao je po jedan. Napunili su se Duha Svetoga i poeli govoriti tuim jezicima kako im je Duh Sveti davao govoriti. Budui su idovi toga dana obiljeavali Pedesetnicu u Jeruzalemu je bilo mnotvo naroda razliitih narodnosti. Mnotvo je bilo zbunjeno kada su uli apostole kako govore njihovim jezicima. Neki su se podrugivali govorei da su se apostoli ponapijali. Petar je meu apostolima ustao i rekao da se ispunilo obeanje proroka Joela: Izlit u duha svojega na svako tijelo. Petar je rekao Izraelcima da je Isusa, kojega su oni razapeli, Bog oivio od mrtvih i uzdignuo na nebesa gdje je primio Duha Svetoga i izlio ga, kao to svi vi vidite i ujete (). Zbunjeno je mnotvo pitalo to im je initi, a Petar im je rekao da ine pokoru i pokrste se jer e tako primiti Duha Svetoga i spasiti se. Tada ih se tri tisue pokrstilo i to je bio roendan Kristove Crkve.268

Katarina Pejinovi zapisala je u srpnju 2007 godine od Jelene Rodi i Kazimira Doje. Rkp. FF Mostar, 2007, D, str. 57. 267 Taj blagdan nema odreen datum, kao to nema ni Uskrs. 268 Janko Oberki, Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta, Marjan tisak, Split 2005, str. 206.-207.

266

176

3. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME

Mnogobrojne su molitvene pjesme koje i danas kazivai kazuju. Te se molitve upuuju svecima i sveticama Bojim kao molbe za zdravlje, sreu, uspjeh, blagoslov; kao zahvala za usliane molitve; kao preporuka. SVETA, KATO, KATARINO Sveta, Kato, Katarino, Bole li te tvoje rane? Ne bole me moje rane, tuga mi je oko srca za Isuson, Isukrston. Sino jesan ja vidila udnim puton proletie, vrue avle pronesoe, na putu ga uvatie na kri gori razapee. Isus gleda i pogleda ne bi l koga svog ugleda. Nikog svoga ne ugleda nego Ivu slugu svoga. Oj, ti Ivo, slugo moja, dosad si mi sluga bija, oslen si mi bratac mija, ti otii tamo doli, nit je blizu ni daleko. Tuno plau kroz gradove na e Divu pokraj grada di raspravlja duge vlase i kai joj tune glase, da je zvizda uvaena, u tamnicu postavljena. Tute j Diva k zemlji pala, otolen se j podizala: Ajme sinko, ajme diko! Bi otolen, Boja eno, za ne rei moja mati. Tee su mi suze tvoje neg na kriu muke moje. Tee mi je tvoje uzdisanje 177

neg na kriu moje umiranje.269 (Zadar) ZDRAVO ROKO PRIESTI Zdravo Roko priesti, Bog ti hoe milost dati Sve od kuge ozdravljati Moli za nas sveti Roe Po velikoj tvojoj milosti Amen.270 (Puie na Brau) Sveti Rok je bio bogat i svoje bogatstvo je dijelio sa siromanima. Propovijedao je po gradovima rije Boju. U jednom gradu u kojem je bio, izbila je kuga, od koje je i on obolio, te je bio potjeran iz grada. Sakrio se u drugom gradu gdje je ivio jedan bogati ovjek. Njegov pas je pronaao sklonite sv. Roka i donosio mu hranu. Vlasnik je zapovjedio slugama da slijede psa i otkrili su gdje se skrivao sv. Rok. U tom mjestu je tada izbila kuga. Sv. Rok je molio za to mjesto i otjerao bolest. Otada se tuje kao zatitnik od kuge. *** U knjizi Dua tilu besidila 120 je suvremenih zapisa starinskih usmenih molitvenih pjesama iz Bosne i Hercegovine. U knjizi Molitvice Ante Juri Arambai navodi molitvene pjesme iz Kijeva i usporeuje ih s molitvama iz knjige Dua tilu besidila.

Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, . s. Katarini Neki, u Zadru 2004. godine kazala Neki (djev. Barievi, roena 1924. godine u zaseoku Zelenikovac pokraj Jasenica). Kazivaica je ezdesetih godina 20. st. preselila u Zadar. Pjesme je uglavnom nauila od svoje majke, na seoskim prelima i uvajui ovce. Rkp. FF Split, 2004, sv. 11. 270 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Branki ieri, u Puiu na Brau 2005. godine kazala Tonka Martini (ro. 15.10.1919. god., u Puii na Brau). Rkp. FF Split, 2005, sv. 1.

269

178

4. PRENJA (NADMETANJA)
Prenja su moralno-didaktika nadmetanja, a poznavale su ih najstarije civilizacije. Didaktika sumerska poezija ogleda se u prenjima Eme i Enten, Inanna odabira zemljoradnika, Pronalazak i posveenje trnokopa i dr. Odjek sumerske pjesme ovjek i njegov bog opaa se u biblijskoj knjizi o pravednom Jobu. Sumerska je knjievnost trajala koliko i Sumerani. Oko 1600. g. pr. Kr. tisuljetna je sumerska civilizacija nestala pod naletom Amoriana. Poetci staroegipatske knjievnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. Procvat je te knjievnosti bio od 2300. do 2100. g. pr. Kr. Antologijski je primjer staroegipatskog prenja Razgovor ovjeka i njegove razoarane due (oko 2250. g. pr. Kr.). ovjek se u toj pjesmi razoarao nepravdama i sudbinom te je prieljkivao smrt. Uzalud ga je dua odvraala. Razoarani je ovjek odabrao smrt.271 Istovjetno je intonirana mezopotamska pjesma Razgovor gospodara i sluge (oko 1000. g. pr. Kr.). (Velik je broj suvremenih zapisa hrvatskih prenja o razgovoru ovjeka i njegove due.) Od asirsko-babilonskih prenja valja istaknuti Razgovor tamarisa i palme, a od refleksivnih pjesama poemu Hvalit u Gospoda mudrosti. Babilonska Pripovijest o siromahu iz Nipura (XIII.-VIII. st. pr. Kr.) je jedna od najstarijih humoristino-satirinih pjesama u svjetskoj knjievnosti.272 U Osorsko-hvarskoj pjesmarici (oko 1530. g.) nalazi se pjesma Kako se tui dua svrhu tila. Pjesma je dvodijelna i napisana je osmerikim dvostihovima i zasigurno je nastala davno prije XVI. st. U toj pjesmi dua upozorava i prekorava tijelo da e brzo iz njega ii te mora ispovjediti grijehe jer je uivalo u strastima, a na duu nije mislilo. Dua tijelo upozorava da smrt nema milosti i da drage rastavlja u alosti. Dua savjetuje tijelo da se odlui pokoriti i da se ne goji jer e u smrdeem grobu u smradu izgnjiti, a grob e tijelu biti svo stanje i imanje, palae i postelje. U Osorsko-hvarskoj pjesmarici je i pjesma Tuenje zloestoga tila ko preminuje [s] sega svita u kojoj tijelo govori da e pribivati u zemlji do Sudnjega dana. Smrt ga je zatekla, sva lipost odbjegla. Tijelo se tui gdje mu je: ljepota i mladost, dika i uitak, druzi dok je ono u tuzi; gdje su mu stanja i imanja, blago koje ljubi vele drago; gdje su mu mladost i jakost.
271

Nevenka Kouti Brozovi, itanka iz stranih knjievnosti I, kolska knjiga, Zagreb 1996, str. 3-4. 272 Isto, 10-12.

179

Tijelo nastavlja tuenje i obraa se drubi miloj i upozorava ive da e i oni umrijeti. 273 Prenje avla s Isusom (Kako se je prel aval s gospodinom Isuhristom) razgovor je izmeu Isusa i avola. U tome prenju avao nije mogao sluati Isusove rijei te je sa svojom vojskom navalio na Isusa koji je zapovjedio da se oblak spusti na zemlju, zahvati avola i objesi ga glavom dolje.274 Velik je broj prenja koja se i danas kazuju.275 U suvremenim zapisima dua (umiruem) tilu besidi: Ej ti tilo, gnjilo bilo, to me nisi pridisalo, istim postom, suvom eom. Za drugim si mramoralo, ive ljude pritresalo, Suvremeni zapis prenja Oj divice, sveta slavna ini 113 stihova. DI SE DUA S TILON KARA Brnjada spaen bie, na molitvi svetoj stae, sebi Boga otijae. Novo greblje nainjeno, skoro tilo pokopano. Tu se dara naslualo, di se dua s tilon kara: Kam ti sada amir konja? Kam ti sada plug volova? Kam ti sada krd ovaca?
273 Hrvatska knjievnost srednjega vijeka, priredio Vjekoslav tefani i suradnici Biserka Grabar, Anica Nazor i Marija Panteli, knj. 1., PSHK, Zora, MH, Zagreb 1969, str. 414.-420. 274 Mihovil Kombol, Povijest hrvatske knjievnosti do preporoda, MH, Zagreb 1945., str. 13. 275 Vidi: Marko Dragi, Dua tilu besidila (hrvatske puke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda, 1997. i: Molitvice (nabone pjesme u selu Kijevu) Ante Juri Arambai, upni ured Kijevo, Zagreb 2001.

180

Kam ti ena uzorita? Kam ti dica plemenita? ime si se ponosio, kad si k misi polazio, ispod sela zalazio, s kutju se zanosio, da te sunce ne ograne, da te vitar ne zapune. Crne kite ogrizoe, goli ljuci ostadoe. Maglica se sva stiskae, crnu zemlju pritiskae. Strani adri doletie, iz zemlje iznikoe, rogi su in ko u magarca, jadnu duu poljamie, dua gori k nebu gleda. Gospa klee na kolina prid Isusa Gospodina: Oj Isuse lipi sine, moli ti se jedna dua, da je primi gori k sebi. Isus tada vako ree: Oj Marijo, majko moja, nije dua naka bila, kad je na onom svitu bila. Ve se dua krivo klela, krivo klela mukan mojin, krivo klela ranan mojin, krivo klela dragin Bogom. Kad se kune mukan mojin, mene muke uzimae. Kad se kune ranan mojin, mene rane povriuju. Kad se kune dragin Bogom, sve se trese nebo, zemlja. Prostiu joj tamo doli, di gori vatra i erava. Nit e moi prigoriti, nit e moi izgoriti, 181

ve e nako potamnit zauvike.276 (Polog kod irokoga Brijega) Dijaloke su pjesme vezane i uz pasionsku tradiciju, a nalaze se u Trogirskoj pjesmarici, Lucievu Vrtalu, Pjesmarici Mie Vrania, Budljanskoj pjesmarici i dr.277 U drugoj polovici XV. st. dramatizirana je srednjovjekovna vjerska dijaloka pjesma Muka Isusova. Do naih dana sauvao se obiaj kantanja Muke Isusove na Veliki petak. Izvorni puki napjev Gospinog plaa prvi je put izveden na Hvaru 1510. godine.278

5. VERSIFICIRANE LEGENDE
Kroz minula stoljea do naih su dana u usmenoj komunikaciji sauvane versificirane legende: Sveti Jure i zmaj ognjeni i Sveta Kate, velevlasti. Od srednjega su vijeka u usmenoj komunikaciji legende o Svetom Juri, kao i o kralju Vladimiru. SVETI JURAJ Po tradiciji je sveti Jure bio rimski asnik. Muen je i pogubljen u Kapadociji (Mala Azija) 23. travnja 303. godine za vrijeme Dioklecijanova progona krana. Pokopan je u Palestini u Lidu. Na njegovom je grobu izgraena katedrala. Iznimno je tovan svetac kod mnogih naroda. Hrvati sv. Juru posebno tuju, a o tome svjedoi i gradnja crkve u ast toga sveca u Putalju kod Solina ve u IX. stoljeu. Sv. Juri posveena je i crkva u Podbreju kod Zenice za vrijeme Kulina bana (1193.). Sv. Jure je bio zatitnik srednjovjekovnoga bosanskog kraljevstva, Poljike Republike, Visa, Senja, Lovrana; Barcelone, Genove; Engleske, Portugala, Armenije, Gruzije i td.

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 312.-313. 277 Dubravko Jeli, Povijest hrvatske knjievnosti, (drugo znatno proireno izdanje), Naklada P. I. P. Pavii, Zagreb 2004, str. 23. 278 HTV, Dnevnik, 06. oujka 2005. g., 12 sati.

276

182

Od 6. st. legende pripovijedaju o njegovoj muenikoj smrti. Od 12. st. pripovijeda se o udesima koja su se dogodila po zagovoru sv. Jure, a od tada do danas u usmenoj je komunikaciji motiv sv. Jure koji je kopljem proboo zmaja.279 Godine 1380. nastala je prva hrvatska lirska pjesmarica, a u njoj je prva pjesma Pisan svetoga Jurja. Ta je pjesma transkribirana i objavljena poetkom XX. st. Daniele Farlati (1690. 1733.) u djelu Illyricum sacrum (sv. I.-VIII. Venecija, 1751.1819.) navodi da se pokatkad obiavalo prije svete mise u Jurjevoj crkvi u Katel Suurcu recitirati vrlo zbijenom mnotvu s povienog mjesta () ugodnim ritmom hrvatski pisanu povijest o ivotu i muenitvu sv. Juraja, o glasovitoj njegovoj pobjedi u kojoj je ubio zmaja.280 Ta se legenda kod Dalmatinaca skoro od VII. st. obiavala izvoditi svake godine na Dan sv. Jure u njegovim svetitima. Versificirana legenda o sv. Juri koji je kopljem probo zmaja i tako spasio irin grad, pridodana je Kaievu Razgovoru ugodnomu. Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvati i danas kazuju (prozne i stihovane) legende o sv. Juri, meu kojima je i ova: SVETI JURE I ZMAJ NEMILI Oemo li jednu zapjevati, od staroga fakta i zemana. Veseli se Bosno slavna, koja si no na glasu odavna. 5. Eto tebi lijepo proljee, Jurjev danak ie i jo e ti ljepa radost doi, koju e ti Jurjevdan donijeti. Tebi nosi ugodne darove, 10. tiha rosa zeleni livada i jo e ti ljepa radost doi, koju e ti Jurjevdan donijeti. Kod iren grada bjeloga, tu zeleno jezero bijae,
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990, str. 308.-310. 280 Miroslav Palameta, Diljem knjievne batine, Sveuilite u Mostaru, Mostar 1996, str. 13.-14.
279

183

15. tu nemili zmaj prebivae. Od naglosti pram gradu iae, iskakae gradu na bedeme. Pa padaju mrtve na stotine, al od tuge i nevolje one, 20. grad mu dade mita i darove: Na dan ovcu i mladu djevojku, ne gledaju ucviljenu majku. Ako njemu mita ne dadoe, on skakae gradu na bedeme 25. i padaju mrtve na stotine. Sav se iren redom obredio, pa je redak kralju dolazio, da on dade ercu jedinicu, koja tjee biti za kraljicu. 30. Kad se kralj dobro naplakao, lijepo svoju ercu obukao i dao joj irensku gospodu, da je vode preko bila grada. Djevojka je i od sebe lipa, 35. mlaena je i visoka lipa. Kad su bili nasred polja ravna, tu se grozno skupa naplakae, pa gospoda natrag pobjegoe, a djevojku cvile ostavie. 40. Budu Jure, roda vitekoga, to pogubi zmaja ognjenoga. Boju je pomo zazivao: Boja pomo, gizdava djevojko. Ona njemu rukama odgovara: 45. Bje odatle, neznani junae, sad e iza zmaj prodera, iz onog zelenog jezera, pa e t sa mnom proderat zajedno. Govori joj vojvoda Jurko: 50. Mu, ne boj se, gizdava djevojko. I jo joj ree vojvoda Jurko: Oe moju viru virovati, mojim se krstom pokrstiti, ja u tvoga zmaja pogubiti, 184

55. ja u tebe od njeg izbaviti. Oe moju viru virovati i mojim se krstom pokrstiti. Kad su tebi to dala nebesa, kad more initi takva udesa, 60. ja u tvoju viru virovati i tvojim se krstom pokrstiti. Istom oni u rijei bie, zmaj nemili jezero zamuti, u naglosti prema njima ie. 65. A da vidi vojvode Jurke, ne izmie junakoga oda, pa povika Isus i Marija. Bojnim kopljem zmaja ubio, pa je svilen pas otpasao, 70. pa je tude on zmaja svezao. Pojas dade gizdavoj djevojci, ljuta zmaja da vodi u ruci. Kad su preko polja ili, ranjen zmaj zvidi straovito, 75. a Jure vie tanko glasovito: Pokrsti se, o iren kralju i prevari akarona svoga, priznaj kripost Boga istinoga. Vidim Jure tvoje hrabrosti 80. i da ima nebeske kriposti. I krsti se nasrid bila grada i s njim vojske dvadeset iljada. Sve se krsti to u gradu bie i pravom se Bogu poklonie. 85. Kralj ga vodi u svoje dvorove, da mu dadne velike darove. Al mu Jure dara ne htjedoe. Dajem ti prsten s ruke svoje, pristojan je te desnice tvoje. 90. I evo ti draga erca moja, neka bude zarunica tvoja. I evo ti pola kraljevstva moga, mala plaa dostojanstva tvoga. Al mu Jure dara ne htjedoe, 185

95. ve mu Jure vako govorio: Ti obori, sve idole stare, pa sagradi crkve i oltare. A ja iem od mista do mista, propovidat viru Isukrsta. 100. Tere Jure u Perziju ode i on mnoge obrati narode i obrati gospoju kraljicu, Aleksandru rimskom cesaricu 105. i krv proli za svog Isukrsta i podnese vele muke dosta A mi da smo zdravo i veselo, da pjevamo, da se veselimo, sve u strahu Boga velikoga.281 (Majdan kod Mrkonjigrada) Neki toponimi batine ime po sv. Juri. Tako, primjerice, kod Kraljeve Sutjeske (stolnoga mjesta srednjovjekovnih bosanskih kraljeva) nalazi se Jurjevo vrelo; vrh Biokova zove se Sveti Jure i td. U Bosni i Hercegovini sv. Juru (ura) tuju Srbi. Muslimani su posebno tovali sv. Juru. 282 (O sv. Juri bit e jo rijei u ovoj knjizi.) SVETA KATARINA Sveta Katarina Aleksandrijska roena je u 3. st. u Aleksandriji u Egiptu. Potjee iz plemike obitelji koja je kraljevskoga podrijetla. Prema legendi Katarina je prije krtenja u snu vidjela Djevicu Mariju kako u naruju dri dijete Isusa. Djevica je zamolila Isusa da uzme Katarinu za svoju slubenicu, ali je dijete okrenulo glavu rekavi da ona nije dosta lijepa. Katarina je, meutim, na daleko bila poznata po svojoj ljepoti i uenosti. Kad se probudila, pitala se kako bi se svidjela malome Isusu i do krtenja se nije smirila. Nakon krtenja Krist joj se ponovno pokazao u snu, stavio joj prsten na ruku i uzeo je za svoju nebesku zarunicu. Kad se Katarina probudila, vidjela je prsten na svojoj ruci i nosila ga je do kraja ivota.
281

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 321.-324. 282 FTV, 9. IV. 2004. 12,45.

186

U to je vrijeme car Maksimin II. izabrao Aleksandriju za glavni grad svoga dijela carstva. Odluio je iskorijeniti sve krane. Katarina je odluila posjetiti cara i odvratiti ga od njegove odluke. Iznenaeni car pozvao je najuenije filozofe da pobiju vjeru. Katarina ih je zasjenila, te su se obratili na kranstvo. Car je naredio da se filozofi pobiju, a Katarina utamnii. Uzalud je car glau pokuavao na pokornost prisiliti Katarinu. Aneli su joj donosili hranu, a ona je carevu enu s pratnjom obratila na kranstvo. Razjareni car je tada donio smrtnu presudu za sve krane osim Katarine. Zanesen njezinom ljepotom ponudio joj je brak, ali je ona to s gnuanjem odbila. Oajniki je naredio da je sveu izmeu etiri kotaa optoena otricama, te da je tako iskidaju na komade. Meutim, dok se presuda izvravala, snaan je plamen s neba unitio kotae. Tada su Katarini odrubili glavu. U kranskoj ikonografiji sveta Katarina se obino prikazuje s krunom na glavi, koja predstavlja kraljevsko podrijetlo, s palmom koja simbolizira pobjedu te s maem koji simbolizira muenitvo i pobjedu. Mnoge slike prikazuju zaruke sv. Katarine i Krista. U nekim je slikama sv. Katarina s knjigom koja predstavlja njezinu uenost.283 Zapis legende o sv. Katarini potjee iz latininog rukopisa asnih sestara Sv. Marije u Zadru s konca XV. st. Tu su legendu zadarske redovnice u koru recitirale na Dan Sv. Katarine. Versificirane legende o sv. Katarini nalaze se u Korulanskoj pjesmarici (XV. st.) i u Budljanskoj pjesmarici (XVII. st.).284 U kranskoj je tradiciji sveta Katarina zatitnica djevojaka. Poetkom 21. st. mnoge Hrvatice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kazuju lirske pjesme o starokranskoj muenici sv. Katarini kojoj je otac, kralj, rano umro. U Katarinu se zaljubio poganski kralj. Htio je Katarinu dovesti u svoj dvor, ali pod uvjetom da ona napusti Kristovu vjeru. Katarina je radije odabrala smrt i kralj je naredio da joj odrube glavu, a tada: Divianska krv se lila, u rue pritvorila. Rumene su rue cvale,
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990, str. 324-325. 284 Hrvatska knjievnost srednjega vijeka, priredio Vjekoslav tefani i suradnici Biserka Grabar, Anica Nazor i Marija Panteli, PSHK, knj. 1., Zagreb, 1969, str. 274.277.
283

187

cilom svitu mirisale.285 . (Danas u Dalmaciji kazivaice kazuju i stihovane legende o sv. Nikoli Taveliu, sv. Ceciliji i dr.) SVETA KAJA, SVETA BILA Sveta Kaja, sveta bila pa se ne ti udavati, ni za grije poznavati. Seser prosi na sve strane od otalen Irudane. Vidi tute vaik stati neg se moja ena zvati. Volim ode vaik stati neg se tvoja ena zvati. Mene j Gospa zaruila, A Isus mi prsten dava Da ga nosim u raspau. Kad je kralj razumija On je slugan naredija: Ajte, sluge, odetajte I kola naperite, I ustre naotrite, I Kaju na ustre raznesite, I u tavnicu je stavite. Neka tavni devet ravni. Kad se navrilo devet godinica ravni: Ajte, sluge, odetajte One kosti izvadite. Nek se sunca nasunaju I miseca nagledaju. Kad su sluge dole prid tavnicu Sva j tavnica ka danica.
285

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 324.-326.

188

U njoj sidi Kaja ka divica. Misecon se opasala, zvizdon kapu napuljala. Aneli joj svion svitle. Prid njon puna trpezica Kruva pribiloga i mesa debeloga. Kad su tako opazile one natrag usprednile. A, moj kralju, gospodaru, Da ti kaem jedno udo. Kad smo doli prid tavnicu sva tavnica ka danica u njoj Kaja ko divica. Aneli joj svion svitle, A ona bile knjige tije. Misecon se opasala, zvizdon kapu napuljala. Kad je kralj razumija on je slugan naredija: Ajte, sluge, odetajte I vi pe ugrijte Kaju u pe zapreite. Kad to Kaja ou, Kaja Boga zavapija: Boe mili, ako gine tilo moje Nek ne gine dua moja. Al ti pusti tio rosu Da zaladi oganj vatre. Kad joj nita ne mogae U more je uvalie, A oko nje se aneli savijae Na nebesa je odnesoe. Sinu Boji budi valjen Po sve vika. Amen.286 (Zadar)

Zapisala je Katarina Neki, u Zadru 2004. godine. Kazala joj je Marija Brkovi ro. Perkovi, roena 1921. godine. Rkp. FF Split, 2004.

286

189

SVETA KATE, VELEVLASTI Sveta Kate, velevlasti, velevlasti i oblasti, daj i nama svete masti, da se njome namaemo i za grijehe pokajemo. Umri Kati, otac kralj, pogodi je kao malj. Osta Kata sirotica, u matere jedinica, u Isusa zarunica. Isus ju je zaruio, na blag danak u nedilju. Livom rukom prstenova, desnom rukom znamenova. Sveti znamen ar joj daje, a prsten joj srcem sjaje. Kata cvita u milosti, u lipoti i kriposti. Kralj poganski za nju uje, pa slugama poruuje: Brzo na put pourite i ni asa ne kasnite. Kata mora prije zore, do u moje bile dvore. Da mi bile dvore krasi i milinom srdbu gasi. Virne sluge potekoe Katu u dvor dovedoe. Od lipote Kata cvala, bile dvore oarala. Od mudrosti Kata sjala, bile dvore obasjala. Kralj joj tada progovara i pogodbu strogu stvara: 190

Mora Krista ostaviti, da bi mogla slavna biti. Kad ostavi zarunika, cilom dvoru bit e dika. Ako ne e tako biti, ja u tebe pogubiti, tvoju glavu odrubiti, tvoju slavu oblatiti. Na to Kata progovara kralju vako odgovara: Ni za slavu, ni za glavu, neu gazit viru pravu. Radije u mrtva biti, nego Krista ostaviti. Najvea je moja dika, imat Krista zarunika. Kada kralju bie jasno, da e Kata umrit asno, on je dade pogubiti i glavu joj odrubiti. Divianska krv se lila, u rue pritvorila. Rumene su rue cvale, cilom svitu mirisale. Aneli se okupili, u raj Katu tad odnili. Blista Kata, Boja dika. pokraj Krista zarunika. O Isuse budi valjen, po sve vike vikov. Amen.287 (Dragiina kod Gruda)

287

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 324.-326.

191

VLADIMIR I KOSARA Procmili je suanj Vladimire u tamnici krja bugarskoga; cmili teko i nevolja mu je. Zaula ga Kosara divojka, lipa erca kraja bugarskoga. Ona mu je besidila mlada: to ti mi je, moj sunji nevojni? to niz obraz grozne suze roni? Oli ti je stanje dodijalo u tamnici looj kui mojoj? Odgovara suanj Vladimire: Due moja, Kosara divojka, stanje mi je dodijalo teko u tamnici looj kui tvojoj. Jur je ovo devet godinica, nisam vidi mile majke moje, ja se nisam junak oenio; Od tega mi ni na pamet nije, nego sam se majke uelio i mojega dvora bijeloga. Moli babu tvoga velikoga, da me pusti do dvora mojega, a na viru opet u mu doi. Besidi mu Kosara divojka: Spovidi se, moj sunji nevojni, tiho zbori, ponizno govori, rek bi da si roda gosposkoga? Govori joj suanj Vladimire: Ma ja nisam roda gosposkoga, neg sam sinac kraja slovinskoga, a suanj sam starca babe tvoga Samojila, da ga bor ubije! Na boju me viru privario, u tamnicu mene postavio. Kad to ula Kosara divojka, mili Boe, a ti joj je bilo, i eta se babi u kamari, i njemu je tiho besidila: 192

O moj babo, velo dobro moje, svi ti sunji u tamnici cmile, ma najvee suanj Vladimire. Pusti mi ga, babo dobro moje, za mojega draga zarunika! -Vele luda Kosara divojko, ti vazimaj kljue od tamnice, i pusti mi sunja do jednoga ma ne sunja moga Vladimira! - O tako ti, babo dobro moje, ja ti ne u od krajestva nita, neg mi pusti sunja Vladimira za mojega draga virenika! Vie mu se s manjim ne mogae, jer se babi vije o grjavce, on joj dade kljue od tamnice, da puiva sunja Vladimira, a za nje je draga virenika. Ona pojde tamnici na vrata, u tamnicu nogom udarila: Ustani se, suanj Vladimire, i otari grozne suze tvoje, jer te draga zarunica zove! Mui suanj, kako da ne uje. Opet mu je mlada govorila: Ustani se, moj sunji nevojni, i izajdi tamnici na vrata, jer te zove Kosara divojka, lipa erca kraja bugarskoga. Kad izajde tamnici na vrata, hitila ga za bijele ruke, i vodi ga u kamare svoje. Mili Boe, velika ti hvala, tri barbira ona nahodila; jedan brije, a drugi ga strie, a trei mu nojte obriuje. uta mu je do pojasa brada, uti su mu brci do za uho, kraj mu dava ercu jedinicu za njegovu dragu zarunicu. 193

I dava mu po krajestva svoga, pa ga aje dvoru bijelomu, da pozdravi milu majku svoju. 288 (Smokvica, Korula) *** Usmeno-knjievni anrovi se pokatkad preoblikuju. Legendu o kralju Vladimiru fra Andrija Kai Mioi u Razgovoru ugodnomu navodi i u proznom i versificiranom obliku (150 stihova). Navedena lirska pjesma Vladimir i Kosara nalazi se u Hrvatskim narodnim pjesmama, knj. VI. 1914. g. Ta pjesma ima 81 stih, dakle, skoro upola manje od Kaieve pjesme. Stihovane legende o kralju Vladimiru obuhvaaju epizode: usunjenoga Vladimira, susreta s Kosarom, oslobaanje Vladimira i njegovu enidbu s Kosarom. * Viestruke su interferencije usmene i pisane knjievnosti. Usmenu legendu o kralju Vladimiru, dakle, prvi je zapisao pop Dukljanin. Ta je legenda nadahnula Kaia Mioia da narodnim stilom spjeva Pismu od kralja Vladimira. (Nema podataka da li je pjesma o kralju Vladimiru bila u usmenoj komunikaciji prije Kaia.) Vjerojatno je Kaieva pjesma prela u usmenu komunikaciju.289 (O kralju Vladimiru bit e jo rijei u poglavlju Povijesne predaje.)

6. ROMARSKE PJESME
Romarske su vjerske pjesme koje su pjevale skupine hodoasnika. ZACVELA VINSKA JAGODA Zacvela vinska jagoda, prelepa vinska jagoda pred Majkom Bojom Bistrikom. Vesela bodi Maria,
Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995 str. 119-120. 289 Povijest hrvatske knjievnosti, knj. 1, napisale Maja Bokovi Stulli i Divna Zeevi, Liber, Mladost, Zagreb 1978, str. 72.
288

194

veseli tvoji romari, veselo k tebi odiju, vesele dare nosiju. Prelepo drobno iselce, prelepe ute kriece. Mariu mi darujemo z jednom zelenom kiticom: Mariu mi darujemo z lepimi drobnimi iselci; Jezua mi darujemo z lepimi utimi krieci. Ponizite se vse gore kaj bomo vidli Zagorje, Majku Boju Bistriku. Pred njom cvete jagoda s kem se mee sluiju, grena tela napajaju. Vesela bodi Maria Majka Boja Bistrika.290 (Zbelava) U Bosni i Hercegovini nisu zabiljeeni primjeri romarskih pjesama.

Bronzin na kominu
Vidi: Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995, str. 27.
290

195

IZVORI I LITERATURA
1. 2. 3. 100 najveih djela svjetske knjievnosti, VI. izdanje, uredio Antun oljan, Znanje, Zagreb 1972. Bakoti, Petar, Pogled na ideologiju narodne poezije, Split 1961. Bortulin, Andrija, Boi, obiaji u Belom na otoku Cresu. Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XI, sv. 1., urednik dr. D. Borani, Zagreb 1906. Bosanski prijatelj, sv. III. Urednik I. F. Juki, Matica ilirska, Zagreb 1861. Bosansko-hercegovaka knjievna hrestomatija, knjiga II., Narodna knjievnost, dr. Hatida Krnjevi, enana Butorovi, dr. Ljubomir Zukovi, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 1972. Bokovi-Stulli, Maja, Usmeno pjesnitvo u obzorju knjievnosti, MH, Zagreb, 1984. Botica, Stipe, Andrija Kai Mioi, kolska knjiga, Filozofski fakultet Zagreb, Zbornik Kai, Zagreb 2003. Botica, Stipe, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl., Zagreb 1995. Botica, Stipe, Biserno uresje (izbor hrvatske usmene ljubavne poezije), drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje, kolske novine d.o.o Zagreb 1994. Botica, Stipe, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995. Botica, Stipe, Lijepa naa batina (knjievno-antropoloke teme), Sveuilina naklada, Zagreb 1998. Botica, Stipe, Usmene lirske pjesme, SHK, Zagreb 1996. apo-mega, Jasna, Hrvatski uskrsni obiaji, Korizmeno-uskrsni obiaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. stoljea, puka pobonost, zajednica. Golden marketing, Zagreb 1997. ubeli, Tvrtko, Lirske narodne pjesme (Antologija) IV. izdanje, kolska knjiga, Zagreb 1963. ubeli, Tvrtko, Lirske narodne pjesme, V. izdanje, Zagreb 1978. ubeli, Tvrtko, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990. Delorko, Olinko, Istarske narodne pjesme, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb 1960.

4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17.

196

18. Delorko, Olinko, Ljuba Ivanova, Hrvatske starinske narodne pjesme sakupljene u nae dane po Dalmaciji, MH, Split 1969. 19. Delorko, Olinko, Narodne pjesme otoka Hvara (prema zapisima osmorice sabiraa Matice hrvatske u devetnaestom stoljeu), akavski sabor, Split 1976. 20. Delorko, Olinko, Narodne pjesme s otoka Braa, Narodna umjetnost, br. 11.-12., Zagreb 1975. 21. Delorko, Olinko, Narodne pjesme s otoka Zlarin, Narodna umjetnost, br. 17., Zagreb 1980. 22. Delorko, Olinko, Otimanja zaboravu (Dojmovi, Sjeanja, Osvrti), MH, Zagreb 1988. 23. Delorko, Olinko, Zanemareno blago, MH, Zagreb 1979. 24. Delorko, Olinko, Zlatna jabuka, Hrvatske narodne balade i romance, II. knjiga, Zora, Zagreb 1956. 25. Dr. urmin, uro, Povijest knjievnosti hrvatske i srpske, Zagreb 1908. 26. Dragi, Marko, Drvo badnjak u kranskoj tradicijskoj kulturi, Crkva u svijetu br. 1 (1-196), Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2008, str. 67-91. 27. Dragi, Marko, Apotropejski obredi, obiaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi, Croatica et Slavica Iadertina, br. 3, Sveuilite u Zadru, Odjel za kroatistiku i slavistiku, Zadar 2007, str. 369-390. 28. Dragi, Marko, Ladarice, kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. Hercegovina, godinjak za kulturno i povijesno naslijee br. 21, Mostar 2007, str. 275-296. 29. Dragi, Marko Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji, Crkva u svijetu br. 1 (1-192), Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2007, str. 96-117. 30. Dragi, Marko, Dua tilu besidila (hrvatske puke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine), Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda 1997. 31. Dragi, Marko, Tuj tunja tu jabuka (Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame), Mala nakladna kua Sveti Jure, Baka Voda 1995. 32. Dragi, Marko, Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4. Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006. 33. Erlangenski rukopis (Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama), priredili Radoslav Medenica i Dobrilo Aranitovi, Univerzitetska rije, Niki 1987. 197

34. Frange, Ivo, Povijest hrvatske knjievnosti, MH, Zagreb Ljubljana 1987. 35. Gavazzi, Milovan Godinu dana hrvatskih narodnih obiaja. III izdanje, Hrvatski sabor kulture, Zagreb 1991. 36. Glazier, Michael; Helwing, K. Monika Suvremena katolika enciklopedija, A E. Slobodna Dalmacija, Split 2005. 37. Gluhak, Alemko, Hrvatski etimoloki rjenik. August Cesarec, Zagreb 1993. 38. Grgec, Petar Hrvatske narodne pjesme. Hrvatska dravna tiskara, Zagreb 1943. Genette, Gerard, Fikcija i dikcija, s francuskoga preveo Goran Rukavina, Ceres, Zagreb 2002. 39. Grgec, Petar, Razvoj hrvatskog narodnog pjesnitva, Zagreb 1944. 40. Gurevi, Aron, Problemi narodne kulture u srednjem veku, s ruskog prevela Lidija Subotin, Grafos, Beograd 1987. 41. Havelock, Eric A., Muza ui pisati, Razmiljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas, AGM, Zagreb 2003. 42. Heffler, Ferdo, Krisnice i Zeleni Jure u karlovakoj okolici u XIX stoljeu. Narodna starina, 26. X. knjiga, 2. broj, vlasnik, glavni i odgovorni urednik Dr. Josip Matasovi, Zagreb 1931, str. 278-280. 43. Hrvatski obiaji, Zbornik studentskih radova, priredili doc. dr. sc. Vanda Babi i mr. sc. Josip Mileti, Odjel za kroatistiku i slavistiku, Sveuilita u Zadru, Zadar 2006. 44. Hrvatska knjievnost srednjega vijeka, priredio Vjekoslav tefani i suradnici Biserka Grabar, Anica Nazor i Marija Panteli, PSHK, knj. 1., Zagreb 1969. 45. Hrvatske narodne balade i romance, uredio Olinko Delorko, Zora, Zagreb 1951. 46. Hrvatske narodne pjesme, knjiga peta, (enske pjesme), sveska prva, (romance i balade), uredio dr. Nikola Andri, MH, Zagreb 1909. 47. Hrvatske narodne pjesme, Knjiga esta, Odio drugi, enske pjesme, Sveska druga, (Prialice i lakrdije), uredio dr. Nikola Andri, MH, Zagreb 1914. 48. Hrvatske narodne pjesme, knjiga prva, priredio Stipe Botica, Knjievni krug Split, Split 2007. 49. Hrvatske narodne pjesme, knjiga druga, priredio Stipe Botica, Knjievni krug Split, Split 2008. 50. Ili Oriovanin, Luka, Narodni slavonski obiaj, Zagreb 1846. 51. Jakar hrvatske narodne jake iz Gradia, sabrao Martin Meri, redakcija i komentari Vinko ganec, Novinsko-izdavako i tamparsko poduzee akovec 1964. 198

52. Jeli, Dubravko, Povijest hrvatske knjievnosti, (drugo znatno proireno izdanje), Naklada P. I. P. Pavii, Zagreb 2004. 53. Junake narodne pjesme (hrvatske i srpske), priredio dr. Milan Straek, Izdanje hrvatskih srednjokolskih profesora, Zagreb 1925. 54. Kajmakovi, Radmila, Maskirani ophodi. Glasnik zemaljskog muzeja, Etnologija, NS, SV. XV-XVI. Sarajevo 1961, str. 229-231. 55. Kajmakovi, Radmila, Narodni obiaji stanovnitva Litice. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Etnologija, NS, sv. XXIV/XXV, Sarajevo 1969/1970, str. 299-318. 56. Karadi, Stef. Vuk, Srpski rjenik, istumaen njemakijem i latinskijem rijeima. Be u tampariji jermenskoga namastira. 1852. 57. Karaman, Dujam Sreko, Marjanska vila ili Zbirka narodnih pjesama sakupljenih u Spljetu, Split 1889. 58. Kai, Bartol ivot Gospodina naega Isukrsta, u: Zbornik proze XVI. i XVII. stoljea, priredio Jaka Ravli, PSHK, knjiga 11, Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. 59. Klai, Bratoljub, Rjenik stranih rijei. Nakladni zavod MH, Zagreb 1980. 60. Kekez, Josip, Bugarice, III. izdanje, Organizator, Zagreb,1996. 61. Kekez, Josip, Usmena knjievnost, u: kreb Stama Uvod u knjievnost, IV. poboljano izdanje, Globus, Zagreb 1986. 62. Kolo (Almanah), Zagreb, od 1842. do 1953. knj. I.-IX. 63. Kombol Novak, Hrvatska knjievnost do narodnog preporoda, kolska knjiga, Zagreb 1996. 64. Kombol, Mihovil, Povijest hrvatske knjievnosti do preporoda, MH, Zagreb 1945. 65. Komulovi, Aleksandar Zrcalo od ispovijest, (1704), Razmiljanja od Muke Gospodinove poglavlje XII, u: Zbornik proze XVI. i XVII. stoljea, priredio Jaka Ravli, PSHK, knjiga 11, Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. 66. Kouti Brozovi, Nevenka, itanka iz stranih knjievnosti 1., kolska knjiga, Zagreb 1996. 67. Kouti-Brozovi, Nevenka, itanka iz stranih knjievnosti 2., V. neizmjenjeno izdanje, kolska knjiga, Zagreb 1977. 68. Krnjevi, Hatida, Antologija narodnih balada, Srpska knjievna zadruga, Beograd 1978. 69. Kuba, Ludvik, Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo 1984.

199

70. Kulii, piro, Znaaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pruavanju stare slovenske religije. Godinjak. Knjiga XI, Centar ZA balkanoloka ispitivanja, knjiga 9, Sarajevo, 1973, str. 109-184. 71. Kulii, piro, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraivanja posebno balkanolokih. Sarajevo 1979. 72. Lahner, Juraj, Hrvatske narodne pobone pjesme, Jeronimska knjinica, knj. 23. i 25., Zagreb 1926. 73. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia. Uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990. 74. Lozica, Ivan, Poganska batina. Golden marketing, Zagreb 2002. 75. Lozica, Ivan, Folklorno kazalite. MH, Zagreb 1996. 76. Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, kolska knjiga, Zagreb 2000. 77. Macan, M. Tomislav, aranje i gatanje. Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena. Knjiga XXIX, sv. 1, urednik dr. D. Borani. JAZU, Zagreb 1932, str. 224-234. 78. Marjanovi, Stanislav, Katani, Matija Petar izbor iz djela. Erasmus naklada, Zagreb 2004. 79. Maurani, Stjepan, Hrvatske narodne pjesme, III. izdanje, Crikvenica 1907. 80. Medini, Milorad, Povijest hrvatske knjievnosti u Dalmaciji i Dubrovniku, knj. 1, MH, Zagreb 1902. 81. Mijatovi, Anelko, Gange, III. izdanje, Duvno 1973. 82. Mikac, Jakov, Godinji obiaji (Brest u Istri). Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena. Knjiga XXIX, sv. 1, urednik dr. D. Borani. JAZU, Zagreb 1933, str. 215-223. 83. Milanovi, Boo, Hrvatska istarska pjesmarica, Drutvo Sv. Mohora za Istru, Gorica 1925. 84. Molitvice (nabone pjesme u selu Kijevu) Ante Juri Arambai, upni ured Kijevo, Zagreb 2001. 85. Narodna knjievnost (izbor studija i lanaka o narodnoj knjievnosti), priredili dr. enana Buturovi i dr. Vlajko Palavestra, Svjetlost, Sarajevo 1974. 86. Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, PSHK, knjiga 23, Zora, MH, Zagreb, 1963. 87. Narodne pjesme (O 1000-godinjici kraljevstva hrvatskog 925.1925.), II. lirske, Zagreb 1926. 88. Narodne pjesme srpsko-hrvatske, pripremio Branko Vodnik, IV. izdanje, Zagreb, 1924. 200

89. Narodne satirino-zanimiljive Podrugaice, Skupio ih po Boki Kotorskoj, Crnoj Gori, Dalmaciji a najvie po Hercegovini, Vuk vitez Vrevi, II. izdanje, Dubrovnik 1888. 90. Neven (asopis), u Zagrebu i na Rijeci, od 1852. do 1858. 91. Oberki, Janko Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta, Marjan tisak, Split 2005. 92. Orbini, Mavro Kraljevstvo Slavena, (priredio Franjo anjek), Zagreb 1999. 93. Palameta, Miroslav, Diljem knjievne batine, Sveuilite u Mostaru, Mostar, 1996. 94. Peri-Polonijo, Tanja, um umi, grm grmi, Izbor iz usmene poezije, kolska knjiga, Zagreb 1986. 95. Peri-Polonijo, Tanja, Tanahna galija, Knjievni krug Split, Split 1996. 96. Petre, Fran, Izvori europske knjievnosti, u: Uvod u knjievnost (urednici Fran Petre i Zdenko kreb), Znanje, Zagreb 1961. 97. Pilar, Ivo, O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaenju. Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XXVIII, sv. 1, urednik dr. D. Borani. Nadbiskupska tiskara Zagreb, Zagreb 1931, str. 1-86. 98. Povijest hrvatske knjievnosti, knj. 1, napisale Maja Bokovi Stulli i Divna Zeevi, Liber, Mladost, Zagreb 1978. 99. Rihtman-Augutin, Dunja, Knjiga o Boiu, Boi i boini obiaji u hrvatskoj narodnoj kulturi. Golden marketing, Zagreb 1995. 100. Rodi, Milivoj, Ogledi iz usmene knjievnosti, Univerzal, Tuzla 1991. 101. Rudan, Ive, Hrvatske narodne pjesme Istre i Kvarnerskih otoka, Istra kroz stoljea, knj. 21., Pula-Rijeka 1983. 102. Sova, Matej, Pregled narodne knjievnosti s primjerima i teorijom, kolska knjiga, Zagreb 1955. 103. Suton, Jerko, Vjerski ivot i obiaji Zapadne Hercegovine, Mostar 1968. (Umnoen rukopis. Primjerak se nalazi u Franjevakoj knjinici Mostar, inv. br. 3912, sign. 39.) 104. Suvremena katolika enciklopedija, A E, priredili Michael Glazier i Monika K. Helwing, Slobodna Dalmacija, Split 2005. 105. enoa, August, Antologija pjesnitva hrvatskoga i srbskoga narodnoga i umjetnoga sa uvodom o poetici, Zagreb1876.

201

106. Tomaevi, fra Luka, Izmeu zemlje i neba, (Vjera i moral u ivotu krana Sinjske krajine u 18. stoljeu) Knjinica Gospa Sinjska knjiga br. 6, Sinj 2000. 107. Topi, fra Mato Ramske starine, Franjevaki samostan Rama it, Svjetlo rijei Sarajevo, Rama Sarajevo 2005. 108. Topi, fra Mato, Rama i Ramljaci u zaviaju i iseljenitvu, Knjiga prva, Gornja Rama, Franjevaki samostan Rama it, it 2007. 109. Tordinac, Nikola, Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne, II. izdanje, Vukovar 1883. 110. Ujevi, Mate, Hrvatska narodna pjesmarica, Zagreb 1938. 111. Vii, Marko, Knjievnost drevnog Bliskog istoka, Naprijed, Zagreb 1993. 112. Zbirka narodnih popievaka (iz Dalmacije), sakupio ih, zapisao napjev i tekst Vladoje Bersa, HAZU, Zagreb 1944. 113. Zeevi, Slobodan, Elementi nae mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973. 114. Zima, Luka, Figure u naem narodnom pjesnitvu. Globus, Zagreb 1988. 115. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb, 1972. 116. enet, erar, Figure, odabrala i prevela Mirjana Mioinovi, Beograd 1985. 117. ganec, Vinko, Hrvatske narodne pjesme kajkavske, MH, Zagreb 1950. 118. ganec, Vinko, Hrvatske puke popijevke iz Meimurja, Zbornik jugoslavenskih pukih popjevaka, knj. I., JAZU, Zagreb 1924. *** 1. Rkp. FF Split, (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu knjievnost, Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Splitu) 2. Rkp. FF Mostar, (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu knjievnost, Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Mostaru) 3. Vl. rkp. (Vlastita rukopisna zbirka.) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene knjievnosti.

202

(Oznaka D znai diplomski rad, oznaka E znai da je rukopis u elektronikom obliku. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.) 1. http://www.lado.hr/lado.htm 2. http//www.marusevac.hr/kultura-obicaji.htm

203

II. EPSKA POEZIJA

SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA

Epska pjesma epskom tehnikom pripovijeda ili opisuje sudbonosne pojave, dogaaje i osobe. Usmena epska poezija razvijala se (s oscilacijama) od najstarijih civilizacija do danas. to su epske pjesme starije, u njima je jae izraen mitski svijet. U hrvatskoj se usmenoj epici od konca 15. st. najvie pjeva o znamenitim junacima i sudbonosnim povijesnim dogaajima. Odnos usmene epike i zbilje je objektivan. U usmenoj se epici zrcali ivot ljudi, naroda i ovjeanstva. Korijeni sumerske knjievnosti seu u 2600. g. prije Krista. Procvat je te knjievnosti bio od 2000. do 1800. g. prije Krista. Drevni su Sumerani, Babilonci i Asirci u epskim pjesmama opjevali svoje junake boanskoga ili ljudskoga podrijetla, stvorivi tako nacionalne epove: Enmerkar i gospodar Arate, Gilgame i Agga od Kia, Ep o boginji Aguaji, Ep o bogu Erri, kao i mitske epove: Lahar i Anan, Postanje i posveenje trnokopa, Enkidu i donji svijet, Ep o stvaranju svijeta, Poema o potopu i druge.1 Najznaajniji je sumeranski Ep o Gilgameu (oko 1700. g. pr. Kr.). (Neki povjesniari knjievnosti pripisuju taj ep Babiloncima i Asircima, datirajui ga u XX. ili XVIII. st. prije Krista, dakle, u vrijeme procvata sumeranske civilizacije.) Ep o Gilgameu je zapisan na dvanaest ploa, a pronaen je u biblioteci asirskog cara Asurbanipala (668.-630. g.). U prvom dijelu (1.-7. ploa) ep govori o prijateljevanju sumersko-babilonsko-asirskoga kralja Gilgamea i Enkidua, ovjeka iznimne snage koji je odrastao meu divljim ivotinjama u prirodi. Drugi dio epa (8.-12. ploa) pripovijeda o Gilgameovoj tuzi i strahu od smrti nakon Enkiduove smrti. Ep o Gilgameu sadri motive koji se nalaze u Bibliji (ovjek napravljen od gline, zmija koja je ukrala besmrtnost, ovjek pretvoren u prah, opi potop, silazak u podzemlje pakao i dr.).2 Poetci staroegipatske knjievnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. Procvat je te knjievnosti bio od 2300. do 2100. g. prije Krista, a njezin vrhunac bio je za vrijeme Osamnaeste i Devetnaeste dinastije (1567.-1200. g.).
Marko Vii, Knjievnost drevnog Bliskog istoka, Naprijed, Zagreb 1993, str. 5.-6. Nevenka Kouti Brozovi, itanka iz stranih knjievnosti 1, kolska knjiga, Zagreb 1996, str. 10.
2 1

205

Mezopotamska epska poezija pripovijeda o ureenju Zemlje i utemeljenju civiliziranog ivota na njoj emu su posveeni mitovi En-lil i Nin-lil; Pothvati i djela boga Ninurte; En-Ki i Sumer i dr. Mezopotamci su u epskim pjesmama opjevali svoje mitsko vienje zagrobnoga ivota. Takav je mit o bogovima donjeg svijeta nazvan Nergal i Ere-ki-gal.3 Staroegipatske epske pjesme spjevane su u ast najboljih vladara i njihovih podviga. Takve su, primjerice: Pobjednika pjesma faraona Tutmesa (Tutmozisa) Treeg iz 15. st., kao i pobjednika pjesma Bitka kod Kadea (13. st.) koju neki egiptolozi smatraju egipatskim nacionalnim epom.4 *** U nekim sumersko-akadskim, staroegipatskim i mezopotamskim himnama epskom su naracijom opjevani vladari i njihove pobjede. Antika grka knjievnost poinje s glasovitim epovima Ilijada i Odiseja koji se pripisuju Homeru (oko 800. g. pr. Kr.). Uzalud homerolozi od konca XVIII. st. pokuavaju rasvijetliti trilemu oko nastanka Ilijade (15 696 heksametara) i Odiseje (12 110 heksametara). Po jednima je slijepac Demodok kaziva tih epova, po drugima ih je Homer napisao (zapisao), a po treima su bila dva Homera od kojih je jedan zapoeo, a drugi zavrio epove. Ilijada i Odiseja pjevaju o trojanskom ratu iz XII. st. pr. Krista. Uz pomo epigrafije ustvreno je da je grko drutvo Homerova doba bilo potpuno usmeno.5 U duhu usmene klasine epske poezije nastala je Enejida Publija Vergilija Marona (70.-19. pr. Kr.). Enejida je junaki nacionalni ep Rimljana. Eneja je pobjegao iz unitene Troje, silazio je u podzemlje, bio je preodreen da osnuje rimsku dravu. Susreo se s Didonom, kraljicom Kartage; naputa je, a ona prokune njega i njegove potomke i ubije se. Eneja se iskrca na uu Tibera i ondje se zaljubi u kraljevu ker Laviniju. Boica Junona je neprijateljica Trojanaca, dakle, i Eneje te nagovori Turna, biveg Lavinijina udvaraa da se tomu usprotivi. Eneja u pripremljenoj bitci ubije Turna i zasnuje grad nazvavi ga prema supruzi

Marko Vii, nav. dj., str. 6. Isto, str. 6. 5 Eric A. Havelock, Muza ui pisati, Razmiljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas, AGM, Zagreb 2003., str. 40.
4

206

Laviniji. Vladao je tri godine, a nakon Enejine smrti njegovi potomci odsele u Albu Longu gdje se rodie Romul i Rem, osnivai Rima.6 U svetoj staroindijskoj knjizi Veda (Usmeno znanje, XVI.-VI. st. prije Krista) nalaze se i epske pjesme. Staroindijski ep Mahbhrata (IV. st. pr. Kr. IV. st. po. Kr.) obuhvaa preko 200 000 stihova u 18 knjiga i najopsenije je djelo u svjetskoj knjievnosti. Po predaji, Mahabharata se pripisuje slijepcu Vjasu (Vys), zajednikom predku obiju vladarskih kua u zapadnoindijskom plemenu Bharata.7 Ep pripovijeda o ratu meu Bharatama. U Mahabharati je mnogo umetnutih epova meu kojima se istie Pjesma o kralju Nalu koja se nalazi u treoj knjizi a obuhvaa 26 pjevanja ispjevanih u esnaesterakim dvostihovima.8 Ramajana (IV. st. pr. Kr. II. st. po. Kr.) drugi je znameniti indijski ep. U 48 000 stihova opjevani su doivljaji idealiziranog kraljevskog para Rame i Site. Predaja Ramajanu (Ramin udes) pripisuje Valmikiju. Ep je bajkovit i basnovit. Rama je pobijedio uz pomo majmunskog kralja; u poetku je opisan kao ljudski junak; reinkarniran je u boga Vinu9 itd. Ostatci starohebrejskih junakih pjesama nalaze se u Bibliji (XIII. st. pr. Kr. I. st. po. Kr.), npr. u prii o Davidu i Golijatu (Prva knjiga Samuelova, gl. 17.), u Deborinoj pjesmi (Knjiga o sucima, gl. 5.) u prii o Samsonu (Knjiga o sucima, gl. 13.-16.)10 i dr.11 i king (Knjiga pjesama, 1300.-500. pr. Kr.) najstariji je zbornik usmenih kineskih pjesama koji sadri 305 preteito lirskih pjesama, ali ima i mitsko-povijesnih epova kao i duih moralno-refleksivnih pjesama. Najznaajniji su srednjovjekovni epovi: Beowulf, Edda, Walter snane ruke, Pjesan o Rolandu, Pjesan o Cidu, Slovo o vojni Igorevoj i Pjesan o Nibelunzima. Beowulf je staroengleski junaki ep koji vjerojatno potjee iz VIII. st. a obrauje anglosaksonsku predaju o gotskom junaku Beowulfu iz VI.
6

Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti (kratak pregled), Golden marketing, Zagreb 2003., str. 87.-88. 7 Nevenka Kouti Brozovi, nav. dj., str. 56. 8 Isto, str. 56. 9 Milivoj Solar, nav. dj. str. 47.-48. 10 Vladimir Vratovi, i Mate Zori, Epika i epske pjesme, u: Uvod u knjievnost (uredili Fran Petre i Zdenko kreb), Znanje, Zagreb 1961., str. 412. 11 Vidi: Stipe Botica, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl., Zagreb 1995., str. 95.-106.

207

st. Radnja epa odvija se u Danskoj i junoj vedskoj, a pripovijeda o surovom ivotu germanskih plemena. Edda (IX.-XIII. st.) je zajedniki naslov za dva staroislandska zbornika pjesama. Starija Edda sadri nordijske junake i mitske epske pjesme koje su nastale od IX. do XIII. st. u Norvekoj i Islandu, a obrauju nibelunske predaje koje e u XII. st. biti u starogermanskoj Pjesmi o Nibelunzima. Mlaa Edda je prozni prirunik nordijske mitologije i poetike ().12 Iz X. st. potjee germanska junaka pjesma Walter snane ruke. Najpoznatija starofrancuska junaka epopeja je Pjesan o Rolandu (XII. st.) koja u 4 000 stihova kazuje o napadu Baska na vojsku Karla Velikoga koji se 778. g. vraao iz panjolske. Roland je carev neak i simbol je srednjovjekovnoga vitetva. Epska Pjesma o Cidu (oko 1140.) je najstarije knjievno djelo na panjolskom jeziku. Ep je podijeljen u tri dijela i sadri 3 730 stihova koji pripovijedaju o junaku zvanom Cid (oko 1040.-1099.) koji je bio hrabar ali prevrtljiv feudalac. Narodna ga je tradicija idealizirala i od njega stvorila savrenog kranskog viteza.13 Neki povjesniari knjievnosti Pjesmu o Cidu pripisuju nepoznatom kastiljanskom pjesniku. Ep je nadahnuo mnoge knjievnike meu kojima je i Pierre Corneille (1606.-1684.) koji je 1636. g. napisao tragikomediju Cid. Staroruski ep Slovo o vojni Igorevoj (kraj XII. st.) kazuje o neuspjelom pohodu novgorodsko-severskog kneza Igora na Polovce (1185.). Neki povjesniari knjievnosti taj ep smatraju najstarijim spomenikom ruske pisane knjievnosti. Finski svojevrsni nacionali ep Kalevala (nastao preteito u XII. st.) u 50 pjevanja s 23 000 osmeraca pjeva o borbama Finaca s Laponcima. Ep pripovijeda o ivotu, obiajima, mitologiji i pretkranskom vjerovanju Finaca. (Neki povjesniari knjievnosti smatraju da je Kalevala zbornik finskih usmenih pjesama.) Njemaki nacionali ep Pjesma o Nibelunzima (oko 1200.) obrauje mitsku i povijesnu tematiku germanskog plemena Burgunda. Ep je komponiran od 39 pjevanja pisanih parno rimovanim katrenima. (I taj ep neki povjesniari knjievnosti pripisuju pisanoj knjievnosti.) Snaan je utjecaj usmene epike na epove: Bijesni Orlando (1516., 1532.) Lodovica Ariosta (1474.-1533.), Osloboeni Jerusalem (1575.)
12 13

Nevenka Kouti Brozovi, nav. dj., str. 214. Isto, str. 218.

208

Torquata Tassa (1544.-1595.), Luzitanci (1572.) Luisa Vaza de Camoesa (1524.-1580.) i dr. Usmena je knjievnost doivjela svoj procvat u vrijeme romantizma. Tada su europski knjievnici traili uzore u usmenoj knjievnosti, a ne u antikoj grkoj i rimskoj knjievnosti kao do tada. Romantiari su usmenu poeziju smatrali najboljim odrazom narodne due. Zanimanju za usmenu poeziju znatno je doprinio kotski pisac James Macpherson (1736.-1796.) svojim epovima Fingal (1762.) i Temora (1763.). Macpherson te epove pripisuje keltskom narodnom slijepom pjevau Ossianu koji je bio Fingalov sin. Te su pjesme s oduevljenjem primljene u Engleskoj i Europi. Njemaki pjesnik Klopstock grau za svoje drame uzima iz germanske usmene epske poezije. Njemaki je znanstvenik F. A. Wolf 1795. g. u Predgovoru k Homeru ustvrdio da su Ilijada i Odiseja zbirke usmenih pjesama.14

HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU

Vatroslav Jagi je ustvrdio da je Kronika dukljanska nastala na narodnoj poeziji.15 Ostatci srednjovjekovne usmene epske poezije opaaju se u natpisima na stecima. Versificirana legenda o sv. Juri ima elemente epske poezije.16 (O toj pjesmi bilo je rijei u poglavlju o usmenoj lirici.) Ivan Gunduli (Dubrovnik, 1589. Dubrovnik, 1638.) u svojim djelima esto spominje bugarkinje. Isto ine i mnogi drugi. Spomenimo, primjerice, Silvija Strahimira Kranjevia (Senj, 1865. Sarajevo, 1908.) koji je svoje prvo djelo naslovio Bugarkinje (Senj, 1885.). Znaajnije podatke o hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji 1531. g. navodi Slovenac Benedikt Kuripei u svom, putopisu Itinerarium. B. Kuripei je zapisao da Hrvati u Bosni i Hercegovini mnogo pjevaju o

Junake narodne pjesme (hrvatske i srpske), priredio dr. Milan Straek, Izdanje drutva srednjokolskih profesora, Zagreb 1925., str. V. 15 Vatroslav Jagi, Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srbskoga, knjiga prva, Staro doba, Zagreb 1867., str. 113. 16 Usp. Usmene epske pjesme I., priredio Davor Duki, SHK, MH, Zagreb 2004., str. 14.-15.

14

209

junacima: Radosavu Pavloviu, Malkoiu i Milou Obiliu (Kobiliu, Kobiloviu). U izvjeu grada Splita mletakom senatu 1547. g. spominje se da je neki slijepac u Splitu pjevao pjesme o Marku Kraljeviu a narod ga je pratio. Hanibal Luci u svojoj drami Robinji (koja je izvedena vjerojatno prije 1530.) pie kako narod pjeva o banu Dereninu, vojvodi Janku i Vuku despotu. Nastanak te pjesme datira se u XV. st., a David Bogdanovi navodi da je u usmenoj komunikaciji bila tridesetih godina XX. st.17 Oko 1720. godine u okolici Poege nastao je Erlangenski rukopis koji sadri 217 uglavnom lirskih i epskih pjesama. Zbirku je otkrio Nijemac Gerhard Gesemann u njemakom gradu Erlangenu. Filolog uro de Matei Matijaevi (Dubrovnik, 1670. Rim, 1728.) sakupljao je usmenu poeziju. Njegov rad nastavili su Josip Betondi (Suurad, otok ipan, Dubrovnik, 1764.), Ivan Matijaevi i dr. Rezultat njihova rada je zbirka Popijevke slovinske skupljene 1758. u Dubrovniku koje sadre 38 bugarica i 46 drugih uglavnom deseterakih pjesama.18 Neizmjeran je doprinos usmenoj epskoj poeziji dao fra Andrija Kai Mioi (Brist kraj Makarske, 1704. Zaostrog, 1760.) napisavi svoj Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756., 1759.) u stilu usmene poezije. Neki smatraju da su Kaieve: Pisma od vojvode Janka, Pisma od Sekule i Pisma od grada Zadvarja izvorne usmene epske pjesme. Matija Antun Reljkovi (Svinjar, danas Davor, 1732. Vinkovci, 1798.) svoje djelo Satir iliti divji ovik (1762.) pisao je narodnim desetercem; zapisao je usmenu pjesmu Jakii kuaju ljube. Reljkovi je, kao prosvjetitelj, zamjerao narodu to je pjevao o osmanskom vazalu Marku Kraljeviu. Izniman je doprinos hrvatskoj tradicijskoj kulturi fra Matije Petra Katania (Valpovo, 1750. Budim, 1825.). Nezaobilazan je rad Julija Bajmontija (Split, 1744. Split, 1800.) koji se bavio prouavanjem Morlaka i pomagao je Albertu Fortisu (1741.-1803.) pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. Dragocjen je, dakle, Fortisov Put po Dalmaciji (1774.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovria (Sinj, oko 1754. ? 1777.).
Izabrane narodne pjesme, hrvatske i srpske, priredio dr. David Bogdanovi, Zagreb 1930., str. 4. 18 Usmene epske pjesme, priredio Davor Duki, SHK, MH, Zagreb 2004., str. 35.
17

210

Koncem XVIII. st. nastao je Poeki zbornik (Kraljeviev 1796. i Babukiev 1798.) u kojem se nalaze i epske pjesme. O Okrunici zagrebakoga biskupa Maksimilijana Vrhovca kao i Pozivu Matice hrvatske ve je bilo rijei u poglavlju Usmene lirske pjesme. U Makarskom primorju epsku poeziju i balade zapisivali su: Ante Franjin Alaevi te njegovi sinovi Frane i Jerko, i unuk Miroslav. U Danici ilirskoj 1836. g. tiskano je desetak zapisa usmene epske poezije. Intenzivnije zapisivanje epske poezije zapoinje polovicom 19. st. U Zori dalmatinskoj 1845. i 1846. g. objavljeno je vie usmenih epskih pjesama koje su zapisivali Hvaranin ime Ljubi i dr. U Narodnim slavonskim obiajima (1846.) Luke Ilia Oriovanina (Oriovac, 1817. Novska, 1878.) ima 13 epskih (junakih) pjesama. I u preteito lirskoj zbirci Pesme Ivana Kukuljevia Sakcinskog (Varadin, 1816. Puhakovec, Hrvatsko zagorje, 1889.) ima nekoliko epskih pjesama. Polovicom XIX. st. u Bosni i Hercegovini su usmene pjesme prikupljali fra Ivan Franjo Juki (Banja Luka, 1818. Be, 1857.), fra Grgo Marti (Rastovaa kod Posuja, 1822. Kreevo, 1905.) i fra Marijan unji (Buii kraj Travnika, 1798. Be, 1860.) te ih objavljivali u Kolu i Bosanskom prijatelju. Godinu dana nakon smrti I. F. Jukia objavljena je zbirka epskih usmenih pjesama Narodne pjesme bosanske i hercegovake koje su prikupili I. F. Juki i G. Marti. O don Mihovilu Pavlinoviu, Andru Muratu, Vinku Palunku i Antunu Radiu ve je bilo rijei u prethodnom poglavlju. Godine 1867. osnovana je u Zagrebu Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti te su u njezinim publikacijama objavljivali ugledni znanstvenici: Vatroslav Jagi, Franjo Raki, Tomo Mareti, Stjepan Banovi i dr. Taj asopis ima golem znaaj za ouvanje i promicanje hrvatske usmene knjievnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) i dr. *** Najvei su hrvatski pjesnici XIX. st. svoju epsku poeziju pisali po uzoru na usmenu epiku. Spomenimo Mirka Bogovia, Ivana Maurania, Augusta enou, Luku Botia, Josipa Eugena Tomia, Grgu Martia (Ljubomira Hercegovca), Silvija Strahimira Kranjevia itd. O Nikoli Andriu i Petru Grgecu takoer je bilo rijei u prethodnom poglavlju ove knjige.U rujnu 1912. g. Stjepan Banovi je u zaostrokom Brdu od Mate Banovia Trlia zapisao najdulju hrvatsku usmenu epsku pjesmu (1635 stihova) Kako je Ilija Primorac postrijeljao enine prosce. U oujku 1999. g. Petar Gudelj je tu pjesmu nadahnuto 211

popratio predgovorom i u reprezentativnom izdanju objavio naslovivi je Hrvatska Odiseja. Branko Vodnik (Drechsler) (Varadin, 1879. Zagreb, 1926.) u Zagrebu je 1924. g. priredio Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) IV. izdanje I. dio junake pjesme. Junake narodne pjesme (hrvatske i srpske) priredio je dr. Milan Straek, a objavilo je 1925. g. u Zagrebu Drutvo hrvatskih srednjokolskih profesora. Povodom tisuite godinjice kraljevstva Hrvatske u Zagrebu su 1926. g. otisnute Narodne pjesme (herojske) koje sadre 48 usmenih epskih pjesama. Nepotpisani je prireiva uvrstio najvie pjesama o Marku Kraljeviu. Povjesniar knjievnosti David Bogdanovi (Brod na Savi, 1869. Zagreb, 1944.) priredio je Izabrane narodne pjesme hrvatske i srpske koje je 1930. g. u Zagrebu objelodanila Knjiara Kraljevskog sveuilita Jugoslavenske akademije. Meu najveim terenskim istraivaima hrvatske i srpske usmene epike je profesor prakog sveuilita, Slovenac Matija Murko, koji je od 1909. do 1932. g. vie puta boravio u sredinjoj Hrvatskoj i Dalmaciji i fonografski snimao epske pjesme. Taj je rad rezultirao dvotomnim djelom Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (1951. g.). Njegov su rad nastavili Millman Parry i Albert Bates Lord. Golem je doprinos zapisivaa Stjepana Gria (Sinj Podvaro, 1879. Raduni, Zlopolje kod Mua, 1932.) i Silvestra Kutlee kao i kazivaa Boe Domnjaka (Potravlje kod Sinja, 1844. Potravlje, 1922.). Od njega je S. Gri zapisao tridesetak tisua stihova i nekoliko pria. Najvanija izdanja usmenih epskih pjesama u drugoj polovici 20. st. objavila je Matica hrvatska u edicijama Pet stoljea hrvatske knjievnosti i Stoljea hrvatske knjievnosti. (Uz MH i Zora je nakladnica za PSHK.) Olinko Delorko (Split, 1910. Zagreb, 2000.) u PSHK knj. 24. priredio je 1964. g. Narodne epske pjesme I. Maja Bokovi Stulli je iste godine i u istoj ediciji (knj. 25.) priredila Narodne epske pjesme II. Anelko Mijatovi je 1969. g. u Zagrebu priredio Narodne pjesme o Mijatu Tomiu. Godine 1975. u Zagrebu su objavljenje Narodne pjesme iz Hercegovine i duvanjsko-livanjskog kraja koje je priredio Anelko Mijatovi. Knjievni krug u Splitu je objavio je 1990. g. Epske pjesme Boe Domnjaka prireivaa Ivana Mimice. Isti je izdava 1992. g. objavio djelo Zmaj, junak, bila. Antologija usmene epike iz Dalmacije koju je

212

odabrao i uredio Davor Duki. U ediciji SHK 2004. g. objavljena su 2 sv. Usmenih epskih pjesma koje je priredio Davor Duki. Znameniti arheolog Pavao Aneli (Sultii kraj Konjica, 1920. Sultii, 1985.) u rodnomu mjestu 1957./1958. godine zapisao je 22 pjesme od kojih je 4 naznaio nedovrenima.19 * Hvale je vrijedan terensko-istraivaki rad studenata kroatistike filozofskih fakulteta u Zagrebu, Mostaru, Splitu, Osijeku i Rijeci koji su zapisali mnogobrojne usmene epske pjesme. Meu tim pjesmama je i Pogibija Nakia svatova (586 stihova) zapisana u Vinovu Gornjem 2004. godine.20 U hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji opjevani su najznaajnije povijesne osobe meu kojima su: Marko Kraljevi, Juraj (Skenderbeg) Kastrioti, hajduci, uskoci, vladari. MARKO KRALJEVI Marko Kraljevi (? Rovine, 1395.) sin je srpskoga kralja Vukaina kojega je na vrelu, dok je pio vodu, umorio njegov sluga kako bi se dokopao zlatnoga lania koji je kralju visio o vratu. Nakon Vukaina za kralja Srbije, Bosne i Zapadnih strana okrunjen je Tvrtko Kotromani, ban (1353.-1377.) te kralj (1377.-1391.). Marko Kraljevi poginuo je na Rovinama 1395. g. borei se na strani Osmanlija protiv vlakog (rumunjskog) vojvode Mire. JURAJ KASTRIOTI (SKENDERBEG, IVANBEG) Juraj (urad, Skender-beg, Ivan-beg) Kastrioti (1405.-1468.), albanski knez, koji je kao talac turskog cara u Carigradu islamiziran. Za vrijeme ugarskoga rata protiv Osmanlija koji je 1443. g. vodio Janos Hunyadi (Janko Sibinjanin), Juraj Kastrioti je pobjegao od Osmanlija. Istaknuo se u borbama protiv Osmanlija te je omilio narodu koji i danas o njemu pjeva i pripovijeda. O njemu pjeva i Andrija Kai Mioi u

Ta je zbirka objavljena 2006. godine, a priredili su je mr. sc. Tomislav Aneli i dr. sc. Marko Dragi. 20 Vidi: Marko, Dragi, Knjievna i povijesna zbilja, Napredak, Split 2005., str. 214.232.

19

213

Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga. (O povijesnim osobama bit e rijei i u poglavlju Povijesne predaje.) SMRT MIJATA TOMIA Divan ini care u Stambolu, Sve mu lale po divanu stale. Care daje agam agaluke A paama djeli paaluke, 5. Spahijama potvrdi berate. Sehidiji care govorio: Sehidijo, moja lalo mila! Digni, paa, svoju tevabiju, Hajde paa na Bosnu ponosnu, 10. Ti e mojom Bosnom upraviti! A veli mu paa Sahidija: estit care, iza gore sunce! Bogu fala a i tebi fala! Nemoj mene Bosni kalovitoj, 15. Ne mogu ti Bosnom upraviti, Jer na Bosni dvje pae imadu: Na Sarajvu paa Smahilpaa, A na ravnom Duvnu i Lijevnu, Ondi kau Mihat harambau. 20. Govori mu care gospodine: Sahidija, sve moje uzdanje! Der podigni svoju tevabiju, Valja t sii na Bosnu ponosnu, A evo ti dva katal fermana, 25. Te pogubi dvje pae bosanske. Al se pai na ino ne moe, Ve podie svoju tevabiju, Ode vezir na Bosnu ponosnu. Dan po danak, bjeloj Bosni doe. 30. Doe paa eher Sarajevu. Ne htje paa past u Sarajevo, Vee proe eher Sarajevo, Na Gorici pope adorove, Pa doziva mlade Sarajlije: 214

35. Ljepo ih je paa doekao, Pod adorom misto nainio, Kavu piju, egleniu ljepo, Ree njima paa Sahidija: Sarajlije, sivi sokolovi! 40. Jeste 1 mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu? Rekoe mu mlade Sarajlije: Gospodine, paa Sahidija Mi smo mukti Bogu velikomu 45. I carevom bijelom fermanu, A i tebi, paa gospodine. Sahidiji vrlo milo bilo, Zagrnu im urke i binjie, Pa odoe eher Sarajevu. 50. Pa zaziva pau Smahilpau, Smahilpaa na Goricu doe, Ljepo ga je vezir doekao, Pod adorom misto namistio, Kavu piju, egleniu ljepo. 55. Onda ree vezir Sahidija: Smahilpaa od sve Bosne glavo! Jesi l mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu? A veli mu paa Smahilpaa: 60. Ja sam mukti Bogu velikomu I carevu bijelu fermanu, Al nijesam takom murtatinu, Koji doe prodat Bosnu ravnu, Ha! prodati Bosnu u kaure. 65. Sahidiji vrlo muno bilo, Pa namae oim na kavaze, A kavazi jedan na drugoga, Smahilpai glavu odsikoe, Pokrie ga divan kabanicom. 70. To se udo po Sarajvu ulo, To zaula Smahilpainica. Uze svoga sina nejakoga, Nejakoga, od po godinice, Te veziru na Goricu doe, 215

75. Pa govori pai Sahidiji: Sahidijo, gorska haramijo! to pogubi Smahilpau moga? Tko e moga othraniti sina Nejakoga od po godinice? 80. A govori vezir Sahidija: Ja, kaduno, Smahilpainice! Nijesam ti pae pogubio, Zgubie ga tvoje Sarajlije Hrzei ga bijelu Stambolu 85. Sve u devlet caru estitomu, Pa ti ga je devlet pogubio, I mal mu je begluk okrenuo. Molit u se caru estitomu, Mal e tvomu pokloniti sinu. 90. Pa se mai rukom pod serdadu, Izvadi joj stotinu dukata: Haj kaduno, Smahilpainice, Sina hrani i oda zla brani! Pa s odatle vezir podignuo 95. I on ode Duvnu irokomu. Paa prvi konak uinio U Crniim kod hana novoga, A drugi je konak uinio U Kruici, u Abihodia. 100. Paa doe Duvnu bijelomu. Kada doe, pope adorove Pa doziva duvanjske knezove. Dooe mu duvanjski knezovi Pa je paa njima govorio: 105. Rajo prava, od Duvna knezovi! Bre da ste Tomi Mihovila Ja njegovu glavu odsienu, Ja e oti vaa za njegovu! Kad vidie duvanjski knezovi, 110. Onda bilu knjigu nakitie Pa je alju Mihi u planinu: Harambaa, Tomiu Mijate, Bre da si u Duvnu bjelomu! Tebe ite paa Sahidija, 216

115. Jali tebe, jali tvoju glavu, Jal odoe sve nae za tvoju. A kad Mihi tanka knjiga doe, Knjigu gleda Tomi Mihovile Pa druini svojoj govorio: 120. Hej druino, draga brao moja! Pijte vino ne opijajte se, Valja ii Duvnu bijelomu, Mene ite paa Sahidija, Jali mene, jali moju glavu, 125. Povezo je duvanjske knezove, Pa e oti sve njihove glave A za moju glavu sa ramena. Nije pravo, moja brao draga, Oh, da ginu pravi siromasi, 130. Ve hajdete pred peinu donju, Opremte se, to ljepe moete, Ko da ete, dico u svatove! To druina Mihu posluala I sioe pred peinu donju, 135. Svaki svoj je sepet otvorio. Oni vade uzel eisiju, Sve oblae svilene koulje, A ni tkane, ni predane kose Od bijele svile opletene, 140. Popunjene zlatom eenijem; Pa po njima ohane jeerme, U kog dvoje, u kog troje toke, A po tokam morkaste dolame, Niz njih puca s obadvije strane 145. Sve od srme, zlatom oeene, Iz njih vise zlatni sindirii; U svakoga kove i akire: Vie im je pod kolinom zlata Nego im je ohe od pojasa! 150. Na nogama hrvatski orapi, A na njima pleteni opanci; Sve podveze, kako guje ljute; Oko pasa nozi i sindiri A za njima svjetli vedenici, 217

155. Meu njima pale zakovane Sve u srmu i u zlato suho; Oko glave poe zamotali, Iz poa se isto zlato sjae, Prema arkim odgovara suncem; 160. Zavrgli su dugim granalijam; Sve se sjaju kako miseina. Pa pooe niz Vran, niz planinu, etrdeset i dva druga vie. Pred njima je Tomi Mihovile, 165. Dugakom se zametnuo arom, Sjae mu se kano sunce arko, I sioe na Ljubuu ravnu, A na pogled Duvnu bijelomu. Ugleda ih paa Sahidija 170. Pa govori duvanjskim knezovim: Rajo prava, od Duvna knezovi! ij su ono kieni svatovi, Svi pjeice, vrlo odiveni? Govore mu duvanjski knezovi: 175. Gospodine, paa Sahidija! Nisu ono kieni svatovi, To je Mijat sa druinom svojom; Eno za njim etres i dva druga. Tude Mijat drutvo zastavio, 180. Tude Mijat drutvu govorio: Hej druino, draga brao moja! Kad budemo painu adoru, Valja meni pod ador unii, I veziru ruku poljubiti. 185. Vi stanite okolo adora, Na duge se puke naslonite A metnite ruke na balake. Ako meni do nevolje bude, Radite vi ador pogaziti, 190. Barem mene mrtva osvetiti. Pa dooe painu adoru. Pai Mijat Boju pomo vie, Paa njemu pomo prifatio: Bog t u pomo, gorska haramijo! 218

195. Kraj sebe mu misto nainijo. Sjede Mijo pod tijem adorom A druina ador opkolila, Na duge se puke naslonila, A metnuli ruke na balake. 200. Kafedija kafu iznosio, Pa je daje Tomi Mihovilu. Mijat mee a na prsa ruke: Fala tebi, mili gospodine, Bogu fala a i tebi fala, 205. Neu kafe najpri, gospodine, Prije tebe, paa Sahidija! Da ti meni u peinu doe, Najprije bih tebi nazdravio Pa ti, paa, au potkuio, 210. Kafediji vezir govorio: Kahfedija, promini nam kafu! Pa im zdravu kafu donosio; Kafu piju, egleniu ljepo. Tako ree paa Sahidija: 215. Ja, Mijate, haran harambaa! Je 1 istina, to mi ljudi kau, Da ti fata tursku dicu, Miho, Te prodaje, bolan, u kaure? A veli mu Tomi Mihovile: 220. Lau, paa, viru ti zadajem! Kad se bijah ja jako odbio O, odbio, paa, u hajduke, Bijah se ja zurut dogodio Te ufatih dvoje Ciganadi, 225. Obadvoje dadoh u kaure; Potle nisam nikad nikadare Ni vlakoga a ni turskog sina. Al govori paa Sahidija: Ja, Mijate, haran harambaa! 230. Je 1 istina, to mi kau ljudi, Da ti ljubi lijepe divojke I neviste skoro dovedene A po Duvnu i okolo Duvna? Lau, paa, viru ti zadajem! 219

235. Toga, paa, ne trae junaci. Opet paa Miji govorio: Je 1 istina, to mi kau ljudi, Da razbija bale i tovare, Trgovako da otima blago? 240. Istina je, paa gospodine, Ne oremo, paa, ne kopamo, Trgovako blago otimamo, Hranimo se i odjevamo se. Opet paa Miju zapituje: 245. Kai pravo, tako bio zdravo, Sa ta ti se odbi u hajduke? A veli mu Tomi Mihovile: To ti, paa, i sam znati moe! Turski zulum kad dotea raji: 250. Bog visoko a car je daleko, Nitko nama pomo ne imade! Ja imado ljepe podvornice I livadu zelenu Jabuku; Sve mi ote od Duvna kadija. 255. Triput ioh do turskoga suda, Sve je meni uzaludu bilo Vlaka vira ne prije Turina: Pa ja odoh potraiti pravdu U bogaze i tijesne klance, 260. Gdino sude gorske kosovice, Pa sam Turke sudit nauio, Ponajbolje Suzicu kadiju. Opet paa Miji govorio: Reci drutvu, nek ti se odmori! 265. estit paa mili gospodine, Mlada dica, ni umorna nisu, Neka dvore i tebe i mene. Pa je Mijo pai govorio: Gospodine, paa Sahidijo, 270. to s povezo duvanjske knezove? Mrve im je muke i nevolje, Kad im i ja na uinu doem A sa svoja etres i dva druga! Valja trait, ta doma nemaju, 220

275. Odvei ih ljeba ti careva! Zapovidi paa paalijam, Odvezae duvanjske knezove, Pa se mai rukom pod serdadu, Izvadi mu pedeset dukata: 280. Na, Mijate, te se napij vina Sa druinom gdjegod u mehani; Pak ja odoh u eher Sarajvo, Evo tebi Duvno i Lijevno! Ode vezir k eher Sarajevu, 285. Ode Mijat u Vran u planinu. Kako vezir u Sarajvo doe, Kako se je sain uinio, Pusti vezir po ehru telala: Nije 1 majka rodila junaka 290. Jal sekuna brata odnijala, Mukijem ga pasom opasala, Tko b otia u Vran u planinu Te donio glavu Mijatovu, Ja doveo rukuh svezanijeh? 295. Dao bi mu punu kulu blaga A iz hasne cara estitoga. Telal vika tri pune nedilje, Da se junak nai ne mogae, Jer svak znae, tko Tomi bijae! 300. Kad etvrta nastade nedilja, Tu se nae Klianin Arape I on ide carevu veziru, Pa govori Klianin Arape: Gospodine, paa Sahidija! 305. Evo majka rodila junaka I sekuna brata odnijala, Koj e oti u Vran u planinu Te doniti glavu Mijatovu, Ja dovesti ruku svezanijeh, 310. Jer ja znadem, paa gospodine, Sve ja znadem, staze i bogaze I jatake, gdi dohodi Mijo, Jer sam bio devet godin dana U hajdutvu s Tomia Mijatom, 221

315. Pa mu bijah neto sakrivio, Htijae me Mijat obisiti Pa ne dade ostala druina, Ve onako mene otisnula. Ve daj meni jednu izmu blaga 320. I daj meni dvanaest delija Vezir dade ne ree ni rjei. Otle Arap drutvo podignuo, Dan po danak, u Doljane doe Ka bijelu dvoru Bobovevu, 325. Pa Iliju na oranju nae, Zastavi mu ralo i volove: Bogom brate, Bobovac Ilija! Daj mi izdaj Tomi Mihovila, Da nosimo glavu u Sarajvo, 330. Ja svedemo ruku svezanijeh, A evo ti puna izma blaga. Kad siemo u eher Sarajvo, Bolje e nas vezir darovati, Dat e nama punu kulu blaga. 335. Prevari se Bobovac Ilija, Prevari se, ujede ga guja On zastavi ralo i volove Pak otie dvoru bijelomu Te je bilu knjigu nakitio: 340. O moj kume, Tomi Mihovile! Dva si meni okumio sina, Hodi sii u selo Doljane, Okumi mi sina i treega, Taman mi je djete za kumljenja. 345. Al ne vodi ti puno druine, Nejman puno vina i rakije. Kad Mijatu tako knjiga doe, Knjigu gleda a na nju se smije. Pa govori Vidu eravici: 350. eravico, moja vjerna slugo, Opremi se to god lipe more: Hajdemo mi u selo Doljane, Da okumim djete Bobovevo S nama hoe Mali Marijane 222

355. A veli mu Tomica hajdue: Ja moj strie, Tomi Mijovile, Ne idi ti, Mijo brez druine, Da ne bude kakva prijevara! Na to mu se Mijat razljutio, 360. Samo uze Malog Marijana, Ode s njime u selo Doljane, Bijelomu dvoru Bobovevu. Ljepo ga je kume doekao, Na bai mu vatru naloio, 365. Na odaji pender prorezao, U odaju Klianin Arapa Zatvorio Bobovac Ilija I jo s njime dvanaest delija. Na bau mu edo iznosio, 370. Te mu Mijo edo okumio, Kose mu je zlatom pozlatio. Daruje ga ljuba Boboveva, Iznosi mu bjela boaluka Te darova Tomia Mijata 375. Boalukom krvlju pokapanim, A staje mu nogom po nogama, Ne bi li se Mijat ositio. Al se Mijat ositit ne moe, Ve premilja misli svakojake: 380. to se moja kuma pomamila, Te mi staje nogom po nogama? Pa sioe hladno piti vino. Uze Mijo au od biljura. Poe junak aom nazdravljati. 385. Ama Arap, od Boga mu bilo! Na pender je puku naslonio I dobro je puku napunio, Po dva drama praha latinskoga, A dva zrna, jedno za drugijem, 390. I obadva zrna na sindiru. Poe Mijat hladno piti vino. Puci Arap vatru dobavio I pogodi Tomi Mihovila, Pogodi ga u grlo bijelo, 223

395. Zaklae ga dva sindirli zrna. Kad Mijata puka udarila, Jedno ree: Jezus i Marija! Drugo ree: Pomozi mi Boe! Tree ree: Dr me, Marijane! 400. A etvrto: Bii, Marijane, Pa ga uze Mali Marijane, Njega baca na plea iroka, Bjei s njime momak uz planinu. Ama Arap, od Boga mu bilo! 405. Znadijae stazu napreicu A uzjaha debela jagaza I dostie Malog Marijana Pa se za njim buzdovanom baci I u zlo ga misto pogodio, 410. Pod koljeno u nogu lijevu. Marjan pade a Arap dopade Mijatovu odsijee glavu, Marijanu on saveza ruke, Pa ga vrati u selo Doljane. 415. Pa digavi Bobovac Iliju I odoe eher Sarajevu. Kad su bili u eher Sarajvo, Poklonie glavu Mijatovu, Marijana ruku svezanijeh 420. I dadoe pai Sehidiji. A da vidi Tomice hajduka! Sve cvijeli po gori zelenoj A ne smije u selo Doljane, A sve krije suze od druine. 425. Jedno jutro Toma uranio Pa cvijeli pod omarom vitom. Njemu doe vila Prigorkinja: Ja bora ti, Tomica hajdue, to cvijeli, muka koja ti je? 430. Kako, vilo, cvijeliti neu, Kad imadoh dva najbolja druga, A, Mijata i s njim Marijana, Pa otili u selo Doljane, Da okumi djete Bobovevo, 224

435. Pa ih nejma, vilo posestrimo! Ne moe mi kakav haber kazat? A veli mu vila Prigorkinja: Ja, Tomica, dragi pobratime! Rada bih ti dobar haber kazat, 440. Al ne mogu, vee kakono je. Ja sam vila u planini bila U Igmanu nie Sarajeva, Vidjela sam svojijem oima: Mijatovu glavu pronesoe, 445. Marijana iva provedoe, Dovedoe u eher Sarajvo, Dadoe ih pai Sehidiji. Pita paa Malog Marijana: Otkud tebi takvo odijelo? 450. A veli mu Mali Marijane: I sam znade, milom Bogu fala, Otkud meni ovo odijelo: S takih sadro a na se nadero. Njemu paa opet besidio: 455. Marijane, iz gore hajdue, Da mi hoe viru zaloiti, Da me, bolan, ne e ostaviti, Dovijeka ja moga, ja tvoga, Tvoju bih ti glavu poklonio! 460. A Marjan mu rije progovara: Gospodine, paa Sehidija, Pokloni mi moju rusu glavu, A evo ti tvrdu viru dajem, Tebe pao, ostaviti neu, 465. Dovijeka ja svoga, ja tvoga. I pua ga paa Sehidija. Bog ubio mlade Sarajlije, Bezerdane i trgovce mlade, Ubie ga iz ruku kamenjem. 470. Kad je Toma vilu razumio, Cvili junak kao guja ljuta. Onda Toma drutvu govorio: Ja, druino, draga brao moja!. Hajdemo mi u selo Doljane, 225

475. Da mi nae kume upitamo, to je bilo, to 1 se dogodilo. Pa odoe u selo Doljane Bijelomu dvoru Bobovevu. Sve im kae ljuba Boboveva 480. Pa odoe u Vran u planinu. Al se Arap hasi uinio U Sarajvu hladno pije vino Po Varoi i po Latinluku. Al da vidi mlade Sarajlije, 485. Bezerane i trgovce mlade Gdje odoe pai Sehidiji: Gospodaru, paa Sehidija, Zaludu si zmaja pogubio, Ostala je guja u kamenu, 490. Osto ti je Tomica hajdue S Mijatovih druga etrdeset. Dobavi nam Mijatovo drutvo! Zove paa Klianin Arapa I pobru mu Bobovca Iliju: 495. Bre da ste Mijatovo drutvo Pa se oni na noge skoili I uzee ezdeset delija I pooe u Vran u planinu, Dan po danak na Ljubiu bjelu. 500. Desile se babe na stanovam Pa pitaju bake na stanovma: Jeda, babe, drutva Mijatova? A govore babe ostarile: Kako nam je Mijat poginuo, 505. Vee mu se ne zna ni za drutvo. Tu se oni rahat uinie I golemu vatru naloie, Vino piju a pripiu janjce, Jadne babe masnu prevrtuu. 510. A sve gleda Tomica hajdue, Sve on gleda iz Vrana planine. Kad se tamna ufatila noca On ugleda oganj, vatru ivu, Gdino gori oganj na Ljubui, 226

515. Pa druini svojoj govorio: Hej druino, draga brao moja: Kako nam je Mijat poginuo, Mi nijesmo nita zadobili. Golem gori oganj na Ljubui, 520. Jal su svati, jali su trgovci! Vi sjedite pred peinom stjenom A ja, brao, odoh na Ljubuu, Da ja vidim ko j kod vatre ive. Uze dugu po srijedi puku, 525. Hajduk bre na Ljubuu sie, Primae se ognju, vatri ivoj, Al kod vatre Klianin Arape I kod njega Bobovac Ilija, A oko njih mlade paalije, 530. Vino piju, a janjce pripiu. Bie Toma puku poloio, Poloio po studenoj stini, Na Arapu nian sastavio: Pa se misli Tomica hajdue: 535. Da b ubio Klianin Arapa, Utee mi Bobovac Ilija. Ve on die puku sa stijene Pa se vrati hajduk uz planinu. Pred peinu do druine doe, 540. Sve druini po istini kae: Ve hajdemo, brao, na Ljubuu, Osvetiti Mijat harambau I naega Malog Marijana! Skoie se na noge lagane, 545. etrdeset, jedan za drugijem, I sioe na ravnu Ljubuu Al se oganj vatra potrnula A pospale mlade paalije. Napadoe gorske haramije, 550. Isikoe ezdeset delija, A Arapu ruke savezae I ii Bobovcu Iliji, Pa goleme ranje donesoe, Obadva ih na ranje nadie, 227

555. Oganj ivu vatru potakoe, Pa ih ognju ivom primakoe, Obadva ih ive ispekoe. Od Ilije meso odrezuju Te ga daju Klianin Arapu, 560. Od Arapa odrezuju meso Te pitaju Bobovac Iliju. Na ivu ih ognju ispekoe Pa odoe u selo Doljane, Boboveve dvore zapalie. 565. Kako su ti onda izgorili, Ni danas se nisu nainili! I tako ti Miju osvetili I svojega Malog Marijana.21

21

Anelko Mijatovi, Narodne pjesme o Mijatu Tomiu, Sinj Duvno 1985, str. 200.215;Usmene epske pjesme I. (priredio Davor Duki) SHK, MH, Zagreb 2004, str. 377.391. Duki na 406. str. pie da je pjesma navedena prema I. F. Juki i Lj. Hercegovac (fra Grgo Marti ) 1858., br. 50, te da je varijanta te pjesme objavljena u HNP VIII, br. 42. O posebnom metku koji jedini moe ubiti junaka pjeva i pjesma br. LVIII., knj. 2 u Hrmannovoj zbirci kao i u lanku Maje Bokovi Stulli Postojanost epskog modela u dvije pjesme iz dubrovake okolice, u: Usmena knjievnost kao umjetnost rijei, Zagreb 1975, str. 77.-91. Ta je motiv i danas prisutan u povijesnim predajama o pogibiji harambae Mijata Tomia. O tomu vidi: Marko Dragi, Od Kozigrada do Zvonigrada, Baka Voda Mostar Zagreb 2001.

228

PISMA O SMRTI STOJANA JANKOVIA Vino pije Stojan Jankoviu u Kotarim u pjanoj mehani. Do njeg sidi Tintor barjaktare, A do njega trideset serdara. 5. Onda Stojan besidio rii: Moj Tintore, vrstan barjaktare, daj nam skupi etu u kotaru, Po Kotaru i oko Kotara: Jednu etu pet stotin drugova, 10. Da idemo u tursku krajinu, Ama brate Duvnu u ravnine, Ravno emo porobiti Duvno, Sve do kule Jusuf Begovia; I jo emo porobiti Livno 15. I livanjsko polje do Grahova. Ako Bog da, pa sria donese, Ako zdravo bilom Livnu sajdem, pa ufatim setru Atlagia, A ufatim Bajagi Aliju 20. I kopile Boji Delaliju, Barjaktare, sve moje uzdanje, Hou tebe irak uiniti! Svoju u ti ordu pokloniti, Koja jeste u Mlecim kovana 25. Trim kovaim za pun misec dana. Ona sie pancir po junacim, Pod pancirom ipke od elika. Ona valja trista maarija. Kad to uje Tintor barjaktare, 30. Kupi junak etu po Kotaru. On sakupi pet stotin junaka, Dovede ih do oblice kule, A do kule Stojan Jankovia. Kad je Janko etu opazio, 35. I junaka pod svitlim orujem, On dozivlje Pavla barjaktara: Opremi mi mog dobrog putalja, Dok obuem svijetlo odilo! 229

A da vidi Pavla barjaktara! 40. Sae junak do konja putalja Hladnom vodom i raki-safunom, Istire ga pamukli-arafom, Na njega je ebe nabacio, Po ebetu sedlo sedefliju, 45. A na sedlo zlatnu abaiju. Sve su iz nje kite udarile, Po kolinim pucaju putalja. Pritee mu etiri kolana, Zauzda ga remalijom uzdom, 50. Na njeg mee puke s kuburama, Izvodi ga na mermer avliju. Eto Janka niz bojali kulu Pripaso je okovanu ordu, Sva se sjaje kako ledenica. 55. Janko dobra uzjai putalja, A za njime Tintor barjaktare, krsta barjak nosi u desnici. A za njime eta plemenita, Zdravo doe do vode Kosinca. 60. Prie Janko vodu na Kosincu, Svu je svoju etu privodio, Zdrav u Buko blato dohodio. Tude Janka noca ufatila. Svojom eto nocu prinoio 65. Ran ujutro Janko podranio, Svu je etu otle podignuo, Svu spremljenu, ljuto oruanu Zdravo sae Duvnu u ravnine. Robi, pali sela i varoe 70. Sve do kule Jusuf Begovia. udno jesu plina zadobili, A jo vie roblja zarobili: Udovica, mladih divojaka, I nevista skoro dovedenih. 75. Tu je eta nocu prenoila Svi u jutro rano podranie, Poje vodom sve konje hatove, Bratac Jankov povede putalja, 230

Da mu dade studene vodice. 80. Ma da vidi uda velikoga, Prigoda se prigodila tude, Di s izvlai zmija iz kubura, Zaskae se na dobra putalja, Pa s uvlai u grivu putalju. 85. Guja grli plemia putalja, Na perin mu naslonila glavu. Jankov bratac opazio bie, Pa se junak poplaio bie, Da e guja ujesti putalja. 90. On potee maa zelenoga, Pa posie strahovitu guju. Kaca krvca niz dobra putalja, Saliva se konju niz kopite Studene ga vode napojio, 95. Povrati ga i metnu mu zobi, Bratu Janku imenom kaziva: Ne zna brate, uda velikoga, Posiko sam strahovitu guju. Izvue se iz tvojih kubura, 100. Pa s uvue u grivu putalju, Zagrli ga oko svega vrata, Na perin mu naslonila glavu. Ja se, brate poplaio bie, Pa posiko guju strahovitu. 105. Otie se krvca niz putalja, Sve se sliva konju niz kopite. Kad je Janko razumio rii, On se plesnu rukom po kolinu: Ajme, brate, grdna rano moja! 110. Svu mi uze sriu i junatvo. To si meni pogubio, brate, Vilu moju, moju posestrinu, koja mi je u pomoi bila, Sad si meni odlomio krila, 115. Danas u ti junak poginuti, Jal od puke jal od sablje britke. Di je sria, tu je i nesria, Tu se turin prigodio bie, 231

Ba iz Prusca Nadakovi Mujo. 120. Salo ture kupit desetinu; Potira ga Stojan Jankoviu. Bii turin glavom bez obzira, Nosi dugu puku o ramenu. Priko sebe od stra izbacio. 125. Di je sria tu je i nesria, Njegova ga puka pogodila, Pogodi ga u prsa junaka, Dino Janku melem ne trebuje, Janko konja obrnu putalja, 130. Do svoje ga ete dogonio. Pa dozivlje barjaktara svoga: Moj Tintore, vrstan barjaktare, Od puke sam ranu prifatio, Di junaku melem ne tribuje. 135. Od uzjai mog junaka putalja, Moje svitlo obuci odilo, Zadij, brate, moje sjajno krilo, Pa uzjai mog dobrog putalja, Svraj etu do mrkloga mraka, 140. Ne daj nikom na juri otii. Ak doznadu krajinici turci, Da sam junak dopanuo rana, Svi hoete izginuti listom. Ne daj glasa drutvu ni etici. 145. Dok se mrkla ne ufati noca, Bii, brate, kamenu Kotaru. A da vidi Tintor barjaktara! Di uzjaha Jankova putalja, A obue njegovo odilo, 150. Svitlu mu je pripasao ordu, A pripinje Jankovia krilo, Svre svoju do akama vojsku, Svoju etu natrag povratio. Zdravo dojde do vode banice, 155. Onde Janko vode zaiskao. Tu odleti Tintor barjaktare, Donese mu vode u matrafi, Dok se Janko napio vodice, 232

Namah svijet junak prominio. 160. Umre Janko, pokojna mu dua! Nestalo mu sile i junatva, A kako je poginuo Janko, Tu se piva i govore ljudi, Da ne bie Tintor barjaktara, 165. Ostalo bi Jankovia krilo, Kod turina Nadakovi Muje. Odnese mu tilo u Kotare. Zdravo doo Tintor barjaktare, i saveo etu u Kotare. 170. Mnogo plina zarobio bie I doveo roblje i robinje. Zdravo doli Jankovia kuli, Tu ukopa pokojnoga Janka. A u crkvi svetoga Stipana. 175. A da vidi Tintor barjaktara! Sve ti plino po druini dili, A divojke po mladim junacim, Udovice po pjanim mehanam, Neka slue i dodaju vino, 180. Kad serdari ae ispijaju. Onda bilo, kadno se inilo.22 U razdoblju izmeu dva Svjetska rata stagnira usmena epska poezija, a razvija se puka usmena poezija. U itlukom kraju kazivai kazuju puku epsku pjesmu o pogibiji svatova Ivana Rozia. Svatovi su izgorjeli u poaru 10. veljae 1938. godine. U epohi SFRJ represivnim mjerama sprjeavalo se nacionalno i vjersko dostojanstvo. Epske pjesme se sve manje pjevaju, a u onima koje su se izvodile prevladavaju mitski elementi i Josip Broz Tito. Iz tog perioda zabiljeena je 2004. g. u Stepenu kod Tomislavgrada epska puka pjesma koja opisuje pogibiju Ivana Dodiga i Ante Bagaria 23. travnja 1945. g. u Miretu kod Glamoa.
Narodne junake pjesme iz Bosne i Hercegovine, skupio fra Marijan unji, izdao Zbor franjevakih bosanskih bogoslova JUKI, II. izdanje, Hrvatska tiskara d. d., Sarajevo 1925, str. 69.-73.
22

233

Buenjem nacionalne svijesti devedesetih godina XX. st. dolazi do velikoga interesa za tradicijsku kulturu. U ovom vremenu cvjeta puka usmena epika, a od zaslunijih za to valja istaknuti guslara eljka imia iz Gruda.

BUGARICE
Bugarice su starinske pjesme. Najvie je bugarica koje pripadaju epskoj poeziji. Neke su bugarice lirske pjesme a neke se mogu promatrati kao lirsko-epske pjesme. Karakteriziraju ih dugi stih (dvanaesterac esnaesterac) i tugaljiv ton. Te su pjesme specificum Croaticum. Zapisivane su kod Hrvata, ponajvie u priobalnim krajevima. Prve je tri bugarice zapisao i u svom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1586.) objavio Hvaranin Petar Hektorovi. Znanstveni interes za bugarice potaknuo je 1851. g. Franz Mikloi objavivi Popevku od Svilojevia. U XIX. st. doprinos izuavanju bugarica dali su jo Valtazar Bogii, Stojan Novakovi, Armin Pavi i dr. U drugoj polovici XX. st. bugaricama se bavio i Miroslav Panti.23 Najvei znanstveni doprinos u prouavanju bugarica dali su Josip Kekez (Katuni iznad Omia, 1937. Zagreb, 2003.) i Maja Bokovi Stulli (Osijek, 1922.). Mnogo je rijei napisano o podrijetlu naziva bugarica. U narodnoj je uporabi u Rami i drugdje glagol bugariti a znai kroz pla govoriti, jadikovati, aliti se, traiti pomo, traiti milost i sl. Bugarice (bugartice) u povijesti knjievnosti su se nazivale i pjesmama dugog stiha. Burna je povijest Hrvata uzrokom to je najstariji zapis bugarice nastao u Molissama u Italiji kod Hrvata koji su onde nali utoite bjeei od Osmanlija iz Bosne i Hercegovine.

O tome vie: Maja Bokovi Stulli, Od bugartice do svakidanjice, Konzor, Zagreb 2005, str. 5.-65.

23

234

TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA Bugarica, najee naslovljena Tamnovanje vojevode Sibinjanin Janka, pjeva o Janku Sibinjaninu (Janou Hunyadiu, Hunyad, Erdelj, 1387. Zemun, 1456.) jednom od najistaknutijih i najuspjenijih boraca protiv Osmanlija. Godine 1448. prodro je na Kosovo, ali je izdajom rakoga despota ura Brankovia usunjen. Osloboen je uz veliku otkupninu. Obranio je 1456. godine Beograd i 11. VIII. te godine umro. Otac je ugarskoga kralja Matije Korvina. Omiljen je kod Hrvata i Srba koji i danas o njemu pripovijedaju. O njemu pjeva najstarija bugarica zapisana 1. VI. 1497. kod Hrvata u Molissama u Italiji. Pjesmu je zapisao Ruggero de Pazienza 1. lipnja 1497. g. (etvrtkom) u mjestu Gioia del Colle nedaleko od Barija. Pleui su je pjevali prognani Hrvati iz Bosne i Hercegovine u ast kraljice Izabele del Bolzo.24 Ora` vija` se nad gradom Smederevom. Nitkore ne ae s njime govoriti, nego Janko vojvoda govorae iz tamnice: - Molim ti se, orle, sidi malo nie da s tobome progovoru. Bogom te brata zimaju, poi do smederevske gospode da s` mole slavnomu despotu da m` otpusti iz tamnice smederevske. I ako mi Bog pomoe i slavni dispot pusti iz smederevske tamnice, ja te u napitati rvene krvce tureke, beloga tela vitekoga.25 (Mollisse, Italija, 1497. g.) MAJKA MARGARITA Bugarica Majka Margarita pjeva o majci Margariti kojoj su sin Ivan i brat Petar otili u borbu protiv Osmanlija.26 Poginuli su. Majku
Josip Kekez, Bugarice, III. Izmijenjeno izdanje, Organizator, Zagreb 2000, str. 69.71. 25 Isto, str. 69. 26 U Mletako-turskom ratu od 1499.-1503. godine Turci (Osmanlije) su opustoili splitsko, ibensko i zadarsko podruje, a 1500. godine osvojili Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. Sljedee su godine (1501.) osvojili trogirsko i ibensko podruje. Premda se ne spominje da su Margaritini sin i brat otili u rat protiv osmanske vojske slijedom tih povijesnih dogaaja kao i stih ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli upuuju na to da su otili boriti se protiv osmanske vojske. Kandijski rat (1645.-1669.)
24

235

Margaritu tjeila je vila. Majka Margarita je simbol hrvatske ene supruge, ene majke, ene sestre. Njezina sudbina reprezentira etrnaeststoljetne sudbine neizbrojivih znanih i neznanih Hrvatica. U pjesmi Pla Margarite mletaki pjesnik Zuan Polo Lionpardi (1541.) pjeva o majci Margariti, cvijetu slavenske zemlje.27 Bugaricu Majku Margaritu zapisao je Juraj Barakovi (Plemii kraj Zadra, 1548. Zadar, 1628.) i ukomponirao u svoju Vilu Slovinku. Vladimir Nazor (Postire na Brau, 1876. Zagreb, 1949.) u svojim je Pjesmama u ikari, iz movare i nad usjevima (1931.) objavio i svoju bugaricu Majka Margarita. Majka Margarita nadahnula je grandioznog slikara i kipara Ivana Metrovia koji ju je naslikao u svojoj Povijesti Hrvata. Skladatelj Krsto Odak (Siveri kraj Drnia, 20. oujka 1888. Zagreb, 4. studenoga 1965), skladao je (1952/53) radijsku operu Majka Margarita. MAJKA MARGARITA Cvilu to mi cviljae drobna ptica lastovica, ona mala ptica; cvilu to mi cviljae drobna ptica lastovica, ona cvilu cviljae Zadru gradu na pridvratju, ona mala ptica. Ona cvilu cviljae Zadru gradu na pridvratju, bie mi se cvilei drobna ptica zakasnila, ona mala ptica, Bie mi se cvilei drobna ptica zakasnila, ter ju bie pustilo arko sunce na zapadu, onu malu pticu, ter ju bie pustilo arko sunce na zapadu, a bie ju zaskoio sjajni misec na istoku,
zapoet je turskim napadom na mletaki otok Kandiju (Kretu). Turska vojska se iskrcala na otok ali je mletaka vojska blokirala Dardanel i tako sprijeila opskrbu te je Kandija kapitulirala 6. rujna 1669. g. Turci 1646. g. zauzimaju Novigrad i napadaju podruje od Zadra do ibenika. Venecija 1647. g. poduzima napad na Turke i zauzima Zemunik, Novigrad, Vranu, Obrovac i Skradin a turski napad na ibenik propada. Na stranu Mleana prelaze Poljica i niz hercegovakih plemena. U tursko mletakom Kandijskom ratu Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja, Poljica, Klisa, Solina i ibensko-zadarskog zalea. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sori, Mandui, Miljanii, Milkovi i Jankovi. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu. 27 Josip Kekez, Bugarice, III. Izmijenjeno izdanje, Organizator, Zagreb 2000, str. 82.

236

onu malu pticu; a bie ju zaskoio sjajni misec na istoku, ali ono ne bie drobna ptica lastovica, ona mala ptica, ali ono ne bie drobna ptica lastovica, neg mi ono bie stara majka Ivanova, majka Margarita; neg mi ono bie stara majka Ivanova, ona majka klikovae sinka svoga i brajenka, majka Margarita! Ona majka klikovae sinka svoga i brajenka, Na nju mi je naetala bila vila planinkinja, ona bila vila, Na nju mi je naetala bila vila planinkinja, ter mi side bila vila staroj majci besiditi, majci Margariti, ter mi side bila vila staroj majci besiditi: a mi tako cviluje, stara majko Ivanova, majko Margarito? a mi tako cviluje, stara majko Ivanova, Koja ti je nevolja grozne suze prolivati? majko Margarito? Koja ti je nevolja grozne suze prolivati?' side to mi stara majka biloj vili besiditi, majka Margarita, side to mi stara majka biloj vili besiditi: Ostaf me se, bila vilo, jadi te se ostavili, planinkinjo vilo! Ostaf me se, bila vilo, jadi te se ostavili, dvi su meni ljute rane na mojemu eljnom srcu, planinkinjo vilo! Dvi su meni ljute rane na mojemu eljnom srcu, obe su mi, jadovi, ljute rane otrovane, planinkinjo vilo! Obe su mi, jadovi, ljute rane otrovane, i ovo ih ne mogu, jadna majka, priboliti, posestrino vilo! I ovo ih ne mogu, nikakore priboliti, a ove su ljute rane na mojemu eljnom srcu, 237

posestrino vilo! A ove su ljute rane na mojemu eljnom srcu, ja t sam majka imila mlada Petra bratca moga, posestrino vilo! Ja t sam majka imila mlada Petra bratca moga a Ivana hranila, mila sinka, od srdaca, jedno malo dite, A Ivana hranila, mila sinka, od srdaca, i kad sam ih jadna bila do vitetva dohranila, posestrino vilo! I kad sam ih jadna bila do vitetva dohranila, po njih mi je svitla zora od istoka poruila, posestrino vilo! Po njih mi je svitla zora od istoka poruila, obih sam ih, jadna majka, svitloj zori otpravila, majka Margarita, Obih sam ih, jadna majka, svitloj zori otpravila, da li evo ne znadem za njih smrti ni ivota, vilo posestrino! Da li evo ne znadem za njih smrti ni ivota, neg su mi se zli bilizi, jadni majci, ukazali, majci Margariti: Neg su mi se zli bilizi, jadni majci, ukazali, gdi se gavran vijae nad merli od Zadra grada, ona rna ptica, gdi se gavran vijae nad merli od Zadra grada, a bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana, onoj rnoj ptici. A bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana, sila sam ga, jadna majka, kumiti i bratimiti, onu kobnu pticu, sila sam ga, jadna majka, kumiti i bratimiti: Kai meni, gavrane, te bilige do istine, ptice zlokobnice, Kai meni, gavrane, te bilige do istine, a ja ti se, jadna majka, virom mojom obituju, moj rni gavrane, a ja ti se, jadna majka, virom mojom obituju, da ti hou trudna pera sva suzami prehladiti, 238

ptice zlokobnice. Da ti hou trudna pera sva suzami prehladiti, da li ne hti na mene huda ptica ni gledati, ona huda ptica, da li ne hti na mene huda ptica ni gledati, nego to mi odleti u planinu rnu goru, ona huda ptica, nego to mi odleti u planinu rnu goru, mene, majku, ostavi grozne suze prolijui, majku Margaritu! Mene, majku, ostavi grozne suze prolijui, side to mi bila vila staroj majci besiditi, planinkinja vila, side to mi bila vila staroj majci besiditi: Ovo u te, stara majko, radi boga upraati, majko Margarito; ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila? majko Margarito, kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila? Side to mi stara majka biloj vili besiditi, majka Margarita, side to mi stara majka biloj vili besiditi: Ako su mi, bila vilo, turske uze dostignuli, posestrino vilo, ako su mi, bila vilo, turske uze dostignuli, lasno u ih, jadna majka, iz tamnice iskupiti, posestrino vilo, lasno u ih, jadna majka, iz tamnice iskupiti: za bratca u mojega dati moju rusu glavu, posestrino vilo, za bratca u mojega dati moju rusu glavu, a za sinka Ivana ivim ognjem izgoriti, za to mlado dite! A za sinka Ivana ivim ognjem izgoriti, sila mi je bila vila staroj majci besiditi, majci Margariti, sila mi je bila vila staroj majci besiditi: Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule, 239

starice nebogo! Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule, da li u ti istinu, jadna majko, povidati, starice nebogo, da li u ti istinu, jadna majko, povidati: bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica, majko Margarito, bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica, ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive, starice nebogo, ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive, da se nigdar od tebe, sestre svoje, ne spomene, majko Margarito; da se nigdar od tebe, sestre svoje, ne spomene, a kada si od sebe sinka svoga otpravila, ono mlado dite, a kada si od sebe sinka svoga otpravila, onda se je u tebi srdace okamenilo, starice nebogo, onda se je u tebi srdace okamenilo, jer kada mi on dojde u Primorje valovito, ono mlado dite. Jer kada mi on dojde u Primorje valovito, na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja, na to mlado dite. Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja, ona venac vijae od primoga vilovita, mlada Primorkinja, ona venac vijae od primoga vilovita, ondi mi se oni bihu oicami sagledali, mladi i gizdavi, ondi mi se oni bihu oicami sagledali, oima sagledali a srdaci saljubili, mladi i gizdavi. Oicami sagledali a srdaci saljubili, bie mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila, ono mlado dite, bie mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila, da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati, 240

starice nebogo! Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati, cvili, majko, i ali i prolivaj grozne suze, majko Margarito! Cvili, majko, i ali i prolivaj grozne suze, i da ti se nikadare, od suz' lica ne osue, majko Margarito! I da ti se nikadare, od suz' lica ne osue, nit e bratca dozvati, nit e sinka doekati, starice nebogo! Nit e bratca dozvati, nit e sinka doekati!28 U rukopisnoj je ostavtini Petra Zrinskoga (Vrbovec, 1621. Beko Novo Mjesto, 1671.) naena i bugarica Popivka od Svilojevia koja je vjerojatno zapisana u sjevernoj Hrvatskoj 1663. godine. Maja Bokovi Stulli je s pravom ustvrdila da su sudbine Svilojevia i Zrinskoga sline. I Svilojevi i Zrinski su bili usunjeni. Svilojevi je osloboen. Zrinski je sa svojim urjakom Krstom Frankopanom pogubljen 30. travnja 1671. godine. (O tome e biti rijei u poglavlju Povijesne predaje.)

Kue u Poljicima za vrijeme Turaka

Vidi: Josip Kekez, Bugarice, III. Izmijenjeno izdanje, Organizator, Zagreb 2000, str. 76-83.
28

241

PREVOENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE

Poetkom XX. st. povjesniar knjievnosti dr. uro urmin ustvrdio je da se svijet zanosi naom narodnom epikom, ali se divi njenim enskim pjesmama.29 Sustavnije prevoenje hrvatskih kao i srpskih i bonjakih pjesama poinje s Albertom Fortisom i njegovim djelom Put po Dalmaciji (1774.). Baladu o Hasanaginici najprije je na njemaki jezik preveo Johann Wolfgang von Goethe (1749.-1832.). Ve smo kazali da je J. G. Herder (1744.-1803.) u svoj Volkslieder (1778. i 1779.) uvrstio Goetheov prijevod alosne pjesamce o Asanagici kao i tri pjesme iz Kaieva razgovora ugodnoga. Od tada se nae usmene pjesme prevode najprije u Francuskoj a potom u mnogim drugim zemljama. Ve je kazano da je uro Feri Gvozdenica hrvatske usmene pjesme prevodio na latinski jezik. U Njemakoj su nakon Goethea prevodili Johanes von Mller, braa Jakob i Wilhelm Grimm, a W. Gerhard je objavio zbirku usmenih pjesama Hrvata, Srba i Bonjaka. Po Goetheovom nagovoru Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom Talvj prevela je i objavila Vukove pjesme pod naslovom Volkslieder der Serben (I. 1825., II. 1826.).30 (Vuk Stefanovi Karadi je bio kontroverzna osoba. Dao je golem doprinos reformi srpskoga jezika. Meutim, njegova krilatica Srbi svi i svuda predvodila je velikosrpsku ideologiju po kojoj su Hrvati Srbi katolike vjere. Sukladno tomu on je i hrvatske usmene pjesme podvodio pod srpske. Imao je svoje pristae u Hrvatskoj meu kojima su Matija Ban (1818.-1903.), Medo Puci (1821.-1882.), Ivo ipiko (1863.1923.). U filolokom pogledu Karadiev je sljednik i Tomo Mareti (1854.-1938.). Fortisov Put po Dalmaciji nakon Goetheova prijevoda preveden je na francuski jezik. Prosper Mrime (1803.-1870.) iz Herderova je Volksliedera preveo na francuski jezik Kaievu pjesmu o Milou Kobiliu i objavio u svom djelu La Guzla (1840.) (Gusle).31 Francuski pjesnik, politiar i povjesniar, Alphonse de Lamartine (1790.-1869.) nadahnut junatvom Stojana Jankovia napisao je svoje djelo La Chute
Dr. uro urmin, Povijest knjievnosti hrvatske i srpske, Zagreb 1908, str. 19. Junake narodne pjesme (hrvatske i srpske), priredio dr. Milan Straek, Izdanje hrvatskih srednjokolskih profesora, Zagreb 1925, str. VIII. 31 Stipe Botica, Andrija Kai Mioi, kolska knjiga, Filozofski fakultet Zagreb, Zbornik Kai, Zagreb 2003, str. 118.
30 29

242

dun Ange (Pad anela). Walter Scott (1771.-1823.) je prema Goetheovu prijevodu na engleski jezik preveo Asanaginicu. Na engleski je jezik prevodio i John Bowring. Na ruski jezik prvi je prevodio Aleksandar Sergejevi Pukin (1799.-1837.). Pukin se divio junatvu harambae Stanka Soivice iz Imotskoga. Nakon Pukina na ruski su jezik prevodili nae pjesme Berg, Vostokov i dr. Poljak Adam Mickiewicz (1798.-1855.) u Parizu je predavao o naim narodnim pjesmama. Mnogi su Poljaci prevodili nau poeziju, a poslije II. svjetskog rata objavili su zbirku naih narodnih pjesama. Tommaseo je hrvatske lirske pjesme prevodio na talijanski jezik. U Padovi je 1949. g. objelodanjena zbirka naih narodnih pjesama koju je uredio Arturo Cronia. Nae su usmene pjesme prevodili i esi, Slovaci, Rumunji, Maari, veani i dr. U XX. st. golem doprinos naoj usmenoj poeziji dali su Millman Parry i Albert Bates Lord koji je 1953. izdao na hrvatskom (i srpskom) i engleskom jeziku zbirku nae usmene poezije.32 A. B. Lord je s prekidima, prikupljao i izuavao usmene pjesme u Bosni i Hercegovini i u 70-tim godinama XX. st.33

Najvei dio podataka o prevoenju usmene poezije na strane jezike navodim prema: Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str. 123.-124. 33 Bosansko hercegovaka knjievna hrestomatija, knjiga II., Narodna knjievnost, dr. Hatida Krnjevi, enana Butorovi, dr. Ljubomir Zukovi, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo 1972, str. 9.

32

243

IZVORI I LITERATURA

1. 100 najveih djela svjetske knjievnosti, VI. izdanje, uredio Antun 2. Banovi, Stjepan, Kad je ivio Mijat Tomi, ZZNO JS, knjiga 3. Bosanski prijatelj, sv. III. Urednik I. F. Juki, Matica ilirska, Zagreb 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.
1861. Bosansko-hercegovaka knjievna hrestomatija, knjiga II., Narodna knjievnost, dr. Hatida Krnjevi, enana Butorovi, dr. Ljubomir Zukovi, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo 1972. Bokovi-Stulli, Maja, Od bugartice do svakidanjice, Konzor, Zagreb 2005. Botica, Stipe, Andrija Kai Mioi, kolska knjiga, Filozofski fakultet Zagreb, Zbornik Kai, Zagreb 2003. Botica, Stipe, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl., Zagreb 1995. ubeli, Tvrtko, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990. Dragi, Marko, Knjievna i povijesna zbilja, Napredak, Split 2005. Dragi, Marko, Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 4, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006. Duki, Davor, Sultanova djeca (Predodbe Turaka u hrvatskoj knjievnosti ranog novovjekovlja), Thema I.D. Zadar 2004. Epske narodne pjesme, priredio dr. Tvrtko ubeli, peto proireno izdanje, kolska knjiga, Zagreb 1965. Epske pjesme Boe Domnjaka Bojana, (Izbor), priredio Ivan Mimica, Knjievni krug Split, Split 1990. Frange, Ivo, Povijest hrvatske knjievnosti, MH, Zagreb Ljubljana 1987. Grgec, Petar, Hrvatske narodne pjesme, Hrvatska dravna tiskara, Zagreb 1943. Grgec, Petar, Razvoj hrvatskog narodnog pjesnitva, Hrvatska kolska knjiica, Zagreb 1944. 244 XXIX., sv. 1., Zagreb 1938. oljan, Znanje, Zagreb 1972.

11. 12. 13. 14. 15. 16.

17. Havelock, Eric A., Muza ui pisati, Razmiljanja o usmenosti i 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25.
pismenosti od antike do danas, AGM, Zagreb 2003. Hrvatska knjievnost srednjega vijeka, priredio Vjekoslav tefani i suradnici Biserka Grabar, Anica Nazor i Marija Panteli, PSHK, knj. 1., Zagreb 1969. Hrvatska odiseja, smislio, priredio i uredio Petar Gudelj, Mala nakladna kua Sveti Jure, Baka Voda 1999. Hrvatske narodne pjesme, knjiga deveta, Odio prvi, sveska esta (historijske, krajike i uskoke pjesme). Uredio dr. Nikola Andri, MH, Zagreb 1940. Hrvatske narodne pjesme, knjiga druga, Odio prvi, Junake pjesme, uredio dr. Stjepan Bosanac, MH, Zagreb 1897. Hrvatske narodne pjesme, knjiga osma, Odio prvi, sveska peta (Uskoke i hajduke pjesme), uredio dr. Nikola Andri, MH, Zagreb 1939. Hrvatske narodne pjesme, knjiga prva, Odio prvi, Junake pjesme, uredili dr. Ivan Broz i dr. Stjepan Bosanac, MH, Zagreb 1896. Hrvatski leksikon, sv. I. i II., Naklada Leksikon, Zagreb 1996. Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 4. Matica hrvatska, HKD Napredak, Sarajevo 2006. Izabrane narodne pjesme, hrvatske i srpske, priredio dr. David Bogdanovi, Zagreb 1930. Jakar hrvatske narodne jake iz Gradia, sabrao Martin Meri, redakcija i komentari Vinko ganec, Novinsko-izdavako i tamparsko poduzee akovec, 1964. Jagi, Vatroslav, Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srbskoga, knjiga prva, Staro doba, Zagreb 1867. Jeli, Dubravko, Povijest hrvatske knjievnosti, (drugo znatno proireno izdanje), Naklada P. I. P. Pavii, Zagreb 2004. Junake narodne pjesme (hrvatske i srpske), priredio dr. Milan Straek, Izdanje drutva srednjokolskih profesora, Zagreb 1925. Junake narodne pjesme (hrvatske i srpske), priredio dr. Milan Straek, Izdanje Drutva hrvatskih srednjokolskih profesora, Zagreb 1925. Kekez, Josip, Bugarice, III. izdanje, Organizator, Zagreb 1996.

26. 27. 28. 29. 30. 31. 32.

245

33. Kekez, Josip, Usmena knjievnost, u: kreb Stama Uvod u 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44.
knjievnost, IV. poboljano izdanje, Globus, Zagreb 1986. Kombol Novak, Hrvatska knjievnost do narodnog preporoda, kolska knjiga, Zagreb 1996. Kombol, Mihovil, Povijest hrvatske knjievnosti do preporoda, MH, Zagreb 1945. Kouti Brozovi, Nevenka, itanka iz stranih knjievnosti 1, kolska knjiga, Zagreb 1996. Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, kolska knjiga, Zagreb 2000. Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, kolska knjiga, Zagreb 2000. Mareti, Tomo, Naa narodna epika, JAZU, Zagreb 1909. Medini, Milorad, Povijest hrvatske knjievnosti u Dalmaciji i Dubrovniku, knj. 1, MH, Zagreb 1902. Mijatovi, Anelko, Iz riznice hrvatske povijesti i kulture, kolska knjiga, Zagreb 1996. Mijatovi, Anelko, Narodne pjesme o Mijatu Tomiu, Sinj-Duvno 1985. Milas, Mijo, Hrvatski narodni junak (drugo proireno izdanje), Vl. nakl., Split 1996. Mimica, Ivan, Mjesto Julija Bajamontija u hrvatskoj usmenoj knjievnosti-Splitski polihistor Julije Bajamonti, Zbornik radova sa znanstvenog skupa odranog 30. listopada 1994. godine u Splitu, Knjievni krug Split, Split 1996. Mimica, Ivan, ivot i epski svijet Boe Domnjaka, Logos, Split 1988. Molinie, Georges, Stilistika, s francuskoga preveo Goran Rukavina, Ceres, Zagreb 2002. Narodne epske pjesme, I. priredio Olinko Delorko, PSHK, knjiga 24., Zora, MH, Zagreb 1964. Narodne epske pjesme, II. priredila Maja Bokovi-Stulli, PSHK, knjiga 25., Zora, MH, Zagreb 1964. Narodne junake pjesme iz Bosne i Hercegovine, skupio fra Marijan unji, II. izdanje, Hrvatska tiskara d.d. Sarajevo, 1925. Narodne piesme bosanske i hercegovake, svezak pervi, Piesme junake, skupio Ivan Franjo Juki Banjoluanin i Ljubomir Hercegovac (fra Grgo Marti), izdao o. Filip Kuni Kuprijeanin, Osiek 1858. 246

45. 46. 47. 48. 49. 50.

51. Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) I. dio. Junake pjesme IV. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67.
izdanje, priredio dr. Branko Vodnik, Izdanje profesorskog drutva sekcije Zagreb, Zagreb 1924. Narodne pjesme iz Luke na ipanu, zapisao Andro Murat, priredila Tanja Peri Polonijo, MH, Zagreb 1996. Narodne pjesme o 1000-godinjici kraljevstva hrvatskoga (925.1925.) I. herojske, Zagreb 1926. Narodne pjesme o Mijatu Tomiu, uredio prof. Ivan Reneo, HKD Napredak, Sarajevo 1931. Povijest hrvatske knjievnosti, knj. 1, napisale Maja Bokovi Stulli i Divna Zeevi, Liber, Mladost, Zagreb 1978. Radeti, Ivan, Pregled hrvatske tradicionalne knjievnosti, IV. izdanje, Globus, Zagreb 1986. Rihtman Augutin, Dunja, Etnologija i etnomit, Zagreb 2001. Rukopisna zbirka (1957./58.) Pave Anelia. Slaming, Ivan, Sedam pristupa pjesmi, Rijeka 1986. Solar, Milivoj, Povijest svjetske knjievnosti (kratak pregled), Golden marketing, Zagreb 2003. Usmene epske pjesme I. i II., priredio Davor Duki, SHK, MH, Zagreb 2004. Vii, Marko, Knjievnost drevnog Bliskog istoka, Naprijed, Zagreb 1993. Vladi, Jeronim, Uspomene o Rami i ramskom franjevakom samostanu, Zagreb, 1882., reprint MH ogranak Rama Prozor, 1991. Vratovi, Vladimir i Zori, Mate, Epika i epske pjesme, u: Uvod u knjievnost (uredili Fran Petre i Zdenko kreb), Znanje, Zagreb 1961. Zbornik radova Andrija imi izuzetna pojava meu hajducima, uredili Mijo Milas i Ivan Mimica, Logos-tours, Split 2005. Zima, Luka, Figure u naem narodnom pjesnitvu, s njihovom teorijom, JAZU, Zagreb 1880. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972.

247

III. PRIE (PRIPOVIJETKE)

NAZIVLJE
Usmene prie obuhvaaju: bajke, basne, predaje, novele, anegdote, ale i legende. Raznovrsnost usmenih pria svjedoe i njihovi nazivi na raznim jezicima. U starogrkom mit, apologos (novela); latinskom fabula; engleskom story, legend; njemakom Mrchen, Sage, Legende, Novelle, Schwank. Zanimljivo je da su se usmene prie u slovenskom, slovakom, ekom, bugarskom jeziku nazivale povesti. U portugalskom jeziku se zovu: fabula, historia, lenda, caso itd.1 Usmene prie se, primjerice, u talijanskoj, engleskoj, amerikoj filologiji nazivaju legendama. U hrvatskom jeziku poznati su nazivi: pria, pripovijetka, pripovijest, bajka, basna, kazavica (kazalica), vjerovanja. (Kazavicom ili kazalicom nazivane su i epske pjesme.) Narod usmenu prozu naziva: prie, beside, legende. Legenda je latinska rije i znai ono to valja itati, ono to treba itati. Na naim prostorima rijetko se koja rije toliko suprotno tumaila kao rije legenda. U minulim ideoloko-tendecioznim sustavima pod tom rijeju podrazumjevalo se neto to je izmiljeno i to je lano. Istovremeno se za mnoge velikane govorilo da su uli u legendu i da su otili u legendu. Kada je netko u neemu iznimno dobar i zasluan, naziva ga se ivom legendom, a kada se, primjerice, govori o hajducima, onda se kae da su to samo legende, to jest, izmiljeni junaci i izmiljene prie o njima itd. Nipoto se ovim ne eli rei da su sve legende i druge vrste pria istinite. Ima ih istinitih i izmiljenih. Usmene su prie knjievnost, a knjievnosti nije da pripovijeda o onome to se dogodilo, ve o onom to bi se moglo tipski dogoditi, kako su to ve rekli veliki filoloki autoriteti.

SVJETSKE USMENE PRIE

Svaka je kultura na sebi svojstvene naine oblikovala bitne motive koji su postali (usmeno) knjievni. Trajne su antologijske vrijednosti staroegipatske usmene prie: Sinuheova pria, Istrebljenje ljudskoga roda, Dva brata, Unamunovo putovanje u Fenikiju, Bajka o ukletom kraljeviu, Legenda o faraonu Khufu (Keopsu). Sumersko-babilonsko1

Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str. 209.-210.

249

asirske predaje (mitovi) su: Lahar i Anan, En-Ki i Nin-mah, En-lil i Nin-lil. Pored Veda iznimne je vrijednosti indijska zbirka Panatantra (III. st. pr. Krista). Sastavljena je od pet knjiga: Razdvajanje prijatelja, Stjecanje prijatelja, Vrane i sove, Gubitak steenoga i Nepromiljeno djelovanje. U zbirci su prie, bajke i basne proete didaktikim stihovima. U njoj se pria o glupim sinovima kralja Amaraaktija koje mudrac Vinuarman pomou pria ui umjetnosti vladanja. U Panatantri se nalaze i motivi iz Mahabharate (IV. st. pr. Kr. IV. st. po Kr. Neki povjesniari knjievnosti zavretak nastanka toga najopsenijega djela u svjetskoj knjievnosti /215 000; 18 knjiga/ nastajanje toga djela lociraju u IV. st. pr. Kr.-II. st. po Kr.) Panatantra je jedna od najvanijih zbirka svjetske usmene knjievnosti a motivi iz nje nalaze se i u hrvatskim usmenim priama.2 Na znaaj usmenih pria ukazivao je najstariji grki povjesniar Herodot (V. st. prije Krista). Grki povjesniar i vojskovoa iz Atene, Tukidid (r. oko 460. pr. Krista umro oko 396. prije Krista), u svom djelu Spis o ratu Peloponeana i Atenjana (8 knjiga) navodi velik broj usmenih pria koje je zabiljeio kod zaraenih strana. (U to doba i rije historija znai pria). Usmene prie, meu ostalima, spominje Platon (IV. st. prije Krista), a njegov i Zenonov uenik Aristotel (384.-322. prije Krista) istaknuo je da je poezija (podrazumijevajui pod tim nazivom knjievnost) istinitija i povjesnija od povijesti i da je treba ozbiljnije shvatiti od povijesti. Usmenim priama bavio se i Ciceron (I. st. prije Krista). Apulej (oko 125.-180.) u svoj fantastino-satiriki roman Metamorfoze ili Zlatni magarac inkorporirao je bajke i predaje meu kojima je najpopularnija Pria o Amoru i Psihi. Djelo Gesta Romanorum (Junaka djela Rimljana) nastalo oko 1300. godine sadri usmene prie i anegdote. U tome je djelu vie pria o Aleksandru Velikom Makedonskom (IV. st. prije Krista). Arapski zbornik pria Tisuu i jedna no (IX.-XIV. st.) pripovijeda o mudroj i lijepoj ahrazadi. Snaan je utjecaj toga zbornika na svjetsku knjievnost. Za oblikovanje hrvatske usmene proze iznimno su vana djela: Fiore di virtu; Aurea legenda Jakoba Voragine, Sermones discipuli
Nevenka Kouti-Brozovi, itanka iz stranih knjievnosti I, kolska knjiga, Zagreb 1996, str. 60.-61.
2

250

Ivana Herolta te srednjovjekovne hagiografije i legende. (O tim djelima bit e vie rijei u daljnjem tekstu.) Mnogi su renesansni i barokni knjievnici veliku pozornost davali usmenoj prozi i stvarali svoja djela uzimajui grau iz usmene proze. Takvi su, primjerice, Miguel Cervantes (1547.-1616.) i William Shakespeare (1564.-1616.). Shakespeare je dramu Mletaki trgovac napisao na temelju prie Dram jezika koja je poznata i kod Hrvata u BiH. (Dva stoljea nakon Shakespearea zapisao ju je I. F. Juki i objavio u Vrazovom Kolu.)3 U XVII. st. o usmenim priama pie Jean la Fontaine (1621.1695.). Francuz Charles Perrault (1628.-1703.) postigao je velik uspjeh zbirkom pria koje je zabiljeio ili sam izmislio. Perraultov sunarodnjak Antoine Galland (1646.-1715.) skrenuo je veliku pozornost pripovijetkama iz zbirke Tisuu i jedna no. Nijemac iz Slovenije Johann Weichard Valvasor (Ljubljana, 1641. Krko, 1693.) sudjelovao je u Austro-turskom ratu (1663.-1664.) kao i u vojnim pohodima Nikole Zrinskoga u Slavoniji. Od velike je vanosti njegova Geografska karta Hrvatske (1688.). Njegovi zapisi iz Hrvatske govore o narodnim vjerovanjima, priama, folklornom kazalitu. U klasicizmu su mnogi pisci znaajnu pozornost pridavali usmenim priama. Daniele Farlati (1690.-1773.) u djelu Illyricum sacrum (sv. I.VIII, Venecija 1751-1819), izmeu ostaloga, biljei legendu o sv. Juri. Od velikoga je znaaja Put po Dalmaciji (1774.) Alberta Fortisa (1741.-1803.). Fortis pie o obiajima, vjerovanjima, priama iz okolice: Zadra, Skradina, ibenika, Trogira, Splita; Cetinskoga kraja, primorja; otoka Visa, Palagrue, Hvara, Braa, Raba, Kvarnera, Paga. Njegove informacije o Morlacima utemeljene su i na usmenim priama. U romantizmu je openito snaan interes za usmenu knjievnost. Tomu je mnogo doprinio Johann Wolfgang von Goethe (1749.-1832.). U romantizmu se javlja interes i za narodno pripovijedanje. Goethe spominje pripovijedanje svoje majke, a Aleksandar Sergejevi Pukin (1799.-1837.) spominje svoju dadilju Arinu Rodonovu od koje je uo bajke i pjesme. Braa Jakob i Wilhelm Grimm zapoinju novo razdoblje u teoriji usmenih pria. Oni su u tri sveska objavili Djeje bajke (1812. god. prvi, 1815. drugi i 1822. trei svezak). Polazite brae Grimm je odnos izmeu bajke (Mrchen) i predaje (Sage).
3

Narodna ala, sv. prvi, uredio Josip Pasari, MH, Zagreb 1923, IX.

251

Veliki znanstveni interes za usmene prie pobudio je Nijemac Theodor Benfey 1858. g. petosveanim prijevodom staroindijskih pria. To je djelo nastavio Johannes Hertel 1909. g. i kasnije.4 U komparativnom pristupu prouavanja usmenih pria znaajna je zemljopisno-povijesna metoda tzv. Finske kole koju su utemeljili Kaarle Krohn i Antti Aarne. Ti su znanstvenici utvrivali nastanak i migraciju bajki. Sljedbenik Finske kole Amerikanac Stith Thompson je sa suradnicima sastavio katalog u kojemu su pripovijetke razvrstane po tematskom i motivskom indeksu.5 Meutim, taj katalog ima manjkavosti, a najvea je to se u njemu ne vide osobitosti nacionalnih kultura. vicarac rumunjskoga podrijetla Andre Jolles 1929. godine u Jednostavne oblike pogreno uvodi i manjkavo tumai bajke, predaje i legende. Nakon brae Grimm najznaajniji doprinos u prouavanju usmene proze dao je Vladimir Jakovljevi Propp (1895.-1970.) knjigom Morfologija bajke. Tridesetih godina XX. st. u usmenu prozu uvodi se termin vank kojim su se oznaavale aljive prie. Tom su se problematikom najvie bavili Erich Strassner (Schwank, Stuttgart, 1968.) i Max Lthi.6 Ameriki filolog Richard Cavendish u djelu Legende svijeta pod pojmom legende podrazumijeva usmene prie i istie da legende izdravaju probu vremena bolje nego prava povijest.7 (Slino je i u filologijama drugih naroda.) Usmene prie esto se koriste i u druge neknjievne svrhe. Njima se koriste najvei menaderi i motivatori. Tako, primjerice, jedan od najbogatijih ljudi i jedan od najveih motivatora Zig Ziglar u svojoj knjizi Pogled s vrha (2000.) navodi basnu koja govori o dva zrna koja su se nala u zemlji i razgovaraju. Jedno zrno se uplailo i nije smjelo izniknuti, a drugo je naraslo u prekrasnu biljku. Ono plaljivo zrno ostalo je u zemlji. Ptica ga je pozobala.

Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str. 210.-212. 5 Josip Kekez, Usmena knjievnost, u: Zdenko kreb-Ante Stama Uvod u knjievnost, Zagreb 1986, str. 151. 6 Isto, str. 187. 7 Richard Cavendish, Legende sveta, Beograd 1984, str. 9.

252

HRVATSKE USMENE PRIE

Usmene su prie posluile piscima i propovjednicima, a nalaze se u glagoljskim knjigama, brevijarima i misalima. Krajem XIV. i poetkom XV. st. nastao je Cvet vsake mudrosti u kojem se, izmeu ostaloga, spominju kazivanja o vili morskoj, o lukavoj lisici koja se pretvara mrtvom kako bi pohvatala ptice. U tomu djelu zapisana je legenda o propasti Sodome i Gomore. Od 1996. do 2005. godine sa studentima sam zapisao pedesetak legenda o propasti Gavanovih dvora. Po tim legendama Gavanovi dvori su se nalazili na mjestu: Borakoga jezera kod Konjica, Hutova blata u Trebimlji, jezera Kuti kod Neuma, Crvenog i Plavog jezera kod Imotskoga, jezera u Rijeci Dubrovakoj, Prukljanskog jezera kod ibenika, Plitvikih jezera, Miloeva jezera ispod Krinja u Hrvacama kod Sinja, te jezera kod Pleternice i Vinkovaca. U Maarskoj se pripovijeda da je tako nastalo Blatno jezero (Balaton). Sramotan pad Bosanskoga kraljevstva krajem svibnja 1463. g. ostavio je najdublji trag u hrvatskoj knjievnosti i povijesti. Marin Dri (Dubrovnik, 1508. Mleci, 1567.) u Dundu Maroju navodi izreku aptom Bosna poginu koja je do danas sauvana u izriaju Bosna aptom pade. Dubrovake prie nalaze se u anonimnoj Kronici, Zborniku koji je 1507. g. poeo sastavljati Nika Ranjina, Libru od mnozijeh razloga (1520.) te Povijesti Dubrovnika (1595.) dominikanca Serafina Razzia (Firenca, 1531. Firenca, 1611.). Usmene su prie parafrazirane i u Hektorovievom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.) i Zoranievim Planinama (1569.). Za hrvatske usmene prie iznimno su vane bosanske fratarske knjige mada nemaju izvornih narodnih pria. Usmene su prie temelj Besida (1616.) fra Matije Divkovia (Jelake kod Olova, 1563. Olovo, 1631.).8 Divkovi je grau crpio iz legenda, hagiografija, usmenih
8

Matija Divkovi u franjevaki je red stupio najvjerojatnije u Olovu. kolovao se u Italiji. Bio je franjevac u Sarajevu, Kreevu, Olovu. Njegova su djela vjerskodidaktikoga karaktera, a namijenjena su narodu. Svoj prvi katekizam Nauk karstjanski (tzv. Veliki 1611.) objavio je sa zbirkom pripovijesti o udima Presvijetle Djevice Marije (Sto udesa aliti znamenja blaene i slavne Bogorodice, divice Marije) prevedenom iz popularne zbirke Ivana Herolta Sermones discipuli de tempore et de sanctis (1476.). Nauk karstjanski doivio je 10 izdanja. U Malom katekizmu (1616.) osim katehetikog dijela, u drugom su dijelu knjige stare hrvatske vjerske pjesme i dramski tekstovi, meu kojima je i inaica Posvetilita Abramova Mavra Vetranovia.

253

predaja i legenda koje je uo od naroda kao i iz Heroltovih Sermones discipuli (Odgovori uenika) te iz Gesta Romanorum (Junaka djela Rimljana). Divkovieva Rajska ptica nalazi se u glagoljskom rukopisu popa Mihovila iz 1558. godine: KAKO SU SLATKE PJESNI NEBESKE Bijae jedan redovnik dobra i sveta ivota i moljae Gospodina Boga da bi mu oitovao kojugod slast nebeske slave. Kad je redovnik bio na molitvi pred njim zapjeva jedna ptiica i on je pokua uhvatiti te ona pred njim pobjee u gaj koji bijae blizu samostana, zaustavi se na jednom drvu i nastavi pjevati. Redovnik je pod drvetom stajao i sluao pticu a kad ona odletje vrati se u samostan. Kad doe vidje da su stara vrata zazidana a nova sagraena na drugom mjestu. Poe kucati i doe vratar da mu otvori te ga poe pitati: odakle je, tko je i to ite? Redovnik mu ree da je iziao iz tog samostana. Vratar se vrati i sve ispria starjeini. Starjeina pitae redovnika tko je i povede ga drugim fratrima te ga pitae tko je starjeina bio kad je on iziao vani. Redovnik ispria, a tada fratri shvate da je on iz tog samostana iziao prije 340. g. Stadoe se uditi da je toliko ivio gladan, edan, na vruini, na hladnoi, bos i gol. Od slatkosti pjevanja ptiice nije se nieg sjeao. Ako je tolika ljepota i razgovor jednog anela, kolika je radost i veselje i koliko uivanje biti u kraljevstvu nebeskome u kojem je devet kora aneoskih, blaena Gospa i svekoliko mnotvo svetaca Bojih koji slave Gospodina dan i no govorei: Svet, svet, svet Gospodin Bog Sabaot! ***

Divkovia Besjede svarhu evanelja nedjeljnih priko svega godita (1616.) prijevodi su i kompilacije iz nekoliko latinskih autora 15. i 16. st. Prvi je bosansko-hercegovaki Hrvat koji je pisao narodnim jezikom. Osnova njegovog jezika bio je tokavski ijekavski-ikavski narodni jezik. Djela je tiskao bosanicom (zapadnom inaicom irilice). Smatra se ocem bosanske knjievnosti (hrvatske knjievnosti u Bosni i Hercegovini). Svoj jezik zvao je bosanskim, slovinskim, nakim, naim. Sva je djela objavio u Veneciji. Njegov je rad pridonio irenju tokavtine. Bio je vrstan propovjednik i veoma popularan narodni pisac. Neki povjesniari knjievnosti istiu da ga je jedino nadmaio Andrija Kai Mioi. Vidi: Marko Dragi, Hrvatska knjievnost katolike obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna knjievnost), Fakultetski prirunik, Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2006. www.ffst.hr str. 74-77.

254

Narodno je pripovijedanje i u bosanskim fratarskim knjigama: Cvit od kriposti iz 1647. g. fra Pavla Posilovia (Glamo, oko 1600. it u Rami, 1651.) (koji je grau crpio i iz Gesta Romanorum); Vrata nebeska i xivot vieni (1678.), Svietlost karstianska i naslagenye duovno (1679.) Ivana Ania (Lipa kod Duvna, 1624. Ancona, 1685.). Pisac, govornik, leksikograf, sveenik Juraj Habdeli (Staro ie u Turopolju, 1609. Zagreb, 1678.) u svojim religiozno-moralnim djelima Zrcalo Marijansko (1662.) i Prvi oca naega Adama grijeh (1674.) koristio je i usmene prie. Pored navedenih bosanskih fratarskih knjiga iz XVII. st. dragocjene su u XVIII. st.: Prilike (1701.) fra Stipana Jajanina, Ispovid krstjanska (1710.), Fala od svetih (1708.) te rukopisi vrsnog propovjednika Stjepana Margitia Markovca (Jajce, 1650. Fojnica, 1730.), latinskim jezikom pisana Kratka povijest Bosne srebrne fra Bernardina Nagnanovia (Brotnjo-itluk u zadnjem kvartalu XVII. st. Zaostrog, 1717.) sadri u sebi vie usmenih pria preuzetih od Orbinija i iz naroda. Nagnanovi je pisao o stradanjima bosanskih samostana, pogibeljima sveenstva i njihova puka, o muenicima za vrijeme osmanske vlasti. Fra Nikola Lavanin (Dolac kod Travnika, 1703. Jajce, 1750.) u svom Ljetopisu biljei vie pria a meu njima i spomenutu Porfirogenetovu o Hrvatima koji su, iza Babinih gora, doli u dananje krajeve predvoeni petoricom brae i dvjema sestrama. Meu mnogobrojnim predajama u Lavaninovu Ljetopisu je i demonoloka predaja o kugi. (Lavanin je umro od kuge.) Djela fra Filipa Lastria (Oevija, 1700. Kraljeva Sutjeska, 1783.) Nediljnik dvostruk (1766.) i Svetinjak (1766.) takoer, su vana za irenje usmenih pria. Usmene su prie i u Pripovidanju nauka krstjanskoga u tri knjige (1750) fra Jeronima Filipovia (Rama, 1688.? Sinj, 1765.). Znaajan doprinos hrvatskoj usmenoj knjievnosti dao je lijenik, glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split, 1744. Split, 1800.) koji se bavio prouavanjem Morlaka i veoma je zasluan to je svom prijatelju Albertu Fortisu pomagao pri sabiranju i zapisivanju hrvatske duhovne kulture. Dragocjen je, dakle, Fortisov Put po Dalmaciji, kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovria (Sinj, oko 1754. ? 1777.). O znaaju Okrunice koju je uputio zagrebaki biskup Maksimilijan Vrhovac, kao i o Stanku Vrazu ve je bilo rijei. U Narodnom je preporodu i romantizmu velik interes za sve vrste usmenih

255

pria. Prvu je pravu zbirku narodnih usmenih pria objelodanio Matija Valjevac 1858. g. Prie su zapisane u Varadinu i okolici. Fra Ivan Franjo Juki (Banja Luka, 1818. Be, 1857.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljuje prie iz Bosne (Juki je prepravljao prie, a nije navodio mjesto, vrijeme zapisa i kazivae). Dragocjeni su, meutim, Jukievi zapisi poslovica i zagonetki. Kamilo Blagaji objavio je zbirku bonjakih pria. Zbor redovnike omladine sakupio je i 1870. objavio sv. 1. Bosanske narodne pripovijetke. Sveenik Nikola Tordinac (akovo, 1858. akovo, 1888.) objavio je 1883. g. Hrvatske narodne piesme i pripoviedke iz Bosne. Iako je Tordinac vrio manje jezine preinake, njegova je zbirka (62 str.) do danas jedina prava zbirka usmenih pria bosansko-hercegovakih Hrvata. Tordinac je zabiljeio i hrvatske narodne obiaje, pjesme i pripovijetke iz Peuha. Filolog Vatroslav Jagi (Varadin, 1838. Be, 1923.) u svojoj Historiji naroda hrvatskoga i srpskoga (1867.) prvi se sustavnije bavi interferencijama hrvatske usmene i pisane knjievnosti. Jagi je skrenuo pozornost na bosanske fratarske knjige.9 Premda je don Mihovil Pavlinovi (Podgora, 1831. Podgora, 1887.) uglavnom zapisivao i sabirao usmenu poeziju, on u svom djelu Puti navodi i etioloku predaju o kultnom mjestu Petrievac u Banjoj Luci. Predaju su mu kazali muslimani koji su iznimno tovali to sveto mjesto. (Na tome je mjestu Sv. otac Ivan Pavao II. 2003. beatificirao Ivana Merza). Mnogobrojni su se hrvatski knjievnici i u predrealizmu i realizmu nadahnjivali usmenim priama. August enoa (Zagreb, 1838. Zagreb, 1881.) u svom paradigmatskom lanku Naa knjievnost (1865.) istie snagu i vanost narodnoga duha: U puku stoji prava sila naroda, on je od svega naroda najvie spojen sa zemljom, a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti, ni sve sile svijeta ne e narod krenuti s puta kojim udariti mora; zaman su sve tue spletke, zaman svi vanjski pokuaji da navuku narod na svoje on stoji tvrdo kao dub, jer je puku silan korijen, a taj korijen je puk.10 Trajno su poticajna enoina naela po kojima knjievnost mora imati nacionalnu, socijalnu i knjievno-kritiku dimenziju.

Maja Bokovi-Stulli, Narodne pripovijetke, PSHK, knj. 26. Zagreb 1963, str. 11. August enoa I priredio ime Vueti, PSHK, knj. 59, Matica hrvatska, Zora, Zagreb 1964, str. 46.
10

256

Filolog i knjievnik Rudolf Strohal (Lokve, Gorski Kotar, 1856. Zagreb, 1936.) objavljuje u tri sveska kajkavske i akavske prie (XIX./XX. st.). Strohal je 1916. g. na svijet izdao Cvet vsake mudrosti. O znaaju Antuna Radia i Nikole Andria ve je bilo rijei. U 20. st. iznimnu su ulogu u ouvanju hrvatske tradicijske kulture imali asopisi Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) u kojem nalazimo i dokonice (ale, anegdote i viceve); Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). Narodno je blago i u katolikoj periodici: Svjetlo rijei, Kalendar Sv. Ante, Dobri pastir, Bosna Franciscana (Sarajevo); Crkva na kamenu (Mostar) i Naa ognjita (Tomislavgrad). U istom smislu vani su asopisi Matice Hrvatske u BiH: Motrita (Mostar) i Hrvatska misao (Sarajevo). Josip Pasari (Pua, 1860. Zagreb, 1937.) knjievni kritiar, profesor u Zagrebu i Osijeku, a od 1906. g. ravnatelj Klasine gimnazije u Zagrebu, sljedbenik zdravog realizma Franje Markovia (Krievci, 1845. Zagreb, 1914.), objavio je 1923. Hrvatske narodne ale (sv. 1.) koje je zapoeo Nikola Andri (Vukovar, 1867. Zagreb, 1942.). Balint Vujkov (Subotica, 1912.) objavio je tri zbirke usmenih Bunjevakih pripovijedaka (Subotica, 1951., knj. prva). Hrvoje Hitrec 2007. godine objelodanio je Hrvatske legende. Izdava je te monografije kolska knjiga, a u njoj je Hitrec, nadahnut hrvatskim predajama i legendama, napisao trideset sedam predaja i legenda meu kojima su: Dolazak Hrvata, Zvonimirova kletva, Ramska kraljica, Crna kraljica, Mila Gojsali, Gospa Sinjska, Majka Boja Bistrika, Miljenko i Dobrila, Trenkova djeca i dr.. *** Goleme su vrijednosti terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu, Mostaru, Splitu, Osijeku, Rijeci. *** Cijela je plejada velikana pisane rijei koji su u svoja djela utkali usmene prie ili pak pisali o usmenoj knjievnosti. Pored spomenutih navodimo i sljedee: Dinko imunovi, Boo Lovri, Milutin Cihlar Nehajev, Vladimir Nazor, Ivo Andri, Miroslav Krlea, Novak Simi, Mehmedalija Mak Dizdar, Nikola op, Ivan Raos, Dubravko

257

Horvati, Ivan Aralica, Stjepan Dalto, Jozo Vrki, Petar Gudelj i mnogi drugi. Meu mnogima povjesniarima i arheolozima u ijim djelima nalazimo usmenu prozu jesu: Tadija Smiiklas, Ferdo ii, Vjekoslav Klai, iro Truhelka, Haim eri, Julijan Jeleni, Nikola Bilogrivi, Marko Perojevi, Milenko S. Filipovi, Pavao Aneli, Krunoslav Draganovi, Miroslav Daja, Ignacije Gavran, Ljubo Luci, Andrija Niki, Franjo anjek i drugi. Najvei doprinos u sakupljanju, zapisivanju i izuavanju hrvatskih usmenih pria imaju: Maja Bokovi-Stulli, Tvrtko ubeli (Biha, 1913. Zagreb, 1995.) Josip Kekez (Katuni, 1937. Zagreb, 2003.), Ivan Mimica, Stipe Botica, Estela Banov Deppope. Najvei doprinos do sada u zapisivanju i izuavanju usmene proze Hrvata Bosne i Hercegovine dao je Vlajko Palavestra. Vrijedi spomenuti i Irmu remonik, Huseina ogu, Radmilu Fabijani i Nadu Miloevi orevi. (Relevantna djela za ovaj rad spomenutih autora kao i djela iz navedene periodike bit e navedena u biljekama i literaturi).

MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIA

Usmena proza obuhvaa vrste pria: bajke, basne, predaje, novele, anegdote, ale, viceve i legende. Usmene prie mogu se razvrstati i prema njihovom odnosu prema zbilji. Po toj klasifikaciji prie bi bile: zbiljske (realistine) i fikcijske (izmiljene, mistine, fantastine). Usmena proza moe se razvrstati prema motivima, temama i oblicima. anrovi usmenih pria: 1. Bajka. 2. Basna. 3. Predaja: Povijesne predaje. Etioloke predaje. Eshatoloke predaje. Mitske predaje. Demonske predaje. Prianja iz ivota. 4. Legenda. 5. Novela. 258

6. Anegdota. 7. Sitni oblici: ala. Vic.

1. BAJKA
Bajka je najdulja usmeno-prozna vrsta. Ona je ageografina i ahistorina te se u njezinom izuavanju koristi monogenetski pristup. Genus specificum bajke je fantastino ili udesno. udesno u bajkama sudjeluje i rjeava nerjeivo. Dobro uvijek pobjeuje zlo. Najpoznatije su bajke Pepeljuga, Ivo i Marica. PASTORKA Prije je to bilo tako sam ja ula da je ivila neka sretna porodica. Bili to ovik i ena i njihova mala curica. Lipo su oni ivili i bili radosni dok se jednog dana nije razboljela ta ena. Uhvatila nju neka teka bolest i nije joj se mogla sakriti. Tako je leala neko vrime dok nije pripoinila. Otac i ta i, ostali sami i nisu se nikako mogli utjeiti. Puno su oni patili za njom. Tako je tome oiku bilo ao njegove male, pa se on onda prienio. Valjda on mislio da e nadoknadit djetetu mater pa je to i uradio. Mislio on da e se ona brinit za njegovu curicu, al se prevario. Ta je bila ohola i ona je njega htjela samo radi para. Ma, bio on bogat, pa radi toga. Kad su njia dvoje dobili svoje dite, ona je pastorku zamrzila jo vie, mada je mala bila dobra, al eto. Tjela se ta mauha otarasit nje pa je tak dugo vremena ona mislila ta e napravit. Kad su curice obadvi narasle i postale cure, zamrzila mauha pastorku jo vie. Va je bila ljepa od njene eri, pa je zbog toga nije nikako voljela. Jednog je dana mauha spremila pastorku i odvela je u umu. Rekla joj je da e je odvest na njeko fino mjesto pa se pastorka obradovala. U umi se nekako mauha odvojila od ove, i sakrila se iza njekog drveta pa pobjegla kui. Pastorka se puno uplaila mae znala je da ju je ona ostavila samu. Tjela se ona vratit kui, al nije znala puta. Tak je ona odala po toj umi i odjedno uglee ona njeku kolibu pa potri. Unie unutra i uglee njekog starog djeda, a on bio cili u irovim. Ona se jo vie uplaila pa tjela pobje. Onda zastane na vrata pa je i primjetila da je djed gleda al nita ne govori. Ona se saali na njega pa se priblii i pita ga da mu pomogne. Tak je ona njemu pomogla i ivila u njegovoj kolibi par dana. Za to vrime postali su oni dobri drugovi. Ona je njemu priala to joj se 259

desilo, a on njoj o svom tekom ivotu i kako je dobio te ireve. Kad je djedu bilo bolje, ona se htjela vratit kui, jer je puno voljela oca i falio joj. Tako se pozdravila sa tim starcem i krenila. Stari joj je rekao da sebi kao nagradu to ga je njegovala uzme jedan od kofera, koji oe. On je imo puno ti njeki lipi kofera, a ona je uzela najmanji pa je pola kui. Jedva njekako ona je nala put i dola kui. Svi su se iznenadili kad su je vidjeli. Mauhu je puno zanimo ti mali kofer, pa je pitala odkud joj i ta ima u njemu. Onda joj je pastorka sve ispriala i rekla je da je to ko biva njeki dar jer je pomogla tome djedu, ali ne zna ona ta je unutra. Onda je mauha uzela ti kofer pa ga otvorila. Unutra bilo sve samo zlato. Onda je ona htjela poslat svoju i da i ta dobije zlata od djeda. Ve sutra, rano jutrom, dovede ona svoju i na to mjesto u umi, pa kad je curica dola do kolibe, mater se odma vrati nazad, ali joj je rekla da uzme to more vei kofer. Tako je ta mala ula u kolibu i vidila toga djeda. On joj se ba smuio, al se zbog zlata napravila dobra pa ga pitala da mu pomogne. Jedva je ta izdrala i jenu no tode, pa je rano ujitra krenila. Djed joj je reko da slobodno sebi uzme jedan od kofera, koji god izabere. Tako je ona uzela onaj najvei i jedva njim izila na vrata. U umi ju je mater ve ekala, pa joj je dola pomo nosit ti teret. Jedva su njia dvi donile ti kofer, koliko je on bio teak. Bile one ba zadovoljne jer su mislile da su se obogatile. im su stigle u kuu, odma su one to otvorile, ali iznenadile se one samo tak. Nije unutra bilo zlata, ve dvi velike guje ma goleme su one bile. Odma su iskoile iz kofera i ujele njia dvi. Na mjestu su i usmrtile jer su bile otrovne. i i otac su nastavili lipo ivit u zadovoljtini.11 (Brko) ZLATNA LAA Tako su bili ovjek i ena jako siromani, i nijesu nigdje nita imali osim jednog djeteta. Jedamput ree ovjek eni: eno, evo nam sad ide krsno ime, a mi nemamo nigdje nita. Kakoemo ga proslaviti? A ena mu ree: E moj ovjee, to u ti ja, kad ni ja ne znam kako? Potom ovjek zakalal, pa izie nekuda van, i idui putem pomisli u sebi:
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo, 2005. str. 59-61.
11

260

 Boe moj, da sad imam ikome ono dijete prodati, ja bi ga prodao,pa bih posluio svoje krsno ime. On nije nego tako pomislio, al pred njega izie star ovjek, pa ga pita: ta si ti sad divanio!? Nijesam nita, odgovori on. Ma jesi neto, ree starac, dalje. Ali nijesam, ree opet ovaj. A kad ga starac i po trei put upita,ree on: Ma rekao sam, da imam ikome dijete prodati, da bih ga prodao, pabih sluio krsno ime. A starac mu ree: Pa daj ga meni, ja u ga kupiti. Samo ta ite za njega? A ta e mi dati? Dat u ti forinti, ree starac. On pristane, a starac jo ree: Za taj e forint sve kupiti i platiti to ti god treba, a on e ti vavijek udepu biti. Potom on njemu dade forint, pa uprti dijete i odnese. ovjek otide, pa kupi sve, to mu je trebalo, pa skupi goste i proslavi krsno ime onako, kako je trebalo. Starac odnese dijete, pa udari preko careva dvora; a taj car nije imao muka djeteta, nego samo jedno ensko. Kad je starac nosio dijete ispod careva dvora, vide ga car, pa ga upita: ta ti to nosi stari? Evo nosim dijete, odgovori starac. Pa bi li ti to prodao? pita car dalje. Bih, ree starac. Pa ta ite za njega? pita car opet, a starac mu ree: Dat e mi forint, to sam i ja dao. Car ree: Daj ga amo. I on donese dijete i preda ga caru, a car mu dadeplatu, te starac otide. Kad je starac otiao, ree car carici: Kako emo mi sad nadjesti ime onome naem sinu? E, ja ne znam, kako bi bilo najbolje. Car ree: Hajde da mu damo ime Dragan. A carica ree: Pa slobodno, neka bude. I tako ostane Dragan. Kad je Dragan ve bio narastao, ree car carici: Zna ti, to je moja volja? Mi emo lijepo dati nau k er zaDragana, pa e nam sve nae dobro ostati skupa. A carica ree: Bome je to i moja volja, njih su se dvoje jo od prije zavoljeli. 261

Ali, kad je careva ki do udaje dorasla, zaprosi je drugoga cara sin; ali ovaj car ree, da je ne da. Kad onaj to uje, javi mu: E pa dobro, a ti e sa mnom ratovati.Kad to uju carevi ministri, reknu caru: Mora vijee suditi, pa komu dosude, onome neka bude. Car pristane, i tako se skupe ministri, pa sjednu suditi. Kad sudili ovamo, sudili onamo, bome dosude, da njih dva idu u trgovinu, pa koji vie istri za tri godine, neka onome bude. Kad oni tako dosude, dade onaj car svome sinu estora kola novaca i poalje ga u svijet, a ovaj dozove svoga Dragana, pa mu ree: Vidi, moj sine, sad se uprav na silu rastati moramo. Onaj jedognao estora kola novaca, a tebi evo sedmora, pa hajde i ti, patri, i gledaj, da vie od njega istri. Onda Dragan otide k djevojci, pa joj ree: Ja sad moram otii, i bogzna hoemo li se igda vidjeti.A ona ree: Evo ti moga prstena s ruke, pa ako se igda vidimo, bar u te poprstenu poznati. Kad Dragan poe, ree mu car: Evo ti sedam kola blaga, pa hajde, te samo pogaaj i kaparii, paako ti pofali novaca, pii mi, poslat u ti koliko bude trebao. A on mu ree: Na ne u toliko novaca, nego ti meni daj samo onaj forint za koji sime kupio, pa e mi to biti dosta. Kad to car uje, dade mu forint, i onuze jo komadi kruha, pa otide. Idui on tako, doe u jednu planinu, i tu nae jednoga starca, gdje sjedi i loka vatru. Kad on doe k njemu, ree mu: Pomozi Bog, djedo! Bog pomogao! ree mu starac. A otkud ti ovamo? Idem po svijetu, ree Dragan, da trim, ne bih li to dobio, da micar dade svoju ker. A starac mu ree: Dobro sinko, dobro. Sjedi tu, pa emo spavati. Ali Dragan ree: A moj djedo, kako bi mi spavali ovdje u planini, pa da nas toujede? Ali starac ree: Ne boj se ti ovdje nita. Ja ovuda hodam, hodam, pa jo nitanijesam vidio. Potom mali Dragan sjede, a kad omrkne, legnu oni i prespavaju. Kad je ujutro svanulo, ree mu starac: 262

 Sad ti hajde preko one planine u grad, pa togod prvo sretne, kupiga. Kad kupi, onda doi k meni i dovedi da i ja vidim, pa u ti joneto kazati. Potom Dragan ode uz planinu, a kad bio na vrh planine, srete ga ovjek i vodi crna enu, a on ga pita: Bi li to prodao? Bih, ree onaj. Pa ta ite za njega? pita on dalje. Dat e mi forint, ree ovaj. On mu izvadi onaj forint i dade i uzme enu te se vrati nazad starcu pa mu ree: Evo, djedo, to sam kupio. Dobro si to kupio, ree starac, samo ga privei tu za taj trni, pahodi amo k vatri. On privee enu i doe k starcu, pa sjede, te tu opetnoi. Kad ujutru svane, ree mu starac: Hajde, sinko, vidi ta si kupio, ta ti ono radi. A kad Dragan tamo, al ene nema. On onda doe k starcu i kae mu: Ma, djedo, nema ondje nita. Kako to, da ne bi bilo nita? Hajde, pa grebenaj ondje, moda eda to iskopa. On otide, pa zaeprka noktima, kad al iskopa rukavicu masti, uzme je, pa odnese starom, pa mu ree: Evo djedo, ta sam naao. A stari mu ree: Dobro je to sve, sinko. Sad uzmi tu mast, pa hajde preko te planine, pa e doi do jedne velike vode, grdne kao more. Onamo preko vode vidjet e careva krmara, pa ga zovi, neka ti preveze lau, a on e ti rei da ne more, jer da ne vidi, a i da ti ne smije onamo, jer je ono gubava zemlja, i car je gubav. Ali ti njemu reci, neka ti preveze unamjerice lau, pa da e ga sretna nainiti. On e tebi pregnati lau, a ti onda uzmi te masti, pa ga samo pomai po elu i on e biti zdrav, pa e te onda odvesti k caru, pa onda izlijei i cara. A kad cara izlijei, onda nemoj vie nikoga, dok ne prospava, a kad prospava, onda e pola sna i platu primiti. Kad Dragan to uje, zakala, pa otide od staroga. A kad prijee preko planine, doe do one rijeke, pa pogleda onamo i vidi careva krmara, pa ga stane zvati, a kad ga dozove, ree mu: Daj mi tu lau prevezi amo, da prijeem tamo, pa u te sretna nainiti. Ali mu on ree: Ja ti ne mogu lae prevesti, jer te ne vidim, a ti ne smije amo, jer smo mi svi gubavi. 263

Ali mu Dragan ree: Ma daj ti meni prevezi lau, ja u uiniti, pa e progledati. Kad to krmar uje, preveze mu lau, a Dragan onda uzme one masti, pa ga pomae po elu, i on progleda. Kad ovaj to vidi, odvede ga k caru, pa mu kae, da ga je on izlijeio; i da e izlijeiti svu carevinu. Kad car to uje, ree mu: Hajde mene izlijei, dat u ti, togod zaite. Dragan uze one masti, pa pomae cara po elu, i on odmah progleda. Kad car vidi, da je zdrav, ree mu: Hajde lijei moju druinu.Ali mu dragan kae: Ne mogu, dok ne prospavam, jer sam trudan. Car mu to dopusti, aon otide i lee, a kad odspava i ustane, na e pod uzglava omknjiicu, a u njoj pie, da mu car naini zlatnu lau, koja e ii posuhu, i da mu dade u la u etiri zlatna soldata, pa e mu ondaizlijeiti zemlju. On sada ree caru: Ako e mi dati zlatnu lau i u nju etiri zlatna soldata, onda u tizemlju izlijeiti. Car mu ree: Hou, samo najprije izlijei zlatare, neka kuju lau, i onda lijei nasdruge. On tako uradi: najprije izlijei zlatare, a oni onda uzmu kovati lau. Dragan stane lijeiti, i za mjesec dana izlijei svu carevinu, pa se vrati k caru. Car mu ree: Jesi li gotov? Jesam. Dobro, evo ti zlatne lae, pa hajde. Dragan sjede u lau, i ona poe. Idui tako doe u jedan grad, a kad tamo, al se u gradu uje velika graja. Dragan pita dalje, ta to tamo galame, a oni mu rekoe: Eno uhvatili nekakva trgovca, zakupio silno blago, pa nema im daisplati, te e ga sad objesiti. On kad uje, ree: Idem ja sad, da ga vidim.Ali mu oni rekoe: A ta bi imao, kad mu pomoi ne moe. Ali on svejedno ode. Kad on tamo, al to onaj carev sin, pa doao i nakupovao silno blago, pa nije imao im isplatiti, te ga zato optue, pa evo doao do vjeanja. Kad Dragan doe tamo, ree im: Dajte ga meni, ja u za njega platiti. Ovi na to pristanu. On onda ree carevu sinu: 264

 Daj ti, da te ja popipam po leima, pa u sve za te platiti, a ti ondahajde kui, pa se eni. Ja ne u kui nigda doi. Onda carev sin podigne koulju, a Dragan mu zapie, da on njega ispod vjeanja otkupljuje, pa onijem prstenom pritisne kod onoga pisanja, i to se sve dobro pozna, kao da je na njegovoj koi izraslo. Potom ovaj zakala, pa otie kui, a Dragan sjede u svoju lau (kad je platio za njega dug), pa hajde lagako. Kad onaj doe kui, sastavi nekako to kakve teskere i napie, da je taj Dragan objeen, pa kae tako i ocu one cure i one mu teskere pomoli. A car, kad to vidi, dade mu svoju ker. I tako se skupi svadba. Potom doe Dragan u zlatnoj lai, pa stane u polje nie dvora, a od lae udari svjetlosti, da se je sve okolo sjajilo. Najedamput ue u dvor meu svatove jedan sluga carev, pa mu kae: Junaci, il e biti posve dobro il posve zlo: evo neto u polju sja se,kao da je s neba salo. Kad to oni uju, iziu van pa gledaju, ali niko ne smije k Draganu, a on ne e k njima. Najposlije dadu onome jednom slugi novaca, pa on zakala te na koljenima kleei ode k njemu i ree mu: Ako si sveti ovjek, car te moli, da doe k njemu dvor.A Dragan ga pita: A ta je to u dvoru? Sluga mu odgovori: Careva se ki udaje, pa su svatovi.A on ree: Neka car doe po mene, pa u onda doi. Sluga otide, te kae caru, ta je ovaj rekao, a car zakala, pa doe. Kad i on blizu doe, klekne, pa poe k njemu, ali mu Dragan ree: Nemoj ti ii kleei k meni, jer ti si mi otac. Ali to car ne razumije, van ga stane zvati.A on mu ree: Hajde ti, hajde, doi u ja. Potom car otide, a on zakala, pa za njim. Kad doe gore, ue u sobu pa sjede do uvegije i metne ruku na sto tako, kako e careva ki moi poznati prsten. Oni ga stanu nuditi da jede, i pije, ali on ree da ne e nita, dok ne doe djevojka, da je vidi. Oni otidu bre po nju pa je dovedu, a ona kako ue, vidi prsten, pa vikne: Ma, to je na Dragan, eto mu moga prstena na ruci! Kad svatovi to uju, pitaju ga otkuda je, a on im ree: ja sam taj i taj. Ali onaj uvegija ree, da on lae, pa pokae one teskere, i oni mu povjeruju, pa sude, da e ga objesiti. Dragan ree: Odmah me objesite, ali samo neka on pokae svoja le a, pa proitajte ta pie na njima i ako ovijem prstenom ne bude peatudaren, onda me objesite. 265

uvegija se stane nekati, ali svi navale na njega, i on skine koulju, a onda proitaju svi i vide prsten i dosude da njega treba objesti. Ali im Dragan ree: Ja ga ni sad ne dam vjeati, samo neka ide van, a vi svatovi ostanite pa budite moji svatovi. Oni tako uine i njega ieraju, a on se vjena s carevom keri, pa tako s jednim forintom ostane sretan.12 (Mostar) MUDRA ENA Bio je aa koji je ima er. Jednog dana doe kraljev glas da e nagradit onoga ko donese tri najlipa cvita. I svi tako traili i birali koji bi cvit moga bit najlipi. Tako i ova er ubere u polju jedan cvit od penice, onda cvit od masline i cvit od loze. Donese to cvie ai i kae mu da ode s tim na kraljev dvor. Kralj ga pohvali da je najpametniji na svitu jer takve cvitove niko nema. On mu odgovori da je to njegova er poslala. Kralj mu onda da zadatak da odnese eri tri svitka pamuka i da mu ona od toga oplete sve konope za brod i sva jedra. Na to er da to ai i ree da vrati to kralju i nek joj on izdjelje vreteno i dra za igle, a kad ga on upita kako je to mogue, nek mu odgovori da je jednako nemogue kao i od tri svitia napraviti svu opravu za brod. Bilo je tako kako je ona rekla. Sad je kralj da novi zadatak - tribala je do k njemu ni gola ni obuena, ni na konju ni bez konja. Ona se skine gola i stavi mriu priko sebe, uze konja za povodac i pusti da je vue za sobom. Kad je kralj vidija takvu uzme je za enu i da joj na znanje da nikome nesmi odat svoju mudrost. Sve je bilo dobro dok ona jedan dan ne ode u kraljevu tamnicu di je sve bilo puno zatvorenika. Upita ih zato su zatvoreni, a oni joj odgovore da ih tako kralj tjera da mu vrate dugove. Njoj ih bilo aj pa im odlui dat savjet kako e se izbavit. Tako su oni svaki put kad bi dobili hranu, uvijek kuvani bob, bacali ga kroz prozor. Kralju nije bilo jasno zato to rade pa mu oni reknu da to ine kako bi bob izniknija. Kad im je on reka

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 61-67.

12

266

da je nemogue da kuhani bob iznikne, oni mu uzvrate da je nemogue da i oni njemu vrate dugove u uzdama. Kraljica se sloi s tim i on ih pusti, al im je stiga doma ree kraljici da moe i a jer je izdala svoju mudrost, da uzme sa sobom najdrae iz dvorca i ode. Ona ga zamoli da samo pripreme gozbu za oprotaj jer su puno skupa ivili. Na toj gozbi ga napije i kad je zaspa odvede ga u koiji sebi na selo. Ujutro kad se probudija nije mu bilo jasno di je i ona mu ree da joj je reka da uzme najdrae iz dvorca i da je ona zato uzela njega. Opet se uvjerija kakva je mudrica i oni se skupa vrate u dvorac.13 (Hvar) PEPELJUGA Prele djevojke kod goveda oko jedne duboke jame, a doe nekakav starac bijele brade do pojasa, pa im ree: Djevojke! uvajte se vi te jame, jer da kojoj od vas upadne vreteno u nju, one bi se mati odmah pretvorila u kravu. Ovo rekavi starac otide, a djevojke onda, udei se njegovijem rijeima prikue se jami jo blie i stanu se u nju nadvirivati i razgledati je, dok se jednoj, koja je bila najljepa izmeu njih, izmakne vreteno iz ruke i padne u jamu. Kad ona u vee doe kui, a to joj se mati pretvorila u kravu i stoji pred kuom. Po tom ona stane ovu kravu goniti na pau s ostalijem govedima. Poslije nekoga vremena otac se ove djevojke oeni udovicom, koja dovede jednu svoju ker. Maeha stane odmah mrziti na svoju pastorku osobito za to, ta je ona bila ljepa od njezine keri: zabranjivala joj je da se umiva, elja i preoblai, i svakojako je traila uzroke, da je kara i mui. Jednom joj dade u jutru punu torbu kudjelje, pa joj rekne: Ako ovo sve danas ne oprede i u kokoku ne smota, ne idi mi dovee kui, ubit u te. Djevojka sirota idui za govedima prela je koliko je mogla. A kad na podne goveda polijeu u planditu, ona videi da se na kudjelji ne poznaje, to je oprela, stane plakati. Kad je vidi ona krava, to joj je bila mati, gdje plae, zapita je, to joj je; a ona joj kae sve redom, to je i kako je. Onda krava tjeei je rekne joj, da se za to ne brine ni malo:
13

Ivoni abi 2007. godine kazala Anita Mati, ro. 1987. g. u Hvaru, koja je dio ivota provela u Splitu, a sad ivi u Zagrebu. Rkp. FF Split, E, 2007, str. 98.

267

 Ja u, veli, kudjelju uzimati u usta i vatati, pa e se na moje uho pomoliti ica, a ti je uhvati pa odmah motaj na kokoku. Tako i uine: krava stane kudjelju u usta uzimati i vatati, a djevojka na uho njezino icu izvlaiti i motati, i odmah budu gotove. Kad djevojka u vee maesi da veliku kokoku, maeha joj se vrlo zaudi, pa joj sjutridan da jo vie kudjelje; a kad ona i ovo oprede i smota kao i ono prije i u vee donese kokoku gotovu, ona pomisli u sebi, da to njoj pomau njezine drugarice, pa joj trei dan da jo vie kudjelje. Ali kradom poalje za njom i svoju ker, da gleda, ko to njoj pomae presti i motati. Kad se ova poslana djevojka privue, te vidi kako krava kudjelju uzima i vae, a pastorka na njezino uho preu mota, ona se vrati kui kae sve materi svojoj. Po tom maeha navali na svog mua, da se krava zakolje. Mu je iznajprije enu od toga odvraao, ali najposlije, kad se ena nije ela okaniti, pristane i on na to, i kae joj, da e je u taj i taj dan zaklati. Kad pastorka za to dozna, ona stane jednako plakati, a kad je krava zapita, zato plae, i ona joj kae sve to je i kako je, ree joj krava: Mui ti, ne plai, ve kad mene zakolju, da ne jede od mene mesa, ve kosti moje pokupi, pa da ih za kuom pod tijem i pod tijem kamenom zakopa u zemlju; pa kad ti bude kaka nevolja, doi na moj grob i nai e pomo. Kad kravu zakolju i meso joj stanu jesti, djevojka nije ela okusiti izgovarajui se, da nije gladna i da ne moe, nego pokupi sve njezine kosti, pa ih zakopa, e joj je krava kazala. Djevojci je ovoj bilo ime Mara, ali kako je poslije toga najvie radila i sluala u kui: nosila vodu, gotovila jelo, prala sudove, mela kuu i radila sve ostale kuevne poslove, i kako se tako najvie oko vatre nalazila, prozovu je maeha i njezina ki Pepeljugom. Jednom u nedjelju maeha, opremivi se sa svojom keri u crkvu, prospe po kui punu kopanju prosa, pa ree pastorci: Ti pepeljugo! Ako ovo sve proso ne pokupi i ruak ne zgotovi, dok mi iz crkve doemo, ubit u te. Poto one otiu u crkvu, djevojka sirota stane plakati govorei u sebi: Za ruak mi nije brige, lasno u ga zgotoviti, ali ko e toliko proso pokupiti! U tom joj padne na um, to joj je krava rekla, ako kad bude u nevolji, da ide na njezin grob i da e nai pomo; pa otri odmah onamo. Kad tamo, ali, ta da vidi! Na grobu stoji velikaki sanduk otvoren pun 268

svakojakijeh dragocjenijeh haljina, a na zaklopcu njegovu dva bijela goluba, pa joj reknu: Maro! Uzmi iz sanduka haljine, koje hoe, pa se obuci i idi u crkvu, a mi emo proso pokupiti i ostalo sve urediti. Ona veselo uzme prve haljine s vrha sve od same svile, pak se obue i otide u crkvu. U crkvi sve se, i ensko i muko, zaude njezinoj ljepoti i njezinijem haljinama, a najvie, to niko nije znao, ko je ona i otkuda je; a osobito joj se zaudi i oko na nju baci carski sin, koji se ondje desio. Kad bude ispred svretka leturije, ona se iz crkve iskrade pa bjei kui; pa svukavi svoje haljine ostavi ih u sanduk, a on se sam zatvori i nestane ga. Ona bre k vatri, kad tamo, a to proso pokupljeno, ruak gotov, i sve ureeno. Malo postoji, al eto ti joj maehe sa kerju svojom iz crkve, i vrlo se zaude, kad vide sve ureeno, pa i proso pokupljeno. Kad bude u drugu nedjelju, maeha se sa svojom kerju opet spremi u crkvu i na pohodu prospe jo vie prosa po kui; pa kae pastorki kao i prije: Ako to sve proso ne pokupi i ruak ne zgotovi i ostalo sve ne uredi, dok mi doemo iz crkve, ubit u te. Poto njih dvije otiu u crkvu, pastorka odmah k materinu grobu, kad tamo, a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva bijela goluba, pa joj reknu: Obuci se ti, Maro, pa idi u crkvu, a mi emo proso pokupiti i ostalo sve urediti. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od istoga srebra, pak se obue i otide u crkvu. U crkvi joj se opet zaudi sve jo vie nego prije, a carev sin oiju ne smetae s nje. Ali kad bude ispred svretka leturije, ona se izmeu naroda nekako ukrade, te bjei kui, pak se bre bolje svue i haljine ostavi u sanduk, pa k vatri. Kad joj maeha sa svojom kerju doe iz crkve, jo vema se zaude kad vide proso pokupljeno, ruak gotov i ostalo sve ureeno, i nikako se nijesu mogle douditi. Kad bude u treu nedjelju, one se opet spreme u crkvu, pa na pohodu maeha prospe jo vie prosa po kui i kae pastorci kao i prije: Ako ovo proso sve ne pokupi, ruak ne zgotovi i ostalo sve ne uredi, dok mi doemo iz crkve, ubit u te. Poto one otidu iz kue, pastorka odmah k materinu grobu i nae opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba, koji joj reknu, da se obue i da ide u crkvu, a da se ne brine ni za to u kui. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od suha zlata, pak se obue i otide u crkvu. U crkvi joj se svi zaude jo vema, a carev sin bio namislio da je ne puta kao i prije, ve da je uva da vidi, kuda e.

269

Kad bude ispred svretka leturije, te ona poe da ide, a carev sin za njom ustopice. I tako ona izmeu naroda provlaei se i bjeei, nekako joj spadne papua s desne noge, i ona, ne imajui kad traiti je, pobjegne bosonoga, a carev sin uzme joj papuu. Doavi ona kui svue se i haljine ostavi u sanduk, pa odmah k vatri kao i prije. Carev sin po tom zae s onom papuom njezinom, da je trai po svemu carstvu ogledajui svakoj djevojci papuu na nogu, ali kojoj duga, kojoj kratka, kojoj uska, kojoj iroka, ne moe ni jednoj da pristane. I tako idui od kue do kue, doe i kui njezina oca. Maeha njezina, kad je vidjela, da e carev sin doi i njihovoj kui da trai onu djevojku, ona nju pred kuom sakrije pod korito. Kad carev sin doe s papuom i zapita, imaju li kaku djevojku u kui, ona mu kae da imaju i izvede mu svoju ker. Kad joj papuu on ogleda na nogu, ali joj papua ne moe ni na prste da se navue. Onda carev sin zapita, imaju li u kui jo kaku djevojku, a ona mu kae, da nemaju vie nikake. U tom pijevac skoi na korito, pak zapjeva: Kukurijeku! Evo je pod koritom! Maeha povie: I, orao te odnio! Carev sin uvi to potri bre bolje ka koritu, ta ga digne, kad tamo, a to pod njim ona ista djevojka, to je bila u crkvi i u onijem istim haljinama, u kojijem je trei put bila, samo bez papue na desnoj nozi. Kad je carev sin ugleda, on se gotovo obeznani od radosti, pa joj bre bolje papuu nazuje na desnu nogu, i videi, da joj je ne samo taman na nogu nego da je upravo i onaka kao i ona, to joj je na lijevoj nozi odvede je svome dvoru i oeni se njome. 14 (Zagreb)

2. BASNA
Basna je vrsta prie u kojoj ivotinje, biljke ili stvari govore o ljudskim osobinama. Dijalog joj je glavno sredstvo. Novele o ivotinjama mogu se svrstati kao podvrsta basni. Pod Ezopovim (VI. st. prije Krista) imenom do naih je dana dolo 400 basni. uro Feri Gvozdenica (Dubrovnik, 1739. Dubrovnik, 1820.) u svoja je djela uvrstio mnoge

14

Tini Marasovi 2007. godine kazala je u Zagrebu Jadranka ivkovi, ro. 1944. Rkp. FF Split, E, 2007, str. 85-87.

270

narodne basne, a za naslove svojih latinskih basni uzimao je hrvatske poslovice. JAZAVAC I LISICA Sastanu se jedno jazavac i lisica na putu, pak upita lisica jazavca: Kud e ti jazvo? A jazavac e: Idem traiti koga pametna i mudra, da mi bude do pomoi, ako kad dopadnem nevolje. Ve ja sam teto uo, da si ti toliko pametna i mudra, da se tvoja pamet i mudrost pripovieda i u pjesmah kiti po cielom svietu. Pa kai ti meni, upita teta jazvu, koliko ti ima muterija, s kojim bi se, ako bi gdjegod u nevolju pao, izbaviti mogao? Imam ja, odgovori jazvo, tri i to sasvim dobre; ve kai mi teto, koliko ima ti naina i muterija, s kojim bi se mogla kotarisat nevolje? Imam devet odgovori teta. A jazavac poskoi od dragosti, pak e teti: Taman sam i traio tebe, ti ima devet, a ja tri, pak emo se moi od svake nevolje izbaviti, ve da se sjaranimo. E, dobro, rekne lisica, i upute se u drutvu dalje. Kud godi ide lisica, vavjek svoje provodi, preskae preko puta tamo amo, premee se, isa, dok se jednom ne strpa u gvoe, pak e iz gvoa jazvi: Ej jazvo, po Bogu brate, evo ja dopadoh nevolje, ve to u sada raditi, daj izmeu tvojih mudrolija kai jednu, ne bi se izbavila zla. Neu teto, rekne jazvo, ne budi te tvoj belaj tamo nositi. A teta e: Bolan jazvo, brate mili, nemoj tako ve kad zna, kai mi kako u se izbaviti. Onda e jazvo: Zna teto, da se nismo sjaranili, ne bi te izbavio, al eto za staro jaranstvo kazat u ti. Dok doe onaj ovjek ija su gvoa, odmah se pomi umiljavat i propinjati uz njega, on e misliti da si ti pitoma, pak e te pustiti. Ali ti nemoj odmah bjeati, dok te pusti, jer e te pripamarit im, pak ne e biti fajde, to si se izbavila iz gvoa, nego popoii za njim nekoliko, pa kad vidi zgodu podaj vatru tabanima. Dok oni razgovarali, eto ti ovjeka gdje ide. Jazvo dok ugleda ovu, ta u iljagu, a teta ostade u gvou. Kad doe ovjek odmah se poe lisica propinjati i umiljavati oko njega. On mislei, da je pitoma, pusti ju i zapne gvoe, pak se opet natrag povrati. Kad poe kui, napotekne za njim i lisica, al kad bude blizu umice, a lisica dade vatru nogama pak u umu. On putujui nekoliko, obazre se i vidi, da nema lisice pak e: Utee jedno, al ne e vie. Lisica bavrljaju po umi tamo amo, opet u ista gvoa upade, pa pome misliti ta e uiniti. Al eto ti jazavca i zapita ju: to je to teto? Evo pobratime, odgovori lija, opet sam upala u gvoa, ve te molim da mi kae od one dvie mudrolije jednu i da se izbavim. Dobro, odgovori jazvo, kad doe onaj ovjek, onda se ti uini kao mrtva, pak e te on od sebe baciti, meutim nemoj odmah bjeati, ve kad on pome gvoa zapinjati, a ti 271

onda, ako moe u noge se pouzdati, bjei. Do malo vremena, eto ovjeka, i kad dodje, vidi u gvoju mrtvu lisicu, pak odapne gvodja i baci je daleko od sebe. On pome gvoa zapinjati, a lisica skoi, pak put pod noge, kad se obazre, a lija strue uz brdo, a on nita drugo ne znaju to e, samo odmane glavom i smrmlja neto u sebi, a jazvo sve gleda ispod breuljka, to se ini. Meutim, ovjek kad zapne gvoa ode kui. Poslie nekoliko vremena, srea il nesrea jazvina, nanese ga, te i on upadne u ista gvoa, a sve teta gledi iza grma, i dok jazvo dopade nevolje, ona izlit. Jazvo sjeroma, kad vidi tetu, pome moliti i kumiti: Posestrimo ako Boga znade, daj od devet mudrolija i naina, jedan meni i izbavi me od ovoga zla. Lisica vavjek o nevjeri rade i tude kao preko sjekire odgovori: E, eto mi je drago, ja sam se prije muila i patila, a ti si gledo, sada se ti pati i mudruj, to zna, a ja u sebi svoju mudrost ostaviti za posljedku. To uvi jazavac, kao alostan rekne teti: A ti posestrimo hodi barem da se oprostimo, ja ve vidim, da me svakako nije. Prevari se lija, pa se prikui jazvi, a jazvo kao pomaman zgrabi liju i pritisne ju uza se. U taj as se pokae onaj isti ovjek, od koga se lija izmakla dvaput i dok vidi ta se radi, ta i zavie: Dri, jazvo, dok ja doem, pak u tebe pustiti, a s njom u raune polagati, jer me je ve dva put prevarila. Pridravi jazvo tetu, dok on doe, preda mu je, te on njega izpusti iz gvodja, a lisici izbroji sjekirom na glavi devet mudrolija i naina.15

3. PREDAJA
Predaja je vrsta prie koja se temelji na vjerovanju u istinitost njezina sadraja. Golem je broj usmeno-proznih oblika u svetim knjigama. Vede (usmeno znanje) je sveta staroindijsko-sanskrtska sveta knjiga a nastajala je od XVI. do VI. st. prije Krista. Zahvaljujui usmenoj predaji u Indiji i danas ivi sveto pleme Veda. U Bibliji (XIII. st. prije Krista I. st. poslije Krista) je mnogo usmenih predaja i legendi. Takva je, primjerice, potresna pria Judita (II.-I. st. prije Krista). Na znaaj i ulogu usmene predaje, starozavjetni su pisci vie puta ukazivali i poticali njegovanje vjerne usmene predaje, a
Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Skupio N(ikola) Tordinac. Drugo popravljeno izdanje. Tisak i naklada ERN Janika, Vukovar 1883, str. 38-40.
15

272

uzorno je Pavlovo uenje: Prema tome, dakle, brao, budite postojani i drite predaje kojima smo vas pouili bilo usmeno, bilo pismom! (2 Sol 2, 15.)16 Sveti Pavao nastavlja Nareujemo vam, brao, u ime Gospodina, Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji neuredno ivi i ne dri se predaje koju ste od nas primili.17 Usmena proza nalazi se i u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju idovskoga tumaenja Staroga zavjeta. Tipitaka (tri koare) sveta je knjiga budizma koji je utemeljio Gautama Buddha (563.-483. pr. Kr.). Ta knjiga sadri Budine govore, komentare, filozofsko-religijske traktate i lirsku poeziju. U Kuranu (612.-653.) su, takoer, prisutne usmene prie. anrovi predaja Mjerila po kojima se predaje klasificiraju su motivska, tematska, funkcionalna i druga. U poetici knjievnosti najee se prihvaa Proppova tematska podjela na pet vrsta: 1. etioloke predaje (rasskazy), 2. povijesne predaje, 3. mitoloke predaje (byvaline, bylike), 4. legende (religiozne) i 5. prianja iz ivota (skazi).18 Ta klasifikacija ima svojih manjkavosti: 1. nedostaju eshatoloke predaje, 2. nedostaju demonske predaje, 3. legende su zasebna vrsta pria. Eshatoloke predaje ne mogu se svrstati u mitoloke (mitske) predaje jer su se eshatoloka bia, po predaji, iz groba ustajala kako bi ukazala na zloin poinjen na njima. Demonoloka bia su uvijek zla i razlikuju se od eshatolokih kao i od mitskih koja su uglavnom dobra i rijetko ine zlo. Temeljem dosadanje relevantne literature i posebice terenskoistraivakoga rada predaje u klasificirati na: 1. Povijesne predaje. 2. Etioloke predaje. 3. Eshatoloke predaje. 4. Mitske (mitoloke) predaje. 5. Demonske (demonoloke) predaje. 6. Prianja iz ivota.
Novi zavjet, ZIRAL, Mostar; Hrvatsko ekumensko biblijsko drutvo, Zagreb 2000, str. 615. 17 Isto, str. 616. 18 Maja Bokovi-Stulli, Usmena knjievnost kao umjetnost rijei, Mladost, Zagreb 1975, str. 128.
16

273

Legende emo promatrati kao zasebnu vrstu usmene prie.

POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU

Epske su pjesme opjevale sudbonosne povijesne dogaaje i osobe. Prema povijesnome slijedu hrvatske povijesne pjesme, epske pjesme i povijesne predaje mogu se klasificirati na: Agrafijsku epohu. Doba drevnih Grka. Ilirsko i rimsko doba. Starohrvatsko doba. Epoha od ujedinjenja Hrvatske do kraja vladavine narodnih vladara (925.-1463.). 6. Epoha osmanske vladavine (1463.-1878.). 7. Period od konca 19. st. do 1914. godine. 8. Razdoblje izmeu dva Svjetska rata (Jugoslavija 1918.-1990.). 9. Epoha SFRJ (1945.-1990.). 10. Period od osamostaljenja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1990.-). U mnogim je epskim pjesmama i predajama prisutna mitska tematika iz agrafijske i pretkranske etape. DREVNI GRCI Ope je narodno miljenje da su na ovim prostorima najprije ivjeli Grci i da su bili goleme veliine. Po nekim priama bili su toliko veliki da nisu cijeli mogli lei u kuu te im je za vrijeme spavanja pola tijela bilo u kui a pola vani: A jesu, brte, bili krupni ti ljudi. Ja sam tamo bio, kad su vabe tangle radili i tamo se zvala maeta. I bila su dva maeta i na jednom konjska ploa utisnuta, a na drugom nije nita. Kad su oni te kamenice odvalili i onda otvorili taj grob. (Tu je tanga dvojstruka). I glava oeka, 1. 2. 3. 4. 5.

274

samo jedan zub kraj nje ispo, a ovde mu more linjak metnuti, di je jagodica.19 (Gorica u Rami) Po prianju estoka je zima trajala sedam godina te su Grci izumrli ili napustili Bosnu i Hercegovinu. ILIRSKO I RIMSKO DOBA Iliri su indoeuropski narod. U prapovijesnoj i antikoj epohi ivjeli su na zapadnomu Balkanu. Prema rimskom povjesniaru Apijanu (2. st. prije Krista) Iliri su nastanjivali podruja iznad Makedonije i Tracije do Dunava. Smatra se da Ilirima pripadaju: Taulanti, Enheleji, Labeati i dr. u Albaniji; Dokleati u Crnoj Gori; Ardidejci, Daorsi, Delmati, Liburni, Japodi, te vjerojatno Histri u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini; Peligni, Dauni, Japigi i dr. koji su s Balkana doselili u Italiju. Ilirska su plemena, takoer, Autarijanci, Dardanci, Mezeji, Breuci, Kolapijani. Zbog zemljopisne udaljenosti i vanjskih utjecaja ilirska su plemena razvila razliite kulture. Vjerovali su u razliite bogove. Govorili su slinim jezicima. Najvei su utjecaj na Ilire imali Kelti i Grci. Iliri su bili razjedinjeni. Meusobno su ratovali. Ratovali i s Grcima, Makedoncima i Rimljanima. Grci su u 8. st. prije Krista osnovali svoje kolonije na ilirskoj obali (Epidamnos), a u 4. st. prije Krista osnovali su kolonije na istonoj Jadranskoj obali (Issa, Pharos). Enheleji su stvorili monu dravu u junoj Iliriji koja je na vrhuncu moi bila u 8./7. st. prije Krista. Dravu su stvorili i Taulanti i Dardanci. Nakon toga stvorena je mona ilirska drava koja se prostirala od srednjodalmatinskih otoka na sjeveru do Epira na jugu te Dardanije i Makedonije na istoku. esti su ratovi unitili monu ilirsku dravu 168. godine prije Krista. Najei otpor pruili su Delmati i Japodi. Delminij je spaljen 156. g. pr. Kr.20 Od tada su Delmati bili skoro stalno u ratu protiv Rimljana sve do opega ustanka protiv Ilira (6. 9.g.). Taj je ustanak surovo uguen. Brojne su grandiozne ilirske gradine do naih dana nijemi
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 99. 20 Usp. ematizam hercegovake franjevake provincije, Mostar 1977, str. 164; i Marko Dragi Zakopano zvono, 1996. Mala nakladna kua Sv. Jure Baka Voda (1. izdanje) i 1997. (2. izdanje), str. 103.
19

275

svjedoci ilirske materijalne kulture. Ilirskoga su podrijetla rimski carevi, primjerice: Aurelijan, Prob, Dioklecijan, Konstantin.21 Sveti Jeronim je Ilirac iz Stridona.22 KRALJICA TEUTA U POVIJESNIM IZVORIMA Nedostatni su povijesni podatci o podrijetlu najljepe kraljice Teute.

Najvie je podataka o Ilircima navedeno prema: Hrvatski leksikon, sv. 1. A-K, urednik Antun Vuji, Naklada Leksikon d. o. o. Zagreb 1996, str. 495.-496. 22 Slavni Jeronim (oko 347. 422.), crkve nauitelj, vjere branitelj, kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika, rodi se u Stridonu, blizu rijeke Drave od potenih roditelja. Kao mladi uputio se na kolovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da miljae da u njemu Ciceron uskrsnu. Jerolim se odlui u svijet krenuti. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) poinu neko vrijeme i odatle posla ivot prvog pustinjaka Sv. Pavla. Odatle ode u Treveru i naavi neke knjige Sv. Hilarija, rukom ih svojom ispisa, vrati se i doe u Aquileju. Potom je proao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine doe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporui nekim enama jer mu otac i majka bjehu umrli. Uputi se prema Grkoj i Siriji te ue u Antiochiju, gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme.U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. Sv. Jerolim se odlui slijediti ih. etiri ljeta ostao je u pustinji hranei se biljkama i korijenjem. Zemlja gola bila mu je postelja, nebo pokrivalo, zvjerinje i korpioni bjehu njegova druba. Nakon etiri godine poeli Sv. Mjesto pohoditi gdje naui idovsko pismo. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio uitelj. Papa Damaso naredio mu je da doe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim pie kardinalom. U Rimu je ostao tri godine propovijedajui i piui ondje. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Klotar i ondje nastavi initi pokoru. etrdeset godina je ondje u pokori ivio. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumai. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. Jednom mu je lav doao te nogu u koju se trn zabio pokaza sv. Jeronimu, a on ga izlijei. Zato se kod Sv. Jeronima pie to zvjerinje. Bibliju je preveo iz idovskoga a Novi zavjet iz grkoga. Mnogo je jo napisao navlastito maternjim jezikom. Umro je u osamdeset estoj godini ivota 30. rujna 422. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. Kasnije prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga udesa uini. PRILIKA: Djevojka neka zavjetovala se Sv. Jerolimu. U djevojku se zaljubio neki mladi ali ju nije mogao pridobiti te ode Negromantu da on djevojku smuti nekim arolijama. On posla avola da djevojku osvoji ali se avao kriei vrati govorei da ga je Sv. Jeronim istepao. Vidjevi to mladi i arobnjak (Negromant) i djevojka udrue se i zavjetuju Sv. Jeronimu. Njih dvojica postadoe fratri, a djevojka asna sestra (koludrica). Navodim prema: Bartul Kai, ivot S. Jeronima nauitelja crkve, u: Zbornik proze XVI. i XVII. stoljea, priredio Jaka Ravli, PSHK, Zora i Matica hrvatska, Zagreb 1972, str. 213.-216.

21

276

Teuta je stupila na prijestolje 231.g. prije Krista nakon smrti supruga Agrona. Po nekim suvremenim predajama u Boko-kotorskom zaljevu Agrona je otrovao njegov vojskovoa Demetrije Hvaranin koji mu je u znak dobrodolice nakon izvrene pobjedonosne vojne akcije dao da ispije vr s vinom u koje je usuo otrov. Po povijesnim izvorima kraljica Teuta vladala je u ime svoga malodobnoga pastorka Pinesa. U to vrijeme mona Ilirska drava prostirala se od lijeve obale Neretve do Epira obuhvaajui sve otoke osim Visa. Nakon pokuaja da zavlada Visom zaratila je s Grcima koji su u pomo pozvali Rimljane 229. g. pr. Krista. Poraena je u tomu ratu (229. pr. Kr. 228. pr. Kr.). Povukla se u Rhizon (Risan, mjesto u dananjoj Crnoj Gori) i bila prisiljena plaati ratnu odtetu i danak te ograniiti kretanje naoruanih brodova. U Risnu je pravila brodove.23 Rimljanima je pripao prostor do ua Drima, a Hvarom i susjednim otocima zavladao je rimski vazal a Teutin nekadanji vojskovoa Demetrije Hvaranin.24 Umrla je na otoku u Jonskom moru.25 PODRIJETLO KRALJICE TEUTE Po nekim predajama bila je kerka ljekarue iz Metkovia. Za vrijeme sajma ilirski ujedinitelj, kralj Agron razbolio se na sajmu i doao toj ljekarui vidjevi njezinu kerku, ljepoticu Teutu. Zaljubio se, isprosio je i oenio. Po drugim predajama Teuta je bila kerka kralja Agrona kojom se on oenio jer su kraljevi kod Ilira kao i kod drugih civilizacija od sumerske, akadske, staroegipatske i druge. smatrani bojim potomcima te im je bilo sve doputeno. Radoslav Katii navodi da je Teuta bila Agronova kerka.26 Po narodnom pripovijedanju ne zna se je li Teuta ime ili je kraljevsko ime kod Ilira.

SAT RT CG, 01. oujka 2005, 17,15. Hrvatski leksikon, sv. 2, L-, urednik Antun Vuji, Naklada Leksikon d.o.o. Zagreb 1996, str. 565. 25 SAT RT CG, 01. oujka 2005, 17,15. 26 Radoslav Katii, Litterarum studia, knjievnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja, MH, Zagreb 1998, str. 42.
24

23

277

AGRONIUM Ilirski grad Agronium nazvan je po kralju Agronu. Po kotorskim predajama ilirski su bogovi preklinjali Agrona da ne oeni Teutu: Lijepa jeste, isticali su, no je i zlokobnica koja e sigurno donijeti nesreu cijelom kraljevstvu. Ve u godinama ali vrele krvi. Agron je postupio suprotno volji svemoguih. Oenio je Teutu. Volio ju je, vodio sa sobom, darivao poklonima i poastima. Sudjelovala je Teuta s Agronom u mnogim ratovima. Stvorili su monu dravu. Potom je Agron sagradio prelijepi grad Agronium u kojem e stolovati njegova supruga. Grad je opasan bedemima. U gradu su izgraeni cvjetni trgovi i arene. Izgraeno je i pristanite u kojem je planirano da prvi privezani jedrenjak bude onaj koji e Agrona dovesti kada ovaj doe na proslavu otvaranja grada. Agronu je stigla vijest da mu supruga Teuta ivi raskalaenim ivotom. Odluio je vratiti se i osobno ustvrditi to je istina. Kraljica ga je doekala na pristanitu u svoj svojoj ljepoti, u raskonim koijama. Prila je kralju i u znak dobrodolice ponudila mu pehar da ispije. Umoran od dugoga putovanja i zadovoljan razvojem dogaaja Agron je ispio tenost na iskap. Napravio je nekoliko koraka i pao na tepih prostrt njemu u ast. Bio je mrtav. Tako je jedan od uglednih Agronovih vojskovoa usmrtio kralja i preuzeo zapovjednitvo nad ilirskom flotom i vojskom. Zbog toga umorstva bog Posejdon je naredio da se iz grada sklone robovi i sirotinja. Poelo je strano kanjavanje. Zemlja se otvorila, a u njenu utrobu propao je tek izgraeni Agronium. Zatim je morski val za sva vremena sakrio nekadanju ilirsku prijestolnicu. Po predajama Teuta nije bila kanjena jer nije znala da se pripremalo ubojstvo njezinoga supruga. Pripovijeda se i da je Posejdon nije htio kazniti zbog njezine iznimne ljepote.27 *** Hrvati iz Crne Gore u svojim predajama zamjeraju Teuti jer je i ona bila u sveanoj povorci kada joj je mu otrovan. Hrvati joj nisu

Predaju je 2006. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamonje nastavnice koja je elila ostati nepoznata. (Kazivaica je Hrvatica.) Kazivaica istie da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora.

27

278

oprostili ni njezin kukaviluk jer je bila jedna obina gubitnica koja je u Risan dola skloniti glavu a ne imati prestolnicu.28 Meutim, Crnogorci i danas mnogo pripovijedaju o kraljici Teuti mistificirajui i glorificirajui je.29 AGRON I TEUTA U RATTKAYEVU SPOMENU NA KRALJEVE I BANOVE Juraj Rattkay30 pie da je kralj Agron nakon uspjeno svrenog rata s Etolcima 221. godine prije Krista31 umro nakon nekoliko dana zbog pretjeranog slavlja i pijanevanja i kraljevstvo ostavio na upravljanje svojoj eni Teuti.

Predaje iz kotorskoga kraja snimila je na diktafon studentica Fakulteta filozofskohumanistikih znanosti Sveuilita u Mostaru Iva Brguljan i dala ih meni. Iva je pod mojim mentorstvom napisala diplomski rad Suvremene povijesne i etioloke predaje; legende; paremiografija i obiaji u kotorskom kraju. Rad je obranila 19. svibnja 2006. godine. Iva Brguljan zapisala 2005 god. od Tomislava Grgurevia. 29 SAT RT CG, 1. oujka 2005, 17, 45. 30 Juraj Rattkay (Velikotaborski) (Veliki Tabor, 1612. Zagreb, 1666.) iz velikake je barunske obitelji maarskog podrijetla kojoj je pripadao posjed Veliki Tabor, a u njihovom su vlasnitvu bila i imanja u varadinskoj i zagrebakoj upaniji. Bio je isusovac, zagrebaki kanonik, tajnik biskupov, kandidat za zagrebakog biskupa. Uz bana Ivana Drakovia te Petra Zrinskoga i Krstu Frankopana ratovao protiv Turaka te u ekoj, Saskoj i Trginiji protiv veda. Kad mu nije polo za rukom postati zagrebakim biskupom, imao je problema s izabranim biskupom Petrom Petretiem. I dalje je ratovao protiv Turaka, to e opisati u Memoria regum. Ta mu je knjiga donijela dosta neprijatelja i stvorila zavist i pakost kod protivnika te je lien kanonikog ina. Povod za to bila je jedna ena s kojom je ivio i od koje se morao odvojiti, a ona je preselila u Krko, gdje ju je on i dalje posjeivao. Poslije je posrijedi bila neka druga ena. Njoj je pisao pisma koja su dola u ruke biskupu, tako da je izgubio sve asti i crkvene prihode (1664.). Ipak je dobio novu upu u Novoj Vesi. Bolestan od kostobolje umro je 1666. godine i pokopan kao kanonik. Rattkayevo djelo Memoria regum Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavonije posveeno je Ferdinandu IV. i brai Nikoli i Petru Zrinskom. Podijeljeno je u est knjiga. U prvoj poinje opim potopom, pa ide do rimskih bojeva s Teutom; svrava knjigu zemljopisnim opisom Hrvatske i Slavonije svoga vremena. () Navodim prema: Juraj Rattkay, V(ladimir) R(ezar), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 615. 31 Svi drugi povijesni izvori navode da je kralj Agron umro 231. g. pr. Kr. i da ga je te godine naslijedila njegova ena Teuta.

28

279

Zbog velike pobjede Teuta se ponaala oholo te je svojima dopustila da gusare na tetu Grka i Rimljana i plijene njihove lae i flote. Dok je Teuta opsjedala Issu, stigli su Rimljani kako bi s njom razgovarali o nanesenim nepravdama. Za vrijeme njihova govora Teuta je prkosila, ali je obeala da Iliri vie ne e initi nepravde i dodala da se nikome ne moe prijeiti da iz mora izvlai korist. To je naljutilo najmlaeg rimskog poslanika koji joj je rekao da je rimski obiaj kanjavati one koji ine nepravde i pomagati onima kojima se ine nepravde. Kraljica je prezrela tu opomenu i poslala neke svoje da sjekirom ubiju rimskoga poslanika koji je izrekao opomenu. Neki tvrde da je ubijen jedan poslanik, a neki da su ubijena obojica s cijelom pratnjom. Kad je to vidio Demetrije, koji se nakon Agronove smrti bojao kraljice jer su ga pred njom optuivali, sjekirom je poubijao sve dalmatinske prvake kako bi pruio zadovoljtinu Rimljanima zbog njihovih ubijenih poslanika. Tada je Teuta poslala poslanike Rimljanima i s njima sklopila mir obeavi im plaati danak koji oni odrede te da e se povui iz Ilirika osim iz nekoliko mjesta. Rattkay pie da je Teuta umrla 179. godine prije Krista.32 PROPAST RIZINIUMA to su stariji usmeno-knjievni oblici, u njima je element mitskoga izraeniji. Vile su najea mitska bia. (O vilama je rije u poglavlju Mitske predaje.) Usmenom je komunikacijom do naih dana u kotorskom kraju u Crnoj Gori sauvana predaja o vili koja je voljela rimskoga kapetana Horacija. Ali, Horacija je voljela i Teuta. Jednog dana doe u Rizinium, gdje je stolovala ilirska kraljica Teuta, svojom galijom mladi i naoiti kapetan Horacije. Uplovio je u Crnoduboku rijeku da bi se zatitio od velikog nevremena koje je bjesnilo Adriaticom. Iako je namjeravao isploviti im se nevrijeme stia, ostao je mnogo due. Kada je ovdje doao, u njegovom srcu pojavila se, sasvim iznenadno, jedna druga oluja, ovoga puta ljubavna. Mladog pomorca zavoljela je ilirska kraljica Teuta koja je stolovala u Risnu. Naslijedivi veliko blago svoga supruga Agrona, ova
Juraj Rattkay, Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, prevela Zrinka Blaevi, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2000, str. 130.131.
32

280

ena izuzetne ljepote provodila je svoj ivot na nain koji ne dolikuje kraljici. Nije birala sredstva kako da doe do mukarca koji bi joj se svidio. im je vidjela kapetana Horacija, koji je zapovijedao pristajanjem jedrenjaka u risansku luku, njeno srce je jae zakucalo. Zaljubila se na prvi pogled to joj se rijetko deavalo. Na Horacijevu nesreu u mladog pomorca se zaljubila i jedna vila koja je u Krivoijama imala dvorac od slonove kosti, sakriven u stoljetnoj umi. Vili Rizini svidje se doljak na prvi pogled. Tog trenutka poelo je nadmetanje dvije suparnice: kraljice i vile za ljubav Horacija. Saznavi da ima konkurenciju, Teuta je u vie navrata pokuala ukloniti vilu s ljubavne scene. Meutim, Rizina je bila blagovremeno obavjetavana od svoga prijatelja boga Nedaurusa. Kada su vili dojadile sve spletke razuzdane kraljice, jednom preletje preko zidina Riziniuma i preko bedema kraljiinog dvorca i uputi se u njenu lonicu. Bijesno je prekori: Kraljice, kako se ne stidi, ima sina Parisa, koji ti je mlai od ljubavnika. Ostavi se Horacija! Ako to ne uini, izmoliu bogove da ti grad prekrije more! Teuta nije ozbiljno shvatila upozorenje, jer je ova ena-ratnik uspjeno odolijevala svim velikim opasnostima, pa i napadima rimskih legija i ostalih neprijatelja. Smatrala je da e lako izai na kraj sa ljubomornom vilom. Meutim, ovoga puta njene procjene bile su pogrene. Jedne noi, iz vedrog neba, poee sijevati munje, poe tutnjati zemlja i otvarati se njena utroba. Gruvali su gromovi i zapomagali nesretni itelji Riziniuma. ulo se i zapomaganje graana dok su kapetani jedrenjaka pokuavali da na brzinu isplove. Uskoro, prestala je sudbonosna nepogoda. Narednog jutra sve je bilo mirno. Na zaprepaenje ljudi, koji su ivjeli na okolnim brdima i odozgo posmatrali, dolje u zalivu nije bilo grada. Tako je propao Rizinium.Te noi nestao je i lijepi kapetan Horacije. Ostao je u gradu koji se preselio pod more. Od tada se vila Rizina, koja je izbliza pratila nestajanje grada, vie nikada nije vratila u svoje dvore na Krivoije. Spustila se u morske dubine da trai mladog pomorca. I danas ona obilazi ruevine potonulog grada i ne da nikome da tamo zae plaei se da ne uznemire njenog (Pranj kod Kotora) dragog.33
Vidi: Marko Dragi, Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmiljavanja" Zbornik u ast 80. roendana akademika Miroslava icela, ur. Vinko Brei, Zagreb, Sveuilite u Zagrebu Filozofski fakultet, FF-PRESS, 2007. str. 153171.
33

281

STIJENA KRALJICE TEUTE Iznad Risna, na padinama Orjena, koje se strmo sputaju u more, na nadmorskoj visini od oko 5000 metara, postoji stijena za koju se vjeruje da se s nje sunovratila ilirska kraljica Teuta, kako ne bi pala u ruke Rimljanima koji su bili opkolili Rizinium. Kad je opkoljena kraljica vidjela da joj spasa nema sazvala je svoje zapovjednike i rekla im: Radije u u smrt nego u lonice komandanata rimskih legionara. Zatim su poele sijevati munje i udarati gromovi. Kad je nevrijeme prestalo Teute vie nije bilo meu Ilirima. Vjetar je odnio, suglasno njezinoj elji, do jedne stijene iznad grada. Rimljani su gledali kako oluja nosi enu u bijelom. Teuta se spustila na vrh stijene, a Rimljani su zauli odjek kraljiine odluke: Ja u kako moram! Vjetar je stao i nebo se razvedrilo. Kraljice Teute vie nije bilo. Sunovratila se niz liticu i nestala. Rizinium je predat bez borbe. Nastala je potraga za dva blaga: za dragocjenostima i za tijelom kraljice Teute. Bio je to dan kada je prestala postojati mona ilirska drava.34 Crnogorci su u svojim priama kraljici Teuti pripisali osobine svetice. Po tim je priama kraljica Teuta sa stijene, koja se danas zove Stijena kraljice Teute, uzletjela na nebo.35 TEUTINO BLAGO Postoje i mnoge predaje vezane za Teutino blago koje govore kako je ono sakriveno iznad Morinja, u peini Lipcima, na ijim stijenama i danas stoje crtei stari nekoliko milenija: jeleni, lovci u trku i lae s razapetim jedrima.36 Po nekim predajama Rimljani su u Risnu nali mrtvo tijelo kraljice Teute, ali nisu nali njezinoga sina Pinesa niti pet galija s blagom. Po narodnom vjerovanju Pines je blago sakrio i ostavio poruku ispisanu
34 35

Isto. SAT RT CG, 1. oujka 2005, 17, 45-. 36 Vidi o tomu vie: Mira Martinovi, Mitologija, Uliks, Kotor, 2003., str.262.

282

udnim znacima. Narod vjeruje da e blago nekada mone kraljevine pripasti onomu koji razrijei svojevrsni Pinesov rebus. Mnogi su uzaludno pokuavali razrijeiti taj rebus. Za protekla dva milenija i dvije stotine godina jo ga nitko nije rijeio. Pines se elio osvetiti onima koji su udjeli za blagom te je tako postavio teak zadatak da ga mogu razrijeiti samo bogovi. Kako bogovi nisu zainteresirani za zemaljske blagodati, sve do danas blago nije pronaeno. Teutino blago nalazi se na sigurnome mjestu, a nad njim stoljeima bdiju velike zmije otrovnice koje se nalaze na ulazu u veliku riznicu na kojoj su petora vrata.37 TEUTINE SUZE U Boko-kotorskom kraju mnogi toponimi i danas u svom nazivu imaju Teutino ime kao to je Teutina peina, odakle izvire Sopot, vrelo koje se javlja samo dva puta godinje. Taj bujni izvor koji je dodue kratkoga vijeka od svega par dana, to su ti suze kraljice Teute. To ti ona plae za vojnicima poginulim protiv Rimljana. Kad je Agron umro, bio je straan potres i mnoge rijeke koje su tad tekle njegovim kraljevstvom postale su ponornice zauvijek. Ispod risanskih planina postoji sedam podzemnih jezera. Niti jedna od rijeka nije jo izbila na povrinu a to e se desit jedino kada ena sline boanske ljepote bude stolovala u Risan, na Carine.38 O Teutinim suzama pripovijedaju i Crnogorci.39 Hrvati u Tivtu pripovijedaju da je taj grad dobio ime po Teuti. ILIRSKA KRALJICA VIDA U STOLAKOJ TRADICIJI Ilirska kraljica Vida stolovala je na Daorsonu, iji su ostatci i danas vidljivi. Poznata narodna predaja spominje kraljicu Vidu od Stoca po kojoj dobi ime Vidotak, a pripadajue mu polje nosi ime Vidovo Polje.
Predaju je 2006. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamonje nastavnice koja je elila ostati nepoznata. (Kazivaica je Hrvatica.) Kazivaica istie da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. Vl. rkp. MO, 2006. sv. D. 37. str. 10.-11. 38 Iva Brguljan 2001. godine zapisala u Prnju kod Kotora po kazivanju Sonje Nikoli (djev. Nikoli, ro. 1935. godine). Rkp. FF Mostar, 2006, sv. D. 37. 39 SAT RT CG, 1. oujka 2005, 17, 45.
37

283

BRAA KRALJICE VIDE Kraljica Vida imala je nekoliko brae. Sva su braa poginuli kao svatovi. Jedan od brae se zvao Livor, a mjesto gdje je poginuo danas se zove Livorska prodo. Drugi brat, Demil, poginu takoer u nekim svatovima, a mjesto gdje se to dogodilo dobi ime Demilov krst. Grdijevci su dobili ime po Vidinom bratu Grdanu. Na Popratima se nalazi rijeka Radimlja. Tu poginu etvrti brat to se zvao Radovan i po njemu Radimlja dobi ime. epan Krst dobi ime po bratu epi koji tu u svatovima poginu. I esti brat poginu, Jasenko se zvao, a mjesto se prozva Jasena. Na mjestu njihove pogibije podignuti su krievi, a grobovi su im pored puta, od Popova prema Planini (Morine). Po nekim drugim predajama postojala su jo dva brata, Svitavko po kome dobi ime Svitava i Doman po kome ime dobie Domanovii. CRKVA I BLAGO KRALJICE VIDE Po narodnoj predaji crkvu na Vlaci kod Rivina napravila je kraljica Vida koja je ivjela na gradu iznad kanjona rijeke Radimlje. Svakog proljea okupljala bi kraljica Vida narod ispred crkve i tu bi donosila vane odluke. Za tu crkvu vezana je jo jedna pria. Naime, u selu Rivine, kao i u cijeloj Hercegovini, dolaskom Turaka sruene su mnoge vrednote za koje trenutno zna malo ljudi. Turci su dolaskom u Hercegovinu ruili sve pa i crkve. Crkvu na Rivinama ljudi su od milja prozvali Crkvica. Sazidana od kamena, izvana je izgledala skromno ali je njena unutranjost blistala od raskoi svakojakog blaga i dragocjenosti. Dolaskom osvajaa crkva je sruena, ali blago je sauvano. Naime, prije pogibelji stari priaju, upnik je uspio svo blago sakriti u veliki kazan i zakopati duboko u zemlju. Pria kae kako na mjestu zakopanog kazana viri kazanska ruka. Ruka svojim izgledom podsjea na ilu. Vjeruje se da e jednoga dana proi tuda djevojka, zapet e nogom za ilu i to e biti znak da se na tom mjestu nalazi kazan sa zakopanim blagom.

284

TOPONIMI NAZVANI PO KRALJICI VIDI Kraljica Vida bila je vlasnik dva bunara na kojima su se njeni podanici skrbili vodom iz ivih vrela. Vrela su nazvana po njoj, Vidotak u Popratima i Vidoljub na Rivinama. Osim tih vrela, po kraljici Vidi nosila je ime i rijeka Bregava (Vidotica) i Vidovo Polje. 40 O POSTANKU PREZIMENA KARE, VATAVUK I STRIZIREP Iz drevnih su ilirskih vremena do naih dana obiteljskom tradicijom sauvane predaje o nastanku prezimena kare, Vatavuk i Strizirep. Na podruju dananje Dalmacije obitavala su viebrojna ilirska i ostala domorodaka plemena. Plemena su ivjela zajedno i pritom obavljala razliite zadatke. Tri vea plemena bavila su se uzgojem ovaca. Podruje na kojem su ta tri plemena ivjela protezalo se od dananje Podstarne (mjesto danas, juno od Splita) pa do otoka iova. Na tom prostoru i najvie na iovu nalazili su se panjaci gdje su ova tri plemena vodila svoje ovce na ispau. Postali su poznati po ovarstvu (mesu i vuni) i ubrzo su dobili imena ovisno o radovima koje je obavljalo neko pleme. Jedno pleme je prozvano Vatavuk iji je zadatak bio tjerati vukove i ostale zvijeri od ovaca te ih uvati na ispai. Drugo pleme je postalo poznato pod imenom Strizirep i oni su rezali i podrezivali repove ovaca. Tree je pleme ialo vunu s ovaca i bavilo se openito s vunom i njihovo je ime bilo kare. Plemena Vatavuk, kare i Strizirep bila su dakle domorodaka plemena ovih prostora. No nakon nekog vremena nastupilo je teko razdoblje ovje kuge. Stada ovaca su umirala, a ova tri plemena su ila preteito na istok. Dio plemena kare povukao se ivjeti u Biorine, gdje su sagradili kue i ostali pod prezimenom kare. Naa je i Vesna kare Obolt. Drugi dio plemena ostao je na podruju Splita, pokrstili su se i prezime im dobiva nastavak i. Danas te obitelji ive pod prezimenom kari. Trei dio plemena otiao je u Liku, takoer s nepromjenjenim prezimenom kare. Danas jo postoji mjesto podno Gospia (ucrtano i na zemljovidu
Predaje o kraljici Vidi zapisala je Danijela Bokovi 2006. godine u Stocu po kazivanju vie kazivaa. Rkp. FF Mostar 2006, D.
40

285

Hrvatske) koje se zove kare. etvrti dio plemena otiao je dublje u prostore dananje BiH, a dio ovih istih preao je na pravoslavnu ispovijest - neki ive na podruju dananje Srbije i prezivaju se kare. Peti dio doao je u Slavoniju i oni se zovu koro. Na je takoer i Miroslav koro. S plemenima Vatavuk i Strizirep dogodila se slina sudbina. Pripadnici ovih plemena (i danas) uvijek imaju krvnu grupu 0, najstariju, i uvijek su prepoznatljive i specifine fizike grae.41 (Split) POSTANAK SPLITSKOGA VAROA U predaji o postanku splitskoga drevnog naselja Varo prepleu se antiki grki i ilirski dogaaji. Jo prije nego je sagraena Dioklecijanova palaa, dananji Split imao je svoje ivo srce. Danas je Varo najstariji, skoro pa ruevni, dio grada Splita, no davno je bio najljepi, prvi, i jedini Mnogo prije nego to je car Dioklecijan i kroio na splitsko tlo, dananje Jadransko more bila je vea trgovaka zona i poznata ruta grkih trgovaca. Meutim, nevrijeme je zahvatilo nekolicinu ploveih grkih trgovakih brodova i oni su doivjeli brodolom. Oni koji su se uspjeli spasiti, nali su se ubrzo na obali, do koje su plivali. Da bi preivjeli od gladi i sklonili se, poeli su hvatati ribu i napravili su par koliba. No s vremenom nisu htjeli otii iz pitome zavale, poeli su se baviti ribolovom i ivjeti i zaraivati od njega. Sagradili su niz kamenih, niih i spojenih kua; danas dobro poznati Varo. enili su se enama iz prisutnih okolnih plemena, i tako tvorili prvo stanovnitvo grada Splita i prve autentine Spliane. (Split) Ako proetate starim Varoem, naii ete zasigurno na kamenu klesanu plou koja je postavljena u spomen grkih trgovaca pomoraca, a nalazi se podno samog Varoa; tamo gdje poinju nizovi starih sazidanih kua, uvuenih u uzvisinu da im more ne bi ponovno potopilo ivot.42

Vidi: Marko Dragi, Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmiljavanja" Zbornik u ast 80. roendana akademika Miroslava icela, ur. Vinko Brei, Zagreb, Sveuilite u Zagrebu Filozofski fakultet, FF-PRESS, 2007. str. 153171. 42 Isto.

41

286

Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan bio je jedan od naosebujnijih vladara u povijesti Europe. Podrijetlom je iz Dalmacije. Bio je obini vojnik te zapovjednik strae cara Numerijana. Godine 285. proglaen je carem. Svoga prijatelja Maksimijana proglasio je cezarom, dakle podcarem i nasljednikom. Nakon osam godina ratovanja i upravljanja carstvom shvatio je da je golemom Rimskom Carstvu potrebno vie vladara te je ustanovio tetrarhiju po kojoj su etiri cara vladali podjednakim dijelovima carstva, ali Dioklecijan im je bio poglavar. Car Zapadnoga carstva bio je Maksimijan kojemu je Dioklecijan dodijelio naslov augusta. Dioklecijan je ostao carem Istoka i vladarem itavoga carstva. Sebe je urbi et orbi proglasio sinom Jupitera, a Maksimijana sinom Herkula davi mu ime Marko Aurelije Valerije Maksimijan Dioklecijan je potom imenovao i dva podcara i nasljednika: Flavija Valerija Konstancija Herkulova (zvanoga Klor blijedi) na Zapadu, pod Maksimijanom; a Gaja Galerija Valerija Maksimijana Jupiterova pod njegovim izravnim zapovjednitvom. Oba su podcara imali naslov cezara, dakle nia od augusta. Svaki je cezar oenio kerku svoga augusta i tako su se stvorile vladajue dinastije. Dioklecijan i Maksimijan povukli su se nakon dvadeset godina vladavine, a vlast su ostavili Galeriju i Konstanciju. Dioklecijanova zamisao o upravljanju carstvom sruena je graanskim ratovima nakon 305. godine, a uzroci su bili u pohlepi vladara i ambicijama da sami vladaju.43 DIOKLECIJANOVA KER U narodnoj je ivoj tradiciji predaja o Dioklecijanovoj keri koja je bila naklonjena kranima i nije htjela dopustiti da joj otac ubije pet stotina kranske djece. Zbog toga ju je prokleo i ona otada dva puta godinje u sablasnoj koiji obilazi Solin i trai nekoga da joj pomogne i da je spasi. Mater i dite pozva car Dioklecijan, a to je znailo da se vie dite ne e vratiti. Mater se pripala pa je malome od svog mlika napravila kola i dala mu da ga ponese.
43

Jesus Pordo, Dioklecijan, veliki poraz cara koji je progonio krane, prevela Linda Palameta, Pro arte papiri, Split 2005, str.5.-7.

287

I tako joj je sin otia caru Dioklecijanu koji ga je onda posla da ga se pogubi. On je prije svoje smrti poelija samo da pojede kola kojeg mu je mater pripremila. Onda ga je car pita ta mu je to, a djeak ga ponudi da proba, i poto je car pojeo komadi, audi se okusu i pita ga od ega je spravljen. Mali mu je reka da je od materinog mlika i tada je car reka da ga je djeak privarija jer da ga sad ne moe ubit. I pusti ga tako da se vrati doma materi, ali da nikom ne kae nita. I jo mu je reka da ako ne moe izdrat da nikom ne kae da priaplje zemlji. I dite je tako i napravilo. Otia je iza kue i priaplja travi: U cara Dioklecijana prasea glava, koziji rozi i magaree ui! Na tom mistu izrasla je zovina (trstika) i dica su od toga napravila svirala i ona su svirala ono ta je djeak bija reka. Car Dioklecijan je to uo i naredio da se pobije pesto dice u elima (tu je bija amfiteatar). To je ula Dioklecijanova kerka koja je bila naklonjena kranima, i ona nije tila dopustit svom ocu da pogubi svu tu dicu. I kad je rekla car joj je tad uzvratija: ava te nosa! I tad je doa vitar i odnija mu er skupa sa koijom i ona se nikad vie nije vratila. Legenda kae da dvaput godinje sablasna koija obie Solin. To Dioklecijanova ker trai nekog da joj pomogne i da je spasi. I jedan od mnogih koji su je pokuali spasit skoro je i uspija. Kad je koija dola triba je uhvatit i nije je smija pustit do zore, a to nije lako jer tada su ga napadali vrazi, zmije su ga grizle, vitrovi su ga nosali. I on je sve to izdra, i taman prid zoru vidija je svoja crijeva kako ispadaju iz utrobe, pripa se i zgrabija ih obima rukama. I pustija je koiju, tako da jo i danas ta koija obilazi Solin u nadi da e biti spaena.44 (Katel Gomilica) Ta se predaja donekle razlikuje od Prie o Dioklecijanovoj keri45 koju je polovicom 19. stoljea zapisao Josip Ceresatti i u Vjesniku
44 Vidi: Marko Dragi, Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmiljavanja" Zbornik u ast 80. roendana akademika Miroslava icela, ur. Vinko Brei, Zagreb, Sveuilite u Zagrebu Filozofski fakultet, FF-PRESS, 2007. str. 153171. 45 Car Dioklecijan imao je jedinu ker. Za nju su se mnogi jagmili, a otac ju bjee obeao jednom kraljeviu. Ali ona nije htila po ni za nj ni za nikoga. Zato je otac stao proganjati, pa je napokon baci u tamnicu u Splitu pokraj mora, di je bilo puno vlage i vode. Ipak bi ona, dopuenjem Bojim, svake godine izlazila iz tamnice jedanput na

288

arheolokoga drutva 1919. godine objavio Fr(ano) Buli. Predaju je kazao Mato ovi.46 Po toj predaji car Dioklecijan utamniio je u Splitu blizu mora svoju jedinicu kerku jer je odbila ispuniti oevu elju i udati se za jednoga kraljevia. Kerka je Bojom voljom iz tamnice izlazila jednom godinje i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. Vjerovalo se: tko bi tada mogao susresti nju i poljubiti je, taj bi zauvijek ostao sretan. To nije odgovaralo Dioklecijanu pa je naredio slugama da po gradu ine veliku grmljavinu i tako zastrae sve kako se ne bi pribliavali njegovoj keri. Caru je sve to dodijalo i odluio je smaknuti ker. Najedanput nestane nje iz tamnice. Po toj predaji ona ni danas nije umrla. U istoj zlatnoj karoci pojavljuje se svakih tisuu godina i to u Splitu i Solinu, u Mravinskom polju pod Kamen i u Srinjinam pod Baom. Pripovijedalo se da ona u Srinjinama trai jednu enu koja je nju jako voljela i zato je bila proganjana od Dioklecijana. Vjerovalo se da je mogu zaustaviti i

godinu i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. Ko bi tada moga nju susrist pa zaustavit konje i nju poljubit, bio bi estit za vavik. To Dioklecijanu nije bilo drago, pa bi zato, kad bi ona izila iz tamnice, naredio svojim slugam da s latom ine po gradu naokolo veliku grmljavinu, neka bi se pripao svaki oni koji bi pokuao nju zaustavit i poljubit. Napokon to je vie bilo dodijalo Dioklecijanu, pa je odlui smaknuti. Kad je on to bio odluio, najedanput nestane nje iz tamnice.Ona jo ni danas nije umrla. Ona se prikazuje i sada svaki hiljadu godina isto u zlatnoj karoci, i to u Splitu i Solinu, u Mravinskom polju pod Kamen i u nas u Srinjinam pod Baom. Pripovidali su stari ljudi da ona trai u Mravinskom polju jednu enu koja ju je puno ljubila i bila je zato progonjena od Dioklecijana. U nas u Srinjinam dolazi pod Baom gdi je bio Dioklecijanov ribnjak, a ona se tu igrala kad je bila malena i bacala ribicam mrvice od kruva i mesa. Ko nju i sada vidi, pa zaustavi konje i karocu i nju poljubi, ostao bi estit za vavik. Bijae se naao jedan na Srinjanin od srca - ovo mi je kaziva moj pokojni otac - pa je odluija pokuati sriu, pa ta Bog da, da da. Ode zato u Split, ali je nije naa. Vrati se natrag da e kui u Srinjine, kad eto ti nje pod Kamen, gdi je kupina, a jo se nije bilo svanulo. Sva u sjaju i zlatu kao zvizda Danica, u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima, lipa ka ruica, stasita ko jela, da je se ne mogu dva oka nagledati od velike plemenitosti, a leti, brate, ka vila. Skoi on prida nju, ufati konje za uzde, ali ona oine konje, konji upropanj, on se pripade, problidi i onesvisti, a ona pobie. Ona je bila oinula konje samo da njega kua. Ne bi ga bili konji satrli, jer je ona puno dobra. Vidi se da mu nije bilo dano da je poljubi pa da bude estit za vavik. Nju je sigurno moga zaustavit i poljubit pokojni don Nikola Muini, ali se nije na nju namirio. (Srinjine kraj Splita) Navodim prema: Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 345-346. 46 Isto, str. 454.

289

poljubiti samo dobri ljudi kakav je u to vrijeme bio upnik don Nikola Muini (umro 1856. godine.).47 U Prii o Dioklecijanu i njegovoj keri biblijski je motiv ptice koja samo jednom u tisuu godina dotakne zemlju. *** Motiv prasee glave i tajne koja se ne moe sakriti nalazi se i u prii o kralju Norunu48 i kralju Trajanu. U Kistanju (Dalmatinska zagora) pripovijeda se o caru Kliktijanu koji je imao kozju bradu i praseu glavu. Cara su vojnici po redu ili brijati, ali se od njega nijedan nije vraao. Jednom je vojniku majka svojim mlijekom ukuvala kola. Kad je taj vojnik obrijao cara, zamolio ga je da pojede kola. Car mu je dopustio i zamolio ga da i on uzme kolaa. Kola mu se dopao te je upitao vojnika od ega je tako sladak. Kad mu je vojnik rekao da je od majinoga mlijeka, car je uzviknuo: Ta mi smo braa kad od iste matere uivamo mliko. Car mu je dao tapi i pustio ga. Vojnik je od tapia napravio sviru koja je svirala: U cara Kliktijana kozja brada i prasea glava.49 DIOKLECIJANOVI PODRUMI U Splitu i okolici u usmenoj su komunikaciji i predaje o Dioklecijanovim podrumima. Nedavno su otkrili da jedan od njih poveziva Solin, Sinj i Split, sve do palae, i tim tunelima i podrumima sluili su se vojnici i sam car. Tridesetih godina 19. stoljea do Drugog svjetskog rata vrena su ispitivanja tih tajnih podruma i katakombi. I svi istraivai, svi oni koji su sudjelovali u tim ekspedicijama nisu se vratili ivi. Govori se da su te katakombe i podrumi puni zamki koplja koja probadaju, ploe koje se okreu i tako gutaju sve koji se usude tuda
Isto, str. 454. Vidi: Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995, str. 194; Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 336-337. 49 Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. g. u Koprnom (Dalmatinska zagora). Kazala joj je Boica Hrga (djev. Raji, ro. 1925. g. u Koprnom). Rkp. FF Split, 2006, sv. 45, str. 15.
48 47

290

prolazit, svi nestanu u bezdan. Jedna je ekspedicija pola sa arijom kako bi se mogli ut sa drugim lanovima na povrini, ali i oni su se u jednom trenu prestali javljat. Od tada vie nije poznato da je neko ia istraivat te podrume i katakombe.50 (Katel Gomilica) PODZEMNI PROLAZI Razne su vlasti na podruju Hrvatske gradile tajne podzemne prolaze koji su sluili za komunikaciju i za bijeg u sluaju potrebe. Takvi prolazi postoje i na Pagu: Po jednoj prii, ti prolazi greju od kule Skrivanat, ispod Benediktinskog samostana do Zborne crikve Marijina Uznesenja. Jedan dil gre do kneevog dvora, a drugi do upnog dvora. Po drugoj prii, sredina tih podzemnih prolaza je na pijaci, odakle se putevi dile prema upnom dvoru i Dominikanskom samostanu, prema palai Matasovi i Zbornoj crikvi Marija Uznesenja i dalje prema kuli Skrivanat.51 (Katel Gomilica) BOJUE Duvno je dugo bilo sredite otpora protiv Rimljana. Delmati su, takoer, pljakali i uznemiravali grko-rimska naselja i trgovce na obalama. Rimljani su zauzeli i spalili Delminium 156. g. prije Krista. Uspomenu na estoki duvanjsko-rimski boj uvaju: povijest, toponim Bojue, kosti koje su se ondje izoravale i iva predaja: U nas u Letki imaju njive i zovu se Bojue. Tuden su Rimljani boj bojevali i zato se i zovu Bojue. Eno ji doli, odman spram gradine. S

Vidi: Marko Dragi, Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmiljavanja" Zbornik u ast 80. roendana akademika Miroslava icela, ur. Vinko Brei, Zagreb, Sveuilite u Zagrebu Filozofski fakultet, FF-PRESS, 2007. str. 153171. 51 Na Pagu 2005. g. zapisala je Petra Jakovevi, a kazao joj je Jure Kaurloto. Rkp. FF Split, 2005, sv. 52, str. 6.

50

291

onu stranu, di je njijov, rimski put bijo, ito je uvik slabije. Svake godine oru stine izvaljujem. Put je bijo sve od gradine pa amo.52 (Letka kod Tomislavgrada) RIMSKI PUT Mnogobrojni ostatci Rimskih puteva i prie o njima i danas svjedoe mo toga carstva. Kao i danas, Duvno je se i u rimsko doba nalazilo na raskriju cesta. Tragovi tih rimskih cesta mogu se vidjeti i u polju i po okolnim brdima. Od gradine priko njiva Mukinica do Luina ima konjski put, kau rimski, to su sve stine ko kaldrmane bile priko polja i vidile se vazda dok 53 nisu potopoli polje. (Korita kod Tomislavgrada) *** SVETA ANASTAZIJA (STOIJA) Sveta Anastazija u narodu je poznata kao Stoija, Staza, Staija, Staa, Stajka, Stana, Stoja, Nasta. Bila je srijemska muenica (djevica) ili udovica patricija Publija koji ju je radi njezine elje za djevianstvom zatvorio u kunu tamnicu. Usunjenu ju je tjeio sveti Krizogon (hrv. Krevan). Nakon Publijeve smrti pratila je Krevana u Akvileju i ondje prisustvovala njegovoj muenikoj smrti. Nastavila je slijediti svete muenike idui u Sirmij, Solun i ponovno u Sirmij gdje je 25. prosinca 304. godine spaljena na lomai. Pokopana je u vlastitoj bazilici, uz baziliku svetoga Dimitrija. U 5. stoljeu njezine relikvije su prenesene u Carigrad. Zadarski biskup, sveti Donat oko 804. godine dobio je te

Marko Rado, ro. 1933. godine, u Letki 2003. godine kazao Danijeli Ani. Rkp. FF Mostar 2003, D. 53 Predaju je zapisala Tatjana ui po kazivanju Dragice uri roene 1931. god. u Koritim. Vl. rkp. zb. 2004. sv. 2. d. str. 30.

52

292

relikvije i pohranio ih u crkvi svetoga Petra koja se od tada naziva Sveta Stoija.54 SVETI VLAHO (BLA), ZATITNIK DUBROVNIKA Sveti Bla bio je biskupom Sebaste u Armeniji u 3. stoljeu. Po zanimanju je bio lijenikom. Nadaren boanskim nadahnuem povukao se u peinu i ondje ivio meu divljim ivotinjama koje ga nisu napadale, ve su ga mirno susretale i mazile se uz njega, te mu ranjene i bolesne dolazile. Otkrili su ga kraljevi lovci te su ga, pomislivi da je vra, zarobili. Kad je doveden pred Licinija, on je naredio da ga raskidaju eljeznim grebenima i bace ga u jezero. Bojom pomou zacijelile su mu rane te je hodao po vodi propovijedajui mnotvu. Na koncu mu je odrubljena glava. 55 O svetome Vlahu Hrvati i danas pripovijedaju: Jednom davno su pred grad Dubrovnik doplutale vlasi svetoga Vlaha. Sjale su poput zlata. Opazivi ih, uvari su dali znak za uzbunu. Puani su potrali prema obali da vide udo. Neki su se barkom odveslali i izvadili vlasi iz mora. Znali su da su to svetake vlasi pa su ih odnijeli u Crkvu. Sveca ije su vlasi bile nazvali su Vlaho i uzeli ga da im bude parac (zatitnik).56 Kao zatitnik Dubrovnika u ruci dri model grada. Zatitnikom je divljih ivotinja. Zavjetuje mu se za ozdravljenje grla, jer je prema legendi spasio dijete koje se guilo progutavi riblju kost. 57 PRENOENJE MOI SVETOGA DUJMA Solinski biskup i muenik sveti Dujam ivio je u 3. stoljeu. Splitska predaja ga stavlja u prvo stoljee. Prema toj predaji podrijetlom
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990, str.112-113. 55 Isto, str. 161. 56 Anela Gili zapisala je 2006. godine u Splitu. Kazala joj je Ivana Radovani, prof. povijesti i diplomirani etnolog (ro. 1979. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 46/06, str. 4. 57 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990, str. 211.
54

293

je iz Sirije, preobratio se na kranstvo i krstio u Antiohiji. Bio je uenik svetoga Petra, kojega je s Pankracijem i Apolinarom pratio u Rim. Pankracije je krenuo na Siciliju, Apolinar u Ravennu, a Dujam u Salonu. Ondje je osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kranstvo radi ega je podnio mueniku smrt. Prije njega ubijeno je etrdeset pet muenika. Svetom Dujmu je odrubljena glava.58 Ivan Ravenjanin je u 7. stoljeu prenio moi Svetoga Dujma iz Solina u Split, a o tome se pripovijedalo: Kad se svijet, sakupio da ga prenose, izabrae nekoliko ljudi, koji ponosno pristupie i htjedoe ga podii, ali ni mai s mjesta. Narod miljae , da se svetac ne da od grjenih ljudi nositi, pa povjerie taj asni posao sveenicima, a kad tamo ni oni ne mogoe. Neko napokon smisli, da izaberu nevinu djecu da ona pokuaju nositi, jer djeca nisu grjena. I zaista im se djeca prihvatie, podigoe i ponesoe sveca. No poto je velika vruina bila, oednjee djeca, a i drugi pratioci, pa pred Spljetom, sjedoe kraj ceste, da se odmore, ali poto ih e estoko morila, pomolie se svecu i u taj as izbi iz zemlje lijepa hladna voda, a oni se napie i pooe dalje. Na tom mjestu, gdje je voda izbila, sagradie Spljeani kapelicu, koja i danas stoji, a pod njom je izvor bistre i hladne vode, koja je, vele, i ljekovita.59 ILIRI OSNOVALI VARE I VISOKO Prema kazivanjima naih starih djedova i pradjedova prostor Varea prije nije bio nastanjen a 'vamo na drugoj strani je postojalo jedno pleme Ilira koje je u bijegu pred kugom i raznim nedaama krenulo u potragu za boljim mjestom. Tako su oni ili za jednom zvijezdom, i putovali su samo nou, nisu putovali danju, tad' su se odmarali i dok je ila zvijezda toliko su i oni putovali, kad bi zvijezda stala, stali bi i oni. To se ba desilo na podruju nae planine Zvijezde, po tom' je ona i dobila ime. Kad je zvijezda stala na tom mjestu, od nje se otkinuo jedan dio koji je sjao a njeg' je uzeo kralj tog plemena. Oni su otad' vjerovali u taj kamen, vjerovali da e im bit' dobro sve dok njega imaju. Napredovali su jer sve to im je trebalo kralj bi poeli i zazivaj uz pomo
Isto, str. 211. Stjepan trodl-Srijemac, aki izlet u Bosnu, Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana, kolski vjesnik, VIII., Sarajevo, 1901., str. 452-453.
59 58

294

tog kamena koji je svijetlio. A ustvari su oni imali i jednu zlatnu jabuku koju su stavili na vrh kule pa im je ona sluila k'o putokaz jer je davala odsjaj od sunca po danu i od mjeseca u noi. Tu je zemlja bila plodna, mogla se obraivati, ljudi su mogli od svoga rada tu ivjeti pa su tu napravili i grad, zvao se Zvjezdan-grad. Al' zbog zavisti i ljubomore mitsko bie Huri koje je ivjelo pod zemljom, pusti jak vjetar koji istrgnu od kralja taj kamen te on pade u podnoje planine. Kralj naravno naredi da se kamen nae ali poto Huri pusti gustu maglu u podnoje Zvijezde, nisu ga mogli nai pa ga je odnio sa sobom pod zemlju i dolo je do nji'ove propasti a legenda kae da je tada nastala nekakva kletva, jer se Huri krio s kamenom od kralja i da bi bio sigurniji zavi on Zvijezdu u snijeg. Nije se moglo sijat' vie jer je bila velika studen pa su oni morali pobje' i selit se jer nisu imali vie ta jest'. Kako su silazili s Zvijezde tako su nastanjivali Vare i Visoko. Kralj je oti'o u Visoko a neki su se samo spustili u Vare 'dje su isto traili tog Hurija i kopali zemlju i tako otkrili golema rudna bogatstva. 60

SVETI JERONIM Slavni Jeronim (oko 347. 422. g.), crkve nauitelj, vjere branitelj, kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika, rodi se u Stridonu, blizu rijeke Drave od potenih roditelja. Kao mladi uputio se na kolovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da miljae da u njemu Ciceron uskrsnu. Jerolim se odlui u svijet krenuti. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) poinu neko vrijeme i odatle posla ivot prvog pustinjaka Sv. Pavla. Odatle ode u Treveru i naavi neke knjige Sv. Hilarija, rukom ih svojom ispisa, vrati se i doe u Aquileju. Potom je proao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine doe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporui nekim enama jer mu otac i majka bjehu umrli. Uputi se prema Grkoj i Siriji te ue u Antiochiju, gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. Sv. Jerolim se odlui slijediti ih. etiri ljeta ostao je u pustinji hranei se biljkama i korijenjem. Zemlja gola bila mu je postelja, nebo pokrivalo, zvjerinje i korpioni bjehu njegova druba.
60

Katarina Pejinovi zapisala je u Vareu kolovoza 2007. godine od Liljane Grgi (domaica, roena 1953 god.) Rkp. FF Mostar, 2007, D.

295

Nakon etiri godine poeli Sv. Mjesto pohoditi gdje naui idovsko pismo. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio uitelj. Papa Damaso naredio mu je da doe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim pie kardinalom. U Rimu je ostao tri godine propovijedajui i piui ondje. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Klotar i ondje nastavi initi pokoru. etrdeset godina je ondje u pokori ivio. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumai. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. Jednom mu je lav doao te nogu u koju se trn zabio pokaza Sv. Jeronimu, a on ga izlijei. Zato se kod Sv. Jeronima pie to zvjerinje. Bibliju je preveo iz idovskoga, a Novi zavjet iz grkoga. Mnogo je jo napisao navlastito maternjim jezikom. Umro je u osamdeset estoj godini ivota 30. rujna 422. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. Kasnije bi prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga udesa uini. PRIA O EHU, LEHU I MEHU Mavro Orbini (Dubrovnik, vjerojatno pol. XVI. st. Dubrovnik, 1611.) objavio je 1601. godine Kraljevstvo Slavena. To je djelo napisano na temelju Ljetopisa popa Dukljanina, povijesnih izvora i usmenih predaja. Orbinija su koristili Pavao Ritter Vitezovi, Ivan Gunduli, Junije Palmoti, Filip Grabovac, Andrija Kai Mioi i drugi. To je djelo bitno utjecalo na poetke srpske i bugarske historiografije. U 18. st. je prevedeno i na ruski jezik. Mavro Orbini u svom djelu pie i o brai ehu i Lehu, a Meha ne spominje. eh Hrvat nehotice ili hotimice ubije jednog od svojih ovjeka velikoga ugleda. Zbog toga ga optuie i htjedoe ga osuditi te on pobjegne zajedno s bratom Lehom i mnogobrojnom rodbinom, prijateljima, slugama i drugim ljudima. Doli su u Moravsku kojom upravljahu Slaveni. Moravci im kazae da je Bohemija prazna i da je u njoj tek aica Vandala, takoer slavenskog roda. Kada je eh stigao u Bohemiju, ondje zatekne vie ovaca i goveda nego ljudi. Ljudi su bili zaputeni dugih kosa mahom pastiri. Ljudi su vidjeli da su eh i njegovi ljudi iste narodnosti te se pozdravie i izgrlie dajui ehu poklone: meso, mlijeko i sir. ehu se ondje svidjelo, te se popeo na planinu i ondje ubi rtve i prinese bogovima. Vrati se u polje svojima i ree im da ondje sagrade kue i ponu obraivati zemlju. Hrvati bjehu vjeti gradnji i 296

ratarstvu. Dalmatinci su pristizali u Bohemiju. Leh naputa brata i osniva Leku (Poljsku). esi se pokazae hrabrim ljudima i vrsnim strijelcima. Bili su ratoborni. Valaska sedam godina vladae ekom nakon to je poubijala 7 protivnika. Starije su ene ranjavale neprijatelje a djevojke ih gaahu lukom i strijelom. Kad to ne bi uinile, kazna im je bila gubitak djevianstva. Papa Pio II. bijae ekog roda. 61 Ljudevit Gaj (Krapina, 1809. Zagreb, 1872.) zabiljeio je predaju o brai ehu, Lehu i Mehu koji su stolovali u Krapini. Kada im je otac umro, odluili su zbaciti rimski jaram. Njihova sestra Vilina bila je zaljubljena u rimskoga namjesnika i izdala mu je brau. eh, Leh i Meh zazidali su sestru u toranj koji se i danas zove Vilin toranj. Braa su pobjegla na sjever i tako je eh osnovao eku, Leh Leku (Poljsku) a Meh Meku (Rusiju). Draen Kovaevi je na temelju starijih zapisa (ili pria koje je sluao) kao pripovjeda 1993. godine objelodanio dvije stotine hrvatskih predaja i legenda meu kojima je i ova o ehu, Lehu i Mehu: U zemlji Hrvatskoj kako kau stari kroniari, ivjelo nekad davno svo plemstvo slavensko. Knezom im bijae Hrvat stolujui u starom gradu Krapini. Pokoravao se on rimskom caru i njegovom namjesniku u Hrvatskoj. U dubokoj starosti umre knez i ostavi za sobom tri sina: eha, Leha i Meha, te ki po imenu Vilina. Sinovi uz Krapinu sagrade jo dva grada Psari i abac i vladae njima. Doskora dozlogrdilo brai rimsko godpodarstvo pa odlue rimski jaram zbaciti. Njihova se sestra zagledala u rimskog namjesnika te mu, bojei se za nj, ispria to braa snuju. Doznavi sestrinu izdaju, braa je uzidaju ivu u toranj krapinskog grada kojeg i danas nazivaju Vilinim tornjem. Uvidjevi da se ne e moi obraniti od rimskog cara, odlue braa poi na sjever. Krenue braa preko triju rijeka, put sjevera: eh utemelji eku, Leh osnuje Poljsku, a Meh Rusiju.62
Mavro Orbini, Kraljevstvo Slavena, prevela Snjeana Husi, priredio i napisao uvodnu studiju Franjo anjek, Golden marketing Zagreb, Narodne novine Zagreb 1999, str. 110.-114. 62 Draen Kovaevi, Legende i predaje Hrvata, Zagreb 1993, str. 9.
61

297

Radnja predaje dogodila se u vrijeme Ilira i Rimljana, a ne kako je navedeno u predaji. *** U vrijeme romantizma bilo je rasprostranjeno vjerovanje da su Rusi, Poljaci i esi ilirskoga podrijetla. STAROHRVATSKO DOBA Hrvati su dananje krajeve nastanili od 610. do 630. g. (U isto su se vrijeme Englezi nastanili u Engleskoj.) Hrvati su doli iza Babinih gora iza Karpata. Vrlo rano su primili kranstvo o emu, izmeu ostalog, svjedoe bazilike u Zenici, Brezi, Sru, Lepnici, uici, Duvnu, Marindvoru u Sarajevu, Doboju kod Kaknja, Blagaju na Sani, Majdanu kod Mrkonji Grada, Riici kod Kaknja, Komjenovcima (Jabuci) kod Ustikoline na Drini i drugdje.63 Ve je kazano da je Konstantin VII. Porfirogenet u svomu djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom) prvi naveo povijesne predaje o dolasku Hrvata u dananje krajeve koje su predvodili petorica brae i dvije sestre. Dojdoe iz priko Babinih gora Hervati najprvo u Dalmaciju i ove sadanje hrvatske i slovinske strane, s mlogim bojem istiravi Abare, ovdi se nastanie. Prid ovim bijae pet bratje: Kluka, Klobej, Kooe, Muklo, Hrvat i dvi sestre: Tuga i Buga. I od njih Dalmacija, koja je od mora do Dunava dosegla, hrvatsko ime prija, i zove se do dananjega dneva. Upade u turske ruke Perija; Turci se odvojie od oblasti rimskih cesara.64 Kraljica Buga U Duiu, u Prisoju, bila je gospodarica, neka Buga i po njoj je nazvano Buko jezero i narod, mi ovde, Buani. Tu u jezeru ima neka
uro Basler, Arheoloki spomenici kranstva u Bosni i Hercegovini do XV. stoljea, u: Kranstvo srednjovjekovne Bosne, radovi simpozija povodom 9 stoljea spominjanja bosanske biskupije (1089.-1989.), Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo 1991, str. 3. 64 Nikola Lavanin, Ljetopis, (priredio dr. fra Ignacije Gavran), IRO Veselin Maslea, Sarajevo 1981, str. 67.
63

298

gradina, najprije da je rimska, ali sad se ne vidi. Kad je suna godina dobro se vidi. Veliki je to bijo grad i tu je bilo groblje, siam se da sam 65 jednom vidila kad su te mrtve iskapali. (Korita kod Tomislavgrada) Uspomenu na gospodaricu Bugu uvaju etioloke predaje i toponimi Buana grad, Buko jezero i prezime Buana. Ivan Zovko je koncem 19. stoljea zapisao da je prezime Buana uvijek u enskom rodu.66 Kraljica Tuga Daleko, daleko odakle puu ladni vitrovi i snig vije, nalaze se visoke gore, di su u davna vrimena stolovali nai pradidovi. To se gorje zove Karpati. Nai su pradidovi uli kako je toplo u krajevima blizu sinjih vali, pa su pod vodstvom petero brae i dvi sestre krenili na dalek put. Jedan od brae, najstariji zva se Hrvat, a sestre su bile Tuga i Buga. Hrvat je ka najstariji brat bija snaan i jak i du puta je branija svoj narod od zviri i neprijatelja. Tuga je bila divojka duge zlatne kose i crnih oiju. Govorilo se da je biloj vili druga. Ona je svake veeri i jutra uveseljavala ljude svojom pismom. Onda im je bilo lake putovati kroz ume i nizine, dok nisu napokon ugledali more. To je bila njihova nova domovina koju podilili meu sobon. Bilo je dvanaest plemena. I Tuga je dobila lip kraj, ravnicu podno Mosora Poljica. Ona je tu sagradila svoje dvore, a oko njena dvora plemii su sagradili palae. I tako je nasta gradi koji su zvali Tugini dvori, a danas se zovu Tugari. Bila je Tuga pobona i dobra i inila svima lipega. U Policin se nije smilo govorit runo, ni svaat ili togod jedno drugom uzet. Svi su radili, trudili se i punu su kuu svega imali. Svi su ivili u jubavi. A kad je Tuga umrla, svi su za njon plakali i nisu je Poljiani ni dan danas zaboravili. Ona i danas zna, za miseine, u biloj haljini i duge

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 100. 66 GZM, BiH, Sarajevo 1892, str. 455. (Po narodnom kazivanju priopio Ivan Zovko).

65

299

plave kose proi priko ruevina svoga dvora u Tugarima bdijui nad Pojianima i Pojicama.67 U livanjskom kraju i danas pripovijedao da je planina Tunica nazvana po kraljici Tugi koja je ondje dolazila u posjete svojoj sestri Bugi. SARACENI U PRANICAN Saraceni je bizantski i latinski naziv kojim su u ranom rednjovjekovlju nazivani sredozemni arapski islamizirani narodi. Iz sjeverne Afrike su prodrli i osvojili: Maltu, Siciliju, Korziku, Sardiniju i Kalabriju, te se uvrstili u Ulcinju. U narodnom je pamenju Braana i danas predaja: Ne znam kako su Saraceni doli do Braa, ali postoji legenda o njihovome napadu na Pranice. Logino je da su to bile ba Pranice, jerbo su one na samom vrhu Braa, a mista u sredini otoka su nastala puno pri onih uz more. Ni bilo puno Braana za obranit misto, ali onima a su bili, na pamet je pala izvrsna ideja. Da se spase, pobrali su duge ibe od jasena i primazali ih lojem. Borba je bila u cik zore, a je Braanima savreno odgovaralo zbog poloaja sunca. Kako je ti loj bliska na suncu, Saracenima se priinilo da vide ogromnu vojsku, puno veu od njihove, pa su utekli.68 (Selca na Brau) EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925.-1463.) U usmenoj su komunikaciji do naih dana sauvane povijesne predaje69 i pjesme o: kralju Tomislavu, Marku Kraljeviu, Janku Sibinjaninu, Skender-begu, hercegu Stipanu Vukiu Kosai.
67 Mirni Trgo 2006. godine u Sumpetru (Jesenicama) kazao je Jure Klari. Rkp. FF Split, 2006, sv. 39, str. 4. 68 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Dijani Mieti, u Selcima na Brau kazala Doris Bokovi (ro. 27. srpnja 1965. g. u Splitu.). Po zanimanju uiteljica, ivi i radi u Selcima na otoku Brau. Rkp. FF Split, 2004, sv. 31. 69 Vidi o tome: Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005., str. 97.-172. i: Marko

300

SVETI DONAT Donat je, za vrijeme kralja Karla Velikoga na Zapadu i Nicefora na Istoku, bio zadarski biskup (9. st.). Podrijetlom je bio iz ugledne zadarske obitelji. Htijui sprijeiti sukobe izmeu carstava krenuo je s mletakim dudem Benenatom u Carigrad. Ondje je otkrio posmrtne ostatke svete Stoije. Ponijeo je sa sobom moi svete Stoije i kuda god se kretao mnotvo naroda je ozdravljalo. Benenato je htio Stoijine relikvije ponijeti u Mletke, ali se pojavila silna oluja. Tada je Donat upriliio sveani prijenos Stoijinih kostiju u biskupsku crkvu svetoga Petra, dao je izraditi kameni sarkofag i oltar i crkvu je posvetio svetoj Stoiji.70 KRALJ TOMISLAV Prema izvjeu u Hrvatskoj kronici, prvi hrvatski kralj okrunjen je na Duvanjskom polju, najvjerojatnije u blizini planine Liba, gdje su neko i Delmati imali svoj glavni grad. Dominik Mandi dri da se taj dogaaj zbio godine 753. i da se okrunjeni kralj zvao Budimir. Neki drugi povjesnici dre da se krunidba zbila krajem 9. stoljeu. Ako je kralj Budimir kraljevao 40 godina i preminuo 917. godine koja se spominje u Kronici, znai da je krunjen godine 877. ili otprilike tada. U narodu je najrairenije i najprihvaenije miljenje Kukuljevievo i Klaievo, prema kojem se na Duvanjskom polju za kralja okrunio Tomislav godine 925. Duvnjaci vjeruju da Tomislavgrad batini ime po kralju Tomislavu.71 Tomislav je, vjerojatno, sin Mutimirov kojega je naslijedio oko 910. g. Bio je jak, hrabar i vrlo poduzetan. Kad je proglaen knezom, oslobodio je Posavsku Hrvatsku meu Dravom i Savom. Dok se bugarski car Simeon borio s Grcima, Tomislav je otkazao poslunost Grcima i Hrvatsku uinio samostalnom. Zauzeo je nakon toga Bosnu i Hum. Grgur
Dragi, Od Kozigrada do Zvonigrada (hrvatske povijesne predaje iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kua Sv. Jure i Ziral, Baka Voda-Mostar-Zagreb 2001., str. 57.-93. 70 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990, str. 209. 71 Robert Joli, Duvno kroz stoljea, Naa ognjita, Tomislavgrad Zagreb, 2002. str. 493.

301

Ninski ga je zlatnom krunom ovjenao na Duvanjskom polju izmeu 920. i 925. g. Na Splitskom saboru oko 925. g. ustanovio je 15 toaka kojima se moralo srediti stanje u dravi. Potukao je vojsku bugarskoga cara Simeona doekavi ga sa 100 000 pjeaka, 60 000 konjanika te 80 velikih i vie malih brodova. Ne zna se kada i gdje je umro kralj Tomislav niti gdje poiva. KRUNIDBA KRALJA TOMISLAVA Kraljo Tomislavo, kada je u stara vrimena vlado Rvackom, bio je krunisan u Kongori pod vorovim rastom, a i danas se zna gdje je bila crkva u kojoj se Tomislav krunio. Kako stari ljudi pamte i pripovidaju, ukopan je Tomislav na Jabuci njivi (na ondraku) i pored Tomislava ukopana su jo tri poglavita rvacka kralja. Najprvo je na cilom svitu od svih svitskih vladara onoga staroga vakta, najprvo je Tomislav okrunjen. Stari su nai pripovidali da je naroda bilo za vrime krunisanja Tomislava tri i po milijuna i od Strnja do Soviki vrata ispod kapka mogo si pro da ovik pokiso ne bi.72 CRKVA U KOJOJ SE VJENAO KRALJ TOMISLAV Legenda kae da je na Gradini povi Petrovia bila crkva koja se zvala Ruica. U toj se crkvi, kazivali su brte stari, vina kralj Tomislav. A njegova ena je bila rodom iz Zauma.73 (Stepen kod Tomislavgrada) CRKVA U KOJOJ SE POSVETIO KRALJ TOMISLAV U Mesijovini se nalazi Gradina i tu je bila crkva Sv. Ilije i kazivali su da je se tu kralj Tomislav doa posvetit poslje krunisanja. I danas se to misto zove Crkvina. Tu su naeni neki grebovi i kae se ako se kopa po strani od Duvna da odma pome nevrime. To je sveto misto i ne smi se dirat u grebove.74 (Stepen kod Tomislavgrada)
Vjekoslav Klai, Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik, u susret treem tisuljeu, Prvi hrvatski kralj, Tomislav, Zagreb 1998, str. 71. 73 Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 101. 74 Isto, str. 101.
72

302

SVETI IVAN TROGIRSKI Sveti Ivan Trogirski podrijetlom je iz plemike rimske obitelji Orsini (11. st.). Za vrijeme kralja Kreimira IV. Papa ga je poslao u Trogir i u tom je mjestu izabran za biskupa. Provodio je pokorniki ivot, istiui se miroljubivou, blagou i pomirljivou. Rijeio je spor izmeu Zadrana i kralja Kolomana. O njemu postoji vie legendi: Po jednoj od njih biskupu Ivanu je za vrijeme mise s neba sletjela golubica na glavu kao znak Duha svetoga i njegova mirotvorstva. Druga legenda kazuje kako je jednom tua unitila vinograde, a Ivan je naredio da se ono malo preostaloga groa stavi u tijesak iz kojega je potekla golema koliina mota. Prema treoj legendi Ivan je za vrijeme oluje putovao u ibenik doivjei brodolom kod rta Planke. Ivan je hodao po valovima i po njegovom je zagovoru spaeni su mornari i teret. Poslije Ivanove smrti Mleani su htjeli njegovu ruku prenijeti u Mletke. Meutim, uoi godinjice njegove smrti ruka je zrakom dola i spustila se na sveev grob.75 DMITAR ZVONIMIR Dmitar Zvonimir kraljevao je od 1075-1089. godine. Pripadao je dinastiji Svetoslavia. Prvi put se spominje kao ban u slavonskom dukatu ezdesetih godina 11. stoljea. U nerazjanjenim okolnostima naslijedio je kralja Petra Kreimira IV. Papinski legat Gebizon okrunio ga je kraljevskom krunom u bazilici Svetoga Petra u Solinu. Ime kralja Zvonimira zabiljeeno je na Baanskoj ploi. Za njegova kraljevanja hrvatski narod je ivio u blagostanju. U XIV. st. zapisana je predaja o silovitom umorstvu najboljega hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira. Arheolog i povjesniar Frane Buli (Vranjic kraj Splita, 1846. Zagreb, 1934.) zabiljeio je u rujnu 1886. godine kod Rotne gomile, izmeu Drnia i Mua, predaju o umorstvu kralja Zvonimira i poslao je povjesniaru Ferdi iiu (Vinkovci, 1869.

75

Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990, str. 284.

303

Zagreb, 1940.). Prema predaji umoren je od svojih podanika na Saboru u Kninu, na lokalitetu Pet crkava, sredinom 1089. godine. Na Kosovu polju kninskom zavadio se neki kralj s vojskom te se pognali. Kralj ve ranjen bjeao sa Kosova polja, a vojska ga stigla gdje je sada Rotna gomila. Tu ga je izmrcvarila i ubila, i svaki je vojnik na mrtvo tijelo bacio po kamen. Vojska se potom pobila izmeu sebe i izmrcvarila, a od puste krvi prolivene nedaleko ove gomile pocrvenila je zemlja i zato se zove Crljenica. Kralj se zvao Rotando.76 Istinitost te predaje negira povjesniar Vjekoslav Klai (Garin kraj Slavonskog Broda, 1849. Zagreb, 1928.).77 Talijanai su to umorstvo zlorabili tvrdei da Hrvati nisu u stanju vladati sobom jer su ubili najboljega kralja zaboravljajui pri tom da su Brut i Kasije 6. oujka 44. g. prije Krista noevima izboli najboljega imperatora i prijatelja Cezara. (Takvih je zloina bilo i kod drugih naroda.) ZVONIMIROVA KLETVA Prema predaji zadnje su Zvonimirove rijei upuene Hrvatima: nigdar ne imali gospodina od svoga jazika, nego vazda tuju jaziku podloni bili. Po drugoj verziji Zvomirova je kletva glasila: Dabogda nad vama tisuu godina vladao tui jezik. Po nekim izvorima ta je kletva trebala trajati devet stotina godina do 1989. godine, to se, dakle i ostvarilo.78

76 77

Ferdo ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1990, str. 587. Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata, knjiga prva, MH, Zagreb 1974, str. 144. 78 Hrvatski leksikon, II. svezak, L , glavni urednik Antun Vuji, Naklada Leksikon d. o. o. Zagreb 1997, str. 724.

304

Crkva svetoga Jure u Poljicima VLADIMIR Sveti Ivan Vladimir, muenik, bio je dukljanskim knezom. (Duklja se u vrijeme popa Dukljanina zvala Crvenom Hrvatskom, potom Zetom, te Crnom Gorom.) Stolovao je u Krajini kod crkve Preiste Krajinske, na zapadnoj obali Skadarskoga jezera. Katoliki biskup iz Bara, pop Dukljanin, u svomu je Ljetopisu (XII. st.) zabiljeio legendu o Vladimiru (oko 978.-1016.), kralju Crvene Hrvatske. Tu legendu navode Mavro Orbini (Dubrovnik, sredina XVI. st. Dubrovnik, 1611.) u Kraljevstvu Slavena (1601.) i Pavao Ritter Vitezovi (Senj, 1652. Be, 1713.) u ivotu i muenitvu Sv. Vladimira, hrvatskoga kralja (1705.). Fra Andrija Kai Mioi (Brist kraj Makarske, 1704. Zaostrog, 1760.) u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga (1756., 1759.) navodi proznu i versificiranu legendu o kralju Vladimiru: Vladimir bijae lijep, mudar i svet. Za njegove vladavine u Dalmaciju prodre bugarski car Samuilo (oko 938.? 1014.). elei sauvati vojsku, Vladimir se s vojskom povue na planinu Oblik na kojoj su zmije otrovnice ubijale ljude i ivotinje. Vladimir se molitvom obrati Bogu da ga oslobodi od zmija. Bog uslia njegovu molitvu. Samuilo uvidi da se ne moe domai Vladimira te ga pone mamiti da doe do njega i da mu ne e nakoditi. Kad Vladimir to ne prihvati, jedan njegov upan, kojega je Samuilo obeao nagraditi, pone nagovarati Vladimira da ode k Samuilu. Vladimiru bude ao vojske te se uputi Samuilu koji pak pogazi obeanje 305

te ga utamnii u Prespu kod Ohrida. Samuilo nastavi harati Dalmacijom i pohara je sve do Zadra. U tamnici se Vladimiru ukae aneo i navijesti mu da e biti osloboen; da e ga Gospodin izbaviti iz zatoenitva i da e mu muenitvo osigurati kraljevstvo nebesko. Kosara (oko 978. - ?), ki kralja Samuila, zatrai od oca doputenje da zatoenicima opere noge. Vidjevi ljepotu, skromnost, milinu rijei i razboritost Vladimirovu, Kosara zamoli oca da oslobodi Vladimira iz tamnice. Samuilo oslobodi Vladimira, zagrne ga kraljevskom odorom i dade mu za enu Kosaru i povrati mu kraljevstvo kojemu pridoda Dra. Samuilo umre i naslijedi ga Radomir koji zauze sve grke zemlje do Konstantinopola. Car Bazilije Radomirovu bratiu obea dati veliku nagradu ako ubije Radomira i tako osveti smrt svoga oca i strica koje je dao ubiti Samuilo. Vladislav u lovu ubije Radomira. Vladislav misli kako njegovo kraljevstvo ne e biti mirno dok je Radomirov svak (zet) Vladimir iv te ga pone mamiti sebi. Kosara ne dopusti Vladimiru da ide Vladislavu te ona ode vidjeti kakve su mu namjere. Vladislav je doeka sa svim poastima. Vladislav posla svoje ljude sa zlatnim kriem kunui se da mu ne e nakoditi. Vladimir povjeruje, ali zatrai da mu Radomir poalje drveni kri i da nad kriem prisegne da mu ne e uiniti nikakvo zlo. Kad su k Vladimiru doli biskupi i pustinjak, Vladimir sa aicom svojih ljudi krene Vladislavu koji mu je putem bio postavio zasjede, ali ga ne uspije ubiti. Naime, oni koje je Vladislav poslao da ubiju Vladimira vidjee da je uz njega mnotvo vojske s krilima i kopljem u ruci. Bijahu to aneli. Oni koji su poslani da ubiju Vladimira, vidjevi anele Boje, pobjegoe. Vladimir sretno stigne u Preslav Vladislavu koji je bio za objedom. Vidjevi da Vladimir nije ubijen, naljuti se i naredi da mu odrube glavu. Kad to vidje Vladimir, okrene se biskupima i ree: O asni ljudi, zato me izdaste? to vas je nagnalo da prisegnete nad kriem Gospodnjim, to ga donijeste sa sobom, da mi neete nanijeti nikakva zla? Biskupi su stajali pognute glave. Vladimir ishodi priest prije nego mu odrube glavu. Poljubi kri rekavi: Preasni ovaj kri nek mi zajedno s vama bude svjedokom u ovaj dan Gospodnji da u umrijeti nevin. Rekavi to izie iz crkve i preda se svom krvniku.79 Pred crkvom mu je 22. svibnja 1016. godine javno odrubljena glava. Biskupi mu tijelo pokopae u crkvi, a na grobu njegovu mnogi bolesni ozdravie. Vidjevi to, Vladislav ostane zgranut i dopusti Kosari da mua danonono oplaMavro Orbini, Kraljevstvo Slavena, (priredio Franjo anjek), Zagreb 1999, str. 288289.
79

306

kuje i da ga pokopa gdje god hoe. Ona ga prenese u Krajinu i pokopa ga u crkvi Svete Marije. Njegovo tijelo je i dandanas neraspadnuto i iz njega isparava blag miris, a u rukama dri onaj kri koji mu bjee poslao bugarski car. Na dan njegova blagdana mnotvo hodoasnika hodoasti njegovom grobu. Kosara se u toj crkvi zaredi. Vladislav zauze Vladimirovo kraljevstvo. Dok je jedne noi objedovao za stolom, pojavi se pred njim ovjek nalik Vladimiru i s maem u ruci. Vladislav se poplai, stane dozivati vojsku, no aneo ga udari i on ostane mrtav. KRIVOVJERSTVO Oduvijek su prelasci na drugu vjeru bili sudbonosni za Bosnu i Hercegovinu. Hrvati su, nastanivi tu zemlju, vrlo rano primili kranstvo. U X. stoljeu u toj zemlji se iri krivovjerstvo. Godine 1227./1232. papa alje misionare dominikance kako bi krivovjerce preobratili na katolianstvo. Papa 1291. godine alje franjevce kako bi nastavili misionarski rad. Do 1404. godine na katolianstvo se preobratilo 500.000 krivovjeraca. U trenutku pada Bosne i Hercegovine pod Osmanlije u njoj je bilo 80.000 90.000 krivovjeraca. Pod otomanskom vladavinom dogaaju se mnogobrojni prelasci na islam i malobrojni prelasci na kranstvo. Najtajnovitije i najzamrenije mjesto u bosanskohercegovakoj povijesti je krivovjerje. ini se vjerojatnim da su u Bosni i Hercegovini ivjeli bogumili, patareni (krstjani bosanske crkve) i manihejci. BOGUMILI Bogumilstvo je nastalo u Bugarskoj u X. stoljeu za vrijeme vladavine cara Nikole, kada su se u toj zemlji nastanili mnogi pavliani i masalijanci, koje je bizantijska vlast protjerala iz Male Azije i kolonizirala u okolicu Plovdiva. Nazvano je prema utemeljitelju popu Bogumilu. Vjerojatno je bogumilstvo bilo karika u lancu pokreta koji su se u XII. stoljeu razvili do sjeverne Italije i june Francuske (patareni, boni homines, katari, albigenzi, tiseranci itd.).80

Ivo Andri, Razvoj duhovnog ivota u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija), Beograd 1997, str. 21.

80

307

Bogumilstvo se, zbog snage Nemanjia, nije moglo ukorijeniti u Srbiji pa je zahvatilo Bosnu i Hercegovinu i u njoj se razvilo. Bogumili su se u Bosni voljeli nazivati bosanskom crkvom. Burna povijesna dogaanja u Bosni i Hercegovini unitila su bogumilske knjige pa se njihov ivot moe jedino rekonstruirati na temelju protivnikih spisa.81 Prema tim spisima bogumili su vjerovali u dva boanstva. Jedno je vee boanstvo Isus Krist, koji je stvorio sve to je duhovno i nevidljivo, a drugo je manje boanstvo Lucifer, koji je stvorio sve to je tjelesno i vidljivo. Krist je imao nestvarno tijelo u obliku zraka, te po njihovu uenju nije stradao, umro i uskrsnuo. Blaena Djevica Marija je bila aneo. Odbacili su Stari zavjet, osim Psalama. Osueni su svi oci iz Staroga zavjeta, patrijarsi i proroci kao i svi drugi koji su postojali prije Krista. Ivan Krstitelj je smatran prokletim. Prezirali su Mojsijev zakon kao i Rimsku crkvu. Za sebe su tvrdili da su Kristova crkva i potomci apostola te da u svojoj sredini imaju Kristova namjesnika i nasljednika sv. Petra. Odbacivali su krtenje vodom i tvrdili da djeca prije zrelosti ne mogu stei blaenstvo. Nisu vjerovali u uskrsnue. Odbacivali su, takoer, svetu priest, krizmu, svetu tajnu braka, svetu tajnu ispovijedi i posljednje pomazanje. Govorili su da se svatko tko grijei mora ponovno krstiti. Sve su grijehe smatrali smrtnim grijesima i smatrali kako nijedan od tih grijeha ne e biti oproten. Uili su kako nema istilita. Vjerovali su da je Lucifer uzletio na nebo i pobunio anele, pa su svi sili na zemlju, gdje ih je Lucifer zatvorio u ljudska tijela, te bi tako u jednom ili vie tijela okajali grijehe i vraali se na nebo.82 Bogumili su, takoer, osuivali materijalnu crkvu, svete slike, kipove i krieve. Zabranjivali su davanje milostinje smatrajui kako nije nikakva zasluga ako se daje milostinja. Govorili su kako se ne treba zaklinjati ni u istinu ni u neistinu. Osuivali su duhovnjako sudstvo i kazne tjelesne i duhovne ne doputajui da se tko kazni, ubije ili progoni. Ubijanje ivotinja smatrali su smrtnim grijehom. Osuivali su i proklinjali sve one koji su jeli meso, sir, jaja ili slino.
Isto, str. 19.-26. O vjeri krana bosanske crkve sauvana je legenda o postanku svijeta iz 14. stoljea (Franjo anjek, Kranstvo na hrvatskom prostoru, Zagreb 1996, str. 201.-202.). Takoer su sauvane legende: Kako je satana stvorio ovaj svijet (druga polovica 12. stoljea), Blagodat i istina i Poetje svijeta (Mak Dizdar, Antologija starih bosnaskih tekstova, Sarajevo 1997, str. 28.-31., str. 211., str. 296.-299.)
82 81

308

Vjernici su bili podijeljeni u dvije skupine. Manju skupinu su inili savreni (perfecti, electi) koji su se strogo pridravali svih propisa svoje vjere. U drugoj skupini je bila veina obinih vjernika (credentes), koji su se smjeli eniti, stjecati bogatstvo, jesti kako ele, voditi ratove itd. Jedino su javnom ispovijedi morali priznati svoje grijehe i morali su makar pred smrt prijei u redove savrenih. Na elu bosanske crkve nalazio se djed (senior, anzianus); njemu je bilo potinjeno dvanaest strojnika meu kojima su bili: redari, uitelji, magistri. Bogosluenje se sastojalo u molenju Oenaa i itanju Svetog pisma, u javnoj ispovijedi, primanju novih vjernika i posveivanju strojnika. Crkve su bile jednostavne kue, bez ukrasa, slika, kipova, krieva, zvona i svete vode. Tako piu Raki, Andri i drugi. iro Truhelka to negira tvrdei da su u Bosni i Hercegovini ivjeli patareni (krstjani bosanske crkve) i da su steci njihovi nadgrobni spomenici.83 PATARENI (KRANI BOSANSKE CRKVE) Orbini pie da krivovjerje bosanskih patarena (kako pie Pietro Livio iz Verone) potjee od Rimljanina Paterna koji je sa svojim sljedbenicima bio protjeran iz Rima i itave Italije. Ne mogavi nai utoita, stigli su u Bosnu, gdje su se neki od njih zadrali, a drugi su nastavili put i nastanili se na obalama Dunava, nedaleko od Nikopolja. ivjeli su bez sakramenata, bez prinoenja rtve i bez sveenstva, a nazivali su se kranima, postei petkom i tujui svetu nedjelju kao i sve ostale kranske blagdane. Nisu pristupali krtenju i zazirali su od kria. Nazivali su se patarenima, prema sv. Petru. U svojoj su vjeri ustrajali do posljednjeg rata izmeu cara Transilvanaca i Turaka, kada su, vidjevi da ih krani napadaju i odvode u zarobljenitvo kao da su Turci, odluili istinski prigrliti kransko bogotovlje.84 Orbini pie da je papa Klement VI skupinu Male brae ljudi sveta ivota, meu njima i fra Pelegrina i fra Ivana iz kraljevine Aragona, 1349. godine poslao u Bosnu kako bi oni iskorijenili tu krivovjernu kugu.85

Usp. iro Truhelka, Bosanska Narodna (Patarenska) crkva, u: Povijest Bosne i Hercegovine, Napredak, Sarajevo 1942.-1991.-1998., str. 767-793. 84 Mavro Orbini, nav. dj., str. 414. 85 Isto, str. 413.

83

309

MANIHEJCI U Bosni su pored bogumila i patarena bili i krivovjerci manihejci. Orbini pie: Ovi posljednji (kako izvjeuju Voloterano i Sabellico) nastanjivali su samostane smjetene u dolinama i drugim udaljenim mjestima, kako bi ene koje su ozdravile od kakve bolesti obiavale na zavjet otii sluiti na odreeno vrijeme, prebivajui s redovnicima (krivovjercima). Krivovjerci manihejci su potrajali do 1520. godine. Opata samostana su zvali djed, a priora strojnik. Njihov bi sveenik, ulazei u crkvu, uzeo kruh u ruku, okrenuo prema puku i uglas izgovorio: Blagoslovit u ga, a puk bi mu odgovorio: Blagoslovi ga, da bi zatim dodao: Prelomit u ga, a puk odgovorio: Prelomite ga, zatim bi tim kruhom priestio puk u crkvi.86 BOGUMILSKI PUT Ispod Kalavure se nalazi Bogumilski put koji su pravili Bogumili. Taj put ie od Blazina, ispod Kalavure prema Meetu, Matinu gradu do Crveniki parnica. A ima jo jedan put koji ie kroz Crkvinu, iza vrtla; nailazi kraj 87 Stepenjskog greblja, izmeu Mujinovca i Ploa. (Stepen kod Tomislavgrada) MISIONARI Veliki broj starokranskih bazilika i starokranskih crkava u Bosni i Hercegovini dokaz je da je kranstvo na ovim prostorima bili vrlo rano prisutno i da su Hrvati u ovim krajevima vrlo rano primili kranstvo. Gotovo u isto vrijeme kada je albanianski biskup Belesmemca uspostavio u Bosni bogumilsku crkvenu organizaciju s djedom Rastudijem na elu, u Bosnu dolaze misionari dominikanskoga reda. N. Pfeiffer, pisac kritike povijesti poetaka ugarskih dominikanaca, stavlja njihov dolazak u 1226./32. Povijesni dokaz tome imamo u pismu pape

Isto, str. 415.-416. Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 129. Bogumilstvo je najzamrenije i najtajnovitije podruje bh. povijesti te se u novije vrijeme zlorabi.
87

86

310

Grgura IX. koje je 10. listopada 1233. upravio brai bosanskim propovjednicima.88 Na molbu mavansko-bosanskoga vojvode Stjepana Dragutina, papa Nikola IV. 23. oujka 1291. godine slubeno je povjerio dvojici franjevaca hrvatske provincije dunost istraitelja krivovjerja i pobijanje bogumilskih zabluda u Bosni.89 To je obnovio papa Bonifacije VIII. pismom od 29. travnja 1298. proirivi djelokrug franjevakih istraitelja na Srbiju, Raku, Dalmaciju, Hrvatsku, Bosnu, Istru i Slavoniju. Godine 1339. osnovan je bosanski vikarijat, a u njemu su se nali najbolji propovjednici iz europskih zemalja, meu kojima je bio i sveti Nikola Taveli (1372.-1383.). Godine 1402. fra Bartul iz Alverne (u Bosni boravio od 1366. 1375. i od 1378. 1408.) javio je papi Bonifaciju IX. da su franjevci do te godine obratili ili pokrstili u Bosni oko 500.000 bogumila.90 Franjevci su tada imali u svojemu vikarijatu vie od 40 samostana s 500 lanova, od Novoga u Boki Kotorskoj do Omia na Cetini, te od Jadranskoga mora do Drine na istoku i Drave na sjeveru.91 Od tada do danas narod pripovijeda o svojim ujacima (fratrima). Zato je povelik broj mjesta koja su po fratrima dobila imena: Pratrovac, Pratarska atrnja, Pratarska cesta, Pratarska uma. SVETI NIKOLA TAVELI Nikola Taveli potjee iz ibenske plemike obitelji. S dvadeset pet godina postao je franjevcem. Jedno je vrijeme boravio u samostanu u Bribiru, a s trideset godina doao je za misionara u Bosnu. S fra Nikolom je u Bosnu doao i fra Deodat iz Ruticinija (Rodeza). U Bosni je dvanaest godina obraao na vjeru katoliku poglavito krivovjerce. Iz Bosne je fra Nikola zajedno s Deodatom otiao je 1387. godine u Svetu zemlju kako bi ondje bio misionar.( Papa je 1342. povjerio franjevcima skrb za Svetu zemlju.) Postojala su dva samostana u Jeruzalemu: jedan kod Isusova groba i drugi na brdu Sionu. Nikola je s Deodatom bio smjeten u Sionski samostan, gdje se povezao s jo dvojicom brae - fra Petrom iz Narbone i fra Stjepanom iz Turellija. Njih su se etvorica zanosili idejom
88

Dominik Mandi, Sabrana djela 4, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, 2. izdanje, ZIRAL 1979., str. 182.-183. 89 Isto, str. 203. 90 Isto, str. 213. 91 Isto, str. 214.

311

muenikog svjedoanstva za Kristovu vjeru. Dokument koji je napisao gvardijan fra Gerald Calveti govori o njima kao o ljudima posebno ukraenim krepostima jer su bili vrlo odani Bogu, posluni starjeinama, uzor puku, vrlo strogi u ivotu, prokuani i savreni u svakoj kreposti. 92 Nikola i njegova subraa odluili su poeti svoje misionarsko djelovanje meu Saracenima i obratiti ih na kranstvo. Svojim uzornim ivotom eljeli su privui pozornost arapskog stanovnitva u Palestini, posebice u Jeruzalemu. Kad im se to uinilo presporo, nakon dugoga razmiljanja, molitve i savjetovanja, odluili su se uvjeriti jeruzalemskog kadiju da se mora obratiti na kranstvo ako eli spasiti duu. Kada su muslimani 11. studenoga 1391. godine slavili etvrti dan Kurban-bajrama, Jeruzalem je bio pun Arapa pa su Nikola i braa iskoristili prisutnost mnotva kako bi im se obratili. Pojavili se u devet sati ujutro pred velianstvenom Omarovom damijom (sagraenom na mjestu Salamonova hrama!) traei kadiju i predstavnika mjesne vlasti, tvrdei kako mu ele rei neto vrlo korisno i spasonosno za njegovu duu. Kako kadija nije bio u damiji, odveli su ih njegovoj kui. Kada ih je primio oni su proitali svoj govor kojim su prisutne pozvali da se obrate na kranstvo. uvi to kadija je pozvao starjeinu Sionskoga samostana i njegovu brau. U meuvremenu se skupilo mnotvo muslimana (kau da ih je bilo oko 30.000) traei da se izazivai ubiju. Kadija je pred gvardijanom i drugim franjevcima upitao fra Nikolu i njegovu brau jesu li oni svoj govor izrekli kao normalni i razboriti ljudi ili kao luaci; ili ih je poslao papa ili neki kranski vladar kako bi izazvali rat. Na to su fra Nikola i njegova subraa odgovorili kako ih nije poslao nikakav ovjek, nego ih je poslao Bog. Kadija je fratre osudio na smrt, ali im je pruio mogunost da sauvaju glavu, pitajui ih hoe li opozvati sve to su rekli. Fratri su ostali pri izreenom: Spremni smo radije umrijeti za ovu istinu, za katoliku vjeru, vrsto je branei.93 Osuene fratre na smrt svjetina je izudarala sve dok nisu izgubili svijest. Kada su nakon sat vremena muenici doli svijesti i progovorili, kadija ih je dao svezati i drati tako do pola noi, podvrgnuvi ih ponovno mukama: gole su ih privezali uz stupove i udarali. Tri su dana bili okovani u tamnici neprestano molei i tjeei se.
92 93

Dobri pastir, Kalendar 1991, Sarajevo 1990, str. 56. Isto, str. 58.

312

Iz Gaze je 14. studenoga doao Emir, upravitelj pokrajine, i obnovio sudski proces na glavnom trgu. Emir je potvrdio smrtnu kaznu. Okupljeno je mnotvo s isukanim maevima i noevima navalilo na fratre kako bi ih potpuno iskomadali. Izmrcvarena tjelesa bacili su u veliku vatru koja je gorjela na trgu. Meutim, tri puta je paljen sve vei oganj, ali tjelesa su ostala neizgorena. Da ne bi ostavili traga svoje okrutnosti i mogunosti kranima da tuju ostatke muenika, Arapi su potajno zakopali zemne ostatke muenika. Odvano svjedoanstvo promatrali su muslimani ali i krani, a meu njima i dvanaestorica franjevaca ija se imena spominju u izvjeu to ga je gvardijan Sionskog samostana u Jeruzalemu poslao na neke samostane franjevakog reda, a jedan je prijepis stigao i u ibenik, gdje se i danas uva. Sve je dirnula injenica to oganj nije htio progutati tjelesa muenika. U tome su krani vidjeli znak da je Bog primio rtvu umorene brae kao svjedoanstvo za vjeru. Proglaenje svetim Nikole Tavelia trebalo je biti o proslavi tisuu tristote obljetnice veze Hrvata sa Svetom Stolicom, 1941. godine, ali su ratne prilike sprijeile tu sveanost. Tek je 21. lipnja 1970. papa Pavao VI. proglasio Nikolu Tavelia i njegovu subrau svetima. To je prvi kanonizirani Hrvat svetac. MLETAKA OKUPACIJA HRVATSKE U IX. I X. stoljeu bili su mnogobrojni sukobi Mleana s hrvatskim vladarima. Nakon neuspjenih mletakih prodora 839., 840., 865. i pogibije duda Petra Candiana I. kod Makarske 887. godine Mleani su plaali Hrvatima danak kako bi slobodno plovili Jadranskim morem. Od 991. do 1009. godine Mleani su zauzeli: Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik, Osor, Krk, Rab, Korulu i Lastovo. Tada su se mletaki dudevi titulirali i kao dux Dalmatiae. Hrvatska je 1102. godine stupila u dravnu zajednicu s Ugarskom. Od tada do XV. st. bili su neprestani sukobi Mleana i hrvatsko-ugarskih vladara. U drugoj polovici XIII. st. mletaku vlast priznaju: Pore, Umag, Novigrad, Sveti Lovre, Motovun i Rovinj. U XV. st. Mleani su ovladali teritorijem od Istre do Albanije osim Dubrovake Republike. U to je vrijeme Mletaka Republika brojila 200.000 stanovnika, a vladali su nad 2.500.000 itelja.

313

SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI Kulin ban Kulin je bio ban Bosne od 1180. - 1204. godine. Nepoznata je podrijetla. Jedan je od najlegendarnijih bosanskih banova. Do danas je u narodu sauvano miljenje kako je u vrijeme njegove vladavine bilo blagostanje. U vrijeme njegova banovanja nastaju prvi sauvani pisani spomenici (tri primjerka njegove povelje 29. VIII. 1189. pisane latinskim i hrvatskim jezikom). Tom ispravom Kulin ban je sklopio mir i prijateljstvo s Dubrovanima dajui im povlastice, slobodu kretanja i boravka u Bosni. Prema invokaciji toga dokumenta razvidno je da je Kulin ban bio katolik. Papa Aleksandar III. pisao je: Kulinu, velikom bosanskom banu. Kada je, pak, Kulin ban u svoju zemlju primio heretike koje je iz Splita i Trogira protjerao biskup Bernard, tada je (1200. godine) papa Inocent III. traio od ugarskoga kralja Emerika da povede kriarski rat protiv Kulina. Meutim, Kulin je pisao papi kako se radi o pravim katolicima. Od tada je esto Kulin ban nazivan kraninom bosanske crkve. Uzroke tomu je mogue traiti u ugarskim pretenzijama na Bosnu. Kada su Kulin ban i bosanski krani bili osumnjieni da su krivovjernici, ban je u travnju 1203. na Bilinom polju kod Zenice skupio prvake priore bosanskih krstjana koji su prisegnuli na pravovjernost. Od tada se esto spominju krstjani crkve bosanske ili, pak, krani bosanske crkve94 koje e mnogi proglasiti hereticima. Protiv njih su voeni kriarski ratovi, zbog njih su se sporili bosanski velikai, ali o njima se vrlo malo zna. Optube iz inozemstva uveliavale su krivovjerje bosanskih krstjana i njihov broj, a njih je pri kraju bosanske samostalnosti moglo biti najvie 40.000 u Bosni i moda toliko u Hercegovini.95

Usp. dr. fra Leon Petrovi, Krani bosanske crkve, drugo izdanje, Sarajevo-Mostar, 1999. 95 Dominik Mandi, Sabrana djela 4, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, II. izdanje, Ziral, Chicago-Roma-Zrich-Toronto 1979, str. 42.

94

314

Prijezda I., ban bosanski Prijezda I., bosanski ban (1254.-1287.), naslijedio je bana Ninoslava. Bio je ugarski vazal u sredinjoj Bosni. Poznat je po svojoj povelji knezovima Baboniima, (1287.), kojom im daruje upu Zemljenik. Imao je tri sina: Stipana I. Kotromania (1284.-1310.), Prijezdu II. ( 1287.) i Vuka ( 1287. ) te jednu ker koja se udala za Stipana Vodikog. Njegovi su potomci kraljevi bosanski. *** CAR DUAN I POSESTRIMA VILA Sin kralja Stefana Deanskog, Stefan Uro IV. Duan Nemanji (oko 1308 - 20. prosinca 1355). Srpski kralj (1331-1345) i prvi srpski car (1346-1355). Po nekim je izvorima pao u osmansko ropstvo i ondje umro. Po predaji ubio ga je sin te je on prokleo sina i njegovo potomstvo. Prokletstvo se ostvarilo na njegovom unuku Urou koji je izgubio kraljevstvo i, potom, kada je knez Lazar izgubio boj na Kosovu, a Srbija pala u osmansko ropstvo. Pokopan je u svojoj zadubini manastiru Svetih Arhanela kod Prizrena. Godine 1927. preneseni su mu zemni ostatci u crkvu Svetoga Marka u Beogradu. Meu prvim europskim vladarima ukazivao je na opasnost od osmanske najezde te je omilio narodu koji i danas o njemu pripovijeda. U ponono jedno doba, Duan car se rijei groba. Te naloi ko i prije, promijenilo se nita nije. Pa dozivlje sebi vilu, posestrimu nekad milu: Kai der mi, to je moje, to od carstva propalo je? Razumi ga posestrima, za desnu ga ruku prima i obie grob sa njime, pa mu veli posestrime: Obiosmo carstvo tvoje, sve ostalo, propalo je. 315

Zapanji se care Duane, od alosti u grob pane. Nit ga elja vie sjeti, da bi htio oivjeti.96 (iroki Brijeg) *** Stipan Tvrtko, kralj Bosne, Srbije i Zapadnih zemalja Stipan Tvrtko je sin Vladislava Kotromania i Jelene ubi, a unuk Stipana I. Kotromania i Elizabete, keri kralja Dragutina. Tvrko je zavladao 1353. godine u petnaestoj godini ivota. U poetku mu se nisu pokoravali u svemu, ali uvidjevi njegovu mudrost i dobrotu, potovae ga i sluae. Majka mu je bila razborita ena i on ju je potivao i sluao. Meutim, neki bosanski plemii, Tvrtkovi roaci, su se odmetnuli jer nisu mogli podnijeti da ih vodi neiskusan mladi i jo k tomu to slua majku. Pavle Kului je tako zauzeo Usoru i proglasio se banom. Tvrtko ga s vojskom porazi i zatvori u tamnicu u kojoj Kului umre. Poslije toga Tvrtko odlazi u Ugarsku, gdje ga kralj ljubazno primi. Meutim, kada se Tvrtko htio vratiti u Bosnu, kralj mu to ne dozvoli dok mu ne prepusti Hum od Neretve do Cetine kao i gradove Imotski i Novi. Tek kada je to uinio, vratio se u Bosnu. Tada je kralj potvrdio Tvrtkovu vlast u Bosni. Kada je Tvrtko ponovno otiao u Ugarsku i ostavio majku da upravlja zemljom, bosanski plemii su se pobunili te za bana izabrali Tvrtkova mlaega brata Vukia, a majku mu protjerali iz Bosne. uvi za to, Tvrtko se vrati u Bosnu, porazi brata, uhvati i oslijepi Vladislava Dabiia, gospodara Neretve. Tvrtko, ban bosanski, 1373. godine zidao je grad Novi (Herceg Novi), u kojemu je roen sv. Leopold Bogdan Mandi. Tri godine kasnije rakoga kralja Vukaina umori njegov sluga kako bi se domogao zlatnoga kria koji je visio kralju na prsima. Poslije Vukainove smrti Tvrtko Stipan postade bosanskim kraljem. Okrunjen je kraljevskom krunom Bosne, Srbije i Zapadnih strana 26. listopada 1377. godine u crkvi franjevakog samostana sv. Nikole u mjestu Mile kod Visokoga.
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 60.
96

316

Prije krunidbe Tvrtko se oenio Dorotejom, kerkom vidinskoga cara Stracimira, koja je bila dvorska dama ugarske kraljice. Orbini pie da je vrlo kratko ivjela s muem, ne rodivi mu djece. Umrla je skoro istodobno kad i majka kralja Tvrtka. On se potom oenio bosanskom plemkinjom Jelicom. Na molbe i preklinjanja svoje majke kralj Tvrtko je vratio svoga brata Vukia iz Ugarske i oprostio mu. Kralj Tvrtko je proirio svoje kraljevstvo do Save, a na jugu je posjedovao Kotorski zaljev. Kada je ban Ivani, s drugim odmetnicima ugarskoga kraljevstva, zarobio kraljicu Mariju i pogubio njezinu majku Elizabetu, kerku umrloga kralja Ludovika, napali su ga sin i roaci ugarskoga nadvornika. Ban je pobjegao u Bosnu. Kralj Tvrtko mu nije mogao dati dostatnu zatitu pa su ugarski vojnici zarobili Ivania. Vezali su ga konju o rep i tako uokolo vukli, a zatim mu usijanim klijetima kidali meso, raetvorili ga i objesili na etvera vrata grada Pelengera.97 Tada je kralj Tvrtko stupio u savez s napuljskim kraljem Karlom, a protiv Ugara. ibenik i Split su se predali kralju Tvrtku. Za vrijeme Tvrtkova kraljevanja u Bosnu prodre turski vojskovoa ain s osamnaest tisua vojnika i navale pustoiti zemlju. Tvrtkove vojskovoe Vlatko Vukovi i Radi Sankovi sa sedam tisua vojnika ustanu u obranu zemlje. Sukobe se na Rudinama a zatim u Bilei i sasjeku i poraze tursku vojsku uz neznatne vlastite gubitke. Poslije toga poraza Turci se nisu usuivali napadati Tvrtkovu zemlju. Orbini i Lavanin piu da kralj Tvrtko ni s drugom enom Jelicom nije imao poroda, te da je imao nezakonitog sina Tvrtka kojega mu rodi bosanska plemkinja Vukosava. Perojevi pie da je kralj Tvrtko imao zakonitoga sina Tvrtka i nezakonite Ostoju i Vuka.98 Kralj Tvrtko je umro 10. oujka 1391. godine. Dabiino proroanstvo Kralja Tvrtka I. naslijedio je 1391. g. Stipan Dabia99, nezakoniti sin Ninoslavov. Umro je 8. rujna 1395. g. Naslijedila ga je na prijestolju njegova ena Jelena Gruba. Znakovito je Dabiino proroanstvo:
Mavro Orbini, nav. dj., str. 423. Marko Perojevi, Kralj Stjepan II. Tvrtko, u: Povijest Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1942.1991.1998., str. 349. 99 Kralja Tvrtka je iste godine naslijedio Dabia, nezakonito dijete, najvjerojatnije Vladislava koji se oenio Jelenom, keri Jurja ubia. elio je zagospodariti Dubrovnikom. Oenio se Hrvaticom Cvjeticom, iz plemike kue grofova Nelipia. Kad je
98 97

317

Doi e vrijeme kad e kranske vladare muiti silna tuga to, sapeti svojim nevoljama, nisu u prikladno vrijeme pritekli u dunu pomo Bosancima u nevolji.100 Hrvoje Vuki Hrvatini, vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski Hrvoje Vuki Hrvatini (1350.-1416.), sin je Vukca Hrvatinia i dubrovake plemkinje iz kue Lukari. Povjesniar Ferdo ii smatra da se Hrvoje Vuki Hrvatini rodio u Kotoru (Kotor Varo) i da je ondje esto boravio u svom tvrdom Bobasu, ije zidine jo i danas stre iznad Jakotine, dvadesetak minuta hoda daleko od grada. U narodu do dananjih dana ivi predaja kako je Hrvoje skoio na svome vrancu ak s Ravnog epka preko Jakotine do svojih dvorova i pokazuje se na otiske konjskih kopita utisnute u tvrdom kamenu. U drugoj predaji se kae da su se ovdje u vrijeme Hrvoja legli sokolovi, koji su lovili ribu po jezerima od Ohrida do Plitvica, dok se nisu raselili, a u njihova se gnijezda uselile vrane.101 Kralj Stipan Tvrtko I. 1380. godine imenovao ga je vojvodom bosanskim. Kralj Ladislav Napuljski imenovao je njega i brata Vukca banovima Hrvatske i Dalmacije. Imao je veliki ugled na dvoru bosanskih kraljeva Tvrtka I., Dabie i Tvrtka II. Hrvoje je htio Hrvatsku i Dalmaciju pridruiti Bosni. Kralj Ladislav mu je dao titulu hercega splitskog, dodijelivi mu Split, Bra, Hvar i Korulu. Preko svoje ene Jelice dobio
njegovim urjacima Grguru i Vladislavu Kurjakoviu zaprijetila opasnost, oni se sklonie u Bosnu, a kralj Dabia s vojskom krenu u Hrvatsku i razrui nekoliko utvrda koje su pripadale naprijateljima njegovih urjaka. Potom se kralj Dabia vrati u Bosnu, napadnut groznicom, od koje nakon samo nekoliko dana napusti ovaj svijet 8. rujna 1395. godine bez potomaka, a njegova ena se povue u samostan i tamo doeka smrt. Tako piu Orbini, Ivan Franjo Juki i dr. dok Raki, Klai, ii, Stanojevi, Perojevi, irkovi i dr. piu da je Dabia najvjerojatnije nezakoniti sin Ninoslavov i da mu se ena zvala Jelena, nadimkom Gruba. 100 Rattkay dodaje: A zbog toga ovo nae doba uistinu lije suze. I to jao! Kolike: No poput Trojanaca, prekasno. Juraj Rattkay, Spomen na kraljeve i banove kraljevstva Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, Zagreb, 2001. 101 Anto S. Kovaevi, U zemlji punoj povijesti, Kalendar sv. Ante 1994., Svjetlo rijei, Sarajevo 1993, str. 107.

318

je i Omi. Hrvoje je s prijestolja skinuo kralja Ostoju i postavio na prijesto Stipana Tvrtka II. Tvrtkovia.102 Hrvoje je imao silnu mo pa su ga zvali neokrunjenim kraljem. Hrvoje je bio prijatelj s kraljem igmundom, ali je s njim uao u rat jer ga je ugarski ban Pavao upor na igmundovu dvoru pozdravio mukanjem. Kau da je Hrvoje bio i izgledom i ponaanjem nalik biku.103 Vjekoslav Klai navodi predaju prema kojoj je Pavao upor jednom na kraljevskom dvoru hercega Hrvoja ljuto uvrijedio, pozdravivi ga volovskim mukanjem da se naruga njegovu hrapavu i krupnom grlu.104 Klai takoer navodi predaju da je Pavao upor nekom zgodom Hrvoja pogrdio ovim rijeima: Slovinac nije ovjek, pogaa nije kruh.105 To se razglasilo po dvoru, pa je Hrvoje postao predmetom ismijavanja. Hrvoje je zbog toga bio uvrijeen; te se, ne mogavi to podnositi, pobuni protiv Ugara. Tada je u pomo pozvao tursku vojsku i s njom poharao Bosnu. Ugarski se kralj u to vrijeme nalazio u Konstanzu kako bi iskorijenio husitsko krivovjerje. Vidjevi kako Hrvoje s turskom vojskom hara Bosnu, ugarski plemii Ivan Gorjanski, Ivan Morovi i Pavao upor s vojskom krenu na Hrvoja. Ugarska vojska je nanosila goleme gubitke Hrvojevoj i turskoj vojsci, a tada su se Hrvojevi vojnici popeli na oblinja brda i vikali kako bjei ugarska vojska. To je izazvalo pomutnju meu Ugrima pa su povjerovavi Hrvojevim vojnicima poeli bjeati. Tako Hrvoje pobijedi i zarobi mnogo plijena i plemia, a meu njima i Pavla upora, koji bijae uzrok tome ratu. Hrvoje naredi da upora zaiju u goveu kou, obasipajui ga pogrdama i govorei mu: Vi, koji ste u ljudskom obliju oponaali glas goveda, sad isti taj glas zaodjenite u oblije i kou njegovu.106 Utopio ga je vezana u rijeci. To je bio prvi pristup Turaka u Bosnu. Tada je Mehmed prvi put postavio svog sandaka u gornjoj Bosni, Isaka, kojega je ubio Nikola Slaven po nalogu cara igmunda. Kada je Hrvoje vidio da su ga Turci izdali, umro je od oaja107 u travnju 1416. godine. Hrvoje je za sobom ostavio udovicu Jelenu, sestru cetinskoga kneza Ivania Nelipia, i sina Balu (1400.-?). Bala se prozvao Hercegovi naslijedivi bosanske oblasti i gradove s Jajcem. Oko Omia i Krajine u
102 103

Znameniti i zasluni Hrvati, Zagreb 1925, str. 284. Mavro Orbini, nav. dj. str. 426. 104 Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata (knjiga trea), MH, Zagreb 1974., str. 79. 105 Isto, str. 79. 106 Isto, str. 426.-427. 107 Isto, str. 427.

319

Hrvatskoj nastala je prava jagma izmeu Mleana, Dubrovana, Spliana i Trogirana. Meutim, udovica Jelena je predala Omi svome bratu Ivaniu Nelipiu i tako je Omi s Krajinom pripao Hrvatskoj i rodu Nelipia.108 Jelena se dva-tri mjeseca nakon smrti Hrvoja udala za kralja Ostoju. Hrvoje Vuki Hrvatini ostavio nam je znamenita djela Hrvojev misal i Hvalov zbornik. Turci su Kotor Varo zaposjeli 1519. godine, a do tada je bio u sastavu Jajake banovine, osnovane s nakanom da se zaustavi prodor Turaka prema zapadu. Turci su u Kotor Varo smjestili svoju posadu koja je tu ostala sve do 1838. godine. Za vrijeme turske okupacije Kotor Varo pripada jajakom kadiluku, a vojniki kobakoj kapetaniji. HERCEG STIPAN VUKI KOSAA Herceg Stipan Vuki Kosaa (Kosaa kod Foe, 1405. Herceg Novi, 1466.) naslijedio je 1435. g. od svog strica Sandalja Hrania Hum, Podrinje, dio Zete, Krajinu (Makarsku) i Poljica. enio se tri puta. Prva mu je ena Jelena, ki Bale III; druga je bila parmska plemkinja Barbara de Raugo, a trea Cecilija iz Senja. U prvom je braku imao keri Katarinu, buduu bosansku kraljicu, i Maru; te sinove Vladislava (Ladislava) i Vlatka. Trei sin Stipan roen je u braku s Barbarom de Raugo. Stipan je nakon oeve smrti iz nepoznatih razloga preao na islam i ostvario blistavu karijeru. Stipan (Ahmet) Hercegovi bio je sedam godina veliki vezir. Herceg Stipan 1448. g. se prozvao hercegom i od tada se Hum zove Hercegovina; 1450. g. zaratio je s Dubrovanima. ivio je razuzdanim ivotom: Doveo u dvor pohotnu Firetinku zbog koje ga je napustila ena Jelena, obljubio sinovu nevjestu zbog ega je sin (Vladislav) zaratio protiv njega. Preao s bogumilstva na katolianstvo. O hercegu Stipanu Vukiu Kosai ispjevane su lirske i epske pjesme. O njemu narod i danas pripovijeda. Jo uvijek je u narodnom je pamenju pria o hercegovom blagu.

108

Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata (knjiga trea), MH, Zagreb 1974, str. 93.

320

KULA HERCEG STIPANA Kulu Herceg Stjepana ziali su Turci i to puno puta, jer vazda je se sorila. im je oziu, ona se sorije. I undana su ti oni uli da trebaju ujtit mladu katolkinju sa diteton i da je zazidaju u tu kulu i da se ta kula ne e vie sorit. I oni su ujtili tu enu i to dite, i to muko dite. I oni su nju zaziali odvojeno od diteta, zaziali u zid, ivu. I kroz taj zid njoj je iz prsiju proteklo, kau, mliko. I kula se vie nije ruila.109 (Crveni Grm kod Ljubukoga) HERCEGOVO BLAGO Dok je Stjepan vlada Hercegovinom njegov mlai sin se s njim svadi, ode u Bosnu i iskupi vojsku, te objavi Stjepanu rat. Kada je Stjepan uvidio da mora napustiti grad on utovari sedam mazgi zlata, pobjegne u Dubrovnik. Htjede kasnije Stjepan uzeti svoje zlato da ode u Herceg Novi, ali zlato su prisvojili Dubrovani i napisali na ulazu u grad: Doa Stjepan i dotjera zlato, a na izlazu: Proa Stjepan i otjera zlato . 110 (Proboj kod Ljubukoga) Hercegovo blago spominje, primjerice, i Ignjat urevi u Marunkovim suzama. Steci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici U nae se vrijeme u Bosni i Hercegovini politizira. Bespotrebne se polemike vode oko srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika steaka. Nedvojbeno je da pod tim monumentalnim nadgrobnim spomenicima
Isto, str. 106. Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 107. Predaju je magnetofonski snimila i Maja Bokovi Stulli (1963: 303.) Motiv potkivanja konja naopako biljeimo u predajama o bjeanju kraljice Katarine; baba je u Drenici i Rami nagovorila Turke da konje potkuju naopako i tako zavaraju domae i poraze ih. Pria se da su herceg Stjepana traili Turci, ali ga nisu mogli nai jer on je svoga konja naopako potkova. I oni e po tragu, snjig je bija, mislili su ga po tragu uvatit. Ali, mudri Stjepan ostavlja je krive tragove, jer je konja naopako potkova i nisu ga nali.
110 109

321

poivaju srednjovjekovni krani - Hrvati. O tomu svjedoe mnogobrojni povijesni i arheoloki izvori. Ja ne znam, i sam se mislim, kako je one steke navuklo i na emu i je navuklo. Kae neko da je bila voda pa i vodom navuklo. To je sve kamen krenjak. Neko kae da su i ene na leima navukle. Sestra Marta vue steak za brata Marka, priko polja Svinjae, a miseca veljae. Kamen je vuklo sto volova, a sestra Marta zakla sto ovnova.111 (Bukovica kod Tomislavgrada)

Nekropola na Radimlji kod Stolca OSMANSKA OKUPACIJA Mnogo je povijesnih izvora i predaja o sramotnome padu monoga Bosanskoga kraljevstva pod osmanlijsku vlast, stradanjima, progonima i pogibeljima krana i unitavanju njihovih crkava i samostana. Predaje
Predaju Kako su steci navueni kazao mi je Pero urdo na Gorici 1997. godine. Vl. a. z. 1997.
111

322

kazuju o mnogobrojnim muenicima i muenicama. Njihovim grobovima narod stoljeima hodoasti. Nekim grobovima i crkvama hodoaste i muslimani i pravoslavci. Meu predajama su i one koje govore o prelascima na islam; o domaim muslimanima koji su pomagali kranima. Zanimljiva su pripovijedanja o tvravama, mostovima, atrnjama i blagu. Za razumijevanje povijesnih predaja i etiolokih predaja koje su nastale na povijesnoj razini vano je uz ukratko izloiti i sljedee: Stalne su bile pretenzije Ugarske i Turske na Bosnu i Hercegovinu zbog njezinoga bogatstva (olova, srebra, skupocjene tkanine i dr.) i slabile su mo domaih banova i kraljeva. Ugari su zbog toga kod papa optuivali domae vladare da u Bosni i Hercegovini kriju i ire krivovjerstvo. To je dovelo do velikih svaa i obrauna izmeu vladara. Sukobi su se dogaali i u samim obiteljima vladara poput onih izmeu hercega Stipana Vukia Kosae i njegovog najstarijeg sina Vladislava 1450. godine. Sve to dovelo je do sramotnoga pada neko monoga Bosanskoga kraljevstva (koje se za vrijeme bana te kralja Tvrtka od 1353. g. do 1391. g. prostiralo na sjeveru do Save, a na jugu od Herceg Novoga do Ravnih Kotara). Osmanlije su koncem svibnja 1463. g. za tjedan dana pokorili Bosnu. Mehmed je s vojskom, koja je brojala sto pedeset tisua konjanika, osim pjeatva, preao Drinu bez ikakva otpora, a potom i rijeku Bosnu, napadnuvi Bobovac. Dugo ga je tukao, ali ga nije mogao osvojiti. Tada je poglavar Bobovca Radi (Radak), kojega je sultan podmitio, izdao taj grad. Radakova izdaja Bobovca Radakova izdaja je jedna od najfatalnijih izdaja u povijesti a o njoj se i danas pripovijeda: Bosanski kralj, zna se kako je on zavrio, izd'o ga neki vojvoda Radak. Zato postoji i sad stijena malo dalje od nae crkve, tamo, zove se Radakova stijena i iz nje izvire voda koja se isto zove Radakova voda a drvenim je olucima odvedena na grad Bobovac. Ta je stijena ime dobila prema predaji o izdajstvu vojvode Radaka rad' kojeg je pao grad Bobovac. Inae ne bi nikad bio osvojen jer je bio to'no kau neosvojiv, izgraen na strmini s tvrdim bedemima, jedanaest kula. Da nije Radaka i 323

njegovog izdajstva nikad Bobovac pao ne bi. A kad je predao kljueve caru, ovaj mu je dao odrubit' glavu na nekoj stijeni koja je po tom' dobila ime Radakova stijena. 112 Kad su osmanlije obmanom od Radaka dobili kljueve Bobovca, zarobili su ga. Radak je imao posebnu elju napiti se vode s vrela s kojega je esto pio vodu. Osmanlije su mu dopustili i potom ga odveli na stijenu iz koje izvire ta voda. Rekavi mu: Kad si izdao svoje izdat e i nas, odrubili mu glavu i strmoglavili ga niz liticu. Od tada se vrelo zove Radakovo vrelo, a stijena Radakova stijena. Potjera za bosanskim kraljem Kada je osvojio Bobovac, Mehmed je zapovjedio Muhamedu da krene u potjeru za bosanskim kraljem koji je ve bio pobjegao u Klaviju (Klju). Predaja kae kako je prije bijega ostavio dvojici svojih povjerinika krunu koju po njegovoj zapovijedi morahu sakriti negdje oko jezgre starog grada. im je sultan stigao u Jajce, grad mu se predao nagodbom prema kojoj je domainima dozvoljeno da gradom upravljaju na domai nain. Nakon predaje Jajca sultan Mehmed zapovjedi Muhamedu, voi janjiara, da krene u potjeru za odbjeglim kraljem. Sultan je ostao u Jajcu vidjeti kako e se razvijati dogaaji u Bosni. Mehmed je saznao da s bosanskim kraljem boravi spomenuti Radivoj koji se s njim ponovno sprijateljio posredstvom modrukog biskupa. Muhamed je s vojskom savladao Sanu. Tada je Marija, ena kralja Stipana, po savjetu svojega mua, krenula prema Dubrovniku. Predaja kralja Stipana Tomaevia Muhamed je opsjedao Klju paleom straei njegove graane i vojsku, a oni su uvidjeli da se ne mogu dugo odupirati turskoj sili, pa su molili milost za kralja nudei njegovu i svoju predaju. O tome je s Turcima sklopljen ugovor i sainjene isprave, potvrene zakletvom. Tako je zarobljen zadnji bosanski kralj Stipan Tomaevi i stric mu Radivoj.

Katarina Pejinovi zapisala je u srpnju 2007. u Vareu od Kazimira Doje. Rkp. FF Mostar 2007, D.

112

324

Radivoju su Turci odsjekli glavu, a sa zarobljenim kraljem Muhamed je obilazio gradove u Bosni i Hercegovini podlaui ih pod tursku vlast. Uz Muhameda u osvajanju Bosne isticao se i Omer, poglavar Tesalije. Mehmed je poslao izaslanike Dubrovanima traei enu bosanskoga kralja, a kako je ondje nisu nali, Mehmed je provalio u Hercegovinu i strahovito je opustoio. Vojnici hercega Stipana Kosae zaposjeli su gorske vrhunce. S brda su navaljivali na tursku vojsku, ak su provalili i u turski tabor, nanosili su poraze Turcima pa se povlaili na brda. Mehmed je podignuo tabor i okruio tvravu Blagaj. Iz toga tabora poslao je glasnike oblinjim knezovima i plemiima s naredbom da svaki preda svoju zemlju sultanu pa e od njega u Europi dobiti drugu. Neki od njih predali su sebe i svoju zemlju u ropstvo, meutim kada su otili na sultanovu portu, zavedeni tim prijedlogom, neki bijahu baeni u okove i odvedeni u Bizant, a neki su okrutno smaknuti.113 Smaknue kralja Stipana Tomaevia Muhamed nije uspijevao osvojiti Blagaj pa je pozvao kralja Stipana preda se. Kralj je shvatio da ga ne zove od naklonosti te je stupio pred njega, drei u ruci pismo u kojemu je bila Muhamedova zakletva. Proklinjao je tursku nevjeru, odluan prihvatiti smrt hrabrije nego to je branio kraljevstvo i slobodu. Ubrzo ga Muhamed predade svom uitelju Perzijancu da ga ubije. Predaja kazuje kako je sultanov kuhar kralja oderao iva pa su od koe napravljeni bubnjevi u koje su udarali dok su ga nosili pokopati. Neki kau da je Stipanu odsjeena glava, a drugi, pak, da su ga privezana uz stablo ubili strjelicama.114

Nikola Lavanin, nav. dj., str. 207. Usp. Marko Dragi, Deset kamenih maeva, Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda 1999, str. 168. 170.
114

113

325

Grob posljednjega bosanskoga kralja Stipana Tomaevia U jajakom kraju i danas se pripovijeda o smaknuu Stipana Tomaevia: A zna, oni su ti tog kralja mueniki ubili. Ufatili ga kod Kljua, doveli vamo. Kau da su mu oderali kou i od nje napravili bubnjeve. Onda su ti ga posuli sa soli i nabili na kolac. Kau da gore smrti nije bilo. Al su ti Turci bili ivotinje. Pokoj mu dui al se napatio. Nije lako ni umrit. Sve bi bilo dobro kad se ovjek ne bi patio. Onda su ga odluili pokopat tamo gore iznad borova oklen se ne vidi Jajce tako da mu to bude kazna. Ko ono odavle grob mo vidit, a odozgor ne mo Jajce.115
Predaju je Katici Lozi Radielovi u Jajcu travnja 2007. godine kazao Stipo Crnki, ro. 1936. godine. Kua u selu ibenica mu je sruena i sad ivi u Jajcu. Rkp. FF Mostar 2007, D. Dr. iro Truhelka je 1888. godine pretraio grob i zabiljeio: U dubini od 88 centimetara nailo se pod slojem crnice na sloj krupnog kamenja, koji je i onako istruli kostur mjestimice zdrobio. Kosti leahu na sloju ilovae, to ju je kinica iz gornjih slojeva splavila, te se ovdje slegla na dno. U tom sloju bila je poloena leina. Mrtvac bijae okrenut smjerom zapada prema istoku, tako da je lice gledalo prema izlazeem suncu. Lubanja bijae odijeljena od trupa, jer nije leala na vratnim kraljecima nego na desnoj strani grudnih kostiju. Ruke kostura bijahu na prsima prekrene, a noge ispruene. Lijevo stegno pokazivae tragove, da je prelomljeno, a oba prelomljena kraja nisu leala jedan tik do drugoga u istom pravcu nego u razmaku kakvih 8 cm razdaleko. Od priloga se naao komad gvoa nalik na polukrunu kuku, kako slue kao zapon katanaca ili moda kao kuke na negvama, a osim toga i dva mala srebrena ugarska
115

326

Pad Bosne U roku od osam dana turski car Mehmed pokorio je sto sedamnaest gradova, dvoraca i utvrda; domogao se bosanskoga kraljevstva i kraljevskih riznica, pretopljena zlata u vrijednosti vie od milijun dukata. Tada su silovane iste gospoe, obeaene djevice, poklani asni starci, nevina djeca nogama pogaena, oskvrnjene bogotovne zgrade, vatrom nagreni oltari, posveeni muevi ili maem pobijeni ili osramoeni. Bezbrojni ljudski plijen odveli su u barbarske krajeve Trakiju i Aziju da odsele raa Turke.116 Velik broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine spasio se bjeei u kranske zemlje Hrvatsku, Italiju i Ugarsku. Neki su ponijeli sa sobom veliki drveni kip, posveen tovanju Blaene Djevice Marije, u Trsat. Turci su zarobili sto tisua krana, a trideset tisua mladia uinili janjiarima.117 Od Osmanlija je pobjeglo 400 000 Hrvata a od toga ih je 200 000 izginulo i pomrlo bjeei u Hrvatsku, Italiju (Molisse), Austriju (Gradie), Rumunjsku i drugdje. Zarobljeno je i u hareme i janjiare odvedeno 100 000 kranskih djevojaka i mladia.118 SMRT KERKI BANA RADIVOJA Ban Radivoj je brat kralja Tomaa (1443.-1461.) i stric zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaevia (1461.-1463.). U Bilaju pod Kljuem koncem svibnja 1463. g. Turci su ga na prevaru zarobili
novca iz dobe Ljudevita Velikoga. Ove novce moemo smatrati kao neku vrstu obola, to ga u srednjem vijeku davahu pokojniku kao poputbinu na drugi svijet,- obiaj koji je po Bosni bio vrlo rairen. Odijelu i to bi k njemu spadalo kao pucetima, kopama i dr. nije u tom grobu bilo ni traga. Iz ovih opaanja slijedi da je tu bila sahranjena leina, sasjeena i izmuena ovjeka, kojeg pokopae u vrijeme koje je slijedilo vladi Ljudevita Velikoga, dok su jo njegovi novci Bosnom kolali. (...) Kostur, koji je iz groba izvaen bi sastavljen, koliko je bilo mogue te pohranjen u staklenom lijesu u samostanskoj crkvi u Jajcu. Dr. iro Truhelka, Kraljevski grad Jajce, povijest i znamenitost,J. Studnike I druga, 1904., Sarajevo, str: 14. 116 Nikola Lavanin, nav. djelo, str. 208. 117 Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata (knjiga etvrta), MH, Zagreb 1974, str. 58. 118 Dominik Mandi Sabrana djela 5, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, ZIRAL, Toronto-Zrich-Roma-Chicago 1982, str. 173.

327

zajedno sa kraljem Stipanom Tomaeviem. Banu Radivoju su Turci u Bilaju odsjekli glavu, a sa Stipanom su obilazili gradove u Bosni kako bi kralj naredio predaju bez otpora. Nakon toga su kralja Stipana okrutno ubili u Jajcu. Kad je ban Radivoj krenuo u bijeg s kraljem Tomaeviem sakrio je svoje keri u jednu peinu kako bi ih sauvao od osmanskih napasnika: U onaj vakat, kad je Turin navaljivo sa svi strana da zauzme Jajce, uz kralja Stipana u gradu je bio i ban Radivoj. Bojei se silno da Turci ne bi uinili kakvo zlo njegovim lipim erama, jer nadaleko se prialo o njihovoj nemilosti prema enskoj eljadi, sakri ih on u jednu peinu ispod koje bijae veliki i duboki ponor, nadaju se da ih tu niko ne e na. Al kako su Turci sve vie jaali i juriali naprid, uvatie kralja a s njim i bana Radivoja, te ujdoe u trag njegovim erima i najdoe peinu. Tili ih oni uvatit i povest sa sobom al divojke, ne tiju bit sunjevi Osmanlijama i osramotit se prid Bogom i svitom, skoe sa stine u ponor. Bile su tolko edne i bogobojazne, da su rae sauvale svoje potenje i ist obraz nego pustile da ih Turska ruka obeasti. Narod i dan danas pria da se od tad sa te stine iri miris rua.119 OBRANA KREEVA Kraljica Katarina se jedno vrijeme krila od Turaka na Bedemu, jednom mjestu na brdu povi Kreeva. Krila se gore sa kerkom i sinom, a kad su Turci saznali gdje se nalazi krenuli su prema Bedemu. Katarina Kosaa, kerka i sin nakupili su rie u mjeine (ake) i ozgor su zavaljali rie niz brijeg. Ria je sletila niz cestu, prije nego to su Turci doli do njih i rasula se.

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 171. Tu je predaju zapisao iro Truhelka: Ban Radivoj sakrio je svoje keri, da ih sauva od ratne nepogode u jednu peinu, pod kojom bijae duboki ponor. Kada ga sa kraljem uhvatie, uoe Turci skrovitu djevojaka i htijahu ih uhvatiti. Djevojke, da se izbave turskog suanjstva i sramote, skoie u ponor, te tako svoje volje poginue, a od ovoga se vremena jo i danas iri oko peine i ponora miomiris rua.119 iro Truhelka Kraljevski grad Jajce, povijest i znamenitosti, Nakladna knjiara J. Studenike i Druga u Sarajevu 1904. (Pretisak Opinsko poglavarstvo Jajce, 1996.), str. 17.

119

328

Turci su tad rekli: Kad imaju toliko rie a to jo ne imaju. Onda su Turci pobjegli, a Katarina Kosaa i njena djeca ostala su na sigurnom.120 POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA, KATARINA KOSAA Posljednja bosanska kraljica Katarina, kerka hercega Stipana Kosae, roena je 1424. godine u Blagaju kod Mostara. Prela je s bogumilstva na katolianstvo i postala franjevkom Treega reda. Do pada Bosne pod Turke ova je kraljica izgradila est samostana i crkava.121 Doivjela je tunu i traginu sudbinu i umrla u izgnanstvu, daleko od domovine i svoje djece koju su Turci odveli u ropstvo u Carigrad. Grob kraljice Katarine u Crkvi Araceli u Rimu Hrvati obilaze vie od pet stoljea, a kraljica je prela u vjenu predaju to je pripovijedaju njezini zemljaci. U lipnju 1995. godine boravio sam u Kraljevoj Sutjesci i sluao vie kazivaica i kazivaa koji su mi kazivali kako je: U gradu Bobovcu ivila kraljica Katarina. Ona je bila Kosaa. Ona je nae ene odavde poduavala vest, plesti sve domainske radove koji su se obavljali u kui. Takoer su mi pripovijedali: Nae su ene veoma mnogo nju cijenile. Ona ih je svemu poduavala. U znak potovanja prema kraljici i zbog alosti, one i dan-danas nose crne marame na glavi. Te ene nazivaju se Katarinke. U sutjekome samostanu su sauvani plat, stola, svileni ubrus, kvadratina svilena vreica, ukrobljeni rubac za misu i jedan dio misnice. Sve je to izraeno i satkano najiim zlatom po cijeloj povrini, na divan frizijski nain. Trajna predaja tvrdi da je te stvari izradila blaena Katarina, kraljica bosanska.122 BIJEG IZ BOSNE U fojnikome kraju predaje o kraljici Katarini kazuju:

Tanji Topi 2004. g. u Kreevu kazala Ana Topi (ro. 1940.) Rkp. FF Mostar, 2004., sv. 49. str. 3. 121 Temelji crkve koju je kraljica sagradila u Otinovcima kod Kupresa 1447. godine otkopani su i vide se i danas. 122 Bono Beni, nav. dj., str. 96.

120

329

Pripovijeda se da su Turci ovaj grad (Kozograd) najposlije osvojili i da je ispred njih potonja kraljica pobjegla otalen. Turci opkole grad, ali mu tvri ne mognu za dugo vremena nita uiniti. Poto su se na sve naine uzalud muili, rei e im jedna baba: Zatvorite konja pastuha pa mu ne dajte za tri dana vode, a onda ga putajte i dobro gledajte gdje e zakopati nogom! Ondje kopajte pa ete nai vodu to ide u grad, pa im je presijecite. Kad vodu presijeete, grad e se predati. Tako oni i urade. Kada u gradu nestane vode, naredi kraljica, te konje potkuju naopako, natovari blago i pobjegne. Pripovijedaju da je pri toj prilici ubila kraljica sa Kozograda iz topa turskog zapovjednika spram sebe u Ostrunici, 4 sata daleko. Kada zapovjednika svukoe da ga okupaju, vidjee da je ensko.123 Predaja kae da je brdo Vis s kulom i sjevernim bedemima grada u cjelini umjetni nasip. Nastao je za jednu no sa svrhom da od turskih topova, koji su tukli s Meteriza, zatiti kraljicu u glavnoj kuli dvoru. Te se noi tako brzo i naporno radilo da je 77 trudnih ena pobacilo djecu i 77 se kobila odrijebilo. Povijesno jezgro te predaje sastoji se u injenici da je cijeli sjeverni dio grada izgraen silovito, s dugim bedemima i brojnim kulama, i da je to, bez sumnje, bio velik teret za okolno stanovnitvo.124 Postoji, takoer, i sljedea predaja: Pria se da je Katarina bjeei od Turaka, bjeala iz Jajca, preko brda u Varo, pod Kozogradom. Kad se nisu mogli obraniti, potkovali sve konje naopako i jednu no iezli, prebjegli u Dalmaciju, Livno i Duvno.125 Povijesni izvori kazuju da se kraljica Katarina godine 1446. udala za kralja Stipana Tomaa. Malo iza vjenanja, na Milodrau, papa Eugen IV. dao joj je dozvolu da moe sebi izabrati dva kapelana meu bosanskim franjevcima.126 Nakon smrti Stipana Tomaa 1461. novi kralj Stipan Tomaevi priznao je Katarinu kraljicom majkom, koja je ostala udovica s dvoje nejake djece Sigismundom i Katarinom. Pavao Ritter Vitezovi u svome djelu Bosna captiva pie da je kraljica Katarina napustila utvrdu Kozo u Fojnici i pobjegla u Konjic.
Luka Gri, Kozigrad, Zvonigrad i Gradina u kotaru fojnikom, GZM IV., Sarajevo 1892, str. 91. 124 Pavao Aneli, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, V. Maslea, Sarajevo 1973, str. 146. 125 Isto, str. 121. 126 Bazilije Pandi, Katarina Vuki Kosaa (1424.-1478.) Bosna Argentina, Bhlau, Verlag Kln-Weimar-Wien 1995, str. 139.
123

330

Odatle je pjeice stigla u Ston, odakle se laom prevezla u Dubrovnik. Tu je provela neko vrijeme, a potom prela u Rim.127 Nemamo povijesnih dokaza da je kraljica Katarina bjeala preko Fojnice kako to predaja kazuje. Poznato je kako je kraljica Katarina ve u srpnju 1463. bila na Lopudu, u podruju Dubrovake Republike. Iako joj je Dubrovaki senat dopustio doi u Dubrovnik, prema kraljici Katarini nisu pokazivali sklonost jer su se bojali turske osvete.128 Tom prigodom kraljica je u Dubrovniku ostavila ma kralja Tomaa s nakanom da bi se on dao njezinu sinu ako se oslobodi iz turskog ropstva. U jajakom je kraju o kraljiinu bijegu iva tradicija: Turci su najprije doli na Suhi vrh u Pougarju. I tu su deset kula napravili od katolikih glava. U Melni je bila kula za vrijeme Turaka, i tu su nae cure poslije vjenanja ile spavat s begom prvu branu no. Tada su doli na optine na Rane, pa se sputali na Komotin. Kad je naa kraljica Katarina viala da e Turci napast na Jajce ona je svoju vojsku nared'la da potkuju konje naobratno i ona je pobjegla na Sutjesku. Sa Sutjeske u Visoko, iz Viskokog u Rim, a dvoje su joj djece oteli Turci. Ona je mislila da svoju kraljevinu ostavi djeci, ali se djeca nisu vratila i ona je poklonila Papi svoju kraljevinu. 129 U RIMU Kako bi i sama poradila na osloboenju svoga kraljevstva, Katarina je iz Dubrovnika otila papi u Rim. Poznato je da je papa Pio II. (1456. 1464.) nagovarao sve kranske vladare da zajednikim silama protjeraju Turke iz Europe. Pad Bosne i umorstvo njezinog kralja rezultirali su 21. listopada 1463. pismom Ezechielis prophetae, u kojem je Pio II. najavio kranskom svijetu da je odluio staviti se na elo kriarske vojne protiv Turaka i pozvao da se u lipnju 1464. okupe u Ankoni. Papa je 12. kolovoza 1464. doputovao u Ankonu, ali ga je tri dana kasnije zadesila smrt te se odustalo od oslobaanja Bosne i Hercegovine. Kraljica Katarina u oporuci spominje samo Pavla II. i Siksta IV., te je vjerojatno da se s Piom II. nije srela.
Nikola Lavanin, nav. dj., str. 203. Bazilije Pandi, nav. dj., str. 140. 129 Predaju je Katici Lozi Radielovi 2007. g. u selu Barevu kazao Jure Crnoja, roen 1932. godine, selo Barevo. Rkp. FF Mostar 2007, D.
128 127

331

U Rimu je Katarina dobivala izdanu pomo kako bi mogla ivjeti prema svom kraljevskom dostojanstvu. Njezina mjesena pomo iznosila je 100 dukata i jo 20 dukata mjeseno za stan. Katarina je najprije stanovala u kui graanina Jakova Mentebona, a potom je prela u drugu kuu gdje je ivjela do smrti i gdje je sastavila oporuku. Ta se kua nalazila u gradskom predjelu Pigna u blizini crkve sv. Marka. Pretpostavlja se da je taj stan pripadao hrvatskoj Bratovtini sv. Jeronima. Uzalud je Katarina vie puta inila sve kako bi svoju djecu oslobodila iz ropstva. OPORUKA Kraljica Katarina je svoju oporuku sastavila u nazonosti sedam svjedoka od kojih je est bilo franjevaca. U svojoj oporuci imenovala je papu Siksta IV. i njegove zakonite nasljednike batinicima bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predadu njezinu sinu Sigismundu, ako se vrati na kranstvo, a ako Sigismund ne bi ponovno postao kraninom, da kraljevstvo predaju njezinoj keri Katarini, bude li se ona ponovno vratila na kransku vjeru. Ako bi, pak, oboje ustrajalo u muslimanskoj vjeri, Sveta Stolica postaje vlasnica bosanskog kraljevstva i o njemu moe odluivati prema svojoj uviavnosti. 130 GROB Pet dana poslije sastavljanja oporuke (25. listopada 1478.) kraljica Katarina je umrla. Pokopana je po vlastitoj elji u franjevakoj crkvi Araceli. Grob joj je bio postavljen pred glavnim oltarom crkve. Nadgrobna ploa bila je ureena reljefnim kipom kraljice u naravnoj veliini (1,78 m) s krunom na glavi. S jedne i druge strane glave urezan je po jedan grb, kraljevski bosanski i obitelji Kosaa. Ispod nadgrobne ploe bio je postavljen i natpis bosanicom. Na tom je mjestu Katarinin grob ostao vie od 100 godina. Oko godine 1590. franjevci su odluili popraviti oltar i pomaknuti ga naprijed, kako bi kor oltara bio vii. Zbog toga je kraljiin grob morao biti premjeten. Zato je skinuta nadgrobna ploa i stavljena na najblii stup. Otada franjevci posjetiteljima svoje crkve pripovijedaju burnu povijest kraljice Katarine, koja za ivota postade uzor kranskog
130

Bazilije Pandi, nav. dj., str. 144.

332

ivljenja. Sunarodnjaci kraljice Katarine ve pet stoljea dolaze u crkvu Araceli kako bi pred grobom svoje kraljice iskazali duboku odanost i zahvalnost. SUDBINA DJECE Kraljiinu djecu Sigismunda (12-14 godina) i Katarinu (10 godina) oteli su Turci na vrelu rijeke Bosne, gdje se kraljica zaustavila da jo jednom vidi to vrelo na kojemu su se zaustavili i njezini svatovi dok ju je kralj vodio u Sutisku. Djeca su tom prigodom ubrala cvijee i igrala se. Tada su Turci oteli kraljiinu djecu odveli ih u Carigrad i islamizirali.131 Sigismund je poznat kao Ashak Kral Oglu Isak Kraljevi. Katarina se udala za turskog velikaa. Pokopana je u Skopju (Makedonija) gdje se dugo pokazivalo na njezino turbe kao mjesto poinka bosanskog kraljevskog potomka. *** Kraljica Katarina je naomiljenija ena kod Hrvata u Bosni i Hercegovini i ire. Izgradila je est crkava; pomagala je sirotinji i enama; borila se za slobodu svoga kraljevstva itd. Njezina sudbina reprezentira sudbinu mnogobrojnih bosanko-hercegovakih kranki i krana. PAD DRENICE uvari su vazda dolazili i uvali Drenicu. Nitko nije mogo pro pored straara jer su bila dva ulazna bloka, jedan s gornje, a drugi s donje strane. Turske zaptije su znali da je tuda nemogue proi pa su pitali jednu babu: Kako bi mi mogli pro u Drenicu? Baba odgovori: To vam je sinko lako: potkujte konje naopako i u zoru, kad straari zaspu, proite mimo straara, a straari e mislit da su konji iz Drenice izali.' Turci su tako i uradili. Kad je izao Petar i sa brda pogledo doli, vidio je da po Svei odaju turski konji i njiove zaptije. Petar je od muke na mistu crko.

131

Mladen Anto Molinar, U ekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromani Kosai), Hrvatsko slovo, petak 25. srpnja 2008, Zagreb 2008, str. 12-13.

333

I danas se to misto na brdu zove po njemu Petralj, a i dan danas se pria da je Drenica pala zbog jedne babe.132 Osmanlije su 15. prosinca 1481. godine zauzeli posljednji slobodan hercegovaki teritoriji (Herceg) Novi. (Mnogi povjesniari tu okupaciju datiraju u 1482. godinu). Hrvatski ban Matija Gereb kod Zrinskog Broda na Uni 1483. godine porazio je osmanlijsku vojsku koja se s 10 000 zarobljenika vraala iz Kranjske i Koruke.133 Veliko je hrvatsko stratite na Krbavskom polju pokraj Udbine. Hrvatske snage, predvoene jajakim banom Emerikom Dereninom, 9. rujna 1493. godine, nespremno i strateki neslono, sukobile su se s osmanlijskim snagama koje je predvodio Sandak-beg Hadum Jakubpaa. Derenin je uoi bitke zagovarao da se Osmanlije doekaju na polju, a Ivan Cetinski je predlagao da se presretnu na umskim klancima. Do okraja je dolo na otvorenom polju. Izginuo je Cvijet hrvatskoga plemstva (Ivan Cetinski, Juraj Vlatkovi i dr.). Bernardin Frankapan se spasio. Zarobljeni su Karlo Gusi i ban Derenin koji je usunjen u Carigradu. Nakon tri mjeseca suanjstva ban Derenin je od alosti umro. Prema Juraju Rattkayu na Krbavskom je polju izginulo 5 077 Hrvata, a prema drugim povjesniarima, primjerice A. Mijatoviu, izginulo je 13 000 Hrvata. . BORBE PROTIV OSMANSKE, MLETAKE I UGARSKE OKUPACIJE U Mletako-turskom ratu od 1499.-1503. godine Osmanlije pustoili su splitsko, ibensko i zadarsko podruje, a 1500. godine osvojili su Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. Sljedee (1501.) godine Osmanlije su osvojili trogirsko i ibensko podruje. avinu i Nutijak u Cetinskoj krajini Osmanlije su osvojili 1513. g. Osam godina kasnije (1521.) osvojen je Beograd. Tako je osvajaima otvoren put prema Srijemu, Slavoniji i Ugarskoj.
Kazala mi je 2001. godine Helena arapina, studentica Pedagokog fakulteta u Mostaru, a ona je predaju ula od Zvonka arapine iz Vrdi kod Mostara, ro. 1953. godine. Vl. rkp. 2001. 133 Anelko Mijatovi, Iz riznice hrvatske povijesti i kulture, kolska knjiga, Zagreb 1996, str. 137.
132

334

IVAN KARLOVI I KMETOVI Ivan Karlovi, hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (? 1485Medvegrad 1531), posljednji je potomak Kurjakovia. Cijeli je ivot posvetio borbi protiv Turaka, za to je zalagao i svoje posjede. U narodnoj je tradiciji hrvatski vitez. U epskoj poeziji opjevani su Karlovia dvori. Ivan Karlovi bije je spaija u Kumiu, bije mudar, vrag ga zatra! Unda s mu kmetovi davali treinu od svega. To njim bilo teko, nis mogli izlazit nikako kraju. Oni se dogovore nji sedam da e i k njemu alit se, da im bude to bolje. A kad doli oni na vrata, onda oni najprvi stoje bije do vrata, ua, a oni utekli svi. Kad on vide da onizi nema, on se onda uplai. Pita ga Ivan da to je doa, on od stra reka, nije zna to e, pa reka: Dosad smo davali treinu, sad emo polovicu. Dobro on reka, on pristaje na to. Kad oni doa tamo, vratije se kui, oni ga pitali to je napravije. Veli: Od stra nisam zna to u, manj od stra reka da emo davat polovicu. A uni unda prikono popale sve kue i sve to nis mogli ponit ono popalili i izbigli u svit. A Ivan onda kad vide da je sve opustilo, nije vie ima o em ivit, unda j doa u Karlovac pa pita oe 1 mu dat Karlovca kolko bivolska miina svati. On unda dobro rastegne miinu i dade krojau to god moga tanje da iskroji, a un unda s onom oputom oko svega Karlovca opae. Onda kad tamo on veli: Potpisali ste da te mi dat Karlovca kolko svati miina bivolska. I osta njegov Karlovac.134 (Vranik kraj Lovinca u Lici)

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 356.

134

335

MEDVEDGRADSKI TOP Prigodom jedne s Turci bitke pripetilo se je, kad su naime Turci, preobladavi nae, doparli ak do Save i tamoka se naselili, najvie pako oko Lukavca grada u kojem je njihov voa obitavao, dao je varhovni voa veliku ast u gradu na koju je odlinije pozvao. Kod stola kad su svi veseli bili, nut to se dogodi! Basa donesenog preda nj peenog kopuna tak je lijepo i vjeto porezao da kad bi sve falate skup opet spravio i sloio, nije poznati bilo je li kopun prije porezan bio ali ne. Nadut ovom vjetinom, basa uzdigne se, darei u rukuh kopuna, rekne: Kao to ja sad ovog kopuna u ruci darim, za nedjelju danah moj e parip na artveniku Svetoga Kralja u Zagrebu zob zobati! Tek to zadnju rije poe izgovarati, nut zarui nekaki gromoviti glas, pukne top u Medvedgradu i tane udari u kopuna, kog svega na drobne komadie razmarvi. To Turci videci i za zlu kob uvaavajui, dadu se kud koji u bijeg, a za njimi onda svikolici karstjani pohite, koji vilami, koji sjekirom koji baltom. I tako domovinu od turske okrutnosti izbavie.135 *** Knin i Skradin su osvojeni 1522. g., a 1523. g. osvojeni su Sinj i Ostrovica kraj Bribira. U to vrijeme bila su uasna stradanja Hrvata u Bosni i Hercegovini. OBRANA KLISA POD ZAPOVJEDNITVOM PETRA KRUIA Od 5. oujka do 10. travnja Osmanlije su juriali na Klis ali su ih porazili branitelji predvoeni Petrom Kruiem i Grgurom Orloviem. Petar Krui (? Solin, 12. oujka 1537) postao je klikim kapetanom 1520. godine, a 1522. senjskim kapetanom. Pobijedio je Turke kod Klisa 1524. i kod Senja 1525. i doveo pomo okupiranom Jajcu. etiri godine kasnije (1529) odrekao se dunosti senjskoga kapetana i posvetio se obrani Klisa. Oslobodio je Solin 1532. Ratovao je i na moru protiv Mleana i Turaka. Poginuo je branei Klis od Turaka.

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 352.

135

336

Jedan je od najveih hrvatskih ratnika protiv osmanske vojske. O njemu se i danas pripovijeda: Tamo negdi u pentaestom-esnaestom stoljeu, dok su Turci tili osvojit Klis, bio je jedan uskok koji je branio naroito Klis i Senj, a zva se Petar Krui. On je bio od Zveaja, a to ti je gori u okolici Karlovca, a u Klisu je bio katelan i kapetan. Ima je i enu i sina, ali o njima se ne zna neto puno. Bio je pao u tursko ropstvo, ne zna se kako, bar ja ne znam to, ni kako se izbavio, ali znam da se nakon toga borio protiv Turaka i posta kliki knez, i kad god bi Turci napali Klis on je uvik sudjelova u njegovoj obrani. Onda je jo, nakon toga, posta i senjski kapetan. Jedan od, ovako, poznatijih Turskih napada na Klis bio je onaj 1523., i tada je Petar Krui zajedno sa drugim senjskim kapetanom Grgurom Orloviem, kod Solina pobjedio Turke i onda im je kralj obojici na poklon dao Brezovicu da ih nagradi. Kralj je bio neki od Jagelovia. A nije samo s njime Krui suraiva. Pomaga je on i Krsti Frankopanu, kad su Turci napadali Jajce, dok se ovaj borio s Turcima, Krui je vodio opskrbu hranom i orujem. Onda, kad je doa Ferdinand Habsburki na vlast, Krui je od njega dobio Lupoglav, ali se kralj nije ba iskaza po pitanju pomoi njemu i njegovim uskocima. Oni su tribali dobivat od kralja plau, a i od pape bi poneto dobili, jer je i u njihovom interesu bilo da se Turke to dalje od njih zadri, a za to su imali uskoke. I onda je Petar Krui doa u takvu situaciju da on i njegovi ljudi nisu imali od ega ivit, pa je traio pomo od kralja jer su spali na prosjaki tap, kako je i od pape pomo rijetko kad pristizala, pa su on i uskoci bili prisiljeni ivit od onoga to bi neprijatelju oteli. A kralj bi obea, samo kako to uvik ide, nita od tog obeanog nije ostvario, i onda je zbog toga Klis spa na samo pedeset uskoka, dok su se turske vojske brojale u stotinama, pa ak i tisuama! A cilo to vrime borio se Krugi, kako protiv Turaka, tako i protiv Mleana, jer su i oni tili osvojit dio naeg mora, a kako su ivili u loim uvjetima i broj uskoka se smanjio, i odma to nije ona ista sila koje su se prije Turci bojali. Tako je on jednom prilikom, branei Klis sa etrdeset konjanika i etrdeset pjeaka, pao u mletako zarobljenitvo, ali se brzo oslobodio zahvaljujui nekom prijatelju. Eto, toliko o kraljevoj pomoi, a to da su uskoci bili razbojnici, gle, to je, a valjda kako ko na to gleda. Sad se nama ini nevjerojatno to 337

kako su oni morali otimat da bi preivili, i to od toliko monijeg neprijatelja ka ta su Turci bili, ali to je tako tada bilo. Ljudi su se manje i bojali i u rat, jer nije se branila samo zemlja, branilo se i kranstvo, a krani koji bi pali u turske ruke bili bi ili ubijeni ili prodani u roblje, to se zna. 1530. Turci su napali Klis i Krui je doa s tri broda vojske koju mu je papa posla da ga oslobodi. Nakon toga znam da je ia u Lorett, kako se zavitova Gospi, a tada je Klis napala turska vojska od deset tisua. Traio je on bio pomo i od pape, i u Rimu je bio di je od pape dobio potporu, i u Ankoni. Za to vrime su Turci i Mleani na prijeveru zauzeli Klis. I onda je on, kad se vratia, potuka Turke u Bosni i unitio turske utvrde u Solinu. Onda su 1533. Turci opet opeli napadat na Klis, a samo u prolie 1534. su tridesetsedam puta navaljivali na nj da e ga osvojit!i ta je opsada tako trajala par godina, pa su Turci u Solinu sagradili dvi kule da im je lake nadgledat Kliko podruje, tako da seon sad moga oslobodit samo s mora, budui da je kopno bilo ili pod Turcima ili pod Mleanima. Tako da je Krui napa njihove tri utvrde u Solinu, koje su imali i to pomou Ferdinandovih i papinih vojnika i svojih ljudi, a kako su Turci bili jai, Kruieva vojska poela povlait prema moru, na lae, i na jednoj od tih laa je on i poginia. Turci su mu odrubili glavu, a kad su je njegovi ljudi vidili i sami su se predali. Njegovo tijelo je onda prevezeno u Senj, a odande u Trsat, di je on sagradio za zavjet crkvu Blaene Djevice Marije u kojoj je na kraju i pokopan. Onda, kako su Turci jo uvik imali njegovu glavu, onda je njegova sestra Jelena otkupila njegovu glavu za sto dukata. Rauna se da je Klis pao 12.03.1537, na dan kad je sam Petar Krui poginuo. I eto, to je bio slavni uskok Petar Krui! A ima i Kliku kulu, a u njoj se rodila er Bele etvrtog, Magdalena se zvala.136 *** Osmanlije su 1526. g. sa dvjesto tisua vojnika i tri stotine topova osvojili Srijem i Osijek.

Ivana Vukadin zapisala je 2008. godine u Klisu. Kazao joj je Marko Sablji (1958., Sabljii kod Imotskog). ivi u Klisu. Rkp. FF Split 2008, E.

136

338

Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II. je 29. kolovoza 1526. g. na Mohakom polju s oko 30.000 zapoeo bitku s Osmanlijama ne ekajui glavninu hrvatske vojske koju je predvodio Krsto Frankopan. Kralj nije ekao ni Erdeljsku vojsku pod zapovjednitvom Ivana Zapolje. U okraju je poginulo 22.000 vojnika. Kralj se utopio u potoku eleju.137 Jajce i Banja Luka su osvojeni 1528. g. Sulejman II. Velianstveni je 29. rujna 1529. g. s oko 100 000 vojnika i 300 topova opkolio Be. Od 1530. do 1541. g. u umberak su se naseljavale prve skupine uskoka. Oko 10 000 Hrvata iz Pokuplja odselilo je 1532.-1533. g. u okolicu Bea, a vie od 100 000 Hrvata zapadno od Vrbasa, Pounja, Like, Krbave i zapadne Slavonije naselilo je oko 200 sela u Gradiu.138 Po Sanudu, autoru Diaria, Turci su do 1533. g. iz hrvatskih zemalja u ropstvo odveli 600 000 itelja.139 Poega je osvojena 1536. godine. Od 1536. do 1537. g. zavreno je osvajanje Slavonije. Osvojeni su: Klis 1537. g., Naice 1541. g. Voin, Stupanica, Bijela Stijena, Orahovica, Valpovo, Brezovica, Pakrac i Petrovina 1543. g. Kostajnica 1556. godine. Nikola Zrinski, hrvatski ban (1543.-1556.) junaki se borio protiv Osmanlija. *** Legendarna obrana urevca U urevcu se, pred nekoliko tisua gostiju iz Hrvatske i inozemstva, od 1968. godine tradicionalno odrava Picokijada. U manifestaciji sudjeluje vie od dvjesto pedeset amatera. Jedini su profesionalci redatelj i glumac, koji oivljava silnika Ulama-bega. U scenskoj izvedbi na livadama Picoki varaju i pobjeuju veliku tursku vojsku predvoenu silnikom Ulama-begom. Manifestacija se odrava u spomen na pobjedu nad osmanskom vojskom 1552. godine. Po povijesnoj predaji, koja se temelji na stvarnoj obrani urevca 1552. godine, starica je predloila da se posljednji zalogaj hrane, mravo pile-picok, topom ispuca u turski tabor silnika Ulama-bega kako bi ga se prividom izobilja prevarilo i prisililo da odustane od opsade urevake utvrde.140
Anelko Mijatovi, Iz riznice hrvatske povijesti i kulture, kolska knjiga, Zagreb 1996,str. 167. 138 Isto, str. 178. 139 Isto, str. 178. 140 www.djurdjevac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=226&Itemid= 1
137

339

Mislei da u utvrdi ima jo toliko hrane da se njome oni iz grada mogu i razbacivati i na taj nain izrugivati, Ulama-beg odustaje od opsade i naputa bojite. Kao neku vrstu kletve, Ulama-beg urevane naziva Picokima. Tako i zavrava ova scenska igra: A vi tamo, pernati junaci, to picekima bojeve bijete, ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala, a unuci vai ostat e PICOKI!141 Ta predaja svjedoi o hrabrosti i mudrosti urevana koji su stoga ponosni na svoju povijest i nadimak. *** Marko Horvat Stani je sa svojom malobrojnom posadom 1556. g. obranio iznimno vaan grad Siget u jugozapadnoj Maarskoj. Sultan Sulejman II. i vezir Mehmed paa Sokolovi poetkom kolovoza 1566. g. sa sto tisua vojnika napali su Siget koji je sa dvije i pol tisue vojnika, uglavnom Hrvata, branio Nikola ubi Zrinski. Osmanlije su 7. rujna zapalili utvrdu i skoro svi vojnici su izginuli. To stratite opisao je sudionik Franjo rnko. U Ciparskom ratu (1570.-1573.) Osmanlije su osvojili Ulcinj, Bar, Spi, Budvu. Boka je bila ugroena, a Korula i Hvar su napadani (1571. g.); Solin je osvojen. Mleani su 1572. g. osvojili Klis, Zemunik i Makarsku. PORAZ OSMANLIJA KOD LEPANTA Bitka kod Lepanta 1571. g. zaustavila je Turke i oni vie nisu bili pomorska velesila. To je bila najvea pomorska bitka galija za Ciparskog rata. Flotu sv. Lige inile su: Venecija, panjolska, Malta, Papinska drava, a zapovjednik joj je bio Don Juan Austrijski. Turci su izgubili 200 galija i oko 40 000 ljudi; osloboeno je 12 000 robova i veslaa. Kranska flota izgubila 15 galija i 10 000 ljudi. U sastavu mletake flote borile su se galije hrvatskih gradova: Sv. Nikola Cres, Uskrsli Isus
kulturniturizam.croatia.hr/Home/Legende.aspx?idDocument=2545 Potpredsjednik Vlade Damir Polanec je 2007. godine na sveanom otvaranju predao je gradonaelniku urevca Mladenu Rotanu rjeenje Ministarstva kulture kojime je Legenda o Picokima dobila trajni status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske.
141

340

Krk, Sv. Ivan Rab, La Donna Trogir (zapovjednik A. Cipiko teko ranjen), Sv. Jerolim Hvar, Sv. Tripun Kotor (poginuo zapovjednik Bizanti). Levant je est u usmenim lirskim povijesnim pjesmama, a oznaava Istok, sve zemlje oko Sredozemnoga mora, istono od Italije, dakle, obale Male Azije, Sirije i Egipta: TANANA GALIJA Tanana galija, po moru brodila, jidra su joj bila od sunca gorila, od sunca gorila i Nike vojvode, koji put Levanta vodi svoje brode i u njima Anu, lipu divojicu, jue divojicu, danas robinjicu.142 (Nevieni na otoku Pamanu kod Zadra) TRAGEDIJA MARINA KJUDUSA NAKON POVRATKA IZ LEVANTA Marin Kjudis se vratio u Trogir iz Levanta. Dugo vremena se na ipikovoj galiji bio borio protiv Turaka, koji su bili silno ojaali na moru. I mrko lice i snano tijelo bili su mu prekriveni oiljcima iz pomorskih okraja. Tek je bio navrio tridesetu, ali iako je bio jo mlad, smatrao je da ovjek mora zatomiti vlastite osjeaje i potrebe kada treba braniti ast i slavu svoga grada. Ni nakon sveane pohvale zbog svojih junakih djela se nije uzoholio, ve je govorio da je samo izvravao svoju dunost prema kranstvu i rodnom mjestu.

142

Tanja Per-Polonijo, Tanahna galija, Knjievni krug Split, Split 1996, str. 97.-98; Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb, 1972, str. 277.

341

Sa Istoka je donio roditeljima i prijateljima mnogo skupocjenih darova, a najvie svojoj zarunici, Mariji Jurjevoj. Uivao je pri pomisli kako e se plavokosa Marija radovati svim haljinama koje joj je kupio na Kreti. Nije se prevario. Marija je bila izvan sebe od veselja i iznenaenja, a njezino zadovoljstvo usreivalo je Marina. esto bi je dugo promatrao i sa zadovoljstvom razmiljao o njihovom buduem braku i potomstvu. No, Marija uskoro oboli, a gradski lijenik ustanovi da se radi o kugi (koju joj je Marin zacijelo prenio s darovima iz Krete). Glas o tome se uskoro proiri po itavom gradu, a ljudi se ponu kloniti kue Jurjevih. Svi osim Marina. On je, gotovo lud od boli i grinje savjesti, svakodnevno posjeivao zarunicu ne bojei se bolesti. Nakon to mu je Marija umrla u naruju, pao je u nesvijest, a nakon to se osvijestio, odbijao je govoriti i jesti. Uskoro i on oboli, a kuga zahvati itav grad. Imuniji graani su, usprkos zabrani gradskog vijea, stali bjeati u okolicu Trogira, ostavljajui grad bez obrane od Turaka, koji su prijetili i s kopna i s mora. Sami Turci se, u svojoj elji za plijenom, nisu obazirali na smrtonosnu bolest koja je harala gradom. Marin naposlijetku ozdravi, ali ne i njegova dua: sebe je krivio za gubitak zarunice i golemu nesreu koja je zadesila Trogir. Kao da se smetnuo s uma, lutao je ulicama grada i bievao se. Ne mogavi nai mir, itav imetak je ostavio crkvi Sv. Sebastijana (zatitnika od kuge), napunio lau drvima i u njoj otplovio do rta Sv. Ciprijana, gdje se nalazila crkvica Sv. Tome. Nedaleko od crkvice nalazilo se Groblje kunih, gdje je u jami, meu stotinama drugih, lealo i tijelo njegove Marije. Drva iz svoje lae Marin je sloio u hrpu na hridini iznad jame s kunima, a potom je, apui psalme, zapalio lomau i popeo se na sam njen vrh, pjevajui sve glasnije. Neki pustinjak koji je tu prolazio se priblii vidjevi vatru. Zgrozi se nad stranim prizorom, pomislivi da ovjek pred njim mora biti velik grenik kad na takav nain umire. Pade na koljena i stade moliti, dok se pjesma umirueg Martina pretvarala u bolne krikove koji su itav nesretni grad ispunjali stravom. 143 (Vrsine kod Trogira)
143

Tereza Karabati zapisala je 2008. godine u Vrsinama kod Trogira. Kazala joj je Kaja arija (roena 1928.god. u Seget Vranjici, ivi u Trogiru.) Rkp. FF Split, 2008. E.

342

Voa Seljake bune, Matija Gubec Matija Gubec (pravim imenom Ambroz) spominje se 1556. g. u selu Hiakovcu (Vrhovcu). Bio je voa Seljake bune 1573. godine. Uhien je i odveden u Zagreb gdje je prema narodnoj tradiciji i M. Istvaffyju muen uarenim klijetima, okrunjen uarenom eljeznom krunom te raetvoren. Matija Gubec je u hrvatskoj tradiciji simbol borbe za slobodu, pa o njemu narod i u nae dane pripovijeda povijesne, mitske, etioloke i eshatoloke predaje. ezdesetih godina 20. stoljea Nikola Bonifai Roin zapisao je predaju u kojoj se prepleu mitski, eshatoloki i povijesni motivi. Po toj je predaji jedan ovjek iao na Mladu nedjelju u umu ubrati drva. Dok je on sabirao drva, pred njim se ukazao vojnik (soldat) koji je stajao kao da je na strai. ovjek se uplaio, ali ga je vojnik ohrabrio i rekao mu da ide naprijed po njegovim savjetima. ovjek je nastavio put i opet ugledao drugoga vojnika koji je takoer stajao kao da je na strai. I taj je vojnik dao savjete ovjeku i uputio ga dalje. ovjek je nastavio dalje i doao u jedan grad te po soldatovim uputstvima naao jednu kuu u koju je uao. U kui su bile tri hrpe zlata, a za stolom je sjedio sijedi starac i utei neto pisao. ovjek je sa svake hrpe uzeo po jednu aku zlata i vratio se natrag. Po povratku mu je soldat rekao da doe i idue nedjelje. ovjek je posluao. Ponovno je vidio soldate na strai, staroga kako pie i uzeo po jednu aku zlata sa svake hrpe. Vratio se i opet su mu soldati rekli da doe i u treu nedjelju. Kad je doao tree nedjelje, soldat mu je rekao da ne e lako proi kao prethodne dvije nedjelje. Zaista, kae predaja, kada je ovjek uzeo po aku zlata i uputio se nazad, nije mogao izai jer bi se pred njim pojavila kuharica. Kad se uinilo da e izii na trea vrata, pred njim se pojavila silna vojska, a bilo je vojnika vie nego crvi na siru. Tada se dignuo onaj starac i umirio vojsku. Bio je to Matija Gubec, a ona vojska bila je njegova zakleta vojska. Vjerovalo se da e Matija Gubec sii na zemlju i da e tada biti zadnji rat i konac svijeta. Takoer se vjerovalo da e kralj Matija Gubec sa svojom vojskom izvesti pravi rat i da e se tada ivi tui s mrtvima.144 U toj su predaji i motivi biblijske provenijencije (konac svijeta, ivi i mrtvi Sudnji dan). (O Matiji Gubecu August enoa pie u romanu Seljaka buna.)
Vidi: Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 349.-350.
144

343

MATEJU SJELA KORUNA NA GLAVU No, to su bili gospo ini, kralja su htili imat. A pak ti gospoini su si pripravili eliezne stole, a da pri elieznih stolah su se bavili, lebo ta koruna komu upadie na glavu, ta e bit kraljem. A pak oni su tamo jili, obiedvali tr su ekali tu korunu, komu e koruna na glavu upast. Ale uov sedljak, to je bil Matej kralj, on je bil siromak, on je na lapti uoral. A kad je uoral, pak si je riekal: no, a ja u si siest. Je si obrnul plug eliezni i na njega se siel. A ja u na elieznom plugi obiedvat, kot ti na stolu elieznom. Ale pak najednu je vidil da ruoj vel lieti. Pak da na njega je to ilo, a uon je ziel uotku elieznu a njom plug pucuje. On je pak naganja! da te vele kraju, a je to jako vrcalo, kot pele. A on je timal da su to vele, je zael odganjat ovako z uotku, a najednu je udril po tuom uotkom, a je mu to sjelo na glavu. To je bila ta koruna, njemu je siela na glavu. Kad s tu uotku je udril, on je ta kri na toj koruni udril, tr je ga zugnul. I ta kri je od toga asa zugnut na toj koruni, to je pamietka. Tako je se zibral, tr ial domuom, se odviezal, korunu na glavi je imal, tr on je pak ostal Matej kraljem. Ta ije jo koruna, ona je v Biei v muzeome, to je hazburska koruna. To ja znam od moje maljukosti, kad su rodici povidali, ai tata, vieinom mama.145 (Devinsko Novo Selo, Slovaka) O MATIJI GUPCU Matija Gubec je bil seljak iz Stubice. On se sa seljaki spuntal na gospodu grofove. U Stubici je jo velika lipa pod kojom je Gubec skupljal narod. Ali grofovi su seljake potukli, a Gupca su uhvatili i otpelali u Zagreb. Govorili su da se je proglasil selja kim kraljem, pa su ga za kaznu okrunili uarenom krunom na Markovom trgu. Tam gde su oni kameni na sred trga, tamo je bilo prijestolje Gupevo. Kad su ga okrunili, on je rekel: Sad ste okrunili mene i sa mnom sav narod, ali jo e dojti stara pravica! Onda su Gupca osudili na smrt i vubili. Pokljem toga gospoda su napravili od kamena Gupevu glavu i da mu se narugaju, kaj je tel da mui budu svoji gospodari, tu glavu
145

Isto, str. 350.

344

su stavili nuz zemlju na vugel Markovog trga i Gospodske vulice, dananja irilometodska, da cucki na njega piaju. Ali su dugo, dugo pokljem nai narodni ljudi tu Gupevu glavu dignuli i stavili je vie gore na onom vuglu. Jo i sada tamo stoji, a narod pria da e Matija Gubec jo dojti. Onda e bit pravice i kruha na zemlji.146 (Zagreb) Petrica Kerempuh Petrica Kerempuh, puki aljivac, satiriar, buntovnik i tribun, iz narodne je predaje uao u pisanu knjievnost i postao nadahnuem znaajnih djela hrvatske umjetnosti. Prvi put se spominje u knjizi Jakoba Lovrenia, tiskanoj 1834. godine u Varadinu. Lik je iz hrvatske knjievnosti slian pukim likovima u europskoj knjievnoj tradiciji, poput Tilla Eulenspiegela ili junaka pikarskih romana. (Till Eulenspiegel bio je seljaki sin iz sjeverne Njemake koji je ivio u 14. st. O njemu je sauvana zbirka usmenih pria.) U hrvatskoj su knjievnosti o Petrici Kerempuhu, pored Lovrenia, pisali: Miroslav Krlea, Slavko Mihali i dr. Ivo Senjanin Ivo Senjanin (Ivan Vlatkovi), uskoki vojvoda (? Karlovac, poslije 24.VII.1612.). Kao kapetan ratovao po Albaniji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Istaknuo se u borbama za Klis i Petrinju u Dugom ratu (1593.-1606.). Optuen za krau ita i pogubljen. Uzalud je senjski kapetan svjedoio da mu je dao ito za njegove vojnike. Pomilovan je nakon pogubljenja. *** Godine 1577. Osmanlije su osvojili mnoga mjesta u Bihakoj krajini. Hrvati su 1591. g. potisnuli Osmanlije iz Moslavine. Godine 1592. osvojen je Biha, posljednje hrvatsko uporite na Uni. Legendarna

146

Isto, str. 355.-356.

345

je bila obrana Siska 1593. godine. Hrvatska je 1594. g. od Meimurja do Primorja obuhvaala samo 16 800 etvornih kilometara. Hrvati su 1595. g. oslobodili Petrinju, Hrastovicu i Gore, i potukli osmanlijsku vojsku kod akovca. Senjski su uskoci uz pomo vojske iz okolice Splita 1596. g. od Osmanlija oslobodili Klis ali su ga iste godine morali vratiti. Senjski uskoci su 18. prosinca 1604. g. potukli mletaku, a potom i osmansku vojsku. Mleani su ih 23. prosinca napali kod Ugljana. Uskoci su se povukli na uzvisinu i utaborili. No, a sutradan nevrijeme sprijeili su Mleane da napadnu uskoke. Uskoci su od drveta i ivotinjske koe napravili stazu, privukli brodove, napustili utvrdu, a na utvrdi ostavili tapove i kape kako bi zavarali Mleane. Uzaludno su Mleani juriali mislei da su uskoci u utvrdi. U tridesetogodinjem protestantsko-katolikom ratu (1618.-1648.) sudjelovalo je 30 000 Hrvata. *** POGIBIJA SULTANA OSMANA U bitci kod Hoima ubijen je (1622.) sultan Osman II. Ivan Gunduli opjevao je taj dogaaj u povijesnom spjevu Osman. Spjev je komponiran od 20 pjevanja s oko 11.000 preteito osmerakih katrena abab. Gunduli je to djelo pisao od 1621. godine pa do svoje smrti. Epu su nedostajala XIV. i XV. pjevanje koja je dopjevao Ivan Maurani. Neki smatraju da je Gunduli i ta dva pjevanja zavrio ali da su se zagubila ili ih je pak Senat unitio bojei se da e uvrijediti Turke.147 Osman je nastao pod utjecajem Tassova Osloboenog Jeruzalema (1575. g.). Gunduli spjev poinje stihovanim usmenim mudroslovicama: Ah, iem si se zahvalila tata ljucka oholasti ! sve to vie stere krila, sve e paka nie pasti. Vjekovite i bez svrhe
100 djela knjievnost jugoslavenskih naroda, sastavio Vlatko Pavleti, MH, Zagreb 1980, str. 17.
147

346

nie pod suncem krepke stvari; a u visocieh gora vrhe najprie ognjeni tries udari. Bez pomoi vinje s' nebi svieta je stavnos sviem bjegua; satiru se sama u sebi silna carstva i mogua. Kolo od sree u okoli vrtei se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ustaje. Sad vrh sablje kruna visi, sad vrh sablje kruna pada, sad na carstvo rob se uzvisi, a tko car bi rob je sada.148 U spjevu je opjevan dogaaj u vezi s turskim sultanom Osmanom. Njegovu je vojsku kod Hoima 1621. godine porazila vojska poljskoga kraljevia Vladislava. Osman je bio prisiljen bjeati prema Istoku kako bi prikupio nove snage i s njima ponovno udario na kranski Zapad. Meutim, kod kue je Osman prihvatio da se oeni i sklopi primirje s Poljacima. Na pregovore je poslao Ali-pau koji je susreo Krunoslavu, zarunicu turskoga sunja Korevskog. Krunoslava je odluila obui se u ugarsko odijelo i poi u Carigrad kako bi oslobodila svoga zarunika. U isto je vrijeme Kazlar-aga tragao za buduim Osmanovim enama te je oteo lijepu Sunanicu. Vladislav je spasio ivot turskoj junakinji Sokolici koja je bila zaljubljena u Osmana. Sokolica je obeala da se vie ne e boriti protiv krana pa se vratila Osmanu u Carigrad kamo je stigao i Ali-paa s ugovorom o miru s Poljacima. Krunoslava je usunjena i pogubljena zajedno s Korevskim. To je na svoju ruku iz osvetnikih razloga uinio Rizvan-paa.

Stari pisci hrvatski, Djela Iva Frana Gundulia, Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, u Zagrebu 1877, str. 284.-285.

148

347

Meutim, oslobaanje Korevskoga bilo je uvjet za mir s Poljacima. Sunanica je uspjela pobjei, a Osman se oenio Sokolicom i jo dvjema Turkinjama. U Carigradu je 1622. g. dolo do pobune u kojoj je svrgnut Osman i ponovno ustolien sultan Mustafa. Osman je izvrgnut ruglu i zadavljen.149 U Osmanu se prepleu povijesni, mitski i eshatoloki svijet. Gunduli je imao prethodnika u Marku Maruliu. Gunduliev je osjeaj barokne pravde i suda openoga odgovarao potrebama ilirizma, pjevao je o neizbjenoj propasti turske tiranije a moglo se to primijeniti i na Austriju.150 *** Hrvati su 1638. od Osmanlija oslobodili Topusko.Trideset Vodiana i Vodianki 1646. g. odbili su napad Osmanlija na Vodice. HAJDUCI I USKOCI Padom Bosne i Hercegovine i Hrvatske u njoj se javljaju uskoci i hajduci. Uskoci su bili krani koji su iz Bosne i Hercegovine pobjegli od osmanske vlasti nastanivi se ponajvie u Dalmaciji. Na poticaj Mleana uskakali su u susjedne hrvatske krajeve i borili se protiv Osmanlija. Hajduiju i etovanje prvi put 1550. g. spominje putopisac Zeno. Vrhunac djelovanja uskoka i hajduka bio je za vrijeme Kandijskog rata (1645.-1669.). Uskoci su djelovali u skupinama na poticaj ili sa znanjem vlasti, a hajduci su bili samostalni. Oprena su miljenja o hajducima. Jedni ih smatraju razbojnicima, a drugi ih mistificiraju i glorificiraju. Do suprotstavljenih miljenja dolazi jer su postojale etiri kategorije hajduka: Hajduci zulumari (turski hajduci) inili su strana zlodjela nad kranima. eh Gaibija predvodio je kupreke turske hajduke koji su 4. sijenja 1557. g. u Rami zapalili i opljakali samostan, a franjevce pobili.

100 djela knjievnost jugoslavenskih naroda, sastavio Vlatko Pavleti, MH, Zagreb 1980, str. 17. 150 Frange, Ivo: nav. dj. str. 97.

149

348

HARAMBAA MALETA, POGUBIO SVATOVE STIPANA NAKIA Postojali su i hrvatski i srpski hajduci razbojnici. Takav je, primjerice, bio harambaa Nikola Maleta koji je zaprosio Anu Bailovu151 iz Livna, a kad ga je ona odbila, on joj je zaprijetio da ne e ni drugoga ljubiti i da e je od svatova oteti. Svatova je bilo koliko je u godini dana. Bailovi su svatove astili nedjeljicu dana. Starjeina svatova zahvalio je na gostoprimstvu, a Aninim roditeljima zahvalio je to su lijepo snahu odgojili. 335. Roditelji blagoslove daju, Radosnice niz lice padaju. Svatovi su iz Livna putovali preko Bukoga Blata, Aranova, Sinjskoga polja. Kad su ugledali ibenik i more: 353. Puhnu vjetar s Velebita jako, Okrene im barjak naopako. To svatovim nije drago bilo, Neto im se loe predoilo. Svatovi Stipana Nakia i Ane Bailove stigli su do vrela Vijanjac u Vinovu i odluili ondje prenoiti. Zlo je nanijelo trgovca Stipu Tadina iznad Kambelovca koji je na dva konja u mjeinama gonio vino i nastavio put kroz Petrovo polje, Krsta i Selinu. Kad je trgovac Stipe pogled bacio na brdo Gradinu pred njim se isprijeio harambaa Nikola Maleta s trideset hajduka i zatraio od njega da mu dade vino i rakiju. Tada je trgovac kazao Maleti da su svatovi Stipana Nakia puni zlata, nakita i para vode mladu od bosanskih strana. Maleta nije vidio stvora zgodnijega niti mu je srcu ita milije bilo od Ane Bailove. Pruila mu se prilika da je otme od svatova i tako ostvari prijetnju koju je izrekao Ani.
151 Ibro je, takoer, silno volio Anu i matao da e je poturiti i dovesti u svoj dvor. Turinu delibai javio se Mujo, ture mlado i tjeio ga da e na megdanu pogubiti Stipana Nakia. Delibaa Stipanu Nakiu pripisuje mitsku snagu i junatvo i upozorava Muju da je pamet izgubio jer da znade Nakia Stjepana ne bi ima ni u glavi sana. Turin nadalje Muji besjedi o Stipanu koji je prije est godina porazio dvanaest tisua Turaka. Mujo slua kako Stipan s obadvije ruke sijee Turke a ruka mu je deblja u miici nego enska noga pri bedrici.

349

Svatovi su zaspali, a strau nisu postavili. Mislili su da su sigurni jer u blizini nije bilo Turaka. 479. Cvrci cvre u nonoj tiini, San sanjaju svati po ledini. Maleti se prilika pruila, Hajduka se elja ispunila. Maleta je prvi trgnuo zlatna jatagana, a hajduci su skoili sa svih strana te su svatim sjekli glave po ledini. 487. Jadne glave odsjeene plau, Mrtva tijela po ledini skau. Djever i nevjesta su pobjegli s mjesta, ali ih je sustigao Maleta i rekao Ani da je prvoga pogubio Stjepana i da e ona biti njegova. Kad je to ula nevjesta gizdava preklinjala je svoga djevera: 502. Zaklinjem te mlijekom od matere, Odsijeci mi moju rusu glavu, Pa je baci u zelenu travu. Crna krvca moja prosta ti je, Od nevjeste tvoje Anelije. Volim asno ovdje poginuti, Neg Maletu krvnika ljubiti. Djever je nevjestu posluao pa joj sabljom glavu otkinuo. Maleta je djevera rasjekao na dvije polovine i pobjegao u Mose planinu. Za vrijeme pogibije svojih svatova Stjepan Naki je bio u pivnici i pravio trokovnik. Kad je ouo pucnjeve trao je do svojih svatova. Svatovi su svladali hajduke i ubili ih dvadeset sedam. Stjepan je izbrojio dvije stotine trideset ubijenih svatova. Kada se taj zloin dogodio u Vinovom straan potres bio. Cijela se Zagora u crno zavila. Iz Drnia i Polja Petrova, sve je dolo do sela Vinova. 564. Najzdanje se proue koije. Iz alosnih Bajilovih dvora, Majka Ani u pohode mora. ali majka narie u bolu, I proklinje Maleta Nikolu. 350

Kune majka tu hru gubavu, 570. Da mu sablja otkinula glavu. Kad je majka Anu ugledala, Od alosti na zemljicu pala. Pita majka zelenu Dubravu, Tko joj keri otkinuo glavu. 575. Narod plae i suze se liju, Majka ljubi mrtvu Aneliju. Stjepan Naki je predloio da se kod Vijanjca, hladne vodice, iskopaju u zemlji grobnice. Najprije su pokopali mladu a zatim svatove i hajduke. Fratar ih je svetom vodicom natopio. 152 *** Hajduci osvetnici borili su se protiv osmanske okupacije. U tim su druinama bili zajedno Hrvati, Srbi i Muslimani. Od XVII. st. snani su bili muslimanski hajduci osvetnici. Harambaa Abdurahman je 1639. g. u Ravnom (na putu iz Splita preko Duvna, Rame do Visokog) sa svojim hajducima napao karavanu trgovaca od 400 ljudi i ubio 19 trgovaca.153 Hrvati i danas kazuju povijesne predaje i epske pjesme o uskocima: Ivi Senjaninu, Stojanu Jankoviu, vitezovima Vukoviima te o hajducima Mijatu Tomiu, Roi harambai (Ivanu Buiu) i Andrijici imiu. Mijat (Mihat, Mijovil) Tomi Od svih narodnih junaka Mijat (Mijovil) Tomi najomiljeniji je kod naroda, koji i danas o njemu pjeva i pria. Objanjavajui to, don Mijo Pavlinovi u biljeci uz pjesmu o smrti Mijata Tomia pie: Tomi Mihovio, ovo je na najglasovitiji junak u osamnaestom vieku. Roen u Duvnu, odbio se u hajduke od turskog zuluma, i obino stanovao u Vrani-planini vie polja duvanjskoga. Imao je liepu kitu od etrest i dva druga, pravu etu Hercegovinom i Primorjem mnogo se o Mihatu pjeva i pripovieda. On je imao svoje najvjernije jatake u Primorju u selu Dranicama (kod Makarske), koji su mu prah, olovo i opanke nabavljali,
Vidi: Marko Dragi, Knjievna i povijesna zbilja, HKD Napredak, Split 2005, str. 195-198; 214-234. 153 Isto, str. 54.-56.
152

351

pa i dolazili u etu: i nema vele godina da su se posmicale crljene jeerme, koje je on svojim prijateljima darivao. Mihat zakloni enu u Primorje, pa se podigao na Turke, kad su oni najokrutnije bjesnili po Bosni i po Hercegovini; i on je najvee narodu omilio, jer je bio od onih hajduka, koji ne imadu nita hajdukoga, do svoje junake slobode. Cio ivot hajduka Tomia Mihata bio je najsjajniji izgled, kako da se sveti poganskom zulumaru narod, kojemu ne ostaje zateena nikakva svetinja: pa ga je zato narod i obljubio, i tako ga je uvao od svake izdaje, da je i danas poslovica: tko te pita za Mihatove konake; (tko te pita za ono to se ne pristoji? Za ono to kazati nema? Za ono o em nije govora?). Ne pitam te ja za Mihatove konake; tj. za stvari, o kojima nije govora. Smrt Mihatova drugi nam je izgled, ega se ima najvie bojati podjarmljeni narod: lakomosti za blagom i za gospodstvom. Lakomost Ilije Bobovca izdade kuma svoga; lakomost nas izda Turinu, pa i danas pod njim dri njeke nae liepe pokrajine.154 Mijata Tomia nalazimo i u Erlangenskom rukopisu (1716. 1733.), kao i u Cvitu razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti rvackoga (Mleci, 1747.) od fra Filipa Grabovca. Na str. 486. pie Grabovac ovo: Samo ovo ou spomenuti: kako posli Tomia Mijata iz Duvna nije bilo ve pravoga ajduka niti e ve ni biti. Reeni poginu oko prvi(h) godina mira od Kandije. Izdade ga Bobovac Ilija od Doljana; njegov bi kum, sapelo ga. Pogibe malo prije etve.155 Postoji miljenje da je Mijata ubio azap (tur. andar) pa je kod epskoga pjevaa dolo do zamjene glasa z u r, pa otuda Arap. HAJDUKOVANJE U Hercegovini smatraju da je prezime Naletili postalo tako to je nekoj djevojci naletilo Mijatovo dijete. U Orlacu (Ratanima donjim kod Mostara) nalazi se hajduka peina koju narod zove Peina Mijata Tomia. Marti-Jukieva pjesma Mijat Tomi i kadija teanjski spominje kako je Mijat Tomi po raznim stranama Bosne i Hercegovine gradio esme za putnike i prolaznike. To potvruju predaje koje se i danas kazuju.
154

Stjepan Banovi, Kad je ivio Tomi Mijovil, u Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, JAZU, knjiga XXIX, sv. 1., Zagreb 1938, str. 74. 75. 155 Citirano prema: Stjepan Banovi, nav. dj., str. 81.

352

Pjesme i predaje kazuju kako je Mijat-harambaa zimovao kod svojega pobre Kopi Dafer-bega, gdje je ve tri zime zimovao i gdje mu je lijepo bilo u pobratima i kod pomajke ko u mile majke. U hajduke je Tomi krenuo u Vran planinu, jer mu je duvanjski kadija Suzica preoteo dio oevine, Jabuku livadu. Druga predaja dovodi odmetnue Mijata Tomia u hajduke u svezu s njegovim gospodarom begom Kopiem. Po toj predaji Mijat uva begove ovce do svoje dvadesete godine, ide umjesto svoga gospodara na mejdan zulumaru Arapu, koji je ucijenio bio sve Duvno, i zatim, kad mu se gospodar eni iz kasabe (Duvna ili upanjca) nosi barjak u njegovim svatovima. To je krivo Turcima svatovima i jedan od njih natjera konja na Mijata, ali ga ovaj ubije i, kad su doveli djevojku u begovu kulu, pobjegne nou u planinu i postane hajduk.156 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiu. Mijat Tomi bio je iz Duvna iz sela Kongore, a otac mu je bio Tomi Ivan. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu, a da pred njima kosi Mijat Tomi. Mijat nije htio nositi kose. Bio je mladi od dvadeset godina. Nosio je na sebi bijele gae i bijelu koulju, a za pasom malu puku. Kad je doo, vidio je da livadu kosi trideset kosaca, a uz njih je bio Murat, subaa Suzice kadije. im je ugledo Mijata, odmah ga je mislio prisi, jer ne nosi kosu na ramenu. Mijat je prid njega doo i reko mu: ta to radi, Murate subaa, zato kosi moju livadu? Livada je moja babovina, moja djedovina, pa i ukundjedovina, a ti mi je danas oduzimlje. A Murat mu nita ne odgovori, nego potee sablju od pojasa, hitro manu i rukom i sabljom da prisie Mijata Tomia, ali je Mijat, mlado mome, hitar na nogama pa od sablje Mijat odskoio. Polee mu ruka do silaja, pue arak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. Na plee mu pende napravilo. Pade Murat na glavu u travu, to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoe kose, iz oiju suze udarie: ta uradi Tomiu Mijate, alosna ti majka dovijeka, svi emo glave pogubiti.

Ante imik, Begovi Kopii u: Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, JAZU, knjiga XXIX, sv. 1., Zagreb 1933, str. 57.

156

353

ujte me trideset kosaca povratka vam kui nema ni kuitu. Koji ne e u Vran u planinu da traimo pravo od Turaka, onda emo Turke suditi i nauiti kako e se s nama ponaati. A ko od vas u planinu ne e, kua mu se kuetinom zvala, a u njoj mu pasja braa stala, prid kuom mu stado ne blejalo, a u kui edo ne plakalo. to mu se u kui raalo sve manito bilo, sin mu sina na mejdan pozivao, jedan drugom odsijecali glave. Od mene vam takav ultimatum. Te Mijat u Vran okrenu u planinu. To je bilo prvo drutvo Mijatovo. Prvi bijae Leventa Marijan, od roene mu sestre sin. Svakom Mijat novo ime daje, tako Mijat stvara etu i druinu. Zatvori Turcima klance te napravi poivalita i odmaralita pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popuiti lulu duvana. Tute prostri divan kabanice, ko prolazi mora ostaviti ute madarije. Takav ultimatum Mijat Turinu stavi. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il za bukvom il za studenom stinom kamenitom. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljaku i zakone. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja dola, dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. Ubio ga Klianin Arap iz puke ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije, kad je nazdravljo. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja, on je reko: Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puka probijat jer je na meni sedam pancira, samo me moe probit zrno kositra. To je uo Klianin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio puku. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i poeo piti iz ae vino, ukazala mu se tad jabuica pod vratom, gdje se kopaju panciri i tu ga je arap iz puke pogodio. I opet je uspio rei: Jezus Marija, dri me, Marijane, i bii, osveti me, drago dite moje. Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klianin Arap i tu opalio iz puke i prisiko Marijanu nogu u koljenu. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag, a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan dananji.157 Mijat Tomi spada meu one plemenite hajduke koje je u planinu otjerao turski zulum. U njegovoj je druini bilo i muslimana i pravo-

157

U oujku 2001. u Mostaru zapisala Ivana Kvesi, studentica kroatistike iz Mostara, a kazao Franjo Tomi, ro. 1941. u Mostaru. Rkp. FF Mostar, 2001.

354

slavaca. Ivan Rangjeo je pomou epskih narodnih pjesama pokuao rekonstruirati njegov ivotopis.158 Nakon svega ovoga moe se zakljuiti: Mijat Tomi se rodio oko poetka XVII. stoljea u selu Briniku kod Duvna, a poginuo je 1656. godine ili svakako izmeu 1656. i 1659. godine izdajom trostrukog kuma Ilije Bobovca iz Doljana kod Jablanice (za kojeg moji kazivai kau da je bio pravoslavac) za vrijeme vladanja Seidin-pae. Ubojica je bio Hadizukiev rob (Arap) ili azap (andar). Pjesme o Mijatu Tomiu zapisane su u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji, Slavoniji, a desetak ih je tiskano i u 8. knjizi edicije Hrvatske narodne pjesme. POGIBIJA MIJATA TOMIA Postoji 28 pjesama koje govore o smrti Mijata Tomia. U 19 pjesama se govori da je Mijata izdao njegov kum Ilija Bobovac, a ubio ga neki Arapin. Mijatov sestri Marijan je ranjenoga Mijata pokuao odnijeti u Vran, ali je Mijat izdahnuo pod Sovikim vratima. Tu se, na njivi Poeci, kau, nalazi grob hajduka Mijata Tomia. Predaje i pjesme kazuju zatim da je mali Marijan uspio osvetiti Mijata ubivi Arapina u duvanjskoj upi u mjestu Jankovac.159 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiu. Mijat Tomi bio je iz Duvna iz sela Kongore, a otac mu je bio Tomi Ivan. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu, a da pred njima kosi Mijat Tomi. Mijat nije htio nositi kose. Bio je mladi od dvadeset godina. Nosio je na sebi bijele gae i bijelu koulju, a za pasom malu puku. Kad je doo, vidio je da livadu kosi trideset kosaca, a uz njih je bio Murat, subaa Suzice kadije. im je ugledo Mijata, odmah ga je mislio prisi, jer ne nosi kosu na ramenu. Mijat je prid njega doo i reko mu: ta to radi, Murate subaa, zato kosi moju livadu? Livada je moja babovina, moja djedovina, pa i ukundjedovina, a ti mi je danas oduzimlje.

158 159

Ivan Rangjeo, Narodne pjesme o Mijatu Tomiu, Sarajevo 1931. Anelko Mijatovi, Narodne pjesme o Mijatu Tomiu, Sinj-Duvno 1985, str. 31.

355

A Murat mu nita ne odgovori, nego potee sablju od pojasa, hitro manu i rukom i sabljom da prisie Mijata Tomia, ali je Mijat, mlado mome, hitar na nogama pa od sablje Mijat odskoio. Polee mu ruka do silaja, pue arak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. Na plee mu pende napravilo. Pade Murat na glavu u travu, to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoe kose, iz oiju suze udarie: ta uradi Tomiu Mijate, alosna ti majka dovijeka, svi emo glave pogubiti. ujte me trideset kosaca povratka vam kui nema ni kuitu. Koji ne e u Vran u planinu da traimo pravo od Turaka, onda emo Turke suditi i nauiti kako e se s nama ponaati. A ko od vas u planinu ne e, kua mu se kuetinom zvala, a u njoj mu pasja braa stala, prid kuom mu stado ne blejalo, a u kui edo ne plakalo. to mu se u kui raalo sve manito bilo, sin mu sina na mejdan pozivao, jedan drugom odsijecali glave. Od mene vam takav ultimatum. Te Mijat u Vran okrenu u planinu. To je bilo prvo drutvo Mijatovo. Prvi bijae Leventa Marijan, od roene mu sestre sin. Svakom Mijat novo ime daje, tako Mijat stvara etu i druinu. Zatvori Turcima klance te napravi poivalita i odmaralita pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popuiti lulu duvana. Tute prostri divan kabanice, ko prolazi mora ostaviti ute madarije. Takav ultimatum Mijat Turinu stavi. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il za bukvom il za studenom stinom kamenitom. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljaku i zakone. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja dola, dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. Ubio ga Klianin Arap iz puke ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije, kad je nazdravljo. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja, on je reko: Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puka probijat jer je na meni sedam pancira, samo me moe probit zrno kositra. To je uo Klianin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio puku. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i poeo piti iz ae vino, ukazala mu se tad jabuica pod vratom, gdje se kopaju panciri i tu ga je arap iz puke pogodio. I opet je uspio rei: Jezus Marija, dri me, Marijane, i bii, osveti me, drago dite moje. Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klianin Arap i tu opalio iz puke i prisiko Marijanu nogu u

356

koljenu. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag, a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan dananji.160 *** U tursko-mletakom Kandijskom ratu (1645.-1669.) Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja, Poljica, Klisa, Solina i ibensko-zadarskog zalea. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sori, Mandui, Miljanii, Milkovi i Jankovi. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu. (O Mletako-turskom ratu bilo je govora u poglavlju Povijesne pjesme.) Osmanlije su 1647. g. silovito napali ibenik i Split. Uz velike su gubitke odustali od ibenika, a 1648. g. odbijeni su od Splita. Trideset Vodiana i Vodianki 1646. g. odbili su napad Osmanlija na Vodice. *** Knezovi i vitezovi Vukovii Vukovii su potomci duvanjske obitelji Nemanovi. Spominju se 1506. g. Andrija Kai Mioi u Razgovoru ugodnomu navodi da su Nakii pod mletako okrilje, zajedno s mnogim kranima doveli pridostojnu kuu Vukovia, iz koje izaoe vrsni na oruju vitezovi.161 Petar Bakula pie da Vukovii nisu mogli podnositi turski zulum pa su pribjegli u mjesta pod vlau Mletake republike, gdje su postali prvi mletaki etovoe, pa su poput pravih vukova junaki tukli Turke u vie od petnaest okraja.162 Potomak Vukovia je i legendarni fra Pavao Vukovi (1658.1735.) koji je organizirao bijeg Ramljaka i Duvnjaka u Cetinsku krajinu i Dalmaciju 1687. g. kako bi ih spasio od osmanlijske odmazde nakon poraza pod Beom 1684. g. Fra Pavao Vukovi bio je jedan od
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 114. 161 Andrija Kai Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Reljkovi, Matija Antun Satir iliti divji ovik (priredio Josip Vonina) Zagreb 1997, str. 522. 162 Hercegovina prije 100 godina ili ematizam fra Petra Bakule, Mostar 1970., str. 133.
160

357

zapovjednika obrane Sinja 1715. g. kada su malobrojni branitelji, uz udotvornu pomo Gospe Sinjske, obranili Sinj od mnogobrojnih osmanlijskih vojnika. U ast na tu pobjedu od tada se tri Sinjska alka. O fra Pavlu Vukoviu pie Ivan Aralica u romanu Put bez sna. O Vukoviima je i sada iva tradicija. (O Vukoviima e biti jo rijei.) Obrana Splita Osmanlije su 1647. g. silovito napali ibenik i Split. Uz velike su gubitke odustali od ibenika, a 1648. g. odbijeni su od Splita. Kada su Turci osvajali Solin, doli su do pola puta u Split do 163 kule , u kojoj je bilo neto malo kranskih branitelja. Ovi od straha pred golemom turskom silom poee se moliti svetom Dujmu i ostalim zatitnicima grada Spljeta, kad na jedan put pred kulom proviri ispod svakog kamena po kalpak kranskoga vojnika, a Turci se poplae i pobjegnu ne osvojivi Spljeta. 164

Mila Gojsali Hrvatska heroina Mila Gojsali 27. oujka 1648. g. zavela je Topal-pau te zapalila barutanu rtvujui svoj ivot za slobodu Poljica. (Neki povjesniari taj dogaaj lociraju u 1530. godinu.) Mile Gojsali je velika poljika junakinja. Kad su Turci osvojili Kostanje, taj glavni Turin je vidija Milu i kako je bila puno lipa, naredija je da mu je dovedu. Njena momak se bunija, ali ona je rekla da e do i da joj je vrlo drago ta ju je ovi zva. Ona je ula u njegov ator u kojem je bila i njihova sva municija i taj glavni Turin. Mile je uzela

Hrvatska heroina Mila Gojsali 27. oujka 1648. g. zavela je Topal-pau te zapalila barutanu rtvujui svoj ivot za slobodu Poljica. (Neki povjesniari taj dogaaj lociraju u 1530. godinu.) Trideset je ena 1657. g. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira. 164 Stjepan trodl-Srijemac, aki izlet u Bosnu, Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana, kolski vjesnik, VIII., Sarajevo, 1901., str. 452-453.

163

358

baklju i zapalila sve, i ator i Turke i municiju, ali i sebe je rtvovala za Poljica. Kako se Turci nisu imali vie s im borit, morali su pobi a.165 (Srijani) Trideset je ena 1657. g. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira.

Spomenik Mili Gojsali *** U Habsburko-turskom ratu (1663.-1664.) posebno se istaknuo ban Nikola Zrinski. PETAR ZRINSKI I FRAN KRSTO FRANKOPAN Petar Zrinski (Vrbovec, 1621. Beko Novo Mjesto, 1671.) potomak je plemike obitelji ubi-Zrinski, praunuk legendarnoga sigetskog branitelja Nikole ubia Zrinskog, mu Katarine Frankopan, polusestre Frana Krste Frankopana. Zajedno s bratom Nikolom kolovao se kod gradakih isusovaca i u slovakoj Trnavi, a nakon oeve smrti
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Sanji Marki, u Srijanima 2004. g. kazala Marija urlin (djev. Peri, roena 26.09.1933. u Srijanima). Rkp. FF Split, 2004, sv, 5.
165

359

putovao je u Italiju. U saveznitvu s Mleanima istaknuo se u borbi protiv Turaka: u Dalmaciji 1654., 1655. kod Peruia, 1663. kod Jurjevih stijena. Godine 1664. pristupio je protuhabsburkoj uroti koju je vodio Nikola Zrinski, a u kojoj je sudjelovalo i nekoliko maarskih plemia i crkvenih velikodostojnika. Nakon Nikoline pogibije, kojega je 1664. g. smrtno ranio vepar (divjak), izabran je iste godine za hrvatskoga bana. (Nikola Zrinski je poginuo u lovu na veprove kraj akovca. Je li ta smrt namjetena? Je li to politiko ubojstvo smiljeno u Beu?)166 Urotom se htjelo s Mleanima, Francuzima, Poljacima i na kraju Turcima poraziti apsolutistikog austrijskog cara Leopolda I. Turci su prokazali urotu. Zrinski je sa urjakom Frankopanom 13. IV. 1670. krenuo u Be kako bi od cara izmolili oprost. Uhieni su i osueni na smrt odsijecanjem glave to je izvreno 30. travnja 1671. godine. Preveo je s maarskog jezika djelo svoga brata Nikole Adrianskoga mora sirena (1651.). Glavni je sadraj toga povijesnoga epa u petnaest pjevanja Opsada sigecka. To se Nikolino djelo smatra klasinim djelom maarske knjievnosti. Sluio se akavtinom u koju prodiru kajkavski i tokavski. Stolovao je u Ozalju. 167 Fran Krsto Frankopan (1643? Beko Novo Mjesto, 1671.) djetinjstvo je proveo u Italiji. Vjerojatno 1658. godine oenio se Giuliom di Naro, neakinjom kardinala Barberinija ija je obitelj u prvoj polovici XVII. st. dala papu Urbana VIII. Bio je: plemi, pjesnik, ogulinski kapetan. U vojsci Petra Zrinskoga sudjelovao je u borbama protiv Turaka. Sudionik je urote. Frankopan je sa zetom Petrom Zrinskim 13. IV. 1670. krenuo u Be kako bi od cara izmolili oprost. Uhieni su i osueni na smrt odsijecanjem glave to je izvreno 1671. godine. Za Frankopanom su u Bekom Novom Mjestu ostali brojni rukopisi. Najznaajnije mu je djelo Gartlic za as kratiti (zbirka 18 vjerskih i 109 svjetovnih pjesama), Dijake junake (8 usmenih epskih pjesama). Prvo mu je poznato djelo Divoto pianito (1656.). To je prigodna elegija o kipu Djevice Marije prenesenu s Trsata u Loreto. Velik je Frankopanov doprinos hrvatskoj usmenoj knjievnosti. U tom smislu golem je doprinos dao zbirkom poslovica Sentencije vsakojake i
Jeli, Dubravko: nav. dj. str. 107. Petar Zrinski, J(osip) V(onina) i D(unja) F(alievac), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 807.
167 166

360

zbirkom zagonetaka Zganke u kojima se nalaze i one opscenog sadraja. Pisao je i pjesme erotskog sadraja. Jezik njegovih djela pripada jeziku Ozaljskoga kruga. U njegovoj je poeziji stih usmenih epskih pjesama (4+6). Prevodio je Molirea.168 U Bekom Novom Mjestu 30. travnja 1671. g. pogubljeni su Petar Zrinski i Franjo Krsto Frankopan. Higin Dragoi u svojoj tragediji Posljednji Zrinski pie o posljednjem Zrinskom, Ivanu sinu Petra Zrinskoga koji je u Beu pokuao osvetiti oca. Meutim, dospio je u tamnicu u kojoj ga posjeuje majka koja mu govori da hoe da ih satru, a s njima i Hrvatsku. Potresne su i vizionarske rijei njezine zadnje rijei: Za svake tihe noi, kad blagi mjesec po hrvatskim poljanama razlije svoje bajno svjetlo, od cvijeta do cvijeta ii e tajanstveni apat o veljim osnovama i pokopanim nadama i o jadu, komu primjera nema - - I nai e se, poslije vjekova moda, tko e govor cvijea razumjeti te priu tu ispriati narodu () Stojan Jankovi Ne zna se tono kada je roen glasoviti uskok Stojan Jankovi, koji se istaknuo u Kandijskom ratu. Godine 1666. zarobljen je i odveden u Carigrad odakle nakon 14 mjeseci bjei. Mletaka ga je vlast odlikovala naslovom kavaliera i dodijelila mu u feud imanje u Ravnim Kotarima. U Morejskom ratu uspjeno je ratovao u Lici. Godine 1685. protjerao je Turke iz Graaca, oslobodio Kotare od Turaka (1688.), prodro u Liku do Ribnika i osvojio kulu u Lapcu. Pomaui carsku vojsku, oteo je sa Smiljaniem Zvonigrad i Rakovnik.169 Sudjelovao je i u oslobaanju Sinja (1686. godine). Opjevan je u mnogim narodnim pjesmama. Pjesmom enidba Jankovi Stojana koristio se francuski pjesnik Lamartine u svojemu spjevu La Chute d un Ange. Predaja o tome uskoku govori kako je poslao nekog Grgu Antunia s vojskom na Gabelu, da je spali i da onda doe k Mostaru gdje
Fran Krsto Frankopan, Z(oran) K(ravar), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 224. 169 Znameniti i zasluni Hrvati 925. 1925., Zagreb, 1925., str. 119.
168

361

e se ujediniti. Spalivi Antuni Gabelu, krenuo je prema Mostaru, ali ga na putu doekae katolici Blaevii i Arapovii, te mu vojsku razbie tako da se morao vratiti. Ne doekavi Stojan, koji je ve bio u Mostaru, Antunia, isjee pred damijom etrdeset Turaka, te se vrati preko Goranaca kui u Kotare.170 U ljeto 1686. Stojan Jankovi je izvrio poznati pohod na Mostar.171 Godine 1687. ramski gvardijan Stjepan Mati zatraio je od sinjskog providura Mate kapetana da spasi ramske redovnike i puk. Tada je Mate kapetan pozvao u Sinj Stojana Jankovia iz Kotara, Matu Daniia iz Primorja i Pavla Manduia iz Otoke. Svaki je od njih skupio po tristo momaka te su, okupivi se u Sinju, krenuli prema Rami. Stojan Jankovi je zapovjedio Mati Daniiu da ide uz Neretvu pa preko Mostarskog blata i Rakitna prema samostanu u Rami na itu. Pavlu Manduiu je zapovjedio da ide uz Neretvu prema Konjicu i odatle prema samostanu na itu. Stojan je krenuo prema Kupresu pa preko Uskoplja na Mejnik kod Uzdola i odatle prema samostanu. Tako su od turske sablje spaeni ramski franjevci sa svojim pukom koji su bili prisiljeni napustiti stoljetna ognjita naselivi se u Trilju, Sinju, i Ravnim Kotarima. Sa sobom su ponijeli udotvornu Gospinu sliku koja se od tada nalazi u Sinju (udotvorna Sinjska Gospa). POGIBIJA STOJANA JANKOVIA Stojan Jankovi je, u pohodu za oslobaanje ramskoga naroda, poginuo 23. kolovoza 1687. godine. Pjesma o tome etovanju i pogibiji Stojana Jankovia pjeva o tome kako je Stojan poginuo upravo na Duvnu.172 O tome je dogaaju spjevana epska pjesma (285 stihova).173 Pogibiju Stojana Jankovia opisao je Ivan Aralica u romanu Put bez sna. Dugo je narod u Hercegovini pripovijedao o pogibiji Stojana Jankovia: Doavi u Gorance, htjede Stojan malo otpoinuti, i dok je on poivao, dotle mu je momak timario konja. Dok ga je timario, kae legenda, ispade iz grive zmijiak, a momak ga ubije, pa kada se Stojan probudio, ree mu to se dogodilo. uvi Stojan da je zmijiak ubijen,

Vlajko Palavestra, Narodne pripovijetke i predanja u okolini Litice, GZM BiH, NS. sv. XXIV/XXV, Sarajevo 1969./1970, str. 352. 171 Isto, str. 352. 172 Marijan unji, Junake pjesme iz Bosne, II. izd., Sarajevo 1925, str. 69. 73. 173 Isto, str. 71.-79.

170

362

ree vojsci: Ja u poginuti, nu uvajte me dobro na konju, kao da sam iv, jer inae ne ete ivi kroz Livno proi. Kako Stojan ree, tako i bi, kae mitska predaja. Na Lipi, kod Duvna, doeka ga Turin te ga iz puke ubije, a drugovi mu privezavi ga na konja i pokrivi ga crvenom kabanicom, prooe sretno kroz Livno, jer nitko ne smjede na vojsku udariti bojei se Stojana.174 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE Nakon pada Bosanskoga kraljevstva nastupilo je 415 iznimno surovih godina osmanske vlasti. U prvim je godinama od zuluma osmanskoga u Hrvatsku i druge zapadnoeuropske zemlje izbjeglo oko 400 000 Hrvata katolika; uniteno je oko 200 sakralnih objekata, vreno je nasilno islamiziranje. Gnusno je bilo tzv. Pravo prve brane noi po kojem je kranka morala prvu branu no provesti s begom, agom ili paom.175 Iznimno je teak bio i Danak u krvi odvoenje kranskih djevojaka u hareme a mladia u janjiare. U jesen 1463. godine ugarski kralj Matija Korvin (sin legendarnog Janka Sibinjanina / Janoa Hunyadia) sa sjevera i Vladislav Hercegovi (sin hercega Stipana Vukia Kosae) s juga izveli su protuudar na osmanlijske snage oslobodivi vie gradova. Osnovana je Jajaka banovina sa sjeditem u Jajcu i Srebrenika banovina sa sjeditem u Srebreniku. U Hercegovini je glavno hrvatsko uporite do 1471. godine Poitelj. Herceg Novi je zadnje hercegovako uporite. Nakon pada Bosanskoga kraljevstva Osmanlije esto upadaju u hrvatske zemlje te Kranjsku, Koruku i tajersku razarajui ih i odvodei mladie i djevojke u suanjstvo. Osmanlije su 1474. godine opustoili Turopolje i okolicu Krievaca a u ropstvo je odvedeno 14 000 stanovnika.176
Vlajko Palavestra, Narodne pripovijetke i predanja u okolini Litice, GZM BiH, NS, sv. XXIV./XXV., Sarajevo 1969./70, str. 352. 175 O tomu u svojim djelima izmeu ostalih piu Pavao Ritter Vitezovi, Nikola Lavanin, Jako Balti, Bono Beni, Safvet-beg Baagi, Ivo Andri, Hamid Dizdar, Husein ogo, Nedim Filipovi, Dominik Mandi, Martin urevi, Kasim Guji, Adem Handi, Mehmed Handi, Emile Haumant, Vjekoslav Klai, Ferdo ii, ukrija Kurtovi, Hazim abanovi, Franjo anjek i dr. 176 Anelko Mijatovi, Iz riznice hrvatske povijesti i kulture, kolska knjiga, Zagreb 1996, str. 132.
174

363

*** Splitski nadbiskup Bernardo Zane 1512. g. zapisao je da je svojim oima gledao kako Turci otimaju djecu s majinih grudi; siluju ene pred njihovim muevima; starce i starice, kao nepotreban plijen, ubijaju pred djecom i unuadima. Benedikt Kuripei 1530. g. je u diplomatskoj misiji, proputovao Bosnom i izmeu ostalog zapisao: U spomenutom kraljevstvu Bosni rimo-kranske vjere.() Drugo su Srbi, koje oni zovu Vlasima. () nali smo tri naroda i tri vjere. Prvo su starosjedioci Bonjaci, koji su Trei su narod pravi Turci. Ti naroito, ratnici i inovnici, s velikim tiranstvom vladaju objema prije spomenutim narodima, kranskim podanicima.177 STRADANJA SAKRALNIH OBJEKATA I PREDMETA Ostatci sakralnih objekata i predmeta do dananjih dana svjedoe o ivom kranstvu na ovim prostorima jo od starokranskoga doba. Uz ruenja crkava uvijek su vezane patnje, stradanja i progoni Hrvata. Na osnovi papinskih pisama, biskupskih izvjetaja i drugih pisanih izvora dade se utvrditi, da je na prostoru dananje Bosne i Hercegovine prije turskoga osvojenja bilo podignuto preko 200 katolikih crkava. Kada se arheoloki istrae mnogobrojne crkvine po svoj zemlji, taj e se broj znatno pomnoiti.178 ivot s Turcima i pod Turcima bio je glavna tema narodnim priama. Ve pet i pol stoljea ive predaje i legende o poruenim crkvama, samostanima i upnim kuama, o damijama na temeljima crkava, o civilnim objektima sazdanim od crkvenoga kamenja, o crkvenim zvonima, o udotvornim slikama i kipovima; o sveenicima, sluenju svetih misa, ubijenim biskupima, sveenicima i asnim sestrama; o grobovima hrvatskih muenika i muenica; o starim grobljima. Sve to ostalo je i u pisanim dokumentima i u narodnom pamenju.

Anelko Mijatovi, Iz riznice hrvatske povijesti i kulture, kolska knjiga, Zagreb 1996, str. 175.-176. 178 Dominik Mandi, Sabrana djela 5, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, ZIRAL, Toronto-Zrich-Roma-Chikago 1982, str. 89.

177

364

esto su predaje poticale povjesniare i arheologe kako bi ispitivali odreeni lokalitet. Takvi su primjerice lokaliteti Crkvine, Crkve, Crkvita, Crkovite, Crkva, Crkvica, za koje predaje kau kako se tu neko nalazila crkva. Velik je broj takvih lokaliteta na kojima su arheolozi nakon iskapanja nali ostatke negdanje crkve. 179 Sutjeki samostan Samostan svetog Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci ili Banovu Dvoru, nastao je na samome poetku provincije Bosne Srebrene. Sagradili su ga ondanji Hrvati katolici, a tijekom vremena proirio kralj Toma. Samostan su 1524. godine Turci do temelja razorili tako da na njemu nije ostao ni kamen na kamenu. U to vrijeme nastalo je silno progonstvo katolika Hrvata. Neki franjevci su pobijeni, a neki su morali pobjei. Uzrok ponovnom ruenju sutjekoga, kreevskoga, visokoga, fojnikoga i konjikoga samostana, po predaji i po sauvanim rukopisima, bio je u tome to starjeine konjikoga samostana nisu tadanjem kadiji htjeli na dar dati pijetla ili neku ribu zvanu glavatica. Taj kadija je doao u Bosnu pa je turskom caru u Carigrad napisao pismo kako ga vodi revnost za Muhamedov zakon te kako muslimanska vjera u Bosni nikada ne e moi biti vrsta i ista ako se spomenuti samostani ne porue. Godine 1596. franjevci su, plativi 900 krunskih zlatnika turskim upravnicima, sazidali na istome mjestu samostan s prvobitnim imenom. itav sutjeki samostan, izuzevi crkvu, ponovno je stradao u poaru i bio sravnjen sa zemljom 1658. godine. Sutjeki su ga franjevci ipak ponovno sagradili 1664. godine. Prema turskim izvorima sutjeki je samostan zapao u najveu bijedu 1682. godine. Tada su franjevci morali dati u zalog: sveto posue, crkveni namjetaj, kao i samostanski namjetaj i sve drugo to je vrijedilo. Morali su izvaditi i sve brave na samostanu kojima su se vrata zakljuavala i prodati ih. Nisu mogli uzdrati samostan i u njemu ivjeti: nisu mogli odolijevati turskim globama, niti napadima janjiara. Svake je noi neki osmanski pojedinac, ili nekoliko njih koji su prolazili ovuda
179

Vidi: Marko Dragi, Deset kamenih maeva, Mala nakladna kua Sveti Jure, Baka Voda 1999, str. 21-116.

365

preko (Kraljeve) Sutjeske, prenoivao u samostanu inei mnoge bezobrazluke i razna zlodjela. Konano su franjevci za novac dobili doputenje od bosanskoga pae da iziu iz samostana. Izili su prema danoj dozvoli i za sobom zatvorili samostanska vrata i svuda uokolo podigli ogradu od visokog trnja te sa svih strana zagradili pristupe. U samostanu je nou straario neki svjetovnjak da ga neprijatelji ne bi zapalili. Fratri su otili stanovati u oblinja sela, te idui od kue do kue pruali duhovnu pomo svojim vjernicima. Kako bi se sauvali od neprijatelja, oblaili su se u seljaka odijela. Turci su ih, meutim, stalno zlostavljali, esto ih tukui i kod samoga oltara. Nakon gotovo sedamnaest godina rata, kada su krune sklopile mir i vremena se poboljala a broj franjevaca poveao, dobili su doputenje od pae da otvore samostan i crkvu. Konano su se vratili u njega, iako je bio prazan. Svim su se silama trudili otkupiti sveto posue i pribor. Sakupljali su milostinju i natjecali se tko e vie pridonijeti radei na toj zadai. 180 KRI U ROKOM POLJU

U Rokom Polju je bila crkva sv. Ilije s dosta velikim kamenim kriem. Crkvu su Turci sruili, ali kriu nisu nikada mogli nauditi. Turci nekoliko puta razbijali kri, ali bi se on uvik ujutro pojavio isti i cil. Kod kria postoji velika kamena 181 ploa.

Bono Beni, Ljetopis sutjekog samostana, IRO Veselin Maslea, Sarajevo 1979, str. 95. 96; str. 106. 107. 181 Danijela Ani zapisala je u Vojkoviima kod Tomislavgrada 2003. godine prema kazivanju Ambroze Kelave iz Vojkovia, roenog 1946. godine. Rkp. FF Mostar 2003. D.

180

366

CRKVA SVETOG LUKE U JAJCU PREGRAENA U CAREVU DAMIJU Velik broj katolikih crkava Osmanlije su pretvorili u damije, ili su, pak, od kamena sruenih crkava gradili damije i svoje utvrde. Crkvena zvona zauzimaju posebno mjesto kod Hrvata katolika. Osmanlije su ih nazivali ejtanskim spravama zabranjujui im da zvone i nareujui da se skinu. Izloeni estim progonima i pogibeljima, Hrvati su skidali crkvena zvona i zakopavali ih u zemlju ili bacali u ponore kako ih Osmanlije ne bi nali i unitili. Od tada do danas, po predaji, ostadoe lokaliteti Zvonarua, Zvonigrad, Zvonarevo i sl. Nakon konanoga pada Jajca 1528. godine, osmanlije su Crkvu sv. Luke pregradili u damiju i otada je sluila kao carska, Hondavenkjarova damija. O njoj su se brinuli lanovi obitelji Karahodi iz Bulia koji su zbog toga dobili posjede u Buliima i Podhumu, pa su s prihodima od tih imanja odravali zgradu. Pretpostavlja se da su i ti posjedi prije Turaka bili franjevako vlasnitvo. Damija je nekoliko puta gorjela. Posebno je stradala 15. lipnja 1658. godine, kada je veliki poar unitio itavo Jajce. U popravku damije zazidani su stari prozori te je izgraen novi mihrab. Ponovno je nastradala 1832. godine. Bilo je to u vrijeme pobune koju je vodio Husein Gradaevi protiv sredinje vlasti u Carigradu. Tada se jajaki kapetan stavio na stranu Huseina Gradaevia, pa je car u Jajce poslao vojnike koju su se smjestili u njegovoj damiji. Nepanjom tih vojnika dolo je do poara u kojemu su od zgrade ostali samo zidovi. Austrijskom okupacijom 1878. godine ruevina je ostala bez vlasnika. Zakonom od 27. lipnja 1892. godine proglaena je spomenikom kulture i dana na uvanje Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Hrvati, graani Jajca, nisu uspjeli u svojoj nakani da vrate ruevinu u nekadanje franjevako vlasnitvo. Zemaljska je vlada ruevinu upisala u zemljine knjige kao javno dobro pod pokroviteljstvom Zemaljskog muzeja, a u imovinsko-pravnim odnosima kao posjed vakufa. 182

Juraj Kujundi, Srednjovjekovne crkve u Jajcu, Dobri pastir, Sarajevo 1972, str. 280.

182

367

RASPELO U ZAHODU Diljem Bosne i Hercegovine katoliki su sveenici jo prije dolaska Osmanilija postavili mnoge znakove pored puta krieve. Kanun-namom zakonskom odredbom iz 1516. godine najstroe je nareeno da se porue svi krievi koji su postavljeni na putovima. U narodnom su pamenju ostala svetogra koja su Osmanlije inili s krievima bacajui ih u zahod. Fojniki ljetopisac zabiljeio je kako je pred oima biskupa Dragievia 1743. godine u Fojnici Hasan Skender bacio raspelo u zahodsku jamu te zovnuo Martina olia i jo nekog katolika da iste zahod. Kada su oni poeli istiti, skupila su se Hasanova i susjedska djeca da bi se smijali katolicima kada nau kri. Martin je naao kri i poeo ga istiti sa tovanjem, a onima koji su mu se smijali ree: Smijite se, smijite, jeste veliko junatvo uinili, to ste mog i svog Stvoritelja ovako pogrdili Martin je pobjegao s kriem kui da izbjegne daljnje poruge. Hasan se ubrzo razbolio, od muke se valjao po istom izmetu kamo je bacio kri. Nakon tri dana u stranim je mukama ispustio duu. Biskup je uzeo k sebi obeaeni kri a Martinu dao drugi dragocjeniji. 183 Ivan Aralica u romanu Put bez sna opisuje poniavanje ramskoga svijeta prije njegova izgona iz Rame u Sinj (1687) navodei kako dva kranina moraju istiti turski zahod u kojem su nali baen kri.184 UDOTVORNA GOSPINA SLIKA IZ OLOVSKOG GOSPINA SVETITA Osmanlije su svetogre inili i s kipovima i udotvornim Gospinim slikama. U Gospinom svetitu u Olovu nalazi se udotvorna slika Blaene Djevice Marije. Tom su svetitu stoljeima hodoastili katolici,
183 184

Kalendar Dobri pastir za 1991. godinu, Sarajevo 1990, str. 120. Vidi: Ivan Aralica, Put bez sna, Znanje, Zagreb 2002, str. 20-22.

368

muslimani i pravoslavci iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Bugarske i drugih zemalja. Fra Bono Beni pie kako je Sefer paa 1703. godine dao nekom Ciganinu konja i dva zlatnika da zapali crkvu i samostan. Ciganin, imenom Kotoman, je ubacio baklju kroz prozor samostana i planuo je oganj. Kada su stanovnici Olova vidjeli vatru, bilo je ve kasno. Izgorjelo je sve to je moglo gorjeti, ali je udesno spaena Gospina slika. O tome Beni pie: Svi koji su naokolo stajali posve su sigurno vidjeli s one strane gdje je bio oltar i slavna slika Djevice Marije. Oevidci su vidjeli neko sasvim posebno, divno svjetlo kako je odatle izilo i kako je odmah poput munje, odatle preletjelo prema zapadu. Ovo priznaju ak i sami Turci.185 Dugo se nije znalo tko je i zato zapalio slavno Gospino svetite. Meutim kada je ciganin Kotoman, leao u stranim mukama na samrti, ne mogavi umrijeti otkrio je kako je on zapalio svetite po nagovoru Sefer-pae. I zaetnik i izvritelj ovoga palea dugo su vremena bili nepoznati, sve do onoga trenutka kada se sam Kotoman poeo boriti sa smru. Iako je nekoliko dana proveo u smrtnoj borbi i vlastitim nogama iskopao pod sobom u zemlji gdje je, bijedan, leao golemu jamu, ipak (taj) zloinac nije mogao crknuti i svoj bijedni ivot svriti, prije nego to je sasvim oajan ispriao cijelu stvar zloin i svoj i svojega naredbodavca pred svima prisutnima.186 Tako je nestalo jedno od najznaajnijih svetita na Balkanu, sredite okupljanja vjernika, gdje su u tekim trenutcima progona i beznaa nalazili nadu i utjehu. Od nekada kranskog gradia, Olovo je dugo bilo bez katolika, a i u novije vrijeme ima ih vrlo malo. Tek se na Veliku Gospu moe vidjeti kako tradicija tovanja olovske Gospe nije zamrla u narodu, da je ona jaa od vremena i njegovih promjena. 187 Franjevci koji su pobjegli u Slavoniju, osnovali su samostan u Iloku i ondje uvali Gospinu sliku i olovsku tradiciju.

Bono Beni, Ljetopis sutjekog samostana, IRO Veselin Maslea, Sarajevo, 1979, str. 101. 102. 186 Bono Beni, Ljetopis sutjekog samostana, Veselin Maslea, Sarajevo, 1979, str. 101. 102. 187 Kalendar Dobri pastir za 1991. godinu, Sarajevo 1990, str. 120.

185

369

Prije prethodnoga rata sve je vie oivljavalo obnovljeno olovsko svetite, posebno na Veliku Gospu, kada su ovamo dolazili hodoasnici iz sve veih udaljenosti. 188 Gospino svetite u Olovu oivljeno je 2. svibnja 1999. godine kada je pomoni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar predvodio sveano euharistijsko slavlje. Na kraju sv. mise vjernicima se obratio i provincijal franjevake provincije Bosne Srebrene fra Petar Anelovi, izrazivi posebnu zahvalnost kardinalu Vinku Puljiu za oivljavanje Svetita. SLIKA UDOTVORNE GOSPE IZ CRKVE SVETE MARIJE U ZVORNIKU Starija povijest slike udotvorne Gospe zavijena je u legendu koja opisuje propast samostana i bijeg franjevaca 1533. godine. Bjeei iz Zvornika u Gornje Soli, a zatim na Gradovrh, franjevci su ponijeli i ovu sliku. Neki je Turin presreo bjegunce i Bogorodiinu sliku proboo noem ispod oka, na to je na tome mjestu potekla krv. Turin je zatim pao u Drinu i utopio se.189 udotvornost zvornike Gospe u novome prebivalitu na Gradovrhu opisuje biskup Balievi 1598. godine. On pie kako u tu crkvu uz katolike hodoaste i muslimani i pravoslavci. Franjevci su 1688. godine protjerani iz Gradovrha pa su se, nosei sa sobom Gospinu sliku, sklonili u Ba. U tamonjemu samostanu nalazi se i danas udotvorna Gospina slika, ali je ona zbog prekida s tradicijom izgubila svoje tovatelje. POTAJNA SLUENJA SVETIH MISA Sveenici su bili prisiljeni bjeati i skrivati se po zabitima i teko pristupanim mjestima, potajno okupljajui svoje vjernike kako bi na
Kada je 1992. godine rat bjesnio u Bosni i Hercegovini, hodoaa udotvornoj Gospi Olovskoj silom prilika su prekinuta, ali crkveno zvono ni jednoga dana nije prestajalo zvoniti. Tamonja prva susjeda upravitelja Svetita fra Berislava Kalfia, Naila Salkanovi, postala je zvonaruom crkve olovske. ak su usred najeih granatiranja Olova 1992. godine na Gospojinu doli tamonji muslimani na misu kako se viestoljetni slijed Gospinih slavlja ne bi prekinuo. Habena, Oivljeno Gospino svetite, Slobodna BiH, 3. svibnja 1999, str. 48. 189 Citirano prema: Juraj Kujundi, Crkva sv. Marije u Zvorniku, Dobri pastir, godina XXIII., sv. I.-IV., Sarajevo 1973, str. 208.
188

370

ruevinama svojih crkava i po drugim skrovitim mjestima sluili svetu misu. Ono malo puka to bi ostalo ivjeti na pradjedovskim ognjitima, potajno se okupljalo na tim ruevinama i sa svojim sveenicima sluilo svetu misu, strepei svakoga trenutka da e doi Turci i sasjei ih. Ali, Hrvati su se, ponekad i nakon nekoliko stoljea, vraali pradjedovskim ognjitima i gradili svoje crkve, samostane i upne kue. Progonjeni, mueni i ubijani, Hrvati katolici stoljeima su se morali potajno okupljati na zvuk roga, trube, klepet zvona, na zabitnim i skrovitim mjestima, gdje su sa svojim sveenicima sluili svete mise. Kada su pak vrlo rijetko, dajui Turcima mnogo dukata, uspijevali izmoliti odobrenje da od drveta naine kapelicu, tada su Turci zabranjivali da se stavi kri na nju govorei: Ovo vae /kri/ ne smije biti gore! SVETE MISE U UPLJEM HRASTU U RANKOVIIMA KOD NOVOG TRAVNIKA U mjestu Rankovii kod Novog Travnika ima stari hrast za koji tamonji mjetani pripovijedaju kako se narod u njegovoj upljini potajno okupljao sluei svetu misu. Hrast je, po predaji, imao otvor irok jedan metar te ogromnu upljinu u kojoj se okupljalo po tri stotine vjernika. Takoer govore kako je hrast star dvije tisue godina. Do prije nekoliko godina u blizini je bilo vrelo. Budui su tamonji mjetani vodu s toga vrela odveli u selo, hrast se naglo poeo suiti tako da se sruio 1998. godine. Na tome su mjestu tamonji itelji posadili novi hrast. Postoji predaja o tome da je Mijat Tomi s oblinjega brda bacio tap iz kojega je narastao taj veliki hrast.190 POTAJNO SLUENJE SV. MISE U BRISTOVICI U stara vrimena, dok jo Turci drae nau zemlju, na narod je bio u tekim vrimenima. Turci su proimali svoj reim kroz vjeru naeg naroda. Nisu dali narodu da ide u crkvu niti da se prekrste. Branila im se vjera i pivanje vjerskih i hrvatskih pjesama. Zbog toga su se nai ljudi,
190

Predaju mi je kazivalo vie ljudi u Lavanskoj dolini krajem prosinca 1994. godine.

371

koji su bili vrsti u svojoj vjeri, unato tom, sastajali i odravali misu. Usaivali su tako svoju vjeru svojoj dici, koje su uili kranstvu ne ele da se pokolebaju i padnu pod turski reim. Jedno od takvih skrovita bjee stara ledina u brdu koja se zvala Bristovica. Tu su se sastajali i pripovijedali Boiju rije sve dok to Turci otkrie. Kad ih naoe, poubijae dosta naeg naroda. Danas je na tom mjestu podignut spomenik i mali oltar od kamena i jednom godinje se odri velika misa u ast jake vjere naeg naroda koji nije poklekao ni pod velikim najezdama turskog 191 naroda. MISNI DOLAC Na Midenoj u Plandeiu se govorila misa. Tu je se narod i pratar krijo od Turaka. Tuden je jedne godine biskup doo dilit krizmu. Toji dolac, di je se misa govorila, zove se Misni dolac. Kad je se biskup vraao kui, Turci ga prisritnu i ubiju i njega i pratra njim. Tu, di su ga ubili, zove se Biskupov dolac.192 PRELASCI NA ISLAM Ve je kazano da je u trenutku pada pod osmansku vlast u Bosni i Hercegovini bilo 750 000 Hrvata katolika, 80 000 90 000 krivovjernika i 30 000 Srba pravoslavaca. Prema turskom defteru iz 1489. godine na islam je u Bosni bilo prelo 38.000 stanovnika. U Bosni je te godine (1489) bilo 24.068 hrvatskih kranskih kua (u 1.332 kue bile su udovice, a u 4.000 bili su neoenjeni, odnosno neudate). Muslimanskih je kua iste godine bilo 4.485 (u 2.348 bile su neudate, odnosno neoenjeni). Ako se pretpostavi da je u jednoj kui bilo 5 osoba, onda je bilo 130.698 krana (80,07 %) i 24.773 muslimana (19.93 %). Ako je bilo prosjeno 8 lanova u obitelji, tada bi bilo 205.902 Hrvata i 38.248 muslimana. Tim brojem nije obuhvaena Hercegovina niti Zvorniki sandakat, gdje je moglo biti 160.000 Hrvata i do 20.000 muslimana, jer je u tim krajevima kasnije poela islamizacija. Dakle, na kraju 15. stoljea u itavoj je Bosni moglo biti 360.000 Hrvata i 55.000

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 124. 192 Isto, str. 124.

191

372

muslimana. Prema tome sa sigurnou moemo ustvrditi kako do konca 15. stoljea u Bosni na islam nije prelo vie od 13 % stanovnitva.193 BEGOVI KOPII Kopii su prije turskoga osvojenja Bosne i Hercegovine bili katolici. To tvrdi i Andrija Kai Mioi u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga Kopii od Rame sada su Turci. O ugledu i moi begova Kopia svjedoi i njihov grb. Taj grb kojemu su podloga crveno-bijeli kvadrati, svjedoi o njihovom hrvatskom podrijetlu. Prema povijesnim izvorima begovi su Kopii ve u prvoj polovici 16. stoljea imali vrlo ugledno mjesto meu turskom vlastelom u Bosni. Jedna talijanska kronika u to vrijeme spominje Dafer-bega Kopia koji je bio poslanik kod Mleana, a umro je 1541. godine. Alija ati je poetkom 20. st. zapisao predaju prema kojoj je beg Kopi doselio u Ramu za vrijeme turskih navala na Ugarsku 1525.1542. godine. Potomci mu vele da je tada bio vojskovoa, istaknuvi se vanrednim junatvom na bojnom polju, to je uhvatio kneza Rakocija i iva ga doveo sultanu Sulejmanu II. Vie je kazivaa koji i danas pripovijedaju o begovima Kopiima: Nekaki car ratovo, i ovi Kopi bio pozvat u vojsku. U ratiu dolo je do ruke ovome Kopiu da ufati ovoga kralja. I doe jedan ko kazat emo kaplar, otme ga od ovoga. A oni kralj kae: Priekajde. Uzme dolamu svoju, odrie od nje komad i dadne ovome, koji ga je ufatio: - To uvaj, to e ti valjat. Doe podnarednik pa otme od kaplara, pa narednik od podnarednika, i tako redom ga otimala vea ara, dok ga od pae otme onaj vojskovoa, doe caru i kae: - Ja sam ga ufatio. Car pita ovog kralja: - Ko te je ufatio? Je li ovaj?Nije, patiahu. Onda car pusti telala u vojsku, i oni svi po jedan dolazili, koji ga otimali, a kralj kae: - Nije nijedan. Opet pusti car telala u vojsku, neka doe caru, ko ga je ufatio, i onda doe oni redov. A car pita kralja: - Je li te ovi ufatio? Kralj njemu: - Ja mislim da jest, - i ree Kopiu: Daj mi skut, to sam otkinuo od dolame!
193

Dobri pastir, Kalendar 1991. (priredio dr. Ljubo Luci), Sarajevo 1990, str. 83.-84.

373

Ovaj izvadi onaj skut, metne ga na dolamu, slae se. - Evo, patiahu, ovaj me je ufatio. - Onda car pita ovoga: - ta oe, da ti dadnem? - Ja vala ne u nita, nego mi podaj zemlje, to u ja na mome Mlikoti obletiti za dvaes etiri sata. Kae mu sultan: - Budalo, to e letiti, ii drugo, to e letiti, ii drugo, to oe. - A on kae: - Nita nego to. to ja obletim na Mlikoti, koji je devet godina mliko dojio, da je moje. Onda mu car dadne, to je htio, ovaj uzo konja, a car dao nalog, da iu za njim kud god on ie. I onda doe u Kopi i preko planine u Duvno, di se kosilo i kupilo ito, a teaci ga odbijali, da ne ie preko one zemlje. On je iz torbe kruv baco za biljeg a za njim ko endari ili i graniili. Kad je doo u Varvaru selo, babu pito, to je lik umornu oviku i konju. A baba mu kae: - ovjeku umornu lik je kisela mlika, a konju vode dat, - poto je ona znala, ta on radi. I on konja napoji vodom i napije se kisela mlika i padnu obadva.194 I sada je na tome mjestu turbe, a u Rami je do naih dana sauvana izreka Oblazi ko Kopi oko Duvna.195 Meutim, esto se dogaalo za vrijeme turskih osvajanja da svi lanovi neke obitelji nisu primali islam, nego su neki radije ostavljali svoju djedovinu i bjeali u susjedne kranske zemlje. Takav je bio i Andrija Kopi od Pokupja koji se 1566. godine spominje u Topuskom u Hrvatskoj. Njegov grb nalazi se u Siembacherovu Wappenbuchu IV. BD 13. ABTH Nrnberg 1899. U tome je djelu i grb bosanskih Kopia
Predaju je 2006. godine zapisala Marija Musi po kazivanju Marka Papia, roen je 1936. godine u Vedaiu kod Tomislavgrada. Rkp. FF Mostar, 2006. D. 195 Usp. Ante imik, Begovi Kopii, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, JAZU, Zagreb, knjiga XXIX, sv. 1., Zagreb, 1933., str. 40. (I danas se pripovijeda predaja: Begu Kopiu obeali dati onoliko zemlje koliko za dan s konjem prije. On prije Livno, Duvno, Rumboke... Izmeju Varvare i Rumboka stane da se odmori. Jednu enu upita ta bi bilo dobro umornu junaku i umornu konju, a ona e: Umornu junaku ljuta mlika i le u lad ispor oraja, a konju vode koliko oe. On se napije ljuta mlika i legne u lad ispor oraja, a konju dade vode koliko oe. Onda umru obojica. Sazidaju mu turbe izmeju Varvare i Rumboka koje niko nije sruijo ni u ovom sada ratu. U oujku 2001. zapisala je Vinka Krezi, studentica kroatistike u Mostaru, a kazala Mara Raji iz Jablanice, djev. Kovaevi, ro. 1923. u Rumbocima u Rami. Rkp. FF Mostar, D, 2001.
194

374

po rukopisu Korjenia-Neoria od 1595. godine. Kavanjin u 12. pjevanju svoje Velepiesni meu slavnim obiteljima slovinskim spominje i Vladislava Kopia. Jedna obitelj Kopia nalazila se poetkom 20. st. u Vukovaru; u Moslavini ima Kopia brijeg, a na Peljecu i sada ivi obitelj Kopia. MEHMED PAA SOKOLOVI Safvet-beg Baagi u svojoj knjizi Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb, 1931.) pie o mnogobrojnim Hrvatima koji su odvedeni i islamizirani te su potom postigli blistavu karijeru. Posebno mjesto meu njima pripada Mehmed-pai Sokoloviu, osmanlijskom dravniku i vojskovoi, roenom 1506. godine u Sokoloviima kod Viegrada. Odveden je s drugom kranskom djecom (danak u krvi) u Drinopolje. Bio je admiral osmanske mornarice (od 1546.), beglerbeg Rumelije (od 1549.), te veliki vezir (od 1565.). Gotovo je samostalno upravljao Carstvom. Proslavio se u mnogim ratovima (Austro-turskom, 1551. 62., u Perziji, Sudanu, Sredozemlju itd.). Obnovio je tursku flotu, unitenu kod Lepanta. Planirao je prokopavanje Sueskog kanala. Dao je (1571.) sagraditi kamenu upriju u Viegradu, na Drini. Promicao je knjievnost i umjetnost. Dok je on bio vezir, na Porti je bilo mnogo Hrvata, a hrvatski jezik je bio jedan od slubenih. Pred kraj ivota je pao u nemilost, pa je ubijen 1579. u Carigradu kao rtva urote.196 OMER PAA LATAS Omer-paa Latas, (Jasenica kraj Plakog 24. IX. 1806. Carigrad, 18. IV. 1871., podrijetlom Srbin, Mihajlo. kolovao se u Gospiu i Banjoj Luci gdje prelazi na islam i odlazi u Carigrad. Brzo je napredovao u osmanskoj vojsci pa je okrutno guio pobune protiv reforme Porte (u Srbiji, Albaniji, Kurdistanu, Mezopotamiji i dr.). U Bosni je krvavo uguio bunu bosanskih feudalaca pogubivi njihovog vou Ali-pau.197 Predaja kazuje kako su begovi Omera-pau potajno zvali Vlae, pa ih je i zbog toga 52 okrutno smaknuo.
196 197

Sokolovi, Mehmed-paa, Hrvatski leksikon sv. II. Zagreb, 1997., str. 449. Hrvatski leksikon, sv. II., Zagreb, 1997., str. 8.

375

O Omer-pai Latasu u Vareu pripovijedaju: Sada u ispriati jednu zanimljivost koja se dogodila ukundjedu mojih prvih susjeda, Grgiima (koji su potomci kneza Andrije pa ih i sada zovu Kneiima), tonije Frani Grgiu, upravo onda kada je Omer Paa Latas posjetio Vare da bi se uvjerio o prilikama u svom paaluku. U Vareu, u Matijeviima kao i u itavoj Bosni dojadile narodu sve te dae i nameti pa oni zatrlie trlu. Doe to do Omer-pae Latasa, pa on odlui da se preobue u prosjaka i zae po Bosni da vidi zato se to raja buni. Tako i bi. Obue on aavu i prljavu odjeu, ljeskov ap u ruku i pjehane po Bosni. Od Tuzle doe u Vare do Janjuia kue gdje sretne neke ljude i pozdravi: Dobar vee, dobri ljudi! Dobar vee, odakle si putnie? On ne odgovori, nego zapita: Morel se gdje noit? Na to e oni: Slabo e nai neg u Kneia! Hvala dobri ljudi, ree on i krene dalje. Doavi u avliju Kneevievu gdje se kuvala srnetina, jer su toga dana bili u lovu, opet upita: Dobar vee, morel se ovdje prinoit? Frane Grgia ena odgovori: Nemere, dodijali su mi cigani po kui. U tom trenutku iz kue izae Frano i uvi enine rijei, bre bolje ree: Lez kujo i dosad su noali i sad e! Tako u kuu prime samog Omer-pau Latasa i ne znajui da je to on. Paa e Frani: Bil ja mogo dobit baka odaju? Frano se zaudi zahtjevima prosjakovim, ali utke ga odvede u sobu, kad ovaj opet trai klju od odaje i tota iz lonca za veeru jer je kako kae pjee doo iz Tuzle. Donese mu Frano veeru, preda mu klju, a ovaj ve bio skino prljavu odjeu, kad ono na njemu oha i kadifa. Frano se ne moe udu naudit, al ne smije nita prozboriti. Kad je izaao iz sobe, on e svojoj eni: Ti kae cigan, a on ohu na sebi nosi. Ujutro Frano prosjaku donese doruak, ovaj se zahvali i klju od odaje sebi stavi za pas, a Frani naredi: Pratie me do izlaza iz Varea, al ne uporedo sa mnom. Tako i uradi Frano, jer iako nije znao da je to sam Omer-paa Latas, nije imao dovoljno hrabrosti odbiti prosjakove naredbe. Doli su do Drokovca i prosjak se mane, vrati mu klju i ree: Ispod jastuka ti je baki (poklon) za konak! Zahvali se jo jednom i krene dalje. Frano se vrati kui i 376

odmah ode u sobu, pogleda pod jastuk, kad ono bakia da se jedan itav ifluk (imanje) more kupit. Poslije nekoliko godina doao je poziv svima da se po cijelom paaluku mora prijaviti oruje a tako i Frani. On opremi konja i u Sarajevo. Kada je stigao ve je bilo puno naroda. Izae delija pain pred narod i pita za Franu Grgia. Isti se ne smije javiti, ali delija jae viknu i Frani ne preosta nita drugo nego da se javi: Ja sam! Delija ga zdrpi pod ruku i ree: Trai te paa! Odvede ga pred pau koji Franu upita: Zna li ti mene, Frano Grgiu? Znam svijetli paa, znam. Ali zna li me odnekle drugo? Ja sam onaj prosjak to si mu ti dopustio noit kod sebe. Frano se ne moe udu nauditi i samo izusti: Ako u stradat, stradat u zbog enina jezika! Paa plesnu triput rukama, vrata se otvorie i ue delija. Paa mu ree: Ovog mi prijatelja odvedi na moj ruak u ainicu! Kada je jeo, delija ga vrati pred pau koji mu ree: Evo ti mazabata (dozvola) koliko god moe ponijeti oruja, toliko i nosi! Frano se brzo zahvali i izae. Kada se vratio kui, poe zafrkavati babu: Mal ja glavu ne izgubi zbog tvog jezika.198 (Vare) PRAVO PRVE BRANE NOI I DRUGI TURSKI ZULUMI Mnogi su mi kazivai diljem Bosne i Hercegovne priali kako su Hrvatice morale prvu branu no provesti s agom (turski dostojanstvenik) ili begom. Kad su se nai momci enili, morala je mlada ii prvo spavati s tim njiovim stariinom, valjda se zvao aga, a tek onda svome mladoenji. ak je i to jedno vrijeme bilo dok se nai nisu snali pa se jedan uvegija (mladoenja) obuko u enske aljine i nije dao svoju enu. Jedan je tako lego s agom i probo ga je noom. Tako su se nai ljudi snali.199 Mnogo je Hrvatica tako ostajalo trudno te su tu djecu raale u braku sa svojim muem. Neki su mi kazivai navodili takve primjere. Zbog takvih zloina mladii su se dosjetili, hajde svi emo se skupa jedan dan oenit, pa ko strada strada. I odatle polazi predanje o

Zapisala 2001. u Vareu studentica kroatistike Pedagokoga fakulteta u Mostaru, Katarina Pejinovi, po kazivanju Jelene Rodi, Anice Grgi, Rozalije Grgi i Tonia Petkovia. Rkp. FF Mostar 2001. 199 Zapisao sam u lipnju 1995. godine u Kraljevoj Sutjesci.

198

377

zajednikim svadbama u naem kraju. Znalo se za jedan dan vinat po 60 parova.200 DVIJE SIROTICE Za vrijeme Turskih prodiranja bio u Jajcu jedan oek koji je imo dvije 'eri. Vido on da su Turci navalili i odlui on skriti 'eri od Turina u podzemne kanale, katakombe. Skrivale se one sirotice, tako u tim mranim tunelima danima. Nije im aa dao ni sunca vidit a ni miseca, ve im je dolazio i obavjetavo ih kakvo je stanje. Jednom tako umjesto ae uleti jedan mladi i ree; Bje'te cure eno i' u gradu; kolju, siluju, rue i pale. Bje'te ako Boga znate! Izbezumljene cure pooe prema izlazu au trait kad i' na vratima doeka Turin. Oe Turin da i' siluje, oe, a one ne daju. Bore se sirotice te se otrgnu i pou bjeat kroz katakombe. Dooe tako do kraja jednog od tunela gdje ugledae mutnu Plivu. Il' se bacit u vodu mutnu, il' se Turku u ruke dat? Bacie se tako sirotice dvije. Tijelo svoje vodi dadoe.201

DJEVOJAKA SUZA To je bilo za vrime turske vlasti. Turci su vazda vodili hrvatske djevojke na Hum i tamo ih silovali i maltretirali. Bila je jedna djevojka, koja nije dala na se pa je pobjegla. Bjeu i tru pala je priko jednog kamena i upala u provaliju gdje je poginula. Od tada do danas s tojeg kamena tee voda, kap po kap. Taj se kamen zove Djevojaka suza, a provalija u kojoj je poginula zove se Djevojaka draga.202

200 Takoer sam zapisao istoga dana u Kraljevoj Sutjesci. Kazivai su mi rekli kako se taj obiaj zadrao sve do 1963.-65. godine. Kaziva Ivan Aljinovi mi je kazao kako su 1941. godine u jednom danu vjenana 53 para. Iste sam predaje sluao i u drugim krajevima u BiH. Tako mi je moja pokojna majka Cvita Dragi (1922.-1991.) kazala kako je 1940. godine, kada se ona vjenala, u Rami bilo 16 vjenanja. 201 Katici Lozi Radielovi 2007. g. kazala je Manda Crnogorac, djev. Pranji, roena je 1935. godine u selu Brnjii, opina Dobretii (Pougarje). S dva sina ivi u Jajcu. Rkp. FF Mostar, 2007, D. 202 Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 139.

378

MOJANKA Narod u sinjskom kraju i danas pripovijeda potresni kronikat o nastanku lokaliteta Mojanka. Mojanka je misto na Kukuzovcu, kad se ie iz Sinja prema Splitu na desnu ruku. A to se zove Mojanka to je nekad bila divojka Anka koju su svatovi vodili, a doekala ji neka jaa sila i poubijala svatove i Anku odvela. Za Anku se ne zna ta je od nje bilo, a mater njezina kad je za to ula, ila po Mojanki i traila Anku meu mrtvima i alila je: Anka moja, moja Anka, jadna tvoja majka! I po tomu dogaaju i kako je ona alila nadjelo se ime, prozvalo se imenom Mojanaka.203 (Biteli kod Sinja) MARINA PEINA Oko dvanaest kilometara niz dolinu kraj Rame radnici cara Franca Jozipa su probijali put prema Mostaru. Odmah do vode, na poetku tog brda, nalazila se peina u kojoj je stanovala neka sirota Mara sa svoja dva sina i tude se ona krila od Turaka koji su joj ubili ovika na njezine oi. Kad je uo car Jozip tu njenu priu od svoi radnika, on im je naredio da ne rue tu peinu vego da je zaobiu. Meu radnicima je nastala pometnja jer je kamen bio tvrd i nisu nikako mogli ga pribit, jer tada nije bilo razni uda ko sad ve se radilo klinima i rukama. Franc Jozip nije tio prominit svoju odluku i reko im je: ako more kila zlata odbit kilu kamena, cesta se mora probit za Mostar i more, ali se ne smi dirat peina. Uz veliki jad su probili tu cestu, ali jadna Mare nije ostala iva. Na nju i njenu djecu se namirili turski odmetnici te nju i sinove pobiju i bace ih u kanjon Rame.204 (Graanica, Rama)

Ana Buljan, djev. Bogdan (ro. 1919. godine), u Biteliu kod Sinja 2004. g. kazala Ivani Grandi, studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 2004, Rkp. FF Split, sv. 6, str. 11. Neki kazivai pripovijedaju da su svatove poubijali Turci, a da se Anka strmoglavila u jamu bezdanku. Pripovijeda se, takoer, da ju je majka plaui dozivala sve do svoje smrti. Predaju navodi i Maja Bokovi-Stulli (1997, str. 336.) 204 Isto, str. 140.

203

379

KATIN GREB U Rakitnu kod Posuja nalazi se Katin greb. Predaja kae kako su djevojku Katu Turci rastrgali konjima prije dvjesto godina jer je branila svoju katoliku vjeru i nevinost. Grob je ograen i njemu mnotvo vjernika sa svojim sveenicima hodoasti na blagdan Svetoga Roka (16. kolovoza) sluei svetu misu.205 ANICA IZ USKOPLJA Za vrime turske kod nas cure se nisu smile udat za koga su one tile. Ako bi beg koju zabegeniso, morala je po za njega i protiv svoje volje ili bi bila mrtva. Tako ti je bila dobra i lipa divojka Anica. Nju je zabegeniso turski beg i jednog dana skupi svatove pa doe po divojku. Kad su turski svatovi doli blizu kue, Anica ih ugleda i pobie na druga vrata te ode do stine podno Kalina i baci se odozgora. Kad su Turci doli u kuu, a Anice nije bilo, pitali su di je, a niko ne zna te uzee oruje i pobie svu eljad. Anicinog oca svezae konju za rep, odvedoe ga i obisie.206 (Gornji Vakuf Uskoplje) DIVA GRABOVEVA Najuveniju ramsku predaju o Divi Grabovevoj majke priaju svojim kerkama kad treba da postanu cure. Ta je predaja potkrijepljena i povijesnim injenicama. Utvreno je da je prije oko 150 godina u Varvari zaista ivjela djevojka po imenu Diva, ki jedinica Luke i Luce Grbavac. Poetkom 20. stoljea dr. iro Truhelka otvorio je Divin grob i ustvrdio da tu zaista lee kosti mlade djevojke. Vie od 150 godina na obljetnicu njezine pogibije mlade djevojke, ali i stariji ljudi, a u nae vrijeme i tisue hodoasnika iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, prve
Predaju sam zapisao 1994. godine u Rakitnu, po kazivanju tamonjih mjetana. Vl. rkp. 1994. 206 Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 139.
205

380

nedjelje u srpnju hodoaste na Divin grob na lokalitetu Kedara na planini Vranu. Muenica Diva Graboveva postala je simbol djevianstva, ali i simbol cijele Rame. Moj sinko, kako su meni moji priali, legenda nije, ve istina, iva istina. Ja ti mogu ispriat ako oe. E vako ti je to bilo. ivila ti u Varvari lipa cura, ma ta lipa, lipe nije bilo. Eto tako lipa da su svi momci obliali oko nje. Obliali oni, ali daba. A Diva se zvala, to zna. Zagledo ti se u nju i turski beg. Zna, Turci su ti onda bili ovde. (Ne znam ti ja, sinko, kako mu je bilo ime. Zna kako ti je, duo moja, godine idu, a od ove dobi ovik ne postaje pametniji. Nego, opet ja ode od nae prie). Pa, zagledo ti se u nju beg, i vidi, draga, oe da je eni. Di enit, jadna ti majka, di e katolika cura za Turina. Ali on oe pa oe. Pripala se jadna Diva, pripala se jadna, ne zna ta bi. Moli au da je ne da, a jadni aa ne zna ta bi, ko ni ona. Tako ti nau Divu snaje nevolja. A imo ti Luka, tako je bilo ime Divinom ai, nekog kuma Turina. On ti se zvao Arslanaga. Je bio Turin, ali poten ovik. Nego, kae ti on naem Luki da on njemu dadne svoju Divu, pa e je on sakrit. Tako Luka i uradi, a ovaj ti je popadne i odvede u Vran. uvala ti Diva gori ovce kumove i mislilo jadno dite da je pobigla begu. Ali zli dua ima svagdi, pa tako, i u planini. Vidili ti Divu drugi seljaci, Turci kau i zna kako je i svak bi volio sebi neg drugome, pa poletili begu ne e li dobit togod od njega. Jesu li dobili, ne znam! Ali tako ti je beg znao di je sada Diva, i put pod noge pa u Vran, na Kedaru. Nao je kako uva ovce. Jadna Diva kad ga ugleda bi, ali beg bri. Stigne je ufatit, a jadno dite se brani, ali daba. Beg oe pa oe. Mlati Diva i rukama i nogama da se ubrani. Kad joj vie nita nije mogo, beg izvadi no i s njim u Divu. Ona jadno dite, ali sriom ista i neiskvarena. Kad je vidio ta je uradio, beg put pod noge. Bi! Kad je stigo kum Arslanaga, ve je bilo kasno. Diva umrla. Prosvitli ga Bog da zna kako je zlo zlo, pa ko god ga napravio, Turin ili Vlah. I krene ti kum za begom i ufati ga, fala Bogu. Probode kum njega ba ko on jadno dite. I et to ti je pria o naoj Divi, diki cile Rame. I da je bogdo svaka cura taka. E! Pokopali Divu di je i umrla, na Kedari. Eee, kau, nikad vee alosti nisi vidio u Rami. A ta e! Fala Bogu, pametno eljade, pa rae u smrt nego Turinu. Od tad ti mlade cure iu gori na zavit, da i Bog pomogne

381

da budu ko ona. E, dao Bog, dao Bog! Kod nas se pria da je bila od ovi nai Grbavaca iz limca, ali tko e ti znati.207 (limac, Rama) IVIN GROB Ivin grob je u osami iznad sela Ratkovina, uz sami okrajak ume Plazenice, neto sjeveroistono ispod Malih vrata. Tu je, po predaji, pastirica Iva pala rtvom u obrani svojega djevianstva od divljega nasrtaja. Dakle, kupreka je Marija Goretti 150 godina prije te svetice radije izgubila ivot nego djevianstvo. Dr. Matasovi biljei pritubu (arzeol) krana god. 1762. na vezira protiv klikog muselima, koji goni kupreku raju radi neke Ivke, to je poginula, jer mu je pobjegao fratar na kojega je mislio svaliti krivicu kako bi ga oglobio.208 Iva je, dakle, povijesna osoba. injenica da joj se vie od 200 godina uva uspomena i hodoasti na grob, jasnim je dokazom kako je poginula muenikom smru. Ova se djevojka prezivala Romi, a ljudi toga prezimena i danas ima u Strabenici, gdje su doselili iz Duvna (Tomislavgrada). GROB KATE LOZI Fra Grgo Lozi u svojemu Adnotationes variae A. 1866. spominje i jezero vie Osmanlija, pod planinom Grguljaom, kod koga su pae kupreke isikli ivu na komade Katu er pok. Ante Lozia, moga roaka, to nije hotila poturiti se divojka glavna god. 1816. i bacili sve komade tila u jezero, proklete krvopije, jer u vrime baaluka glavne cure turili bi na silu.209 Otada se to jezero zove Katino jezero.

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 144-145. 208 Miroslav Daja Krunoslav Draganovi, S kupreke visoravni, II. izdanje RKT upni ured Otinovci-Kupres 1994., str. 217. 209 Isto, str. 237.

207

382

KAMENI SVATOVI U BAREVU Za vrijeme Turaka, iz susjednog sela u selo Barevu, vraali su se svatovi. Turci su traili svoj danak za bega na pravo prve brane noi po njihovom zakonu. Vidjevi ta se sprema, glavni svat je izvukao sablju i osjeko begu glavu. Dolo je do sukoba svatova i begovih podanika u kojem se stradali mlada i mladoenja i kumovi. I dan danas postoje kameni grobovi koji svjedoe o tome. Svakim diranjem tih grobova nastala bi neka prirodna katastrofa na podruju Bareva. U veini sluajeva vea klizanja tla. Kau da u selu Diviani postoji isto tako mjesto gdje su nekad stradali pa se sad tu nalaze kamenja koja su sveta.210 DJEVOJKA UBILA AGU Za vrijeme turske vlasti svaka mlada djevojka je morala le s agom prije nego s mladoenjom. Jedna se mlada nije dala, ve je zovnula agu da iu u Mostar. Aga je pristo. Mlada ga je ubila na Lukom mostu i vratila se pjeke u Dobrie. Nakon toga poeli su se Hrvati ponovno naseljavati u Mostar i njegovu okolicu, jer ni jedna mlada nije vie morala le s agom.211 (Mostar) DOBRETII Dobreja je imao keri Ljiljanku i Katku. Ljiljanku jednom uhvate Turci i caru na dar dadu. Car je upita za roditelje, a ona mu pravo kaza; i on hotijui je razveseliti, nakiti sitan ferman, opremi hitra Tatarina, koji po naputku Ljiljankinu brzo nae starca oru (Dobreju) i izrui mu milost carsku, ako se poturi, daje mu vezirluk; ako li ne, koliko moe na konju za dan obai. Dobreja, kao pravi katolik, odabra drugo, i posvoji ovo mjesto, koje se od njega tako i prozva.212
Katici Lozi Radielovi 2007. g. kazala je Marija Crnoja (roena 1938. godine, selo Barevo kod Jajca) Rkp. FF Mostar 2007, D. 211 Zapisao sam u Mostaru 2000. godine. Vl. rkp. 2000. 212 Ivan Franjo Juki, Listovi o Bosni, Bosanski prijatelj, sv. IV., Sarajevo 1870, str. 5964. Franjevaki provincijal i bosanski biskup fra Marko Dobreti podigao je 1773. godine spomenik na grobu Stjepana Dobrete. Na spomeniku pie da je Dobreta umro 1472. godine doivjevi 98 ljeta. Sjeanje na Dobretu ivi i nakon pola tisuljea u predaji i imenu sela. Selo Dobretii batini ime od srednjovjekovne bosanske vlastelinske
210

383

EMINOVO SELO Eminovo selo se po starini zvalo Ilijino dobro. Kad je neki paa io i prigledo sela i gradove sultanove, te postavljo i dilio na agaluke, on je sa sobom vodio tri izmeara, pa sve oni izmeari ili, a gledali kako paa dili onom ono, onom ono, a njima ama ba nita. Ele, kad su stigli u Duvno ree Ilija: Amo, dragi paa, eto ti sve dili onom ono, onom ono, a nama nita. Daj i nama togod, da te i mi moremo spomenuti! Paa mu dade sve selo i polje pod selom, ono sve to see do duvanjski podvorica i jauerica. Ilija radio i upravljao svojom zemljom, a i ozeniko ne triba ti pitat. Jednom se skumi s nekim Eminom Korian, s kojim se dobro pazio. Borme, u to vrime poele izlazit neke nove tapije na zemlju, ele ti onaj Emin poe u Carigrad da izvadi na svoju zemlju tapije. Ilija zauje da mu se kum sprema po tapije, te to i on ponese kumu stare tapije i dadne da mu promine i donese nove. Emin uzme, i kad se vratio porui kumu da zakolje nikoliko janjaci i pripravi ruak, da e oni doi i dati mu tapije. Ilija zgotovi i sve naredi kako mu je kum poruio. Oko podne, kad su izili iz damije, krene Emin kumu i povede kadiju i nikoliko ljudi, te poto jili, Emin priaplje neto kadiji, kadija na Iliju: kada se je on dobavio turske zemlje i kako smi orat tursko i osudi ga na viala, a zemlju dade Eminu. Iliju obise, a Emin priuzme zemlju i od 213 onda se nazvalo Eminovo, te i danas, a makar da su se ljudi iskupili. (Tomislavgrad)

obitelji Dobretia. Jo iva predaja, dobro pomognuta stvarnim povijesnim osnovama, pripovijeda kako je padom Bosne u Osmanlijske ruke 1463. godine zarobljeno i u Carigrad odvedeno oko 30.000 bosanske mladei. Meu njima je bila i Ljiljana, lijepa kerka Stjepana Dobrete. U sultanovu haremu zamolila je sultana za pomo. Sultan, umekan umiljavanjima svoje robinje, nareuje da se izda ferman (dozvola) kojom se Stjepanu Dobreti daruje vlastelinstvo prije nazivano Zapadne Vrhovine. Tu je, proivjevi dug i mukotrpan ivot s vie obiteljskih tragedija (gubitak dviju keri, naprimjer), Stjepan Dobreta i umro. Ukopan je u selu Zapee, pokraj stijene na kojoj je u vrijeme prognanstva nalazio utoite. Poslije smrti starine Dobrete razdijelie njegovi sinovi golemo imanje. Juri pripadoe Dobretii, Pavi Pavlovii, Boji Bojtaii a Vlatku Vlatkovii, koji se 1852. godine prozvae Zuboviima. Poslije Drugoga svjetskog rata neki neodgovorni dravni inovnik prozvao je to mjesto Dobratii. (Karaula, M., 1991.) 213 Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 131.

384

ZLOSELA Godinama poznato ime Novoselo izgubilo je svoju tradiciju kad je za vrijeme Turaka, jedna djevojka odbila spavati sa turskim begom. Ona je uspila pobii i trala je priko polja i brda koje su nazvali Poganac pa sve do jednog sela, koje su zbog njenog bijega, nazvali Kukavice. Ali beg ju je uhvatio i vratio nazad. alosna djevojka je tu naila na nekog dobrodunog bega koji se dogovorio s njom. Otiao je i legao u ambar umjesto nje. Kad je doao beg da spava sa mladom, naiao je na mukarca koji ga je zboo noem. Zbog ovoga dogaaja, ali i zbog toga to nita tursko nije moglo opstati u Novoselu, oni su mu dali ime Zlosela. Jer je ugibala turska stoka, uroda nisu imali, a i zato to je beg 214 ubio drugog bega zbog katolkinje. I danas se Zlosela tako zovu. (Kupres) LETARIA GREBLJE U tom greblju je ukopan Marko Letari s Litice i njegova mater. Marko je bijo kran momak, pravi ajduk. Turci ga uvatili i odveli u Travnik. Undan toji vezir poruijo njegovoj materi da donese pune bisage dukata i dat e joj sina. Nesritna ena poela prosit po selima od ljudi i od rodbine. Kad je skupila sve, poe u Travnik. Dola prid vezira, sva skapala od gladi, i rukom pokazuje na bisage. Vezir ree: Ii doli i vodi ga kui. Dok je silazila doli, nije ni znala ta je eka. Toji sluga vezirov otvori joj vrata, a ona gleda di je. Ugleda di se neto u oku skupilo pokriveno nekakvom rutom. Poleti tamo i ugleda mrtva sina, odrizali mu glavu. Skamenila se ona jadna, ali zamalo doe sebi. Uze svoje dite i stavi ga na konja alata. Krenula ona pokopat ga na svojoj zemlji. Kad je dola u Bukovicu, stala, osvojijo je konak. Spusti sina na zemlju i zagleda se u nj. Alat zarza, a njoj srce pue. I konj vidi da nema gospodara. Ljudi se skupili i pokopali ji. Neki ovik iz sela napravi kri i stavi ga na greb. Niko se vie nikad tu nije ukopo. Ima i sad pisma: Zakukala majka Letaria Marka, / zakukala kono sina kukavica, / u srid sela Bukovica.215 (Tomislavgrad)
214 215

Isto, str. 132. Isto, str. 137.

385

VRELO BUNE Vrelo Bune po mnogima spada meu deset najjaih u Europi. Pripovijeda se da to nije prvobitno vrelo Bune, nego da ta rijeka izvire u Gatakom polju te ponire i onda izvire u Blagaju. Na tome je vrelu otac ekajui ovnove doekao obezglavljeno sinovo tijelo. Jedan pastir uvajui ovce nekog age, baci jednom svoju batinu u Zalomsku rijeku, a batina izbije u Blagaj; ovdje je uhvati pastirev otac koji je na Buni mlinar bio. Tu zgodu obojica korisno upotrebie. Sin je, naime, svaki dan zaklao po jednu ovcu i bacio je u Zalomsku rijeku, a otac je doekivao, dok napokon agi ne udari u oi da mu stado sve manje biva. Pastir se izgovarao na vukove. No, jedan put mu osvanu crni petak! Aga potplatio nekoga da pazi na pastira, i zbilja ovaj bude zateen gdje je ba bacio ovcu u rijeku. Aga mu dade odrubiti glavu, a tijelo baci u rijeku. Otac pak njegov imao je to i vidjeti, kad je mjesto ovce ulovio mrtvoga sina.216 Ta je predaja nadahnula Dinka imunovia da napie pripovijest Kukavicu. Motivi i strukturalni elementi Kukavice u cijelosti odgovaraju navedenoj predaji. imunovi je moe biti predaju proitao u kolskom vjesniku 1901., a osamnaest godina kasnije (1919.) napisao Kukavicu. A moe biti da je imunovi boravio u Blagaju na vrelu Bune i sam uo predaju. Na ovo drugo upuuje imunoviev opis vrela: Orlovi krstai vijali se povrh jezera i nestajali prema Gradini, a golubovi peinari, vrane i druge ptice leprali i krili se u pukotine hridi, s dana na dan sveer jednako.() K tome mlazu podzemne vode usjeen je kameni puteljak, i moj babo, svako pet-est dana, o zalazu Sunca, iae puteljkom na ono vrelo.217 Isti su prizori i danas iznad vrela Bune. Orlovi se pojave i nestanu prema Stjepan-gradu, u kojem je stolovao vladar Hercegovine, herceg Stipan Vuki Kosaa. imunovi taj grad naziva Gradinom. Takoer i danas golubovi i vrane ulaze u klisuru iz koje izvire Buna i dugo se ne vraaju. Vjerodostojno spominjanje puteljka koji vodi do vrela navodi na
216

Stjepan trodl-Srijemac, aki izlet u Bosnu, Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana, kolski vjesnik, VIII., Sarajevo 1901, str. 457. 217 Dinko imunovi, Kukavica, PSHK, Zagreb 1965, str. 197.-199.

386

zakljuak da je ondje imunovi uistinu boravio. Taj puteljak i sada postoji, kao i katolika i pravoslavna crkva, a imunovi ih tono locira. imunovievi su likovi srasli s prirodom. Oni slie na svoj kraj i imaju imena iz prirode, primjerice, Muljika, Srna. Vrijeme najavljuje zlu kob koja e zadesiti njegove junake: () Najprije zagrmi, a onda zarominja kia. Grmi i lijeva, lijeva i grmi; sve se vie smrkava, a mi to jae piljimo u ono podzemno vrelo, ali nita vidjeti. Golubovi peinari i vrane smueno lijetali povrh nas htijui se zakloniti u rupe one raspucane hridi, ali se plaili i opet orlovi krstai, a ne usmo huke velikih im krila jer pod nama jo jae umila i kljuala voda. U to prestade kia i vjetar, ali se snoalo te vrelo postane crno, a i sve drugo potamni ().218 Priroda je tako najavila veliko zlo. Otac je uhvatio bezglavo Spasojevo tijelo, odnio ga u kuu, pokrio suknom i otiao osvetiti sina. Nije se vratio. Beg ga je ubio. Kukavica svoju priu zavrava: Amin, sinko, i poi u miru Bojem, ali se ne daj svakoj ri!219 KAKO SU MIKULII POSTALI BREII To je bilo jo u vrijeme najezde Turaka, kada su oni harali selima. A nai su pradjedovi bili rodom iz Imotskog i zvali smo se Mikulii. I tako ti dou Turci u nae selo. Bilo je to u prvom misecu a doli oni u jedan sat u pol noi na Tomina vrata pa trae da im ene odma skuvaju zeljak, pitu od zelja ili e ih sve poubijati. A ko e dat zelje u prvom misecu? Ali, Toma je imo jednu puku na kres(ta se napuni kresivom pa kad pukne sve odjekne) a ta se puka zvala Brea. I Toma ti za puku, pa izae prid kuu i opali a Turci bi Bog te vidio! Svi pobigoe. Poslije toga svima bilo drago to su porazili Turke i odlue da se sad prozovu Breiima za ast puki koja ih je spasila.220 (Megdan kod Livna) Breii i danas ive na selu pod Tunicom u okolici Livna. Selo se zove Megdan (to znai dvoboj), to ne iskljuuje mogunost da je selo
218 219

Isto, str. 203. Isto, str. 206. 220 Ivana Brei zapisala je u Megdanu kod Livna 2006. godine. Vl. rkp. 2006, sv. R.

387

dobilo ime upravo zbog borbe, tj. dvoboja na brdu na kome su se nekada davno sukobile dvije strane. PERAGIN KRI Peraga je ivio ispod Zavelima, ispod biveg grada Roga, i danas tu postoje njive zvane Perague. Peraga je bio dosta bogat domain pa je doeka Turke iji je pravac kretanja bio iz Ljubukoga prema Livnu. Poslije dobra ruka Peragu je pita jedan od Turaka koliko je za ovaj doek mora pozajmiti od susjeda rane i ostaloga to je tribalo za doek gostiju. Peraga je kaza da bi on bez muke i bez iije pomoi moga primiti i daleko vie gosta i da svi budu zadovoljni. Turci su poslije ruka nagradili Peragu tako da su mu opljakali imanje i ubili sina jedinca. Kad je Peraga vidio mrtvog jedinca, od alosti se ukoio i umro s rukam na bokovima. U groblju sv. Ivana postoji kameni kri, Peragin kri, jedinstven u itavom kraju. On je dokaz kako Turci nisu mogli podniti bogata kmeta pa su ga kanjavali najokrutnijom smru.221

HADI-BEGOVI ZULUMI Razna su muenja Osmanlije vrili nad kranskim svijetom. U jugo-istonoj Hercegovini i danas se pripovijeda o Hadi-begu Rizvanbegoviu koji je bio brat neprikosnovenoga vladara Hercegovine polovicom 19. stoljea. Zbog velikih opaina koje je inio Hadi-beg, njegov brat Ali-paa naredio je da ga u Stocu ubiju. Ali-pau je 1851. godine ubio Omer-paa Latas koji je pak podrijetlom bio Srbin pravoslavac, Mihajlo, iz Karlovca u Hrvatskoj.222
Danijela Ani zapisala je 2003. godine u Rokom Polju prema kazivanju Ambrozea Kelave iz Vojkovia, roenog 1946. godine. Kri potpoen rukama postoji i u Bukovici na lokalitetu Letaria groblje. Rkp. FF Mostar 2003, D.
221

388

Po predaji, Rizvanbegovii su podrijetlom Hrvati katolici Nikolii iz Trebinja. Stocem su upravljali od konca 18. stoljea. Moj ed meni prio, a njemu njegova majka priala. Ja sam to sve svatio kako je to moglo biti. Voda je svezala do Trebimlje, a ovamo je aba, odakle poima, i svezala do Metkovia. Tu je bio klanac. I on, Hadi-beg, kad su ga malo po nekakvoj kazni progonili u Istambulu. I kae: Poto si kriv kae goniemo te noe, e te tvoji kazne. A on je bio vamo, jer imo je brata u Stocu, a ovi bio u dolini u Poitelju. Kae: Svukud me gonite, samo na Hutovo nemojte. I oni njemu kau: Ba oe, pasji sine, na Hutovo. A on, koliko je bio prefrigan. To je on stio. Gori se nije moglo. Vamo se nije moglo. Iz Neuma i iz Dubrovnika ilo se konjma u Poitelj. (Sva ova brda i sva ova imanja, kako su kazivali begluci, sve je to kupljeno od njega). I kae, moj dragi, do tog i oko toga dana ima da ogradi sva ta brda! Pa naredi, ne smi ranit nego troje goveda, pa se kua nije smjela nego toliko dizat. A onda, kad bi bilo to zabiljeit, kome je htio, on je imao svu tu vojsku i tije, pa, kad naie u Gradac. Bila je i tad upa. I io je narod na misu. Kad naie neki, on bi reko: Odi vamo, e si poo, pasji sine? pa kad ga dobro izbode draa iz sijena koje je morao uplastiti, on kae: e si poo? Poo sam, bee, k misi. Poteci, pasji sine, zakasnie. A puni tabani draa. Otale do u Gradac, dobri dvanaest kilomentara. (Dok doe misa je zavrena.) Poteci, pasji sine kae beg. Onda bili tu veliki dubovi. Kad ko naie, on naredi da prikui stablo. A ovaj na moradne uhvatit za vrh. On pusti stablo i ovaj na klepne. Onde su vatali ribu, doli, zove se Hadi-begov jaz.
Vidi: Marko Dragi, Od Kozigrada do Zvonigrada, Mala nakladna kua Sv. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL), Baka Voda-Mostar-Zagreb 2001, str. 97-105.
222

389

I tako je radio te zulume. I nestalo i njega i zuluma.223 (Donje Selo u Hutovu) KULA NA SLUNJU U tursko doba, u Slunju je bio aga erki. Naredi da treba poruiti crkvu u itlukom polju u blizini grada itluka. Isto tako naredi da kmetovi nose jedan po jedan kamen od sruene crkve do Slunja da bi se na njemu napravila kula. I tako se napravi velika etverospratna kula, i kad je pokrie, prije nego u nju uselie, smrai se nebo, nasta nevieno nevrijeme, grom udari u krov i spali ga. Aga ponovo dade pokriti kulu i ona do dana dananjeg stoji tu, a da nikad niko nije stanovao u njoj. Aga je imao devet ena i one su raale djecu, ali nikada nisu uspjeli da odgoje ni jedno dijete. Tek na kraju ivota rodio mu se jedan sin kojega je uspio odgojiti. Kada je aga erki bio na samrti, nije mogao da umre, grizla ga je savjest to je poruio crkvu. Poslao je slugu po biskupa da bi ga ispovjedio. Biskup je poslao svoga zamjenika i aga je traio da ga ispovjedi. Sveenik mu je rekao da se ne moe ispovidit bez krtenja i aga prista. Zamolio je toga zamjenika da mu bude kum, a drugi sveenik doe i krsti ga. U znak zahvalnosti aga erki, koji je imao u svom posjedu polovicu Mostara, pola svoga imetka darovao je crkvi. Na tom darovanom prostoru napravljena je biskupska kua, koja se i sada nalazi kod groblja Masline na ulazu u Mostar. Ovih dana neki potomci age erkia trae povratak toga posjeda, koji je nekada pripadao toj lozi, a sigurno ne znaju na koji je nain to zemljite pripalo Katolikoj crkvi.224 (Sluanj kod itluka)

223

urevi (str. 22.) opisuje to muenje: Tako je on znao narediti da se skui mlad hrast jakim konopcem sve do zemlje, pa bi dao privezati ovjeka za vrh hrasta uzicom oko vrata. Kad bi to bilo gotovo, sluge bi Hadi-begove odsjekle konopac naglo, te bi se hrast svom silom povratio u svoje prvanje stanje, povukao nesretnika u zrak tako jako, da bi glava odletjela na jednu, a truplo na drugu stranu. Tako bi ovjek iz zraka naglo pao na kamenje i tu se sav zdrobio, a dok bi bio u zraku, padala bi kia od muenike krvi! Predaju Hadi-begovi zulumi zapisao sam 1997. godine po kazivanju Marka Rajia, roenog 1929. u Donjem Selu, zaselak Rajii u Hutovu. Vl. zb. 1997. 224 Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 119.

390

PRELASCI NA KRANSTVO Dok se na sve naine nastojalo islamizirati katolike, dotle je kanjavana i najmanja sumnja ili kleveta da je netko nekoga pokrstio. FRA LOVRO ITOVI Vjerski pisac i epik, fra Lovro itovi (Ljubuki, 1682. ibenik, 1729.), podrijetlom je musliman; roeno mu je ime Hasan. Otac mu je za vrijeme Bekoga rata 1690. godine skupljao novac za svoj otkup iz zarobljenitva, pa je mali Hasan kao talac dospio u kuu vrgorskoga harambae imuna Talajia Delije koji mu je zarobio oca. Tako je mali itovi upoznao i zavolio kranstvo. Kada se vratio u roditeljski dom, pobjegao je, pokrstio se u sedamnaestoj godini i dobio ime Stjepan. kolovao se u Zaostrogu, a u Naicama stupio u novicijat i dobio ime fra Lovro. Najvjerojatnije je bogosloviju svrio u Italiji. Predavao je filozofiju u Makarskoj, ibeniku, Splitu te ponovno u Makarskoj. Godine 1727. imenovan je starjeinom franjevakog hospicija u Splitu. Napisao je djela: Grammatica latino-illyrica, Venecija 1713, Pisma od pakla, navlastito od paklenoga ognja, tamnosti i vinosti, Venecija 1727, List nauka krstjanskoga, Venecija 1752. DOMAI MUSLIMANI I KRANI Postoji vie predaja i povijesnih izvora o domaim muslimanima koji su titili krane. O tome svjedoi pismo fojnikog i visokog kadije prema kojemu su franjevci svaiji dobroinitelji. Mijo Batini pie kako je ta izjava lijepa i slui na ast inovjercima koji su se svladavali u svojoj vjerskoj zaneenosti i davali oduka svojim ovjekoljubivim osjeajima prema nama, kada bi nas od drugog snala koja nemila potvora i prijetila nam ozbiljna pogibelj.225 Postoji vie povijesnih izvora i predaja o ovjenosti begova Kopia. Iznimka je meu njima bio Tahirbeg koji je krvniki ubio Divu

225

Mijo Batini, Fojniki samostan, Zagreb 1913, str. 51.

391

Grabovevu. Tu je ramsku ljepoticu i muenicu osvetio njezin kum Arslanaga Zuki iz Varvare, ubivi Tahirbega.226 Veliko priznanje begovima Kopiima odaje don Federico Maroli, tajnik Nikole Biancovicha, biskupa makarskog (1698. 1730.) koji je 1710. godine s velikom opasnou vizitirao Duvno i oblinje krajeve. Tadanji biskup bosanski Juraj Patai, kao zagrebaki kanonik nije mogao stupiti na bosansko tlo, pa je taj apostolski put obavio ezdesetpetogodinji Nikola Biankovi, kojega narod tuje kao blaenoga. Kada je biskup Biankovi stigao u Kongoru kod Duvna, doekalo ga je oko pet stotina ljudi s konjima i isto toliko pjeice, kako bi prisustvovali svetoj misi i krizmi. S katolicima je dolo dosta Turaka i Turkinja, koje su donijele svoju djecu biskupu, da ih blagoslovi.227 Kopii su pruili zatitu biskupu kako bi bez smetnji obavio svoju misiju. O tome govori spomenuti Maroli koji u svome talijanski pisanom Diario II. izraava pohvalu etvorici brae Kopia. Maroli, takoer, istie kako su Kopii najovjeniji i najmilosrdniji i da su oitovali svoje ovjetvo i ljubav te prijaznost i ljubaznost prema kranskome svijetu, kao pobonost i odanost sveenicima i redovnicima koje prizivaju u svim svojim potrebama. Jedan od te brae, zvan Ibrahim-beg, izrazio se tono ovim rijeima velei: da mnogi i vei od otomanskih mjesta bio bi razoren i pao u propast, kad ih molitve i rtve sveenika Isukrstovih ne bi podravale blaei srdbu Boju.228 Nikola Lavanin zabiljeio je uz 1690.godinu: () kuga proe i ja odoh u Fojnicu ali posla po mene Arslan-beg Kopi. A kad dojdoh, ree: Imam jednu oporuku na dui. Imao sam momka krstjanina i umrije od kuge. I reko mi je za ivota da od njegova najma ukopam ga u grebju krstjanskomu i da mu usadim kri od kamena i ogradim greb. I to sam sve uinio. Al je jo reko da mu inim re misu i dade mi naknadu za mise, govorei: Neka zna, fra Stipane, neka njegovo pri meni nita ne ostaje.

Vidi: Marko Dragi, Deset kamenih maeva, Mala nakladna kua Sveti Jure, Baka Voda 1999, str. 183. 188. 227 Ante imik, Begovi Kopii, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, JAZU, knjiga XXIX, sv. 1., Zagreb, 1933, str. 50. 228 Isto, str. 50.

226

392

I to zabiliih, za pogrdu onih krstjana koji su nepomljivi izvriti oporuke njihovih mrtvih.229 Sarajevski je mula 1. veljae 1781. godine poslao inovnika da s fojnikim kadijom i s drugim Turcima izvide oni kri prid crkvenim vratim od kog prie prid vezira bi parnica. Veer prije fratri se posavjetuju meusobno kao i s istim susidnim potenim Turcim te se dogovore da po noi izvade kri kako bi se spasili od vee napasti i muenja. Kada su kadija i mnotvo Turaka vidjeli da nema kria, povukli su se u meemu (sudnicu) i sa sobom poveli gvardijana traei od njega 350 groa. Gvardijan ne htjede to platiti, odgovarajui da nije kriv, te ga zatvorie s fra Jozom Tomiem u sarajevski zatvor. Ipak su morali nakon patnji platiti 400 groa, a gvardijanu je zabranjeno da se u pogrebu nosi kota i kri ispred pokojnika, te da pogreb ne ide preko arije nego stranputicom pored rijeke.230 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEOM 1683. G., OSLOBAANJE HRVATSKE Pod Beom je 12. rujna 1683. g. poraeno 250 000 osmanlijskih vojnika. U toj bitci iznimne zasluge pripadaju poljskome zapovjedniku Janu Sobjeskom (te godine pod Beom gine hrvatski sveenik, otac ruskoga panslavizma, protureformator Juraj Kriani). Poraz Osmanlija pod Beom bio je povod kranskim zemljama da se dignu na ustanak. U tom ratovanju osloboeni su Lika, Slavonija do Une i Save te zapadni dio Srijema. Eugen Savojski je prodro do Sarajeva a u povlaenju je poveo Hrvate u Hrvatsku. Godine 1687. trideset pet ramskih franjevaca bjeei od osmanske odmazde, s katolikim puanstvom iz Rame, Kupresa, Glamoa, Duvna, Rakitna i Doljana, bjee u Cetinsku krajinu. U Sinju su sagradili franjevaki samostan. Ramljaci su sa sobom ponijeli Gospinu sliku, danas udotvornu Gospu Sinjsku. U Srijemskim je Karlovcima 26. sijenja 1699. g. sklopljen Karlovaki mir. Tada je Dubrovaka republika osigurala Turcima izlaz na Jadran u Kleku i Sutorini. Imotski je kraj osloboen 1717. g.
229 230

Nikola Lavanin, nav. dj., str. 165. 166. Jako Balti, nav. dj., str. 59.

393

Uasna je odmazda nad kranima nastupila nakon osmanskoga poraza pod Beom 1683. g. Tada Hrvati masovno bjee iz Bosne i Hercegovine tako da ih 1723. u toj zemlji ostaje samo 23 000. Bosna i Hercegovina je pod osmanskom vlau sve do 1878. g. kada tu zemlju anektira Austro-Ugarska. Najmanji je broj Hrvata u Bosni i Hercegovini zabiljeen 1723. g. kada ih je bilo samo 25 000.231 Rijetke su zemlje gdje su se toliko ponavljali zloini u kojima su stradali njezini narodi Hrvati, Bonjaci, Srbi i drugi.Tako je 1991. g. Hrvata u toj zemlji bilo 750 000, dakle, isto kao i 1463. g. U ratu 1992.-1995. g. izbjeglo je i protjerano 400 000 Hrvata kao i 1463. g. Danas prema crkvenim podatcima u Bosni i Hercegovini ivi oko 450 000 Hrvata. Osloboenje Poljica Don Juraj Pezelj poginuo je 1686. godine dok je predvodio vojsku u borbi protiv Turaka. Na samrti je hrabrio svoje suborce da nastave borbu: U tvravi Nuak u blizini sela Gardun iznad korita rijeke Cetine bili su janjiari, meutim popustila je disciplina i oni su poeli pit i vie puta su se zaljetavali u Gornja Poljica, a tamo je don Jure Pezelj oformio ratnike da se suprotstave Turcima. Don Jure je ima najbreg konja i bio je na elu te potjere za Turcima. Ali neki Turin je nasumce ispalio iz puke i pogodio don Pezelja u stomak. On je pao na pod i znao je da e umrit, ali kad su mu doli suborci on im je reka da mu se odriio opanak i da oni krenu dalje za Turcima, jer mu je sloboda bila vanija od vlastite smrti. Oni su nastavili za Turcima do Bianske gore i vratili su se nazad i nali don Pezelja mrtvog. Na mjestu njegove smrti danas se nalazi kri Pezeljev kri.232 (Srijani) Njemu u ast, zbog tog hrabrog ina, Poljiani su u spomen na 300 godina od tog dogaaja podigli spomenik navrh puta (u poetku je put bio napravljen samo djelomice i tu je stado prolazilo, a kasnije je
Franjo anjek, Kranstvo na hrvatskom prostoru, Kranska sadanjost, Zagreb 1996, str. 317. 232 Sanji Marki, studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, 2004. g. u Srijanima kazao don Mirko Skeji, ro. 17.01.1947. u Srijanima. Rkp. FF Split, 2004, sv. 5.
231

394

omoguen prolaz i vozilima) u Docu Donjem. Na spomeniku, urezano u kamen pie: (1686. godina) Sloga opa Poljika ovom pobjedom u Docu Tuinca Turina zauvijek protjera iz Poljica (1986. godina) u spomen don Jurju Pezelju knezu Ivanu Tomiu i ostalim muenicima .233 Osloboenje Poege Grgurevo (12. oujka) posebno se slavi na podruju poekoga vinogorja, gdje ga vinogradari slave gromoglasno uz pucnjavu iz topova (muara). Toga dana vinogradari sa svojim prijateljima odlaze u vinograde i ondje pripremaju tradicionalna jela, kuajui mlado vino i gotovo neprestano pucaju iz topova iz vinogradskih predjela Vranduka, preko Kamena sve do Sokolovca. Ta pucnjava simbolizira pobjedu nad Turcima 12. oujka 1688. godine kada su hrabri Poeani predvoeni legendarnim fra Lukom Ibraimoviem234 oslobodili svoj kraj, porazivi tri tisue osmanskih ratnika na brdu Sokolovac. Poeanin Miroslav Ivkovi poklonio je poekim vinogradarima vei top (muar) koji je inae bivem vlasniku sluio za obranu od Turaka. Vinogradari su taj top okrstili imenom Grga, a topovski kum bio je Poeanin dr. Zoltan Bartaky. Meutim, osamdesetih godina dvadesetoga stoljea top se rasprsnuo na tri dijela.235 Uz taj top vezuje se istinita anegdota: Jedan stariji vinogradar iscrpljen od ispijenoga vina pri odlasku kui pao je i polomio nekoliko rebara, a da bi svojoj supruzi objasnio ovaj nezgodan sluaj, svu krivicu pripisao je topu Grgi, rekavi da su mu rebra popucala od zranoga pritiska koji je proizveo top.236 U novije vrijeme taj obiaj poprima i novu dimenziju, te taj dan simbolizira buenje prirode, poetak znaajnijih radova u vinogradima i zavretak zime.
Ivana Stazi zapisala je 2008. godine od svoje bake Marije Stazi, djev. Bili, ro.1940.god. Rkp. FF Split, 2008, str. 60. 234 Svjedoanstvo toga junatva nalazi se u u listini cara Leopolda I. u kojoj car slavi junatvo krana, a fra Luku Ibriimovia naziva Sokolom. O njemu se i danas kazuje epska pjesma. Od 1893. godine Poegu resi krasan spomenik podignut u slavu fra Luke Ibriimovia. 235 Poeki puki kalendar, 1990, I.R.O. Poeki list, str. 99. 236 Ivani imoti 2008. godine u Poegi kazala je Helena Zima (ro. 1943. g. u Kutini). Vl. rkp. 2008. sv. 30, str. 9.
233

395

Osloboenje Vrgorca U raznim sukobima s Turcima, isticao se, posebno u toku Morejskoga rata (1684.-1699.) vrgoraki fratar i serdar, muslimanskoga podrijetla, Rade Mileti, koji je za svog ivota posmicao 99 Turaka. Oslobodio je Vrgorac na Dan svete Kate (25. studenoga) 1690. godine. O njegovu junatvu pjevaju Filip Grabovac (u Cvitu) i Andrija Kai Mioi (u Korabljici i u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga). Usmenom je komunikacijom do naih dana sauvana predaja: Kao mali gradi, odmah uz granicu, Vrgorac je bio esta meta napada Turaka. Premda su stanovnici pokazivali veliku hrabrost u obrani grada, to nije bilo dovoljno zbog puno veeg broja i snage Turaka. Obrana je pola za rukom Radi Miletiu kojem je na pamet pala izvrsna ideja. Ujedinio je sve jarce i koze iz grada i privezao im svijee za rogove. Pustio ih je prema Turcima koji su, vidjevi toliko svijea u noi, mislili da ljudi tre prema njima. Prepali su se i pobjegli. Rade Mileti je postao junak obranivi svoj grad na tako udan nain. Pa kakav je Miletiu Rade, na Riliu konje nagonio, na Matokit glavu naslonio, iz Vrgorca Turke izgonio. Ni dizdar ga smio doekati nije. Od Vrgorca Frani Ulderika, bijae vitez od vojnika dika, koja majka dalmatinska dade, borei se ovdje slavno pade. 237 (Vrgorac) Fra Rade Mileti je jedina osoba koja je pokopana u vrgorakoj crkvi. I danas se pripovijeda o oslobaanju Vrgorca u kojem posebne zaluge imaju zaostroki fratri, Pava Kai, Gabro Stanii, Mate Bebi, don Nikola, Ivo Marinovi. Sveta Kata je zatitnica Vrgorca.

Dijani Mieti kazala je Jolanda Mieti (ro. 12. listopada 1953. g. u Vrgorcu, profesorica u splitskoj Zubotehnikoj koli). Rkp. FF Split, 2004, sv. 31.

237

396

Osloboenje Sinja Poraz pod Beom 1683. godine naveo je Osmanlije na jo veu okrutnost. Nakon povijesne obrane Bea uslijedio je rat izmeu Turaka i Mleana (1684.) u kojem su osloboeni mnogi dalmatinski gradovi. Upadi kotarskih uskoka postaju svakodnevna briga turske vlasti. Sve je to potaklo Turke na nemilosrdne progone domaih krana, a osobito franjevaca u pograninim podrujima (Duvnu, Livnu i Rami). Franjevci iz ramskog samostana u takvim okolnostima odluie se na bijeg. Bijeg fratara i njihova puka zbio se krajem listopada 1687. godine. Fratri, ponijevi sa sobom udotvornu sliku Gospe ramske, pobjegoe preko Duvna u Dalmaciju. Bijeg je pripomogao sinjski kapetan Antonio Zeno, a organizirao ga je fra Pavao Vukovi.238 Gvardijanu ramskoga samo-

O bijegu Ramljaka Ivan Aralica pie u romanima: Put bez sna i Due robova. Usp. Dr. Anto olji, Fra Pavao Vukovi pokreta seobe Ramljaka (U povodu 300. obljetnice s osloncem na romane I. Aralice) u: Selidba Ramljaka, Rama it 1687.1987., Sarajevo, 1988., str. 59. - 66. U duvanjskom selu Mokronogama postoji lokalitet, groblje, Vukovine. Mjetani priaju kako je to mjesto na kojem su braa Vukovii pobili Turke i otili u Sinj. O tome se i danas pripovijeda: Potkraj turske vladavine izmeu Mokronoga i Luga ivilo je estero brae sa svojim enom, dicom i blagom: konjima, kravama i ovcama. Najmlai brat bijae neoenjen. Kad je nao sebi lipu i virnu curu, tide se eniti. U to doba bio je u Turaka obiaj da beg s nekoliko turski momaka doe, kad se kranin eni, i prispava s mladom prvu branu no. Zbog toga je mladi Ivan Vukovi odgao svatove i zajedno s braom domiljo kako e toji turski obiaj izbi, a navrime se oeniti. Odluili su toga dana kad se pou vraat iz crkve, koja se nalazi u Vaeru (Tomislavgrad) da njijove ene s dicom pobignu u kaure. Blago ve prija otrali u kaure i ostavili kod svoji kumova. To pridveerje braa Vukovii vraali se priko polja pivaju i vrie ko da i je pedeset. Mokronoki beg poo s nekoliko Turaka da ostvari to je naumijo i no provede s mladom. Kad je doo u kuu Vukovia, braa ga lipo primila i privatila ko draga svata. Dok s zajedno ili i pili, beg je nekoliko puta pito: Di je mlada, tijo bi je vidit., al najstariji brat odgovorio bi: Brzo e nevista dok pomogne jetrvam ovce i krave pomust. Najstariji brat zapovidi svom mlaem bratu da ode i zovne mladu. Ustade on i ode. Izlaze iz kue, pogleda dobro di je straa turska. Vidi on da je samo jedan tu pa ga zbode noom. Kad se vratijo u kuu zavika: Dolazi nevista! Ustala se braa pa udri po Turcim, pobili Turke zajedno s begom. Osikli im glave i nabili na kolje oko tora i uzjahali na konje i pobigli u kaure. Uitra Turkinje pole vidit to im se ljudi ne vraaju kui, izdaleka vidile glave uokrug poredane te rekoe: Eno nai kolo igraju. Primakoe se blie i vidie glave nabijene na kolac pa rekoe: Sigurno vlasi nisu begu dali mlade pa i nai pobie. Kad dooe jo blie, pripoznae Turkinje glave svoji ljudi pa poele plakat i nabrajat, ulo se u selo pa doletili vidit ta je bilo. Ima ta vidit, Turci i beg nabijen na kolac. E, odma potira za braom Vukovia, ali kasno bie, Vukovii ve u kaurim. Nikad Turci ne stigoe Vukovie, a i danas se taj dio sela na kojem je groblje zovu

238

397

stana, fra Stjepanu Matiu, od alosti se pomutio razum, te se vratio natrag i spalio netom obnovljeni samostan i crkvu da ih Turci ne bi oskvrnjivali. Fra Pavao Vukovi (1658. 1735.), brat serdara Tadije, 1687. godine organizirao je iseljenje Ramljaka239 i Duvnjaka u Cetinsku krajinu. Turci su ga u okraju 1697. godine zarobili u kuli u itluku kod Sinja. Tamnovao je est godina u Bagdadu i Carigradu odakle junaki utee, doe pod Sinj, naini manastir i crkvu pod Sinjem. Poe vojevati protiva neprijatelju i dosta mu zla uini () pomoe uzimati gradove (). Kad Sinj obsidoe Turci (1715. godine), zatvori se u grad, pomoe ga braniti slobodei junake i svaku jim pomo dajui. 240 O vitekoj obrani Sinja Kai pjeva u 103. pjesmi str. 703. 710. udotvorna je Gospa sinjska, koju su franjevci i puk odnijeli iz Rame, prema legendi spasila Sinj 15. kolovoza 1715. godine od silne osmanlijske vojske. O tome se i danas pripovijeda:

Vukovine. (Predaju je zapisala Danijela Ani 2004. godine, prema kazivanju Jele Budimir (djev. Krianac), roene 1948. godine. Rkp. FF Mostar 2003, D.) Mjesto Vukovine nazvano je po plemenitoj obitelji Nemanovii, kojoj je bio roen sin Vuko (Vuk). Njegovi potomci su nazvani Vukovii. Prema Bakuli je 1506. godine bilo vie Vukovia u Duvnu. Kako nisu vie mogli podnositi turski zulum, prebjegli su u mjesta koja su bila pod vlau Mletake Republike, gdje su postali prvi mletaki etovoe, pa su poput pravih vukova junaki tukli Turke u vie od petnaest okraja. Andrija Kai Mioi navodi da su Nakii pod mletako okrilje, zajedno s mnogim kranima, doveli pridostojnu kuu Vukovia, iz koje izaoe vrsni na oruju vitezovi. (str. 522.) O pridostojnoj i gospodskoj kui Vukovia i njezinih vitezova Kai pjeva u 65. pjesmi. 239 O bijegu Ramljaka Ivan Aralica pie u romanima: Put bez sna (1982.) i Due robova (1984.). Usp. Dr. Anto olji, Fra Pavao Vukovi pokreta seoba Ramljaka (U povodu 300. obljetnice, s osloncem na romane Ivana Aralice), u: Selidba Ramljaka, Rama-it 1687.-1987., Sarajevo 1988., str. 59.-66. Ivan Aralica pie da je fra Pavlova majka iz Kreeva, da mu je otac poginuo tri dana prije enidbe te da se majka udala za nekoga siromaha na Oracu u Rami. 240 Andrija Kai Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Matija Antun Reljkovi Satir iliti divji ovik, (priredio Josip Vonina), Sveuilina naklada Liber, Zagreb 1988, str. 538.

398

Kad se saznalo da prema Sinju dolaze Turci, fra Pava Vukovi zovnio Livnjane i Duvnjane da se bore s naman. Jednu vojsku stavili na Han tako kad vide da Turci iu priko Cetine da pucaju makule pa e Sinjani znat ta je i kako je. A bilo i' je svakakvi. Kida je jedan iz Sinja uteka tamo na ooke i u Italiju i pitaj Boga di nije. A onda opet, neki su se ostali borit jer su fra Pava Vukovi i don Ivan Filipovi Gri hrabrili i govorili da e Bog pomo. Ostalo ti od nemilog svita u tvravi sedansto junaka, a Turaka dolazi sto hiljada. Neko kae da i' je bilo vie, neko da i' je bilo manje, ezdeset hiljada, a ko e to znat. A sedan fratara ta je bilo, zatvorili se u crkvicu gori na Gradu i jedan ti izvadi iz nike skrinje Gospinu sliku ta su je donili iz Rame i obisi je na oltar svete Barbare. I molili se oni, moj sinko, a di ne e kod noliko dumana. To je bilo na sedmi jula i poslin toga sedan dana Turci bili oko tvrave. Kad dolo jutro na Gospin een, zora bila, a Turci ti nasrnili na jadnu tvravicu, prvo pjeaci, onda konjanici a za njiman i priuva ta su je imali. Primakli se tako blizu da su svoje barjake zadili blizon zidina. A svaki put kad se primaknu, Sinjani se na nji' obrue svin ta imadu. Najedanput, iz ista mira, stali Turci biat glavon bez obzira, utekoe drito priko Cetine. Ostadoe mrtvi' deset hiljada a ostali utekli. Oko Sinja sve srueno i spaljeno, nova crkva podno Kamika izgorila do temelja. A zato su utekli. Vidili po bedemin oda ena cila u bilu. Navalila na nji' srdobolju. Kad se sve svrilo, asnici tano su branili Sinj skupie osandeset cekina i dadoe Gospi napravit krunu da joj se slika okruni, a virnici Sinjani i Cetinjani dali svoga zlatnog nakita i ta su imali da se okiti Gospina slika. A kad su Sinjani tek donili iz Rame Gospu, oni bi je odnili u tvravu u crkvicu, a ona stalno biala doli ispod Kamika u niku kupinicu. Oni je onda vrate, a ona ti opet u kupinicu. I tako stalno ona

399

biala. A fratri onda nisu imali ta drugo ve sagrade crkvu tuten di je bila ta kupinica. I tako je nastala naa crkva.241 Od tada se, kao spomen na tu pobjedu, svake godine prije Velike Gospe tri Sinjska alka.242 U ast Gospi to je obranila Sinj, podignuta je
Marina Gugi zapisala je 2008. godine u selu Radoiu kod Sinja. Kazao joj je Ivan Gugi (ro.1933. roen u selu Radoi). E str. 5-6. U Sinju se, takoer, pripovijeda: Godina 1715. povijesna je godina za Sinj i Sinjane, za cijelu Cetinsku krajinu, ali i za nau kulturnu batinu.Te ti se godine dogodilo veliko udo. Za vrijeme velike najezde Turaka u cilju irenja njihovog carstva, skupila se aica hrabrih Sinjana da obrani svoj grad i u tome im je pomogla draga Gospa koju svi danas tujemo. Sinj je bio u plamenu, ljudi na izmaku snaga. Turin je nadirao sve ee, kad se odjednom na zidinama grada pojavi lik ene s kudljom u ruci. To ti je bila Gospa, Velika Gospa koja je na Turke poslala kugu i protjerala ih iz Sinja preko Cetine na istok. Mnogo se Turaka uguilo u Cetini, mnogo ih je pomrlo od kuge, a dok su bjeali otet im je konj glavnog sultanskog vojskovoe koji se zvao Edek. S konjem je stigla i cijela njegova oprema: sablja, tit i ukrasi na konju. (Edek ti je naziv za glavnu kariku koja se malazi u alci, koja se igra i u dananje vrijeme.) Martini Lovri 2006. godine u Sinju kazao je Jakov ipalo-Ban (ro. 1952. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 30/06, str. 12-13.
242 241

Obrani ga Marija Divica, kojano je sinjska pomonica. Koliko ji pod grad dolazae, toliko ji mrtvi ostavie. Bi u Sinju Gospina prilika koja ini udesa velika: trikrat se je u gradu znjojila mole sinka, koga je rodila, da pogleda na svoje stvorenje, koje nosi njegovo zlamanje: Zarad, sinko, tvoje gorke muke ne daj puka u nevirne ruke! Tako t' moje velike alosti, nu se smiluj ter grenikom prosti: plana gledat ja ne mogu puka ni sluati njiova jauka. Ali Isus majci odgovara: Njiova je opaina stara. Pusti mene, moja majko mila, da pokaram ja njiova dila!

Njiovi mi dodijae grisi, nek jim sindir oko vrata visi. Trikrat majka moli sinka svoga da ne kara puka cetinskoga. Posluajte veliki udesa to e sada pasti iz nebesa! Na Turina doe srdebolja, teka bolest, velika nevolja. Po trista ji na dan umirae, po toliko iz vojske biae, a uoi Gospojine slavne bie Turci iz Cetine ravne. Osta mrtvih trideset iljada turske vojske oko bila grada: to pogibe, to bolest umori, Gospe sinjska posve ji obori. Zafaljujte, od Sinja junaci, brez pristanka Isusovoj majci, kojano vas od Turak' obrani! I da ste mi zdravi, Cetinjani!

Andrija Kai Mioi, nav. dj. str. 709. 710.

400

crkvica na starom gradu, na utvrdi iznad Sinja opasanoj zidinama po kojima je hodala Gospa s kudljom u ruci. U Crkvi udotvorne Gospe Sinjske podignut je oltar na kojem je Gospina slika. U znak zahvalnosti sinjski puk i puk Cetinske krajine okitio je Gospinu sliku mnotvom zlatnih ukrasa. (Godine 1987. udotvorna Gospina slika, u znak sjeanja na tri stotine godina odlaska iz Rame, donesena je u Ramu za blagdan Male Gospe i ponovno vraena u Sinj.) Dakle, Gospa i Alka zatitni su znaci Sinja i Cetinske krajine. Alkar moe biti samo onaj koji je roen u Sinju. Najpoznatije je alkarsko prezime Vukovi. (Vukovi je zarobio Edeka.) Nakon stalnih osmanlijskih osveta, Bosna i Hercegovina bila je opustoena, a narod masovno prebjegao u Hrvatsku. Tako je 1723. godine u Bosni i Hercegovini ostalo samo 25 000 Hrvata.243 Koliko je poznato, to je najmanji broj Hrvata u toj zemlji od VII. stoljea, kada su je nastanili. O bijegu Ramljaka i njihovih fratara Duvnjaci govore:

Na Privali, povri Prisoja, i sad se vidi kud je Gospa biala iz Rame u Sinj, osto njezin put i trag od kola. Ljudi to i zovu Gospin put. Mnogi Duvnjaci kazuju predaje o bijegu Ramljaka i putu s tragovima Gospinih kola. Gospin put postoji i na Ljubui iznad Mandina sela i Lipe. 244 Roa harambaa Roa-harambaa hajduki je naziv za Ivana Buia. Roen je oko 1745. Premda G. Bujas u Makarskom ljetopisu od godine 1773. do 1794. pie da je Roa roen u Gorici kod Gruda, vjerojatnije je miljenje A. Ujevia koji u Imotskoj krajini (Split, 1953.) pie da je Roa roen u Donjim Vinjanima kod Imotskoga. To potvruje i danas iva predaja u tome kraju.
Franjo anjek, nav. dj. str. 317. Danijela Ani zapisala je u Lipi po kazivanju Vinka Rozia, roenog 1938. godine. Rkp. FF Mostar, 2003., str. 23. D.
244 243

401

Prozvan je Roa jer imao crvenu kosu (tal. rosso = crven). Rano je ostao bez oca Jakova. ivio je na turskoj granici sluajui prie o turskim zulumima, pa se u njemu rano javlja strast da se osveuje Turcima. Harambaa Soivica (pravoslavac) primio je Rou u svoju etu s nepunih petnaest godina. Velik je broj predaja koje kazuju o Roinom hajdukovanju. Petar je Bakula u svome ematizmu zabiljeio predaju koja kazuje kako su babe zatvorile vrelo Turanj zbog Roe-harambae koji je dolazio na to vrelo radi ega su ondje ee boravili Turci htijui uhvatiti toga hajduka. Roa je, kae predaja, po narudbi ubijao as sina, as oca koji su meusobno bili u svai. Meutim, kada se Ali-beg Sukljaevi izmirio sa svojim sinom Ahmedom, kojega je prethodno pobratimio sa Room, potkupili su estoricu Vlaha da ubiju Rou. Roa je upao u zasjedu u kojoj mu poginu brat i jedan pratilac, a onda je on sa svoja dva hajduka pobio napadae i oba Sukljaevia. Roa je hajdukovao od Imotskoga do Sarajeva. Pria se da je Roa bio i gusar odlazei do Amerike i Indije. Beni pie da je Roa imao trideset tri druga i da je meu njima bio musliman Mubair i nije bio lo ovik.245 Predaja kazuje: U poetku je Roa ivio u dobrim odnosima s pravoslavcima, a njegov prvi harambaa bio je pravoslavac Soivica. Meutim, jedne su noi imotski kalueri zazvonili i skupili narod obukavi odedu naopako i u litiji govorei neka prokletstva okrenuvi naopako crne svijee i tako ih pogasie, a za njima i sav puk. Kada je uo za to, Roa je pobjesnio pa je makarski ljetopisac zabiljeio: Niki arkai od straha Roina blagosivae se i uinie se katolici!246 Pisani dokumenti i predaje kazuju o Roinom boravku u kreevskom kraju. Turci su godine 1777. orobili kreevske franjevce za tisuu groa, jer se na Lopati kod fratarskih tala primijetila Roina eta. Te je, naime, godine Roa s 30 drugova na Lopati (lokalitet Kora) doekao 12 trgovaca s robom. Ubili su trojicu, a ostali su pobjegli. Svu su robu hajduci raznijeli.247 Roa je, takoer, boravio u okolici Tarina, jer je preko toga mjesta prolazio vaan srednjovjekovni put. Zato je u tom kraju poznata izreka: Ivan planina hajduka starina. U narodu Sarajevskog polja ostala je uspomena na Rou, pa se nekome tko je nagal kae da je ko Roa.

245 246

Bono Beni, nav. dj., str. 260-261. Miroslav Daja Krunoslav Draganovi, nav. dj., str. 96. 247 Isto, str. 96.

402

Roinu smrt opisao je Ivo Andri u pripovijesti Ispovijed.248 Andri pria kako je Roa, hajdukujui po Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori, orobio francuskog emisara na putu u Carigrad. Progonjen od Turaka, bjei u Bosnu i tragino zavrava kod Kreeva. Hajduki harambaa Ivan Bui Roa, ivijo ti je u Donjin Vinjanin. Nadimak je dobijo po crljenoj kosi. Ima je brata Mijata, a njega ti je ubijo Roin pobratim Amet (Ahmet) Sukljaevi iz Mostara. Ubijo ga je na kukaviki nain, iz zaside, dite. Roa se undan naosumio na pobratima i undan ubije njega i nikoliko njegovi ljudi. Poslen toga pobigne on u ajduke. Mostarci Turci su ti undan odluili osvetit Ameta, pa puklo kud puklo. Undan se umiaju i livanjski Turci i odlue osvetit mostarske, ali ji Roa jopet ubije devet. Urotie ti se tada svi Turci, al on, ko kad je bijo stoput pametniji od njizi sviju skupa zajedno, on ti lipo pobigne, u Taliju i vrati se za par godina. I dalje je ratova s Turcima, ali je napada i pljaka trgovce i putnike, a zavadija je se i s imockim pravoslavcima. Niki su ti o stra prili na nau viru, pa ga zato nazvae ustako-kriarski pretea. Posta je opasan i za mletaku i za tursku vlast, pa su inili svata da ga maknu. Roa je nastavijo po svom, a kad mu je vie dodija taj ajduki ivot, on ti je traijo pomilovanje. Nije ga dobijo, pa ti je unda jopet oa u Taliju i kanje se vratijo u Dalmaciju. Svi su se bojali da e jopet izbit neredi, pa su ga ubili, osikli mu glavu, napunili je pamukon i undan su ti je nosali i njome po turskim gradovima skupljali darove. Zna ti, dite, Roa ti je meni bijo neki did, pradid, ali ono izvanjski. Ne znan tono po kome, al ja san ti se uvik ponosila s time, a je i moj aa. Uvik mi je pria o njemu i govorijo da neka se ponosin s timen. Neki ti njega fale, neki mu laju, al moj je aa, dobar ti je bijo, Bog mu da pokoj, uvik govorijo da je to dobro, da je bitno da je on za ivota ostavijo traga. Pa ta to mu laju, stara je narodna: Dobar konj ima sto mana, a lo samo jednu-ne valja! E, dite moje, nemoj se nikad stidit svoje krvi. I ti se triba ponosit njimen, sa svojin Vinjanin. Nemoj to nikad zaboravit, ti si isto nae gore list! Roini dvori ti se nalaze u Donjin Vinjanin, ispo crkve sv. Roka, blizu Crne Gore. Podruje iznad kue ti se zove Roine livade. Tu ti je i njegovo guvno i njegov bunar i kamen na kojem ti je smijo sidit samo on i niko drugi. E, da mi nije ovi stari kostiju, pa da mogu trat, a trala san dok san cura bila, sad bi ja

248

Vidi: Ivo Andri, Sabrana djela VI. e, Zagreb 1963, 35-54.

403

tebe odvela gori u Roine livade, da ti to vidi. A eto, bar vidi njegovu sliku, tuten ti visi na zidu u ganjku!249 (Crna Gora u Vinjanima Donjim kod Imotskoga) Ivo Andri u svojoj pripovijesti Ispovjed pie o Roi harambai. (Meutim, fabula Andrieve prie ne odgovara stvarnoj smrti Roe harambae. Roa se 1782. godine nakon viegodinjega izbivanja vratio u Dalmaciju i udruio se s trojicom drugova. Ivan Veki, jedan od te trojice drugova, izdao je i ubio Rou 1. travnja 1783.) KAPETAN MAVRO U oujku 1797. godine u uvalicu iovskog kvera je pristala Tetida, laa mletakog kapetana Mavra. Uspinjui se prema samostanu Dridu, Mavro je sa zadovoljstvom promatrao svoju prelijepu, tek nedavno porinutu lau, trogirsku luku, te stoljetne masline, rascvale bademe i zelene breuljke kojima je Trogir bio okruen. Mavro je bio osjetio potrebu za odlaskom do samostana i uivanjem u predivnom pogledu i svjeem zraku nakon vie tjedana ivota u kveru i udisanja katranskog dima. Ve desetak godina je plovio izmeu Trogira i Venecije, bio je ne samo mlad i zdrav, ve i bogat. Bio bi i sretan, da nije njegove neutaive pohote. Dok je tako u mislima raunao koliko zlatnika bi mogao dobiti za konoplju i vino s Tetide (i na koje e venecijanske ljepotice te zlatnike potroiti), prenuo ga je neiji predivni glas. Stojei iza empresa, Mavro primijeti da glas pripada mladoj djevojci u crvenom prsluku. Koraala je putem pjevajui, a da ga nije primijetila. Mavro izae pred nju, a djevojka se skameni poput prestraene ptice. Nakon to joj se pribliio, Mavro uvidi da je djevojka ne samo jako lijepa, nego i vrlo mlada. Na glavi je nosila vr, a za prslukom zadjenutu granicu punu bijelih latica. Ve od prvog trenutka Mavro je bio oaran njome; inila mu se istom i neiskvarenom poput vile. Iako je bio Mleanin, Mavro je zbog svog estog boravka u Dalmaciji teno govorio hrvatski, pa se obrati plahoj djevojci i pokua saznati poneto o njoj. Crvenjevi se, Marija (tako se zvala) mu odgovori
Crna Gora je podruje, zaseok u Donjim Vinjanima, ispod crkve sv. Roka. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Antoneli Rebi, u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebi, ro. Bui 1919. Rkp. FF Split, 2004, sv. 13, str. 7.-8.
249

404

da prodaje mlijeko, a na svijetu ima jedino baku (roditelji su joj bili mrtvi ve dui niz godina). Vidjevi priliku, prepredeni Mavro nagovori Mariju da mu svako jutro donosi vr svjeeg mlijeka na brod. Plaao joj je u zlatu, a nevina djevojka je, mislei na bolesnu baku i nita ne sumnjajui, prihvatila. Mavrina strast za Mariju je rasla iz dana u dan, ali je uspijevao niim to ne pokazati imao je nevjerojatnu snagu volje i strpljenje, koji su bili rezultat njegova iskustva kao pomorca i kapetana broda. Iako se trudio biti ravnoduan prema njoj, pobrinuo se da nitko na brodu ne bude zao prema Mariji; nije doputao da joj itko kae koju runu rije. Nakon kraeg vremena, djevojka je stekla potpuno povjerenje u njega, a upravo to je bilo ono to je Mavro elio. Nekoliko dana prije proljetnog ekvinocija, Tetida je ve bila nakrcana robom koju e prodati u Veneciji, pa je kapetan zapovijedio da sve bude spremno za polazak. Marija je, kao i inae, donijela i toga jutra mlijeko u Mavrinu kabinu, ni ne slutei njegov zao naum. Ovog puta Mavro joj je dao nekoliko zlatnika, ali potena djevojka ih nije htjela primiti, ve je zadrala jedan, a ostalo mu vratila. U tom trenutku osjeti nekakav mirisni dim kako je obavija, te se onesvijesti i padne na pod kabine. Na Mleanina trave nisu djelovale, budui da se on na njih davno bio priviknuo. Djevojka se pomalo osvijesti, ali nedovoljno da pobjegne ili se obrani, a Mavro skoi na nju poput pohlepne zvijeri, potrga joj cvijee i oskvrne tijelo, a zatim je izbaci na obalu i otplovi. Tako slomljena i oskvrnjena, Marija se dovue do samostana Drida i u suzama ispria fra Andriji, svome zatitniku, o nesrei koja ju je zadesila. Njene rijei su natjerale i sveenika u gorak pla. Ba u tom trenutku ugledaju Mleaninovu brodicu kako brzo plovi za Veneciju, gonjena jakim vjetrom. Fra Andrija zatim iznese iz crkve kri i pone se moliti. Za manje od pola sata, veliki crni oblaci su nadvisili Tetidu, a zapuhao je suprotni vjetar, ometajui joj plovidbu. Mavro uskoro uvidi da ne moe nastaviti po ovakvom vremenu, ali ne elei se vratiti u Trogir zbog svog zlodjela, pokua skrenuti prema uvali u Drveniku, no zbog jake oluje se uope nije moglo upravljati brodom. Odjednom jak nalet vjetra zahvati jedro, koje odbaci Mavra daleko u more. Njegova posada ga nije ni pokuala spasiti, budui da su i sami bili u smrtnoj opasnosti. Oluja se uskoro toliko pojaala da je brod odbacila sve do rta

405

Cumbrijana. Tetida je bila potpuno unitena, a mornari su se jedva uspjeli spasiti. Nakon tri dana, le kapetana Mavra je naen na alu blizu crkvice Gospe Pokraj Mora ispod Vilina Doca u okolici Trogira. 250 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE Napoleonova osvajanja oznaila su kraj tisuljetne vladavine Mleana. U svibnju 1797. odstupio je zadnji mletaki dud, a 10.000 hrvatskih vojnika uzaludno je branilo ast kolebljivih Mleana. Teritorij Mletake Republike pripao je Francuskoj i Austriji. Napoleon 1805. godine Austriji oduzima Dalmaciju, a njegova vojska 1806. ulazi u Dubrovnik. Tri godine kasnije (1808) i formalno je Napoleon ukinuo Dubrovaku Republiku. (Propast Dubrovake Republike opisuje Ivo Vojnovi u Dubrovakoj trilogiji.) Poljika Republika251 je, nakon est stoljea opstojnosti, ukinuta 10. lipnja 1807. godine. Englezi su 13. oujka. 1811. kraj Visa porazili Napoleonovu vojsku i utvrdili Vis. Bekim kongresom 1815. hrvatska obala je ponovno dodijeljena Austriji. PLANINA BLIZNA Marija Terezija (1717.-1780.) provodila je politiku prosvijeenog apsolutizma. Ukinula procese protiv vjetica. Nastojala je poboljati poloaj kmetova. Godine 1745. obnovila je Virovitiku, Poeku i

250

Tereza Karabati zapisala je 2008. godine u Vrsinama kod Trogira. Kazao joj je Bla Korulanin (roen 1937.god. u Vrsinama). Rkp. FF Split, 2008. E. 251 Na podruju istono od Splita, od rnovnice do Blata na Cetini i Omia, od mora do Zamosorja; na podruju zvanom Poljica, rodila se u 13. st. Poljika Republika. To je administrativno podruje pod samoupravom puka Poljike Republike koji je svoju samostalnost batinio od 13. st. sve do barbarskog upada Napoleonove sile poetkom 19. st. Za razliku od Dubrovake Republike, ova je Republika bila seljaka, a ne aristokratska. Na elu je bio knez, kojeg se biralo svake godine. Slojevi plemstva su bili ugriii i didii, a bili su u neto povoljnijem poloaju od ostalog puanstva. Temelj Poljike Republike je bio Poljiki statut, dokument iz 1440. pisan bosanicom, koji je donosio zakone i obiaje Republike. Nekada je bio od ivotne vrijednosti za stare Poljiane, a danas je od povijesne vrijednosti za Hrvatsku.

406

Srijemsku upaniju i vratila u sklop Hrvatske. O Mariji Tereziji u epu se pripovijeda: Blizu Zavidovia ima planina Blizna. Kau nju tako zovu jer je kraljica Marija Terezija kad je onuda prolazila bila trudna i konj pod njom poklekne i ona se porodi i rodi blizance. A nju jo zovu Marija Bljuzga, al ne znam zato. Znam samo da u nas bljuzak znai pljusak, a bljuzgavicom zovu kad ono pada krupan, mokar snijeg pa se sve raskaljui i stopi i nema nigdje suva il u proljee kad se ono snijeg otapa.252 (epe) KAD JE FRANCEZ PROBIJA CESTU Kad je Francez probija cestu od Pariza do Turia i ne potroi pare ni paria, kad je narod silom radija to, na silu, onda je podignuta kula norinska. Kad je Austrija zauzela Dalmaciju, Francez je pita da mu plati troak za cestu, ali kad su nali spomenik e je upisano, tamo kod Turia, da nije potroio pare ni paria, zato nije moga dobiti Francez nita.253 MARMONTOVA CESTA Marmont je ia sagradit ceste koz nau zemlju, al' nije to moga napravit uz obalu jer su tamo bili Rusi nego je ia iza brda i planina. Tako je ta cesta ila od Knina, dolinom Cetine priko Sinja, prila je Cetinu kod Trilja i stigla do Neretve priko Turije. Da bi ta bre to dovria, uposlia je i vei broj seljaka kojima je tako dava kruva i neki mali iznos, ta je njima odgovaralo jer se ivilo u oskudici. Cesta se gradila po naelu kuluka, koje su jo Turci u nae krajeve doveli. Samo ta se u doba Turaka kuluilo besplatno, a Francuzi su ipak te nae seljake kruvom naranili.254
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 132. 253 Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi-Stulli SHK, MH, Zagreb 1997, str. 358. 254 Aniti Stani 2007. godine kazao je Ivanko Frani (1962.), policijski slubenik u mjestu Blato na Cetini (Omi). Rkp. FF Split, 2007, E.
252

407

GOSPA NA HLADI U doba francuska je zaposjela sva mjesta u tako i Katela. volio ljetovati s njim je dolazilo i etrnaest 1810. godine vladala velika Suurcu est pala ni kap sveenik Gospe na prenijeti u upnu crkvu u isprositi kiu. procesije obiaju, dugo sutranji ophod. Marmonta vojska znamenitija Dalmaciji, pa Marmont je u Katelima, a najee njegovih generala. u Dalmaciji je sua. U Katel mjeseci nije kie. Tada je odluio sliku Hladi procesiji u mjestu te tako No prije zvona su, po navjeivala sveani

Zapovjednik francuske posade, etajui rivom, sreo je skupinu mjetana te ih namrgoen upitao emu ta predugaka zvonjava. Kad su mu mjetani rekli razlog zapovjednik se poeo podrugljivo smijati. Sutradan je bila procesija. Dan je bio vedar, nigdje ni jednog jedinog oblaka. Na samom kraju procesije, kad je puk nosei sliku Majke Boje ulazio u crkvu, nebo se odjednom zamrailo, udarilo nekoliko gromova te je poela padati kia cijeli taj dan i cijelu no. Zapovjednik francuski, svladan od oevidnog uda, sutradan bosonog, a s njim cijela posada, puk i sila naroda iz okolice, uz najvee slavlje povratie sliku Majke Boje u njezino svetite.255
255

udotvornoj Gospi na Hladi, posveena je crkva na groblju u Katel Suurcu. Katel Suurac ima pet crkava: upna crkva Sv. Jurja muenika, upna crkva u mjestu od koje

408

FRA ANDRIJA DOROTI Fra Andrija Doroti (Sumartin na Brau, 25. 10. 1761. Sumaratin, 1837.) Bio je politiar, filozof i knjievnik; profesor filozofije i prirodnih znanosti u Peruuggiji, Rimu i Veneciji. Nakon propasti Mletake Republike 1797. godine vratio se u Dalmaciju i izdao proglas kojim je pozivao na ujedinjenje s Hrvatskom. Francuska vlast optuila ga je da je austrijski agent. Radi toga bio je prisiljen pobjei u Bosnu i Slavoniju. Godine 1809. stupio je u austrijske postrojbe, a francuska vlast ga je 1810. godine osudila na smrt u odsutnosti. U Zagrebu je bio glavnim upraviteljem policijskoga ureda, te je putovao po Bosni, Albaniji, Rumeliji i Krfu. Nakon uspostavljanja austrijske vlasti odlikovan je, ali se razoarao jer Dalmacija nije pripojena Hrvatskoj. Povukao se iz politike i otiao u samostan u rodnom mjestu. U narodu je ostalo sjeanje na fra Andriju Dorotia. Po legendi je fra Andrija Doroti bia isprid Francuza jer ga nisu volili ka borca za narodni jezik. E, kad je vidi da in ne e ute, zasta je kraj kue koja se i zove fra Andrijina kua, u dijelu Vranji Ratac, sjai, i dok je stigla potjera, primiri se i priini ka teak koji tu radi. Kad su ga ovi iz potjere pitali je vidi fra Andriju, on je reka: Evo, ba je proa, i pokaza suprotni smjer od onega u kojen je zatin odjaha.256 (Selca na Brau)

Ban Josip Jelai Buimski Josip Jelai Buimski (Petrovaradin 1801 Zagreb 1859) bio je grof, ban dalmatinsko-hrvatsko-slavonski. Otac mu Franjo bio je podmaral. Josip se kolovao na Theresianumu u Beu, a nakon toga postao je potporunikom u konjikoj pukovniji u Galiciji. Potkapetanom imenoje ostao samo zvonik jer je 5. prosinca 1943. godine bombardirana od saveznike vojske pri emu je poginuo velik broj mjetana ukljuujui i sveenika, zatim crkva Gospe na Hladi, crkvica Sv. Luke na Kozjaku te Sv. Jurja na Putalju). kaziva: pok. Ivanko Sokol pok. Ivanko Sokol (1930.-2007.) Ivanko je moj djed. 256 Isto.

409

van je 1830. g., a 1831. kapetanom 3. graniarske pukovnije u Ogulinu s kojom je ratovao u Italiji i kod Velike Kladue protiv Osmanlija. Od 1837. g. majorom je pjeake pukovnije i pobonikom dalmatinskoga guvernera. Potpukovnikom 1. banske pukovnije u Glini postao je 1841. g., a sljedee godine pukovnikom i zapovjednikom te pukovnije. Bio je pristaom Hrvatskoga narodnoga preporoda. Pisao je pjesme na hrvatskom i njemakom jeziku i objavljivao ih u Danici ilirskoj. Revolucionarna 1848. godina potaknuta je Oujskim prevratom u Beu od 13. do 15. oujka 1848. godine. Josip Jelai Buimski je 23. oujka 1848. izabran za bana, a dva dana nakon toga (25. oujka 1848) postavljena su Narodna zahtijevanja. Od 8. travnja 1848. godine ban Jelai je bio podmaralom i vrhovnim zapovjednikom obiju banskih pukovnija, a 19. travnja ban prekida Uniju s Ugarskom. Patrijarh Stefan Rajai ustoliio je 5. lipnja 1848. g. bana Jelaia. Time se htjelo simbolizirati jedinstvo Hrvata i Srba. U svojem govoru ban je iskazao ponos to ga je rodila hrvatska majka u hrvatskoj zemlji. Ban 7. rujna objavljuje rat Peti i 11. rujna prelazi Dravu i Hrvatskoj pripaja Meimurje. Ban Jelai 2. prosinca postaje guvernerom Rijeke i Dalmacije. Bio je sklon savezu s Vojvodinom i Slovenijom. Car Franjo Josip je 4. oujka 1849. godine proglasio Oktroirani ustav. Silvestarski paket objavljen je 31. prosinca 1851., a Bach uspostavlja apsolutizam. Nakon smrti jedinoga djeteta, jednogodinje kerke Ane, i dulje bolesti ban je umro u Zagrebu 1859. g. Pokopan je na svome imanju Novi Dvori kod Zapreia. Za ivota je postao simbolom hrvatstva te mu je 17. prosinca 1866. godine postavljen spomenik na glavnom zagrebakom trgu, koji je tajno uklonjen 1947. g. i ponovno vraen 1990. godine. BAN JELAI UKIDA TLAKU Na Kamenjaku jedno mjesto se zove Groblje jer je tu bilo groblje onih koji su za vrijeme klake veani. Ti su ljudi bili kmetovi grofovima. Ako su malo zakasnili na rad, onda su ih batinali, a ako je bil vie kriv, da je malo prigovaral njima, onda je bil osuen na galge. A galge su bile na bregu blizu ovoga groblja, pa se danas to mesto zove Galenjak. Kad je klaka ukinuta, posle klake jo su ti grofovi tlaili. Onda se puno ljudi sakupilo i ili su pred bana Jela ia u Zagreb, na Gornji grad. Kad je tamo narod doel, izael je ban Jelai na balkon. I pita 410

narod kaj hoe. Oni kaeju da vie ne moreju baviti ovu klaku. Oni su mislili daje ban Jelai tomu kriv. On je bil ban hrvatski. A ban odgovori narodu: Narode, nisam ja kriv. Ako se elite osigurati da ja nisam kriv, idem s vama u Be pred cara i kralja Franju Josipa. I narod je pristal na to. Ban Jelai je iel na konju, a narod za njim peice. Putovali su etiri dana do Bea. I kad su doli pred taj kraljevski dvor, straa je javila kralju daje doel ban Jelai s narodom iz Hrvatske. I onda je ziel kralj van, opet na balkon. I ban gaje pozdravil i rekel mu je da narod je doel k njemu u Zagreb na banovinu i zatrail da ve ne more baviti klaku. Onda je kralj zvadil beli rupek i rekel je: Od danas vie nema klake. A tam su bili novinari i odmah dali u novine. Vratio se narod s Jelaiem u Zagreb i vie ih nisu grofovi tlaili. Kad je klaka ukinuta, podigli su Stubi ani kri na Galenjaku da bude uspomena na sve one koji su stradali za vreme klake.257 (Kamenjak) Andrijica imi Rodio se 2.10.1833. u Alagovcu kod Gruda. Ve u 10. godini otiao je u Mostar agi Tikvini u slubu i sluio ga punih 10 godina. Zulum i nepravde otjerae ga u planinu godine 1859. Oteo je oruje nekom begu, kome je iznenada sasuo aku praine u oi. Hajdukovao je po Rakitnu, Doljanima, Imotskom, Kupresu, Livnu, Glamou i Vrlici. U okolici Livna ima nekoliko lokaliteta koji podsjeaju na njega. Narod ga opisuje kao branitelja sirotinje i zatitnika potlaenih. Progonio je i bogatije krane. Andrijica imi uhien je izdajom 1866. godine, te je izruen turskim vlastima. Nakon dvije godine tamnovanja u Splitu, Imotskom, Duvnu, Livnu i Ljubukom, uspio je, prepilivi okove, pobjei iz ljubukog zatvora 1868. godine nakon ega se ponovno odmetnuo u hajduke.258

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 357. 258 upa Tihaljina, Sveta batina, Duvno 1989, str. 130.

257

411

HAJDUKOVANJE Godine 1869., 18. studenoga, doekala je hajduka druina Andrije imia, harambae, u Karamanovcima Dervi-bega Huseinova Kopia s njegovih 30 ivija i Halila Osmanova Muratbegovia iz ovnice i ogulila ih na putu. Predaja i povijesni izvor kau da je u svoj toj druini imi bio najovjeniji te ga Dervi-beg i Halil Muratbegovi nisu htjeli optuiti pred okrunim sudom u Splitu.259 O tome poznatom hajduku i hajdukome harambai postoji vie predaja, a neke i danas ive u njegovu rodnom kraju, ali i u drugim mjestima. Narod u Drenici kod Mostara o njemu jo pripovijeda: Hajduk imi Andrija je esto doiko trgovce u Raia klancu, a slazio je i u Drenicu, ali nikomu nije naudio ni za ibicu. Jednom banduri dreanski zanoili u Konjskom, u jednoj pojati doli, a gori bio imi Andrija sa svojim drugom na sijenu. I sluao on to banduri priaju. Pitali banduri jednog Drenjaka: to bi ti imiu Andriji uradio? A on rekao: Ne bi mu nita, ve da imam u torbi ta, sio bi s njim i poio. I tako imi Andrija nije nikada napao Drenjake.260 BANDURI O ANDRIJICI IMIU Hajduk imi Andrija je esto doiko trgovce u Raia klancu, a slazio je i u Drenicu, ali nikomu nije naudio ni za ibicu. Jednom banduri dreanski zanoili u Konjskom, u jednoj pojati doli, a gori bio imi Andrija sa svojim drugom na sijenu. I sluao on to banduri priaju. Pitali banduri jednog Drenjaka: to bi ti imiu Andriji uradio? A on rekao: Ne bi mu nita, ve da imam u torbi ta, sio bi s njim i poio. I tako imi Andrija nije nikada napao Drenjake.261 (Drenica kod Mostara)

Usp. Ante imik, nav. dj., str. 51. 52. Vlajko Palavestra, Pripovijetke i predanja iz Drenice, GZM, NS, sv. 37./1982., str. 184. 261 Vlajko Palavestra, Pripovijetke i predanja iz Drenice, GZM, NS, sv. 37./1982., str. 184.
260

259

412

U Ruiima kod Gruda, pak, i danas ive predaje o junatvu i neustraivosti toga hajduka. Tako se u jednoj od njih govori kako su Turci Andrijicu opkolili u kui jednog njegova prijatelja i traili da se preda. Prijetili su da e zapaliti kuu ako on ne izie iz nje. On im je odgovorio kako je sramota i grjehota tuu kuu zapaliti, nego da e on uskoro sam pred njih izii. Stavio je na glavu nave u kojima se kuha kruh, u jednu ruku uzeo svojega vjernog deferdara (puku) te pucajui izjurio meu Turke koji su se razbjeali glavom bez obzira, a on pobjegao u oblinju umu i tako se spasio. Druga predaja govori o tome kako je Andrijica nakon izlaska iz tamnice, u kojoj je odleao punih trideset godina i etrdeset dana, sa svojih ezdeset osam godina ivota jo uvijek bio snaan, te je preskakao magarca s mjesta, a kako bi onima mlaima od sebe, koji su se junaili, pokazao to je pravo junatvo, u jednom je duanu u pod stavio no, s otricom okrenutom prema gore. Sjeo je na pod, uhvatio se rukama za none palce i tako preskoio no, to se nitko drugi nije usudio uiniti.262 SAN ANDRIJICE IMIA Snieg mete kao lopatom. Gazim ga do koljena, a na nekim mjestima do pasa. Primih se gore. Obijem se na pomrki o drvlje i kamenje. Noge su mi izranjene i otekle. Iznemoen, stignem u selo Runovi i pokucam na vrata u Garca. Sami su u kui mu i ena. Je li vjera? Jest! Tu mi naloili vatru, pa se raspokojih. Zaloih, napih se i zaspah kao zaklan na Garevoj slamici. U snu vidim rieku Vrliku, oko nje mnotvo kokoiju, pataka i pilia. Nad njima se naviju orline. ivot mi je teak. Svaka mi se noga ini kao greda. U tom se probudim, pa da u skoiti, ali, to vide jadne oi moje? Imade ih dvadeset oko mene, pa me dre za ruke, za noge i za trup. Tako propade imi na tvrdoj vjeri.263

262 263

Predaju sam zapisao 1999. prema kazivanju Zdravka Nikia iz Ruia kod Gruda. To je Andrijica imi ispriao 2. sijenja 1902. g. novinaru Pukoga lista Juraju Kapiu u Splitu. Za izdaju Garci su dobili 477,40 fiorina i kupili nekoliko volova, ali su im pokrepali. (Milas, M., 1996: 58.)

413

SUANJSTVO U proljee 1878. godine nedaleko od Imotskoga pao je u zasjedu, u kojoj mu je izginula sva druina, a on se jedva spasio. Stigao je u Runovie kod Imotskoga nekom Anti Garcu, koji ga je okrijepio umorna, ali pogazio vjeru da ga ne e izdati. U snu ga sveza i predade austrijskim vlastima za ucjenu koja je raspisana za njegovu glavu. Vidjevi da je prevaren Andrijica je kumu Anti Garcu izrekao kletvu: Dabogda moje noge nad tvojom glavom bile. Iste godine Andrijica imi osuen je na doivotnu robiju. Odleao je neto preko 29 godina u tamnici u Kopru. SMRT U 68. godini ivota 16. prosinca 1901. pomilovao ga je car Franjo Josip. Mnotvo naroda doekalo ga je na Splitskoj rivi. Neki kau da je NK Hajduk nazvan po njemu. (Roak je Antunu Branku i Stanislavu imiu, Dariju imiu.) Slobode se nije nauivao; 5. veljae 1905. naglo umre i to ba u kui svog izdajice Garca, koji je umro dva dana prije Andrije, pa su obojica ukopana u isti grob.264 Andrijiina kletva se ostvarila. U groblju u Runoviima poivaju Andrijica i njegov izdajnik, a Andrijiine noge su nad Garevom glavom. HERCEGOVAKI USTANAK Za vrijeme Hercegovakog ustanka (1875.-1878.) konzuli su nastojali ishoditi mir pa su pozivali voe ustanika u Mostar. Meutim, ustanici su bili oprezni i nisu htjeli doi u Mostar, bojei se da e ih Turci pohvatati i poubijati. Do sastanka je dolo na drugom mjestu na kojemu voe doekae konzule s mnotvom vojske. Kada su ih konzuli upitali zato je vojska dovedena na vijeanje, voe im odgovorie kako nikome ne vjeruju. Konzuli su upozorili kako ustanak nije opravdan i kako sultan ima silnu snagu i vojsku pa e ih sve smrviti. Ustanici su na to odgovorili: Dugovjene mukotrpnje opravdavaju na ustanak [...] Mrvi nas i tare ve od 500 godina, pa evo nas jo ima ivih, da krv do zadnje

264

Tu predaju i danas pripovijedaju u Grudama.

414

kapi prolijemo za slobodu.265 Na to konzuli rekoe kako e pomrijeti kad pojedu malo kruha to ga nose u torbi. Tada je Mijo Ljuban iz Sjekoa zgrabio aku zemlje ispred sebe, stavio u usta, provakao i progutao rekavi: Evo ove Boje hrane nee nam nikad nestati.266 Pria se da je engleski konzul Holmes zaplakao, vidjevi taj prizor. *** Povijesne predaje kazuju se kao kronikati (kratka priopenja povijesnog sadraja); rijetko kao fabulati (predaje koje imaju razvijenu fabulu); a nikada kao memorati (predaje koje kazuju o osobnim doivljajima). Najvie je povijesnih predaja koje kazuju o viestoljetnom ropstvu pod osmanskom vlau.267 ETIOLOKE PREDAJE Etioloke predaje nastaju na temelju povijesnih dogaaja i osoba i iz ljudske potrebe za objanjenjem uzroka i podrijetla nastanka naziva pokrajina, mjesta, lokaliteta, grobova, grobalja, prezimena; nastanka i nestanka jezera, vrela, bunara, atrnja, virova, ponora te uzroka razliitih pojava u prirodi i meu ljudima. Tenja k objanjavanju i tumaenju etiolokih predaja stara je koliko i ono to one tumae. Etioloke predaje nastaju na povijesnoj, mitskoj, eshatolokoj, demonolokoj, legendnoj razini. Neke su etioloke predaje nastale na temelju prianja iz ivota poput one o Svekar-vodi. U tim su predajama sauvana sjeanja na znamenite ljude i dogaaje iz najstarije povijesti. Uspomene na znamenite osobe i sudbonosne dogaaje uvaju i mnogobrojni toponimi. Baltazar Adam Kreli (enkovec kod Zapreia, 1715. Zagreb, 1778.) povjesniar i sveenik biljei etioloku predaju o nastanku imena grada Zagreba. U svojim Annuama (1748.) Kreli navodi vie pria. Njive Bojue u selu Letki kod Tomislavgrada nazvane su tako jer su na tom mjestu izginuli mnogi Rimljani i Duvnjaci 155 g. prije Krista. U Splitu je i danas u usmenoj komunikaciji etioloka predaja iz ilirskoga doba koja pripovijeda o nastanku prezimena: kare, Vatavuk i Strizirep.
265 266

Martin Gjurgjevi, Memoari sa Balkana 1858.-1878, Stolac, 2000., str. 84. Isto, str. 84. 267 O tim predajama govori se u mojim knjigama Deset kamenih maeva i Od Kozigrada do Zvonigrada.

415

U narodnom je pamenju krunidba prvoga hrvatskoga kralja Tomislava, a u njegovu ast Duvno je prozvano Tomislavgrad. Uspomenu na najlegendarnijega bosanskoga bana Kulina (1180.-1204.) uvaju predaje i lokaliteti Kuline u Uzariima kod irokoga Brijega, u Koritima kod Tomislavgrada, u Prebilovcima kod apljine. U Stepenu kod Tomislavgrada postoji Bogumilski put. Ope su poznate predaje o nastanku imena: Zagreb, Manduevac, Cavtat, Buje i mnoge druge. Velik je broj djevojakih lokaliteta na kojima su stradale muenice. esto su predaje o lokalitetima i grobovima potaknule arheologe da ih istrae i uvjere se u istinitost pria. Tako je, primjerice, iro Truhelka (Osijek, 1865. Zagreb, 1942.) istraio Kraljev greb u Jajcu i ustvrdio da je ondje ukopan zadnji bosanski kralj Stipan Tomaevi (1461.-1463.). Kosti kralja prenesene su u samostansku crkvu u Jajcu gdje se i danas nalaze. Pavao Aneli (Sultii kraj Konjica, 1920. Sultii, 1985.) istraio je kraljevski grad Bobovac i okolicu Konjica. Na mnogim lokalitetima zvanim Crkvine, Crkve, Crkvita, Crkovita, Crkvica, elara (u Posavini) otkriveni su ostatci starih crkava. U tom smislu iznimne su zasluge ure Baslera (Sijekovac kraj Slavonskoga Broda, 1917. Sarajevo, 1990.). TRAVA ZABORAVA Danas je naa planina Zvijezda nepristupana, neplodna, obrasla umom ali nai preci su kazivali kako je Zvijezda prije bila puno drugaija to jest ista suprotnost Zvijezdi kakva je dan danas. Postoji tu jedna pria o Mari koja je pred udaju, eto ila brat' cvijee po Zvijezdi, kako je to obiaj bio, ali ne osta zdrava, kau da je dok je brala cvijee, ubrala nekakav cvijet oko kojeg se bila oplela trava zaborava i mirisala ga pa se nikad jadna vie nije mogla povratit' k' o to'no kau u prisebno stanje. Njen je dragan rad' toga gorke suze lio i Zvijezdu prokleo jer je takav otrov iznjedrila a pjesma kae: Zvjezdan-goro, ti prokleta bila, kao i ja teke suze lila , momaka te noga ne gazila to si mene s dragom rastavila. Moja draga po teb' cvijee brala, cvijee brala pa ga mirisala, meu cvijee uplela se trava, uplela se trava zaborava. 416

Zbog te trave ti prokleta bila, ledenim se dahom okitila, 'mjesto cvijea po teb' rasle strijele, tanki bori i visoke jele. Sedam godin' u ledu ivjela, suneva te svjetlost ne vidjela, dah ledeni nek' ti duu stee, studen vjetar nek' ti lice ree. Tako se kau i ostvarilo. Snijeg se nije topio sedam debelih godina a kad se otopio po njoj izraste uma, gusta i eto, zato je kau, zbog te kletve Zvijezda ovak'a kakva je danas. 268 LUCIN PONOR U mistu ima jedna stina, ponor etrdeset metara dubok. Ve odavna niko ne zahodi tamo. A u vrime kad je od moje matere baba bila dite, u najbogatijoj kui, bila je divojka najlipa od svih. U nju ti se zagleda momak iz sirotinjske fameje ni ima nita svoga. Ali ju je volija. I on se njoj svidija, priresta joj srcu jer je bio estan. Ali znali su oni da jin nikad ne e dat da se uzmu jerbo kako bi ona gospojska cura za sirotinju pola. I tili su pobi, ali nisu znali kako. A kako je njoj bilo vrime od udaje otac joj je naa bogata ovika puno starijega. I na dan kad su se tribali uzest, ona utee sa svojin dragin. Pobigli su na uranku, ali kad su svatovi vidili da je mlada utekla, svi svati su je poli trait. Luce je tad sa svojin momkom dola do litice i znali su da se vie nema di. uli su da su im blizu. Ali Luce ni tila nazad, a znala je da je naprid eka smrt. Zajedno su skoili. Litica se i sad zove Lucin ponor, a ljudi kau da se prije virovalo da su im samo postoli bili u ponoru, da im tila nikad nisu nali. 269 (Bogomolje na Hvaru)
Katarina Pejinovi zapisala je u Vareu kolovoza 2007. godine od Liljane Grgi (domaica, roena 1953 god.) Rkp. FF Mostar, 2007, D. 269 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Ljubici Rudan, u Bogomoljama na Hvaru 2004. g. kazala Jelena Rudan, ro. 1940. g., djevojako prezime Godinovi. Udala se s osamnaest godina. Danas ivi s muem, sinom Zvonkom i njegovom obitelji. To je jedina obitelj u mistu koja ima troje male dice. Rkp. FF Split, 2004, sv. 49.
268

417

LJUBAVNA STINA Prija ti, lipa moja, nije bilo da ti more, ko danas, aikovat s kim ti hoe. Prije su ti aa i mater, ali oni iz bogatih kua, im se cura rodi, dogovarali udaju za momka iz druge bogate kue. A kod onih siromanih je ve bilo drugaije, oni su se uzimali meu sobom bez dogovaranja. Pa oni i nisu imali nikakve koristi od enidbe. A ako bi se bogat momak zaljubio u siromanu curu ili siromaan momak u bogatu curu, onda bi bilo svaega. Mater i aa onog to je bogat bi se bunili i branili im kako god bi znali. Bilo je toga prije puno. Tako ti se jednom momak lip ali siromah zagledo u er nekog bogatuna. Kau da su bili s Pidria oboje, a neki opet govore s Gmia, pa ti ja ne znam. I tako zaljubio se on u nju, a i ona, brate, u njega. I tila se dica uzimat, ali njezini ne daju ni da se pria o tomu, a kamoli da se uzmu. Tili nju dati za nekog bogatunia, ali ona nije tila. Ona bi jadna volila siromaka pa makar s njim i prosila, nego s onim bogatunom pare brojala. Sastajali se oni gori na Makljenu. Gori, sad kad se ie prema Siajinim kuama, ima jedna velika stina, a iza nje put. Oni su se sastajali iznad te stine. Mislila dica uzimat se, ali stari ne daju, pa ne daju. Zakleli se njiju dvoje volit jedno drugo i radije u smrt nego da se rastanu. Kad vie nisu znali ta bi, njezini ve dogovorili svadbu, ufate se njih dvoje za ruke i skoe u provaliju iza stine. Oboje umru, a onda se aa i mater ufate za glavu to ih ne pustie da se uzmu. Od tada su se i drugi mladi sastajali kod te stine i kleli jedni drugima, a moda se to i danas radi. Vi mladi to najbolje znate. Stinu od tada zovu Ljubavna stina.270 (limac, Rama) KAMENI SVATOVI U naselju Graanica, uz rjeicu Buntu prema Kordiima, nalazi se jedno od najstarijih spominjanih naselja na ovim prostorima, Susid ili Susid-grad (koji se spominje 19. veljae 1442. g. u povelji aragonskog kralja Alfonsa V. koji je hercegu Stjepanu Vukiu Kosai potvrdio taj posjed). Susid je po vanosti trea srednjovjekovna utvrda Uskoplja, a predaje ga povezuju uz kraljev dvor, uz kraljicu Katarinu, Jelenu
270

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 142-143.

418

Predaja o kamenim svatovima je usko vezana uz kamene stupove u Susidu. Na udaljenosti od tri kilometra od Susida, iza velike krivine koju pravi rjeica Bunta, na desnoj strani nalaze se monumentalni blokovi koji dominiraju cijelim krajolikom. Okamenjena kolona stoji zaustavljena usred uspona na brdo. Nijemo kamenje izaziva divljenje. Predaja kae da se tada poeo raspadati i grad Susid. Stanovnici su bjeali iz grada i raseljavali se po okolnim mjestima prepriavajui priu o nesrei. Danas, kameni stupovi, izbrazdani zubom vremena sluaju kletvu koju ponavlja Bunta. esto se pojavi, i u izrazito vedrom danu, koprena magle koja zastire kamene stupove. Zanimljivo je i to da stoka u velikom krugu zaobilazi ove stijene, a i lovaki psi se uope ne pribliavaju tom podruju. ice dalekovoda iznad dijela kamene kolone sasvim drugaije zvone i nekako udno trepere. Ptice na kamene gromade nikad ne slijeu, iako vrlo esto krue iznad i graku kao da opominju. Jednog lijepog jutra listopada tisuu i neke skupie se svatovi naoitog enika Ante Bandulovia ispred bijele kule Susida i krenue po lijepu Janju Grgurevievu, krasoticu jo ljepeg grada Vesele strae. Konji bijesni, svati veseli, kod oban-kamena pregazie rijeku Buntu. Mnogi svati Buntu mute, Buntu mute, a nesreu ni ne slute. Na Bunti je rublje prala, cura stara, oholica Mara. Mutnu vodu Mara gleda, a svate klete i proklinje: Dabogda vam puti bili pusti pratio vas vrag i mrak gusti Kud hodili, staze ne vidili u kamen se ladni pretvorili Kamenom se okamenili Tko meni vodu zamuti prokleti im bili puti Ljuto kune Mara, cura stara uborei Bunta odgovara: Mu, ne kuni Mare oholice Zar ti, nije, Mare ao dice. I proli su svatovi po lijepu Janju nita ne slutei. Veselo se svati kui vraali s krasoticom mladom i stasitim enikom. Kad su doli na Susid stranu i prvi jahai se sputae prema Bunti, nebo se zamrai i iznenada zapuha jak sjeverac Kalinjanin. Zavlada tama, a iz tame je 419

samo dopirao otegnut pla i jecaj koji je ledio krv u ilama. Kad se tama razila, jeziv prizor iskrsnuo je pred oima. Kolona okamenjena, zaustavljeni bijesni konji s tunim svatovima. U blistavom sjaju popodnevnog sunca treperila je kletva stare cure, a u blistavo plavo nebo dizao se pla, oaj koji je stezao srca okupljenih stanovnika Susida koji su ekali svatove. Od njihovih suza Bunta je nabujala, a stara cura Mara, kada je uvidjela koliko je zla uinila svojom kletvom, bacila se u mutnu Buntu i nestala u njoj. Njezino tijelo nikada nije pronaeno.271 (Bugojno) OLUJA OSTVARILA KLETVU Narod je vjerovao u mo kletve. Najvie se vjerovalo u mo majine kletve i u mo kletve prevarene, obljubljene i ostavljene djevojke. U Brusju na Hvaru pripovijeda se o dvoje siromanih mladih koji su se zaljubili. Mladi je uvijek obeavao djevojci da e se pobrinuti za njihovu budunost. Djevojka je vjerovala mladiu i odbijala je sve druge mladie. Zaljubljena je djevojka ostala trudna. Mladi je poeo razmiljati kako bi bilo bolje da nae bogatiju djevojku i tako rijei budunost. Naao je drugu djevojku kojoj je zanijekao dijete sa siromanom djevojkom. Prevarena je djevojka proklela mladia: Do Bog da se utopi prid mojim oima. Jednoga je ljeta djevojka bila u polju sa svojim roditeljima. Poeo je puhati snaan vjetar, a na moru je bila oluja. Ostavljena je djevojka pogledala prema moru i vidjela veliki oblak koji se nadvio nad jednim brodom. Prepoznala je svojega bivega mladia i vidjela je kako se brod izvre i kako more guta taj brod i sve ljude u njemu. U toj predaji krajolik najavljuje ostvarenje kletve bila je velika ega i strano sunce; poeo je strano puhati vjetar; na moru je bilo nevrijeme; a kad je djevojka pogledala prema moru, vidjela je veliki oblak koji se nadvio nad brodom; brod se izvrtao i more je progutalo brod i sve ljude u njemu. Na utjecaj krajolika na identitet, mentalitet pa i sudbinu ljudi prvi su ukazali irski kulturolozi poetkom dvadesetoga stoljea. Isto je i kod hrvatskih modernista, primjerice, Dinka imunovia, Ksavera andora Gjalskoga i mnogih drugih. iva predaja i toponim Kleti Oblak uvaju uspomenu o traginoj ljubavi vjerne djevojke i lakomislenoga mladia koji ju je obljubio i
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 148.
271

420

ostavio. anrovi usmenih pria se prepleu. Pria o Kletom Oblaku moe se promatrati kao etioloka predaja i kao novela. Poanta te prie istie njezinu didaktinost mladia je zbog njegovoga grijeha zauvijek progutalo more. KLETI OBLAK U selu Brusje bili su dvoje mlodih koji su se zajubili. Mladi je stalno divojci govori kako e je oenit i da je njegova jubov tolika da ih niko nikad ne e mo rastavit. I njih dvoje bili su kruto siromani s velikon famejon, al mladi je uvik obeovo da e se pobrinit za njihovu budunost i da e se skoro zaruit. Virujui njegovim obeanjima divojka je odbijala sve druge mladie koji su joj mogli ponudit puno vee od njega. Uskoro je ta njihova jubov urodila plodon, divojka je ostala nosea. U njezinemu zaruniku probudile su se ambicije, poe je pensat o njihovemu siromatvu, misli da je moe no divojku koja je bogatija i s kojom bi mu budunost bila sigurija. Svojoj divojci i cilemu selu reko je da to dite ni njegovo i da nema o init s njon. Divojka je ostala u svojoj kui sa materon i ocen di se dite rodilo. Svojega biveg mladia uvik je proklinjala istom kletvom: Do Bog da se utopi prid mojim oima. Jednega lita bila je u poju sa svojim storima, bila je velika ega i strano sunce kad je poe strano puvat vitar, na moru je bilo nevrime. Kad je divojka pogledala pud mora vidila je jedon veliki oblak kako se nadvi nad jednin brodom. I ona je odma pripoznala brod svojeg biveg mladia, i vidila kako se izvare i kako je more progutalo tin brod i sve jude u njemu. I tad njezina kletva se ostvorila; on se utopi prid njezinima oima. A danas se to misto di se ti brodovi izvarni zove ,,Kleti oblak.272 (Brusje na Hvaru) PLANINE BABE Jedne godine nakon tvrde zime odmah prvih mjeseci nekim je babama nestalo sijena za stoku. U veljai se prohorilo (vrijeme je postalo ljepe) i babe su odluile ranije nego obino potjerati stoku u
Zapisala je u Brusju na Hvaru 2006. g. Katarina Mikovi, a kazala joj je Katica Hraste. Rkp. FF Split, 2006, sv. 1, str. 5.
272

421

planinu (obino se ovce gone u planinu poetkom 6. mjeseca). Pole su zadnja tri dana u veljai, a kako nisu mogle za to kratko vrijeme izai na planinu, govori se da je veljaa molila oujak da se nastave lijepi dani: Oujae, po Bogu roae daj mi zajmi dva-tri bijela dana da ispratim babe u planine. Dok su babe gonile ovce pjevale su: Veljao, veljaice, dok je mojih ovnova koloroia i jaria vitoroia,ja se ne bojim tvoje otre zime. Taman babe izale na planinu, zima se vratila. Od silne hladnoe babe su se jednoga jutra smrzle i pomrle. I danas postoje njihove figure u kamenu, likovi triju baba kako muzu ovce na strugi i uz njih stoje kablovi u koje su muzle mlijeko. Po tome se ta planina zove Babe. Postoji uzreica u naem narodu koja se tie velikog nevremena, a vezana je za taj dogaaj. Naime, kada pone kihati (padati snijeg) pri kraju veljae ili na poetku oujka kae se: Danas su ti huke babe!273 (Stolac) IOVO esto su me judi pitali kako je na otok dobia ime. Meni je moj dida kaza da kad se dilia Split i Trogir, osta je jedino na otok. Nisu znali
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 166.
273

422

kome edu pripast pa su judi jedni druge pitali: A ije je ovo? Tako su onda nazvali na otok iovo ili kako nai susidi Trogirani kaiju Ciovo.274 (Slatine) RNOVNICA rnovnica je postala po rnjevim. U njoj nije bilo mlinova ve samo rnjeva. rnjevi su veliki kameni koji bi se vrtili rukom, pod njih bi stavili itiju i tu bi ispadalo brano. Prije je u rnovnici bilo puno rnjeva.275 (rnovnica) BUJE Stari Slavinci su prili tote kada ni bilo hi. Bile su samo boki. Na brege poli Buj, kade zovemo Stare Buje, su se fermali i su rekli: Tu e bit buje. Tamo su iveli. Nekad su tamo kmeti skopali kameni kaf, razbijeni lonci, stari oldi. Na slavinski svit je od vaik va Bujah. Samo poklin su napravili nove Buje.276 (Selo Bibala u Istri) O POSTANKU GRADA ZAGREBA Ljudi kazuju u Stupniku, da na mjestu, gdje je sada Zagreb, nije bilo nigdje vode ni zdenca. Jednog dana je onuda proao neki biskup sa jednim sveenikom i slugom. Kad je putem oednio, ne naav nigdje vode, doe do mjesta, gdje je sada Jelaiev trg. Tu stane, udari biskupskim tapom po zemlji, i najedanput prokljua voda. Tada ree svome slugi: zagrabi. Od toga doba zove se ono mjesto Zagreb. Onaj zdenac se zove Manduevac.277
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Andrei Paviin, 2004. godine u Slatinama kazala Rua Nakir (ro. 01.01.1930.g., u Slatinama). Rkp. FF Split, 2004, sv. 2. 275 Studentica Filozofskoga fakulteta u Splitu Luiza-Katica Bouharaoua zapisala 2004. godine po kazivanju Agate Blaevi. Vl. rkp. ST, 2004, sv. 3. 276 Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 333. 277 Isto, str. 334.
274

423

(Zagreb) KAK SE PROZVALO VRAPE Jednom je, vele, sv. Franjo, kad je putovao u Zagreb, projaio i kroz Vrape. Tu su ga seoski derani nabacivali kamenjem, nato im je on viknuo: Vrabec vas dal! Otada da se selo prozvalo Vrape.278 (Zagreb) CAVTAT Kako je bio poruen Epidaurus, nije nikoga bilo vie tu, samo stijene, hridi, razvaline. U montanji, u brdima su neki ljudi bili ijedan ovjek je gledo dole i ugledo je drae, kapinike i kako neko gorsko cvijee e cavti u ruevini. I govori: Gledaj kako cavti. I tako su prozvali to mjesto Cavtat.279 (Cavtat) IME SLANO Ja sam sluala da je dola kraljica neka na kobili tuj u Slano. Kobila bila edna, pa je dovela kala mora, a kobila ne ela pit. Ona provala rukon i rekla: Slano je, ah to je slano! I tako se prozvalo Slano.280 (Slano) KUMOVA SLAMA U vedre noi priko ciloga nebavidi se navlaka koju narod zove Kumova slama. Ta Kumova slama nastala je poslin zvizda koje je Bog prije stvoria.
278 279

Isto, str. 335. Isto, str. 335. 280 Isto, str. 335.

424

Doli na zemlji bila su dva kuma, od kojih je jedan bia nepoten i zavidan onome drugome. ivili su na dva kraja sela i meu njima je bilo veliko polje. Nepoteni kum je uvik po noi kra slamu iz plasta potenoga kuma. Dok je prinaa slamu priko polja tako se ona za njin razasipala. Kako se odavna Zemlja zaklela Raju da se sve tajne doznaju, tako je Bog na nebu razasuja svitleu slamu. I svi sa Zemlje mogu vidit kako se nepotenomkumu rasula slama po polju.281 (Otok kod Sinja) DUGA U davno doba Bog je uinija tu aru na nebu da ostvari elju onima koji nisu zadovoljni onim ta su. Pa ako se koji muki eli pritvorit u ensko mora pribacit svoju kapu priko duge, protrkat ispod nje i na drugoj strani uvatit kapu. Ako bi pak koja enska se tila pritvorit u muko mora svoj udar pribacit priko duge i kad ga na drugoj strani privati odma muko postaje. Ali nikome to nije uspilo do danas, jer taman kad ti se uini da si poda njon i da je mo pribacit ona ode dalje od tebe i nikad je mo dose.282 (Otok kod Sinja) SVATOVNA PEINA U dolnjem Zagorju, varh tako nazvanoga sela Jablanovca u upi bistranskoj, stoji jedna visoka klisura, o kojoj narod sledeca pripovijeda: U starodavno doba zaljubio se je njeki mladi u krasnu djevojku, elei je, svim protimbam uparkos, za svoju suprugu uzeti. Ovoj namjeri
Marina Perojevi svibnja 2006. g. zapisala u Otoku kod Sinja. Kazala joj je Mila Perkovi Tabak (ro. 1968. g. u Rudi. Mila je tu i druge predaje upamtila od svoje bake Vinke Kamber (djev. Varvodi, ro. 1925. g. u Rudi. Rkp. FF Split, 2006, sv. 46, str. 2. Predaju Kumova slama (zapisanu u Dalmaciji) navodi i Maja Bokovi-Stulli u nav. dj. str. 330. 282 Isto, str. 1. Predaju Duga (zapisanu u Otoku i Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bokovi-Stulli u nav. dj. str. 331.
281

425

protivljahu se roditelji njegovi, ali on, slijedei nagon arca, uze obljubljenu djevojku. Kada su mladii na gori varh reenoga mjesta svadbu opsluavali, prokleo ih je otac mladoenje, sa svimi svatovi, djeveri, dodai i ostalom drubom na to se svi na kamen obratie i peinom postadoe.283 (Jablanovac kod Bistrice) TRI SUNCA Uvik je baba govorila da je drijota ubit lastu, jer da nije lasta ne bi nas Sunce grijalo i uvik bi nan pripovidala kako je to bilo u davno doba kad se Zemlja tek stvorila. Prvo su bila tri sunca. Dva je zmija koja je bila sam ava popila. Tree sunce je lasta sa svojin krilima visoko na nebo podigla i otlen nas i danas grije.284 (Otok kod Sinja) *** Povijesne i etioloke predaje koje su nastale na povijesnoj razini isprepleu se s povijeu i teko ih je razluiti. Te se predaje mogu nazvati usmenom povijeu, domatanom povijeu, literariziranom povijeu. ESHATOLOKE PREDAJE Eshatoloke predaje pripovijedaju o potresnom pojavljivanju ubijene tek roene vanbrane djece, umrle nekrtene djece i ubijenih odraslih osoba. Ubijena i umrla nekrtena djeca pojavljivala su se nou, krivei se u bijelim haljinicama sa svijeom u ruci. U zapadnoj Hercegovini tu djecu nazivaju krivljavcima, u istonoj Hercegovini

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 339-340. 284 Isto, str. 2. Predaju Tri sunca (zapisanu u Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bokovi-Stulli u nav. dj. str. 330.

283

426

drekavcima, u dubrovakom kraju tintiliniima ili tintama.285 U nekim mjestima u Dalmaciji i na otocima ta se djeca nazivaju maciima, a to dovodi do zabune jer se maiima nazivaju demonska bia avao pretvoren u maku koji nou sve do prvih pijetlova ini strana zlodjela ljudima koje sretne na putu. Eshatoloke predaje govore i o pokojnicima koji su se ustajali iz groba jer nisu ispovjedili sve grijehe. Te bi se osobe prikazivale samo svojim ukuanima i im bi kazale neispovjeeni grijeh, zauvijek bi nestajale. Te se predaje kazuju kao memorati. (Razlika je izmeu eshatolokih i demonolokih bia, a o tomu e biti rijei i u daljnjem tekstu.) MKA U KAMPANEL U Postirama se pripovijeda o djevojci koja je prije dvije stotine godina u ljubavi zatrudnjela. Uz pomo prijateljice rodila je, te prestraena za svoju sudbinu, stavila dijete u koaru i odnijela ga u zvonik crkve. Od tada se ta predaja vee za Sutivanjane, a preoblikovana je i u izreku: Mka van je u kampanel!286 Pri dvisto godin u Sutivan je ivila divojka jedinica u roditelja. Bilo je to vrime kada se puno vodilo rauna o potenju ene. Ona je u jubvi zatrudnila i sedam miseci to svima krila. Kada je rodila uz pomo prijatjice, bila je oajna i pristrena za svoju sudbinu. Tada su novoroeno dite stavile u koaru visoko u kampanel crkve. Ujutro kad se svit digo i u pla, govorili su: Mka u kampanel, odakle mka u kampanel? Kako se popela gori? Kad se svit digo gori, vidili su da je to dite.287 (Postire na Brau) MALI S CRVENOM KAPICOM Io neki ovjek putem i na krianju sreo malog s crvenom kapicom. Sustavi on ovjeka i rekne mu:
Nevjerojatno je koliko hrvatskih prodavaonica djejom odjeom i obuom nosi takve nazive. 286 Zapisala je 2005., u Postirama na Brau Tea Fabris, a kazao joj je Ante Biaca (ro. 1954. g. u Postirama, po zanimanju elektrotehniar). Rkp. FF Split, 2005., sv. 77, str. 8. 287 Isto.
285

427

 Oe ti mene primiti k sebi? Dat e mi jesti prosenu kau, a ja u tebi prenaati ito, pa bu bogat i prebogat. Uzeo ovjek malog k sebi i hranio ga kako su se dogovorili, a i mali se dro obeanja. Bilo navjek u kui kod njih ita a nitko nije znao otkud. I ovjek se bogatio sve dok nije neka baba vidla kako kroz travu iz susjedovog ambara putuje ito - zrno po zrno, ko mala stazica prst debela - pa ravno u ambar toga ovjeka. Baba digla viku, spuntala ljude i navalili oni na ovjeka da otjera malog. Nije se moglo drugaije i on ga potjera. Kako je mali otio, prestalo ito dolaziti - a ovjek uskoro posto bogac kakav je i prije bio.288 (Grginac, Bilogora) TINTILINI POD CRVENOM KAPICOM Priala mi moja baba kako je jednom kad je bila u pai ugledala za ovcama jednog tintilinia, mali je bio pod crvenom kapicom. Ona je prila, a tintilini je vikao: Daj mi vode, ni iz neba ni iz zemlje! Tako je iao dugo za njom, ali ona se pripala i pobjegla je ispred ovaca. Kad se pribliili selu, tintilini je pobjego.289 (Ponikve na Peljecu) GORI VATRA I DITE PLAE U Filipovia je bila cura Pava. Kod nje na silo je dolazio Ante iz Osoja. Ante je ia na silo priko Doia i niko nije zna za to jer prije se ilo krijomice na silo. Kad je Ante doa do Gradine, bilo mu je neto udno. ujo je kako neko dite plae. Jadan on, nije mu se dalo ni naprid ni nazad. Pava se bila zabrinila, ali nije smila nikom re da e on do na silo. Kad je Ante otia gori povie, jopet je ujo dite kako plae. Kad je doa do Pave, reka joj je da poslua uje li ita. Ona je isto ula taj pla. Kad se Ante vratijo kui, pita je babe ta je to. Baba mu je rekla da se uvik triba prikrstit i izmolit virovanje kad vidi tako neto. Potlen ga triba pitat: Ko si i ta oe?
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 370. 289 Isto, str. 415.
288

428

Ante je tako i uradio. Potlen deset dana, kad je jopet ia na silo, vidijo je neto jo gore. Gori kod Gradine gori vatra i dite plae. Ante se prikrstijo i izmolio virovanje i eto vatre nestade. Ante poa naprid, kad dite opet poe plakat. Kad je Ante upita diteta ta je, dite se uutilo. Dite mu je reklo da je ono izgubljena dua. Mater ga je udavila i zato mu je vrat crven. Dite je reklo Anti da moli za njega i da svin curan i udovican i pratrin kae da mole za nj. Ante ga je poslua. Potlen toga ni Ante ni niko drugi nita slino nije vidijo.290 (Batin kod Posuja) MITSKE PREDAJE Mitske predaje pripovijedaju o vilama i povijesnim osobama kojima je narod pripisao nadnaravnu mo. Pomagale su junacima i samo nou dolazile u sela. Pria se da su zavodile mladie javljajui im se u snu. Jedni pripovijedaju da su ih vile izlijeile; drugi da su siromanim djevojkama pomagale bre istkati ruho za udaju; trei da su pomagale nejakim pastirima; etvrti da su mlade prenijele preko jezera u planinu, a stare pred crkvu itd. inile su zlo jedino ako bi im se tko zamjerio izdavi tajnu da im je jedna noga magarea, konjska ili kozja. U narodnoj percepciji vile su bajkovite ljepotice, gotovo uvijek u dugim bijelim, rjee plavim haljinama, dugih zlatnoutih poeljanih kosa, s modrim ili zelenim oima i imale su nadnaravnu mo. Narod pripovijeda i o vilenjacima i vilinetu. Od povijesnih osoba kojima narod pripisuje mitsku mo najee su Marko Kraljevi, Janko Sibinjanin, Stojan Jankovi, Mijat Tomi i Andrijica imi. Mitske predaje esto imaju razraenu fabulu, a pripovijedaju se kao memorati. Vile u VI. st. spominje bizantski pisac Prokopije iz Cezareje. Vile se spominju i u Zlatnoj legendi Ivana Zlatoustog s poetka XII. st.291 Vraz u Kolu (br. 5., 1847.) pie o vilama. Ivan Kukuljevi Sakcinski (Varadin, 1816. Puhakovec, Hrv. zagorje, 1889.) o vilama pie u

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 177. 291 piro Kulii, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraivanja posebno balkanolokih, Sarajevo 1979, str. 139.

290

429

Danici (1847.). Nekoliko je autora koji piu o priama svoga kraja (Lovre, Makarska, Varadin, Ivani-grad, Karlovac, Lonja).292 VILE JEZERKINJE Nekad davno, u staro doba, u brzacima pored vodenica kupale su se vile jezerkinje. Kao i sve vile bile su lijepe i mlade. U jednu takvu, lijepu i mladu, zaljubio se jedan mlinar. elei stalno biti s njom, baci se on u brzace pod vodenicama. Nikad se vie nije vratio niti su ga nali. Svi su znali koliko je mladi mlinar volio vilu, tako da nitko nije plakao niti je pisao osmrtnicu. Svi su znali da je otiao sastati se sa svojom dragom i da su sad sretni. 293 Predaje o vilama jezerkinjama nadahnule su su i Nikolu opa da napie antologijsko djelo Boanski pastir. VILA I PASTIR U stara vrimena dica su uglavnom koja su bila nejaka da rade uvala stoku po planinama i ledinama. Bio jednom jedan oban kojeg su dica zvala elo. On je bio mal i nejak i sva su ga druga dica zafrkavala i tukla. elo jadan moro utit i trpit, jer je bio nejai. Ali jednoga dana uvo elo stoku i vidio kako se u grmlju vila zapetljala. elo bio onako straljiv i nije znao to da uradi, al kako ga je vila sve vie dozivala, otie on i otpetlja je. Kad je to uradio, ree mu vila da e mu ispunit jednu elju, on odma ree da bi tio bit najjai meu svim obanima. I ispuni vila njemu elju, a on utio i ekao da ga netko
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 27.-28. 293 Katica Lozi Radielovi zapisala je 2007. g. u Jajcu 2007. g. Rkp. FF Mostar 2007, D.
292

430

napadne. Tako, jednom zgodom, djeca opet navalie na elu, a on ih spreman doeka i obrani se od njih nekoliko, a oni se razbjeae. Kad su ovi vidjeli da se neto udno s njim desilo, nikad ga vie ne dirnue, a ak ga se poee i bojat.294 (Ustirama u Rami) MUDRI SALAMUN I SESTRA Salamun je bi mudri ovik i ima je sestru. Govoru da je bila lipa, lipa kako perla. Ali govorilo se i da ima noge o tovara. Tako su i mudrom Salamunu govorili da mu je sestra vila, bo ima noge o tovara; a un ni virova. Vie su mu bili dodijali s otin govorenjem! a e uiniti da vidi je li oli ni istina? A un bi mudar i pametan, pa uini crikvu, pa je posalia mramorun i uini kako marete, da se vidi kako da je voda. I kad mu je sestra ula da je je brat, mudri Salamun, uini novu crikvu, la je viti otu lipotu kakove joe ni bilo na svitu. Un, kaje vidi di ona gre i da e dojti u crikvu, un se hrani zada vrat. Ona gre i dola na vrata: pari da pliva voda. Unda je digla njevi abiti, da ih ne smoi. (Bila je sva u svili do tloha.) Ka je dola nutra - to ni voda nogo mramor. Ka je vidila da je mramor, pustila je abiti i rekla sama sobun: Di je mudrosti, tote j i ludosti. A mudri Salamun zada vrat govori: Di je liposti, tote j i sliposti. I unda je se povidi.295 (Sali na Dugom Otoku) GRAD VID U Vidu se okrunilo devet krajeva. Tu je bija velki grad i, kako kau, drugi odma iza Rima. Rim pa on bio, zvao se Vid. Tu se usio itavi grad, samo mala crkvica je ostala. Kutije isto bija veliki grad. Usilo se istoga

294

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 184. Slinu je predaju zapisala i Maja Bokovi Stulli u Radeinama kod Sinja. 295 Isto, str. 224.

431

vremena kao i Vid i sada se vide u vodi razvaline, kupe na kuama, kad je ista voda i fino vrime. I unda bi se kladili monci, bili su vele silni ljudi: ko bi dojezdija iz Vida do Kuti na konju, a ne posrnut, onda bi onaj dobija neku nagradu. I kad bi od velike svoje sile, od oholosti, kad ne bi nita mogli, unda bi skuhali pogau za metu i u nju bi gaali. A kanje se usilo sve.296 (Opuzen) VIDOVSKA KRALJICA Ima put Neuma jezero Kuti. Kau da je govorila vidovska krajica: Moji Kuti, moji zlatni skuti. Tako san ja uja. U trupici danas kad se ovik vozi po tom jezeru Kuti, vidu se porueni zidovi u dubini od nekadanjeg grada. Od Kuti do Vida sve je bija grad. I ta krajica kad je ila koijom od Vida do Kuti, zato bi ona rekla: Jest Vid Vid, ali moji Kuti moji zlatni skuti. To sam uja kad sam bija dite. * Druga ena dodaje: O, moj Vide, moj oinji vide, moji Kuti, moji zlatni skuti.297 (Opuzen) DIVOVI GRADE TORANJ Su bili neki veli i jaki judi. Kad su zidali turan u Mutunu i u Buzetu i crekvu pod grotu, da su si bat posujivali jedan drugomu. Jedan je bi u Mutunu, a drugi u Svetom tefanu i su si preko drage davali bat. I ene su bile jake, pa su na glavi nosile kolonu od crikve, a na hrbatu otroka i jo su po putu plele hlae.298 (Beletiev Brijeg u Istri)

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 337. 297 Isto, str. 338. 298 Isto, str. 364.

296

432

DIVI Vile su sagradile arenu u Puli. Su nosile na glavi grote i prele. Kad je peteh zakukurika, vie nisu mogle dalje graditi, pa je prez krova. Stari su govorili da je to Divi.299 (Loborika u Istri) RNA KRALJICA Mnoge su predaje zapisane o Crnoj kraljici. Neki misle da je Crna kraljica udovica Ulricha Celjskoga, a neki da je udovica Vlatka Hercegovia, drugoga sina hercega Stipana Vukia Kosae koji je bio oenjen roakinjom Ulricha Celjskoga. Te su predaje nadahnule Josipa Freudenreicha i Higina Dragoia da napiu istoimena djela. Bila jena ena koja je bila jako zloesta svojim slugem. Kak se je navek nosila vu crnom rubju, zvali su ju crna kraljica. Cez nejni grund nije nie smel, jer bi sakega kerega bi na svojem gruntu vlovila dala hititi pred lave kere je ba za t posel hranila, ili bi pak na njega napustila dva orle keri su bili tak izvebani da bi mam oveku iskopali oi. No kad je Turin harail po hrvatskoj zemli, nije zabil ni na Medvedgrad vudriti. Kad se je Turin pribliaval k festungu, pozove kraljica svoje sluge vu festung da ga brane, ali joj se ni ni jen odzval. Kraljica je bila sad vu nepriliki i pomisli si da se zakune vragu te veli: Pukni, vrag, dam ti Medvedgrad ali joj se ni nie odzval. Ona opet i po drugi put veli: Pukni, vrag, dam ti Medvedgrad i sve zlato - ali joj se opet ne javi. Sad se ona i po trejti put zakune i veli: Pukni, vrag, dam ti Medvedgrad i sebe! I zaistinu sad vrag pukne i potera Turina iz Hrvatske. No kraljica je sad tela da se resi zakletve, te da proglasit po celoj zemlji da keri ju triput oko nejnog grada odnese, da mu bu dala bedenj dvanajst veder pun zlata. To uje jen vuglenar i on otide k kraljici te se joj javi da ju bu on nosil triput okol grada, pa makar si noge do kolena znucal, ali mu onda mora dati bedenj od dvanajst veder pun zlata. Kraljica je na to pristala i sad njemu veli:
299

Isto, str. 365.

433

 Ja se bum, da me bu lake nosil, pretvorila vu gavrana, a ti me skri pod nadre od tvoje rubae, da me gdoj ne vzeme, i kaj god bu videl i zestal, naj se ni bojati, neg samo ujdi furt naprvo, je oni tebi ne moreju nikaj napraviti. Kraljica se i zbilja pretvorila vu gavrana, a vuglenar ju zeme i dene vu nedre kak mu je kraljica naloila i otide okol grada. Kad je prvi put iel, ni ni videl, ve je samo ul kak juriju koije. Dojde ti on prvi put na meju, ali ve vidi gde stojiju koije, a iz njih izlaziju sama velika gospoda se cilinderi na glavi. Ide on i po drugi put okol grada, no ali sad ni mirno iel, je su ga napali vukovi i lavovi. On seje malko preplail al je sejeno iel naprvo, dok ni doel i po drugi put na mejo. Kad je krenul po trejti put okol grada, dojdu pred njega velike kace i ne puaju ga naprvo. Vuglenar se jo ne stavi, neg samo ide naprvo. Jo je faljelo samo nekih par korakov da ju i po trejti put donese do meje, ali sad dojdu pred njega vragovi sa vilami te ih zapiknu pred njega i ne puaju dalje. Sad se je zaistinu vuglenar preplail, hiti kraljicu i hoe vujti, ali ga kraljica prime za rukaf i veli mu: Sad si mi jo devet puti gorje napravil. Kraljica ni niti sad bila spaena, neg je bila jo devet puti gorje zakleta. No ne projde dugo cajta, javi se jen razbojnik keri seje takaj polakomil za zlato i veli joj daju bu on nosil, ali mu mora dati dvanajst veder zlata. Kraljica je na to pristala i rekla mu se isto kak i prvomu. I zaistinu on jo je nosil tak kak i on vuglenar i se iste napasti su pred njega dole, ali ni on je ni donesel do meje, neg ju je pri kraju hitil kak i vuglenar. Njemu je pak kraljica rekla: Sad si mi petnajst put gorje napravil neg sem prije bila. I tak ti kraljica vumre zakleta. Taki za nekuliko dan kak je kraljica vumrla dojde jen sluga k nje da ju prosi penez, jer mu budu druga deca pomrla od gladi. Dojde ti on pred njejnu hiu gde je ona stanovala, pokui na vrata, ali se nie ne javi. On na to otpre vrata i vidi gde kraljica mrtva lei, a kraj ne jena velika kaca. On se vu prvi mah preplail, ali sije mam vu sebi premislil da zakaj si ne bi on sam zel penez kad je ve kraljica mrla i ni nikoga bilo pri hie gde su bili penezi. On otide vu hiu s penezi i tu ti najde tri bednja penez, vu prvem bednju je bilo zlato, vu drugem srebro, a vu trejtem kufer. On bedenj z zlatom bil je ist v kutu i on hoe da ide po zlatne peneze, ali kad dojde blizu, vidi jeno veliku kacu kera lei na penezih i njega gledi. On se ni htel dirat vu t bedenj, neg si namee pune nadre srebrnih penez i odleti sav vesel vun. Kad je bil ve prilino dalko, htel je ipak znati kulko sije zel i hoe da prebroji; kad je poel vaditi iz nedrih, a to ti je se sam 434

vuglen. On ni htel verovati da su penezi bili, mislil si je da se je morti zabunil i otide da si i po drugi put namee, ali samoga zlata. Kad ti on dojde pred vrata, to ti ga kaca ne pusti v hiu. On se vrne domov, ali bez penez. I dandenenji lei kaca pred vrati i ne pusti nikoga nutri.300 (Remete kraj Zagreba) DIVLJAN U sljedeoj je prii antiki grki motiv o Polyphemu:301 Pop i ak hodali kroz jednu veliku planinu pa ih ondje uhvati no. Videi oni da ve ne mogu taj dan prispjeti kuda su bili naumili, stanu gledati kroz planinu gdje bi prenoili i ugledaju oganj daleko u jednoj peini. Primaknu se oni blizu i povikae da vide ima li tko tamo. Kad tamo ni ljudi ni ikog drugog, do jednog divljeg ovjeka s jednim okom navrh glave. Pitaju ga hoe li ih pustiti u kuu i on ih pusti. Ali na vrata peine bijae privaljena velika ploa koju sto ljudi ne bi moglo pomai. Divljan ustane, digne plou, pusti ih unutra, pa opet plou na vrata privali. Potakne im veliki oganj i oni se sjednu grijati. Poto se malo zagriju, pone ih Divljan pipat iza vrata da vidi koji je pretiliji da ga zakolje i ispee. I napipa popa pretilijega, spopane ga i ubije, navrti na raanj i stavi kraj ognja da se pee. Kad to ak vidi dosjeti se svome jadu ali utei iz peine nikako nije mogao. Kad se pop ispekao, zovne Divljan aka da s njim jede, a jadni ak ne htjede, ve mu odgovori da nije gladan. A hoe, ree mu Divljan, i na sramotu ako ne e na lijepo. Bez izbora ak sjedne s njim. Divljan prokleti jede, a ak stavlja u usta, pa opet baca u kraj. Jedi stane vikati Divljan, jer u i tebe sutra ovako. Poto se Divljan najede, legne kraj ognja, a ak pone diljati jedan mali iljak. Upita ga Divljan: ta dilja taj iljak? ak odgovori da se kod ovaca sjedei besposleno nauio tako diljati, pa da ga je i sad ta volja dopala. Divljan zatvori oko i zaspi, a ak jadni, vidjevi da se sutra i njemu noi pod grlo sprema, domisli se te oni iljak zavrti Divljanu u oko i oslijepi ga. Divljan slijep skoi kao mahnit i aku ree: Neka, da je Bogu hvala! Izvadi ti meni ovo jedno oko, kad ne umijeh ja tebi obadva, al mi utei ne e.
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 353-355. 301 Usp. Vatroslav Jagi, Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga, knjiga prva, Staro doba, Zagreb 1867, str. 111.
300

435

Kad ujutru svane, napipa Divljan vrata od peine i vidjevi da su zatvorena pone po peini brbati tamo-amo da aka uhvati, ali ga ne mogne nikako nai , jer je imao u peini mnogo stoke te se ak domisli i oguli jednog ovna, pa se obue u onu kou i izmjea meu ovce. Divljan ve vidi da mu od mnoge stoke ne moe nita, pa poe na vrata od peine pa otvori jedan kraj vrata i pone stoku vabiti da jedno po jedno izbaci. ak u ovnovoj koi stade se s ovcama pribliavati ne bi li i njega izbacio i tako malo po malo primiui se, doe do njega. Divljan ga uhvati i izbaci vani meu ostale ovce. Kad se ak dohvatio poljane i vidi svu stoku pred sobom, vikne Divljanu: Ne trai me vie, ja sam ve napolju. Divljan kad vidi da mu je utekao, domisli se to e, otvori vrata sasvim i prui mu tap govorei: Kad si mi ve utekao na ti ovaj tap da tjera stoku, jer ti bez njega nijedna ne e krenuti. ak nesretni prevari se i poe da uzme tap, ali kako ga se prihvati, prijanu mu jedan prst pri njemu. Vidjevi da je poginuo, stane skakati oko Divljana, tamo-amo da ga ne dohvati. U to, padne mu na um britvica koju je pri sebi imao, izvadi je i odsjee oni prst to mu pri tapu prijanuo bio i utee. Onda se pone Divljanu rugati i smijati tjerajui pred sobom stoku. Divljan, onako slijep, pristane za njim, te tako dou do jedne velike vode i ak vidi da e ga ve moi u vodu utopiti, pa pone zvidjeti okolo njega rugajui mu se. Divljan, primiui se malo po malo da bi ga uhvatio, primakne se uprav nad vodu, a ak mu onda pritra iza lea i tisne ga u vodu, te se Divljan utopi. Onda ak s mirom i Bogom otjera stoku i doe zdravo kui, ali bez popa.302 (itluk) DEMONOLOKE PREDAJE Demonoloke (demonske) predaje u osnovi imaju osobni doivljaj, susret s demonolokim (onostranim) biem. Najei demoni u toj vrsti naih predaja su: vjetice, stuhe, irudice, kuga, kuibabe, vukodlaci (kodlaci, kudlaci, kozlaci), aratani, avao (vrag-crni ovan, crni pas),
302

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 194.

436

orko, mai; zloguke ptice (gavran, kukvia), te razna plaila, prikaze, utvare. VJETICE Po narodnom vjerovanju vjetice su stupile u savez s avolom pogodbom koja se potpisivala krvlju. Konkretna enska osoba bi avlu prodala duu, a avao bi njoj dao nadprirodne moi. Zamiljane su kako jau na metli s grbom na leima i dugim nosom. Ulazile su kroz kljuanice, spolno bludniile s avolom, jele djecu, drale tajne sastanke, spremale masti za ljubavne napitke, izazivale razne bolesti i ludilo, guile pri spavanju itd. Prva je vjetica spaljena 1275. g. u Tuluzi, a zadnja 1793. g. u Posanu. Neki misle da je u tom razdoblju spaljeno do milijun vjetica. U Hrvatskoj je spaljivanje vjetica zabranila Marija Terezija 1758. g. Vjerovalo se da ima i lijepih vjetica jer i avao voli to je lijepo. Razlikuju se vjetice u bajkama i demonolokim predajama. Vjetica u bajci je bezimena i zla, a u predaji je to stvarna osoba koja nanosi zlo. Vjetice se jo nazivaju: more, trige (tringe) coprnice, babe. More su po narodnom vjerovanju djevojke koje su se povjetiile.

OD BABE KA JE COPRALA I POSLALA SRENE NA FRANCUZE Bili so negda v nae zemli Francuzi pak so toli da pejo prek Turovoga pola na Zagreb. Onda je nekakva baba dala dovesti na pole dvanajst vaganov peska. Kad so ludi to naredili, zila ona gore i poela trmenkuvati. Copruvala ona morti jeno vuru kad ti najenpot z onoga peska poeli se sreni lei. Od sakoga je zrna peska postal po jen sren, a baba onda ne poslala na Francuza. E, Majka Bua, kad so sreni poeli klati vojsko, bile je dobre beati. I be - ki je kak i ki kam mogel. Nigdar vie neso odonda Francuzi bili v nae zemli.303 (Lupoglav kod Dugog Sela)

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 358.

303

437

MORA Mora je cura zle krvi, eljna mlade krvi. Kad ne more da se mladosti drukije doepa, tare i mori mladost pri spavanju. Voli mladu muku krv nego ensku. Muko mori od elje, a ensko od zavisti. Prialo se da se nekog momka dovezala mora. Svaku no dok on zaspi, ona pritisni. Nit je mogo im krenuti, nit glasa dati. Kaziva ai, kaziva materi, svejedno. Snaan je bio, al opet nije je mogo nikako uvatit. Pane mu na pamet, da ode u crkvu, noem ustrue malo klaarde s Gospina oltara, metne u karticu, zaije u krpu i metne na se. Nikad vie nije dola. Niko mu to nije virova, al se od tad uvik prialo o tome. Po narodnom vjerovanju postojali su i vici (vjetci). Po narodnomu vjerovanju triguni ili arobnjaci mogu zaarati ovjeka i baciti na njega uroke. Mogu ga i posve izluditi. Stuhe su sline vjeticama. U Stocu se vjerovalo da su se stuhe prikazivale u obliku vatre i plamena. Prialo se i o stuhaima. Irudice su demonoloka bia koja su predvodila olujno nevrijeme. Nestalo je pria o irudicama. Ostale su molitve (basme) protiv njih. KUGA Kuga se, po narodnom vjerovanju, pokazivala kao kostur djevojure u bijelim haljinama, a nestajala je u obliku vatre. Svojim dodirom je izazivala smrt. U srednjem je vijeku od kuge u Europi umrla treina puanstva.304 U Bosni i Hercegovini mnogo je kunih grebova i grebalja.305 KUNO GROBLJE U SELU MILE U selu Mile, zaseok Podlice, postoji Kuno groblje. Tu su kugari umirali i kako nisu mogli doi do groblja, tu su ih odmah sahranjivali. I
HINA/AFP, Teletext, 28. 10. 2004. str. 179. Bolest kuga povremeno se pojavljuje u Kini i drugim dijelovima svijeta. Ako se rano poduzme lijeenje, mogue ju je brzo zaustaviti, a ako se ne lijei, smrtonosna je u 60 % sluajeva. HINA/AFP, Teletext, 28. 10. 2004. str. 179.
305 304

438

danas dan ima jedna kamena ploa u tom groblju. Sada je groblje zaraslo u umicu, a kako mi je mama pripovijedala prije su ga ljudi istili i odravali jer su se bojali da i oni ne bi dobili kugu, u to vrijeme neizljeivu bolest.306 SVETI ROKO I KUGA O svetom Roku bilo je rijei u poglavlju Molitvene usmene lirske pjesme (str. 163). Da je bila kuga u Supetru i da je harala po Supetru, Boe sauvaj, i da je ila da e put Nerei. I dola je do crikvice svetoga Roka, a sveti Roko vaze op pok udri po njon, iskoveda je vrlo, a ona se ope vratila pu Supetra i govori: ukadare, bukadare, vej nikad u Nereia. I eko la! (Pranica na Brau) KUKUDARE, BUKUDARE uo sam priu od naih starih ljudi da je nekad bila dola u nae selo kuga, kao enska neka, i da je pravila pomoritad. I kad je ona s time bila gotova, traila da je prevezu na Peljeac. I kad je iz sela ila, iz Bogomolja, da je na velikoj stini slomila nogu. Onda je kazala: Kukudare bukudare, u Bogomolju nikadare.307 (Blace na Neretvi) Kuibabe (babaroge) su, po narodnom vjerovanju, ivjele u vodi, bunarima, atrnjama i tamo odvlaile djecu koja bi se pribliila vodi. U Hrvatskoj ta demonoloka bia nazivaju se babaroge.

Katici Lozi Radielovi 2007. g. kazala je Ana Toki, djev. Svalina (roena 1949. godine, selo Bulii) ivi u selu Mile. Rkp. FF Mostar 2007, D. 307 Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 384.

306

439

VUKODLACI Demonske predaje o vukodlacima pripovijedaju o mrtvacima koji su se zbog tekih grijeha etrdeset dana nakon smrti ustajali iz groba. Ako su za ivota bili pijanice, pojavljivali su se kao mjeina puna vina, a ako nisu bili pijanice, pojavljivali su se u obliku mjeine pune vodom. Nestajali bi kada bi bili probodeni glogovim kocem (ili sa sedam glogovih kolaca). U nekim krajevima (primjerice Hrvatskomu Zagorju) vjerovalo se da e se pokojnik povukodlaiti ako preko njega prijee maka. Kudlaci su zli i uvijek nastoje nakoditi ovjeku, a esto uzimaju razliite ivotinjske oblike. Prema priama oni se okupljaju na raskrijima putova od dvadeset tri do dvadeset i etiri sata. Za ovjeka nije dobro da se u to doba zatekne na putu jer bi mu se moglo dogoditi svakakvo zlo. Zbog toga se na raskrijima putova postavljalo raspelo kao obrana od zlih sila, ali i pomo u rasuivanju pravih smjerova putovanja. U Viniu kod Trogira vjerovalo se u kodlake (vukodlake) koji su posebno mogli nakoditi djeci, pa kad bi djeca, a i odrasli, hodali nou (pogotvo kraj groblja), drali bi palac u ruci i tri puta izgovarali: Zapori kozlakov. Isus prid nan, Gospe za nan. Ili: Isusova brado, Marijino mliko, tri mise Boine, tri mise Uskrsne, slavno sveto Vodokre.308 (Vinie kod Trogira)

308

Ivan Mari, travnja 2006. g. u Viniu kod Trogira, zapisao je po kazivanju branoga para Joze i Zorke Mari. Jozo je roen u Viniima 1932. g., a Zorka 1936. g. u Okrugu Gornjem. Rkp. FF Split, 2006, sv. 18, str. 12.

440

AVAO avao se po narodnom vjerovanju pretvarao u: magarca (orko, maminjorga, pakleni magarac), maku (mai), crnoga ovna, psa i ljudima inio zlo. U Istri se orko naziva mrak.309 U nekim krajevima Dalmacije narod pod pojmom mai (maci) podrazumijeva i ubijenu djecu koja su se nou pojavljivala. Orko, maminjorga, pakleni magarac, mai po narodnom prianju pojavljivali bi se pred ljudima nou, podvlaili im se pod noge te kada bi ih ljudi bili prisiljeni uzjaiti, nosali su ih po selima, planinama, bespuima, najee sve do prvih pijetlova. Te su prie biblijske provenijencije. DIVOJKA I VRAG Bila divojka nika ve stara i roditelji nisu joj bili dobri.Una je rekla da je oe vrag, da b ola za nj. To rekla tak odnamirke, nije mislila da b to napravla. Ona ola donit vode na vrilo i nala momka kod vode, bija fin, lip. Unda on njoj rekada bi l ona za nj. Ona je rekla da bi, nije znala da je un vrag.Unda je ola njime i doveja je u umu u peinu. Sedam godinaje njim ivila. Iz njezinog sela bije lugar, onda taj lugar zabasa kroz umu,bilo slabo vrime. Onda naa vrilce vode i snig je bije i naa trag di je boso eljade dolazilo na vodu po snigu (nije je on obuva). Taj lugar mislije da je tamo kua di u umi. On ia i ia njeznim tragom i doveja ga trag u peinu. I nju opazije kad je doa i zaudije se: Jes ti tute? Ona je bila ve sva orepana, nit ve nema, sve spalo nje, tamo nije tkala ni prela. Onda je rekla ona lugaru da nju vragodve tamo u peinu i rekla je lugaru da to god vrag bude pitaima l on, un nek ree da ima, da ne bi nik reka, da ne bi rekada nema, jer brag voli to. Vrag e njega sve pitat, a on nekvajik vie: Imam sve, imam sve. Onda najzad e te veli -upitat: Ima li luga kolko? A ti reci: Imam vie neg ti. I sve je onda tako bilo i vrag onda puka od alosti, kad senije moga nit koristit, konda je grum puka u peinu. Unda ona rekla lugaru da nose dukata kolko god budu mogli ponit,jer su tu pune bave dukata, sve
Vidi: Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 410.
309

441

od nika, kroz duge im vire dukati, kako s duge rastrone. On je onda njoj da polak svoje obue s nogu, pola njemu ostalo, da ide lake. Onda s odnili dukata kolko s god vie mogli. ia mia gotova pria.310 (Vranik kraj Lovrinca u Lici) POSTOLAR I ORKO Jen kaligar je dela cija dan i ga je uhitilo kuro za do doma. Po putu ki gre, nojde jenega tovara i je reka: A to si tovar, juto lipo, ki an trudan, e me pejat doma. I on ga zajae. I lipo kada je a gori, to je poelo se zdiat u visok, invece tovar je bija orko. Kaliger e je prestrasija, ni zna ca, je sa u rucak i je ue ilo van i ga je poceja ubadat kadi je uhitija, i inoma ti tovar se je poceja naad kolivat doli. Ga je razjaha i on je poceja te tako do doma i je reka: Orko, si me kojina jen bot, ma ne bo ve.311 (Picuda u Istri) PAKLENI MAGARAC Jedan je ia iz gostionice kui, bio je malo i umoran. I kad je ia, govori: Da mi je sad ava, uzjaio bi na nj, samo da doen prije kui. Meutin, kad je on to reka, nije stalo malo, razmi, eto jedan magarac kraj puta. I on uzjai na nj. I kad je taj magarac doa, gonio ga je cilu no, nije on moga sa s njega! Tako da je on, kad su prvi pivci zapivalionda mo ti mrani sila prestaje da vai. Kad je taj prvi pivac zapiva oko tri i po sata, on je jednput osta na mistubio je malo dalje od kue, u nekon umici, tako da je ipak doo kui.312 (Neori) MAI Mai se pojavljivao na seoskim putevima u noi i ako bi sreo ovjeka, nastojao bi da mu se podvue pod noge tako da bi ga taj ovjek morao uzjahati. Tada bi mai poeo rasti, a ovjek bi na njemu nemono jahao i podizao se u visine. Kada bi dosegao kue, mai bi ga zbacio na
Isto, str. 183. Isto, str. 411. 312 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Mariji Duki, u Neoriu 2005. godine kazao Marko Bazina (ro. 1927.g.). Rkp. FF Split, 2005, sv. 13.
311 310

442

krov i pobjegao. ovjek bi cijelu no ostao tu dok netko po danu ne bi naiao i izbavio ga.313 Zmajevi ive u kujinama (jamama, peinama) u blizini naselja gdje su ekali rtvu koju e pojesti. Iz usta su rigali vatru i pustoili ljudima polja te ih tjerali da im povremeno za hranu dovode lijepe djevojke. Mrka guterica po narodnom vjerovanju ima posebnu mo. Ako se ovjeku dogodi da na putu sretne kuericu (gutericu), ne treba je ubijati, a ponajmanje onu koja ispod vrata ima ajevno (crveno) jer bi mogla prokleti toga ovjeka. Takav ovjek, po narodnom vjerovanju, vie nikada ne bi imao sree. Masmali (malik) je, u narodnom vjerovanju, malen, vrlo lijep ovjek. Odjeven je u blavitene (plavkaste) bageice (hlaice) i ima crvenu kapicu. Dobrodoao je i rado e pomoi ovjeku u nevolji. ivi u kujinama (rupama) pod zemljom. U takvim rupama odzvanja kada se u njih baca kamenje. Tu masmali uva veliko bogatstvo. Ako mu netko baca kamenie u njegovu kuu, onda se zna ljutiti i ovjeka navesti na krivi put. Na Cresu se obiajilo govoriti za nekoga tko se obogati da ima masmalia na ufitu (u potkrovlju). U umi pokraj Belog ima nekoliko panjeva oko bijele stijene. Narod vjeruje da je to stol kojim se slue masmalii. Gad zes avjenu rou je zmija koja se glasa poput pijetla. Najradije prebiva u gustoj umi. Zna lijepo pjevati i oponaati glasove. Ispod jezika skriva vrlo lijep i velik dijamant koji ima takvu mo da ovjeku, koji bi ga imao, moe sve elje ostvariti. Gad skida taj dijamant samo onda kada se ide napiti vode u lokvu da ga sluajno ne bi progutao. Tada je prilika da mu ga se ukrade, ali samoga gada ne smije se ubijati jer bi dijamant izgubio mo. Takvih stvorenja vie nema. Pojavit e se jedino ako peteh (pijetao) snese jaje iz kojeg bi se izlegao zmaj. Jaje pak valja odmah razbiti kako na svijetu ne bi bilo nesrea.314

313

Jelena Liji sijenja 2006. g. zapisala u Katel Suurcu po pripovijedanju Matije Vladovi (djev. Carev, ro. 1932. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 11, str. 9. 314 Predaje o: trigunima, trigama, kudlacima, zmajevima, mrkoj guterici, masmaliu i gadu zapisala je 2005. godine Tina Ivanievi, a kazivali su joj volonteri Eko centra caput insulae Beli na otoku Cresu. Rkp. FF Split, 2005. ST, sv. 13, str. 1.-4.

443

Zloguke ptice kukvia (sova uara) i gavran po narodnom vjerovanju predskazuju tragediju ili smrt. Pritvara (utvara, prikaza, sablast, strailo, avet, mindice) je po pukom vjerovanju rugobno udovite koje se ovjeku privia nou u obliku nakazne ivotinje: crnoga ovna, crnoga (ali i utoga) psa, zeca, make i sl. * Demonske predaje plae i upozoravaju sluatelje i itatelje, ali i objanjavaju uzrok pojavljivanja demona. Po narodnom vjerovanju demonska su se bia pojavljivala u gluho doba noi izmeu ponoi i tri tri i po sata poslije ponoi. Kada se, oko tri i pol sata poslije ponoi oglase prvi pijevci, nestaju sva demonska bia. PRIANJA IZ IVOTA Prianja iz ivota su najee kratke i podrugljive predaje u kojima se ismijavaju stanovnici pojedinih krajeva i sela, pripadnici odreenih drutvenih slojeva (seljaci, malograani) i zanimanja (inovnici, policajci). Isprepleu se novelama, anegdotama, alama i vicevima. U prianjima iz ivota nalaze se didaktika prianja o ubijanju staraca; metaforino prianje, primjerice, o sedam prutova; aljiva i druga prianja. MUDRA DIVOJKA Bi jednom jedan kralj i zapovidi da mu se donesu tri najlipa cvita. I jedna divojka govorila svom ocu: Poj ti oe! I odnese mu tri cvita: masline, rumarina, levande. Kad kralj vidi to, bi mu drago i on porui starom da kae svojoj keri da doe na dvor ni gola ni obuena, ni na konju ni pjeke. I kad to u, divojka je dugo pensala i dositi se. Na se stavi ribarske mree, i kae svom ocu da je vee za konja. I doe tako pri kralja. Kralj se obradova i uze je za enu. A kralj je ima i zatvor. Zatvorio je tu mnoge a mu nisu mogli platiti prinose. Kad kraljica to vidi, ona ih je savitovala: da svaki dan bacaju bob to su ga tribali obidovat, a kad ih kralj pita za to rade samo nek mu odgovore: A kako e skuvan bob rodit, isto tako emo ti mi zatvoreni vratit dugovanja. 444

Kralj je zna da ih je kraljica savitovala. Njih pusti, a kraljici ree: Hod a od mene, vazmi sa sobom ono a ti je najmilije! Tu su veer obidovali i vina pili. Kad je kralj lega u odaje onako pijan, kraljica ga stavi na konja i odvede svojoj kui. Kad je sunce bilo jo na uranku kralj se probudi. Ni zna di je ni a mu se zbilo. Vidi svoju enu, pa je upita da di su? A ona e njemu: Ti si mi reka da vazmem a mi je najmilije. Od tada su navik ivili sritno, u blagostanju, i kralj je slua svoju mudru enu.315 (Bogomolje na Hvaru) NI GOL NI OBUEN Knjievnost karakteriziraju didaktinost i edukativnost. Neki bogata nije htio udati svoju kerku. Obeao ju je udati za onoga tko doe u njegovu kuu ni gol ni obuen mislei da se takav nikada ne e pojaviti. Meutim, jednoga je dana u njegovu kuu doao ribar, a na sebi je imao samo ribarsku mreu. Bogata je tako kerku udao za ribara koji se domogao velikoga bogatstva. Zahtjev bogataa da e udati kerku za onoga tko u njegovu kuu doe ni gol ni obuen ima elemente bajke. NE LAVURO TIN NE JI KO Lijenost je est motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i knjievnosti. ivjeli su tako otac, majka i kerka. Otac i majka su bili vrijedni i stekli su veliko bogatstvo, ali su kerku pogreno odgojili. Kerka nita nije htjela raditi te je otac njezinom buduem muu rekao da joj ne e nita dati od bogatstva sve dok ne pone raditi. Kerka je poela raditi tek kad je ogladnjela. Didaktinost je glavna karakteristika te prie, a ogleda se i naslovom (paremiologizmom) Ne lavoro tin ne ji ko (Tko ne radi, taj ne jede). Bila je jedna bogata fameja, otac, mat i er. Otac je cili ivot lavuro kako betija tako je steko veliko bogatstvo. Svega su imali i niega njima ni falilo. Al ocu je uvik bilo krivo a je er odgoji nopoko. Ona je bila strano lina, i nikad ni nita inila. Kad je dolo vrime da se udo, otac je odlui da je vrime da ispravi a je uini. Njezinemu buduemu muu je reka da joj nita ne e ostavit ako ne pome lavurat.
Ljubici Rudan Bogomolji 2004. g. kazala je Tihana Rudan, Tiha ro. 1930. g., djev. Rudan. Rkp. FF Split, 2004, sv. 49, str. 10.
315

445

Kad se udola, kako je nauila tako je i nastavila, po cili don ni nita inila. Mu i njegova mater su po poju hodili i lavurali a ona ih je gledola. I tako je to bilo dok jednega dona ni mua doa doma i pita mater: Rec mi, ko je danas lavuro? A ona mu je na to odgovorila: A sine moj, bome jo i ti. I tad je i kad nevista ni cili don okusila nita, rano ujutro se ustala i dola pitat: a je potriba lavurat ?316 (Brusje na Hvaru) UBIJANJE STARACA Zakon je od vladara iziao da svaki sin svog oca ubije, ako je preo pedeset godina. Jednom ovjeku to bude ao, pa iskopa za au rupu pod ognjitem i tu skloni au. A ena mu sve to pratila. Kad su se jednom on i ena posvadili, ona rekla ovjeku: Tu ti je aa! I on se ocu poalio kako ga je ena otkrila, a otac mu rekao: Ti mene ubi pa ti car ne e nita. I on ne htjedne, a ena se potui caru. Car zovne ovjeka k sebi i zada mu dvi zadae: da mu dozove najdrai i najgre, tj. najveeg prijatelja i neprijatelja. I on se zamisli to e, a otac mu savjetuje da povede kuku i enu. I kad je pred carem udario kuku, ona opet k njemu leti, a kad je udario enu, ona caru sve kae kako je oca sakrio. I car se onda uvjerio da ne treba ubijati starce, svjesne ljude.317 *** Sinovi ponesu starog oca u umu da ga ubiju. On ih zamoli da ga nose to dalje jer je on svog oca donio na ono mjesto gdje su njega donijeli. Sinovi ga vrate kui.318 *** Za vrime turske vlasti dolo je nareenje od sultana da se ubiju svi ljudi stariji od pedeset godina. Jednom je sinu ao bilo ubit svog oca pa ga je sakrio u vinsku bavu. Kada su svi stari ljudi bili ubijeni, sultan je

Katica Hraste je u Brusju na Hvaru 2006. g. kazala Katarini Mikovi. Rkp. FF Split, 2006., sv. 1, str. 5. 317 Vlajko Palavestra, Narodne pripovjetke i predanja iz Drenice, GZM BiH, Etnologija, NS sv. 37, Sarajevo 1982., str.173. 318 Vlajko Palavestra, Narodne pripovijetke, GZM BiH, Etnologija, NS, sv. XV./XVI., Sarajevo 1961., str. 280.

316

446

naredio da tri ovika uu u najdublju dragu i obeo da e onome koji prvi ugleda izlazak Sunca poklonit svoje kraljevstvo. I sad se misle kako i ta, ko e prije ugledat! Ovi to je oca sakrio u bavu, pito ga je kako da prvi ugleda Sunce. A otac mu odgovori: Sine, kad uete u veliku dragu, ti se okreni i tamo i vamo i istok i zapad, ali preteno gledaj na zapad da ostali ne primjete. I kad Sunce baci zrake na najviu planinu na zapadu, ti e ga prvi ugledat, jer e svi ostali gledat na istok. Oni svi gledaju istok, a ovi se okree i na istok i na zapad. Kad je Sunce bacilo zrake na najviu planinu, on ga je prvi ugledo. Sultan ga pito otkud je znao za to, a ovaj mu ree da je svog oca sakrio u bavu, jer mu ga je ao bilo ubit, te da mu je otac to reko. Od tada sultan nije ubijo stare ljude, jer godine donose mudrost.319 SEDAM PRUTOVA Imao otac sedam sinova, sedam svaalica. Malo po malo, pa se prepiru i svaaju. Ako nemaju kakva uzroka vana onda se svaaju oko sitnice, samo da ne bude Bogu lijepo i milo. Bilo je opakih susjeda koji se radovahu njihovu svaanju. Lako je grabiti ondje gdje nema tko uvati. Otac se njihov zabrine vidjevi da e sve biti zlo i naopako. Jednom prikupi sve sinove pa im dade sedam tapova svezanih u snop da ih prelome. Jedan po jedan probae ali nitko ne mogae prelomiti tapove. udim se to ne moete pa to je tako lako ree otac. Odrezao je udicu i prelomio tapove jedan po jedan. Oni se nasmijae i rekoe pa tako smo i mi mogli, pa to moe i nejako dijete. Ove je rijei njihov otac i htio uti iz njihovih usta. Eto vam djeco slike i prilike vae, vi ste kao ovih sedam prutova. Ako hoete da vas drugi ne slomi opasite se uzicom sloge da vas Bog vidi ako ne ete tako, bit ete kao ovih sedam prutova, koji kao to sami rekoste, moe slomiti i nejako dijete.320

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 215. 320 Isto, str. 219.

319

447

4. LEGENDA
Legenda je vrsta prie koja ima vjerski karakter. U njezin se sadraj vjeruje. U legendama su sudionici Isus Krist, sveci, svetice, crkveni dostojanstvenici, muenice i muenici. Legenda se dugo poimala kao pripovijest iz ivota svetaca, te o Bojim i svetakim udesima. Legende su fakturom bliske predaji i katkad su teko odvojive od njih, ali je ipak element uda njihov genus specificum to ih donekle izdvaja. Legende unose red i harmoniju u ivot. Boja i svetaka uda ispravljaju nepravde, nagraujui dobro, a kanjavajui zlo. Fra Andrija Kai Mioi u Razgovoru ugodnom navodi legendu o kralju Vladimiru koji je s malo svoje vojske morao pobjei u planinu jer je bugarski kralj Samuel zaratio protiv njega. U planini je bilo mnogo otrovnih zmija koje su klale njegovu vojsku. Vladimir je od Boga izmolio milost i zmije vie nisu mogle ujedati. (Godine 2005. na Cresu je zapisana legenda po kojoj je na tom otoku Osorski biskup Gaudencije protjerao otrovne zmije.) Kaievu je Razgovoru ugodnom pridodana versificirana legenda o sv. Juri. Ta se legenda i 2006. g. kazuje u Sinju, Trogiru, Metkoviu, irokom Brijegu i Jajcu. Mjesto Tiina kod Bosanskog amca prema legendi batini ime jer je ondje misionar fra Jakov Markijski (XV. st.) uutio abe jer su ometale puk za vrijeme mise. Fra Jakov Balti (Bukovica kod Travnika, 1813. Ovarevo, 1887.) u svomu Godinjaku navodi legendu o udotvornom fojnikom kriu. Ksaver andor alski (Gredice kraj Zaboka, 1854. Gredice, 1935.) u svoju je pripovijest Legenda iz K. Br. 15. utkao legendu o dvoje siroadi koji su se smrzli pored jezera u kojem se njihov otac utopio. Siroad su otila u kraljevstvo Boije, a na mjestu njihove tragedije pojavila se crkva. Hrvati najvie pripovijedaju spomenute legende o propasti Gavanovih dvora i o Isusu Kristu i sv. Petru kad su hodali po zemlji. Mnogo je proznih i versificiranih legenda o sv. Juri, udotvornim grobovima muenika i muenica, udotvornim svetim slikama, kipovima, krievima, crkvama. LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA Hrvatske legende o propasti Gavanovih dvora biblijske su provenijencije. Njihovo je izvorite u biblijskoj prii o propasti Sodome i 448

Gomore koje su stradale zbog opaina svojih itelja. Dva su anela ila u Sodomu provjeriti ljudsku pobonost i milosre. Doekalo ih je jedino Lotovo gostoprimstvo, dok su se ostali stanovnici htjeli iivljavati na njima. Aneli su se zato Lotu oduili: Onda ona dvojica upitaju Lota: Koga jo ovdje ima: sinove i keri, sve koje ima u gradu, iz mjesta izvedi! Jer emo mi zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika da nas Jahve posla da ga unitimo. (Post 19, 12-13) Kad ih izvedoe u polje, jedan progovori: Bjei da ivot spasi! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici ne zaustavljaj! Bjei u brdo da ne bude zatrt! Jahve zapljuti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem, i uniti one gradove, i svu onu ravnicu, sve itelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. A Lotova se ena obazre i pretvori se u stup soli. (Post 19, 24-26). Jo u XIV. st. zapisana je ova pria u glasovitom Fiore de virtu. Opirniji rukopis iz XV. st., takoer, sadri legendu o propasti Gavanovih dvora. Na znaaj ovakvih pria ukazao je u XIX. st. Vatroslav Jagi. U legendi je ostala snana slika da se nakon spaljivanja dim die nad zemljom kao dim kakve klaine () (a) Bog () zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio. (Post 19, 28-29). Bitan utjecaj na ove legende ima Isusova pria o siromanome Lazaru. Lajtmotiv legende je Gavanova krtost, oholost i nemilosrdnost. Uz te Gavanove osobine uvijek je vezana propast njegovih dvora.321 Bijo ti je u davna doba u Imockom, jedan bogati ovik zvan Gavan. Bijo je u liku ovika, a po dui Gavan. Ima je svega, samo due nije ima. Para je ima da nije zna koliko, dra ga je u soban, na tavanu, ma svakudan. ije brdo? Gavanovo! ije polje? Gavanovo! Ima je i kmeta i slugu, ma ima je i sedamdeset i sedam obana. I imae i enu i jedno muko dite, nejako. ena je bila jo gora od njega, jerbo bie jo oolija. Teake prezirala, a prosjake protravala s vrata. Prid njijovim je dvorin proliveno vele sirotinjski suza. Dodijae i Bogu ti pusti uzdasi i suze. Jednon Isus-milosnoga bila. Doe ko prosjak, prid istone dvore Gavanove. U dvorima bijae samo ena, Gavan je bijo u drugim dvorima, brojio pare. Doe Isus i pokuca sa svojin apien njojzi na vrata, pa priupita: Dajder togod prosjaku, Bog ti da! Pogledaj na me, siromaja,
O legendama o propasti Gavanovih dvora vidi vie: Marko Dragi, Legende o propasti Gavanovih dvora, u: Zbornik Ivana Mimice u povodu 70. roendana, Split 2003, str. 69.-82.
321

449

nako te Bog pogleda! Utii, gospodarice, gladne, utiijo tebe Bog! Kad dodija Gavanovici, izie ona na vrata i ree prosijaku: Bi a s moji vrata! Vi skitanine i linine ne date mira ni meni ni mome ditetu. Daj zalogaj kruva, Bog ti da! proslidi prosjak. ta e meni Bog tvoj dok je meni Gavan moj! kaza njemu otrokonda. Al da ga se otarasi, donese joj sluga iz kue koru kruva, metne joj na papuu od noge i ona nabije nogon onaj kruv prosjaku prid nos, jerbo joj se inila sramota da mu dade rukan. Prosjak jopet upita: Daj mi, gazdarice, i jedan trs kupusa, kad ti ga je Bog da u vrtlu. Pomozi mi, nako te Bog dragi pomoga! Ona naredi slugi da odrie trs kupusa, ali oni trs to je uz put, to su se na nj ukenja zapiala. Sluga ode i odriza zdravi trs, jerbo se Boga boja. Prosjak api i ode a, al prije toga ree slugi: Noas e biti svata, ti se nieg ne boj! Gromovi e pucat, zemlja e se trest, a jezera otvarat. Ali nita od toga tebi ne e nakodit jerbo si pomoga ovika u nevolji! Kad se prosjak oprostijo od sluge, obaa je sve Gavanove obane i kmetove. Od svi 77 sluga samo dva imadoe duu i srce i rtvovae ono svoje malo sirotinje za prosjaka. Isus ne tide uzet nita od njizi, nego nestade, a uto se i smrailo. Tako Gavan ostade na konaku u zapadnin dvorima, a Gavanovica s ditetom u istonin dvorima. Gavan nije ni gleda ta se deava vanka. Crne se oblaine spuale do zemlje, ne vidi prst prid oima. Od Bijakove do Zavelina siva i grmi gromovi pozivlju Gavana zadnji put na obraenje. Ali dabe, on viruje samo u pare. Pod zemljon se zau tutnjavina, zemlja se trese, al Gavan jopet samo pare broji. Potrese se zemlja dva puta, a trei put prosie se zemlja. I dvori Gavanovi, i vas novac, i Gavan i sluge sve ode u crnu zemlju. Stvori se Crljeno Jezero. Kako su zidovi bili uokrug, nako je i jezero okruglo. Kad je lipo, vedro nebo i mirna voda, i dandanas more vidit obrise zidina dvorski. Te iste noi propuntali se i istoni dvori, skupa sa Gavanovicom. Dok je ta stravota se tu zbivala, prosijak (Isus) se ukaza onome slugi i ree mu: Uzmi tu zobnicu to visi o gredi, u njoj ti je vas najam. I odma bii, ovo e sve otii u propuntu. U ela! Ovo je prokleta kua i prokleto misto! Sluga, prije nego poe, uzme ono nejako dite iz beike, stavi ga u naruaj i ponese sa sobon, jer je njega najvolio od svega blaga Gavanova. in on izae iz dvora, utonue dvori i Gavanovica s njima skupa. Kako je sluga s diteton bia, nako se za njin otvarala zemlja i stvaralo jezero. Tako ti je nastalo Modro Jezero, zvano i Imocko i Gavanovo. Kako je sluga bia najprvo polju, pa onda na zapad, roenoj 450

kui (jerbo se u Kamenjaku rodija), tako ti je se i jezero propuntalo u duljinu, a ne uokruga. Kad je doa u Proloac, zauje glas iz oblaka: Baci dite ako misli svoju glavu iznit! Sluga se ustavi i baci dite. Kako ga baci nako se zemlja otvori i proguta dite. Iz te rastvorene zemlje udari velika voda. Tako ti nasta Utopie. Sluga se za ditetom raskaja, ne da mu se ni koraka naprid. Al unda outi glas iz oblaka: Bii dalje, ne ali diteta! Od zla roda nek nije poroda! Povie Gospine crkve u Prolocu imaju dva okrugla jezerca. Zovu i Grbaveva jezera. Tu su ti bila dva Gavanova guvna. Ispod Donji Vinjana imadu dvi bare, zovu i Krenice i Udovica. Tu se nisu otvorila jezera, al su se otvorili virovi i voda mu poduila svu marvu iz torova. I Krenice i Udovica nesritna su i prokleta mista. Krenice provriju svake godine i unda ine etu jadnim ljudima. A Udovica je dosta ena u crno zavila. U Prolokom Blatu tri su jezera: Provalija, Krenica i Postranjsko jezero. Tu su ti isto bila guvna Gavanova i pojate. Te iste noi i to ti se sve propuntalo. Te strane noi, sve to je Gavan ima, zemlja proguca i voda pokri, a pokriva i danas. Pogini tada i 75 Gavanovi sluga, al ji ne pokri voda. Samo se zemlja nad njima propuntala. Ta je manja kazna, prid Boga su manje krivi. Od svega blaga Gavanova ostadoe ivi jedino kokoi i kokoinjac, izmeu Modrog i Crljenog jezera. Pokrila je kupina, maovina i brljan te zidine, al one su jo uzgarite i ne daju se. Narod ji zove Gavanov kokoinjac.322

322

Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Antoneli Rebi, u Imotskome 2004. godine kazao fra Vjeko Vri. Rkp. FF Split, 2004. sv. 13. Usp. Fra Silvestar Kutlea, ivot i obiaji u Imockoj krajini, Matica hrvatska ogranak Imotski, Imotski 1997, str. 420-423. Ovden ti vas narod o Gavanu pripovida. Svak znade neto, al niko ne zna sve i nee nikad ni znat! To e ti uvik bit misterija. ko to je misterija i Crljeno i Modro jezero. Ta dva imocka oka bude znatielju, stra i straopotovanje. Vele su ivota nevini odnila jezera, ma ji isto svaki Imoanin voli, tuje i s njiman se vali. Ta dva imocka oka dre sve na mistu, budno prate potenje svoji Imoana, jer su oni ivi svidoci kako Bog pedipsaje olost i lakomost! Al to ti jopet nije sve, dite moje!

451

Modro jezero CASKA Na Pagu se pripovijeda da je na tome otoku bio bogat grad, Caska, u kojem su ljudi dobro ivjeli. Meutim, ljudi su se s bogatstvom sve vie udaljavali od Boga. Radi toga je Bog poslao anela preruenoga u siromaha da vidi ima li u Caski potenih ljudi. Aneo se u Caski osvjedoio o velikom grijehu koji se nastanio u tom gradu. Naao je dvije sestre Bonu i Malu. Bona je bila dobra te je aneo po Bojoj zapovijedi upozori na ono to e slijediti. Aneo je izveo Bonu iz grada i odveo je daleko na juni dio grada Paga, a tada Bog spusti vatru, jak vjetar i potres

452

na Casku koja u ruevinama i plamenu potonu u dno mora. Sve zlato i dragulji s Caskom su potonuli na dno mora. Dakle, prema toj legendi Pag su osnovali dobra sestra Bona i mladi obanin za kojega se ona udala, a u knjievno-teorijskom pogledu zavretak navedene legende ujedno je i etioloka predaja. Legenda govori da je Caska bila bogat grad u kojem su ivili dobri ljudi. Ali, kako se bogastvo povealo, tako su se judi sve vie udaljavali od Boga. Radi toga je Bog odlui kaznit Casku. Posla je svog anela koji je u obliku fureta, sluajnog prolaznika, triba vidit ima li u Caskoj potenih judi koje bi tribalo spasit od strane smrti koja je pritila svim njenim judima. Anel se, kad je doa u Casku, osvjedoi o velikom grihu koji se nastani u tom gradu. Naa je dvi sestre Bonu i Malu. Bona je bila jedina potena i anel ju je po Bojoj zapovidi upozori na ono ca se sprema. Taj dan kad je Caska tribala bit kanjena, anel je izve Bonu iz grada i odve je daleko, na juni dil otoka Paga. Tad je Bog s neba spusti vatru, jak vitar i potres na Casku. Caska je, u ruevinama i plamenu potonula u dno mora, a njom i sve zlato i dragulji koje su judi imali u izobilju. Bona je na junom dilu otoka nala mladega obana za kega se i udala. Zajedno su osnovali grad Pag. Danas se Caska, nakon potresa, nalazi na dnu mora.323 (Pag) RIJEKA KRKA Krka je 1985. godine proglaena Nacionalnim parkom. Na njezinu se toku nalazi veliki broj slapova i brzaca. Njen proboj kroz krki kraj na kraju zavrava prekrasnim, Rokim slapom i Skradinskim bukom. Nekad u davna vremena ivio je bogati Gavan ije se nepregledno bogatstvo prostiralo ponad Kninskog polja. ivio je veoma raskalaeno i bio je veliki prodrljivac. Prema svima je bio veoma
Zapisala je na Pagu 2005. g. Petra Jakovevi, a kazao joj je Jure Kaurloto (ro. 1932. u mjestu Pagu na otoku Pagu. Tu je zavrio osnovnu kolu, a srednju tehniku u Puli. Nakon toga vratio se u Pag, gdje i danas ivi. Kao dijete esto je od svojih roditelja sluao razne prie o Pagu i njegovim mjetanima, a i sam je bio svjedok nekih od njih. Neke je prie zapamtio, a neke je zapisao). Rkp. FF Split, 2005, sv. 52, str. 5.
323

453

naprasit i nemilosrdan, osobito prema siromanima; nije poznavao nevolju i njegova su vrata za sirotinju uvijek bila zatvorena, a kad bi ih otvorio, to bi bilo zato da ih se isprebija i otjera. Imao je enu Gavanuu koja je bila jo i gora, opakija i lakomija. Ona nije znala za Boga, a siromanima nikad nije pomagala. Gavan je imao mnogo sinova i keri s kojima je uivao provoditi vrijeme i kojima je namjeravao ostaviti itavo svoje bogatstvo. Ni oni nisu bili mnogo drugaiji od oca i majke. Sirotinju su izrugivali i ismijavali ih, tjerajui ih pred vratima dvora kada bi se usudili zaprositi malo kruha ili vode. Jednog dana Gavan odlui napraviti veliku gozbu za svoje prijatelje koji su, kao i on, bili iznimno raskalaeni i prodrljivi. Za vrijeme te gozbe na vrata Gavanovih dvora je pokucala siromana ena sa svoje sedmero djece, nosei najmlae, bolesno u naruju. Svi su redom bili veoma mravi, u dronjcima i vidno iscrpljeni dugim putom. Ugledavi siromahe u svome dvoru kako mu ometaju gozbu, Gavan se razbjesnio i naredio da se puste psi iz venje. Gavanova djeca, sva sretna, otrala su da ispune oevu naredbu. Meutim, trudna Gavanua u posljednji trenutak odlui ih sprijeiti. Nije se ona bila saalila nad siromanom enom i njenom djecom. Takva osjeanja ona nije poznavala. Bila je trudna i bojala se da joj sirotica ne nakodi. Sa stola punog izobilja dala joj je koricu kruha, gurnui ju prezrivo i sa gnuanjem, nogom po podu. Ozarena od sree sirotica taj komad kruha raspodijeli svojoj gladnoj djeci. Potom sirotica ponizno zamoli malo vode, preklinjui Gavanuu Bogom, jer su im se usta od duga puta svima bila osuila. Na Gavanovom posjedu nalazio se mlin, a znala je da je Gavanovo sve dokle pogled see, pa je zamolila malo te vode. Gavanua se na to razbjesnila i zamahnula rukom prema siromanoj eni, viui kako za nju postoji samo jedan Bog, njen Gavan i da svoje bogatstvo ne eli uzaludno rasprivati na nezahvalne bijednike. Tuna sirotica pokupi svoju djecu i ode iz Gavanovih dvora. Popevi se na oblinji breuljak, baci prokletstvo na njih. U tom su trenutku munje proparale nebo, gromovi zatutnjili, zemlja se zatresla, iz Gavanovih mlina potekla je voda i natopila mu itavo imanje. Potopila mu je dvor, njega, enu, djecu i sve prijatelje prodrljivce. Kad mu je voda ve bila toliko potrebna, neka im ju je na izobilju. Prekrasni slapovi i sedrene barijere usjekli su rijeku Krku sa sedam pritoka, za svako sirotiino dijete po jedan. Bogatstvo stola kojim su se 454

prodrljivci gostili postalo je dijelom bogatstva Krke. Siromano stanovnitvo iz okolnih naselja poelo je naseljavati to podruje formirajui staru Scardonu i ibenik. Otada je vode bilo za svakoga, a Gavanovi dvori i danas se vide potopljeni pod njenim bogatim slapovima.324 SVETI VALENTIN Valentin je povijesna osoba o kojoj nema detaljnijih podataka. Prema legendi bio je sveenik. Muen je (269/70) za vrijeme cara Klaudija II. Ozdravio je padaviavu djecu, te mu je atribut padaviar. Zatitnikom je oiju. Njegov je blagdan 14. veljae.325 Mnogobrojna su mjesta kojima narod hodoasti traei u njima utjehe u svojoj tjelesnoj i duevnoj boli. Na Pagu se pripovijeda o jednoj eni koja se u crkvi molila sv. Valentinu za ozdravljenje djeteta. Crkva se najednom napunila jakom svjetlou, a kada je ena dola kui, nala je zdravo dijete. Legenda govori o eni, koja se molila svetom Valentinu prid njegovim oltarom u crkvi Marijinog Uznesenja, za ozdravljenje svog bolesnog diteta. U jednom trenu cila se crikva napunila jakom svitlou. Kad se ena vratila doma svoje je dite nala zdravo. Postoji jo takvih torija o mirakulu svetog Valentina pa mu se u ast danas uva njegov kip u obliku diteta u toj crikvi gdje se ena molila za svoje dite.326 (Pag) GOSPE OD GORME U hridini s desne strane uvale Trstene iza Postira nalazi se stotinjak godina stara kapelica Gospe od gorme. U njoj se nalazi mali Gospin kip, a na vratima je eljezna reetka. Pripovijeda se da je kapelicu u stijeni
324 Marita Tabula zapisala je 2006. godine u ibeniku. Kazali su joj Jure Tabula (ro. 1936. g. u Gaelezama) i Tereza Tabula (ro. 1937. g., djev. Brusan u Grabovcima). Kazivai su brani par od 1955. godine. ive u ibeniku. Rkp. FF Split, 2006. 325 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990, str. 580-581. 326 Zapisala je na Pagu 2005. g. Petra Jakovevi, a kazao joj je Jure Kaurloto. Rkp. FF Split, 2005., sv. 52, str. 5.-6. Blago - stoka

455

izdubio Stipan Bioina jer se ondje za vrijeme oluje sakrio i opazio neku svjetlost. Pribliio se da vidi to je to, ali je odjednom udario grom i s hridi je pao veliki kamen ba gdje je on netom bio. I ta legenda u osnovi ima etioloku predaju jer pripovijeda o uzroku gradnje kapelice i nastanku njezinoga naziva Gospe od gorme. Stipan Bioina sakr se ispod hridi za vrime jedne oluje. Opzi je nik svitlost. Pribl se kako bi vidi e je to, kad u isti moment, udre grom i s hridi pde veliki kamen ba di je on malo pri bi. Iz zahvalnosti izdube u kamenu, u hridi, kapelicu.327 (Postire na Brau) SAMOSTANSKI BUNAR Naziv Pag dolazi od grke rijei pege koja znai izvor. Na cijelom podruju grada Paga, kao i na veem dijelu otoka, postoje brojni izvori vode, a na otoku postoje ak tri jezera: Velo blato, Malo blato i Blato Rogoza. Danas postoje toponimi koji potvruju da je vodeno bogatstvo za Paane bilo iznimno vano: npr. Vodice, jedan dio pake uvale zove se Janjee vode i slino. Kod hrvatskoga je puka snana vjera u mo molitve. Na Pagu je bila velika sua i sva ljetina, stoka i ljudi bili su u opasnosti. Paani su se molili Majci Bojoj u Starom Gradu i nakon nekoliko dana molitve i posta samostanski se bunar napunio vodom do vrha. Jednog godia u Pagu je bila velika sua. Zbog nje je u opasnosti bilo sve ca su seljaci posadili, vinova loza, blago, a i judi. Misecima ni dailo, pa su u pojima prisuila sva vrela. Strahuju od nedae koja je zapritila zbog sue, Paani su se molili Majki Bojoj u Starom Gradu. Posli nekoliko dan molitvi i odricanja od jela, samostanski bunar se napuni do vrha. Bez obzira koliko su judi uzimali vode, visina vode u bunaru se ni smanjivala. Kad su se svi judi napili i doma odnili za napravit zalihe, teaci su poeli uzimat vode za polivanje polja, a obani za napojit svoje stoke. Vode u bunaru taman toliko da se ni prelivala priko kornia po samostanskom dvoritu. Tako je bilo danima i nedijama. Vode se uzimalo stalno, a uvik je bilo dovoljno za sve. Bi je to jedino vrelo koje ni presuilo na otoku i judi su dolazili iz svih mista da bi se napili.
U Postirama na Brau 2005. g. Lina Biaca je kazala Tei Fabris. Rkp. FF Split, 2005, sv. 77, str. 11.
327

456

Nekoliko nedija posli, kia je pala i sva poljska vrela su se napunila. Voda u samostanskom bunaru se vratila na razinu na koju je uvik bila, a pria se da e tako i zavik ostat.328 (Pag) KAPELA U PODMILAJU U Podmilaju bila kapela i uz kapelu pravila se crkva. To je bilo kada nikad nije bilo nikakvih vozila, samo se ilo konjima. Tu je bila pustika i kad bi bilo neko nevrime, kad bi putnici okasnili, ne bi imali di nego u kapelu. A s druge strane Vrbasa bila je neka muslimanska baa. I di ko da je kasnio, svrao se u kapelu. U kui od jednog bega, od koga je bila baa, je er obolila i odala je tuda po bai i ona je gledala di se tu u kapelu sve svraa. I ona je mislila da Bog d da ozdravi, i da je onu kapelu u njenu bau, ona bi nju oprala i oistila i ne bi je dala prljati. Bog je dao da ona ozdravi, a jednu no su aneli prinili kapelu u njenu bau. Prag je osto u Vrbasu i dan danas se more viditi kako voda ie priko njega. On je jo gori, a uz kapelu napravljena je crkva i tuda su se udesa stvarala i bolesni se liili do, eto, ovog rata, dok je nisu sruili. Prija se moglo vidit u nekim molitvenjacima slika anela kako nose kapelu priko Vrbasa.329

5. NOVELA
Novela je pria o obinim ljudima i njihovu ivotu. Karakterizira je realistian knjievni pristup. Giovanni Boccacio (1313-1375) napisao je Dekameron koristei prie sedam djevojaka i tri mladia koji su 1348. godine pobjegli iz, kugom poharane, Firence. Boccacio je u pisanoj knjievnosti afirmirao novelu. U Straparolinoj talijanskoj zbirci novela Ugodne noi (XVI. st.) nalazi se ljubavna pria o Malgareti Spolatini koja je nou s Lopuda plivala svome ljubavniku redovniku na
Petri Jakovevi kazao je Jure Kaurloto na Pagu 2005. g.. Rkp. FF Split, 2005, sv. 52, str. 6. 329 Legenda je zapisana 1994. godine po kazivanju Mare Kolende, djev. Didak, ro. 1923. godine u Novoj Biloj. Vl. rkp. 1994.
328

457

otoiu Sveti Andrija kod Dubrovnika. Braa je prevare zapaljenom svijeom na pogrenom mjestu i ona se utopi.330 U nae vrijeme Hrvati najee pripovijedaju didaktine, aljive i baladne novele. MILJENKO I DOBRILA Tragina romansa veronskoga para Romea i Julije kojima roditelji nisu dozvoljavali da se viaju poznata je u cijelom svijetu. Gotovo da i nema osobe koja nije ula za njihovu traginu sudbinu. Takve situacije dogaaju se i danas, no tragedija je rijetkost. Tako barem svi misle, a malo je onih koji znaju da se ista sudbina ve dogodila, i to ba u Hrvatskoj. Takoer je pitanje postoji li slian sluaj u jo nekoj zemlji. Traginu sudbinu istovjetnu talijanskoj nalazimo u Dalmaciji, tonije u Katel Lukiu. U drugoj polovini XVII. st. u plemikoj obitelji Vitturi roena je ki Dobrila, a u obitelji Ruini sin Miljenko. Dvoje mladih zaljubilo se, no nisu se smjeli viati zbog neprijateljstva izmeu svojih obitelji. Od trenutka kada su roditelji saznali za njihovu vezu, Dobrila je bila pod strogim nadzorom, a Miljenka su roditelji poslali u Veneciju. No nije sve ostalo na tomu. Dobrilin otac ugovorio je vjenanje svoje keri sa starijim trogirskim plemiem. Miljenko je za to saznao i doao iz Venecije upravo u trenutku kada su mladenci izgovarali zavjete te je sprijeio vjenanje. Kako bi je kaznio zbog sramote koju mu je nanijela, Dobrilu je otac poslao u samostan u Trogir, a kako bi sprijeio Miljenka da je pronae, naruio je njegovo ubojstvo koje zbog Miljenkove domiljatosti (preruio se u fratra) nije uspjelo. Pokuavajui pronai Dobrilu, Miljenko je doao u sukob sa zakonom i zbog toga su ga osudili na zatvor u Visovcu. Tamo je upoznao bolniarku preko koje je Dobrili slao poruke i ugovorio bijeg. Bijeg mladih natjerao je Dobriline roditelje na poputanje te su im stoga poruili da se vrate u Katel Luki kako bi se obavilo vjenanje. Nakon to je u kolovozu 1690. godine obavljena vjenana ceremonija, Dobrilin je otac, ne mogavi podnijeti da se njegova ki udala za Miljenka, iz
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi-Stulli SHK, MH, Zagreb 1997, str. 24.
330

458

osvete na mostu ispred dvorca ubio svojega zeta. Dobrila je nakon toga izgubila zdrav razum, razboljela se i nedugo potom umrla. Posljednja elja bila joj je da bude pokopana zajedno s Miljenkom u crkvici Sv. Ivana u Katel Lukiu nasuprot dvorca. Na njihovu vjenom poivalitu zauvijek je uklesana poruka Pokoj ljubovnicima, a u Katel Lukiu jo uvijek postoje oba dvorca, i Vitturijev i Ruiniev.331 (Katel Luki) O sudbini dvoje mladih napisane su: novela, opera te kazalina predstava, a djeji dom u Katel Lukiu, smjeten nedaleko od njihova posljednjeg poivalita, nosi naziv Miljenko i Dobrila. TORANJ LJUBAVI Silba je jedino selo na otoku. U prolosti su na ovom otoku ene, starci i djeca bili uglavnom pastiri, a mukarci su cijeli svoj ivot uglavnom ivjeli na moru, plovili svim morskim putevima i pod starost se vraali na otok, ako ih more prije toga ne bi progutalo. Vraali bi se da umru. Poznavali su obje Amerike, zemlje Dalekog istoka, hridi sjevernih mora, obale Afrike i Australije, ali nikada ne bi zaboravili pjesmu o otoku nalik raju i predaju vezanu za toretu na Silbi. U sredini Silbe, na istoimenom otoku, visoko se die Mariniev toranj. To je okrugla, uska kula na iji vrh vode vanjske kamene stepenice. Zovu je jo i Toranj ljubavi. A taj toranj na vrhu sela, smjeten usred parka, silbanski je spomenik jedne ljubavi koji je to mjesto uinio uvenim. Toranj se visoko uzdie i s njega se prua prekrasan vidik. Uz njega se vezuje pria o ljubavi jednog morskog vuka koji je za sobom ostavio kuu, toranj i grob na kojemu je jo za ivota dao uklesati natpis: Petar Marini, kapetan, 1891. jao onomu tko makne ove kosti. Bio je mlad, kae pria, jo mornar. I mlada, lijepa bila je njegova zarunica Antonija Mauro. Kad se vratim s ovog dugog putovanja rekao joj je jednog dana prije odlaska vjenat emo se! Zasadit u vrt oko kue, a usred vrta sagradit u tornji s kojeg e se vidjeti cijeli otok i more. Poljubio je djevojku i otplovio.
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Karmeni Carev, u Katelima 2005. godine kazala teta Marija. (Ona je dio loze de Michelli Vitturi.) Rkp. FF Split, 2005. sv. 21.
331

459

Dugo je plovio oceanima, a kada se konano vratio, mnogo je djece dotralo na silbansko pristanite. Meu njima je bila i jedna posebno ljupka djevojica. Petar Marini joj se nasmijei, uzme je u naruaj, pomiluje je i upita ljude okupljene na pristanitu: ije je ovo dijete? To je ki Antonije Maruo, tvoje zarunice, koja se udala za tvog prijatelja. Djevojica se takoer zove - Antonija! Rastui se pomorac, zagrli djevojicu i zakle se: Antonija me nije ekala, ali ako majka nije mogla postati mojom enom, postat e to ki. ekat u dok se ovo dijete ne razvije u enu. Bio je uporan i ekao dugih dvadeset godina. Dao je sagraditi tornji usred sela, uz svoju kue, na najvioj uzvisini Silbe. Sagradio ga je od ivog kamena i kamenim je zidom opasao vrt oko njega. Antonija Maruo nikada nije tamo zakoraknula. Ula je u tu ogradu njezina ki s rukom u ruci kapetana Petra Marinia, s vjenanim prstenom na prstu. Ona u cvijetu mladosti, guste crne kose, velikih sjajnih oiju; on trideset godina stariji, s prorijeenom kosom, ali krepak, uspravan, jo lijep u ozbiljnoj zrelosti svoga ivota. I gledali su s tornja otok, brodove i more. Toranj na uzvisini vrta, pokropljen slanoom mora koju vjetar nosi za olujnih dana, stoji i danas kao spomenik ljubavi. Mjetani ga zovu Marinieva toreta!332 (Silba) BRUKA GOJICA U usmenim je priama od drevnih staro-egipatskih vremena motiv tri brata. U tim su priama dva brata bila dobra, a trei je brat bio lo. Ti su motivi u usmenoj komunikaciji prisutni preko etiri tisue godina. Pokatkad je motiv dva brata od kojih je jedan bio dobar, a drugi lo. Taj je motiv i u glasovitom djelu Sermones discipuli Ivana Herolta kao i u djelima bosanskih franjevaca koji su djelovali u razdoblju katolike obnove od kojih valja istaknuti Matiju Divkovia i njegovu besjedu o dvojici brae. U suvremenoj hvarskoj noveli pripovijeda se o trojici brae. Dvojica su brae bili vrijedni i sa svojim sinovima su ili na more ukrcati drva. Zadesilo ih je nevrijeme i bura je prevrnula njihov brod. Jedan je brat naao komad drveta i na njega stavio svoga sina i gurnuo ga prema
Jeleni Braovi 2007. godine kazala je Rua Brnas (djev. Pandi, ro. 1938. u Riinama kod Imotskoga). Vl. rkp. 2007, sv. E, str. 33. Usp. Tomislav uri, nav. dj.
332

460

obali. Kad je htio izii, zauo je vapaj svoga brata te se vratio kako bi ga spasio. Nevrijeme je bilo jae. More ih je progutalo. Spasilo se jedno dijete koje je otralo kui kazati to se dogodilo. Kui su ostali trei brat i njegove dvije neakinje od nastradale brae. Od cijeloga imanja ostale su im dvije mazge. Trei je brat bio lijenina i nikada nita nije htio raditi i bio je ljubomoran na svoje neakinje koje su bile vrijedne i nisu ivjele u oskudici. Vrag treemu bratu nije dao mira i odluio je od neakinja posuditi mazge i otii u polje. Meutim, iao je to dalje od sela i u nekom masliniku objesio je mazge i proboo ih kolcem. Optueni su krivi ljudi koji su poslani na galiju gdje su i smrt doekali. Pravi krivac, trei brat se izvukao i doivio je preko stotinu godina. Zloin koji je napravio stalno mu je bio pred oima i progonio ga je. Ostao je nepokretan i trpio je velike bolove. Jedina mu je elja bila ispriati zloin koji je poinio i potom umrijeti. Jednoga je dana pozvao sveenika i mua svoje neakinje kako bi se ispovjedio i kazao svoju tajnu koju nije mogao u grob odnijeti. Tada su svi uli ono to nitko nije mogao ni promisliti. Meutim, ni to mu nije pomoglo da poe s ovoga svijeta. Sutradan je zamolio da ga priveu na jednu stolicu i nose kroz selo kako bi svi saznali za grozotu koju je uinio. Kad od bolova nije mogao zaspati zamolio je da stolicu priveu za stropnu gredu i njega stave na nju te ga njiu onako kako je i on njihao one mazge. U toj je noveli tragina sudbina dvojice brae i zloa njihovoga treega brata. Novelom je uspostavljena harmonija jer su sirotice od nastradale brae bile vrijedne i svojim su trudom uspijevale ivjeti bez oskudice. Harmonija je uspostavljena i zasluenom kaznom koju je doivio trei brat te je u stranim mukama priznao svoj grijeh i molio da ga njiu na stolici privezanoj o stropnu gredu jer je i on objesio mazge i njihao ih. U selu Brusje ivili su tri brata, dvojica brae sa sinovima ili su na more ukarcat darva u brod i u temu momentu apilo ih je nevrime. Bura je bila sve jaa i jaa a brod se sve vee njiho te se na kraju privarni a dvo brata sa svojim sinovima su se noli u moru. Jedon od brae uspi je no komad darva na kojega je stavi svojega sina pa ga je gurni prima kraju, kad je iti izo iz mora sprii ga vapaj njegovega brata pa se vroti u more da bi sposi brata i njegoveg sina. Al, nevrime je bilo jae od njih i barzo ih je svih more progutalo.

461

Jedno dite a se sposilo, taralo je doma re svoje dvi sestre koja degracija ih je strefila. To je teko pogodilo cilu fameju, al valo je hodit naprid, da bi prihronili fameju. Ostale su dvi sestre i brat koji je imao deset godi. Jedino a su te dvi sestre imale bile su dvi mazge, s njima su hodili u pau i gonili. Trei brat od dvo, a su se utopili nikad ni imo nita, cili ivot bi je linac i ivi na raun svoja dvo brata. A sad kad njih ve ni bilo, ni ga imo ko hronit poe je bit ljubomoran na svoje zermone, ni se moga pomitit s tin kako one, dvi enske, imaju a on ne. Kako se u to vrime ivilo od poja, te dvi mazge su udo vridile. Al treem bratu vrog ni do mira, on je ia do svojih zermonih i pito ih bi mu one posudile te mazge za u poje, a kako su ga one udo volile, droge voje su mu ih zojmile. S tima mazgama ia je a daje od to daje od sela, odve ih je u niko poje maslinih i tamo ih je obisi na masline, probo kolcen i tamaliso sve dok nisu krepale. Vroti se doma i reka zermonima da su mazge u njihovemu poju. Sutradon su one ile pud poja a tamo niega, u udu su stale pensat di su njihove mazge. Iskali su ih svukud i cilo selo je pomoglo, al mazgih ni bilo nikud. Nakon a je pasalo pad don, noli su mazge obiene na maslinama. Judi ka judi, barzo su noli koga e okrivit. Blizu su bili niki judi iz drugega mista i oni su plotili za tuju zloin. Poslali su ih na galiju di su i smart doekoli. A provi krivac se izvuka i duboku starost doivi, a ono a je napravi nikad ni zaboravi, to ga je uvik progonilo i to mu je bila kazna za ono a je napravi. Bi je stor, priko sto godi je imo, nepokretan je osto i velike bolove tarpi. Iz dona u don budi se ogoren a je jo iv. Somo je eli umrit, a ta eja nikako da mu se ispuni. I tako je jednega dona odlui zvat popa i mua svoje zermone kako bi se ispovidi jer svoju tajnu nikako u greb ni moga odnit. I tad su svi uli ono a nikad niko ni ni propenso. Niko ni moga virovat da jedon ovik to more napravit nikome ko ga je toliko voli. Al, ni to mu ni pomoglo da porti s ovega svita. Sutradon je naredi da ga stavidu na jednu katridu i nosidu po cilemu selu, tako da svi znaju koju grozotu je uini. Kad od bolovih ni moga ve ni zaspat, zaeli je svoju zodnju elju da katridu priveedu za stropnu gredu i da njega stavidu sest na nju, i onda da ga tamalisaju kako i on one mazge dok ne porti s ovega svita. I tako je i bilo.333
U Brusju na Hvaru zapisala je 2006. g. Katarina Mikovi, a kazala joj je Katica Hraste (djev. Hraste, ro. se 1929. g. u Brusju na otoku Hvaru gdje je provela cijeli ivot i gdje ivi jo i dan danas. Zavrila je osnovnu kolu na Hvaru. Davno su u njenoj obitelji svi mukarci bili neobino snani i visoki (kao hrast), otkuda dolazi i prezime
333

462

Emocionalni je efekt novele postignut lirskim slikama i lirskim tonom. Time su pojaane poanta i didaktinost novele. BOO I KAJA Za mnoge novele pripovijedai kazuju da su istinite. Takva je i sljedea: U malom selu Mlakvi ivio je jedan momak koji se zvao Boe. Boe je bio na izgled vien i imuan momak pa se u njeg zagledale mnoge cure iz tog kraja. Boe je imo veliko stado ovaca to je u no vrime bilo veliko bogatstvo. I dok je uvo ovce spazi on Kaju iz susjednog sela koja je bila lipa ali iz siromane kue. Zaljubi se Boo u nju, a i Kaja u njega. Sastajali bi se oni svaki dan kod ovaca i aikovali. Nakon nekog vremena odlue da se vjenaju, ali Boini mater i aa ne dadoe o tom ni govoriti. Poto je Kaja bila siromana, oni su za Bou nali drugu curu koja je bila imuna. Boe je izbjegavao tu imunu curu koja se zvala Marta. I dalje se potajno viao sa Kajom. Njegova obitelj odluila ga na silu natrati da oeni Martu. Jedan dan njegov aa otio po curu Martu i doveo je u kuu. Sidoe Bou i Martu u kola i vjenae ih u crkvi. Poslije vjenanja vratie se u Mlakvu i pozvae sve selo na slavlje. Skupie se svi seljani i otpoe pjesma i kolo. Kad ude Kaja za to, od puste alosti spjeva pjesmu, i odlui doi u kolo i zapivati. Doe Kaja, ufati se do mladoenje u kolo i zapoe: Sino meni karli haber doe Da mi je se dragi oenio. Nek se eni enila ga mati, Da me oe u svate pozvati. Donila bi to bi kajder bila, Svekru babi svilenu koulju, Svile mu se kosti od bolesti,
Hraste koje je uzela ta obitelj. Kao djevojica sluala je od svoje bake Marije stare bruke pjesme od kojih je veinu zapamtila a neke i zapisala. Kao djevojka poslije mise nalazila se s drugim mladima iz Brusja ispred crkve kod starog bora, gdje su starim priama kratili svoje vrijeme. Prie koje su njoj prenijeli u nasljee njezini preci ona je uvijek rado prenosila drugima). Rkp. FF Split, 2006., sv. 1, str. 2.

463

Ko no moje srce od alosti. Svekrvici crnu jameniju, Smrklo joj se a ne svanulo joj se. Seljani se zagledae na to, a Boe okrenu u pla i pobjee iz kola prema umi. Kaja se vrati kui a svatovi se razioe. U umi su bile staje gdje su spraali ovce. Boe se sakrio u njih. Niko nije znao di je Boe otio. Kaja je nasluivala da bi on moga biti u stajama, jer su se tu i prije sastajali. Krenu ona prema tim stajama da vidi je li Boo tamo. Martu i njegove roditelje pogodi velika sramota zbog svega toga to se desi. Odlue da ga pou trait. Traili su dan i no ali nisu mogli ni slutiti da je Boo bio u stajama sakriven u sjenu. Kad je Kaja dola do staja poe da trai Bou, vikala je iz sveg glasa ako je tu da se javi. Boo skoi s pojate pred Kaju i vrsto je zagrli. Oboje su plakali gromkim glasom. Tu su ostali u sjenu skriveni tri dana, sve dok ih nije spazio jedan od obana to je tu sprao svoje ovce. Ode on do Boine matere i ae pa im kae da je vidio Bou i Kaju u staji. Diglo se cilo selo da ide u staju po Bou, da ga vrate na silu kui. Kad su upali u talu, Boini roditelji, Marta i ostali seljani zatekoe ih kako side zagrljeni. Marta mu prva prie i ree: Ako ti Kaju voli ja u se vratit svojoj kui makar to bila velika sramota! A na to Boe ree: Ti slobodno ajde odakle si i dola, ja ostajem sa Kajom, samo nju ou za svoju enu pa makar prosjak posto! Mater, aa i braa ga opet prisile da se vrati kui, samo da to ne bude velika sramota za njihovu obitelj. Jadni Boo se vratio svojoj kui, Kaja svojoj, jer ni njezina mater nije tila te sramote. Kad se vratio nije sa nikim prio, a pogotovo sa Martom. Trei dan on opet ode u iste staje i obisi se. Kad su obani doli da sprate ovce, zgledae Bou kako visi, pripadoe se i izletie iz staje. Otili su odma u selo da kau kakvo se zlo dogodilo. Kad Kaja u za to da se Boo obisio, pade odma u nesvist. Kad je malo dola sebi, od velike tuge i alosti, spremi se i krene Boinoj kui. Kad je ula mrtvac je bio donesen iz staje i poloen na daske. Ona je prila Boi, pala po njemu i poela nabrajati. I Boina mater je plakala i kroz pla govorila: Jadna ti sam do Boga svoga to uradi od diteta svoga? Odgovor joj na to Kaja

464

dala: Dabogda ti prokleta bila to si ovu ljubav unitila! Sahranie 334 Bou i zavri se pria o traginoj Boinoj i Kajinoj ljubavi. (Kupres)

7. ANEGDOTA
Anegdota je kratka pria koja najee na aljiv nain kazuje o odreenim osobama. U anegdotama je humoristian i satirian ton. Strukturom i tematikom bliska je nekim prianjima iz ivota i alama. VRGORANIN UKRAO KOTAO U kandijskom ratu, voenom i na vrgorakom podruju, bio je teko ranjen i Hasan-aga Arapovi, gazda podruja od upe preko Grabovca do Zagvozda, uz ije je ime vezan dogaaj opjevan u pjesmi o Hasanaginici. O tomu dogaaju predaja i danas postoji u Vrgorakoj krajini, a govori da je nesretna Hasanaginica na putu iz Ljubukog za Imotski sa svadbenom pratnjom prola kroz Vrgorac i prenoila u kui predaka narodnog pjesnika i serdara (vojvode) Ante Pervana Pre u Kokoriima. Kod tog Pervana 1772. godine vie dana je gostovao putopisac i prirodoslovac, venecijanski opat Alberto Fortis, koji je za svoga domaina kazao da je vrstan pjesnik odlinih lirskih i epskih pjesama. Da li je Ante Pervan alosnu pjesmu o Asanaginici kazao svomu gostu Albertu Fortisu ili je Julije Bajamonti tu pjesmu zapisao i dao Fortisu do danas se ne zna. U svom putopisu Viaggio in Dalmazia (1744. g.) Fortis je, osim te balade na hrvatskomu jeziku i u talijanskom prijevodu, navodi i anegdotu Vrgoranin i kotao. Krae Vrgorana obino padaju na teret Turaka; ali u sluaju nude, kau, ne tede ni krane. Izmeu domiljatih i smionih poteza u prijevarama, to sam ih uo pripovijedati o jednome od njih, sljedei je, ini mi se, karakteristian. Lupe se nae na sajmu; neki siromah kupio kotao, pa doavi blizu njega, spustio ga na zemlju zajedno sa
334

Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 243-245.

465

zaveljajem sa strane. Dok je on s jednim svojim znancem nadugo i nairoko razgovarao o poslovima, Vrgoranin zgrabi kotao sa zemlje i metnu ga na glavu ne mijenjajui poloaja. Kad se onaj drugi, zavrivi razgovor, okrenuo, ne videi vie kotla na njegovu mjestu, upita upravo toga to ga je imao na glavi, je li vidio koga da mu gaje odnio. Ovaj odgovori iskreno: Nisam na to pazio, brate; ali morao si ga metnuti na glavu, kako sam ja uinio, pa ti ga ne bi ukrali.335 (Vrgorac) PAA I CAR Neki paa ratovo oda oko apljine. Sva mu vojska izginula. Jadan se mora vratit svom caru u Carigrad i kazat ta je bilo. Car mu je trebo otkinut glavu, kadli paa skoi i ovako ree caru: estiti care, tamo e sam ja ratovo ima jedan grad u kojem ever pue s juga, a juina sa evera, to je mislio na Poitelj. Dalje ree: Ima rijeka jedna koja pogodine tee uzvodno, pogodine nizvodno, to je ko Krupa, A ima kae, jo jedna rijeka. Ona sedam puta ponire, pa izvire, pa izranja tako i tako pravi plodnu zemlju, a ona je kod svog ua, ko Trebiata, najplodnija, pa sam eo kae, to sve imat za vas i tako sam svu voj336 sku izgubio. Sad mi kae, sudi. Ovaj kad je to uo, nije ga ubio. (apljina) BABA IZ DOLJANA Turci ufatili neku babu i pitali je oklen je. Baba im kae: Ondalen di sunce tri puta zapne i tri puta odapne, ondalen dino ima kameni most. Turci vide da je baba iz Doljana, jerbo tamo se sunce tri puta pojavljuje i tri puta nestaje za brdima i jerbo je tamo bio kameni most.

Dijani Mieti kazala je Jolanda Mieti (ro. 12. listopada 1953. g. u Vrgorcu, profesorica u splitskoj Zubotehnikoj koli). Rkp. FF Split, 2004, sv. 31. 336 Dijani Paponja ispriala Janja Bunti, djev. Brki, ro. 1031., ivi u apljini. Vl. rkp. zb. 2004. sv. 1. d. str. 19.

335

466

Tako Turci babu puste.337 (Doljani kod Jablanice) OBRANA LISKAVCA OD TURAKA Kau da je na brdu Liskavac nekad davno postojao grad. Kad su Turci zaposjeli cijelu Imotsku krajinu, doli su i do tog grada. ekali su u docu da stanovnici grada ostanu bez hrane i sami se predaju. Vidjevi to, puani se dosjetie da zakotrljaju velike kolutove sira na Turke. Kada su Turci vidjeli da ih narod gaa hranom, pomislie kako je imaju napretek i odustae od svoje namjere. 338 Tako su puani Liskavca izbjegli svoju propast. (Kula kod Lovrea) OBRANA KATEL SUURCA Po predaji na jednoga Turina pao je sirac koji je domaica suila na kunom krovu, pa joj je sirac nepanjom ispao iz ruke, a ona nije znala da su Turci opsjeli Katel. Turci su zakljuili da ih Suurani sirom tuku i da imaju hrane u izobilju, te ih gladom ne e prisiliti na predaju.339 AVION TVRAVA Za vrime II. svjetskog rata priko Bra su prolazili engleski avioni, zvani avioni tvrave koji su odlazili u rat na Njemaku. U povratku jedn avion se pokvr i pa na jedno brdo u unutranjosti Bra. Na svu sriu svi Englezi iz aviona su ostali ivi i zahvaljujui padobranima. Tadanja vojska na otoku, partizani, su ih prihvatili i pomogli im da se vrate u Englesku. Kako je u to vrime vladala neimatina, jdi su navalili na avion ko mravi i skupili sve iz aviona (deke, hranu, pribor za jelo), pa
Zapisao sam u Doljanima kod Jablanice 1997. godine po kazivanju Jure Lebe ro. 1914. u Doljanima. Vl. zb. 1997. 338 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Tamari Treskavici, 2004. godine u Kuli kod Lovrea kazala Ana Mustapi (ro. 1945.). Rkp. FF Split, 2004, sv. 12. str. 6.-7. 339 Jelena Liji zapisala je 2006. godine u Katel Suurcu. Kazala joj je Matija Vladovi (djev. Carev, ro. 1932. g.). Rkp. FF Split, 11/06, str. 9.
337

467

ak kidali i komade aluminija od kojeg je bio sagraen te ga iskoristili za razne potreptine.340 (Postire na Brau) SUDBINA JEDNOG EMIGRANTA Tridesetih godina za vrime emigracije, putovalo se brodovima u Ameriku. Tako su se Postirani ukrcali u eljezni brod i otplovili. Za vrime putovanja, kako bi im bre prolo vrime, igrali bi na karte. Ali, jedan od njih, imenom Felicio, otio je u kabinu kako bi se odmri. Dok su prolazili kroz Gibraltarska vrata, udr ih je jedn brod. I ba na stranu kabine u kojoj je spa Felicio, taj drugi brod je olpi vrata, a kako su bila od eljeza nisu se vie mogla otvorit. Svi putnici su se uspili spasit osim jadnog Felicia koji ih je gleda bespomono kroz ponistru, maha i govori: Pozdrav te mi svih doma! Jadan je zajedno s brodom utnu u dubine oceana.341 (Postire na Brau)

7. SITNI OBLICI (ALA I VIC)

ala je vrsta usmene prie koja na humoristian, ironian i satirian nain kazuje o osobama, dogaajima i pojavama. Akteri u ali mogu biti ivotinje i predmeti. ale se ostvaruju prozom, ali i stihovima. Mogu se klasicificirati na: aljive bajke, aljive basne, aljive novele, aljive predaje. Od aljivih pria treba razlikovati kratke ale koje su strukturom i motivima bliske vicevima. U hrvatskoj knjievnosti poznate su pod nazivima: rugalica, dokonica, dosjetka i smijenica.

U Postirama na Brau 2005. g. Lina Biaca je kazala Tei Fabris. Rkp. FF Split, 2005., sv. 77, str. 9. 341 U Postirama na Brau 2005., godine zapisala je Tea Fabris, a kazao joj je dr. Mate Biaca (ro. 1947. g., sveenik. S trideset pet godina otiao je u Ohio gdje je doktorirao teologiju i ostao na slubi u San Pedru u Californiji. Diplomirao je i na podruju glazbe, te ju je usavrio na Oxfordu. Danas je upnik hrvatske upe Svetog Petra u Las Angelesu). Rkp. FF Split, 2005, sv. 77, str. 10.-11.

340

468

PUTNIK Prolazio putnik namjernik kroz Knepolje i kad je vidio natpis Jare-sedam kilometara, upita se: Kolika im je onda koza? LANJSKO DITE Donio ovjek deseto dijete na krtenje. Fratru se dijete uini priliito velikim, pa se obrati ocu: Meni se ini da je ovo dite tribalo puno ranije krstiti. Da se nisam usepetijo, veleasni, pa donio lanjsko odvrati ovjek. SPAVANJE S AVOLOM Jesi li spavala s momkom? upita fratar djevojku na ispovijedi. Ma tko e s avlom zaspati-ispovijedi se djevojka. ISTOMILJENICI O emu to sad misli?, upita cura momka koji joj je doao na silo. Due ti, mislim o emu i ti-odgovori sildija. Nuder ti, to je njemu u glavi, ote se curi. KUM I KUMA Doa kum lovac u svoje kume, a kuma se tui: Moj kume jada u mene, etke mi izidoe kokoi, daj mi bolan kume, bi li ti moga pobit one etke, pa ta lovac si. Kum: Hmm.., kuma moja, toga ti ja ne znam nita drugo, ve brate da in nabavimo puke da se brane! *** Vic je kratka usmenoknjievna tvorevina koja izaziva komian dojam i smijeh.

469

UITELJICA I JURICA Reci mi koji je veliki ovjek uzviknuo zemlja, zemlja upita uiteljica Juricu; a on e moj tata kad je jue jeo salatu. OKOLADNO MLIJEKO Zato daje okoladu kravi? pita teta djeaka koji je doao iz grada. elim sutra imati okoladno mlijeko odvrati djeak. LOE OCJENE Otac: Ne brini se sine previe, ispravit e ti ve loe ocjene. Sin: Probao sam tata al su napisane kemijskom olovkom. MU I ENA Idu mu i ena: ena neprestano govori dok mu nosi teku vreu na leima. Muu dodijalo sluati prie pa joj ree: zavei ve jednom. ena se primakne pogleda vreu i ree: pa zavezana je. MUJO I SAT Doo Mujo na nebo i uo u jednu sobu kad u toj sobi sami satovi, svaka drava ima svoj sat i kad netko ukrade u nekoj zemlji, kazaljke se pomaknu. Pitao Mujo ali di je sat od BiH-e a ovaj mu odgovori: eno ga u drugoj sobi, slui za ventilaciju. UITELJICA I IVICA Uiteljica: Tko je razbio kamene ploe na kojima je bilo napisano 10 Boijih zapovjedi? Ivica: Ja znam, ali ne elim rei. Tata mi je rekao da ne valja biti tuibaba.

470

IZGUBLJEN OVJEK Ide izgubljen ovjek ulicom u nepoznatom gradu te upita prolaznika: oprostite, je li znate gdje je Primorska ulica? A ovaj mu odgovori: znam i proe. 342

Ostatci tvrave Kljuica

Svi su vicevi navedeni iz moje knjige Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture.

342

471

LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Andri, Ivo, Ispovijed, Sabrana djela, Zagreb 1963. Andri, Ivo, Na Drini uprija, Svjetlost/Prosveta, Sarajevo 1989. Andri, Ivo, Razvoj duhovnog ivota u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija), Beograd 1997. Aneli, Pavao, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, V. Maslea, Sarajevo 1973. Aralica, Ivan, Put bez sna, Znanje, Zagreb 2002. Balti, fra Jako, Godinjak od dogaaja i promine vrimena u Bosni 1754.-1882., (priredio dr. Andrija Zirdum) IRO Veselin Maslea, Sarajevo 1991. Banovi, Stjepan, Kad je ivio Tomi Mijovil, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, JAZU, knjiga XXIX., sv. 1., Zagreb 1938. Basler, uro, Arheoloki spomenici kranstva u Bosni i Hercegovini do XV. stoljea, u: Kranstvo srednjovjekovne Bosne, radovi simpozija povodom 9 stoljea spominjanja bosanske biskupije (1089.-1989.), Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo 1991. Baagi, Safvet-beg, Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb 1931. Beni, fra Bono, Ljetopis sutjekog samostana, (priredio dr. fra Ignacije Gavran) IRO Veselin Maslea, Sarajevo 1979. Biblija, Stari i Novi zavjet, Kranska sadanjost, Zagreb 1980. Bogdanovi, Marijan, Ljetopis kreevskog samostana, Veselin Maslea, Sarajevo 1984. Bokovi-Stulli, Maja, Narodna predaja o vladarevoj tajni, Zagreb 1967. Bokovi-Stulli, Maja, Narodne pripovijetke PSHK, 26. Matica hrvatska, Zagreb 1963. Bokovi-Stulli, Maja: Usmena knjievnost kao umjetnost rijei, Mladost, Zagreb 1975. Bokovi-Stulli, Maja, Usmena knjievnost, u PSHK, knj. 1., Zagreb 1978. Bokovi-Stulli, Maja, Usmeno pjesnitvo u obzorju knjievnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1984. Bonjak, Slavoljub (Ivan Frano Juki), Zemljopis i poviestnica Bosne, 1850.

9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18.

472

19. Botica, Stipe, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vlastita naklada, Zagreb 1995. 20. Botica, Stipe, Hrvatska usmena knjievnost iz BiH u zapisima studenata kroatistike Pedagokog fakulteta u Mostaru, Motrita, br. 16, Mostar, 2000. 21. Botica, Stipe, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995. 22. Bratuli, Josip, Kralj Tomislav u knjievnosti i umjetnosti u: Zbornik, u susret treem tisuljeu, Prvi hrvatski kralj, Tomislav, Zagreb 1998. 23. Buturac Josip Ivandija Antun, Povijest Katolike crkve meu Hrvatima, Zagreb 1973. 24. Cavendish, Richard, Legende sveta, Beograd 1984. 25. ehi, Namik, Prozorski kraj u oslobodilakom ratu i revoluciji, Prozor, 1985. 26. ubeli, Tvrtko, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990. 27. irkovi, Sima, Istorija srednjovjekovne bosanske drave, Beograd 1964. 28. Dizdar, Hamid, Muslimani i krani pod turskom vlau u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1944. 29. Dizdar, Mak, Antologija starih bosanskih natpisa, Sarajevo 1997. 30. Dragi, Marko, Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: Osmiljavanja Zbornik u ast 80. roendana akademika Miroslava icela, ur. Vinko Brei, Zagreb, Sveuilite u Zagrebu Filozofski fakultet, FF-PRESS, 2007. str. 153-171. 31. Marko Dragi, Hrvatska knjievnost katolike obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna knjievnost), Fakultetski prirunik, Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2006. www.ffst.hr 32. Dragi, Marko, Od Kozigrada do Zvonigrada, Mala nakladna kua Sv. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL), Baka Voda Mostar Zagreb 2001. 33. Dragi, Marko, Deset kamenih maeva, Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda 1999. 34. Dragi, Marko Zakopano zvono, Mala naklada kua Sveti Jure Baka Voda. I. izdanje 1996. II. izdanje 1997. 35. Daja, Miroslav Draganovi, Krunoslav S kupreke visoravni, II. izdanje RKT upni ured Otinovci-Kupres 1994.

473

36. ogo, Husein, Tradicija o Mijat-harambai, Kalendar, Napredak Sarajevo 1931. 37. Efendi, Fehim, O islamizaciji, Gajret kalendar, 1941, Sarajevo 1940. 64-78. 38. Filipovi, Nedim, Napomena o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku, ANU BIH, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 5, Sarajevo 1970. 39. Filipovi, Nedim O nastanku posjeda muslimanskog plemstva, Pregled, 5/1953, 386-393. 40. Filipovi, Nedim, O problemima drutvenog i etnikog razvitka u doba osmanske vlasti (Problemi etnikog razvitka u BIH), Prilozi IZI u Sarajevu, 11-12/1975-76, 274-283. 41. Filipovi, Nedim: Specifinosti islamizacije u Bosni, Pregled, LVIII/1968 (vanredan broj). 42. Frange, Ivo, Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb-Ljubljana 1987. 43. Gakovi, Petar, Islamizacija Bosne, Razvitak, 8/1941, 3, 84-86 (Kritiki osvrt na raspravu: Salihagi, Suljaga: Islamizacija Bosne). 44. Gavran, Ignacije, Suputnici bosanske povijesti, Sarajevo 1990. 45. Gavrani, Pero, Tomislav, prvi hrvatski kralj, u: Zbornik, u susret treem tisuljeu, Prvi hrvatski kralj, Tomislav, Zagreb 1998. 46. Gjurgjevi, Martin, Memoari sa Balkana 1858.-1878. (pretisak), Stolac, 2000. 47. Gri, Luka, Kozigrad, Zvonigrad i Gradina u kotaru fojnikom, GZM IV., Sarajevo 1892. 48. Guji, Kasim, O podrijetlu muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini, Obzor, 76/1936, 185. (Osvrt na rad: ubrilovi, V.: Poreklo muslimanskog plemstva u BIH) 49. Guji, Kasim, Postanak hrvatskih muslimana, Hrvatska revizija, 13/1940, 5, 274-276. Sarajevo 1940. 50. Handi, Adem: O islamizaciji u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku, POF, 16-17/1966-67, Sarajevo, 1970, 5-49. 51. Handi, Adem: O etnikim kretanjima u ranijem turskom periodu Prilozi IZI u Sarajevu, 11-12/1975-76, 287-289. 52. Handi, Mehmed, Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskohercegovakih Muslimana, Sarajevo 1940. 53. Handi, Mehmed, Jedan prilog povijesti prvih dana irenja Islama u Bosni i Hercegovini, Narodna uzdanica-kalendar, 6/1938, 29-45. 54. Hitrec, Hrvoje, Hrvatske legende, kolska knjiga, Zagreb 2007. 55. Haumant, Emile, Turski jaram i prelaenje u islam, PzKJIF, X2/1930, 165-175. 474

56. Hercegovina prije 100 godina ili ematizam fra Petra Bakule, (preveo Vencel Kosir) Mostar 1970. 57. Hrvatska narodna ala, sv. prvi (uredio Josip Pasari) Zagreb 1923. 58. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Sakupio i na svijet izdao Kamilo Blagaji. Tisak dionike tiskare, Zagreb 1886. 59. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Skupio N(ikola) Tordinac. Drugo popravljeno izdanje. Tisak i naklada ERN Janika, Vukovar 1883. 60. Hrvatski leksikon, sv. I., II., Zagreb, 1997. 61. Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5. priredio Marko Dragi, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2005. 62. Jablanovi, Ivan, Posljedice islamizacije bogumila u Bosni, Vrhbosna, 47-8/1933, 191-194. 63. Jagi, Vatroslav, Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga, knjiga prva, Staro doba, Zagreb 1867. 64. Jeli, Dubravko, Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb 2004. 65. Juki, Ivan Franjo, Sabrana djela, 1., 2, Sarajevo 1973. 66. Joli, Robert, Duvno kroz stoljea, Naa ognjita, Tomislavgrad Zagreb, 2002. 67. Kai Mioi, Andrija, Razgovor ugodni, Zagreb 1956. 68. Katii, Radoslav, Litterarum studia, Matica hrvatska, Zagreb 1998. 69. Kekez, Josip, Usmena knjievnost, u: Zdenko kreb-Ante Stama Uvod u knjievnost, Zagreb, 1986. 70. Kekez, Josip, Prva hrvatska reenica, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1988. 71. Kekez, Josip, U svjetlu hercegovakih legenda i predaja Osvit, 2-3, Mostar, 1999. 72. Kekez, Josip, Usmeno-pisani knjievni suodnosi (Izbor rasprava i ogleda), Niki 1987. 73. Klai, Nada: Srednjovjekovna Bosna, Zagreb, 1994. 74. Klai, Vjekoslav: Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik, u susret treem tisuljeu, Prvi hrvatski kralj, Tomislav, Zagreb, 1998. 75. Klai, Vjekoslav, Povijest Hrvata (knjiga prva, druga, trea, etvrta, peta), MH, Zagreb, 1974. 76. Koloman-Rukavina, Maja Oleg Mandi, Svijet i ivot u legendama, Znanje, Zagreb 1961.

475

77. Kujundi, Juraj, Srednjovjekovne crkve u Jajcu, Dobri pastir, Sarajevo 1972. 78. Kulii, piro, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraivanja posebno balkanolokih, Sarajevo 1979. 79. Kulii, piro, Razmatranja o porijeklu Muslimana u Bosni i Hercegovini, GZM u Sarajevu, N.S. 7/1952, 145-158. 80. Kurtovi, ukrija, Poturi se plahi i lakomi, Gajret (kalendar za 1940), Sarajevo 1941, 85-105. 81. Lastri, Filip, Pregled starina bosanske provincije, IP Veselin Maslea, Sarajevo 1977. 82. Lavanin, Nikola, Ljetopis, (priredio dr. fra Ignacije Gavran) IRO Veselin Maslea, Sarajevo 1981. 83. Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga, Zagreb, 2000. 84. Mandi, Dominik, Sabrana djela 5, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Ziral, Toronto Zrich Rama Chicago 1982. 85. Mandi, dr. fra Dominik: Franjevaka Bosna, Rim 1968. 86. Mandi, dr. fra Dominik, Sabrana djela, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, 2. izdanje, ZIRAL 1979. 87. Mandi, dr. fra Dominik, Starinski opis ponora u Drinovakom polju, Narodna sloboda, Mostar 1928, br. 3. 88. Mandi, Mihovil, Prahistorijske i sredovjene utvrde oko Travnika, GZM u BIH, 38/1926, 35-44. 89. Mari, Franjo, Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini izmeu 1463. i 1995. godine, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 1998. 90. Mijatovi, Anelko, Narodne pjesme o Mijatu Tomiu, Sinj-Duvno 1985. 91. Molinar, Mladen Anto U ekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromani Kosai), Hrvatsko slovo, petak 25. srpnja 2008, Zagreb 2008. 12-13. 92. Narodna knjievnost (priredili dr. . Buturovi, dr. V. Palavestra) Sarajevo, 1974. 93. Narodne propovijetke. Priredio Josip Kekez, Mladost, Zagreb 1985. 94. Novi zavjet (s grkog izvornika preveo Ljudevit Rupi), Naa ognjita, Tomislavgrad, Hrvatsko ekumensko biblijsko drutvo, Zagreb 1996.

476

95. Orbini, Mavro, Kraljevstvo Slavena (priredio Franjo anjek), Zagreb 1999. 96. Palavestra, Vlajko, Narodne pripovijetke, GZM BiH, Etnologija, NS, sv. XV-XVI, Sarajevo 1961. 97. Palavestra, Vlajko: Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, Etnologija, NS svezak XXIV/XXV, Sarajevo 1969/70. 98. Palavestra, Vlajko, Historijska predanja i toponomastika u Fojnici i okolini, GZM, NS, sv. XXVII./ XXVIII., Sarajevo 1972./73. 99. Palavestra, Vlajko, Narodne pripovijetke i predanja u okolini Litice, GZM, NS, sv. XXIV./XXV., Sarajevo 1969./70. 100. Palavestra, Vlajko, Narodne pripovijetke, GZM BiH, Etnologija, svezak XVII., Sarajevo 1962. 101. Palavestra, Vlajko, Narodne pripovijetke, GZM BiH, NS, sv. XXIVXXV., Sarajevo 1969./70. 102. Palavestra, Vlajko, Nekoliko nepoznatih stihova o hercegu Stjepanu, GZM BiH, NS, sv. XXIII, Sarajevo, 1968. 103. Palavestra, Vlajko, Pripovijetke i predanja iz Drenice, GZM, NS, sv. 37./1982. 104. Pandi dr. Bazilije, Katarina Vuki Kosaa (1424.-1478.) Bosna Argentina, Bhlau, Verlag Kln Weimar Wien 1995. 105. Petrovi, Leon, Krani bosanske crkve, Sarajevo Mostar 1999. 106. Popovi, Bare: Tuna povijest hercegove zemlje 1437.-1482., Zagreb 1942. 107. Povijest Bosne i Hercegovine, HKD Napredak, Sarajevo 1942. 1991.1998. 108. Povijest hrvatske knjievnosti, knj. prva Bokovi-Stulli, MajaZeevi, Divna, Usmena i puka knjievnost, Zagreb 1978. 109. Rattkay, Juraj, Spomen na kraljeve i banove kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, Zagreb 2001. 110. Skari, Vladislav, irenje islama u Bosni i Hercegovini, Gajretkalendar za 1940, Sarajevo1939, 29-33. 111. Sova, Matej, Pregled narodne knjievnosti s primjerima i teorijom, Zagreb 1955. 112. Stari pisci hrvatski, Djela Iva Frana Gundulia, Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, u Zagrebu 1877. 113. abanovi, Hazim, Glasoviti Hrvati na visokoj porti, Zbornik hrvatske omladine Herceg-Bosne, 1938, 61-71. 114. abanovi, Hazim, Jo jedan glasoviti Hrvat na visokoj porti u Carigradu (Ibrahim-paa Poeki, veliki vezir Sulejman II), Hrvatski dnevnik, 3/1938, 754, 16. i u: Hrvatsko kolo, 23/1942, 68-82. 477

115. abanovi, Hazim, Najstarije veze islama sa Hrvatima, Hrvat, muslimanski kalendar 1943, Zg, 1942, 47-50, Hrv. narod, IV12/1942, 3. 116. anjek, Franjo, Kranstvo na hrvatskom prostoru, Kranska sadanjost, Zagreb, 1996. 117. imik, Ante: Begovi Kopii, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, JAZU, knj. XXIX., sv. 1., Zagreb, 1933. 118. ii, Ferdo, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925. 119. trodl-Srijemac, Stjepan, aki izlet u Bosnu, Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana, kolski vjesnik, VIII., Sarajevo 1901. 120. Tomaevski, Boris, Teorija knjievnosti, Zagreb 1998. 121. Truhelka, iro, Kraljevski grad Jajce, povijest i znamenitosti, Naklada J. Studenike i Druga, Sarajevo 1904. (pretisak Opinsko poglavarstvo, Jajce, 1996.) 122. Usmene pripovijetke i predaje (priredila Maja Bokovi-Stulli), SHK, Zagreb 1997. 123. Ziglar, Zig, Pogled s vrha (prevela Vesna Orsag), Zagreb 2000. 124. Znameniti i zasluni Hrvati 925.1925., Zagreb 1925. 125. Zovko, Ivan, Kraljica Buga, GZM BiH, Sarajevo 1892. Rkp. FF Split, (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu knjievnost, Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Splitu) Rkp. FF Mostar, (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu knjievnost, Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene knjievnosti. (Oznaka D znai diplomski rad, oznaka E znai da je rukopis u elektronikom obliku. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.) Vl. rkp. (Vlastita rukopisna zbirka)

478

IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALITE)

POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALITA

Drama je u tradicionalnoj podjeli knjievnosti uz liriku i epiku njezin trei rod. Drama je najsloeniji rod knjievnosti. Izvedba drame, u kazalitu, u sebi sjedinjuje tri vrste umjetnosti: knjievnost, glazbu i glumu. Ako tekst koji glumci izgovaraju pripada usmenoj knjievnosti, onda se to kazalite naziva folklornim. Do sada nema pouzdanih podataka o poecima svjetskog folklornog kazalita, a gotovo sa sigurnou se moe pretpostaviti da se ta vrsta umjetnosti razvijala kod najstarijih civilizacija. Grko je kazalite vezano za mitski sloj kulture. U drevnoj grkoj mitologiji vrhovni bog Zeus, koji je stolovao na Olimpu, i njegova ena Mnemosina, boica pamenja, pokroviteljica znanosti i umjetnosti, imali su devet keri-muza. Talija je bila pokroviteljica (boica) komedije, Uranija-astronomije, Melpomena-tragedije, Polihimnija-lirske poezije, Erato-poezije, Klio-historije, Kaliopa-deklamacije, Euterpa-glazbe i Terpsihora-plesa. (U slavenskoj mitologiji muze su vile.) Nastanak komedije i tragedije u grkoj mitologiji vezuje se uz Dioniza, sina Zeusa i obine ene. Zeus se pretvarao u zmiju i spavao s obinom enom koja ga je prepoznala i otjerala. Naljuen zbog toga Zeus se pojavi u obliku munje i groma i saee je. Hermes estomjeseni plod spasi i priije ga Zeusu za bedro da doraste do devet mjeseci. Zato Dioniza zovu dva puta roeni.1 (U ilirskoj su mitologiji mnoga boanstva zmijolika.) Budui je Dioniz bio sin obine ene, bogovi su ga prokleli i on je umro. Meutim, Dioniz se svakoga proljea vraao meu ive, a narod se veselio. Veseli su ophodi (komosi) pjevali i slavili Dioniza. Tako je po mitologiji stvorena komedija. Kada bi dolo vrijeme da Dioniz ponovno napusti ive, glumci su oblaili jaree koe i stavljali jaree brade. Prema tomu (tragos-jarac) nastala je tragedija. Antiki teatar dao je djela trajne umjetnike vrijednosti. Mnoge su dramske strukture utemljene na narodnim priama.

Robert Grevs, Grki mitovi, Beograd 1974, str. 56.

480

Srednjovjekovna crkvena prikazanja imaju obiljeja folklornoga kazalita. Nedvojbeno je da se folklorno kazalite raalo i razvijalo usporedo s usmenom lirikom, epskim pjesmama i priama. Meutim, u povijesti svjetske usmene knjievnosti pozornost se vie pridavala lirici i epici nego dramskome tekstu. Zato ima malo podataka o folklornom kazalitu. U povijesti hrvatske usmene knjievnosti folklorno je kazalite zanemarivano sve do ezdesetih godina dvadesetoga stoljea. Postojanje folklornoga kazalita u Hercegovini svjedoe arheoloki nalazi kalupa za odlijevanje maski u Daorsonu kod Stoca (IV. ili III. st. prije Krista). O srednjovjekovnom folklornom kazalitu svjedoe i odreene reljefne slike na stecima poput onih o Kolu ljeljanovu ija se igra u Hercegovini zadrala do danas.2 Najstariji pisani tragovi o hrvatskoj usmenoj drami seu u 30. travanj 1272. g. kada su Trogirani obiavali birati kraljeve i gospodare i plesati s maevima na Uskrs i iza blagdana nekoliko dana.3 U Tisnom na otoku Murteru na trgu Bratska riva birao se seoski kralj iz obitelji Metrov (Metrovi) Baretin. Godine 1926. (31. kolovoza) dana je izjava da su posljednji kraljevi bili Stipan Lampalo(v) Ronkulo(v) i Ante Lordan. Kralj se birao svake godine uz veliko veselje i ruak na trgu.4 Nekoliko je obiaja o tome sauvano na zadarskim otocima do danas. Predaja govori o izvoenju Vinodolskog mesopusta jo prije Vinodolskog zakonika iz 1228. godine.5 U Dubrovniku su u XIV. spominju maske idovi i Turica, a u XV. st. u slavu gradskoga patrona svetoga Vlaha Dubrovani, susjedi iz
Mile Palameta, Usmeni narodni teatar u Hercegovini, Mostar, 1996., str. 37.-41. Ivan Lozica, Poganska batina, Zagreb 2002, str. 100. 4 Marina Lampalov u travnju 2006. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju ime Grgurine ro. 1930. g. Kaziva je po zanimanju ribar, a sada je umirovljenik. Rkp. FF Split, 2006, sv. 17. str. 7. 5 Josip Kekez, Usmena knjievnost u: Zdenko kreb Ante Stama Uvod u knjievnost, Zagreb 1986, str. 153.
3 2

481

okolice i plaenici iz susjednih zemalja, izvodili su vesele igre. Malo je vijee dubrovako u XV. i XVI. st. odluivalo o maskiranju. U Dubrovniku se igrala alka i izvodila cingareska. Mavro Vetranovi (Dubrovnik, 1482. Dubrovnik, 1576.) u svom djelu Posvetilite Abramovo koristi folklornu glumu. Drame Marina Dria (Dubrovnik, 1508. Mleci, 1567.) sadre elemente usmene narodne drame primjerice brijanje drvom. Hanibal Luci dramatizirao je Robinju koja je srodna brojnim narodnim izvedbama na tu temu, a izvodi se do danas. U XVII. st. spominje se Lastovski Poklad koji je i danas dio pokladnoga rituala. Sline su pokladne izvedbe bile u Dubrovniku, Koruli, Hvaru, Brau, Pagu, Rijeci itd. Biranje kralja u Krapnju 1640. g. spominje Pellizer iz Rovinja. Kralj se birao na Krku i Istri (Krnica i Marana) sve do pred drugi svjetski rat. Slovenac njemakoga podrijetla Jakob Weichard Valvasor (Ljubljana, 1641. Krko, 1693.) opisujui obiaje Hrvata u Istri, navodi prizor kad svatovi trae mladenku, jarebicu, a ukuani im dovode staru babu sa sitom na glavi.6 U nekim krajevima svatovi su traili mladenku, ovcu. Dva rukopisa tradicionalne korulanske Moreke datiraju iz XVIII. stoljea. Primjerak Mesopustove oporuke iz Dobrinje na Krku potjee iz 1718. godine. Ivan Lovri (Sinj, oko 1754. ? 1777.) u svom djelu Biljeke o putu po Dalmaciji pie o svatovskoj igri kadija koja se izvodi meu Morlacima. Lovri pie i o svatovskom obiaju Paljenja slame pod kumom koje se odvijalo kad bi kum i oba djevera ispratili mladence i vratili se u svatove. Tada bi se svi svatovi pribliili ognjitu muui i urlikajui, smijeno se meusobno borei i brkajui oganj. Domain im je donosio rakije i smokava kako bi ih umirio. Nezadovoljni bi svatovi uzeli kuma i smjestili na take te pod njim zapalili malo slame dok ih on ne bi umirio smokvama i rakijom.7 Podaci o folklornom kazalitu i izdvebama u raznim prigodama nalaze se u asopisu Arkiv za povestnicu jugoslavensku koji je utemeljio Ivan Kukuljevi Sakcinski (Varadin, 1816. Puhakovec, Hrvatsko zagorje, 1889.). Sveenik, knjievnik i etnolog Luka Ili Oriovanin (Oriovac, 1817. Novska, 1878.) prikupio je mnogo tekstova usmenih pjesama,
Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str. 297. 7 Ivan Lozica, Folklorno kazalite, SHK, MH, Zagreb 1996, str. 19.
6

482

pria, zdravica i drama i otisnuo ih u knjizi Narodni slavonski obiaji (1846.). Elemente folklornoga kazalita sadre i tekstovi pukih igrokaza: Graniari (1857.) Josipa Freundereicha (Nova Gradika, 1827. Zagreb, 1881.), Saurica i ubara (1864.) Ilije Okrugia Srijemca (Srijemski Karlovci, 1827. Petrovaradin, 1897.), Posljednji Zrinski (1897.) Higina Dragoia (Varadin, 1845. Varadin, 1926.), Ladanjska opozicija (1908.) Marijana Derenina (Rijeka, 1836. Zagreb, 1908.), Lajtmanuka deputacija (1911.) Ferde Becia (Poljska, 1844. Zagreb, 1916.) i Ladanjska opozicija (1917.) Marije Juri Zagorke (Negovac kraj Vrbovca, 1873. ? Zagreb, 1957.) Na Dramatske igre upozorio je Antun Radi (Trebarjevo Desno kraj Siska, 1871. Zagreb, 1928.) svojim lankom Osnovi za sabiranje i prouavanje grae o narodnom ivotu u Zborniku za narodni ivot i obiaje Junih Slavena. U drugoj polovici XX. st. znaajan doprinos na sakupljanju i zapisivanju usmenih drama dao je Nikola Bonifai Roin s dvadesetak studija i lanaka objavljivanih u Narodnoj umjetnosti i drugdje te dvjema knjigama Narodne drame, poslovice i zagonetke (1963.) i Gajua (1973.) Zapisivanjem folklornih drama meu Bunjevcima bavio se Milivoj Kneevi (Kragujevac, 1899. Kragujevac, 1973.). Doprinos usmenoj narodnoj teatrologiji dao je Tvrtko ubeli (Biha, 1913. Zagreb, 1995.), sakuplja dijela hrvatskih usmenih drama. Foklorno su kazalite u BiH istraivali Jelena Dopua i enana Buturovi. Istraivanjem usmenoga narodnoga teatra u Hercegovini bavi se Mile Palameta. Najvei doprinos u prouavanju folklornoga kazalita u Hrvata dao je Ivan Lozica. Ovdje valja spomenuti tekstove usmenih drama koje su zapisivali studenti pedagokih fakulteta u Mostaru, Rijeci, Osijeku; Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te Odijela za humanistike znanosti Sveuilita u Splitu. Istiem ovdje paradigmatsko miljenje Ivana Lozice glede povijesti te vrste umjetnosti: Kazalite nije roeno samo jednom, a nije roeno ni samo dvaput. Kazalite se neprestano raa i postoji kao prikazivanje (predstavljanje, prezentacija) nasuprot kazivanju (naraciji, literaturi).8

Isto, str. 21.

483

Folklorno kazalite Hrvata Bosne i Hercegovine nedostatno je istraeno. Neki istraivai nisu navodili vrijeme, mjesto i kazivae usmenih drama te je nepouzdano baviti se tim zapisima. Zbog toga ih nismo uzimali u obzir u ovom radu. Navest emo samo pouzdane primjere koji su postojali ili jo uvijek postoje kod Hrvata. Folklorno kazalite se kroz povijest knjievnosti nazivalo: narodni teatar, usmeni teatar, narodna teatrologija, usmena teatrologija, narodna drama, usmena drama, puka drama, puki teatar, puki igrokaz. To je nazivlje, dakle, pratilo nazive za usmenu knjievnost. Tematika folklornoga kazalita, kao i uope usmene knjievnosti, nalazi se dobrim dijelom u narodnom ivotu i obiajima. Folklorno kazalite moe se klasificirati na vie naina, a za ovu potrebu posluit u se uobiajnom podjelom po kojoj se folklorno kazalite dijeli na: Kazalite sa sjenama u kojem je sjena na zidu nositelj i izvoa dramske radnje. U pokretima sjene ogleda se scenski govor i odailje poruka gledateljstvu. Kazalite s lutkama u kojem je lutka nositeljica dramskih zbivanja. Kazalite s maskama u kojem maska ima vanu ulogu. Maska koju glumac nosi ima najsnanije sredstvo i ona spaja magiju i kazalite. Najee su folklorne maske: obrazina, poluobrazina ili krinka. Folklorno kazalite se ostvaruje dramskim igrama i scenskoglazbenim igrama u kojima scensku i dramsku radnju izvode glumci praeni plesom, glazbom i pjevanjem. Folklorno kazalite, prema motivsko-tematskom naelu, moe se razvrstati na: komedije, satire, farse, melodrame. Ivan Lozica folklorno kazalite klasificira prema datumu izvedbe na Godinja doba: Poklade, Uskrs, Proljetni ophodi, Od Ivana do Martina, Oko Boia; Doba ivota: Djeje igre, Sijelo i prelo, Svadba, Smrt; te Lutke i sjene.

KAZALITE LUTAKA
Najrasprostranjenije lutkarsko folklorno kazalite kod Hrvata BiH je Igra s prstima djeje ruke.

484

Netko od odraslih uzme otvorenu djeju aku u svoju ruku, otvorenu prema gore i olabavljenu. Djeji dlan je pozornica i njegovi prsti lutke. Odrasli koji komentira pokrete, pokazuje kaiprstom na djeji dlan i govori: Ove zeko pije vodu Uzima palac: Ovaj ga vie! Uzima kaiprst: Ovaj ga pripui. (potri za njima)! Uzima srednjak: Ovaj ga stie! Uzima prstenjak: Ovaj ga udari! Skaui i Mali prst: A ovaj, kme, kme! Po tekstu koji je neodvojiv od minijaturne scene, njegovoj dinamici i napetosti koja kulminira u zavrnoj konstataciji praenoj stiskanjem i trljanjem malog djetinjeg prsta, dijete s uzbuenjem prati ovu igru i esto trai da mu se jo jedanput izvede Originalnost je te igre to je istodobno jedna jedina osoba i pozornica i lutka i publika.9

SVADBENI OBIAJI
SVADBENI OBIAJI U OGORJU DONJEM Cure su se onda mlade udavale. A kad bi te momak ia isprosit mora bi se prija s tobon dogovorit, a ako se vas dvoje slaete onda se tek ide kod roditelja i roditelja se pita jel se oni slau. Ako se oni slau onda se napovidi u crkvi. Tri napovidi tribaju iza za tri nedilje, svaku nedilju po jedna napovid. Ako ima neko neku zapreku onda je duan u to vrime to kazat. Kad trea napovid izae onda se tek eni. Mladoenja nebi sam ia po mladu, tu bi bili i diver, zaova, svekar, svekrva. Onda bi se mlada zakljuala u svoju kuu uz jo desetak cura. Mladoenja je triba trait mladu pa bi mu od mlae brat izvoija curu i pita bi: Jel ovo vaa ovca? A mladoenja bi odgovorija: Ne, nije to naa ovca.

Mile Palameta, Usmeni narodni teatar u Hercegovini, Mostar 1996, str. 69.-70.

485

Onda bi izvea i drugu curu, i treu, i pita ga isto, a ovaj bi odgovorija ta i prije. E onda bi dovea mladu i mladoenja bi reka da to je njegova ovca a na to bi brat reka: Ova je ovca uinila puno tete i mi je nemoemo dat. Za ovu ovcu morate platit. Mladenkin brat bi reka cijenu koju triba platit za njegovu ovcu. Onda bi mladoenja za nju da dinare i tek bi onda ila svome muu. A kad bi se vjenali ilo bi se kod mlade i tu bi se rualo i stalo do veere. Posli se ilo do mladoenje a mater od mlae bi joj spremila dvi skrinje i tu je sva njezina dota bila. A to su bile skrinje dosta velike. Onda bi sili muko dite na te skrinje i ne bi dali te skrinje da ih potraju nego te skrinje bi tribalo platit. Diver bi ih triba platit. Onda bi se te skrinje otvorile i svi susidi bi vidili ta je mater svojoj eri spremila od dote. Onda bi se ukrcali na kar i vratila bi joj se sva njezina roba i svi bi je ispratili. Kar bi vozija mladence i ue svatove, kolko ih je moglo stat. Kar bi polako kaska a drugi svatovi iza njega. I svak bi triba mladoenju darovat, ili arape, ili perluke, il koulju, ta bilo. Onda se znalo da se udaje ta i ta cura pa bi joj svak iz sela triba pripremit poneto, sait, oplest pa joj darovat. A mladoenja bi najvie dobija. On se nebi vidija od koulja, pekira... A mlada, kad bi darovala mladoenju, bi nakitila barjak. Na barjak se mealo smokve, jabuke, kocke eera.. Onda bi se dolo kod mladoenje, kod njegovih, i bija bi obiaj da se metne na prag od kue neki komad robe. I tu bi mlada kleknila i diver bi joj kleka. Svekar il svekrva bi stali u kui a mlada bi in kazala: Train oprotenje najprvo od Boga pa od vas roditelja, da mi sve grijehe oprostite. Oni bi kazali: Bog ti oprostija, samo izvolite u u kuu. Onda bi se mlaa poljubila sa svekrom i svekrvom i dala bi joj se jabuka. Tu jabuku bi bacila priko kue i ako jabuka ode dalje znai da e kasnije rodit dite. Ako se jabuka vrati nazad onda nije dobro. Onda bi mlada ila do svatova i svih bi poljubila, sve naokruga. Poslin bi se izalo prid kuu i ujitilo se upljo kolo. Najee bi mladoenja ua u kolo i igra. Mlada bi imala torbu u kojoj se pripremilo svega: bombona, kocki eera, bajama i onda bi to ona bacala a dica bi to kupila. Igralo se, veselilo, dok bi stari pripremali za veeru. U kui je bila spremljena vea klupa za sist za mladu, mladoenju i divera joj da tu sidu. Tu u kui se jelo, pilo, pivalo...

486

Onda bi se kasnije pivale neke pisme neka ie mladoenja le. Kad bi on oa onda bi se i mladoj pripivalo. A mlaa ne bi znala di e. Triba je neko odvest. I kad bi je neko dovea do mladoenje, ona bi njemu kucala na vrata i pitala jel moe naprid. A on bi kaza da moe. Onda ovi, ko bi je dovea o mladoenje, bi reka: Vodimo jedno eljade, nema di prispavat oete li ga primit? A ujutra je bija obiaj da se mlada prije svanua digne, naloi vatru i donese vuiju vode i ie na bunar odnit jabuku da se vidi da je mlada najprva dola na bunar. Onda kad bi mlada dola kui i kad se ve svak diga, susidi bi je dolazili gledat i njoj bi se dala prelica a ona je obavezna prest cili dan. Nakon osan dana ie se na mir kod svojih roditelja. Ie joj svekar i diver. Doli bi kod njenih a mladoenja naknadno ie kod nje. Tada se puno trailo od mlade, nije se dalo da se ide druit u selu, morala je stat pri kui uz svekra i svekrvu, nije imala slobode ka sada. Kad bi mu ia radit u Split, pa bi izaa nakon desetak dana kui, svit bi se ruga kad bi doa pa poljubija enu. Mora je poljubit sve osim nje. Taki je bija obiaj. Uvee bi se sastali kad bi se veeralo pa bi se dogovaralo ta se ima sutra radit. Ko e ta radit? Ti e to, ti e ovo..., ti e i u suanj, ti po blago, ti po drva. Nije bilo ka danas.10 (Ogorje Gornje) SVATOVSKI OBIAJI U BAKOVIIMA KOD FOJNICE Kad bi momak i cura odluili da se ene, onda bi najprija od momka roditelji isprosili curu od njenih, onda bi se ilo u crkvu na prstenovanje. Momak bi curu dao prsten, a ona njemu vezenu maramu. Poslije toga bi sveenik u crkvi idue tri nedilje navjeto njiovo vjenanje tako da bi bilo vremena da se kae ako neko ima neto protiv. Onda bi se okupljali svatovi i ako su trebali i na daleko, onda bi ili i veer prija
Ireni Vukevi ispriala je njezina baka, Stana Juki ro. Elez. Roena je 1933. godine u selu Ogorje Donje koje se nalazi u podnoju planine Svilaje a udaljeno je 40ak kilometara od Splita. 1953. se udala za pokojnog Matu Jukia iz sela Braevi koje se nalazi nedaleko Ogorja. Nedugo zatim su se preselili u Split i tu sagradili kuu. Rkp. FF Split, 2005. str. 3-5.
10

487

vjenanja prenoili kod mlade. To se sijelo kod mlade zvalo plaipir. Ako je mlada bila blizu, svatovi bi izjutra ili po mladu. U tim svatima koji su ili po mladu bi bili prvinac, kum i kuma, djever i djeverua i komordija. Ako je obitelj bila imunija, svatovi bi se onda udvostruili, osim prvinca i komordije. Prvinac je predvodio svate, a komordija je bio zaduen da prenese mladinu komoru u mladoenjinu kuu prije ve to ona doe. Kad bi svati doli kod mladine kue, onda bi im dvi- tri ene stale na vrata i zaprijeile im put navicama. Morali su platit prije ve uu. Kad bi uli, onda bi sjeli, jeli, popili i onda bi kum, kuma, djever i djeverua ili izvest mladu. Tamo bi im opet ene podmeale neke druge cure sve dok ne bi dovoljno platili. Onda bi dobili pravu. Djever je onda bio zaduen za uvanje mlade sve dok su tu jer ako bi mu je ukrali, onda bi moro opet platit da mu je vrate. Znalo se je desit da mu je i tri puta ukradu. Svatovi su nosili uza se i okiene ploske u kojima je bila zaeerena rakija, al ona se je pila tek kad dobiju svatovi mladu. Onda bi se od mladine kue ilo u crkvu na vjenanje, a onda kod mladoenje na pir. Kad su polazili od mlade svatovi bi pjevali: Zbogom ostaj, djevojaka majko,/Fala tebi na lijepoj djevojci. A ene bi ih ispraale pjesmom: S Bogom poli kieni svatovi,/ S Bogom poli, sretno doma doli. Kad su poslije vjenanja dolazili na pir kod mladoenje, pjevali bi: Veseli se kuni domaine,/ Vodimo ti kienu nevjestu.11

MASKIRNI OPHODI
VUARI, VUKARI Vuk je u tradiciji junih Slavena i nekih drugih indoeuropskih naroda demonska ivotinja. U Hrvata su uz vuka vezani obredi: vukarski,
11 Studentici Odjela za humanistike znanosti Sveuilita u Splitu, Ani Markovi, kazala Luca Bonjak ro. Cvjetkovi, roena u mjestu Bakovika Citonija. 1934. krenula je u osnovnu kolu, ali je za vrijeme II. svjetskog rata morala prekinuti kolovanje pa je kasnije zavrila etverogodinju veernju kolu. Sada ivi u Bakoviima kraj Fojnice. Sva djeca su joj ve odrasla i svi su vjenani. U mladosti je bila lanica folklornog drutva Matija Gubec iz Bakovia s kojima je odlazila na mnoge folklorne smotre u Zagreb i druge gradove. I danas voli pjevati narodne pjesme i plesati, a posebno u kolu. Vl. rkp. zb. sv. 3, 2005. str. 12.

488

vuarski i vukovi. Ti su obiaji veoma stari, a u dananje vrijeme gotovo su iezli. Do pedesetih godina 20. stoljea izvodili su se u jesensko i zimsko doba kada su vukovi napadali i blago i ljude. U kranskoj je tradiciji legenda o sv. Franji i vuku koji je inio mnoga zla u okolici Gubbija. Sv. Franjo je vuka nazvao bratom vukom i zauzeo se za njega kao Boje stvorenje koje ne zna bolje initi te se angairao da ga pripitomi.12 Vitomir Belaj navodi da vukovi u hrvatskoj tradiciji pripadaju i sv. Juri jer ih on moe usmjeravati.13 Nedostatni su podatci o tim obiajima. Znanstvenici ih, uglavnom, navode usputno. Vuare spominje i Petar Grgec, ali nita o njima ne pie.14 ubeli spominje vukare i o njima navodi dvije reenice.15 Ta injenica kao i sami nazivi vukarski i vuarski izazivaju dodatne dvojbe oko tih obreda, te ih neki znanstvenici smatraju istim obredom. Ti su obredi i danas u narodnom pamenju. Vuari su maskirani ophodnici koji su u skupinama od tri do etiri ovjeka nakon to su ubili vuka, oderali mu kou, nataknuli je na kolac, napunili slamom i okitili je svilom, vunom i arenim papirima hodali po svom i susjednim selima glasno pjevajui i traei darove za ubijenoga vuka. Vuare su za ubijenoga vuka darivali slaninom, mesom, i drugim prehrambenim proizvodima od kojih bi pravili gozbu na kraju ophoda.16 Tim ophodima eljelo se sprijeiti vuka da dolazi domovima i talama. Radmila Kajmakovi navodi da su vuarske obrede u livanjskom kraju u jesen izvodili Hrvati i Srbi17, a piui o vuarima u irokobrijekom kraju, navodi da se taj obiaj izgubio nakon 2. svjetskoga rata kada je drava poela isplaivati nagrade za ubijenoga vuka. Tada su poeli ophodi s ubijenom lisicom, ali te obrede nisu pratile pjesme.18

Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990, str. 588. 13 Vitomir Belaj, Hod kroz godinu, Golden Marketing, Zagreb. 1998, str. 190. 14 Petar Grgec, Hrvatske narodne pjesme. Hrvatska dravna tiskara, Zagreb 1943, str. 151. 15 Tvrtko ubeli, nav. dj. str. 77. 16 Mile Palameta, Usmeni narodni teatar u Hercegovini. Mostar 1996, str. 63.-65. 17 Radmila Kajmakovi, Maskirani ophodi. Glasnik zemaljskog muzeja, Etnologija, NS, SV. XV-XVI. Sarajevo 1961, str. 230. 18 Radmila Kajmakovi, Narodni obiaji stanovnitva Litice. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Etnologija, NS, sv. XXIV/XXV, Sarajevo 1969/1970, str. 312.-313.

12

489

U Vinjanima Donjim odravali su se vuarski ophodi; nakon to bi lovci u lovu ubili vuka pjevali su pjesmu: Evo vuka, s planine, / dajte njemu slanine. / Evo vuka preko mosta, / dajte njemu svega dosta. Na taj su nain vuari od mjetana traili darove jer su ubili vuka i spasili im stada.19 Nabrajalice ili aljive pjesmice koje su recitirali/pjevali vuari u tim ophodima nazivane su vuarske pjesme. Pjesmom se poziva domaina da vuku poda soice, varice, jarice, vunice, junice, slanine kako ne bi silazio s planine jer nije dobar kod kue.20 piro Kulii spominje izreku Podaj vuku varice, da ne kolje jarice i pri tome objanjava panspermijsku karakteristiku varice koja se prinosila kao rtva. Varica21 se sprema od brana svakoga ita ili se u nju stavlja po zrno svake itarice te se njome posipaju ljudi, stoka, brodovi, ulita i dr. Namjera je toga obreda apotropejska i panspermijska.22 Milovan Gavazzi navodi da su se vukarski obredi izvodili u doba oko Boia pa do Poklada.23 U Lici je bio obiaj da ljudi naoruani vilama, sjekirama i pukama organiziraju hajke na vukove. Ti su se ljudi nazivali vukari, a pjevali su vukarske pjesme kako bi od kue i stada odagnali vuka: Domaine od kue,
U Vinjanima Donjim kod Imotskoga u svibnju 2007. g. zapisala je Branka Despotui, a kazao joj je Mijo Rai (ro. 1957. g.) podrijetlom iz Doljana (Zahumlja) a ivi u Ploama. Vl. rkp. 2007, sv. 18, str. 6. 20 Vidi: Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 73. Slina je i pjesma iz Trbounja kod Drnia: Domaine od kue, evo vuka kod kue. Tirajte ga od kue, nije dobar kod kue. Podajte mu enice, da ne kolje telice. Podajte mu slanine, da ne silazi s planine. Podajte mu zopice, da ne kolje ovice.
19

Zapisala je svibnja 2006. g. Marina Mati u Trbounju kod Drnia, a kazao joj je Ivo Mati (ro. 1927. g). Vl. rkp. 2006., sv. 41, str. 8.-9. 21 U stolakom je kraju varica naziv za koljivo (varivo od mesa zaklane stoke). 22 piro Kulii, Znaaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pruavanju stare slovenske religije. Godinjak. Knjiga XI, Centar ZA balkanoloka ispitivanja, knjiga 9, Sarajevo 1973, str. 155. 23 Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih obiaja. III izdanje, Hrvatski sabor kulture, Zagreb 1991, str. 220.

490

Evo vuka kod kue, o-o-o-o-oj! Tirajte ga od kue, Podajte mu suva mesa, Da vam tora ne pritresa. Podajte mu slanine, Da ne slazi s planine. Podajte mu enice, Da ne kolje telice. Podajte mu zobice, Da ne kolje ovice. Dajte, vuku vlasa, Da ne kolje pasa. Kiti snao, mrka vuka, Da t je erka lipeg struka.24 Vukari su i sljedeim magijskim katrenom odgonili vuka od kue: Mrki vue, kojo ti je majka, Kojo majka, a kojo sestrica? Majka mi je gora i planina, A sestrica po gori maglica.25 Tim su stihovima vukari uspostavili svojevrstan kontakt s vukom te mu nakon pitanja tko su mu majka i sestrica, sugestivno odgovaraju da mu je majka gora i planina, a sestrica po gori maglica. Tim su metaforinim sugestijama vuka tjerali u goru, planinu i maglicu. Vukari su u Kruevu kod Zadra magijskim rijeima u svojim pjesmama htjeli udobrovoljiti vuka traei od domaina da vuku dade slanine, runo vune, svega dosta; da ne prie preko mosta, da ne kolje ovce une.26 Vukarske pjesme po svojoj poetici pripadaju bajalicama kojima se lijee ljudi, ivotinje, te iz njihovih domova, tala i imanja odgone demonske sile.

Zapisala je 2004. g. na podruju Gospia, Kosinja i Peruia Lidija erek od svoje obitelji: bake, djeda, ujni i roakinja. Rkp. FF Split, 2004, sv. 44, str. 8.-9. 25 Zapisala je svibnja 2006. g. Marina Mati u Trbounju kod Drnia, a kazao joj je Ivo Mati (ro. 1927. g). Rkp. FF Split, 2006, sv. 41, str. 8.-9. 26 U Kruevu kod Zadra 2006. g. zapisala Marija Ani, a kazala joj je Stana Ani (djev. Ani, ro. 1929. g. u Kruevu). Vl. rkp. 2006., sv. 95, str. 3.

24

491

* Namee se zakljuak da su bila dva razliita obreda vezana uz vuka.27 Vukarskim obredom se ilo u hajke na vukove i pri tome su se pjevale vukarske pjesme, a vuari su bili ophodnici koji su ubili vuka te kroz selo ili pjevajui i traei darove za ubijenoga vuka. Svrha i vukarskih i vuarskih obreda bila je tjeranje vukova od domova, stoke, pasa, tala. Zato su istovjetne vukarske i vuarske pjesme. DEEVIKI VUKOVI Ne zna se pouzdano otkad traju Pokladni vukovi u Deevicama. Obiaj hodanja vukova na pokladni utorak rijedak je u Hrvata, a u Lepenikom kraju28 nisu se odravali samo za vrijeme Domovinskoga rata. Vukovi nisu isto to i makare ili orjaci. Zapravo je poeljno da makare ne hodaju po selu tu posljednju pokladnu veer jer je ona rezervirana za vukove. Vukovi su organizirani tako da ne idu u koloni, na elu je vuica, a na kraju je vuk. Obueni su u ovju kou, nose zvona, lica zamaskiraju bojama... Vuica nosi tap, ona upravlja i zapovijeda ostalim vukovima pazei da netko ne bi napustio kolonu. Vukovi hodaju selom zvonei i glasajui se kao vukovi, a nitko im ne odbija dati otkup. Obino im se daje peenica, pie, rakija, koje jedan od njih skuplja u torbu. Na kraju
Iza svatovske veere kum i jenga svode momka i curu u posebnu prostoriju koja se nalazi u prizemlju i obino je nazivaju podrum. Pred polazak momak i cura izljube svatove. Kum pokropi sobu svetom vodom, svi se prekrste, pa se kum i jenga vrate meu svatove. Pred vratima podruma cure zapjevaju: Lipi Ivo, iza gore vue, ne daj Luci, prespavati lue... Tad se pojave vukovi. Prvi vuk se zove vuica ili koja, a posljednji stranji ili zadnji vuk. Vukovi hodaju po selu, od kue do kue. Vuica vie: Daj nam udili ovim naim enadima, a vukovi za njom kemu (laju i zazivaju). Svaka im kua iznese neto od hrane. Kad obiu selo, dou mladoenjinoj kui i idu pred vrata sobe gdje su mladenci svedeni. Tu kemu i galame. Mladoenje im iznese pitu. Oni proguraju (projure) tri puta kroz kuu tamo-vamo i prevru sve to im se nae na putu. Domain im iznese rakiju i veeru nakon ega se raziu. Katici Lozi kazao je 2007. g. Ljubo Lovri, zvani Ljubica. Roen 1953. godine, selo Carevo Polje kod Jajca. Otac je troje djece. I sam, kako kae, eli sauvati ono neto od starine to se gubi. Rkp. FF Mostar, 2007, sv. D. 28 Lepeniki kraj obuhvaa Kiseljak, Fojnicu i Kreevo.
27

492

hodanja je pucanj (obino se unaprijed s nekim dogovori) koji oznaava kraj obilaska. Oni tu kao popadaju i onda ustaju i idu slaviti. Obino odu na neko ve prije dogovoreno mjesto gdje se jede i pije ono to se prikupilo.29 MAKARE (MAKARE) Sv. tri kralja (6. sijenja) oznaavaju svretak boinih blagdana i od tada pa do iste srijede odvijali su se maskirani ophodi. U tom su se razdoblju odravale i svadbene sveanosti. Ophod makara najee se odvijao u utorak uoi iste srijede, a karakteriziraju ga: zastraujue maske i drugi odjevni rekviziti, buka, galama, zvonjava zvona privezanih na makare (makare), pjesme, ale i tako dalje. Time se htjelo otjerati demone od domova i tala; ljudi i stoke; a to ophod makara ini apotropejskim. AKOVAKI BUARI U pokladno vrijeme u akovtinskom kraju maskirani buari su obilazili po kuama i domainima izvodili kojekakve dosjetke i pjesme, a zauzvrat ih je domain kue darivao. U akovu je 1994. godine je osnovan karneval akovaki buari. Sredinji je dogaaj velika pokladna povorka svih sudionika ulicama grada. U nekoliko dana odravanja okupi se oko 2000 sudionika
Gordani Vujica kazao je 8. srpnja 2007. godine u Deevicama kod Kreeva Ivica Barei, (roen 1951., selo Deevice, Kreevo). Vl. rkp. D, 2007, str. 38.
29

493

iz svih krajeva, a program prati desetak tisua ljudi. akovaki su buari po broju sudionika i posjetitelja najvei karneval istone Hrvatske i lan su Saveza hrvatskih karnevalskih gradova. (Danas se za buare kae da taj izvorni obiaj nestaje.) Buari su narodni obiaji vezani uz klanje bravaca. Nakon to bi se svinjokolja obavila uslijedila je bogata i obilna veera. Pjevale su se narodne pjesme, a veselje bi potrajalo duboko u no. Poslije veere dolaze u kuu buari. To je bila obino skupina od tri do pet momaka i djevojaka koji se nastoje odjenuti tako da ih se ne prepozna. Mukarci bi obino obukli ensku obuu i odjeu, a glavu bi pokrili maramama. enske bi pak obukle hlae i kratki kaputi, a na glavu bi stavile kapu ili ubaru. Ponekada koji od koara obue dugaki kouh s naopake strane tako da runo bude izvana. Odjea je najee stara i pokrpana kako buare ne bi odala. Lice namau garom ili prekriju enskom prozirnom arapom. Jedan od buara stavi preko ramena platnenu torbu u koju e im domaica metnuti poputbinu, a drugi uzme u ruku tap kojim e braniti buare ako ih tko od nazonih pokua razotkriti. U kuu bi buari ulazi jako buno kako bi skrenuli pozornost na svoj dolazak. Snano koraaju, gromko lupaju na vrata, a ponekad se zvonilo i klepkom (oveim zvonom od lima to se nekada stavljalo oko vrata volovima prednjacima). Pjevalo se vrlo glasno, a poznati su i stihovi iz sela Beravaca:
Bjete dico evo su buari, Ja sam bjeo kad sam bio mali (...)

Uavi u kuu pozdrave sve nazone, a domain ih nudi rakijom i vinom. Netko bi uvijek od nazonih upitao buare tko su i odakle dolaze, a na to pitanje bi buari davali sasvim neuvjerljiv odgovor koji bi nerijetko izazivao rasprave, ali i prepirke. U toj se prepirci koji gost i zamjeri buarima, a ovi rado iskoriste priliku te o njemu iznesu i ono to nije zgodno da se javno kae. Ako pak koji radoznalac pokua razotkriti buara, buar sa tapom odalami tj. odvrati toga znatieljnika od njegove nakane. No sve se to dogaa s namjerom da se gosti nasmiju i zabave. Buari u pravilu malo govore, a i prilikom govora nastoje to vie izmijeniti glas kako ih nitko od prisutnih ne bi po njemu prepoznao. Stoga enske oponaaju muke, njihov duboki glas, a mukarci nastoje govoriti piskutavim glasom. Naslute li buari da bi ih se moglo prepoznati, unato njihovoj umjenosti pretvaranja, ne zadravaju se u kui dugo. Na odlasku im domaica stavi u torbu varaka, manju 494

kobasicu i krvavicu, nekoliko krafni i salenjaka. Ponekad se u torbi nae i kobasica ili krvavica ispunjena kukuruznim gancima, nainjena upravo za buare, no oni se ne ljute jer znaju da je to sve za alu. Pokatkad u kuu istovremeno dou jo neki buari pa tako veer postane veselija i zabavnija. Ako se toga dana kolju bravci i u kojoj drugoj kui, buari odlaze i tamo. Tako bi se na kraju u njihovoj torbi nala ukusna i dobra veera kojom se onda svi poaste. U buare su esto ila i djeca od desetak godina. To su mali buari koji su nastojali zabaviti domainove goste i na kraju bi se osladili peenim kobasicama, krvavicama i kolaima.

U vrijeme buara pjevalo se: Poklade su i ludi su dani, Danas ima i ena pijani. Buari su se oblaili u tzv. ponjavce (debele pokrivae vuneno tkane). Ponjavci su na sebi imali rojte (rese). Jedan rub ponjavca zavezali bi i prebacili preko glave kako bi rojte sakrivale lice da se ne bi vidjele i prepoznale osobe koje su bile buari. Glumili bi mladu i mladoenju.

495

Obino bi mlada bio visoki jaki debeli mukarac, a mladoenja, koji bi trebao biti vitak snaan i jak, glumio je neki sitni mali mukarac. Na poklade su ili svi u narodnim nonjama, pekle su se krafne i astilo vinom tzv. tudumom. Djeca su se bojala buara jer su strano izgledali pa bi bake zaklenile (zakljuale ili zaringlale kapijicu (mala ograda kroz koju su ulazili u dvorite samo ljudi, za razliku od velike kapije kroz koju su prolazila zaprena kola s konjima ). U poklade se ilo dva dana prije iste srijede, prije Korizme. Ponedjeljkom i utorkom pjeva se i veseli cijeli dan do ponoi. Danas je u selima akovtine obiaj buara prolost. Sjeanja na te obiaje ive danas samo kroz manifestacije zasnovane s ciljem promicanja narodnih obiaja. 30 POKLADNE PJESME Pokladne pjesme su se izvodile nedjeljom prije korizmenog vremena. Obiaj je bio da seljani obueni u to starija i poderanija odijela hodaju po selu od kue do kue i pjevaju kroz selo pokladne pjesme. Tako hodajui dobivali bi namirnice kao darove. Vratili bi se kui i pravili razna jela i jeli dok ne zapone korizma. Narodna igra neobinog naziva uta aba igra se uvijek na pokladni utorak u Gornjoj Vijaci. To je splet igara i kola koji se igra idui kroz selo i nastavlja poslije na igranci u Domu. Ni najstariji stanovnici ne pamte od kada datira taj obiaj31, a o njezinu poetku nisu nita znala ni prethodna pokoljenja. Obzirom da bude velik snijeg, zima, mrak, prethodno bi se naloile dvije velike vatre oko kojih bi povorka igrala i pjevala. Igrale bi se: uta aba, Oeni se Ilija, Bog ubio uur popa. Tono u 17:30 mukarci i ene u narodnim nonjama polaze s mjesta zvanog Carina, drei se za ruke i pjevajui igraju kroz cijelo selo do mjesta zvanog arija. Nakon odreenog vremena vraaju se istim putem, ponovno uz igru i pjesmu do Carine. Zatim se ulazi u Dom gdje se nastavlja dio igara, pjesme i kola, ali iskljuivo do ponoi kada nastaje ista srijeda, odnosno vrijeme Korizme i slavlje se prekida.
Zdravki Vranje kazivala je Evica Rack roena u Budrovcima, 21.12. 1945, a danas ivi u akovu. Rkp. FF Mostar, 2008, D. 31 Neki kazivai smatraju da podrijetlo te igre see u osmansko vrijeme kada ene nisu smjele igrati pa bi, poput abe, iskoile iz kue, poigrale malo i brzo se vratile u kuu. Zapisala je Suzana Pari 2007. g., a kazao joj je Jozo Mati, ro. 1932. god. u selu Vijaka-Vare. Rkp. FF Mostar, D. sv. 2. 2007, str. 31.-32.
30

496

Tim se pjesmama i igrom htjelo neto rei, ali to, teko je pogoditi. Osobito ako se poznaje izrazito zagonetan tekst ute abe. Ovaj iznimno vrijedni obiaj bio je prekinut samo 1994. godine. Za utu abu bi se nosila narodna nonja: muka narodna nonja se sastojala od koulje, koparana, prsluka, fermena, akira i fesa, a uz to vunene arape i kundure. enska narodna nonja se sastojala od koulje, kuteljke i dimije. Za najmlai uzrast nonja je posebno izraivana: djevojice bi nosile kouljice, jeermice i dimije i marame a djeaci bijele kouljice tzv. fistanie, crne fermene i akire. Vuneno sukno od kojeg su se izraivale akire prethono se obraivalo u jednoj od stupa na rijeci Tribiji. Specijalni maljevi naizmjenino su udarali po suknu koje se stalno polijevalo vrelom vodom da ga omeka radi lakeg izvlaenja rudei. Ovaj proces bi trajao neprekidno 48 sati, a nakon suenja pristupalo se bojenju. Boja se dobivala iz trava iz oblinje Kozjae, jasenove kore i zelene ljuske iz oevskih majdana, a bojenje bi trajalo etiri dana. UTA ABA Platno bijeli uta aba u potoku na kamenu njoj dolazi rak na konju. Oj punice, uta abo, osnuj meni jedne gae od tog platna bijeloga. Hajd otale crni avle, dosta sam ti osnovala, i jo vie kerku dala. udnu si mi sreu dala: nit u kui kuanica nit na njivi etelica priko kua priskakua i na vrata izvirua a na ljude kezi zube!

497

OENI SE ILIJA Oeni se Ilija, dirli, dirli,dirlija, i dovede gizdavu, koja nema dimija, oe gizda papue, da po kui skakue, naljuti se Ilija, pa usjee drenov ap, poe gizdu tui, gizda poe plakati, nemoj, nemoj Ilija, ja sam ti najmilija. BOG UBIO UUR POPA Ko zametnu ovu igru, ovu igru poigruu, Ko zametnu ovu igru, ovu igru zagrljuu, Ko zametnu ovu igru, ovu igru poklekuu, Ko zametnu ovu igru, ovu igru popleskuu, Ovu igru povriskuu, Ovu igru poljubuu. TO SI NAM SE ZAMRAILA ZVIJEZDO to si nam se zamraila Zvijezdo, Vijaka je od starina gnijezdo. Mi igramo ko djedovi nai, pomrina, nita nas ne plai. Moju babu nauila baba, kako e se igrat uta aba. Ai ja u pored svake muke

498

da nauim svoje unuke. 32 ZELENI JURAJ Tema Zeleni Juraj zahtijeva sloenu interpretaciju, ali za potrebe ovoga rada navodi se samo ono to je apotropejsko. U okolici Karlovca na Dan sv. Jure seoski su mladii pjevali po selu i gradu. Jedan je mladi visoko nosio mladu zelenu brezu okienu maramom i arenim papirima, dvojica su nosila kite brezovog granja, a Zeleni Jure je bio u kou ispletenom od prolistale vrbe, bukve i dr. a preko njega je bilo poslagano brezovo kitje. Zeleni Jura je u jednoj ruci drao veliku trnavku od ipka, a u drugoj ruci drveni ma. Skupina mladia selom je pratila Zelenog Jurja. Ponekad su Zelenoga Juru pratili tamburai i s njim ulazili u dvorita. Mladii koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjai, jurjevani urari, ure, a djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjaicama.33 Zeleni Jura bi plesao u krug, poskakujui poput medvjeda. Oko njega su plesali i mladii iz pratnje i pjevali da e polje roditi kuda Jure proe, te od gazdarice traili darove: dinar-dva, vino, jajce-dva, sira. Sve su vrtlarice dobivale granicu iz kite ili koa i stavljale ih meu zelje, kelj ili korabicu da im bolje rodi.34 Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je doputeno otkinuti dio granice za koju se vjerovalo da ima apotropejske karakteristike te da e ukuane, i njihovo imanje tititi od demona, ali i poveavati plodnost. Jurjai su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadi zelenila koje su domaini kasnije ostavljali u kui, tali, vrtu, polju i sl. vjerujui da e tako odvratiti demonske sile. Zeleni je Juraj imao, najmanje, dvojaku apotropijsku ulogu: svojim je izgledom elio potaknuti vegetaciju, ali i odagnati zle duhove. Za Duhove, blagdan koji je pedeset dana iza Uskrsa i oznaava svretak uskrsnih blagdana, u Hrvatskoj su se izvodili kraljiki obredi, uz paljenje duhovskih krijesova.
32 Katarina Pejinovi zapisala je u lipnju 2006 godine u Vareu od Ivanke Peti. Rkp. FF Mostar, D, sv. 2007, str. 43-46. 33 Petar Grgec Hrvatske narodne pjesme. Hrvatska dravna tiskara, Zagreb 1943, str. 154., i Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih obiaj,. III izdanje, Hrvatski sabor kulture, Zagreb 1991, str. 45. 34 Ferdo Heffler, Krisnice i Zeleni Jure u karlovakoj okolici u XIX stoljeu. Narodna starina, 26. X. knjiga, 2. broj, vlasnik, glavni i odgovorni urednik Dr. Josip Matasovi, Zagreb 1931, str. 278.-280.

499

(O ladarskim i kraljikim ophodima bilo je rijei i u potpoglavlju Usmene lirske pjesme.) (Reprezentativan je broj primjera folklornoga kazalita u knjizi Folklorno kazalite, priredio Ivan Lozica, SHK, MH, Zagreb 1996.)

akovaki vezovi

500

LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. Bonifai, Roin Nikola, Narodne drame, poslovice i zagonetke, PSHK, knj. 27, Zagreb 1963. Botica, Stipe, Hrvatska usmenoknjievna itanka, Zagreb 1995. ubeli, Tvrtko, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990. ubeli, Tvrtko, Usmena narodna retorika i teatrologija, Zagreb 1970. Dragi, Marko, Ladarice, kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu, Hercegovina, godinjak za kulturno i povijesno naslijee br. 21, Mostar 2007, 275-296. Dragi, Marko, Apotropejski obredi, obiaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi, Croatica et Slavica Iadertina, br. 3, Sveuilite u Zadru, Zadar 2007, 369-390. Folklorno kazalite (priredio Ivan Lozica) SHK, Zagreb 1996. Gavazzi, Milovan, Godina dana hrvatskih narodnih obiaja, III izdanje, Hrvatski Sabor kulture, Zagreb 1991. Grevs, Robert, Grki mitovi, Beograd 1974. Grgec, Petar, Hrvatske narodne pjesme. Hrvatska dravna tiskara, Zagreb 1943. Heffler, Ferdo, Krisnice i Zeleni Jure u karlovakoj okolici u XIX stoljeu. Narodna starina, 26. X. knjiga, 2. broj, vlasnik, glavni i odgovorni urednik dr. Josip Matasovi, Zagreb 1931, 278.-280. Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture; Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5. priredio Marko Dragi, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo, 2005. Kajmakovi, Radmila, Narodni obiaji stanovnitva Litice, Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Etnologija, NS, sv. XXIV/XXV, Sarajevo 1969/1970, str. 312.-313. Kekez, Josip, Usmena knjievnost, u: Zdenko kreb-Ante Stama, Uvod u knjievnost, Zagreb 1986. Kulii, piro, Znaaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pruavanju stare slovenske religije. Godinjak. Knjiga XI, Centar ZA balkanoloka ispitivanja, knjiga 9, Sarajevo 1973.

13. 14. 15.

501

16. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990. 17. Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj. 23, Zagreb 1963. 18. Lozica, Ivan, Poganska batina, Zagreb 2002. 19. Palameta, Mile, Usmeni narodni teatar u Hercegovini, Mostar, 1996. 20. Rjenik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure onje, Leksikografski zavod Miroslav Krlea i kolska knjiga, Zagreb 2000. 21. Sova, Matej, Pregled narodne knjievnosti s primjerima i teorijom, kolska knjiga, Zagreb 1955. 22. Srpski rjenik, istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadi, u Beu u tampariji jermenskoga namastira 1852. 23. Zeevi, Slobodan, Elementi nae mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973. *** 1. Rkp. FF Split, (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu knjievnost, Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Splitu) 2. Rkp. FF Mostar, (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu knjievnost, Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene knjievnosti. (Oznaka D znai diplomski rad, oznaka E znai da je rukopis u elektronikom obliku. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.) Vl. rkp. (Vlastita rukopisna zbirka)

502

V. RETORIKI (GOVORNIKI) OBLICI

Usmeno-retorike oblike poznavale su najstarije civilizacije. Antiki grki filozof Gorgija (493.-370. pr. Krista) otkrio je magijsku mo rijei proglasivi je vlastodrcem koji najmanjim i najneupadljivijim organom postie najudesnija djela.1 Aristotel u svomu Pjesnikom umijeu (IV. st. pr. Kr.) retorike oblike tumai kao ukraeni govor. Znaajna su takoer, djela rimskih klasika: Ars poetica (konac I. st. pr. Kr.) Horacijeva i De institutione oratoria (koncem I. st.) Kvintilijalova. U Bibliji je govornitvo dar Boji.2 Ponajbolji govornik svih vremena Marko Tulije Ciceron (106.-43. pr. Krista) retoriku je okarakterizirao kao umijee govorenja i umijee uvjeravanja. Prvi primjer hrvatskih retorikih oblika zapisao je Hvaranin Petar Hektorovi u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.). Meutim, hrvatskim usmeno-retorikim oblicima nije se pridavala dostatna pozornost sve do naih dana. Usmeno-retoriki oblici mogu se klasificirati na: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Basme (bajalice, egzorcizmi, zaklinjanja). Zdravice. Brojilice. Brzalice. Blagoslovi / molitve. Kletve.

BASMA (BAJALICA, EGZORCIZAM, ZAKLINJANJE)

Basma je struni naziv za usmeno-retoriki oblik kojim se eli ovjeka, njegovu imovinu i stoku zatititi ili osloboditi od bolesti i demonskih sila. U strunoj su uporabi za basmu sinonimi egzorcizam i zaklinjanje, a narodni su nazivi bajalica i bajavica. Neki filolozi i

Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str. 280. 2 Stipe Botica, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl. Zagreb 1995, str. 107.

504

leksikolozi smatraju da je basma arobni tekst koji se izgovara pri bajanju (aranju, vraanju).3 Basme se ostvaruju stihovima i prozom. to su basme starije u njima su mitski elementi izraeniji. U novijim basmama prepleu se mitski i vjerski elementi. Basme su kod Hrvata kristijanizirane te ih je narod nazivao molitvama. Rudolf Strohal, primjerice, u ZNO JS navodi bajalicu protiv poganice i naziva je molitvom.4 Nositelji tih narodnih usmeno-retorikih magijskih tvorevina rijetke su, odabrane i potovane osobe, a nazivaju se mole, moliboge, bogomolje, bogomoljke. Mola se na poetku obreda prekrii i izmoli Vjerovanje, a na koncu obreda se prekrii. Mole su svojim molitvama (basmama) lijeile ljude: od demonskih sila, duevnih i tjelesnih bolesti: poganice, straha, vrtoglavice, nesanice, trzavice, opsjednutosti i drugih bolesti.5 Bajalo se protiv uroka (urokli) i more. Bajalo se protiv bolesti ljudi, stoke, ujeda zmija, te se titilo stoku od bolesti i demonskih bia. Mole su molile ne samo kad stoka oboli, iz straha da ne ugine, ve i kad se krava ne bi dala pomusti, kad se mlijeko ne bi dalo izmesti, usiriti, ukiseliti, kad ne bi u mlijeku bilo masla. Bajalo se i protiv magle, dima, groma, oluje i nevremena. Bajanjem se htjelo udobrovoljiti boanstva da za vrijeme sunih proljetnih i ljetnih dana daruju kiu. Namjena i svrha basmi je apotropejska. U makarskom kraju uroci se nazivaju i naude. ene s urokljivim okom nazivane su: ara, tringa ili vitica, a mukarci vitac i mogli su, naime, svojim pogledom poremetiti neije zdravlje, osobito djeije, privremeno ili trajno. Vjerovalo se da naudu nou moe nametnuti neka nepoznata demonska sila i nije se smjelo djeju odjeu nou ostavljati izvan kue. Ako bi odjeu uhvatio mrak vani nije ju se unosilo dok je sunce ne obasja. Takoer se vjerovalo da i doljak u kuu nou unosi mrak, te mu se branilo da ode djetetu, osim ako nije uao s upaljenom lulom, ili ako ga svjetlost vatre nije obasjala.6
3 Vidi: Tvrtko ubeli, Usmena narodna retorika i teatrologija, Zagreb 1970, str. LII. I Rjenik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure onje, Leksikografski zavod Miroslav Krlea i kolska knjiga, Zagreb 2000, str. 58. 4 Rudolf Strohal, Poganica (Sali u Dalmaciji), Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, urednik dr. B. Borani, knjiga XXV, Zagreb 1924, str. 379.-380. 5 Usp. Poslovice, zagonetke i govorniki oblici, priredio Josip Kekez, MH, SHK, Zagreb 1996, str. 282-283. 6 Nevena ovi zapisala je u Makarskoj 2008. godine. Kazala joj je Vesna Parina (baka), roena u Makarskoj, 1942. godine. itav ivot proivjela je u Makarskoj i vrlo dobro poznaje obiaje vezane za Makarsku i njeno primorje. Rkp. FF Split 2008, E.

505

Molitva protiv uroka Prvo se triba prikrstit tri puta i tek onda poet molit sljedee: Oj misusovo, u ime Isusovo, sveta Ana, Gospina majka: Pokai mi svu istinu bolesti i zdravlja i ivota (za koga moli) Izmoli ovo tri puta i onda nastavi dalje: etala se sveta Ana, Gospina majka, priko polja ravna. Srila urok i rokicu: Di ie priko, urok i rokice, u vitati di je lipo, di je drago. Razioe se urok i rokica po svitu; ka pele po cvatu, ka magla po planinama, ka momci po rudinom. Dva urliu, tri odriu Otac i Sin i Duh Sveti u pomo bija Amen. Ovako moli dvadeset puta i na kraju Virovanje. 7 (Nevest kod Uneia) Raznovrsne su strukture basmi. Jedne su komponirane kao blagoslovi, druge kao brojalice, tree kao kletve; neke sadre lirske minijature itd. Sugestivnost, simbolinost, slikovitost, metaforinost i alegorinost najvanije su stilske karakteristike basmi. Bajalicama su se bolest i demoni odgonili: U pustinju: / Dje sveti Ilija gromove odgoni, / Dje edo ne plae, / Dje pivci ne pjevaju, / Dje dripci ne ru, / Dje se Bogu ne moli.!
Kristina Babi zapisala je 2008. godine u Nevestu, opina Unei. Kazala joj je Ana Mrela ro. 1945. g. djev. Delalija. Rkp. FF SPLIT 2008, E.
7

506

Nesritnica nesritna (poganica pogana) odgoni se po svitu, po visokim planinama, po morskim dubinama jer mjesto joj je u dubokom moru. U narodnoj percepciji s prvim kukurijekanjem pijetlova nestaju sva demonska bia. Pijetao simbolizira budnost i pripravnost. U kranskoj ikonografiji pijetao stoji pored sv. Petra i podsjea na njegovu izdaju i kajanje i u tom smislu simbolizira i Kristovu muku. Pijetao se prikazuje i pored sv. Petra dok plae. Tako pijetao opominje glavu Crkve sv. Petra da suzama opere grijeh.8 Meu mnogobrojnim basmama kojima se bajalo je i sljedea: Oj, poganice pogana, oj, nemilice nemila, oj, nesritnice nesritna. Nesritna izrodice, izrodica ti majka. ii, nesritna izrodice u pustinju: Dje sveti Ilija gromove odgoni, dje edo ne plae, dje pivci ne pjevaju, dje dripci ne ru, dje se Bogu ne moli. Ajde nesritna nesritnice, razaide se po svitu, ko to elica po cvitu; po visokim planinam, po morskim dubinam. Ajde nesritnice nesritna: U duboko more, tude ti je misto. Za uvike vikova amen.9 To se izgovara tri puta, a na kraju, svaki put moli se po jedno Vjerovanje, te se preporui za koga se moli.
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990, str. 459. 9 Danka Ivi, Bajalice i bajanja kao dio etnotvorevine u Brotnju, u: Hercegovina, asopis za kulturno i istorijsko nasljee, 5, Mostar 1986, str. 148.
8

507

Onaj tko baja vokativom se izravno obraa bolesti i sugestivno je tjera u visoke planine, morske dubine, gdje dijete ne plae, gdje pijevci ne pjevaju, gdje drijepci ne hru odgone je tamo gdje se Boga ne moli. U dvadeset stihova navedene basme deset je anafora: Oj, poganice pogana, / oj, nemilice nemila, / oj, nesritnice nesritna. () Dje sveti Ilija gromove odgoni, / dje edo ne plae, / dje pivci ne pjevaju, / dje dripci ne ru, / dje se Bogu ne moli. () po visokim planinam, / po morskim dubinam. U navedenoj su basmi mnogobrojne i druge stilske figure npr. asonancije: Oj, poganice pogana, / oj, nemilice nemila (u navedenim se stihovima asonancija ogleda i u ponavljanju samoglasnika a kao i samoglasnika i; aliteracije: dje edo ne plae, / dje pivci ne pjevaju, / dje dripci ne ru (u navedenim je stihovima stilska figura aliteracija i u ponavljanju suglasnika . U sljedeim su stihovima epiteti: Oj, poganice pogana, / oj, nemilice nemila, / oj, nesritnice nesritna povezani anaforama oj. Pored navedenih stilskih figura u navedenoj su basmi: metafora: razie se po svitu, / ko to elica po cvitu te alegorija: Ajde nesritnice nesritna: /U duboko more, / tude ti je misto. esti su stalni epiteti poganice pogana, / nemilice nemila, / nesritnice nesritna. Slino je i u drugim basmama, jer se i stilskim figurama postie efekt sugestivnosti, a zbog aktualnosti prigode u kojoj se izgovaraju uvijek se upotrebljava prezent. Velik je broj basmi kojima se bajalo protiv oluje i drugih vremenskih nepogoda. Sadraj je tih basmi, takoer, kristijaniziran. Izgovarali su ih domaice, domaini, pastiri, putnici, teaci, drei kri ili krunicu okrenutu prema mjestu odakle nevrijeme dolazi. Hrvatske su basme komponirane vjerskim lirskim slikama, npr.: kri ide po nebu, za njim Djeva Marija sinka molila da sv. Petru kljueve dadne da otvori sveti raj gdje aneli igraju, gdje djeica bacaju; Djeva je cvijee nabrala i njime polje prekrila i dr. Gre kri po nebu, za njim Diva Marija, Sinku se je molila: Daj mi sinko onu ast to si Bogu obea. Svetom Petru kljue daj da otvori sveti raj di aneli igraju, 508

di ditii bacaju. Nabrala je Diva, koromaeva cvia, s kim je polje pokrila od Zaloga lampa. Bii, bii irudice, od Boga prokleta, od svetog Ivana sapeta. Bog proklinje, Sveti Ivan sapinje. (Di te sveti Ivan dostigne, tu ti glavu okine.)10 (Slatine) Irudica je u narodnoj percepciji demonsko bie koje donosi olujno nevrijeme. Irudice su nestale iz narodnoga pripovijedanja. Ostale su samo u basmama. Demonska bia se bajanjem tjeraju: Dje sveti Ilija gromove odgoni, / dje edo ne plae, / dje pivci ne pjevaju, / dje dripci ne ru, / dje se Bogu ne moli. () po visokim planinam, / po morskim dubinam, gdje zvona ne zvone. Zvona su se prvi put poela upotrjebljavati u Campaniji potkraj estoga stoljea. Prvotna im je namjena bila sazivanje sveenika, a od sedmoga stoljea i vjernika na molitvu. U narodnom vjerovanju zvona simboliziraju magijsku mo tjeranja demonskih sila.11 U nekim basmama, koje kazivaice i danas kazuju, Sveti Ilija odgoni gromove ak daleko u Indiju, zemlju neznanu, dje se Bogu ne moli, dje brat sestru uzimlje, dje pjevac ne pjeva. U irokobrijekom kraju irudica je prokleta, svetog Ive krvi sapeta, te se tjera u planinu: di se mise ne govore, / di zvonce ne zvei, / di Gospa ne klei, / di Isus muku ne trpi.12 Kad bi grmjelo i sijevalo prekriilo bi se i molilo:
Andrei Paviin, studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, 2004. g. u Slatinama kazala Marica Mauko (ro. 19.10.1935.g. u Slatinama). Rkp. FF Split 2004, sv. 2. 11 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990, str. 332. 12 U listopadu 2006 kazala je Drina Marui roena Mandi, iroki Brijeg (1953), udata za Antu, majka dvoje djece, ivi na irokom Brijegu. Rkp. FF Mostar, 2006.
10

509

Koljabitavac sveti, koji bie i pribie, u danu vinjem, u noi nebeskoj. Za branjenje, za titenje, maem poraenje. Da se k nama nema niko pribliiti, neg ona dva, koja su od Boga poslana. Da nas uzmu, na svoje ruke, pa nas zovu Jeruzalimu gradu: Di no sidi dvanaest apostola. kad prva Mlada nediljica doe tolu u vam postaviti, mir u vam uiniti: Tilo od enice, krvcu od lozice, iz raja ladne vodice, od Oca Boga blagoslova. Amen.13 (Koprno, Dalmatinska zagora) *** Viestruke su interferencije usmene i pisane knjievnosti. Jedni su zapisivali usmeno-knjievne primjere i inkorporirali ih u svoja djela, drugi su se nadahnjivali usmenom knjievnou i tako stvarali djela trajne umjetnike vrijednosti, trei su pisali po uzoru na usmenu knjievnost, etvrti su izvorno zapisivali usmeno-knjievne primjere. Meu potonjim je knjievnik, lan HAZU-a, PEN-a, DHK RH, Veselko Koroman koji je od svoje majke zapisao:
Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. g. u Koprnu (Dalmatinska zagora). Kazala joj je Boica Hrga (ro. 1925. g. u Koprnu). Rkp. FF Split 2006, sv. 45, str. 10.
13

510

Krita,14 krita po nebu, za njom Diva Marija, svoga sina molila da uini pelin-prah. Bog joj pelin-kljue da' da otvori svitli raj, da veleni15 ne balaju,16 da aneli poigraju. Bii, bii, irudice, majka ti je poganica, sestra ti je otrovnica, Od Boga prokleta, Od svetog Ilije sapeta. Sveti Ilija ognjeni koji grome odgoni, goni grome do pozle17 gore, gdje zvonce ne zvei, gdje Gospa ne klei, di Boji pivci ne pivaju, di no nema samo drvo i kamen.18

2. ZDRAVICA
Zdravica je po svom postanku veoma stara. Govori se najee u svadbama. este su zdravice i u raznim drugim veselim prigodama kao to su: imendani, roendani, krstitke, svete priesti, svete krizme, godinjice brakova, uspjean zavretak poslova itd. Zdravice se izgovaraju veselim i sveanim ritmom. Po formi su zdravice ee minijaturne ( etiri-pet stihova). Meutim, neke zdravice imaju razraenu fabulu.
Krita krijesnica, munja. Veleni vilenjaci, zli duhovi. 16 Balaju pleu, vitlaju, skau. 17 Pozle zla, ukleta. 18 U Gornjim Radiiima kod Ljubukoga 1996. g. zapisao je akademik Veselko Koroman, a kazala mu je njegova majka Matija Koroman (djev. Kraljevi, 1908.-1997.) Veselko Koroman mi je tu basmu donio 12. lipnja 2007. godine.
15 14

511

One se upuuju domainu (gazdi), slavljeniku ili nazonima. Zdravicama se izrie elja za zdravljem, blagoslovom, sreom, blagostanjem itd. Ovisno o prigodi u kojoj se izvode zdravice imaju elemente: blagoslova, ale, drugih usmeno-retorikih oblika i usmene lirike. Neke zdravice sadravaju u sebi kletve: . Namaklo ti lito, Rodilo ti lito. Volovi ti bukali, Dumani ti hukali. . Ili: .. Ko mu loe mislio, O koncu visio, U kutiji ibica spava, atom se pokriva, Otia niz morske lugove, Da naplati dugove. Niti dugove naplatio, Niti se kui povratio. U svatovskim zdravicama domain svojom zdravicom uzvraa nazdravitelju. Zdravice sadre mnoge sintagmatske i sintaktike formule: . . Kravice ti dvore zagruale, A elice sunce zaustavile, Koze bare zakrilile strane, Bijele ovce brda i doline, Oranice luke i dubrave.19

Poslovice, zagonetke i govorniki oblici, priredio Josip Kekez, SHK, MH, Zagreb 1996, str. 283.

19

512

NEVISTICE MLADA Nevistice mlada, Ti u ovon piru, Bog ti dao ivit Sto godin u miru. Bog ti dao sina Od prvoga tira, Bog ti dao erku Prvojedinicu, Koja e ti pazit Svu ostalu dicu.20 (Katel Novi) Gospodo! Sastasmo se eto u liepoj kiti kod vriednog domaine, da veseli doekamo dvanaesti sat, kad e se naroditi na Spasitelj. Svuda veselje danas vlada. Gospodari ogledavaju svoje bave u pivnicama, te izabiru one, u kojih se starina valja, da ih probodu vinskom pipom: nek tee vince slatko u iste srabljivce i flae, nek se znade, da je blizu dan veselja i radosti! Gospodarice ve oistie odojke, purane i guske, da s njima druina omasti brade, nek se znade, ija je kua mastna! Orehnjae, makovnjae i druge kolae ve su pospremile u izbu, pa e im sutra resiti stol neka bude svega, zato je Boi! Gospodo, hajde da sada nazdravimo zdravicu naemu vriednomu domaini, koji je eto ba po starom hrvatskom obiaju napunio svoju vrstu trpezu, te nas pozvao ovamo, da se s njime nauijemo svega obilja, neka nam poivi kao sokol sivi jo mnogo godinaca, da uzmognemo zajedno s njime jo dugo hrliti k ponoki i klicati: Narodil nam se kralj nebeski. Amen!21 U slijedeoj zdravici nazdraviar istie da su svuda okolo vesela i rumena lica, te se pita to je uzrok tomu: da li je to zbog arnih oiju ljubezne domaice, ili zbog zadovoljstva domaina, ili zbog odsjeva kore s peenoga purana, ili od iskrica rumenoga vinca? Odgovor je sadran u
20 21

Tanja Peri-Polonijo, Tanahna galija, Knjievni krug Split, Split 1996, str. 213. Nazdraviar i govornik za sve prilike ivota, sastavio Ivan Josipov ari, tree dopunjeno i popunjeno izdanje, pretisak, Golden marketing, Zagreb 1994., str. 151.

513

poanti ali najveim uzrokom radosti nae jest misao, da se pribliuje as, kad e se roditi na Spasitelj, te kad emo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski: Slavno drutvo! Kuda god okom krenem, svuda vidim vesela i rumena lica. A to je uzrok tomu veselju i rumenilu? Zar nas pali ar arnih oiju nae ljubezne domaice? Da, arke su? Moda nam razarie lica traci iskrena zadovoljstva naeg domaine, koji nas tako veselo motri oko svoga stola? Da, bit e i to! Ili doprinaa rumenilu naem odsjev kore s peena purana, koji se pred nama ari? Da, zanimljiv je! Moda nas razpaljuju vatrene iskrice rumena vinca, koje tako gladko tee niz naa grla! Da divno je! I arne oi i zadovoljstvo i ar putana i vatrene iskrice, sve nas to veseli i razblauje; ali najveim uzrokom radosti nae jest misao, da se pribluuje as, kad e se roditi na Spasitelj, te kad emo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski! S toga ja nazdravljam zdravicu onomu lanu naeg drutva, koji e prvi o ponoi viknuti: Gospodo, polno je, narodi se kralj nebeski! A zahvalit e se i taj lan na zdravici onda, kada se svi vratimo s polnoke, te nastavimo jo koje vrieme ovdje nae veselje Da Bog da sretno!22

3. BROJALICA (BROJILICA, NABRAJALICA)

Brojalica je pjesnika tvorevina kojom se stvara ritmiki i glazbeni ugoaj: Grliica gre, Petar konja tre. Dadi Petru puicu, Da ubije grlicu. . Neke su brojalice komponirane od mudroslovica:
22

Nazdraviar i govornik za sve prilike ivota, sastavio Ivan Josipov ari, tree dopunjeno i popunjeno izdanje, pretisak, Golden marketing, Zagreb 1994, str. 151-152.

514

Teko miu bez rupe I pratru bez upe. Teko kouti bez gaja I dui bez raja. Teko vjerniku bez mise, Djetetu bez sise. Nekim je brojalicama sekundarno znaenje izgovorenih rijei. Radostan ti Ade, akaraske brade, Kudikovih gaa, Liskove koulje. TEKO MIU BEZ RUPE Teko miu bez rupe i pratru bez upe. Teko kouti bez gaja, dui bez raja. Teko vjerniku bez mise, djetetu bez sise. Teko plotu bez koca, djetetu bez oca. Teko vagi bez mjere i ovjeku bez vjere. Teko orlu bez oka i curi bez momka. Teko zimi bez bure i momku bez cure. Teko vrabcu bez kruke, junaku bez puke. Teko jezeru bez aba, selu bez baba.23 (Bugojno)
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 4, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 517-518.
23

515

Brojalice se izvode i u stihu i u prozi. Neke brojalice imaju i vjerski karakter. Takav je suvremeni zapis Deset Bojih zapovijedi. Neke su brojalice izvoene laganijim ritmom i sluile su kao uspavanke. Brojalicama se uvjebavaju i provjeravaju govornike osobine i mo memoriranja.

4. BRZALICA
Brzalica je usmeno-retoriki oblik koji karakterizira ubrzano izgovaranje rijei. Sadraj izgovorenoga najee nema nikakvo znaenje. Izvode ih djeca i odrasli. Djeca ih izvode igrajui se i zabavljajui. Djevojke i mladii, pastiri, teaci, radnici, aci izgovaraju ih na sijelima, svadbama; obavljajui razne poslove; idui na posao i vraajui se s posla; za vrijeme predaha; idui od kue do kole i od kole do kue itd. Brzalice koje izvode odrasli esto su komponirane tako da su pogrekama izgovorene rijei dobivaju drugo, najee, erotizirano znaenje: Jegiga uz dub, Jegiga niz dub, Jegiga usred duba. Neke brzalice imaju elemente zagonetaka. Brzalicama se dakle, igralo, zabavljalo, alilo i odmaralo ali i povjeravalo govorniko umijee. JEDAN GORI Jedan gori, drugi doli, rije zeri, zaketeri. Petri pan, petri puka, zavaljuka, 516

kokuruka. Koza vrek, bii zec.24 (Stepen kod Tomislavgrada)

5. BLAGOSLOV/ MOLITVA
Blagoslov je usmeno-retoriki oblik vjerske provinijencije. Njima se izriu elje Bogu da blagoslovi: obitelj; sve ljude; sve moje neprijatelje; moje roditelje; sve siromane; patnike, bolesnike i beskunike; hranu i pie; rodbinu i domovinu itd. GOSPODINE, MOLIM TE Gospodine, molim Te, blagoslovi moju obitelj, ja te molim Gospodine. Ti nas ljubi, ti nas brani, ti nas titi, ti nas vodi i uvaj od svakog zla i napasti.25 (Posuje) BLAGOSLIVLJAM MOJE RODITELJE Blagoslivljam moje roditelje, koje si mi dao Gospodine. Ti zna sve njihove potekoe i jade to ih prate kroz njihov ivot.
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 4, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 526. 25 Isto, str. 529.
24

517

Gospodine, hvala Ti za sve njihove potekoe i istjeraj iz njih svako zlo i zaogrni ih u svoj blagoslov!26 (Posuje) BLAGOSLOVI GOSPODINE Blagoslovi Gospodine, koji imaju teke krieve, svoga ivota; one koji nemaju strpljenja i nikoga ne trpe; one koji su rastreeni i nizato ne mare. Blagoslovi sve njihove patnje i probleme.27 (Posuje) BOE BLAGOSLOVI OVAJ DAN Boe blagoslovi ovaj dan, Isuse snagu za ivot mi daj. Boe ti si svojom moi, mene uvo ove noi, da ustanem s tijelom zdravim, pa zato te, evo, slavim. I ovaj dan me narani i od svakog zla obrani, a dobro u ja initi i pobona uvijek biti. Ja s u tebi Boe budim, teb najprva miso budi. Falim tebe na nebesi, to nada mnom bio jesi. to ti eli u radosti,
26 27

Isto, str. 530. Isto, str. 531-532.

518

uradit u tvom milosti. Grijeh u mrzit danak cijeli, nek s od mene zlo odijeli. Samo ti me ne ostavi, mili Oe od ljubavi. Evo tvoje zovem ime, pomozi mi Boe njime. Ti svemoni, iri ruke, blagoslovi njima luge, prijatelje i rodbinu i svu milu domovinu.28 (Rankovii pored Novog Travnika) OTVORI, GOSPODINE, USNE MOJE Otvori, Gospodine, usne moje, da slave sveto ime tvoje. Blagoslovi uljeve ruke moje i znoj kojim se znoje. Blagoslovi ovu moju njivu, u meni uvaj vjeru ivu. Blagoslovi sjeme ove njive, uvaj mi ga, Boe, kad pone da klije. uvaj ga kad raste, uvaj ga kad resa. Kad se vihor sprema, otvori nebesa.29 (Gua Gora kod Travnika)

28 29

Isto, str. 532. Isto, str. 533.

519

DESET BOJIH ZAPOVIDI 1. Sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 2. Dvi daske Mojsine, sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 3. Tri trojstva, dvi daske Mojsine, sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 4. etri evanelista, tri trojstva, dvi daske Mojsine, sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 5. Pet rana, etri evanelista, tri trojstva, dvi daske Mojsine, sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 6. est kamenica, pet rana, etri evanelista, tri trojstva, dvi daske Mojsine, sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 7. Sedam radosti, est kamenica, pet rana, etri evanelista, tri trojstva, dvi daske Mojsine, sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 8. Osam blaeni, sedam radosti, est kamenica, pet rana, etri evanelista, tri trojstva, dvi daske Mojsine, sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 9. Devet aneoski kora, osam blaeni, sedam radosti, est kamenica, pet rana, etri evanelista, tri trojstva, dvi daske Mojsine, sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 10. Deset Boji zapovidi, devet aneoski kora, osam blaeni, sedam radosti, est kamenica, pet rana, etri evanelista, tri trojstva, dvi daske Mojsine, sam Bog na nebesim sidi ter blaguje.30

6. KLETVA
Kletva postoji onoliko koliko postoji i ovjeanstvo. To je najee mikrostrukturna knjievna tvorevina. Formom je bliska poslovici. Narod je dugo vjerovao u mo kletve. Posebice se vjerovalo u mo majine
30

Isto, str. 520-521.

520

kletve. Mnogobrojne etioloke predaje kazuju o okamanjenim kerima koje su majke zbog neposluha proklele.31 August enoa je napisao pjesmu Kameni svatovi koji su se okamenili jer je majka proklela sina koji se usprkos njezinom protivljenju odluio oeniti siromanom djevojkom Janjom. Jeziv je sadraj nekih kletvi. (O djevojakim i momakim kletvama bilo je rijei u poglavlju o lirici.) Imam svekra sluat sam ga rekla, dabogda ga iva ne zatekla.32 Sjeta te ubila. Kae dragi umrla mu mati, daboga mu zvonilo i tati. Da Bog da imao pa ne imao. *** Mnogi su knjievnici u svoja djela ukomponirali usmenu retoriku. Pored enoe spomenimo: Ivu Andria, Maka Dizdara, Vjekoslava Kaleba, Mirka Boia, Novaka Simia, Ivana Raosa, Ivana Aralicu, Petra Gudelja i mnoge druge.

Vidi: Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 167-169. 32 Isto, str. 539.

31

521

IZVORI I LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. Bonifai, Nikola Roin, Narodne drame, poslovice i zagonetke, PSHK, knj. Zagreb 1963. Botica, Stipe, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl. Zagreb 1995. ubeli, Tvrtko, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990. Gozbe i zdravice u hrvatskoj knjievnosti (priredio Stjepan Sui), Krievci 1994. Grgec, Petar, Hrvatske narodne pjesme, Zagreb 1943. Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4. Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006. Ilei, Fran, O djeijim igrama, ZZNOJS, knj. VII, sv. 2. Zagreb, 1902. Kekez, Josip, Prva hrvatska reenica, pogledi na suodnos usmene i pisane hrvatske knjievnosti, Zagreb 1988. Kekez, Josip, Usmena knievnost, u : Uvod u knjievnost (priredili Zdenko kreb i Ante Stama), IV. izdanje, Zagreb 1986. Nazdraviar i govornik za sve prilike ivota, sastavio Ivan Josipov ari, tree dopunjeno i popunjeno izdanje, pretisak, Golden marketing, Zagreb 1994. Pasari, Josip, Hrvatska narodna ala, Zagreb 1923. Peri-Polonijo, Tanja, um umi, grm grmi, Izbor iz usmene poezije, kolska knjiga, Zagreb 1986. Peri-Polonijo, Tanja, Tanahna galija, Knjievni krug Split, Split 1996. Poslovice, zagonetke i govorniki oblici, priredio Josip Kekez, SHK, MH, Zagreb 1996.

7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14.

Rkp. FF Split, (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu knjievnost, Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Splitu) Rkp. FF Mostar, (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu knjievnost, Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat studentskih izvornih terenskih zapisa kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene knjievnosti. 522

(Oznaka D znai diplomski rad, oznaka E znai da je rukopis u elektronikom obliku. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.) Vl. rkp. (Vlastita rukopisna zbirka)

Stap u kojem se melo mlijeko

523

VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE, ZAGONETKE)

POSLOVICE

Ptahotepove su Pouke mudrosti (oko 2400. g. prije Krista) prvo veliko djelo staroegipatske knjievnosti. To je djelo najveim dijelom satkano od poslovica: Usavri svoj govor, svu panju e svrnuti na se, Al ne iri svog srca zbog onoga ta sve znade, Od neznalice ui kano i od mudraca Umijeu nisu postavljene mee, Nema znalca to see do punog savrenstva. Lijepa je miso skrita bolje no zelen dragulj,1 Svaki je od navedenih stihova istovremeno i poslovica. Staroegipatski zbornik Pjesme s rijeke (XV. XIV. st. prije Krista) sadri poslovice kao i sumeransko-babilonsko-asirski Ep o Gilgameu (oko 1700. g. prije Krista). Mnogo je poslovica u staroindijsko-sanskrtskoj svetoj knjizi Vede (usmeno znanje) koja je nastajala od XVI. do VI. st prije Krista. U Bibliji, koja je nastajala od XIII. st prije Krista do I. st poslije Krista, na tisue je poslovica a samo u Salomonovoj zbirci izreka ima ih vie od est stotina. Poslovica je mnogo u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju idovskog tumaenja Starog zavjeta. U Kuranu (612.-653.) se, takoer, nalaze mnoge poslovice. Antika Grka civilizacija posebnu pozornost poklanjala je poslovicama koje su sakupljane u zbornike Gnomologije. Tu tradiciju nastavili su stari Rimljani, a nakon njih srednjovjekovne europske civilizacije. Aforizme i poslovice od najstarijih vremena koriste dravnici, vojskovoe i politiari, primjerice, Cezar (I. st. prije Krista) Alea iacta est (Kocka je baena) i Etiam tu filii mi (Zar i ti sine moj). Poznati su srednjovjekovni zbornici poslovica Adagia i Dicteria. Erazmo Rotterdamski (1467.-1536.) u svomu djelu Pohvala gluposti koristio je i poslovice i krilatice.
Nevenka Kouti-Brozovi, itanka iz stranih knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb 1996, str. 3.
1

525

U XV. stoljeu razvija se znanost Paremiologija koja se na temelju brojnih paremiografija bavila izuavanjem poslovica. To se pojaalo u XVI. i XVII. stoljeu na cijelom europskom prostoru. U XVIII. stoljeu se tiskaju poslovice u brojnim knjigama i publikacijama, a taj se trend nastavlja sve do naih dana. Champion 1938. g. navodi 124 definicije poslovica, a Basgoz 1990. g. navodi 143 definicije poslovica.2 Proirila se i uporaba poslovica pa se njome koriste propagandisti, dravnici, politiari, motivatori. Tako je, primjerice, mnogo poslovica u bestseleru otisnutom u dva i pol milijuna primjeraka Pogled s vrha (2000.) Ziga Ziglara, jednog od najbogatijih ljudi dananjice. Hrvatske poslovice nalaze se inkorporirane u srednjovjekovnim pisanim dokumentima. Benedikt (Benko) Kotruljevi (Kotrulji) (Dubrovnik, oko 1400. -? oko 1468.) prvi je sakuplja i zapisiva poslovica u Hrvatskoj, a neto kasnije zapisivao ih je Juraj igori (ibenik, oko 1420. ibenik, 1509.). U Hrvatskoj, dakle, imamo dvojicu vrsnih paremiologa dvije do tri decenije prije najveega europskoga paremiologa Rotterdamskog. Marin Dri (Dubrovnik, 1508. Mleci, 1567.) u svojim djelima koristi na stotine poslovica i paremiologizama. Potkraj XVI. st. Dubrovanin Stjepan Benea Benei sakuplja poslovice. Poslovice su u svoja renesansna djela inkorporirali: ore Dri (Dubrovnik, 1461. Dubrovnik, 1501.), iko Meneti (Dubrovnik, 1457. Dubrovnik, 1527.), Mavro Veteranovi (Dubrovnik, 1482. Dubrovnik, 1576.), Petar Zorani (Zadar, 1508. ? 1569.), Dinko Ranjina (Dubrovnik, 1536. Dubrovnik, 1607.), Dominko Zlatari (Dubrovnik, 1558. Dubrovnik, 1613.). U djelima Ivana Gundulia (Dubrovnik, 1589. Dubrovnik, 1638.) nalaze se mnoge poslovice, pa bi se iz njih mogao sastaviti opsean gnomologij. U XVII. st. poslovice su sakupljali Bernard urevi i leksikograf i pisac Ivan Belostenec (Varadin, 1594. Lepoglava, 1675.). Poetkom XVIII. st. Pavao Ritter Vitezovi (Senj, 1652. Be, 1713.) objavio je zbirku poslovica Pririnik aliti razliko mudrosti cvitje u kojoj hvali i objanjava poslovice, divi se poslovinoj jasnoi i strukturi.

Danica kara, Glas tradicije, ZIRAL, Mostar-Zagreb 1997, str. 1997.

526

Poslovice je sakupljao uro Matijaevi (Dubrovnik, 1670. Rim, 1728.). Ivan Matija Matijaevi (1714. 1791.) objavio je zbirku hrvatskih poslovica Prorija slovinska. Polihistor i leksikograf Ivan Aletin Natali (Dubrovnik, 1670. Dubrovnik, 1743.) u rukopisu je ostavio velik broj poslovica. Francesco Maria Appendini (Torino, 1768. Zadar, 1837.) u svoju Gramatiku ilirskoga jezika uvrstio je mnoge poslovice. U djelu Priice i proreja slovenskije (1803.) uro Feri Gvozdenica pored basni uvrtava i mnoge poslovice. Poslovice sadri i Cvit (1747.) Filipa Grabovca (Podosoje kod Vrlike? 1697. ili 1698. Santo Spirito kraj Venecije, 1749.) i Pismarica (1759.) Andrije Kaia Mioia (Brist kraj Makarske, 1704. Zaostrog, 1760.). Mnotvo je poslovica u kronikama i ljetopisima bosanskih franjevaca Stjepana Margitia Markovca (Jajce, 1650. Fojnica, 1730.), Nikole Lavanina (Dolac kod Travnika, 1703. Jajce, 1750.), Filipa Lastria (Oevija, 1700. Kraljeva Sutjeska, 1783.), Bone Benia (atii kraj Kaknja, 1708. Kraljeva Sutjeska, 1785.), Marijana Bogdanovia (Kreevo, 1720. Kreevo, 1772.) i drugih. Znaajnija djela hrvatskih poslovica u XIX. st. jesu: Tumaenje narodnih frazah i poslovicah (Bosiljak, Zagreb, 1864. 1865.) Mijata Stojanovia (Babina Greda, 1818. Zagreb, 1881.); Narodne poslovice (Dragoljub, Zagreb, 1868.) Ljudevita Vukotinovia (Zagreb, 1813. Zagreb, 1893.); Narodne poslovice i zagonetke () (Senj, 1879.) Ivana Radetia; i Etiki sadraj narodnih poslovica (Rad, JAZU, Zagreb, 1889.) Franje Markovia (Krievci, 1845. Zagreb, 1914.). Ivan Franjo Juki (Banja Luka, 1818. Be, 1857.) u Bosanskom prijatelju objavio je 863 poslovice. Fra/don Franjo Milievi (Veliki Ograenik kod itluka, 1835. Mostar, 1903.) u svom djelu enidba (Broanska upa u Hercegovini) (1870.) navodi poslovice. Zapisivanjem i sakupljanjem poslovica bavio se i Tomo Mikloui (Jastrebarsko, 1767. Jastrebarsko, 1833.). Velik je broj mudroslovica zapisao fra Petar Bakula (Batin kraj Posuja, 1816. Mostar, 1873.). Karizmatini Vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler (Brod na Savi, 1843. Sarajevo, 1918.) u Danici je objavio 1873. g. Poslovice: puka mudrost. Od znaajnijih knjievnika u XIX. st. ija djela sadre brojne narodne poslovice spomenimo Augusta enou (Zagreb, 1838. Zagreb, 1881.) i Ksavera andora alskog (Gredice kraj Zaboka, 1854. Gredice, 1935.). 527

Meu najznaajnijim zapisivaima, sakupljaima te znanstvenicima koji su se bavili poslovicama u prvoj polovici XX. st. bili su: Stjepan Ivi (Orahovica, 1884. Zagreb, 1962.), Ivan Kasumovi (Mezinovac kraj Peruia, 1872. Zagreb, 1945.); Vatroslav Jagi (Varadin, 1838. Be, 1923.); Ante imik. Nikola Buconji (Neum, Klek, 1865. Sarajevo, 1947.) u djelu ivot i obiaji Hrvata katolike vjere u Bosni i Hercegovini (1908.) biljei poslovice. Iznimno je znaajna zbirka poslovica Hrvatske narodne poslovice Vicka Skarpe (ibenik, 1909.). U drugoj polovici XX. st. velik doprinos paremiologiji dali su Nikola Bonifai Roin, Zdenko kreb (Zagreb, 1904. Novi Vinodolski, 1985.), Josip Kekez (Katuni kod Omia, 1937. Zagreb, 2003.). Godine 2007. objelodanjeno je 14.926 poslovica u knjizi Kad ti kua gori, a ti se ogrij Zbirka poslovica Bartula Matijace koju je priredio Stipe Botica. Cijela je plejada knjievnika XX. st. koji su u svoja djela utkali poslovice. Meu znaajnijima su: Ivo Andri (Dolac kraj Travnika, 1892. Beograd, 1975.), Miroslav Krlea (Zagreb, 1893. Zagreb, 1981.), Novak Simi (Vare, 1906. Zagreb, 1981.), Mirko Boi (Sinj, 1919. Zagreb, 1995.), Ivan Aralica (Promina kraj Knina, 1930.) i mnogi drugi. Velik je broj zapisanih poslovica u seminarskim i diplomskim radovima studenata pedagokih fakulteta u Osijeku, Rijeci i Mostaru; Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu te Odjela za humanistike znanosti Sveuilita u Splitu. Poslovica je najminijaturnije knjievno djelo. Poslovicom se prenosi viestoljetno i viemilenijsko iskustvo koje jezgrovito tipizira osobe, dogaaje i pojave. Karakter poslovica je utilitaristiki i didaktiki. Poslovice imaju openacionalni karakter. U hrvatskoj povijesti knjievnosti poslovice su nazivane: prorija, pririja, priri, pririak, mudroslovice, izreke; gnomi, sentence, sentencije. Poslovice se mogu klasificirati na vie naina. Najee se svrstavaju po znaenju, ali i po vremenu zapisivanja. esta je abecedna klasifikacija. Mogu se tematski klasificirati. Josip Kekez ih tipski razvrstava na: izreke, dijaloke poslovice ili poslovice-pitalice, poslovice-anegdote ili poslovice-priice i pareologizme (frazeologizme, poredbe, metafore).

528

Murterska kala PRIMJERI 1. Ako ne more uinit dobro, nemoj ni zlo. 2. Ako putuje sa ovikon pa te ponudi raskrienon jabukon, i to njezinin manjin dilon, bii od njega! Nije poten ovik. 3. Ako nema ljekara, neka ti ljekar bude ovo troje: vedra dua, odmor i umjeren nain ivota. 4. Ako mi ne moe pomoi, nemoj mi odmagati. 5. Ako zna ta ti je bilo, ne zna ta e ti biti. 6. Bavi se svojim poslom, ne tujin.

529

7. Bez pivca svane, a bez zore ne moe. 8. Boje dobrome sluit vengo zlome zapovidit. 9. Boje gruba zakrpa vengo lipa bua. 10. Boje manje, a slaje. 11. Bolje da te zmija ujide nego marano sunce ugrije. 12. Bolje je svata jist vengo svata govorit. 13. Bolje slaba mater, nego dobra maeha. 14. Braa se dile kad se ombari isprazne. 15. a iman, s tim i klimam. 16. ovik je oviku vuk. 17. Daleko od oiju, daleko od srca. 18. Davat je boanski, a primat je juski. 19. Di razum vlada, puno tega se svlada. 20. Dobro dilo samo falu daje. 21. Dobro se ne pozna dok se ne izgubi. 22. Dok ivi, dolikuje ti da se nada. 23. Gdje la rua, tu ne veera. 24. Gdje brat brata ne voli, tu nema sree. 25. Hrabar ovjek umire jedanput, a kukavica tisuu. 26. I dva loa svladae Miloa. 27. I najmudriji da proda sve to ima, ne moe da kupi sve to nema. 28. Il ne pokuavaj, il dovri. 29. Izreke su ukras govora. 30. Kad bi svaken vitru jidra otvara ko zna di bi doa. 31. Kad se naui maka sviu lizat, ili maku ubit, ili sviu razbit. 32. Kada bi se beside kupovale manje bi se troile. 33. Kada je netko sposoban onda bi i buhu potkovao.

530

34. Kako si zaja, tako e ti se i vratit. 35. Ko je jai, ti tabai. 36. Ko na vitar pjuje, na obraz mu pada. 37. Ko puno govori, malo ga se uje. 38. Ko u drugoga radi, u drugega i gleda. 39. Ko vozi polako, stigne daleko. 40. Koga je zmija ujela i guterice se boji. 41. Kucaj, otvorit e ti se, pitaj da e ti se. 42. Ko ljude ne slua, ni ovjek nije. 43. Ko mnogo zbori, il mnogo zna ili mnogo lae. 44. Ko sije vitar, anje oluju. 45. Ko liti laduje zimi gladuje. 46. Ko prati tui posao, svoj zaboravlja. 47. Ko radi ne boji se gladi. 48. Ko drugome jamu kopa sam u nju upada . 49. Knjiga je ovjekov najbolji prijatel. 50. Kad make nema, mievi kolo vode. 51. Ko pjeva, zlo ne misli. 52. Ko prii vrat lomi. 53. Ko se dima ne nadimi, vatre se ne ogrije. 54. Ko se sam uva i Bog ga uva. 55. Ko se posljednji smije , najslae se smije. 56. Ko dvaput slae, trei put mu se ne vjeruje. 57. Lako je za tuin nosilin plakat. 58. Ljudi se gusto siju, ritko niu. 59. Moli Boga ka da e sutra umrit, radi ka da e sto godin ivit. 60. Mnogi ljudi su kao satovi. Pokazuju jedno vrijeme, a otkucavaju drugo.

531

61. Na ljutu ranu, ljutu travu. 62. Nala tikva epinu. 63. Ne laje zbog sela, nego zbog sebe. 64. Neka momak prvo napravi talicu pa onda trai kravicu. 65. Ni pet prstiju na ruci nisu isti. 66. Ni u raju ne valja bit sam. 67. Nije grij a u justa ulazi, vengo a izlazi. 68. Nije vano ta se kazuje, ve ko kazuje. 69. Nikomu pluta potonu, nikomu olova plivaju. 70. Nije kua tisna, ako eljad nije bisna. 71. Nije siromah ko malo ima, ve ko mnogo eli. 72. Nije blago ni srebro ni zlato, ve je blago to je srcu drago. 73. Ona a botija ne more vrtit, novac more vrtit. 74. Opareni i na ladno pue. 75. Ovca koja bleji, zalogaj gubi. 76. Oi su ogledalo due. 77. Oteto, prokleto. 78. Od samoe nita gore nema. 79. Pomozi sam sebi pa e ti i Bog pomo. 80. Pravde nije bilo, nit e je biti. 81. Po jutru se dan poznaje. 82. Potuj, ako hoe da si potovan. 83. Pametni ljudi ue na tuim grekama, budale na vlastitim. 84. Ra se zlata ne hvata. 85. Riba ribi ni virovala dok na vrue gradele nije stala. 86. S kin si, takov si, ako nis bit e. 87. Sit gladnu ne viruje. 88. Svak sa svojon vriom u mline. 532

89. Svaka vala ima svoga vitra i kua svoga dima. 90. Svako dilo doe na vidilo. 91. Sve se moe kad se hoe. 92. Svako je kova svoje sree. 93. Slogom rastu male stvari, neslogom se i najvee raspadaju. 94. ta Bog da, to vaja primit. 95. to ima, ne kai, to izgubi, ne trai. 96. Teko onom po kome se svit ui. 97. Tko e poplesti uzica za povezati svijetu gubica. 98. Tko je duan, i na Boi je tuan. 99. Tko kasno ustaje, obrok mu nestaje. 100. 101. 102. Umiljato janje dvije sise sisa. Utopjenik se i za slamku vata. U lai su kratke noge.

103. Uini ovjeku sto puta dobro, a jedanput ne uini ... Sve je zaboravljeno. 104. 105. 106. 107. 108. 109. 110. 111. Vesela mladost najvea je radost. Velike misli dolazidu o srca. Vie vridi znat nego jemat. Vjeran sluga tuoj kesi gospodar. Voda sve opere, ma ne more porki jezik. Vrati koke a si pozobala. (Vrati roditeljima ono to su ti dali.) Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju. ivina se vee na roge, a ovik za ri. 3

Sve su navedene poslovice zapisane 2007. i 2008. godine ponajvie u Dalmaciji.

533

Negdanji svakodnevni teaki ivot

534

LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. Bonifai Roin, Nikola, Narodne drame, poslovice i zagonetke, Zagreb 1963. Bosanski prijatelj (urednik I. F. Juki) sv. III. Zagreb, 1861., sv. IV. Zagreb 1870. Botica, Stipe, Hrvatska usmeno knjievna itanka, Zagreb, 1995. ubeli, Tvrtko, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990. Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5., Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2005. Kad ti kua gori, a ti se ogrij, zbirka poslovica Bartula Matijace, priredio Stipe Botica, P. I. P. Zagreb 2007. Kekez, Josip, Poslovice i njima srodni oblici, Zagreb 1984. Kekez, Josip, Svaki je kamen da se kua gradi, Osijek 1990. (2. izdanje) Kekez, Josip, Usmena knjievnost, u: Z. kreb-A. Stama Uvod u knjievnost, (IV. izdanje), Zagreb 1986. Kouti, Brozovi, Nevenka, itanka iz stranih knjievnosti 1, Zagreb 1996. Poslovice, zagonetke i govorniki oblici (priredio Josip Kekez), SHK, MH, Zagreb 1996. Skarpa, Vicko, Hrvatske narodne poslovice, ibenik 1909. kara, Danica, Glas tradicije, Mostar-Zagreb 1997. Vilhar, Albin, Latinski citati, Novi Sad 1990. Ziglar, Zig, Pogled s vrha (s engleskoga prevela Vesna Orsag), Zagreb 2000

6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

535

ZAGONETKE
Zagonetke su prisutne u usmenoj komunikaciji od najstarijih civilizacija do naih dana. Meutim, taj usmenoknjievni fenomen nije dostatno istraen. Korijeni hrvatskih zagonetaka nalaze se u srednjovjekovnom dramskom tekstu s otoka Krka Kolo od Buzovi. (Kekez, J., 1996: 174.) Prvi hrvatski znaajniji folklorist Petar Hektorovi (Hvar, 1487. Stari Grad na Hvaru, 1572.) u Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.) navodi zagonetke ribara Paskoja i Zeta. Pisac, plemi i poliglota Fran Krsto Frankopan (1643? Beko Novo Mjesto, 1671.) svoje djelo Zganke za vrime skratiti napisao je na temelju narodnih zagonetaka. U XVIII. st. sveenik i pisac Emerik Pavi (Budim, 1716. Budim, 1780.) u svomu Kalendaru tiska zagonetke. Ivan Franjo Juki je u Bosanskom prijatelju objavio 329 zagonetaka. Marijan Vukovi je u Zagrebu 1890. objavio Zbirku zagonetaka. Antun Barac (Kamenjak kraj Crikvenice, 1894. Zagreb, 1955.) u knjievno znanstvenu problematiku ulazio je preko zagonetaka. Rijetke se otisnute knjige narodnih zagonetaka. U knjizi Poslovice, zagonetke i govorniki oblici (1996.) Josip Kekez objavio je 442 zagonetke. Zagonetke su binarna mikrostrukturna knjievna djela kojima se metaforino zagoneta o pojavama, dogaajima, predmetima, ivotinjama, osobama i sl. Sastoje se od pitalice (zagonetke, zagonetljaja) i odgovora (odgonetke, odgonetljaja). Zagonetkama se provjeravala intelektualna zrelost mladei. Zagonetke su, takoer, sluile za zabavu i razonodu u raznim prigodama: na sijelima, za vrijeme predaha kod teakih poslova; zagonetali su i odgonetali pastiri, putnici, trgovci, aci, studenti itd. Zagonetke se kazuju u prozi i stihovima. Poetski svijet zagonetaka je raznovrstan i obuhvaa velik broj motiva i tema. Zagonetke se mogu razliito klasificirati. Najea je dijakronijska klasifikacija. Pokatkad se abecedno razvrstavaju. Josip Kekez ih razvrstava na: zagonetke, zagonetke-pitalice i raunske zagonetke.

536

PRIMJERI ZAGONETLJAJI 1. Bijelo polje, Crno sjeme. Mudar onaj tko ga sije. 2. Crno, maleno, svu no cara varalo. 3. etiri brata putem tre, jedan drugog ne mogu da stignu. 4. Dugo polje nemjereno, Po njem blago nebrojeno. 5. Dva lonia, a etiri zaklopia. 6. Dva oca, dva sina i did pou u lov, ubiju tri zeca, podile ih i svakoga zapadne po jedan zec. Kako je to mogue? 7. Dvi grede usporedo stale, jedna drugu ne vidi. 8. Dvije vile povazdan vire. Svakoga vide, a sebe ne vide. 9. Jedan lije, drugi pije,trei raste veselije. 10. Ko ie na glavi ? 11. Ko najprvi ue u crkvu? 12. Majka kamena, sinci gvozdeni. Sinci govore, majka ne more. 13. Na polju lonac vrije, ispod njega vatra nije 14. Nasred polja zlatna kua, a okrugla kao bua. Po njoj rastu otre drae. U njoj sjedi mali knee. 537

Kad se knee ee, kua mu se kree. 15. Na srid polja lonac vrije, a pod njim vatra nije. 16. Prie ovca priko doca i prinese trista i tri koca. 17. Puna bava dvoga vina, ne zna joj se epa ni tapuna. 18. Tukotii tuku, vukotii vuku, a sa paa priko sebe baca. 19. Raste jela nasred sela. Iz svake jele dvanaest ogranaka, iz svakog ogranka etiri granice, iz svake granice po sedam listia. 20. to bez nogu bjei, a bez ruku grabi? 4

ODGONETLJAJI: 1. (Pisac.) 2. (Komarac.) 3. (Kotai) 4. (Zvijezde) 5. (Oi i kapci) 6. (Lako, trojica su.) 7. (Oi) 8. (Oi.) 9. (Kia, zemlja, stablo) 10. ( ava ) 11. (Klju) 12. (Zvonik i zvona) 13. . (Mravinjak) 14. (Jeeva kuica) 15. (Mravinjak) 16. (Je) 17. ( Jaje ) 18. ( Zubi, ruke, jezik ) 19. (Godina, mjesec, tjedan i dani) 20. (Riba)

Sve su zagonetke zapisane 2007. i 2008. godine u Dalmaciji.

538

LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. Bonifai Roin, Nikola, Narodne drame, poslovice i zagonetke, Zagreb 1963. Bosanski prijatelj (urednik Ivan Franjo Juki), Zagreb 1861, 1870. Botica, Stipe, Hrvatska usmenoknjievna itanka, Zagreb 1995. ubeli, Tvrtko, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990. Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5., Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2005. Kekez, Josip, Usmena knjievnost, u: Zdenko kreb-Ante Stama Uvod u knjievnost, Zagreb 1986. Poslovice, zagonetke i govorniki oblici (priredio Josip Kekez) SHK, MH, Zagreb 1996. Vukovi, Marijan, Zbirka zagonetaka, Zagreb 1890.

6. 7. 8.

539

RJENIK A ritualno umivanje abdest (avdest) per. muslimana prije molitve aber (haber) vijest, glas, obavijest hajde aj, ajd klijet, izba, soba, ajat pojata, ostava haje od hajati = aje mariti stoka, ivotinja, ajvan (hajvan) turc. blago sumrak akam tur. alaj-barjak zastava jednog odreda tur. oprostiti alaliti alat (halat) crveni konj tur. aleluja aleluj hambar: drveno ambar spremite za zrnastu hranu, silos zapovjednik, amir komandant, starjeina aneo angel anterija tur. dio odjee 1. obina zapre. araba tur. kola, 2. konj araps. pasmine arar (harar) vrea od kostrijeti, kozje dlake ormar armerun lakat, mjera za arin tur. duinu (izmeu 65 i 75 cm) mjehurii na koi, rumenilo, crvenilo voditi ljubavni razgovor, Ijubovati kuno dvorite ograeno zidom

aspa aikovati avlija

babine

B veselje o poroaju; posjet porodilji s ponudama otac; u Rami i danas babo nevjeste svekra zovu babom besplatno, vrlo badava jevtino; uzaludno buba, kukac baja bakralije tur. stremen, uzengija (prvotno od bakra) skitnica, mangup baraba barzo brzo. dvopek bakotine beaz anterija crna haljina tur. belenzuk tur. griva, narukvica diploma, povelja berat tur. brae, imperf. od berijae brati kolijevka beika ivotinja. betija ae za esticu bierine sukneno pokrivalo u biljac lok. krevetu kristalan biljur tur.

540

pivnica, gostionica bogata. tjesnac, neprohodan put siromah bogec bolje boje komad bokun bolesnik bonik dar koji se sastoji boaluk od vie odjevnih predmeta zamotanih u jedan komad platna boca boti(l)ja demion, velika botiljun boca talijanska puka brea tal. izraena u Bresci svetkovina, veselje brgulja brljan bran bratac, dem. od brat brtac budijae buae, imperf. od glagola buditi tal. papir, pamuno bumbuina (bumbaina) platno kutija, posudica busja birtija bogatun bogaza tur. cesarica cika cilo cmilje covik provi crljene cucak cvatijala a ador C carica krupa, tua cijelo smilje pravi ovjek crvene pas cvjetala to ator

apalo au tur. e ehra tur. ejad elebija elenka tur. emerika evrtaljka ifta tur. irak tur. iselce ivija ivijajte obanica obanin oha tur. ovik rnit ude udesnica

uhvatilo svat koji zbija alu u svatovima to je (a + je). lice, izgled lica ljudi gospodin, gospodii, mladi plemenita roda nakit u obliku perjanice, srebrne, rjee zlatne gorka i otrovna trava egrtaljka dvoje, par; brojiti neto dva po dva svijenjak; sluga, momak islo, krunica drveni ili eljezni klin ivijati = zakovati avlima pastirica pastir vrsto valjano sukno i odjea od njega ovjek crniti uh, u; aor. od gl. uti udna rije, rije koja zauuje papir, pismo aa, otac osobito mlad

age tur. ale elebija 541

(elebija) tur. gospodin, gospodii ker. er orda sablja ovjek kojem ne osa tur. raste brada; lukavac, mudar D obeao brak da viru dajko, daida ujak, materin brat vrsta puke; vrsta danikinja (danickinja) revolvera drva darva kia dad kia daj djevojka deklica radnica delarica devlet (delvet) sultanova vlada, vezirsko vijee; car, tur. sultan; srea, zadovoljstvo, blagostanje nevolja degracija gdje di teka svilena diba tkanina, izvezena granama i cvjetovima djecu dicu djevojka dikla gdje ono, gdjeno dino dijete. dite vrsta sofe bez divan tur. naslona tintarnica, kutija s divit tur. tintom i kalemom (perom od trstike) djevojka divojka dobromu dobremu

doekoli doje doklen dolama donle doperaju doro, dorat doa dovnju drivce drobna drugega dubrava durati tur.

doekali doe, aor. od gl. doi dokle starinska muka i enska gornja haljina donde donesu konj crvenkastosmee dlake doao donju splav, brod sitna drugoga umica trpjeti, trajati, ne prestajati D ono to je besplatno dano, poklon; uzaludno krvnik, izvritelj smrtne kazne idov; pogrdan naziv koji se ne odnosi na sve idove ve samo na muitelje Isusa Krista

daba delat tur. dudija

adri (njavli) avli lok. sveana blagdanska eisija tur. odjea doi, hajde el (tur.) laa, brod emija tur. 542

erdan

ogrlica, enski nakit koji se nosi o vratu okvir u koji se eref tur. napinje platno za vezenje objeenjak, ivahan idija mladi; junak biser inur bjelkast konj, ogin bijelac, bjela uvegija tur. zarunik, mladoenja krasan, lijep, uzel tur. skladan E eer (tur. ehel) vrijedan, sposoban, dostojan eglenisati tur. razgovarati uzengija, stremen engija,

fumora gajde galge geletna gever-maina gled godi gojica gorove gre greb greblje gri, grij grije gromi grota grozje gumno gvardija

dimnjak G puhai instrument vjeala poskoita, hitra strojna puka, strojnica pogled godina pria gore, planine ide grob groblje grijeh grijehe gromovi pilja, peina, hrid groe kameno ograeno dvorite straa, deurstvo na brodu H glas, vijest, obavijest glavni dio konjske opreme za prezanje kola povorka razbojnik, zloinac, kradljivac zahvalan; estit, poten, valjan vlasnitvo rodbin a blagajnik, rizniar

fajda fakat fala faljen fameja fatite fes, fesi festung feta finaci fistani (fistan) tur. fiek tur. fol

F korist, dobit vrijeme hvala hvaljen obitelj hvatite turska stoasta kapa tvrava, utvrda, kula praznik, blagdan, svetkovina andari vrsta suknje s naboranim donjim dijelom patrona, naboj, metak izmiljotina, prijevara, la

haber tur. ham ma. hamber tur. haramija tur. haran gr. hasi (has) tur. haspa (hasaba) tur. haznadar tur.

543

lijenik heim tur. doite ve holte nahranit hronit hvajda (fajda) korist, dobit tur. iindija idra iem iman injaica, inoica irudica isan ispovid ispovidivat isprii (se) istor iti izi izmaano izmutran njem. izobila lok. izodije izvare izvid izvinie izvuko ia I polovica vremena izmeu podneva i zalaska sunca jedra idem imam druga muevljeva ena; suparnica demonsko bie koje predvodi olujno nevrijeme insan, turc. = ljudsko bie ispovijed ispovijedati ispriiti se = suprotstaviti se u tom htio pojede isprljano izvjeban; mutra njem. vojnika vjeba izobilja odjene (Da nas sunce izodije) prevre iznad izviniti = plesti u vijenac izvukao kua, dom

jabandija tur. jafta tur.

J stranac, tuinac

izloen oglas, etiketa jagaz (jagrz) bijel konj s riastim pjegama tur. duguljast rubac, na jagluk tur. jednom uglu izvezen zlatom dem. od otac japica prijatelj, drug jaran prijateljica, jaranica drugarica visok stup osobito jarbur lat. na brodu na koji se pripinju jedra sjeme slino jemu jarik ili grahu jauklija tur. draga, voljena djevojka, odabranica, zarunica jazia (jazija) pismo, rukopis tur. jazmak tur. jarak, rov, kanal jeerma tur. dio muke odjee; preklopan prsluk jemenija tur. vrsta marame; papua jer jerbo jede ji ljuti jidi jedra jidra njih jih otac joko jaka joka opet jopet

544

K kabil (kabul) prihvaanje, tur. pristanak barun, pli; u kadifa tur. narodn. govoru: skupocjena tkanina lavor kadin remen, pojas od kajas tur. sablje; uzda postolar kaligar no kojim se kalemi kalmte zarezuju vojnika kapa s kalpak obodom od krzna zvonik crkve. kampanel uljanica, uljana kandilj svijea pjevali kantali kapala kapijala kapae kapijae kapric hir, tvrdoglavost, obijest vrst novia karantan drug, prijatelj kardo karansku kransku kaun kutija, sanduk ubojstvo katal tur. vojnik, konjanik katan (katana) ma. vrsta cvijea katmer stolica katrida alma, turban kauk tur. koji ki sobica, spremnica, kiljer ostava kim kin kljueve kljue tko ko kao to je ko je

kao ono prostorija u kojoj se jede i kuha komija susjed krag, pehar konder kontentamo zadovoljimo kopao kopa kruna koruna krijeposna kripna dem. od kri, krii kriak krievi krii drvena koara krto strano kruto kuda kudan kujundija tur. zlatar viekatna kamena kula kua besplatan rad bez kuluk izravne koristi, tko taj rad obavlja kundure tur. bakande, cokule; teke cipele ili izme kuverta (tal. paluba coperta) ko no komina laati ladam lagovati lantina tal. lapat lavuro lefkotica leri likarija lina linac L hvatati vladam lagati tanka duga palica o koju je privezano jedro njiva, oranica radi ljepotica pjevai, svirai lijek lijena lijenac

545

liska lola lolati se lotra lumbarda tal. lumbrela luko ljudi stori ljutika

varalica momak, dragi skitati se ljestve starinski top kiobran veloluko LJ ljudi stari vrsta kapule M makaroni stoka; imetak, blago ostruga

mirlica (tal. merletto) miruha miruala, mirualo miina

sjedalica kod orijentalaca ipka miris mirisala, mirisalo

makarune mal tur. mamuz (mamuza) tur. pleka peenoga mantalica janjeta stoka marva maka maka matraf tur. limena zdjelica, posuda, vr, aa svibanj ma mehana tur. krma, gostionica meit (mejit) mrtvac, pokojnik tur. 1. polje, trg, mejdan (megdan)tur. raskrije, 2. bojno polje, dvoboj meu meju kamena mea meja vlaga, trule memla (mema) tur slatki od bajama i mendulat eera naunice menue minderluk tur. divan, seija, poivaljka i

posuda izraena od osuene jaree koe mladih mlodin mnogo mlogo podrum mogaza ljubiast, mor tur. tamnomodar uzvik, psovka: more! glupane!; blae: dragoviu moj! morem, more mogu, moe kuga, pomor, morija tal. epidemija mra(m)orati mrmljati, ogovarati mrie mree besplatno, badava mukte tur. ljubiast mur, mor mureef tur. tinta, mastilo, crnilo murtatin tur. odmetnik, izdajica murtela (tal. mirta, mra mortella) onaj koji neto eli; muterija kupac mutuluk tur. nagrada donosiocu dobre vijesti seljak mu nabaka tur. najlipje nakrkali lok. nana, nena N posebno najljepe prejeli, prepili baba; majka; stara ena

546

naprid nasuliti nedilje nediljice nevista nevista nevoji ni nicijae nik ninue nis nopoko nosea noli nuder! nukovala njiju obada obadila obida obiljela (krv) obisi obojci ola ou ode ode odio odo odslen lok. odstupite se odtolen oduvik

naprijed pogoditi se vok. od nedjeljak, nedjelja dem. od nedjelja snaha nevjesta nevolji nije nicae nekakvu njie, ljulja nisi naopako trudna nali pogledaj, prii uila, pouavala, savjetovala njih O otkriva otkrila ruka oblila objesi. pleteni dio vunene obue koji se obuvao na arape. otila hou hode, idu ovdje hodio odoh od sada odstupite odatle oduvijek

odakle okle, oklen okrae, okre okretati okrunie okrunitae ondale odanle, odande, odatle oprotenje oproenje orahu orihu oraha orija ormar ormarun odsijeku osiu ostao. osto otale, otlen odatle oltare otare lok. otii otiji skinem (skinuti san otkinem s oiju) rastavim se, otkuim se odijelim se to oto odatle otolen otpoine otpoima otprete odvede P drug, prijatelj oklop za zatitu vojnikova tijela parec (parek) par, brani drug pargal (franc) vrsta gustoga pamunoga platna konj, pastuh parip fritule parurati povijesmo, svitak pasam konca visoki paa dostojanstvenik u Turskoj Carevini; general fitilj pavej peki (peki) napojnica pajda pancir tal. 547

tur. pelivan tur. peljamo pender pensat penjur perin tur. pijate pinjur plotili poberkaju pobro lok. poganica poginila pojata poje poji poju poleica poljamie popadoe porojenje porti postole postole posvetelie poa tur.

potavnilo potriba potrnue povij

prevrtljivac vodimo prozor mislit vilica pletenica, kika, dio kose tanjure vilica (pribor za jelo). platili poberu prijatelj opaka ena; nekranka poginula staja poe poi pjevaju pripomo uhvatie, prihvatie uze (Gospe sina popadoe) roenje otie cipele cipele posveenje, posvetilite pokriva omot; turban; ovratnik; vrsta kravate na staroj narodnoj nonji potamnjelo potrebno pogasie reci, kai,

povria pravica voda prenuti se pribudem prida prifaae prigodi prihronili priko prima prin pripetiti pripoima pristupanje privarni priveedu procesjunum proje propenso prostrige lok. protrese se provi providur tal.

provislo pud puli-duvak; pulija tur.

pusat tur. puat rada 548

pripovjedi povreuje (rane) krtena voda probuditi se budem, prebivam pred prihvatae nije se nita nalo prehranili preko prema prije dogoditi se poine prijestup, grijeh prevrnuo priveu procesijom proe promislio prosjek kroz bespue potrese se pravi naslov poglavara zemlje u doba mletake uprave nad Dalmacijom ruka prema. ukrasni predmet od kovine koji se priiva na odjeu; duvak tur. svadbena koprena nevjeste oruje pustiti R biti rad = htjeti

bezbrian, miran, spokojan raali rajali raskrsni prekini raskrije raskrje razoorovala razoaravala raste rieste rijetko ritko rumarin romarin rubac rubaa roj ruoj rahat tur. S enski dugi prsluk sadak od vune saoe sajoe konoplje samarin postavljeno na ivotinju koja nosi teret smrt samrt sanu (snu) snu dvorite, dvor saraj tur. (osobito kraljevski) sejmen(sejme pandur, redar, straar, janjiar nin) tur. sekrete tajne osim sem senta (semt) kraj, domovina, zaviaj tur. uoili senjali mali sag za serdada (sedada) tur. klanjanje kod muslimana sjesti sest dobroinstvo, sevap tur. zadubina ljubav, ljubavna sevdah enja, ljubavni zanos

voljeni, ljubljeni, dragi sjeam sian sikavice sikalina, otra trava s bodljama lanac sindir slae slaje slaa slaja smije smi uljati se smicati se vrsta korova smitljika snaica sneica rod, pleme; soj podrijetlo, vrsta vojnik soldat novci soldi soluf, solufi uvojak, pramen kose puten niz lice umjetni cvijet; sorgu tur. perjanica, elenka granica spiica sposi spasi spomeni se spovidi se sprijeio sprii progovara sprogovara runo raena sprta koara, plete se od iblja mrtine, specifina za Gdinj pobuniti se spuntala kotar srez srebrno srmali tur. Carigrad Stambol, Istanbul stanak, mn. mjesto gdje se netko trenutno stanci nalazi postojana, dosljedna stanovita stavit stit star. stor sevdel 549

stori stori stovrlja strefila sukija tur. surlaju susida susidima svagdi svajalo svak svaken svianice svojon alaj! arvarice eta enica enluk tur. erbe (erbet) tur.

roditelji. stari. nemirna, zloesta, potetna snala. krpica kojom se nekad privrivao metak u puci svirati susjeda. susjedima svugdje svaalo svatko svakom svijee svojom

tabai tadar talumiti tur. tamaliso tan(a)c, mn. tanci tance tanja taralo tarpi tavnica tavnilo teci (tetki) tefter gr

T tlai tada pouavati, obuavati; vojnika obuka njihao. ples, kolo

uzvik u pjesmi hlae teta penica veselje, zabava osvjeavajue slatko pie, medovina dobro zaslaena erbet voda imir beika kolijevka od imira potkrovlje, tavan ia tur. gospodin jor praonik, vrsta kaf drvene posude ladice kafetine ili li smonica, ostava. pazjem tano, tono ta ono, to ono tavan uvit

ples tanja tralo trpio tamnica tama, mrak tetki knjiga, popis, registar temena tur. nain pozdravljanja pri emu se ruka uz mali naklon stavi na srce pa onda na elo koplje, stijeg temre tur. tom. temu ue, uzica tenef tenef tur. vrpca, uzica, konopac; traka, trak vaga terazija terzibaa tur. poglavar krojaa osloboenje egrta, testir tur. proglaenje egrta kalfom, doputenje, sloboda tevabija tur. podanici, dravljani htjede tijae timunu (tal. kormilo timone) taj tin htio tio

550

toe toka (tal. tocca) trepica trepiala trepuem tribo trikrat Tripalovo imanje: trpezica trudan tudale tude tujin tuju tunja tust tute ubraniti ufanca ufatie ukarcat ulize umrit umrli dan (sat) undar uorati uotka ustanak ustrpljivost utal uvik uvinue

rastau (napr. crvi mrtvo tijelo) moram te trepetljika, topola treperila, trepetala drhtim trebao triput dio Sinjskog polja dem. Od blagovaonica umoran odatle tu tuin tui dunja, voka i voe slino jabuci debeo tude obraniti U ufanje uhvatie ukrcati ue umrijeti smrtni dan (as) onda uzorati motka ustajanje, buenje strpljivost upalj, poderan uvijek upletoe (npr. cvijee u vijenac)

pobjegoe uzbigoe uzdrae se zadrhtae obiaj uanca V treba va uvijek vaik trebalo vajalo ovakve vake faliti, pogrijeiti valiti nego van lok. varakli safun bojadisani sapun sav vas pela vel nego vego mnogo, puno vele veliku velu nego ven vijenac venek venedike tal. mletake puke vjerovala virovala virovo vjerovao vjetica viica vjetice, coprnice, vike trige, more, stuhe vjetar vitar viiju veer prije blagdana ili sveca vama von vorvordica, rijei nepoznata vorvordare znaenja i podrijetla; u naoj pjesmi imenuju momka i djevojku vrea vria vrijedile vridile vrag vrog vratio vroti vrtu vrtlu ovdje vuode 551

zeman tur. zadadoe zafalit zaja zajubili zakaj zaovica zarunja zarukovo zastajui zatitelji zdraka zelenica Z dadoe (npr. na muke) zahvaliti uzeo zaljubili zato muevljeva sestra zarunica zaruio zatekavi, naavi zatitnici zraka vrsta jabuke; zelena, nedozrela jabuka zere zermone zijan zo zojmile zvirlati zvoli eja ije

vrijeme, doba, razdoblje, vijek, godine malko, malice; ni zere nimalo neakinje teta, kvar, gubitak zato posudile gledati naokolo zvali elja ivi, postoji

M. D.

552

BILJEKA O AUTORU
Marko Dragi roen je 10. srpnja 1957. godine na Poljani (Makljen) u Rami. Gimnaziju je zavrio u Prozoru 1976. godine, a nakon toga je studirao hrvatski i latinski jezik i knjievnost i diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zadru (1980.). Za vrijeme studija bio je predsjednik Zbora studenata i predstavnik studenata u Savjetu (Senatu) Sveuilita u Splitu. Po zavretku studija od 1980. do 1988. godine bio je srednjokolskim profesorom u Srednjokolskom centru Prozor. Od 1988. godine do danas neprekidno je obnaao vie dunosti u politici i izvrnoj vlasti: predsjednik Opinskog vijea Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine Prozor (1988-1990), naelnik Policijske uprave Rama Prozor (1990-1993), zamjenik ministra MUP-a HR HB (1994-1995), lan predsjednitva HDZ-a BiH (1994. 1996.). Po zavretku Domovinskoga rata 1995. imenovan je ravnateljem Novinske agencije hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini HABENE. Tu je dunost obnaao do 2002. godine kada je osnovao je Federalnu novinsku agenciju (Fena) kojom rukovodi s kolegom iz bonjakoga naroda od 2002. godine. Od 1994-1998. g. bio je lan te predsjednik Upravnoga odbora Hrvatskih pota i telekomunikacija u Bosni i Hercegovini. Dragovoljac je Domovinskoga rata, pukovnik, predsjednik Nadzornoga odbora Radio-televizije HercegBosne i dr. Bio je lanom Predsjednitva Matice hrvatske Mostar (20002004). Proelnikom Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Splitu bio je u mandatu (2005-2007). Na tome je Fakultetu biran 2004. g. u zvanje docenta, a 2007. u zvanje izvanrednoga profesora. Na istom je fakultetu na dodiplomskom studiju nositeljem kolegija: Hrvatska usmena knjievnost, Hrvatska knjievnost predrealizma, realizma i moderne, te na diplomskom studiju kolegije: Povijesne predaje i Knjievnost i zbilja. Dvije je godine (2005/06 i 2006/07) bio nositeljem kolegija Hrvatska knjievnost katolike obnove i prvoga prosvjetiteljstva. Na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Mostaru 2001. g. biran je u zvanje docenta, 2004. u izvanrednoga profesora, te 2007. g. u zvanje redovitoga profesora. Profesorom je na Poslijediplomskom doktorskom

553

studiju na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Mostaru. lan je Knjievnog kruga Split, Matice hrvatske i dr. Deset je godina bio lanom urednitva Motrita, asopisa Matice hrvatske Mostar. lanom je urednitva i urednik za Stariju hrvatsku knjievnost edicije Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u sto knjiga. Organizator je otpora u Bosni i Hercegovine. Predsjednik Republike Hrvatske odlikovao ga je Redom hrvatskoga trolista i Spomenicom domovinske zahvalnosti. Od djetinjstva ga je zanimala tradicijska kultura te je u domovini i inozemstvu nastupao na priredbama i svadbama pjevajui i svirajui nekoliko narodnih instrumenata. (Za vrijeme gimnazijskih dana glumio je glavne uloge u crkvenim predstavama: Doi tata, mi te ekamo i rtva ispovjedne tajne.) Sakupljanjem, zapisivanjem i izuavanjem tradicijske kulture i knjievnosti poeo se baviti 1976. godine. Za vrijeme studija Filozofski fakultet u Zadru je financirao njegova terenska istraivanja u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Od tada je objavio pedesetak znanstvenih i strunih radova te ezdesetak prikaza i dvadeset est popularnih radova, (Vidi: www.bib irb), te knjige: 1. Marko Dragi, Poetika i povijest hrvatske usmene knjievnosti (Fakultetski udbenik) Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2006. www.ffst.hr. 2. Marko Dragi, Hrvatska knjievnost katolike obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna knjievnost), (Fakultetski prirunik) Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2006. www.ffst.hr 3. Marko Dragi, Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine, lirika, epika, retorika, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u sto knjiga, knjiga 4, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo (2006). 4. Usmene epske pjesme iz Neretve kod Konjica, (priredili: mr. sc. Tomo Anelie i dr. sc. Marko Dragi), Hrvatski leksikografski institut Bosne i Hercegovine, Mostar 2006. 5. Marko Dragi, Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine, proza, drama i mikrostrukture, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u sto knjiga, knjiga 5, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2005. 6. Marko Dragi, Knjievna i povijesna zbilja (kroatoloke teme), HKD Napredak, Split, 2005. 554

7. Marko Dragi, Od Kozigrada do Zvonigrada (hrvatske povijesne predaje i legende iz Bosne i Hercegovine, Mala nakladna kua Sv. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud, Baka Voda Mostar Zagreb, 2001. 8. Marko Dragi, Deset kamenih maeva (hrvatske predaje i legende iz Bosne i Hercegovine, Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda, 1999. 9. Marko Dragi, Dua tilu besidila (hrvatske puke molitvene pjesme iz BiH, Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda, 1997. 10. Marko Dragi, Zakopano zvono (predaje i legende u ematizmu fra Petra Bakule, Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda, 1996., (prvo izdanje) 1997. drugo izdanje. 11. Marko Dragi, Tuj tunja, tu jabuka (hrvatske narodne pjesme iz Rame), Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda, 1995. 12. Marko Dragi, Ramo moja (Hrvatske narodne pjesme iz Rame), Matica hrvatska ogranak Rama Prozor, Sarajevo 1992. Recenzirao je dvanaest znanstvenih knjiga i dvadesetak radova u uglednim znanstvenim asopisima. Od 2002. godine do sada je pod njegovim mentorstvom napisan i obranjen 101 diplomski rad.

U Mostaru, 14. kolovoza 2008.

Kata i Marija Dragi

555