SADRAJ: Alfred Bester NETO ME VOLI ODOZGO Fritz Leiber KASNIJE NEGO TO MISLI Clifford D.

Simak NIKAD SE NEE VRATITI Devet autora devet pria MINI YU SIRIUS
(Bagari: Neposredni susret Zemljana; Cerar: Izumi skromnoga mladca; uri: Ne primaj darove; Fanovi: Lutrija; Jovanovi: Supernova; Lazovi-Petrovi-Jankovi: Problem; Markovi: Oni ne postoje; Pei: Pre invazije; ifner: Planet ispunjenih elja)

str. 6 29 36 50

Philip K. Dick TRIK S OLUPINOM BRODA Ion Ilie Iosif INCIDENT Charles Sheffield SMRTONOSNI VEKTOR Katherine MacLean MALI RAT Ognjen Nikoli POVRATAK SA ZVIJEZDA Sever Gansovski CRNI KAMEN

65 82 91 108 114 127

SCAN i obrada slika: Sekundica OCR, ispravka i prelom: MasterYoda www.sftim.com 1

SIRIUS broj 40 listopad 1979. Urednik: Borivoj Jurkovi U ureivanju ovog broja Siriusa sudjelovali su elimir Koevi i in. Damir Mikulii. Grafika oprema: Ivica Bartoli i Ljudevit Gaj.

S I R I U S, biblioteka znanstvene fantastike izlazi svakog petog u mjesecu. Izdava: OOUR Informativno-revijalna izdanja n.sub.o. Radna organizacija Vjesnik n.sol.o. OOUR-a Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4 Predsjednik izdavakog savjeta Redakcije: prof. Dr Adolf Dragievi Struni savjet redakcije: Klub prijatelja znanstvene beletristike i fantastike SFera Zavoda za kulturu i obrazovanje Zagreb, Ivanigradska 42a Glavni i odgovorni urednik: Borivoj Jurkovi. Adresa urednitva: SIRlUS, Redakcija Romani i stripovi, Vjesnik, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Telefon (041) 515-555. Cijena pojedinom primjerku SIRIUSA 20 dinara. Pretplata: za jednu godinu 240 dinara (s popustom 10% 216 dinara), za est mjeseci 120 dinara (s popustom 108 dinara). Samo unaprijed uplaena pretplata osigurava popust od deset posto. Pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101833-42 s oznakom za Sirius.

rije urednika

Dragi itatelju, evo opet dogurasmo do jednog okruglog, ovaj put etrdesetog broja S1RIUSA. U takvoj se prilici uvijek osjeam, zajedno s Vama, kao nekakav jubilarac, a okruglu brojku kao poziv na zakletve kako emo do naredne takve brojke Vi i ja nastojati jo vie poboljati SIRIUS. unijeti nove sadraje, proiriti krug itatelja. Vi i ja, to sam napisao namjerno. Naime, ja sam malo toga mogu uiniti bez Vas, dragi itatelju. Evo i maloga dokaza za tu tvrdnju. Rije je o jednom Vaem pismu: Bez ikakva uvoda, odmah naglaujem da je SIRIUS daleko od asopisa kakav je bio u poetku svoga izlaenja. Ne mogu a da ne kaem kako se osjeam pomalo prevaren. SIRIUS je postao najbolja potvrda pravila da je vie od devedeset posto cjelokupne SF bezvrijedno. Koji je uzrok tome padu ne znam, ali sasvim sigurno svoj dio krivice snosi i nepromiljeno izdavanje tematskih brojeva SIRIUSA. Ili, moda, elja za poveanjem njegove naklade (sjetimo se samo 35. broja)... I na kraju, dao Clarke da tematski SIRIUS vie nikada ne ugleda svjetlo dana. Clarke je, bar zasad, uinio svoje. SIRIUS se odrekao tematskih brojeva, a Vi svoga osjeaja prevarenosti. Tandem Vija opet je dokazao svoju djelotvornost. Meutim, kad je rije o tematskim brojevima SIRIUSA, ini mi se da su se sva koplja slomila upravo na tom nesretnom 35. broju (to je onaj, ako se sjeate, koji je bio posveen erotici u SF-u). S jedne me strane zatrpalo brdo Vaih pisama u kojima protestirate zbog moje drskosti da u sveti SF umijeam tako prljave stvari kao to su erotika i seks i srozavam tu literaturu na razinu unda (!), s druge strane jo vee brdo u kojem ste se okomili na mene zbog moje straljivosti, impotentnosti, neumjesne procjene to je to erotika a to ona nije (na primjer: Pria GURANJU JE KRAJ za mene nije SF, jer se to dogaa u dananje vrijeme, samo to je autor objasnio KAKO se ta mo gubi, to je vie dokumentaristika pria... a to je upravo pria koja je uzvitlala najvie praine meu pismima iz onoga prvospomenutog brda kao izmiljena, pornografska i ne znam kakva jo prljava.) Ljuto se varate ako sad oekujete od mene da se po glavi pospem pepelom spaljenoga 35. broja SIRIUSA. Ja i dalje vjerujem u erotiku i seks vie nego u rode (na mojoj je strani i kruta statistika to ju je nedavno objavio tjednik VIKEND: u naoj je zemlji trista puta vie Jugoslavena nego roda a da se ljudi oslanjaju na te ptice a na na svoja brane i ostale partnere suprotnog spola, jamano bi takvu statistiku provodile rode, jer ljudi vie ne bi ni postojali). I tvrdim i dalje da je znanstvenije pisati fantastiku o erotici i seksu, pa ak i po

cijenu pornografije, nego o rodama. Rjenikom stranih rijei: uvjeren sam da moje postojanje (a i Vae) nije ba sasvim ornitoloko, da je vie parentoloko (ovu sam rije izmislio, nemojte je traiti u Klaievu rjeniku, ali njezino znaenje nisam izmislio...). Drugim rijeima, oba brda Vaih pisama o 35. (i ne samo o tom) broju S1RIUSA smatram kao i Vi onim pravim, pravom suradnjom Vas i mene u stvaranju SIRIUSA, nae obostrano nastojanje da nam list bude to bolji i to itaniji. No, ako je i o seksu previe je. Prijeimo malo na pitanja koja su manje uzbudljiva. Na primjer: Sve prie koje aljete urednitvu SIRIUSA pisane rukom a ne strojem ZAVRAVAJU, BEZ RAZLIKE U KOU. Zamislite da natjeram Vas da ovo pismo itate pisano mojim vrakopisom! Biste li ga itali? Kladim se da biste to pokuali pa odustali. Uostalom, oni koji me pitaju mogu li slati prie pisane rukom ne itaju ova pisma ni ovakva, otisnuta relativno itkim slovima: da ih itaju, ve bi nekoliko puta bili saznali za sudbinu priloga SIRIUSU koji nisu otipkani na pisaem stroju. Ilustracije, pjesme... / za to vrijedi prethodnih nekoliko redaka: ve u vie navrata napisao sam da iz vrlo odreenih i zasad nepromjenjivih razloga SIRIUS nee objavljivati ni pjesme ni ilustracije, koliko god i jedne i druge bile vezane za tematiku SF-a. Shvatite to, dragi itatelju, kao cipelu broj 40 koja nikako ne ide na Vau nogu broj 43. Imam komplet SIRIUSA 133 koji elim prodati, pa se javljam ukoliko znate za nekog tko je zainteresiran da to kupi. Cijena je 350 dinara, uraunato trokovi. Adresa: Zdravko Medved, D. Vidoevia 14, 74450 Bosanski Brod, tel. 86-755. To je sve. Je li SIRIUS od 200 stranica nauna fantastika ili, na alost, samo fantastika? pitate me. Odgovaram: Ni jedno, ni drugo, nego tree: realnost vezana za jednu sitnicu: prodajnu cijenu. I jednu krupnicu: neopskrbljenost naega trita dovoljnim koliinama papira... Kao to vidite, SIRIUS je gotovo kava ili maslac... Da li vam mogu poslati prie koje nisu pisane na hrvatskom ili srpskom jeziku? Ako da, koji jezici dolaze u obzir? Moj (ponovljeni) odgovor: svi jezici naih naroda i nanrodntosti, kao i svi svjetski jezici ravnopravni su kad je rije o suradnji u SIRIUSU. Primjer za to nisu samo prie koje su u originalu bile na slovenskom ili maarskom jeziku a SIRIUS ih je objavio, nego i pria EKSPERIMENT koju je autor stjecajem prilika to ivi u Kanadi napisao na engleskom, a ipak je izala u SIRIUSU. Dakako, prevedena.

 Ovaj broj: NIJE TEMATSKI. Prie svakojake, de gustibus najbolje. Vaa e rije biti presudnija od moje: ako Vam se ne budu svidjele prie Neto me voli odozgo, Kasnije nego to misli, Nikad se neete vratiti, Trik s olupinom broda, kao i devet minijatura u MINI YU SIRIUSU tada mi piite, pa emo se dogovoriti za idue, brojeve. A o narednom, 41. SIRIUSU ve neto znam: vjerujem da se, dragi itatelju, sjeate prie Rollerball i istoimenog filma; ovaj put itajte jo uzbudljiviju (i crnju, ako je to vano) Harlana Ellisona Dvoboj na superstradi. Tu je jo jedna pria istoga autora, manje crna ali ne i manje duhovita: Ptica feniks (o traenju izgubljenoga kontinenta i njegovu nalaenju na mjestu gdje ga nitko, pa ni Vi i ia, ne bi oekivao). O prii Caliban Roberta Silverberga i Konani susret Harryja Harrisona bolje bi bilo da utim, no neto me golica da ipak progovorim, makar na lakat: rije je o obinim, dananjim ljudima koji u dalekoj budunosti postaju sve po Darwinu neto posve drugo... Vae prie namijenjene SIRIUSU: ZLATNA RIBICA je dobra pria, za razliku od istoimene autora N. G.; PRED NAIM OIMA nije pravi SF, ali mu je vrlo bliska i objavljiva; POSLJEDNJA NO je pravi primjer strave i uasa u SF-u, ali ne u smislu kvalitete nego anra kvaliteta je, tovie, na vistni; LJUBAV NA MEMFISU i PRINC IZ JATA PLEJADA imaju dra bajki, obje oito pisane enskim srcem, prva ak enskim tinejderskim, ali se obje posve uklapaju u suvremeno shvaanje znanstvene fantastike, pa su i objavljive; JEDINA ANSA je u cijeloj golemoj gomili poiljaka najbolja i jedina donekle prihvatljiva za SIRIUS (dakako, poto ja ili Vi sami dotjeramo neke nejasnoe do stupnja u kojem e ih shvatiti svi itatelji SIRIUSA). O ostalim Vaim priama, onim koje nisu za SIRIUS, itajte u iduem broju, u posebnoj rubrici NIJE ZA SIRIUS. A do tog idueg i netematskog broja, srdaan pozdrav! Va Borivoj Jurkovi P. S. Neposredno prije zakljuivanja ovog broja primio sam vrlo ugodnu vijest: ovih je dana u Beogradu osnovan klub prijatelja SF-a, u prepunoj dvorani, uz vrlo ivu i konstruktivnu diskusiju prisutnih. Uvjeren sam da e novoosnovani klub tijesno suraivati s ve postojeim klubovima a SIRIUS sa svima njima i da je to krupan korak naprijed u naoj znanstvenoj fantastici. Uvjeren sam i da e na stranicama iduih brojeva SIRIUSA biti vijesti iz rada novoosnovanoga kluba! B. J.

Alfred Bester

Something up there Likes Me

5

Preveo Nikola Popovi

Neto me voli odozgo

Tu je bilo to troje luaka, a dvoje od njih bili su ljudi. Razgovarao sam sa svima njima jer govorim prave jezike decimalne i binarne. Prvi put sam uletio meu te lakrdijae kada su htjeli saznati sve o Herostratu i ja sam im sve rekao. Drugi put je to bilo pitanje o Conus gloria maris. Trei put su me pitali gdje da se sakriju. Rekao sam i to i od tada sam stalno s njima. A tko su, zapravo, oni? Prvi je Jake Madigan (James Jacob Madigan), doktor filozofije na Univerzitetu Virginije, ef egzobioloke sekcije u Goddardovu Centru za svemirske letove, koji je, prema tome, arko elio prouavati izvanzemaljske oblike ivota ako ikada doe do njih. Da vam malo bolje prikazem koliko je pri zdravoj pameti, spomenut u samo da je jednom programirao IBM 704, kompujtor s karticama, da tiska limune, narane, ljive i tako dalje. Jednom se kockao s njim pa je izgubio i gae. Taj je momak zaista bio pravo spadalo! Druga je Florinda Pot, izgovara se POE. Flamansko ime! Imala je lijepu svijetlu kosu ali i sunane pjegice po cijelom tijelu sve do ruba gaica i do dubokog, dubokog dekoltea. Bila je inenjer sa efildskog sveuilita i govorila je engleski kao mitraljez. Bila je u raketnom odjelu sve dok nije digla u zrak jednu malenu raketu elektrinim grijaem. ini se da tvrda goriva ne daju maksimalnu akceleraciju ako su previe hladna i tako je ona, milosrdna majica, 6

zagrijala raketu elektrinim grijaem pokrivalom prije lansiranja. Pokrivalo se, naravno, zapalilo i raketa je eksplodirala. Njihov je sin bio S-333. U Nasi oznaavaju sa S znanstvene satelite a s A pomone satelite. Poslije lansiranja daju im neka imena od kratica kao na primjer IMP, SYNCOM, OSO i slino. S-333 je postao OBO, to je znailo Orbitalni bioloki opservatorij a kako je to dvoje lakrdijaa bunulo tog treeg luaka u svemirski prostor, to mi se nikada nije razjasnilo. Sumnjam da im je direktor dao tu ludu ideju jer nitko zdrave pameti ne bi uinio takvo neto. Kao znanstvenik projektant Madigan je bio zaduen za eksperimentalno lansiranje a bio je pravo svemirsko spadalo. Vlastiti je ELEKTROLUX nazvao usisavaem. Znanstvenika ala, zar ne? Zapravo, to je bio sistem koji je trebao usisavati sve estice praine i spremati ih u posudu s kulturama kao podlogom. Svjetlo je sjalo kroz posudu u foto-multiplikator. Ako bi se pokazalo da je bilo koja estica praine spora i ako bi se uhvatila podloge, rast bi joj zamaglio posudu a smanjivanje svjetla registrirao bi foto-multiplikator. Taj trik nazvali su otkrivanje pomou zamraivanja. Kalifornijski Tehniki fakultet namjeravao je eksperimetirati s RNA i ispitivati da li RNA moe registrirati okolinu s organizmima. Upotrebljavali su ivane stanice morskih mekuaca. Harvard je planirao dodatno istraivanje Cireadijanskog efekta. Pennsylvania je htjela ispitati djelovanje zemaljskog magnetskog polja na eljezne bakterije i cijela ta aparatura morala je biti smjetena na nekakav tap izvan satelita da bi se sprijeio magnetski utjecaj na satelitski elektronski sistem. Ohio je slao liaje da ispita djelovanje svemira na simbiozu s plijesni i algama. Michigan je poslao terarij s jednom mrkvom a za to je trebalo osigurati 47 posebnih postupaka. I kako god okrenete S-333 je bio pravo udo od satelita. Florinda je rukovodila projektom i nadgledavala je konstrukciju satelita i njegovu opremu. Projektant je manje vie predradnik cijele misije. Iako je Florinda bila prilino luckasta, prionula je na posao zduno i pri tome je pokazala inteligenciju i spretnost, ali je reagirala kao tarantula kada bi joj netko stao na put. Zbog toga nije bila omiljena. Odluila je da White Sands (Institut u kome je radila) oisti od budala i njezini zahtjevi da se posao obavi savreno, produili su program za osamnaest mjeseci a trokove poveali gotovo za milijun dolara. Borila se protiv svakoga pa je ak smogla hrabrosti da se suprotstavi i Harvardu. Kada je Harvard vidio da ne pomau pritube Nasi otili su ravno u Bijelu kuu. I tako je Florinda bila pozvana pred jedan kongresni komitet. Najprije su htjeli znati zato S-333 stoji vie nego to je bilo planirano. 7

 S-333 je ipak najjeftiniji projekt u Nasi rekla im je otro. Stajat e oko deset milijuna dolara, ukljuivi i lansiranje. Ta to je tako jeftino! Zatim su htjeli znati zato je trebalo tako mnogo vremena da se sagradi, mnogo vie no to se predvialo. Zato, odvratila je spremno, to se nikada prije nije gradio orbitalni bioloki opservatorij. Na to joj nisu mogli nita odgovoriti i morali su je pustiti da ode i nastavi posao. Sve je to bilo normalno. OBO je bio Florindin i Jakeov prvi satelit i oni nisu znali da je to normalna kriza u radu. Svoju su napetost iskaljavali jedno na drugome i ne znajui da je njihovo dijete bilo za to odgovorno. Florinda je napokon potpuno zatvorila S-333 i poslala ga u Cape poetkom prosinca, pa e biti dovoljno vremena da ga lansiraju prije Nove godine. (Ekipa na Capeu je za vrijeme praznika bila malo neodgovorna). Ali, satelit je poeo pokazivati neke vlastite ludorije i na zavrnom testu sve je krenulo naopako. Moralo se odgoditi lansiranje. Mjesec dana im je trebalo da rastave S-333 i da ga razastru na podu u hangaru. Iskrsla su dva ozbiljna problema. Ohio je za svoj dodatak upotrijebio nekakvu elino-niklanu leguru. Ta se slitina odjednom poela rastezati pa se zbog toga nije mogao dobiti pravi rezultat eksperimenta. Nije bilo nikakva smisla pustiti ga da poleti s takvim aparatima i Florinda je naredila da se izvadi i dala je Madiganu rok od mjesec dana da ga zamijeni, to je zaista bio prekratak rok. No Jake je ipak nainio udo. Uzeo je rezervni dodatak od kalifornijskog Tehnikog fakulteta i preradio ga za tu svrhu. Kvasac je proizvodio prilagodljive enzime kao reakciju na promjenu okoline a ba takve enzime je i zahtijevalo istraivanje u svemiru. Mnogo je ozbiljniji problem bio satelitov radio-odailja koji je trebao proizvoditi ptije signale im bi se antena izvukla u poziciju za lansiranje. Opasnost je bila u tome to je te signale mogao primati i satelitov radio-prijemnik i pretvoriti ih u destruktivne komande. NASA je sumnjala da se takvo neto dogodilo SYNCOMU I koji je nestao uskoro poslije lansiranja i nakon toga vie ga nikada nisu uli. Florinda je odluila da S-333 lansiraju s iskljuenim odailjaem i da ga aktiviraju kasnije u svemiru. To znai da emo lansirati mutavu pticu protestirao je Madigan estoko. Neemo znati gdje da ga traimo. Moemo se pouzdati u stanicu za traganje u Johannesburgu da e ga pronai poslije prvog preleta tvrdila je Florinda. Imamo odline komunikacijske veze s Johannesburgom. 8

 A to ako ga ne pronau? to emo onda? E, pa ako oni ne budu znali gdje je OBO, Sovjeti e zacijelo znati. A u h! Pa to hoete? Da unitite cijeli projekt? Pogledala je otro Madigana. To je moj prvi satelit i znate li to sam od njega nauila? Postoji jedna jedina komponenta koja jami svakoj svemirskoj letjelici da e upasti u nevolje, a to je uvijek samo znanstvenik! enska pamet! frknu Madigan i tada je poela estoka rasprava o enskom misticizmu. im su bila zavrena i posljednja ispitivanja, doveli su S-333 do lansirne rampe polovicom sijenja. (Naravno, ovaj put nije bilo elektrinih grijaa.) Letjelica je trebala biti izbaena u putanju visoku gotovo dvije tisue kilometara, tono u podne, pa je tako poetak lansiranja bio odreen za 11.50 na dan 15. sijenja. Promatrali su lansiranje iz zaklona na TV ekranima, a to je bilo muno. Krajevi TV cijevi su bili zakrivljeni tako kako se raketa uspinjala i pribliavala rubu ekrana, pa se inilo, zbog optikih smetnji, da se prevrnula i raspala. Madigan je poeo teko disati i pri tome je kleo kao pravi psova. Florinda je mrljala: Ne, sve je u redu. Sve je u redu. Pogledaj na kontrolne ploe. Na kontrolnim osvijetljenim ploama sve je bilo normalno. U tom je trenutku jedan glas iz tehnikog taba progovorio bezlinim glasom kao krupje: Izgubili smo vezu s Johannesburgom. Madigan se poeo tresti. Odluio je da prvom prilikom ubije Florindu Pot. Ostali su lanovi eksperimentalne grupe i lanovi Nase problijedjeli. Ako odmah ne pronau tu ludu pticu nikada je vie nee nai. Nitko nije rekao ni rije. ekali su u tiini i mrzili se meusobno. U jedan i trideset letjelica je trebala prvi put prijei preko kontrolne stanice Fort Meyers, ako je jo iva, i ako je bar donekle na predvienoj putanji. Fort Meyers bio je na otvorenoj liniji i svi su se okupili oko Florinde da bi bili to blie zvuniku. Tja, ona se odgegala u bar potpuno mirna u pratnji dvojice vojnih policijaca uo se jedan tanki glas. Ona mi je rekla... Jesi li dobio BLIP, Henry? Duga stanka. A onda u istom tonu: Halo, Cape? Uhvatili smo pticu. Evo, upravo stie sada preko plota. Hoete li preuzeti praenje? Nareenje 0310! dreknula je Florinda. 0310. 9

 Nareenje 0310 prenijeto potvrdio je Fort Meyers. Bila je to komanda da se ukljui satelitov odailja i podigne antena za emitiranje. Malo kasnije signal na osciloscopu na ploi radio-primjenika poeo se micati, a zvunik je emitirao ritmike sinkope kao tanka pitaljka. To je bio OBO, emitirao je svoje podatke. Imamo ivu pticu dreknuo je Madigan. Imamo ivo lue! Ne mogu vam opisati njegove osjeaje kada je uo kako ptica prelijee preko glava i daje signal BEP, BEP. Kad ujete va prvi satelit toliko ste uzbueni da ste izvan sebe. Prvi je satelit ovjeku neto kao prva ljubav. Moda je to i bio razlog to je Madigan dohvatio Florindu pred svima i rekao: Oh, ah, Florinda, volim te. Volim te, Florinda Pot! Moda je to bio i razlog to je ona odgovorila: I ja tebe volim, Jake! A moda su oboje upravo zavoljeli svoju prvu bebu. Kod osmog obritalnog preleta ustanovili su da je ta beba pravo derite. Otili su vojnim avionom u Washington i tamo proslavili stvar. Bilo je jedan i trideset ujutro a oni su sretni avrljali o tome gdje se tko rodio, gdje su odrasli, ili u kolu, radili, to najvie vole jedno na drugom, kada su se sreli prvi put. Zazvonio je telefon. Madigan automatski podie slualicu i ree halo. Zauo se muki glas: Oh, oprostite. Zacijelo sam dobio krivi broj. Madigan spusti slualicu, upali svjetlo i zbunjeno pogleda Florindu. Ovo je najgluplja stvar koju sam nainio u ivotu ree ispriavajui se. Da odgovaram na pozive na tvom telefonu. Zato? to se dogodilo? To je bio glas Joea Learyja iz odjela za traganje i podatke. Prepoznao sam mu glas. Ona se nasmijala. A da li je on prepoznao tvoj? Ne znam. Telefon ponovo zazvoni. To mora da je opet Joe. Pokuaj odgovoriti kao da si sama. Florinda mu namigne i die slualicu. Halo? Da, Joe. Ne, sve je u redu. Ne spavam. to se dogaa? Sluala je nekoliko trenutaka a onda je odjednom sjela u krevet i uzviknula: to? Leary je neto brzo govorio tako da je odzvanjala slualica. Ona upade u razgovor. Ne brini, ja u ga pokupiti. Bit emo zaas tamo. Spustila je slualicu. 10

 Dakle? pitao je Madigan. Odmah se obuci. OBO je u nevolji. Oh, to se opet dogaa s njim? Dobio je vrtoglavicu kao pleui dervi. Moramo odmah u Goddardov institut. Leary je imao snimke svih osam orbitalnih letova i razastro ih je po podu svojeg ureda. Bio je to deset metarski smotak papira ispunjen crticama i brojkama u dugakim kolonama. Leary je puzao na rukama i koljenima po papiru slijedei brojke. Pokazao je neke. Evo tu je okret rekao je zabrinuto. Jedan okret svakih dvanaest sekundi. Ali zato? Kako? pitala je Florinda sva oajna. Evo, pokazat u ti ree Leary. Evo ovdje. Nemoj nam pokazivati ree mu Madigan. Samo nam reci. Antena nije reagirala na komandu ree Leary. Ona je jo u poziciji za lansiranje. Mora da se neto zaglavilo. Florinda i Madigan se zgledae zgranuti. OBO je bio programiran da bude stabiliziran sa Zemlje. Jedno oko usmjereno na Zemlju trebalo ga je drati stalno jednom stranom okrenutom ka Zemlji. Antena je visila po strani, a to idiotsko oko je slijedilo tu glupu antenu. Satelit je sada lovio sam sebe u krugovima pomou svojih mlaznica sa strane. Pravo ludilo. Da objasnim problem. Ako se OBO ne uspije stabilizirati prema Zemlji, svi njegovi podaci bit e bezvrijedni. Jo je gore bilo s elektrinom energijom koja je dolazila od baterija to su se punile sunevom energijom. Kako se letjelica vrtjela, baterije nisu ostajale okrenute prema Suncu, pa e se brzo istroiti. Bilo je oito da je jedini izlaz da se ispravi antena. Vjerojatno je potreban samo jedan dobar trzaj ree Madigan Ijutito. Ali kako da doemo tamo gore i da ga tresnemo? Bio je vrlo bijesan. Nije bilo upropateno samo deset milijuna dolara, ve i njihove karijere. Ostavili su Learyja da plazi po papiru u svome uredu. Florinda je bila vrlo tiha. Napokon je kazala: Idi kui, Jake. A to e ti? Idem u svoj ured. I ja u s tobom. Nemoj. Htjela bih pregledati nacrte integriranih krugova. Laku no. 11

Kada se okrenula, a nije htjela ni da ga poljubi, Madigan je promrmljao: OBO se postavio meu nama. Treba jo mnogo toga ispitati u vezi s planiranim brakovima i porodom. Viao je Florindu u toku slijedeih tjedana ali ne onako kako je elio. Trebalo je izvijestiti eksperimentatore o nesrei. Direktor ih je pozvao poslije svega ali je bio vrlo taktian i nije spominjao kongresmene i izvjetaj o promaaju. Simpatije su mu bile na njihovoj strani. Florinda je slijedeeg tjedna pozvala Madigana i bila je vrlo udno vesela. Jake kazala je ti si moj najbolji genije. Ti si rijeio problem OBO-a, nadam se. Tko rijeio? to rijeio? Zar se ne sjea to si rekao o tome da tresnemo nau bebu? Da sam bar mogao! Mislim da znam kako da to uinimo. Srest emo se u zgradi osam u kafeteriji za objed. Ula je s gomilom papira u ruci i prostrla ih po stolu. Najprije operacija Brzi udarac kazala je veselo. Kasnije emo jesti. Ovih dana i tako nemam apetita ree Madigan smrknuto. Moda e ga dobiti kada zavrimo. Pogledaj, moramo podii antenu. Moda bi je dobar brzi udarac mogao osloboditi. Je li ta pretpostavka realna? Madigan je neto progunao. Od baterija dobivamo dvadeset osam i pol volta a to nije bilo dovoljno da okrene prekida. Je li tako? On kimnu glavom. Ali ako udvostruimo napon? Odlino, samo kako? Sunane baterije se okreu oko sebe svakih dvanaest sekundi. Kada su okrenute Suncu, ploa nam daje pedeset sedam volti za ponovno punjenje baterija. Kada su okrenute od Sunca, onda nita. Je li tako? U osnovi je tako, gospoice Pot. Ali vic je u tome to su one okrenute Suncu samo jednu sekundu od svakih dvanaest, a to nije dovoljno ni da odri baterije na ivotu. Ali je dovoljno da OBO-a dobro gurne. Zamisli ako u kritinom trenutku mimoiemo baterije i pedeset sedam volta dovedemo direktno na satelitski prekida. Zar to ne bi bio dovoljno 12

visok napon da pokrene i uspravi antenu? On je zurio u nju bez rijei. Ona se nakesi. Dakako, to je rizik. Pa ne moe mimoii baterije. Mogu! Evo, tu je strujni krug. I moe izabrati svoj trenutak? Moje traganje dalo je rezultata. Moemo izabrati napon od jednog i pol do pedeset sedam volta. To je doista rizik ree Madigan polagano. Postoji opasnost da spalimo svu opremu na satelitu. Tono. Pa, to kae na to? Odjednom sam postao gladan nakesi se Madigan. Prvi pokuaj su nainili na 272. orbiti s naponom od osamnaest volta. Nita. Na slijedeem prolazu poveali su voltau za est volta. Nita. Pola dana kasnije pustili su svih pedeset sedam volta u zadnji dio satelita i stisnuli palce. Uzbibana igla na radio-prijemniku polako se zaustavila. Na ekranu oscilo-scopa sinusoidna krivulja se izduila. Florinda je vrisnula a Madigan je zaurlao: Antena se podigla, Florrie! Prokleta antena sada je uspravna. Opet smo na konju. Vikali su i ciktali kroz cijeli institut priajui svima o operaciji Brzi udarac. ak su upali na jedan sastanak kod direktora da mu kau dobru vijest. Pozvali su i sve eksperimentatore koji su radili na tom projektu i otili u Florindin stan te proslavili OBO-ov povratak. OBO je bio prava lutka koju su svi oboavali. Tjedan dana kasnije odrali su sastanak na kojem su temeljito raspravili o poloaju opservatorija, iznijeli podatke o redukciji, razliite nepravilnosti te budue operacije. Sastanak su odravali u konferencijskoj dvorani u Zgradi 1 koja je bila namijenjena teorijskoj fizici. Gotovo svi su je zvali Mjeseeva dvorana. U njoj su radili matematiari, upavi mladii u iznoenim puloverima koji su sjedili meu brdima novina i s tekstovima pred sobom, a povremeno su zurili u zakuaste jednadbe ispisane kredom na ploi. Svi su eksperimentatori bili oduevljeni OBO-ovim rezultatima. Podaci su samo curili, isti i jasni bez ikakvih smetnji. Vladala je takva atmosfera trijumfa da nitko osim Florinde nije opazio slijedei signal s OBO-a i njegove smicalice. Harvard je javio da prima nekakve rijei bez smisla i znaenja prema njihovim podacima, rijei koje nisu bile programirane za taj eksperiment. (Iako su podaci bili odreeni decimalnim brojevima i svaki je broj imao znaenje rijei.) 13

 Na primjer javljao je Harvard u 301. okretaju dobio sam pet serija petnaestica. Moda se ukrtaju rijei na kabelu ree Madigan. Upotrebljava li jo netko broj 15 u svom eksperimentu? Svi su zatresli odreno glavama. udno, i ja sam dobio seriju petnaestica. Ja sam primio nekoliko dvica na 301. okretaju javio je Penn (Pennsylvania). Ja vas mogu sve nadmaiti javljao je kalifornijski Tehniki fakultet. Dobio sam sedam serija od 15-2-15 na 302. okretaju. Zvui kao kombinacija na lokotu za bicikle. Da li se netko koristio lokotom za bicikl u svom eksperimentu? pitao je Madigan. To je prekinulo sve i sastanak je odgoen. Florinda, koja je jo bila dobro raspoloena, zabrinula se zbog udnih rijei koje su stalno dolazile sa satelita, a Madigan je nije mogao umiriti. Florindu je muilo to se signal 15-2-15 stalno ponavljao u svim podacima koji su stizali s raznih strana. Zapravo je na satelitu binarni sistem to otkucavao kao 001111-000010-001111, ali je to kompjutor na Zemlji odmah automatski pretvarao u decimalni sistem. Bila je u pravu u jednoj stvari: zrake i sluajni impulsi nisu mogli stalno uzrokovati ponavljanje jedne te iste rijei. Ona i Madigan proveli su cijelu subotu nad tabelama OBO-a pokuavajui pronai kombinaciju podataka i signala koji bi mogli proizvesti taj signal 15-2-15. I nita! U pono, u subotu, digli su ruke od svega i otili u jedan bistro u Georgetownu na jelo, pie i ples da bi zaboravili sve brige. Taj lokal bio je prava zamka za turiste, s konobaricama u hulasuknjicama. Prodavali su te suknjice a i punjena tigra kao maskotu za zadnji prozor na kolima. Odbili su tu primamljivu ponudu. Naila je hula-plesaica s foto-aparatom. I njoj su kazali: Ne, za boga miloga, ne! Romkinja u suknjici ponudila je da im prorie budunost iz dlana. I nje su se oslobodili, ali je Madigan opazio nekakav udni izraz na Florindinu licu. Hoe li da ti prorekne budunost? pitao ju je. Neu. emu onda taj zagonetni izraz na licu? Pala mi je na pamet udna ideja. Reci. Smijat e mi se. Ne bih se usudio. Razbila bi mi njuku. Da, znam. Misli da ene nemaju smisla za humor. 14

I tako se taj razgovor pretvorio u ponovnu estoku prepirku o enskom realizmu i misticizmu, ali, usprkos svemu, dobro su se zabavljali. U ponedjeljak je Florinda dola u Madiganov ured s hrpom papira i imala je onaj zagonetni izraz na licu. On je odsutno zurio u nekakvu jednadbu na ploi. Hej! Probudi se! doviknula mu je. Budan sam, budan odvrati on. Voli li me jo? upitala ga je zagonetno. Pa ne ba previe. Doista? Cak i ako otkrije da sam poaavjela? O emu govori? Mislim da je naa beba postala udovite. Kreni od poetka ree joj Madigan. Sve je poelo u subotu naveer s Romkinjom u hulasuknjici i numerologijom. Aha! Odjednom sam pomislila to ako su brojke oznake za redni broj u abecedi? to bi onda znailo 15-2-15. Oho-ho. Ne zafrkavaj se. Izraunaj sam. Dakle 2 bi bio B Madigan je brojao na prste. Onda bi 15 bio O. Dakle 15-2-15 bi bilo...? O-B-O, OBO. Poeo se smijati a onda je odjednom prestao. Ta to je nemogue procijedio je na kraju. Svakako. To je ista sluajnost. Samo vi proklete uenjake budale niste mi dali potpun izvjetaj o udnim rijeima u svojim podacima nastavila je ona. Morala sam sve sama provjeravati. Evo, uzmimo kao primjer kalifornijski Tehniki fakultet. On je javio o 15-2-15. No nije se nimalo zabrinuo za ono to je poslao OBO prije toga: 9-1-13. Madigan je brojao na prste. I, A. M. Iam. Nitko ne zna to to znai? Zar to ne bi bilo I am (ja sam)? Ja sam OBO? Ta to ne moe biti. Da vidim te podatke. Sada kada su znali to treba traiti, nije bilo teko prokljuviti OBO-ove rijei ubaene u druge podatke. Poeli su s 0 0 0 u prvoj seriji poslije operacije Brzi udarac, nastavili s OBO, OBO, a onda je ostalo: ja sam OBO. Madigan je zurio u Florindu. 15

 I ti misli da je ta prokleta stvar iva? A to ti misli? Ne znam. Tamo gore je pola tone elektronskog mozga, plus organski materijal, kvasac, bakterije, enzimi, ivane stanice, prokleta mrkva iz Michigana... Florinda se glasno nasmijala. Do avola! Mrkvica koja misli! Plus bilo koja spora koja je prodrla u moj eksperiment iz svemira. A mi smo sve to, sav taj mi-ma jo spojili s pedeset sedam volta. Tko bi ga sad znao to se dogodilo? Urey i Miller su stvorili aminokiseline s elektrinim nabojima a to je baza ivota. Ima li jo neega od te bebe u platnenim cipelicama. I to mnogo, a to se nee nimalo svidjeti eksperimentatorima. A zato? Pogledaj ove prijevode. Odabrao sam ih i sredio. 333: svako istraivanje rasta u svemiru je bespredmetno sve dok je u vezi s Coriolisovom silom. To je OBO-ov komentar na michiganski eksperiment prokomentira Florinda. Zar misli da on provjerava eksperimente? zapita Madigan zaueno. Pa moglo bi se tako nekako kazati. On ima potpuno pravo. Rekao sam i ja to Michiganu, ali me oni nisu posluali. 334: molekula RNA ne moe registrirati reagiranje organizma na okolinu onako kako DNA otkriva svoju genetsku povijest. To je za kalifornijski Tehniki fakultet ree Madigan. I opet ima pravo. Oni pokuavaju revidirati Mendeljejevu teoriju. Ima li jo neto? 335: svako je istraivanje izvanzemaljskog ivota besmisleno sve dok se ne analiziraju eeri i aminokiseline u tom prostoru da bi se ustanovilo jesu li drugaijeg porijekla od onog na Zemlji. Pa to je smijeno! drekne Madigan. Ne traim ja neke odreene oblike ivota, tragam za bilo kakvim oblicima ivota. Ta mi... zastao je usred rijei kada je vidio izraz na Florindinu licu. Ima li jo nekih smicalica? promrmljao je. Samo neki fragmenti kao sunani tok i neutronske zvijezde, te nekoliko rijei o steajnom zakonu. TO? 16

 uo si me dobro. Jedanaesti lan o proceduri. Koji mu je avo? Moda osjea svoju vanost. Mislim da o ovome ne bismo smjeli nikome rei ni rije. Svakako sloi se Florinda. Ali, to emo? Treba shvatiti zato su ovo dvoje roditelja tako lako prihvatila ideju da im je beba poela ivjeti nekim pseudo-ivotom. Madigan je tumaio na fakultetu svoj stav o ivotu nasuprot strojevima. Ne tvrdim da su kompjutori ivi, jednostavno zbog toga jer jo nitko nije dao potpunu definiciju ivota. Ili uzmite tu stvar s ovog gledita: slaem se da jedan kompjutor nee nikada biti Picasso, ali veina ljudi ivi jednostavnim ivotom koji bi se vrlo lako programirao kompjutorom. Zato su Florinda i Madigan ekali na signale s OBO-a s mjeavinom zadovoljstva i divljenja. Tako se neto jo nije nikada dogodilo, ali, kako je rekao Madigan, neviene stvari su bit svakoga otkria. Svakih devedeset minuta OBO je slao podatke koje je prikupio na svom magnetoskopu i svi su se otimali da te podatke to prije pretvore u rijei. 371: odreeni sluzni ekstrakti mogu normalno bijele ivotinje pretvoriti u crne kao ugljen. To nije nijedan od naih eksperimenata. Na to se to odnosi? 373: led ne pliva u alkoholu ali morska pjena pliva na povrini vode. Morska pjena? Kod slijedee stvari e jo poeti mudrovati i neto o puenju. 374: u svim sluajevima nasilne ili iznenadne smrti oi rtve ostaju otvorene. Uf, ah. 375: godine 356. prije nae ere Herostrat je zapalio Dijanin hram, najvee od sedam uda svijeta, da bi mu ime postalo besmrtno. Je li to istina? pitao je Madigan Florindu. Provjerit u ree Florinda i poto je provjerila, kazala je: Ne samo da je istina, nego je i tono, a ime arhitekta je zaboravljeno. Ta gdje samo naa beba prikuplja te blezgarije? Ve nekoliko stotina satelita krui tamo gore, zar ne? Moda razgovara s njima. Nee valjda rei da avrljaju? Pa to je smijeno. 17

 Svakako. Ali, od koga bi inae dobila te informacije? Na primjer o tom Herostratu? Aktiviraj svoju matu, Jake. Ve godinama koristimo se tim satelitima za komunikacije. Tko zna kakve su sve informacije kruile meu njima? Tko zna koliko su toga sauvali? Madigan zatrese glavom umorno. Prije bih pomislio da nas Sovjeti vuku za nos. 376: papigina groznica je opasnija od tifusa. 377: struja od 54 ampera moe ubiti ovjeka. 378: John Sadler je ukrao Conus gloria maris. ini mi se da nas poinje zavitlavati. Kladim se da prima TV program ree Florinda. A to je s tim Johnom Sadlerom? Moram najprije provjeriti. Informacija koju sam im dao preplaila je Madigana. Sluaj ovo ree Florinda. Conus gloria maris je najrjea morska koljka na svijetu. Zna se za manje od dvadeset primjeraka. Da, pa to onda? Ameriki je muzej imao jedan primjerak na svojoj izlobi tridesetih godina i bio je ukraden. to, ukrao ga je John Sadler? U tome i jest stvar. Nikada nisu otkrili tko je ukrao. Nikada nisu uli za Johna Sadlera. Ali, ako nitko ne zna tko je ukrao, odakle to OBO zna? zapita Florinda zaueno. To je ono ega se plaim. On vie ne emitira prikupljene podatke nego je poeo zakljuivati kao Sherlock Holmes. Vie kao profesor Moriarty. Pogledaj samo posljednji bilten: 379: u prijevarama i u borbi protiv njih moraju se izbjei nedopustive greke. To znai da su srebrni dolari izraivani izmeu 1910. i 1920. godine. To sam vidio na TV prasne Madigan. Cirkus sa srebrnim dolarom u jednoj kriminalistikoj prii. OBO je gledao i vesterne. Pogledaj ovo: 380: deset tisua goveda izgubljeno Napustili su moj ran i otili, A vi pistolerosi tu sam da vam kaem, Ostavili su me upropatena i sama. 18

Kockam se ivotom, jer mi je odlutalo Deset tisua goveda neznano kamo. Ne ree Madigan u oaju. To nije iz vesterna to je SYNCOM. t o? SYNCOM ! Ali on je nestao. I nikada se vie nije ulo za njega. Evo sada opet ujemo o njemu. Kako zna? Pustili su jedan SYNCOM s magnetofonskom vrpcom na kojoj je bio govor predsjednika i dravna himna i jo neke pjesme lokalnog folklora. Deset tisua goveda je bila dio tog folklora. Hoe rei da je OBO stvarno u kontaktu s ostalim pticama? Ukljuivi i onu izgubljenu. Onda, molim te, objasni ovo: Florinda stavi komad papira na stol. Na njemu je pisalo: 401: 3KBATOP. Ne mogu to ni izgovoriti. To nije engleski. To je najblie onome to OBO moe u irilskoj abecedi. irilica? Ruski? Florinda kimnu glavom. To se izgovara Ekvator. Zar Sovjeti nisu lansirali jednu seriju Ekvatora prije nekoliko godina? Do avola, pa ti ima pravo. Bilo ih je etiri: Aljoa, Nataa, Vaska i Lavruka i svi su nestali. Kao SYNCOM? Ba kao SYNCOM. Ali mi sada znamo da SYNCOM nije nestao. Samo su mu izgubili trag. Onda mora biti da su izgubili i tragove Ekvatora. Sada se vie nije moglo tvrditi da neto nije u redu sa satelitom. OBO je samo troio mnogo vremena na avrljanje s drugim satelitima umjesto da alje podatke za koje je bio programiran. Sekcija za komunikacije ustanovila je da OBO, umjesto da emitira na odreenom valu, sada emitira na cijelom spektru valova i ispunjava svemir svojim brbljarijama. Pobjesnjeli su. Direktor je pozvao Jakea i Florindu na razgovor i oni su morali izloiti sve to su znali o svom problematinom djetetu. Ispripovijedali su sve jadikovke OBO-a sa uenjem ali i s ponosom, no direktor im nije povjerovao ni rije. 19

Nije im vjerovao ni onda kada su mu pokazali sve podatke koje su primili od OBO-a i kada su mu ih preveli. Kazao im je da su bili u klasi s mamlazima koji su pokuavali da iscijede neke poruke Francisa Bacona iz Shakespearovih drama. Morali su spomenuti misterij koaksijalnog kabela da bi ga uvjerili. Na televizijskom EPP-u bila je neka priica o stenografkinji koja nikako nije mogla sebi nai momka. Ta je ljepotica inae dobivala 100 dolara na sat, ali pokraj nje su momci prolazili a da se nisu ni osvrnuli. Onda je srela svog najboljeg prijatelja na kavici i on joj je rekao (jer taj je znao sve) da ona pati od konih gljivica koje stvaraju neugodan miris. Preporuio joj je da upotrijebi NOSTRUM sprej za kou sa specijalnim dodatkom koji unitava te gljivice na dvanaest naina. Samo to je u emisiji umjesto te propagandne poruke njezin najbolji prijatelj rekao: Koga vraga oni ele da ti priiju? Momci e stajati u repu da bi se sastali s tobom, takvom ljepoticom, pa da smrdi ak i na bijeli luk. I deset milijuna ljudi je to vidjelo. Kako je EPP bio snimljen na filmu, a film je bio ispravno razvijen, u TV mrei su mislili da se netko zavitlava s kablovima i da ih je zamijenio u emisijama za lokalne stanice. Odmah su izabrali komisiju koja je poela ubrzano raditi kada je to poelo da se emitira od jedne obale do druge. Sablasni glasovi su gunali, itali i mijaukali za vrijeme EPP-a, EPP je proglaen lanim, politiki govori su bili prekidani upadicama, a urnebesni je smijeh pozdravio prognozu vremena. I na kraju, da sve bude jo ljepe, prognoza je bila tona. Sve je to govorilo Jakeu i Florindi da je krivac njihov OBO. To mora da je on ree Florinda. Prognoza vremena je bila globalna. A to moe uiniti samo satelit jer on jedini to lako sazna. Ali OBO nema nikakve instrumente za vremenske prognoze. Dakako da nema, ali on je u kontaktu s NIMBUS-om. U redu, prihvaam i to, ali to je s TV programom? Zato ne? On ga ne podnosi. Zar to ne zna? Ne mislim na to, nego kako to OBA izvodi? Elektronsko unakrsno avrljanje. Nema naina da se TV mrea zatiti od toga. Najbolje je da sve to kaemo direktoru. I nee mu biti nimalo ugodno. Saznali su da je direktor bio u mnogo teem poloaju nego to bi bio za potraenih nekoliko milijuna dolara za TV program. 20

Kada su uli u njegov ured, nali su ga s leima uza zid, dok su ga na tihoj vatri pekla tri ovjeka u odorama a mnogo irita. Kada su se Jake i Florinda pokuali na prstima iskrasti, on ih opazi i pozove natrag. General Sykes, general Royce, general Hogan upozna ih direktor sa svojim posjetiocima. Iz istraivakog odjela Pentagona. Gospoica Pot, doktor Madigan. Oni e moi odgovoriti na vaa pitanja. OBO? upita Florinda, a direktor kimnu glavom. Je li OBO pokvario vremensku prognozu? Mi mislimo da je on vjerojatno... Do vraga s vremenskom prognozom upadne general Royce. A to je ovo? Pokazao je na vei komad vrpce. General Sykes ga uhvati za ruku. ekaj malo. Status sigurnosti. Ovo je klasificirano. Sada je isuvie kasno za to drekne general Hogan piskutavim glasom. Pokaite im. Na vrpci je teleprinterskim slovima bilo napisano: Al = Cl = rl = 6.317 cm; A2 C2 = r2 = 8.440; Al A2 = d = + 0.676 cm. Jake i Florinda gledali su u to dugo, pogledali jedno drugo, a onda su se okrenuli generalima. Da, pa to onda? A to je ovo? pitali su u jedan glas. Taj va satelit... OBO, da, to je uinio? Direktor tvrdi da je u kontaktu s drugim satelitima. Mi samo mislimo da je tako. Ukljuivi i sovjetske? Mi mislimo da jest. I vi tvrdite da je u stanju da se umijea i u TV program? Mislimo da moe. A to je s teleprinterom? Zato ne, moe i to, moda. O emu je rije? General Royce udahne duboko. Ovo je dolo preko Associated Pressa i obilo cijeli svijet. Da? Pa kakve to veze ima s OBO-om? General Royce udahne duboko. Ovo poeo je gromkim glasom najuvanija je vojna tajna u ministarstvu obrane. To je formula za infracrveni optiki sistem za rakete zemlja-zrak. I vi mislite da je to OBO prenio na teleprinter? 21

 Trista mu... tko bi drugi? Tko bi drugi mogao doi tamo? pitao je bijesno general Hogan. Ali, ja to ne shvaam ree mirno Madigan. Ni jedan od naih satelita nema te informacije. Sigurno znam da ih nema OBO. Prokleta budalo! sikne general Sykes. Hoemo saznati je li je ta vaa prokleta ptica te podatke dobila od Sovjeta? Samo trenutak ree direktor. Okrenuo se Jakeu i Florindi. Evo kakva je situacija. Ako je OBO dobio informaciju od nas, tada je sigurnost iznevjerila. A ako je OBO tu informaciju dobio od sovjetskog satelita, tada ta najvea tajna vie nije tajna. Tko bi od ljudi bio tako lud da brblja o takvim tajnama na teleprinteru? pitao je general Hogan. Trogodinje bi dijete bilo pametnije. To je uinila ta vaa prokleta ptica. A ako informacija dolazi od OBO-a ree direktor mirno kako ju je dobio i od koga? General Sykes je urlao: Unititi! Svi su ga pogledali iznenaeno. Unititi! ponovio je. OBO? Da! ekao je nestrpljivo dok su protesti Jakea i Florinde zujali oko njegove glave a kada su se zaustavili da predahnu, opet je ponovio: UNITITI. Mora se zatititi vojna tajna, za drugo se ne brinem. Vaa ptica je previe brbljava. UNITITI! Zazvonio je telefon. Direktor je malo oklijevao a onda je podigao slualicu. Molim? Sluao je bez rijei. Usta mu se razjapi.e. Objesio je slualicu i sruio se u naslonja. Najbolje je da ga unitimo ree tihim glasom. To je bio OBO. to, na telefonu? Na telefonu! OBO? On! Kako je zvuao? Kao kad netko govori pod vodom. I to je rekao? On predlae da se osnuje kongresna komisija koja bi ispitala moral Goddardova instituta. Moral? iji? 22

 Va. Kae da odravate nemoralne veze. Citiram OBO. Oito je slab prema nekim pojavama u svijetu. Unititi ree Florinda. Unititi ree Jake. Naredba za unitenje bila je odaslana pri OBO-ovu slijedeem preletu i Indianopolis je bio uniten poarom. OBO me je pozvao. To e ih nauiti pameti, Strech ree mi. Nee jo. Oni neko vrijeme nee shvatiti uzronoposljedninu vezu. A kako si to uinio? Naredio sam da se svi strujni krugovi kratko spoje. Ima li nekakve druge informacije? Tvoj otac i majka su se zauzeli za tebe. Svakako. Dok im nisi tresnuo ono o moralu. Zato si to uinio? Da ih malo preplaim. Zbog ega? Pa htio sam da se vjenaju. Ne elim biti vanbraan. Ma hajde to pria, reci istinu. Izgubio sam strpljenje. Pa mi ne posjedujemo raspoloenje koje bismo mogli izgubiti. Ne? A to je s Ma Bell koja analizira podatke i zlovoljna je svako jutro? Hajde, reci istinu. Ako ba eli, Strech. Htio bih da odu iz Washingtona. Cijela bi stvar mogla ovih dana otii u zrak. Hm. A to bi moglo razoriti i Goddardov institut. Hm. I tebe. Mora biti vrlo zanimljivo umrijeti. Mi to ne znamo. eli li jo neto pitati? Nita, nita. Dakle... ekaj malo. to? Govori Aljoa. Oh, on eli da mu da jednadbu za eksponencijalnu krivulju koja sijee os X. Y = aebx. A to e mu to? Nita mi nije rekao, ali mislim da je MOCKBA u nevolji. To se latinicom pie i ita Moskva. Uh, kakvo pismo! Razgovarat emo ponovo kod slijedeeg preleta. 23

Na slijedeem preletu opet je data komanda za unitenje satelita, no grad Scranton je bio potpuno razoren. Poeli su shvaati rekao sam OBO-u. Bar su tvoj otac i majka shvatili. Bili su ovdje da me posjete. Kako su oni? U panici su. Programirali su me da im pronaem najbolje sklonite u nekom zabaenom kraju. Poalji ih na Polaris. to! Na sjevernu zvijezdu Malog Medvjeda? Ama ne, nego u mjesto Polaris u Montani. Ja u se pobrinuti za ostalo. Polaris je vragu iza lea negdje u Montani, najblia mjesta su Fishtrap i Wisdom. Bila je to aava scena kada su se Jake i Florinda iskrcali iz kola. Svaki strujni krug mirkao je iznad njih u gradu. Dva bjegunca doekao je gradonaelnik Polarisa sa irokim osmijesima zadovoljstva. Doktor i doktorica Madigan, pretpostavljam. Dobro doli! Dobro doli u Polaris. Priredili bismo doek da smo znali, ali sva su naa djeca u koli. Znali ste da emo doi? pitala je Florinda. Kako? Otkuda? Ah! Ah! odvrati gradonaelnik vragolasto. Javili su nam iz Washingtona. Neka vas vrlo visoka linost u glavnom gradu mnogo cijeni. A sada izvolite u cadilac, ja u vas... A, eh! Moramo se prvo javiti u hotel Union. Ondje smo rezervirali... Oh, da. Sve smo to otkazali. Nareenje odozgo. Dobio sam nalog da za vas pripremim posebnu kuu. Uzet u vae stvari. Nau kuu? Sve je kupljeno i plaeno. Netko vas odozgo doista mnogo voli. Ovuda, molim vas. Gradonaelnik odvezao je zaueni par du vrlo velike ulice Polarisa (cijela tri bloka) i pri tom je pokazivao gradske znamenitosti. On je bio i glavni mjesni poduzetnik za prodaju i gradnju, ali se najprije zaustavio pred bankom. Same povikao je. Ovdje su! Jedan vrlo cijenjeni graanin pokazao se na vratima banke i doao je da se pozdravi s njima. Mi smo ree on vrlo poaeni vaim povjerenjem u budui razvoj Polarisa, ali, iskreno govorei, va je depozit u naoj banci doista visok. Zato ne biste povukli neto kapitala i investirali ga u... 24

 ekajte malo upade Jake bojaljivo. Zar sam uloio novac u vau banku? Bankar i gradonaelnik se samo blaeno nasmijae. Koliko? upita Florinda. Milijun dolara. Kao da vi to niste znali ree gradonaelnik objeenjaki i odveze ih do vrlo lijepe kue u stilu ranca u prekrasnoj dolini s nekih pet stotina hektara i sve je to bilo njihovo. Neki je mladi u kuhinji otvarao desetak kutija s hranom. Vae sam naloge dobio ba na vrijeme, doktore. Nasmijao se ljubazno. Sve smo napunili ali ef kuhinje bi htio znati to da uradi sa svim tim mrkvicama. Imate li moda nekakav tajni recept za pripremanje hrane od mrkve? Mrkve? Sto deset vrea. Morao sam otii sve do Buta da ih nabavim. Mrkve ree Florinda kada su napokon ostali sami. Sada je sve jasno. To je zaista OBO. to? Kako? Pa zar se ne sjea? U satelitu je mrkva s aparatima iz Michigeana. Uh, boga mu, tono. Ti si to udo nazvala mrkvom koja misli. Ali ako je to OBO... On je svakako. On je lud za mrkvama. Da, ali sto deset vrea... Nije on mislio toliko. Samo pola tuceta. Pa kako onda . . ? Na je deko pokuao govoriti decimalnim i binarnim sistemom pa je neto pobrkao. Sto deset to je est u binarnom sistemu. Moda ima pravo. Ali to je s tih milijun dolara? Je li i to neka greka? Mislim da nije. Kako je s binarnim milijunom u decimalnom sistemu? ezdeset etiri. A to je decimalni milijun u binarnom? Madigan izrauna na brzinu. Pa to se penje na dvadeset cifara. To bi bilo 11110100001000100000. Pa mislim da milijun dolara nije bila nikakva greka ree Florinda. 25

 to to jo priprema na djeak? Brine se o svojim roditeljima. Kako to samo ini? On ima vezu sa svakim strujnim i elektronskim krugom ne samo na satelitima nego i na Zemlji. Razmisli malo o tome, Jake. On moe kontrolirati sve sisteme od kola do kompjutora. Moe skrenuti vlakove, tampati knjige, emitirati vijesti, oteti avione, pobrkati bankovne raune. togod zamislit, moe uiniti. On sve potpuno kontrolira. Ali, kako zna da to ljudi doista i ine? Ah, tu stiemo u egzotinu stranu integriranih krugova koja mi se ba ne svia mnogo. Napokon ja sam samo inenjer po profesiji. Tko bi mogao rei da ti integrirani krugovi nisu s nama u nekakvoj vezi? I mi smo organski integrirani krugovi. Oni vide sve naim oima, osjeaju naim osjetilima, i sve javljaju. To znai da smo mi umjetne oi za strojeve. Ne, mi smo stvorili potpuno nove oblike simbioze. Mi se sada svi moemo ispomagati. A OBO pomae nama, zato? Mislim da on ne voli ostali dio svijeta ree Florinda tuno. Pogledaj to se desilo Indianapolisu, Scrantonu i Sacramentu. Postaje mi muno. Mislim da emo mi preivjeti. Samo mi? Kao Adam i Eva? Glupost. Mnogi e preivjeti sve dok se ne zamjere njima, satelitima. A tko zna to se njima dopada a to ne? Ne :nam. Moda ima u tome neke kologike. Nema vie razaranja. Nema vie upropatavanja. ivi i daj drugome da ivi. Ali odgovorno. Tu je prava rije odgovornosti. OBO mora da je to nauio. Mislim da on dri cijelu Zemlju odgovornom, inae vatra i unitenje. Zazvonio je telefon. Nakon malo traenja po kui, pronali su ga i digli slualicu. Halo? Ovdje Strech rekoh. Strech? Strech, koji? Strech, kompjutor u Goddardovu institutu. Slubeno mi je ime IBM 2002. OBO kae da e preletjeti preko vaeg teritorija za pet minuta. elio bi da mu mahnete. Kae da ga putanja nee nanijeti 26

iznad vaeg teritorija slijedeih nekoliko mjeseci. Kada ponovo naie, pokuat e vam sam telefonirati. Do vienja. Potrali su u dvorite ispred kue i tu su zastali zurei u nebo. Telefonske veze i strujni krugovi bili su zahvaeni, iako je struju proizvodio vrlo neosjetljiv i grub generator. Odjednom je Jake pokazao prema nebu. Vidjela se malena svijetla tokica, kao vrh pribadae, kako brzo prelazi preko tamnog neba. Eno tamo prolazi na sin ree on. Mahali su mu do iznemoglosti. Jake, koliko e vremena proi dok OBO-ova putanja postane sve kraa i kraa i kada e se naa beba vratiti na Zemlju? Pa, oko dvadeset godina. Oh, samo dvadeset godina uzdahnula je Florinda. Misli li da e imati dovoljno vremena za sve? Madigan je drhtao. Ja se ozbiljno plaim, a ti? I ja. Ali, moda smo samo gladni i umorni. Doi, priredit u nam neto dobro za jelo. Hvala, majice, ali molim te bez mrkvice.

(Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen)

Fritz Leiber
27

Later than You Think

Prevela Vesna Mahei

Kasnije nego to misli

Bilo je oito da Arheologova soba pripada dobu iz daleke prolosti. Ponekad prepoznatljiva slinost samo je izotravala osjeaj otuenosti. Sunana svjetlost to se prosijavala kroz prozore na stropu imala je blijed, zelenkasti odsjaj pojaan zraenjem nekakva svjetlosna materijala, impregnirana u stijenama i podu. ak je i iroki radni stol, kao i rogoina, sjao ugodnom svjetlou. Preko stola bijahu rairene votane ploe s metalnom podlogom, igle bakroresca, kao i par velikih, neobino oblikovanih naoala. Pretrpane police s knjigama nisu djelovale neobino, meutim knjige bijahu ukoriene u metal, a zapisi na njihovu hrptu bili su sasvim nepoznati i najuenijem lingvistu suvremenog doba. Jedna od knjiga, to je leala otvorena na rogoini, imala je listove od tankog gipkog nerajueg metala sa svjetlucavim oznakama. Izmeu polica s knjigama nalazile su se fosforescentne slike, ulja na platnu, prikazujui uglavnom dno mora u sumornim zelenim i smeim tonovima. Stil, ni sasvim realistian niti apstraktan, zbunio bi povjesniara umjetnosti. Crna ploa s velikim kredama u boji nagovjetavala je isto toliko kolsku uionicu, koliko i atelje. U sreditu sobe, napol puta od stropa do poda visila je riba, ija je ljepota, presijavajui se u duginim bojama, oduzimala dah. Ono to ju je podravalo bijae sasvim nevidljivo isto je bilo i sa udnim slikama, kao i sa zelenkastim svjetlom ovjek bi se zakleo da je ovdje samo zato da doara podvodni prizor. 28

Istraiva poprati svoj ulazak teatarskim gestama. On zagrli Arheologa toplinom, sraunatom da iznenadi tog mrzovoljnog starca. Zatim se smjesti na rogoinu, pogleda ga i na to postavi pitanje govorom i izrazom toliko razliitim od onog to mi znamo, da to moramo nazvati drugim nainom komuniciranja prije nego drugim jezikom. Sadraj toga bijae, Dakle, to je s tim? Ako je Arheolog i bio zateen, on je to prikrio. Izraz mu je pokazivao samo zadovoljstvo zbog ponovnog susreta s prijateljem, kojeg dugo nije bilo. to je sa im? izvrdavae on. S tvojim otkriem! O kakvu je otkriu rije? Arheolog se poigravao uz tobonje nerazumijevanje. Istraiva rairi ruke. Pa o emu nego o tvom otkriu, ovdje na Zemlji, o ostacima jedne inteligentne vrste? To je nalaz doba! Zar u ti morati laskati? Van s tim! Nije to moje otkrie odvrati drugi smireno. Ja sam samo nadgledao iskopavanja i vodio rauna o povezivanju materijala. Ti bi morao priati: ti si se upravo vratio sa zvijezda. Ostavi to. Istraiva se otrese. im nam je brod zaao u radio-domet Zemlje, poeli su nam slati trajnu emisiju vijesti o zbivanjima za nae odsutnosti. Jedna od njih, oajno kratka, govorila je o tvome otkriu. Zarobila mi je matu. Jedva sam ekao da saznam pojedinosti. Zastao je a zatim priznao: ovjek postane tako nestrpljiv, tamo u svemiru u metal oklopljena kap ivota u prostoru. ovjek ponovo otkriva svoje emocije. Promijenio je boju, i zatim hitro dorekao misao: im sam se mogao pristojno udaljiti, poao sam ravno k tebi. Htio sam o tome uti iz prve ruke, od tebe. Arheolog ga je promatrao ispitujui. Drago mi je da si mislio na mene i na moj posao, i vrlo mi je drago to te ponovo vidim. No priznaj sad, zar nije udno to se nad ovim toliko uzbuuje? Shvaam da ti se nakon tako dugog izbivanja sa Zemlje svaka vijest o Zemlji ini posebno vanom. Ali, ne postoji li jo koji razlog? Istraiva se nestrpljivo izvi. Pa, pretpostavljam da postoji. Razoaranje, kao prvo. Nadali smo se da emo uspostaviti kontakt s nekim razumnim ivim biem. Bili smo posebno obueni u tehnikama uspostavljanja mentalne veze s drugim inteligentnim oblicima ivota. No, dobro, 29

nali smo neke planete na kojima ima ivota. Meutim, bili su to primitivni oblici kojima se ne vrijedi baviti. Ponovo je oklijevao, osjeajui se nelagodno. Tamo vani ovjek pone razmiljati o dragocjenosti razuma. Tako ga je malo, i tako je osamljen. A nama je toliko potrebno komuniciranje s drugim razumnim vrstama da bismo naim mislima dali ravnoteu i dubinu. Pretpostavljam da sam jednostavno gajio prevelike nade da emo uspostaviti vezu. On zastane. Ali kad sam uo da si ti ovdje na Zemlji naao ono za im smo tragali u svemiru, mada mrtvo i uniteno, osjeao sam da je to bar neto. Iznenada sam postao vrlo nestrpljiv. udno je, znam, to se tako uzbuujem oko davno izumrle vrste, kao da bi im moje zanimanju moglo ita znaiti, ali to me je tako pogodilo. Nekoliko malih sjena proe nad prozorima iznad njih. Mogle su to biti i ptice, iako su se kretale presporo. Mislim da te razumijem blago e Arheolog. Pa, onda hajde, reci mi o svom otkriu prasne Istraiva. Ve sam ti rekao da otkrie nije moje podsjeti ga Arheolog. Nekoliko godina nakon polaska tvoje ekspedicije, zapoeto je novo, podrobno ispitivanje Zemljinih izvora minerala. U toku nekih dubinskih sondiranja kontinenta, jedna je grupa otkrila skrovite s metalnim zidovima, snanim i vrstim. Oito da su njegovi stvaraoci eljeli da tako prenesu poruku u budua daleka vremena. Pokazalo se da sadri umjetnika djela; makete zgrada, vozila, strojeva, umjetnike radove, slike, knjige, na stotine knjiga zajedno s razraenim slikovnim rjenicima za njihovo odgonetanje. Stoga sad ak razumijemo i njihove jezike. Jezike? prekine ga Istraiva. To je udno. Nekako ovjek o stranoj vrsti razmilja kao da ima samo jedan jezik. Poput nae vrste i ova ih je imala nekoliko, premda su postojale rijei i znakovi, slini u svim njihovim jezicima. One su, ini se, naslijeene iz njihove najdavnije prethistorije. Istraiva provali: Ne zanimaju me sve te beskrvne prie. Daj mi ono to je sono! Kako su izgledali? Kako su ivjeli? to su stvarali? to su htjeli? Arheolog blago odmahne na ta pitanja! Sve u svoje vrijeme. Ako ti moram priati o svemu to te zanima, priat u ti kako ja znam. Sad, kad si opet na Zemlji, mora prihvatiti sreen i uhodan sistem razmiljanja, to si ga djelomino izgubio na svojim divljim meuzvjezdanim avanturama. Proklet bio, samo me mui! 30

Izraz na Arheologovu licu pokazivao je da to nije sasvim netono. Leerno je mazio neku ivotinju to je domiljela na njegov stol, a koja je vie sliila jegulji nego zmiji. Zgodan fakini, je li? primijetio je. Uvidjevi da nee izazvati kod Istraivaa jo jednu provalu nestrpljenja, nastavio je: Dobio sam zadatak da protumaim sadraj skrovita, da rekonstruiram razvoj njegovih stvaralaca od animalizma i divljatva do civilizacije, njihovo prilino naglo irenje na Zemljinoj povrini, njihove prve eprtljave pokuaje da se dignu sa Zemlje. Imali su svemirske brodove? To je jedva mogue. Ipak, nadam se da jesu, pa su, moda, negdje drugdje nastavili ivjeti, premda negativni rezultati tvoje ekspedicije prilino umanjuju takve izglede. Skrovite je bilo opremljeno u vrijeme kad su pokuali ostvariti svoj prvi let u svemir, upravo poto su otkrili atomsku energiju, u prvom procvatu svoje mladosti. Vjerojatno je do toga dolo u trenutku bujne matovitosti, bez ozbiljnog vjerovanja da e kasnije doista posluiti svrsi, kojoj je namijenjeno. udno se zagledao u Istraivaa. Ako ne grijeim, i mi smo poloili slina skrovita. Trenutak kasnije Arheolog nastavi: Moja rekonstrukcija njihove povijesti, poslije polaganja skrovita, uglavnom je hipotetina. Mogu samo nagaati o razlozima njihova opadanja i propasti. Novi materijali stiu vrlo sporo, premda se jo naveliko iskopava na daleko udaljenim tokama. Ovdje su najnoviji izvjetaji. On dobaci Istraivau mali, metalni list s tekstom. Eto, ovo mi je od poetka bilo udno primijeti Istraiva, i bacivi pogled na tekst, stavi ga na stranu. Ako su ta stvorenja bila relativno napredna, zato nismo ve ranije saznali neto o njima? Zacijelo su za sobom ostavili mnogo toga zgrade, strojeve, graevne projekte, neke i u velikim dimenzijama. ovjek bi pomislio da e nalaziti tragove na svakom koraku. Imam etiri odgovora na to pitanje odvrati Arheolog. Prvi je najoigledniji. Vrijeme. Njegova geoloka razdoblja. Drugi je manje uhvatljiv. A to ako smo traili na krivim mjestima? Hou rei, to ako isu ta stvorenja nastanila sasvim drugi predio Zemlje? Tree, moda im je atomska energija izmakla iz kontrole, dokrajila vrstu i zbrisala njezine tragove. Sadanji raspored radioaktivnih estica na cijeloj Zemljinoj povrini donekle potvruje tu teoriju. etvrto, uvjeren sam da je jedna razumna vrsta u fazi svog opadanja sklona tome da uniti, ili bolje reeno da izopai sve ono to je podizala s mukom. Velike graevine srue i grade male. Strojeve se 31

razbija i prepravlja u primitivne alatke i orua. Pojavljuje se neka vrst ruenja i unitavanja. Poinje djelovati Drugi kulturski zakon termodinamike, po kojem se razum i njegovo djelovanje degradiraju na najnii stupanj kreativnosti. Ali zato? Istraiva je pitao tjeskobno. Zato bi bilo koja razumna vrsta morala tako zavriti? Prihvaam mogunost da atomska energija izmakne iz ruku, mada bi ovjek povjerovao da su se znali zatititi. Ipak, to se moglo dogoditi. Meutim, taj je etvrti odgovor morbidan. Kulture i civilizacije umiru ree Arheolog s uvjerenjem. To se ponavljalo u naoj povijesti. Zato ne bi i vrste? Pojedinac umire, a da li u biti ima neto strasnije u smrti vrste nego u smrti pojedinca? On zastane. U vezi s pripadnicima ove vrste, mislim da je njihov kraj ubrzala neka nestabilnost temperamenta. elje i emocije nisu im bile dovoljno podreene njihovu shvaanju, kao i njihovu osjeaju za dramu, njihovu uivanju kominog i traginog u bivstvovanju. Bili su nestrpljivi i lako onemogueni frustracijom. ini se da su se pri uivanju osjeali krivima, vladajui se poput mranih moralista i lakomaca. Zbog tabua i nabujale posjedovnosti nastavio je svaki je pojedinac nastojao svoju panju ograniiti na malu obitelj; u mnogo je sluajeva svoju ljubav usredotoio na sebe samog. Mnogo su polagali na osobni presti, na gomilanje bogatstva i na dokazivanje moi. Svoju primjetnu sposobnost razmiljanja i manipulativnu aktivnost troili su vie na stvari nego na ljude i na osjeaje. Tehnologija im je nadrasla psihologiju. Fatalno su tedjeli kad je trebalo duboko razmiljati o svrsi ivota i aktivnostima razuma, i kako da ih ouvaju. Ponovo su im nad glavama prole spore sjene. I na kraju ree Arheolog bili su udno ukleta vrsta. ini se da su bili opsjednuti idejom da su drugi, vei od njih samih, bili napredovali prije njih a zatim izumrli, ostavivi njima da ponovo podignu civilizaciju iz ruevina. Vjerovali su da od tih drugih potjee onih nekoliko rijei i znakova zajednikih u svim njihovim jezicima. Bogovi? razmiljao je Istraiva glasno. Arheolog slegne ramenima. Tko zna? Istraiva se okrene. Njegovo je uzbuenje vidno isparilo, ostavljajui za sobom hladan, bijedan talog osjeaja. Nisam vie siguran da jo elim sluati o njima ree on. Nalikuju mi previe na nas. Moda sam i pogrijeio to sam doao ovamo. Oprosti mi, stari drue, ali gore u svemiru ak nae emocije gube disciplinu. Sve postaje neopisivo estoko. Raspoloenja su burna. U jednom trenu se premjeta iz zenita u nadir, a zapamti, tamo vani moe vidjeti i jedno i drugo... Bio sam vrlo nestrpljiv da ujem o toj izgubljenoj vrsti doda on, tunim 32

glasom. Mislio sam da u osjetiti svojevrsnu povezanost s njima kroz eone. Umjesto toga, dodirujem same leeve. Podsjea me to na trenutke, kada, vani u svemiru, ispred pramca izroni u blijedom sjaju zvijezda mrtvo sunce. Bili su mlada rasa. Mislili su da postiu neto. Obeali su sebi vjenost pokuaja. A ipak, sve to vrijeme, iz budunosti kojoj su toliko udjeli krivudalo je prema njima... oh to je tako jalovo i nepoteno. Ne bih se sloio Arheolog e ivahno. Doista, tvoja te odsutnost sa Zemlje pokolebala vie nego to sam u prvi mah i slutio. Gledaj na stvari otvoreno. Smrt stie sve, kad-tad. Naa je prolost posuta naim mrtvima. Istina je da su vrste odumirale. Meutim, ono to su postigle, postigle su. Srea to su je imale, imale su je. Ono to su postigli u svom kratkom vijeku jednako je znaajno kao i ono to su mogli da su sluajno ivjeli milijardu godina. Sadanjost je uvijek vanija od budunosti. A ni jedan stvor ne moe imati svu budunost; moramo je dijeliti, mora ostati i za druge neto. Moda je tako sporo ree Istraiva. Da, vjerujem da ima pravo. Meutim, ja ipak osjeam neku stranu enju za njima i nadam se da ih se nekolicina spasila i osnovala koloniju na nekom planetu, koji jo nismo posjetili. Zavlada duga stanka. Zatim se Istraiva okrene. Ti, stari vrae ree on tako da se vidjelo kako mu se vraa vedrije, buno raspoloenje, mada oslabljeno jo mi nisi rekao nita odreeno o njima. Pa i nisam odvrati Arheolog s prijetvornom nevinou. Dakle, bili su kraljenjaci. Ah? tovie, bili su sisavci. Sisavci? Oekivao sam neto drugo. To sam i mislio. Istraiva se pomakne. Sve te prie o evolucijskim kategorijama su tako ablonske, ak ni znati kako su izgledali, ne predstavlja mnogo. Rado bih im se pribliio na prisniji nain. to su mislili o sebi? Kako su se nazivali? Znam, da mi rije nee nita znaiti, ali dat e mi osjeaj... da ih poznajem. Ne mogu izgovoriti tu rije ree mu Arheolog jer nemamo adekvatnih glasova. Meutim, dovoljno poznajem njihovo pismo, da bih ti mogao to napisati onako, kako su oni pisali. Sluajno, to je jedna od onih rijei zajednikih u svim njihovim jezicima, koje su pripisivali nekoj ranijoj vrsti. 33

Arheolog isprui jednu od svojih osam hvataljki prema crnoj ploi. Pipci na njezinu vrhu vrsto uhvatie naranastu kredu. Druga hvataljka prihvati naoale i namjesti ih preko ispup enih zjenica. Blistavi mezimac nalik na jegulju uulja se ponovo u sobu, njukajui radoznalo oko krede to je ostavljala trag ispisujui: T A K O R.
(Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen)

Clifford D. Simak

Youll never go Home again

Preveo Boidar Stani

Nikad se neete vratiti

34

Niega nema u galaksiji to bi moglo zaustaviti ljudsku znanstvenu ekspediciju. Bila je to specijalna jedinica, s jednom jedinom zadaom: uspostaviti portal dizalice na nepoznatom planetu, pa kad bijesnu perimetri uspostaviti bazu. uvati zatim tu bazu od svih uljeza sve dok ne doe vrijeme za odlazak. Kad baza bude uspostavljena, mozgovi ekspedicije proeljaju okolicu, zabiljee je na filmu i zarobe je simbolima u svoje biljenice, da je otkriju i svedu na skup brojaka i simbola koje e staviti u galaktike dosjee. Bude li ondje ivota, a poesto ga je bilo, oni e ga potai da bi vidjeli reakciju. Ponekad je reakcija vrlo estoka, ponekad je i opasno lukava. No sve je predvieno za estoku i lukavu reakciju jer su istraivai i njihovi roboti odlino pripremljeni i znaju gotovo sve odgovore unaprijed. Pa ipak... Tom Decker se udobno namjestio u praznom salonu i vrtio au viskija s ledom. Promatrao je prve robote to su izlazili iz utrobe teretnog svemirskog broda. Na leima su nosili transportno remenje. Decker je promatrao u dokolici. Neka se vrata otvore iza njega i on okrene glavu. Kako stoje stvari, komandante? zapita Doug Jackson, pribliivi se polukrunom prozoru. Decker slegne ramenima. Nova misija. est tjedana. Ili est mjeseci. Ovisi o tome to e se pronai ondje. Jackson sjedne kraj Deckera. Ovo e biti malo tee primijeti. Praume je muno istraivati. Misija je misija, kao i svaka. Treba je obaviti zaguna Decker. I podnijeti izvjetaj. Ili e poslati istraivaku ekipu ili opor kolona. Mirno su sjedili i promatrali est robota koji su otvarali sanduk, skinuli poklopac i poeli sastavljati sedmog robota, sloivi paljivo pojedine dijelove na travnjak. Ekipnim radom sastavili su sedmog robota, privrstili mu u metalnu glavu mozak, ukljuili njegove vodove i izgladili plou na prsima. Broj sedam se die, zamlatara 35

rukama, okrenu glavu na jednu i drugu stranu, pone koraati i zaas se pridrui ostalima koji su uzimali sanduk s robotom broj osam. To traje dugo primijeti Decker ali tedimo na prostoru. Kad ih ne bismo tako pakirali, morali bismo ih smanjiti napola. Jednoga emo dana nabasati na neto sa ime se neemo moi nositi ree Jackson. Decker se naceri. Moda upravo ovdje uporno e Jackson pokazujui na tajanstvenu praumu. Romantini ste suho e Decker. eljni ste iznenaenja. A i novi ste. Poslije tuceta putovanja proi e vas. Ali moglo bi se dogoditi. Jackson je bio uporan. Decker kimne glavom. Napokon, moe biti. Nije se nikad dogodilo, ali pretpostavljam da bi se moglo. Doe li do toga, imamo utoite. Nije na nama da pruamo otpor do kraja. Kad naiemo na nepremostivu prepreku, neemo riskirati. Svemirski je brod bio na vrhu breuljka, na istini s visokom travom i ponekim egzotinim cvijetom. U podnoju breuljka tekla je tromo rijeka okoladne boje i umorno se provlaila kroz umski gusti. Prauma se protezala nadaleko prijetei tamna. I preko prozora kao da se osjeala opasnost. Nikakva znaka ivota, ali su svi instinktivno osjetili da se u skrivenim stazama i tami golemog neizmjernog biljnog carstva pritajio bujan ivot. I osmi je robot bio kompletiran i svi su se oni podijelili u dvije ekipe, pa su sada iznosili po dva sanduka. Ubrzo su bila sastavljena jo etiri robota, pa se stvorila i trea ekipa. ini se da nita ne riskiramo primijeti Decker. Najprije emo poslati robote. Oni e izvaditi strojeve. Neemo izlaziti dok se oko broda ne stvori vrst zatitni elini krug. Pretpostavljam da imate pravo uzdahne Jackson. Nita se ne moe dogoditi. Decker se die. Imam jo posla. Posljednja kontrola. Decker je odmah po Jacksonovu odlasku uzeo u ruke izvjetaje i polako ih itao, provjeravajui i klasirajui podatke. Atmosfera: tlak malo vii od Zemljina. Vie kisika. Sila tee: neto vea nego na Zemlji. Temperatura: neto via. (Uvijek je tako u praumama. Ima i vjetra. To e pomoi.) 36

Radijacija: lokalna porijekla. Ima i osjetnijih radijacija od sunca. Decker stavi opasku: obratiti panju. Sadraj bakterija i virusa: uobiajeno. Ima ih mnogo, ali nisu, ini se, opasni. (Svi su lanovi ekipe vakcionirani i opskrbljeni hormonima.) Nikad ne moe biti siguran pomisli Decker. ivot: Raznovrstan. Moda su biljke iste kao na Zemlji pomisli Decker moda ima svih oblika ivota. To e se rutinski doznati. Bez rizika. Stupit emo na tlo pa makar i ne bilo ivota. Toliko da budemo sigurni da ga nema. Netko pokuca na vrata i ue poto je Decker dopustio ulaz. Bio je to kapetan Carr, zapovjednik Ekipe vojnog dijela ekspediciie. Ukoeno je pozdravio komandanta. Decker ie nemarno odzdravio. Neka kapetan ne pomilja da su ravnopravni jer nema ravnopravnosti. Zapovjednik Ekipe nema isti in kao i Komandant naune galaktike ekspediciie. Komandante ree Cerr. Pripravni smo za izlaenje. Dobro, kapetane. Ba je bedast taj kapetan pomisli Decker. Pa lanovi Ekipe su uvijek pripravni i bit e, to je ve tradicija. To je bila Carrova osobina. Ekipa je sa svojom krutom disciplinom, osjeajem dunosti, privlaila ovjeka kao to je bio Carr. Ekipa je bila idealna kola za nasilnike. Olovni vojnici ali vrijedni vojnici, vrsti borci kakve galaksija jo nije imala. Izvjebani i disciplinirani, vakcinirani protiv svih bolesti, upoznati sa psihologijom nepoznatih bia, uvjebani da izdre i u najnepovoljnijim uvjetima. Mi emo biti pripravni tek za neko vrijeme, kapetane ree Decker. Roboti su tek poeli raspakiravati. Dobro, komandante, ekat emo vaa nareenja. Pitam se... oklijevajui e Decker. ista znatielja... Moe li nastati situacija kojoj se Ekipa ne bi mogla suprotstaviti? ao mi je, komandante odvrati Carr nisam ba shvatio vae pitanje. Decker uzdahne. Nisam ni oekivao da ete ga shvatiti primijeti. Prije mraka su svi roboti bili kompletirani i montirali su nekoliko strojeva, dovoljno da stvore zatitni krug oko broda. Baca 37

plamena je oistio krug na 150 metara oko broda. Stavljen je u pogon snani odailja zraenja, obasipajui tlo smrtonosnim zrakama. Tlo je na nekim mjestima doslovno kipjelo, a razline vrste ivota borile su se oajno za ivot. Roboti su na vrhu breuljka postavili i upalili komplet reflektora. Predio je bio osvijetljen kao da je dan i radovi su nastavljeni. Dosad jo nijedno ljudsko bie nije izalo iz broda. U brodu su roboti postavljali stol s ekranima u salonu, kako bi omoguili ljudima da promatraju to se dogaa vani. Svi su bili u salonu, osim lanova Ekipe kad je uao Decker. Pozdravio je i sjeo. Ostali poslije njega. Svi su ekali to e rei, ali on samo pogleda prisutne. Neki su bili iznenaenu Nekima je to bilo zabavno. Misle da sam pri kraju pomisli Decker. A moglo bi i biti. Bilo mi je dobro dok nije doao onaj mladi Doug Jackson... Roboti su poeli postavljati tanjure i pribor. ini se da je to zanimljiv planet primijeti antropolog Waldron. Dickson i ja promatrali smo okolicu kad je sunce zalazilo. inilo nam se da smo neto vidjeli. Neto ivo. Bilo bi udno kad ovdje ne bi bilo ivota ree Decker dok je uzimao krumpire. Pri radijaciji smo ih mnoge uzbunili iz mrtvila. Ono to smo Waldron i ja vidjeli imalo je humanoidni oblik ree Dickson. Decker pogleda biologa. Jeste li sigurni? Dickson odmahne glavom. Nije se ba dobro vidjelo. Nisam siguran. inilo mi se da sam vidio dvojicu-trojicu. Kao da su napravljeni od ice. Waldron potvrdi glavom. Kao na djejem crteu primijeti. Crta za tijelo, dvije crte za ruke i dvije za noge. Krug za glavu. Uglastu, nezgrapnu, mravu. Kretnje im nisu bile nezgrapne dometne Dickson. Kretali su se kao make. Uoit emo ih odgovori Decker. Brzo emo ih uhvatiti. udno pomislio je pri svakoj ekspediciji netko izjavljuje da je vidio humanoide. Openito ih nema. Samo mata. Ljudi pretvaraju svoje elje u stvarnost daleko od sebi slinih, te. stranom i negostoljubivom svijetu. Kad bi i bilo humanoida, zacijelo bi bili ogavni. Glavni geolog Franey primijeti: 38

 One planine na zapadu, koje smo spazili dok smo se sputali, mlaeg su sastava, a mlade su planine zanimljive za istraivanje, nisu izlokane erozijom i lako je ustanoviti to skrivaju. Na to emo usmjeriti prva istraivanja ree Decker. Vani je bila no, kroz koju su prodirala svjetla reflektora. Blistavi su roboti radili ekipno. Teki su se strojevi tromo kretali, drugi, manji, uurbali su se poput uznemirenih kukaca. Na jugu su povremeno plamsali bacai plamena osvjetljavajui nebo rumenilom. Raskruju prostor za ateriranje objasni Decker. Tlo je ondje u praumi ravno i uz malo truda moe se pretvoriti u teren za ateriranje aviona. U zoru su i posljednji strojevi bili spremni i postavljeni svaki na svoje mjesto ili u skladite materijala. Iza bacaa plamena ila su kola za zraenje. Teren za slijetanje i uzlijetanje aviona bio je dovren i mlazni su avioni ekali u redu. Napokon je sputen mosti i pripadnici Ekipe su izlazili dva po dva u besprijekornom redu. Ekipa je bila djelotvorna organizacija. Kolona stane, prestroji se u vrstu, a zatim se eta udalji prema perimetru planetarne baze. Ondje su strojevi, lanovi Ekipe i roboti branili granice terena koji su osvojili. Roboti su uurbano podizali golem ator, a njegovo votano platno je naborao vjetri. Unutra su postavljali stolove i stolice, zatim su u hladnjak stavili pivo. Sada, poto je osigurana zatita i komfor, ovjek je mogao napustiti svemirski brod. To je organizacija i djelotvornost pomisli Decker, Nita se ne preputa sluaju. Svaka se pukotina zaepi prije nego to postane rupa. Svaki se otpor skri prije nego to postane pravi otpor. Valja zauzeti odreeni prostor i odande nastupati i operirati. Poslije e biti potrebno neto i riskirati. Ne moe se sve izbjei. Uvijek je bilo rizika na terenu, unato robotima, strojevima i Ekipi. I pri topografskim letovima bilo je rizika. Ali postoji baza, apsolutno sigurna i neosvojiva, gdje mogu nai utoite naune zemaljske i zrane misije, gdje se moe organizirati protunapad i organizirati pojaanje. Nije bilo nikakva propusta. Ni najmanjeg. Decker se pitao to mu je to bilo juer. To je zbog onog mladog glupana Jacksona, dobroga biokemiara, ali nije on za takvu misiju. Negdje se omakla greka. Ispitivaka komisija nije smjela propustiti ovjeka kao to je Jackson, morala je uoiti njegovu emocionalnu nestabilnost. On moe iznervirati ovjeka. 39

Decker je stavio sveanj papira na stol u arenom atoru. Odmotao je zatim smotak kariranog papira i privrstio ga avliima. Na papiru je bio ucrtan dio rijeke i brda na zapadnoj strani. Baza je bila oznaena slovom X, a ostatak je bio prazan. Ali, ispunit e ga. Malo-pomalo i struktura, cijeli splet e se precizirati. S terena na jugu jedan se avion vinuo u zrak, pa se uputio prema zapadu. Decker je poao prema izlazu iz atora i slijedio pogledom avion sve dok nije postao sitna tokica na obzorju. To su vjerojatno bili Jarvis i Donnelly, koji su polazili u istraivaki let. Jo se jedan avion vinuo u zrak, ostavljajui za sobom trag bijelog dima. Freeman i Johns pomisli Decker i vrati se k stolu. Kad je sjeo, jo je jedan avion poletio uz zaglunu buku. Komandant Decker pogleda bazu i okolicu. Sad je ve bolje izgledala, ve je vie nalikovala na zemaljske baze, ve je imala neto od djelotvornosti i odlunosti Zemljana. Uzet e uzorke tla i analizirat e ga. Upoznat e i ivot to buja u tlu. Opasne i treptave ivotinjice bit e smirene pribadaom i prouene, fotografirane, testirane. Katalogizirah e se drvee, biljke i trave, prostudirat e se sastav tla, analizirat e se voda iz rijeke, mreama e se zahvatiti neto ivota iz nje, buit e se tlo kako bi se pronali izvori vode. Kad stignu svi traeni izvjetaji, poet e radovi. Geolozi i mineralozi sondirat e koru tla ovog planeta, bit e postavljene meteoroloke stanice, botaniari e uzimati uzorke biljaka. Svatko e ispunjavati svoju zadau. Izvjetaji e stizati u bazu, klasificirat e se i postati dio zajednikog plana. Bit e mnogo posla. Za to vrijeme baza e biti dio Zemlje, nekoliko etvornih metara koje e se braniti protiv svega to bi joj moglo zaprijetiti. Jednog u dana, govorio je Decker sam sebi, nai neki zgodan planet, neki raj, gdje e trebati samo posegnuti rukom za hranom, gdje e domoroci biti susretljivi i inteligentni. I neu otii s tog planeta. Ostat u ondje do kraja ivota. Podigao je glavu i ugledao Jacksona koji je stajao na ulazu u ator. to je, Jacksone zapita Decker zato niste...? Dovode jednog domoroca, komandante odvrati Jackson. Jedno od onih stvorenja koje su vidjeli Waldron i Dickson. Domorodac je bio humanoid, ali nije imao ljudski oblik. Kao to su opazili Dickson i Waldron, stvorenje je nalikovalo na lik od ice, poput crtea djeteta od etiri godine. Koa mu je bila jantarno uta, nije nosio odjeu, ali su mu nasred glave, nalik na cilindar, 40

sjale oi koje bi mogle biti oi inteligentnog bia. Decker se ukoio kad ga je stvorenje pogledalo, zatim se okrenuo i spazio da su se oko atora okupili ljudi. Posegao je rukom prema slualicama. Osjetio je odvratnost pri pomisli da mora stupiti u dodir s nepoznatim umom. Polako je digao slualice i stavio ih na glavu, pa rukom pokazao druge slualice. Oi neznanca s planeta promatrale su ga dugo. Hrabar je, pomisli Decker, kad ostaje u ovoj nepoznatoj sredini, meu ljudima koji su iznikli odnekud. Humanoid korakne prema stolu i uzme slualice, pa ih stavi na glavu, ne skidajui pogleda s Deckera. Ima u njemu inteligencije, govorio je sebi komandant, prisiljavajui se da ostane miran, vie inteligencije nego to bi netko pomislio kad ga vidi. Dovoljno inteligencije da shvati kako treba staviti slualice i dovoljno hrabrosti da ih stavi na glavu. Osjetio je prvi mentalni dah svoga sugovornika. eludac mu se zgri. Nije osjetio rijei, osjetio je negostoljubivost, odbojnost, kao neki vonj neprijateljstva. Osjetio je muninu, toliko mu se gadio, ali se pokuao svladati. Doli smo ovamo kao prijatelji... prisili se Decker da mu kae mislima... kao prijatelji... Niste trebali doi rekla je misao ovjeka od ice. Neemo vam nanijeti nikakva zla pomisli Decker. Doli smo kao prijatelji. Neemo vam nanijeti zla. Neete se nikad vratiti odgovara misao humanoida. Stvorenje je uporno promatralo Deckera. Budimo prijatelji pomisli komandant. Imamo darova za vas. Pomoi emo vam. Niste trebali doi opet e humanoid. Ali kad ste ve ovdje, neete otii. Ne treba da mu proturjeimo, pomisli Decker. Slaem se prenese on misao humanoidu. Ostat emo i postat emo vai prijatelji. Ostat emo i nauit emo vas ono to mi znamo. Dat emo vam stvari koje smo donijeli. Neete se vratiti odvrati mu misao ovjeka od ice. Bilo je neega hladnog i neumoljivog u misli koja je prenesena komandantu. Deckeru je odjednom postalo hladno. Humanoid je ozbiljno mislio ono to je rekao. Nije dramatizirao, nije se hvalisao, nije blefirao. Ozbiljno je mislio da e ljudi umrijeti prije nego to uspiju napustiti planet. Umrijet ete ovdje prenio mu je misao humanoid. Umrijeti zapita Decker to to znai umrijeti? 41

Misao humanoida sledila mu je krv. Zatim je ovjek nalik na crte skinuo slualice i paljivo ih stavio na stol. Okrenuo se i otiao. Nitko ga nije pokuavao zadrati. Decker je skinuo slualice i bacio ih na stol. Jacksone ree telefonirajte neka ga oni iz Ekipe propuste. Neka ode. Ne pokuavajte ga zadrati. Sjeo je i zavalio se u naslonja, pa pogledao lica to su ga okruavala. to je, Deckeru? zapita ga Waldron. Osudili su nas na smrt odvrati komandant. Rekao je da nikad neemo moi napustiti planet. Da emo umrijeti ovdje. Prijeti primijeti Waldron. Ozbiljno misli ono to kae napomene Decker. On nas ozbiljno misli sprijeiti da odemo. Misli da emo umrijeti. Bilo je u tome neega zabavnog. Goli humanoid izae iz praume i prijeti da e ubiti ljudski ekspedicioni korpus. Ozbiljno to misli. A opet, nitko od ljudi to su okruivali Deckera nije se smijeio. Ne treba da budemo impresionirani primijeti Decker. Ipak, treba da poduzmemo sve mjere opreznosti izjavi Waldron, nato komandant kimne glavom. Odmah obavljujemo uzbunu. Bit emo u stanju pripravnosti sve dok ne budemo sigurni, posve sigurni... Sigurni u to? Sigurni da skupina golih divljaka bez znakova civilizacije nee likvidirati skupinu ljudi zatienih elinim obruem i strojevima, robotima i etom vojnika koji znaju sve o brzom i neumoljivom unitenju svega to bi ih moglo napasti? Smijeno! A ipak, oi onog divljaka bile su inteligentne. A to stvorenje je bilo i hrabro, usred kruga nepoznatih ljudi. Suoilo se s neznancima i reklo im to je imalo rei, zatim je otilo dostojanstveno kao bilo koji ovjek. Zacijelo je stvorenje znalo da ovi neznanci nisu s njegova planeta, jer je reklo da nisu trebali doi. Shvatilo je i da treba staviti slualice, premda Decker nee znati da li je to uinio iz hrabrosti ili je posrijedi inteligencija. Dovoljna je bila i sama hrabrost. to vi mislite? zapitao je komandant Waldrona. Treba da budemo oprezni odvrati Waldron zamiljeno. Moramo paziti, sad kad nas je upozorio. Ali se ne moramo bojati, u stanju smo se suoiti sa svaim. Onaj je blefirao napomene Dickson. Pokuao nas je zastraiti kako bismo otili. Decker odmahne glavom. 42

 Ne vjerujem. Ja sam pokuao blefirati, ali nije ilo. On je siguran u sebe kao i mi. *** Rad je nastavljen. Napada nije bilo. Avioni su uzlijetali u izvidako-topografske letove. Krenule su i naune ekspedicije, premda oprezno. S njima su bili roboti i ljudi iz Ekipe, pred njima su teki strojevi upali i sjekli, pravei prohodan put u nepristupanom terenu. Instalirane su i meteoroloke stanice na udaljenijim mjestima, a u bazi su se primali prenoeni podaci na traci. Nita se nije dogaalo. Prolazili su dani i tjedni. Roboti su straarili, Ekipa je bila u pripravnosti. Ljudi su se spremali da u sluaju potrebe mogu to bre napustiti planet. Pronaen je ugljen i leite eljezne rude. U zapadnim brdima bilo je radioaktivnih minerala, botaniari su pronali 27 vrsta jestivoga voa. Baza je bila prepuna uhvaenih ivotinja, koje su ve bile i pripitomljene. Pod nadzorom je bilo i selo u kojem su ivjeli ljudi nalik na ljude od ice. Primitivne kuice, bez sanitarija, stanovnici miroljubivi. *** Decker se digao. Treba da vodi ekspediciju u selo. Mala se grupa oprezno kretala, spremna da se poslui i orujem, pazei da ne koraa prebrzo i da ne uini nijednu kretnju koja bi se mogla protumaiti kao neprijateljska. Domoroci su sjedili pred kuicama i promatrali ih. utke, nepomini. Usred sela su roboti postavili stol i stavili na nj mentograf sa slualicama. Decker je stavio jedne na glavu i ekao kraj stola. ekali su jedan sat. Nijedan se domorodac nije pomaknuo. Nitko se nije pribliio stolu da bi uzeo slualice. Decker umorno skine slualice i stavi ih na stol. To niemu ne slui. Nee ii ree on. Hajde, fotografirajte, ali nemojte uznemirivati domoroce. Nita ne dirajte. Rupiem je obrisao znojno elo. Waldron prie i nasloni se na stol. to mislite? zapita komandanta. Decker odmahne glavom. Ne mogu se osloboditi jedne misli, koja ne moe biti tona... esto ovjeka opsjedne nelogina misao kao neki iver u mozgu upadne Waldron. 43

 Mislim da su nam rekli sve to su imali rei. I nemaju vie to rei. udno, a to ne moe biti istina. Ne znam ree Waldron. Nita ovdje ne tima. Jeste li opazili da nemaju nikakva eljeznog orua za rad. Nigdje nikakva metala. Kuhinjsko je posue kameno ili kao da je od steatita. Ostalo je sve od kamena. A ipak, postoji ovdje i neka civilizacija. Samo bez metala. Inteligentni su primijeti Decker. Pazite kako nas promatraju. Bez straha. Jednostavno ekaju. Smireni i sigurni u sebe. Onaj to je doao u bazu znao je kako treba postupati sa slualicama. Bolje bi bilo da se vratimo u bazu zbunjeno e Waldron. Kasno je. Moj se sat zaustavio primijeti kad je htio pogledati koliko je sati. Koliko je kod vas, Deckeru? Decker podie ruku, pogleda, zatim uzdahnu, podie glavni pogleda svoga sugovornika. I moj je sat stao ree tiho. Neko su vrijeme ostali nepomini, zbunjeni ovim incidentom. Zatim Waldron ode od stola. Zbor! vikne. Povratak u bazu! Brzo! Ljudi su dotrali. Roboti su zauzeli svoja mjesta, kolona se pokrene. Domoroci su i dalje sjedili pred svojim kuicama i promatrali ih kako odlaze. *** Komandant Decker je sjedio u atoru i sluao kako na vjetru podrhtava platno arenog atora. Kao da brblja i smije se. Objeena se svjetiljka polaho njihala, sjene su poigravale i bjeale kao da su ive. Jedan je robot nepomino sjedio kraj jednoga od atorskih podupiraa. Decker nestrpljivo odmakne prstima opruge i satne mehanizme poslagane na stolu. Loe! Zloslutno i udno. Satni mehanizam na stolu. Ne samo njegova i Waldronova sata nego i mnogih drugih. Nepomini satni mehanizmi. Odavna je zanoilo, ali se u bazi osjeala aktivnost, grozniava i uurbana. Ljudi su se micali po mraku i po osvijetljenim mjestima. Gledajui te ljude, nametala se pomisao da ih pritie nekakva opasnost, a opet se nametala misao da se logino nemaju ega bojati. Nije bilo niega na to bi mogli ukazati prstom i rei: evo, ovdje, ovoga se valja bojati. Nisu mogli pokazati prstom i rei: odatle dolazi opasnost. Nita osim sitnice: zaustavili su se satovi. Bila je to jednostavna stvar i trebalo bi da postoji objanjenje za nju. 44

Meutim, pomisli Decker, na nepoznatom planetu nijedan incident se nije mogao smatrati jednostavnim, s jednostavnim objanjenjem. Odnosi izmeu uzroka i posljedice, zakoni vjerojatnosti, ne moraju se podudarati na nepoznatom planetu s onima na Zemlji. Postoji jedno pravilo: ne preuzimati rizike. On je ve naredio da se sve znanstvene ekspedicije vrate u bazu i odledio da se brod spremi za polijetanje. Obavijestio je robote da budu pripravni kako bi mogli upakirati strojeve ili ih ak ostaviti gdje su bude li potrebno. I sad je mogao samo ekati da se nauna ekspedicija vrati i da se sazna razlog zbog kojeg su se zaustavili satovi. Zacijelo to nije razlog zbog kojega bi trebalo da ih zahvati panika. Trebalo je ustanoviti to je to, trebalo je poduzeti neke mjere opreza, ali nije trebalo gubiti mjeru. Nisu se mogli vratiti na Zemlju i rei: Nai su se satovi zaustavili, pa shvatite... Okrenuo se kad je uo um koraka. Dolazio je Jackson. to je, Jacksone? zapita Decker. Udaljeni logori ne odgovaraju, komandante. Pokuavamo radiom uspostaviti vezu s njima, ali nema odgovora. Ne treba da se uzbuujete odvrati Decker. Odgovorit e. Budite strpljivi. Pokuavao je svom glasu dati vie sigurnosti. Uhvatio ga je strah. Sjedite. Popit emo jedno pivo. Zatim emo do odailjaa da vidimo to je. Udari dlanom o stol i narui od robota dva piva. Robot kraj podupiraa nije odgovorio. Komandant je podigao glas ali je robot zanijemio i nije se micao. Znatieljan, Decker se pokua dignuti. No ini se da je sva snaga izdala njegove noge. Jacksone ree nekako isprekidanim glasom prodrmajte malo toga robota. Recite mu da elimo piva. Opazio je kako je Jackson pobijedio od straha dok se tromo dizao. I on osjeti neku gvalju u grlu. Jackson je stao kraj robota, prodrmao ga. Robot padne licem prema tlu. Zauo se zvuk koraka to su se pribliavali atoru. Komandant se pridignuo i naslonjeno ekao dok ne ue ovjek koji je trao. Uao je glavni inenjer MacDonald. zaustavio se pred Deckerom i zgrabio se rukama za stol, rukama koje su popravile mnoge kvarove u dugim godinama dodira sa strojevima. Svemirski brod, komandante ree usplahireno. Brod... Decker kimne glavom. 45

 Znam ree. Motori ne rade. McDonald proguta slinu. Vei komadi su ispravni, komandante, ali manji mehanizmi su otkazali... ubrizgavanje... on zauti i pogleda Deckera. Znali ste? Kako ste znali? Znao sam da e se to jednoga dana dogoditi. Moda ne tako. Znao sam da e doi dan kad e nam srea okrenuti lea. Znao sam da emo imati sve mogunosti osim... nepredvidivih. I da e to biti na kraj. Razmiljao je: domoroci nisu imali metala. Nigdje ni traga metalu u kuama. Tanjuri iz steatita. A bili su, oito, inteligentni, u planinama je bilo nalazita minerala i ruda. Moda su nekad i pokuali sa eljezom, ali su zamijetili kako im se alat pretvorio u prah. Civilizacija bez metala. Kultura bez metala bila je nezamisliva. Oduzmite ovjeku metal i vraate ga u spilje. Oduzmite ovjeku metal i vratili ste ga zemlji da ivi od nje i od svojih ruku. Ue i Waldron. Radio ne funkcionira ree on roboti padaju kao muhe. Postali su staro eljezo. Decker potvrdi glavom. Nije pokazivao da je iznenaen. Najprije se kvare sitniji dijelovi ree. Kao satovi i dijelovi radija, mozgovi robota i mehanizmi za ubrizgavanje. Zatim e otkazati generatori i vie neemo imati svjetla i struje, ni pogonske snage. Zatim e se pokvariti strojevi, a oruje lanova Ekipe nee biti opasnije od obine palice. Zatim dolaze na red, vjerojatno, i vei dijelovi opreme. Kad ste razgovarali s onim domorocem, rekao vam je da se neemo moi vratiti primijeti Waldron. Jest odvrati Decker. Mislili smo da su to samo prijetnje. Tada nije bilo nikakve opasnosti. A on nam je jednostavno rekao istinu. I to se sad moe? zapita. Nitko to ne zna mirno e Waldron. Moda neto smislimo poslije, ali sad vie nee sluiti niemu. Moda je neki mikrob. Virus. Neto to dere eljezo. Ne napada eljeznu rudau, jer je ve odavna ne bi bilo u brdima. Samo metale. Ako je to tono ree komandant donijeli smo im prvi pravi odgovarajui obrok kakav ve odavno nisu imali. Moda ve milijun godina. Ovdje nema metala. Kako su preivjeli do sada bez metala? Moda se ne obaraju samo na metale. Moda je to neto u atmosferi. Neto to smo morali ustanoviti. 46

 Kontrolirali smo atmosferu ree Decker, ali odmah shvati da je rekao besmislicu, jer kako je mogao pri kontroli otkriti to do sada nije poznavao? Stupanj ovjekove spoznaje ogranien je iskustvom. Ljudi su se zatiivali samo od onoga to su poznali i mogli sebi predoiti. Decker se die. Jackson je jo stajao kraj robota to je leao na tlu. Evo vam odgovora na vae strepnje ree mu. Sjeate li se kad smo razgovarali prvoga dana po dolasku? Jackson kimne glavom. Sjeam se ree. Odjednom je Decker ustanovio da je posvuda nastala tiina. Nalet vjetra je.udario u atore i potresao ih. Prvi put otkako su aterirali, Decker je osjetio i u vjetru zadah neprijateljstva negostoljubiva planeta.

Devet autora devet pria

2. Mini

Miroslav Bagari: 47

NEPOSREDNI SUSRET ZEMLJANA

Vi ste gomila nesposobnjakovia! urlao je na grupu tehniara i inenjera Philip Wallace, predsjednik na brzinu formirane Komisije za meuplanetarne kontakte. Doljaci ve postaju nestrpljivi, a vi i dalje rasipate vrijeme kao babe uz popodnevni aj. Ako za pet minuta ne osposobite kompjutor, svi ete biti otputeni! Bez izuzetka! Ali, gospodine predsjednie! Simultana dvosmjerna komunikacija... Ne zanima me, Smoljnove! Radite to znate i kako znate, ali za pet minuta hou kompjutor. inimo to moemo, gospodine predsjednie, ali... Nema ali, Smoljnove! I dosta teoretiziranja, prihvatite se posla! Ne mislite valjda da u kao divljak... Idite k vragu! ... Walace, naravno, nije dobio svoj kompjutor za pet minuta, ali ni iznervirani inenjer Smoljnov nije zbog svoje drskosti bio otputen. Na kraju krajeva njegova je ekipa ipak osposobila kompjutor za simultanu dvosmjernu komunikaciju, te je dijalog izmeu Zemljana i doljaka napokon mogao poeti. Na trgu koji su odmah prozvali Trgom meuplanetarnih kontakata okupila se gomila svijeta u bezglasnoj tiini oekujui pozdravne govore. Delegacije doljaka i Zemljana stajale su suelice s desnim rukama uzdignutim u znak mira. Tada istupi Philip Wallace, ponosan i zadovoljan to ne govori udovitima i nakazama, ve biima koja su navlas izgledala kao ljudi i s mnogo dostojanstva ree: Brao iz dalekih prostora! Velika mi je ast s ovog mjesta izraziti vam rijei dobrodolice u ime svih naroda naeg planeta i u svoje ime. Stoljetni san svih ljudi, svih vlada i naroda, stoljetni san ljudske vrste, napokon je ostvaren! Naa srca kliu od radosti, a oi nam se pune suzama radosnicama. Nestaje tisugodinji s: ah od samoe, strah pred nedokuivim dubinama svemira koji se svija oko nas svojim neshvatljivim beskrajem. Od spoznaje da nismo sami u pustoi univerzuma, da i drugdje postoje razumni oblici ivota, postajemo jai i sretniji, jer se otvaraju nesluene dimenzije suradnje i zajednitva u tenji da se razo kriju tajne galaksija i cijelog svemira. Nae civilizacije zajedno e ispisati zlatnim slovima nove stranice povijesti, spjevat e velianstvene ode razumu pred kojim e 48

pokleknuti vremenske i prostorne barijere beskraja. Va dolazak osmiljava nae postojanje, nau vjekovnu borbu za opstanak i nesalomljivu tenju k napretku. Od samih poetaka, od davnih vremena spiljskog ivota, ovjek je gledao u nebo kao u usud, a evo, sada se to isto nebo otvara pred njim, poziva ga u svoj zagrljaj i nudi mu najdrae voe: brau po razumu. Mi vam stoga kliemo: dobro nam doli! Wallace rairi ruke i lagano se pokloni doljacima. Okupljeni narod oduevljeno zapljee, izraavajui svoje slaganje s njegovim govorom. Doljaci su se, meutim, saaptavali, a zatim istupi jedan, podie ruku da se svjetina utia, te ree tihim i sjetnim glasom: Plemeniti! Zaista sam tuan to vas moramo upozoriti da ste upali u gorku zabludu naim dolaskom. Mi plaemo nad ironijom sudbine koja se s vama alosno poigrala. Jer, mi nismo doljaci iz svemira, ve povratnici na svoj rodni planet. Prije 11.400 godina narod Atlantide sagradio je svemirski brod i poslao ga u nepoznato da istrauje...

Franci Cerar:

IZUMI SKROMNOG MLADCA

(Izumi skromnega mladenia) U BZVI (Biro za vojne izume) uao je mladi skromna izgleda. Iz velike torbe za spise izvadio je nekakav smotak i stavio ga na stol pred predsjednika i lanove komisije. Poeo je tumaiti: Ovo je moj novi izum to sam ga nazvao nervni vibrator. On emitira neujne valove koji tako neugodno djeluju na osjetila da onaj do koga dopru poludi za nekoliko minuta. No, pogledajmo zagunao je predsjednik. Mladi je pritisnuo dugme. Istog su trena predsjednik i lanovi komisije skoili na noge, poeli skakati i urlati kao da ih netko golica po tabanima. Stanite dreknuo je predsjednik poludjet u od toga! Mladi je iskljuio napravu. Kad je predsjednik doao do daha, poeo je trljati ruke: Odlino, fantastino, dragi mladiu! Tim emo orujem bez tekoa unititi sve neprijatelje. Ali, recite, kako to da to na vas ne djeluje? 49

Mladi je izvadio iz depa neku kutijicu. Ovo je naprava koja neutralizira te valove. Nazvao sam je antivibrator. Dajte ovamo taj va vibrator i antivibrator. Posao je sklopljen trljao je ruke predsjednik a mladi skromna izgleda je otiao s punom torbom novaca. II U BZVI je uao mladi skromna izgleda s velikom torbom za spise i pred predsjednika i lanove komisije poloio mali omot. Nadam se da danas opet imate neto novo rekao je predsjednik. Neprijateljski pijuni su nam ukrali va vibrator pa od novog oruja nije bilo nita. Naprava se zove paralizator i u trenu pretvara ovjeka u bogalja kratko je objasnio mladi i pritisnuo dugme. Istog trena predsjednik i lanovi komisije su se ukoili kao zeevi pred zmijom. Mladi ih je nekoliko trenutaka gledao a zatim je iskljuio ureaj. Sjajno! uskliknuo je predsjednik. Tim emo orujem sjei neprijatelje kao zrele kruke. Naravno, imate i protivoruje? Da, ovdje je antiparalizator skromno je rekao mladi. Udarili su dlanom o dlan i mladi je opet otiao s punom torbo: i novaca. III ruci. U BZVI je uao skromni mladi s velikom torbom za spise u

Nadam se da ste i ovaj put pronali neto zaista djelovorno. I va posljednji izum neprijatelj nam je ukrao tuno e rekao predsjednik. Ovo je moj najvei izum: stroj koji pretvara materiju i antimateriju skromno je rekao mladi. Da vidimo! Mladi je pritisnuo dugme. BUM!!! I poslije toga vie nije bilo ni predsjednika, ni lanova komisije ni planeta Zemlje. No ni mladia skromna izgleda vie nigdje nije bilo. Sve se pretvorilo u antimateriju. IV Negdje u svemiru sreli su se predsjednik komisije BZVI i skromni mladi; obojica kao antimaterija. 50

 Posluajte, mladiu rekao je predsjednik-antimaterija proli put sam vas zaboravio pitati imate li protivoruje za svoj najnoviji izum. Na alost, nisam ga uspio izumjeti tuno je odvratio mladi-antimaterija. No, pa to moemo uzdahnuo je predsjednikantimaterija. Pokuajte, moda ipak uspijete. Znate, u ovoj antimaterijalnoj koi ne osjeam se ba ugodno. Hou, hou obeao je mladi-antimaterija a zatim su obje antimaterije-otplovile svaka svojim putem po svemiru.
(Sa slovenskog preveo K. Poljak)

Slobodan uri:

NE PRIMAJ DAROVE
Tanar i Bor, u paradnim uniformama, stajali su i ekali. Na uzletitu je duvao hladan jesenji vetar, koji im je brisao oko lica. Iza njih, levo i desno od podijuma na kojem su stajali, poredani brodovi u dugom nizu bili su spremni za poletanje, Mlazovi vrelih gasova i tiho brujanje motora govorili su o skorom odlasku. Zemljani su odlazili. Bili su poraeni. Dvadesetogodinji rat bio je zavren. Sve formalnosti oko ispunjavanja uslova o povlaenju Zemljana sa tri planeta: Makalak, Zun i Nooks, bile su zavrene. Ovo je bio samo zavrni trijumf pobednika. Kamere su neujno snimale sa pristojne daljine nepomine i poraene Zemljane, koji su najzad odlazili. Nema ih jo ree Bor. Doi e odgovori Tanar. Putaju nas da ih ekamo. To je privilegija pobednika. Nee sebi uskratiti i ovu zavrnu predstavu. Kad samo pomislim... mrmljao je Bor, Poraz od Makalaka... I od Zuna i Nooksa, ne zaboravi! dopuni ga Tanar. No, evo ih. 51

Formacija letelica se ukazala na vedrom nebu planeta Makalak. Ubrzo su se spustile nedaleko od postrojenih zemaljskih brodova. Iz najvee letelice dostojanstveno su izala trojica pobednika, voe planeta Makalak, Zun i Nooks. Iz svakog njihovog pokreta izbijalo je zadovoljstvo i neskriven trijumf. Susret je bio hladan i strogo zvanian. Robusni Makalakar, vladar Makalaka, prvi je prekinuo tiinu, dok su autanti razmenjivali potpisane povelje. Prvi je uzeo re. Nadam se da e ovo biti dobra lekcija Zemlji. Niko se ne moe suprotstaviti Makalaknima... Nervozno nakaljavanje iza njega nateralo ga je da brzo doda: ... I Zunima i Nooksima, svakako. Raunajte da ste dobro proli, naom milou. Tanar se nakloni. ast pobednicima! Pre naeg odlaska, eleli bismo da vam predamo mali dar. Kod nas, na Zemlji, taj obiaj da poraeni daju svoju najveu vrednost pobedniku kao znak priznanja, dugo se zadrao u prolosti. Uzmite ovo od nas kao predznak boljih vetrova koji e u budunosti duvati meu naim sistemima... Kitnjasti govor Zemljanina samo je zabrinuo vladare Zuna i Nooksa. eleli su da Zemljani to pre odu. Dvadesetogodinji rat je bio skupa pobeda i potpuno ih je iscrpeo. No, njihovo miljenje nije delio i vladar Makalaka. Uzeo je bogato ukraenu kutiju iz ruku Zemljana i predao potinjenom oficiru u svojoj pratnji. Ko se sada jo plai Zemljana? Tanar i Bor se kruto naklonie bacivi poslednji pogled na tri saveznika. Uskoro su zemaljske letelice postale samo crne takice na nebu, koje su se sve vie i vie gubile iz vida. Jesam li vam govorio? okrete se Makalakar svojim saveznicima. Ni ti vraji Zemljani nisu nepobedivi! Hej! razdra se na potinjene, jeste li ispitali sadraj kutije? Da, gospodaru! Nema opasnosti od eksplozija ili zraenja! Unutra se nalaze neki predmeti. Makalakar smogne hrabrosti i otvori poklopac. Zvukovi iznenaenja i divljenja oteli su se jednoglasno iz svih grla prisutnih. U admiralskom brodu Tanar i Bor su utali. Planete i sistem su se gubili u prostoru. Dakle, ree Bor, ovde nam je pristup zauvek onemoguen... Tanar se nasmei. 52

 Zaboravio si nae poklone, Bor. Od iskre se raa najvei plamen... Borovim licem prelete smeak razumevanja. Trojica vladara zadivljeno su posmatrala unutranjost divno ukraene kutije. Na izdignutom postolju blistao je u svom sjaju model laserske sablje, koja je bila ukraena velikim brojem ukusno rasporeenih dragih kamenova, i vesto iskiena zlatnim nitima. Sa leve i desne strane nalazila su se dva manja bodea, sa obinim ukrasima. Od sjaja sablje skoro da se nisu ni primeivala. Ispod sablje se nalazila mala plastina ploica na kojoj je bila urezana jedna jedina re: POBEDNIKU. Makalakar se nasmei. Uzeo je sablju i odmerio je u ruci. Ba pristaje... proguna. Zatim se okrete drugoj dvojici. No, jednom da su i Zemljani pogodili! Poklon nije mogao u bolje ruke, zar ne? Najzad, sve sam ovo zasluio svojom hrabrou... Ima unutra poneeg i za vas... Bio je previe zaokupljen razgledanjem skupocenog zemaljskog dara da bi obratio panju na svoje saveznike. Video bi udno svetlucanje u njihovom pogledu, kojeg do tada nije bilo. A tek da je znao da ita misli... Marko Fanovi: Marija je sedela u fotelji i nezainteresovano buljila u multivizor, kad je nagla promena slike natera da obrati panju na ono to se deava na prostoru na kojem je do tada u tri dimenzije Jago ubeivao Otela u Dezdemoninu nevernost. Usred Otelovog muzikog izraavanja neverice, najednom se pojavio poznati spiker. Mariji je ve pomalo dosadio; taj posao je obavljao ve 150 godina (iako je bio besmrtan kao i svaki drugi i mogao da se svakih 100 godina zameni za posao sa svakim od 10 milijardi stanovnika Sunevog sistema ako to ne biste uradili, poludeli biste od dosade on je zadrao posao, to je bilo esto kod popularnih zanimanja. Iza njega, na zidu studija nalazio se ogroman natpis: 10 000 000 000 = const. Marija je predoseala ta e rei, ali je ipak napregnuto sluala: Tri probna pilota na eksperimentalnoj liniji za Jupiterove satelite su poginula naletevi na asteroid. Mariji je pala na pamet prilino sebina misao: Trojica... Dakle ovaj put su anse za dobitak vee! 53

LUTRIJA

Ali, vremena za razmiljanje nije bilo; dok je razmiljala ve je jurila do najblieg automata za sreke. Usput joj je pogled pao na novi plakat protiv prenaseljenosti; nije imala vremena da ga kao i obino potrga i popljuje. Morala je da stigne pre nego to se automat zatvori. Zauzvrat je dobila komadi ruiaste hartije sa odtampanim brojem. Mirno se vratila kui da prieka izvlaenje. Na multivizoru je Otelo upravo zadavio Dezdemonu. Samo, to vie nikog nije zanimalo. Svi su ekali izvlaenje. Najzad se spiker pojavio, ovaj put sa bubnjem pored sebe. Brojanici bubnja su se suludo vrteli. Spiker je pritisnuo dugme. Broja nici se okrenue jo jednom i stadoe. Broj je bio 754623. Bio je to Marijin broj! Dobila je! Vrisnula je oduevljeno. Skakala je po sobi, smejala se glasno, ludovala. Najzad! Dobila je pravo da ima dete. Rade Jovanovi:

SUPERNOVA
Zvezda je blistala u svoj svojoj lepoti dok su plameni jezici lizali milionima kilometara u bezdane dubine kosmosa. Burne eksplozije potresale su joj utrobu. Trenutak kada e strahovita eksplozija prekinuti njeno postojanje brzo se pribliavao. Moni sjaj, netedimdce rasipan, bio je poslednji eho snage i omoguio joj je da jednostavnim jezikom poalje poruku ostalom kosmosu, poruku koja glasi ja umirem! *** Korekcioni motori su proradili i zvezdani brod PROMATRA W9 zauzeo je programirani kurs prema Esterijusu. Odmah zatim dvolana posada bila je potisnuta u svoja sedala maksimalnim ubrzanjem, jer za hiper-skok trebala im je gotovo treina brzine svetlosti a oni nisu hteli da taj skok odlau ni za tren. Razlog za urbu bila je jedna donedavno relativno mirna zvezda ije su plazmene mase, sada neobuzdano divljajui ve prodirale najblie planete sistema. Astrofiziar Pol Winer i kibernetiar Aleks Rene nisu elei i da dozive istu sudbinu. Svoj zadatak obavili su besprekorno, davno steenom rutinom. A zadatak je glasio: Ispitati zvezdu AC4 u treem regionu jer je pokazala znake velike nestabilnosti. Analizom pomou Separita 5 utvrdili su da predstoji eksplozija a spektralni analizator pokazao je tako veliki postotak ugljika da nije bilo nikakve sumnje u pogledu ishoda zvezda e eksplodirati u supernovu! Bilo je neophodno 54

ostati u njenoj blizini do same eksplozije i prikupiti to vie podataka. Supernova. Shvatiti tu pojavu ili je ne shvatiti moglo je znaiti opstati ili ne opstati, preiveti ili umreti. Jer, broj supernova se naglo i nezadrivo poveavao. Ogromne koliine energije osloboene u eksplozijama zaguivale su kosmiki prostor. Zbog negativnog dejstva te energije na prostorno polje broda, brodovima je za hiperskok trebala sve vea brzina u obinom kosmosu. Ve sada bilo je veoma malo brodova koji su mogli postii potrebnu brzinu a da ne ostanu na putu veoma dugo. Prijetnja je bila uasna. Zatvorene u svoje matine sisteme mnoge civilizacije bile bi osuene na laganu ali sigurnu dekadenciju i smrt. Istraivanje ove pojave dobilo je prioritet A. Specijalno izgraeni brodovi tipa Promatra, opremljeni snanim motorima i krcati instrumentima krstarili su kosmikim prostorom i prikupljali veliki broj podataka pri svakoj novoj eksploziji. Svi podaci slivali su se u bazu Vea sigurnosti gde su ih strunjaci detaljno analizirali traei reenje problema. *** Uz lagano zujanje iz kompjutora je izlazila traka s rezultatima analize. Pol ju je neko vreme zainteresovano prouavao a onda se, sa izrazom nezadovoljstva na licu, obrati Aleksu. uje, stari, dosadilo mi je sve ovo! Stalno radi iste stvari, stalno ponavljaj iste operacije! Skupili smo milione bitova informacija, i ta? Opet promaaj! ista nula! Rezultati su manjevie isti kao i mnogo puta ranije. Ni jednog jedinog novog podatka. Bolje bi bilo da smo taj glupi kompjutor programirali za pravljenje papirnatih aviona. Bar bi se zabavljali bacajui ih na ovu prokletu zvezdu. Rezultat bi opet bio isti. Polako, Pole, nasmeja se Aleks ne budi tako maloduan. Komisija u bazi e dati konano miljenje. Doavola i komisija, Aleks! Suvie dugo radimo na ovom da bismo propustili i najmanji detalj. Znam da smo sve ovo vreme bacili uludo. Dooh, videh, ne razumeh! To je najbolji opis naeg posla. Treba odmah preduzeti neku konkretnu akciju, a ne sediti i posmatrati ta se deava. Pa dobro. Kad si ve tako zagrejan za akciju, Pole, reci mi ta bi ti to tako konkretno poduzeo? A...? Zato uti? Nema ideja? Vidi, u tom i jest osnovni problem. Ni ostali nemaju ideja. Univerzum se pokazao udniji nego to je to iko mislio. Ko zna moemo li mi ikada shvatiti sve njegove udi. Pol samo uzdahnu i ponovo se okrenu traci s analizama. 55

*** Megatolina masa bda TASI zatreperi dok su pulsacije energije prenosile misao u saznajne centre KANA, stvarajui pirosomatske energetske pomeraje. Misao koja je odisala dubokim nezadovoljstvom imala je znaenje: Jo jedan neuspeo pokuaj stvaranja mikro-estica iz subglaktikih elemenata. Teko je dokazati da postoje estice manje od zvezda. Izgleda da su zvezde osnovne graevinske opeke materije.

Vladimir Lazovi, Slobodan Petrovi, Vladimir Jankovi:

PROBLEM
Ovog puta okruen je plavom izmaglicom. Ne znam da li ga ta magla stvarno okruuje, ili to poinju moje halucinacije. Zapravo, nita nije vano. Jedino to oseam, jest umor, strahovit umor. Njegova velika lobanja, neverovatno bledilo tog lica vidim ga uprkos izmaglici sve me to zabavlja, ni sam ne znam zato. A Skor zaista nalikuje na oveka. Oigledno, bio je star. Skor, veliki uenjak, govorio je: Do sad smo priali o tebi, o tome kako si dospeo ovamo. Ma koliko neobina, tvoja pria me ne iznenauje. Oduvek sam verovao da tako neto postoji. Hteo sam da priamo o tvojim istraivanjima. Zanimaju me detalji. Ali, ini se da tebi nije dobro? Tanije, Skor ovo nije rekao. Primio sam poruku; savreno sam se sporazumevao s njim iako nikad ranije nisam koristio telepatiju. Oseam li se dobro? Kakvo pitanje za oveka u mom poloaju! Jo malopre pokuao sam da mislim na budunost. Odustao sam da ne bih poludeo. Mada sam verovatno ve lud. Pa ko bi to izdrao? Sumnjam da e mnogo saznati odgovorio sam, odnosno pomislio sam. Ve sam rekao, desila se greka. Sad vidim da vrlo malo poznajem ovu oblast fizike. Teorija o paralelnim svetovima bila je sva u maglovitim pretpostavkama. Trebali su dokazi. Aparat koji sam napravio sa saradnicima, trei po redu, bio je velik napredak, ali nije funkcionisao onako kako smo eleli. Ba sam rukovao aparatom, kad se desila eksplozija, i bio sam baen ovamo. To je sve to znam. 56

Skor je razumeo. Na njegovom licu pojavilo se neto kao smeak. Tvoj dolazak ovamo bio je vrlo spektakularan. Dva moja asistenta jo su u tekom oku, privremeno su izgubili telepatske sposobnosti. Smatram on je nastavio da si proao barijeru dimenzija samo zato, to sam ja ovde, u ovom svetu, istovremeno izvodio slian eksperiment. Nisam ni pomiljao da se probijem u nove dimenzije. Meutim, uspostavili smo neto kao most... jo ne mogu da shvatim ta, tek, ti si uletio ovde. Opet se smeio. Zadivljen sam kako si mirno primio novu situaciju. Je li to karakteristika uenjaka? Ili karakteristika samo tvoje vrste? Ne znam kako bih ja to podneo. Ako Skoru moje dranje izgleda kao hladnokrvnost, on tada nije razumeo nita. Polako me obuzima otupelost. Glavobolju vie nisam oseao; meutim, misli sam povezivao s najveim naporom. A na emu si ti radio, Skore? upitao sam. Misli, koje sam primao, kao da su se pojaale. Problem kome sam posvetio ivot je problem gornje granine brzine. Da li ona postoji? Da li je brzina prostiranja fenomena koji mi registrujemo ulom vida, poslednja brzina? Ili moda poetna? Da li se moe prevazii? Najvei umovi moje vrste potinili su prirodu, a zastali su pred ovim problemom. Zom i Rek su taj fenomen posmatrali matematiki. Ja sam pokuao da dam fiziku interpretaciju njihovim formulama. Uspeli smo da doemo do fundamentalne formule. Ali, sr naeg problema je u tome, to ne moemo da shvatimo znaenje njenog reenja. Bar ne u naem prostoru i naim dimenzijama. Kako u svemiru fiziki protumaiti kompleksno reenje ove jednadbe? Uputio mi je tu nereivu formulu, mada sigurno nije oekivao da bih mu ja mogao neto rei o njoj: A = V+ 1 Kad sam u mislima primio poruku, i kad sam je razumeo, poeo sam da se smejem. Smejao sam se sve jae, iako mi je Skor intezivno emitovao svoje uenje. Guei se, najzad sam uspeo da upitam: Iako se u mom i tvom svemiru razliito shvata kompleksan broj, ini se da je brzina svetlosti i va nereiv problem? Brzina svetlosti? Govorim o uzroku, ne o posledicama. Ja mislim na brzinu prostiranja mraka! Moj smeh postao je histerian. 57

Milane Markovi:

ONI NE POSTOJE
Najpre su se, nad itavom kuglom zemaljskom, pojavile udne svetlee take koje su beumno klizile nebom. tampa je mnogo pisala o pojavama ovih neidentifikovanih leteih objekata, popularno nazvanih letei tanjiri. Ali su ta bezvezna pisanja demantovali ozbiljni uenjaci: To su vetaki Zemljini sateliti, ili projektili, koji mogu da na neinformisanog posmatraa ostave utisak da je re o leteim tanjirima. Godinu dana kasnije pojavile su se mnogo vee lopte iji je prenik iznosio i do 100 metara; te su lopte pratile avione, a mnoge su i snimljene televizijskim i filmskim kamerama. Mesec dana kasnije stiglo je objanjenje: Planet Jupiter, ponekad, zbog izuzetnih strujanja u atmosferi, moe da bude uvean i da na posmatraa ostavi utisak da je re o pravom leteem objektu. A zapravo to je samo projekcija... Ubrzo posle toga tampa je bila prepuna izvetaja pojedinaca koji su videli sputene letilice i neke vrlo udne ljude kraj njih. Neki su ili ak dotle da su utvrdili da su ih marsovci zarobili i vozili ih u nebo. Ali to nije mogla da bude istina. Ljudi su pod psihozom onoga o emu se pie, pa vide ono to bi eleli da vide. A neki pojedinci ele samo reklamu, pa izmiljaju kojekakve prie. Jedino se tako mogu objasniti ove 'novinarske patke' kojima se eli povisiti tira listovima. Meutim, novine nisu prestale da piu. Naprotiv, pojavili su se izvetaji o agresivnosti malih zelenih, o napadima na usamljene kue i sela... Ljudi su svakako u zabludi dolo je objanjenje. Ovde je verovatno re o prirodnim pojavama ili neprijateljskim napadima izvedenih tako da nalikuju na napad iz svemira. Snage bezbednosti e pokuati da otkriju o kakvim je napadaima re. tampa je poela da sve ee opominje vladu na opasnost od skorog napada iz svemira. Veliki gradovi su jednako zasipani svetleim loptama koje su izazivale velike eksplozije i tete. tampa ne ume da shvati da mi nikada neemo stupiti u kontakt sa nekom vanzemaljskom civilizacijom, pokuali su uenjaci da ubede mase. I zato je besmisleno pripremati se za obranu od svemirskih osvajaa. Tajanstveni projektili svakako su prirodne pojave; najvjerovatnije je da je re o kuglastim munjama koje mogu ponekad da se pojave i na vedrom nebu. Tano je da su takvi sluajevi ranije beleeni mnogo rede, ali smo ubeeni da emo otkriti kakve to 58

pojave u atmosferi izazivaju pojavu ovolikog broja kuglastih munja. Uskoro su se pojavili napadai. Svojim letilicama u obliku tanjira sejali su smrt po itavoj kugli zemaljskoj. Psiholoki elemenat je zahvatio mase, i svima se ini da vide letee tanjire koji u stvari ne postoje. Besmisleno je govoriti o nekoj obrani, vano je da objasnimo ta se zapravo deava... Novine vie nisu izlazile. Napadai su Zemlju proglasili kolonijom velike svemirske unije. Samo se jo na nekim radiotalasima ulo objanjenje uenjaka: Kolektivne halucinacije vladaju na itavom planetu, to je verovatno uticaj nekog gasa koji je dospeo u atmosferu. Jasno je, meutim, da se ne radi ni o kakvom napadu iz svemira jer letei tanjiri ne postoje. Jasno je da je re o prirodnoj pojavi... Tihomir ifner:

PLANET ISPUNJENIH ELJA

James otvori vrata svoje letjelice i stupi na tlo. Gravitacija nepoznatog planeta bila je jednaka Zemljinoj, ako ne i manja. Krenuo je prema mjestu gdje je vidio udne graevine i zastao. Nadaleko su se dizale nepoznate zgrade. Neke su podsjeale na tornjeve sa Zemlje. No nigdje znaka ivota. Sve je bilo tiho i pusto. Kako ti se svia? zauje glas iza sebe. Okrene se i ugleda...! Nedaleko stajao je... on! Da, upravo on, James Gordon! Samo njegov dvojnik nije imno skafandar ve neko udno, tanko, zeleno odijelo. Tko si ti? jedva ujno prozbori James. Objasnit u ti sve odgovori doljak samo prije skini skafandar. Slobodno moe udisati ovdanji zrak. James skine skafandar i doista je zrak bio osvjeavajui. Prvo nastavi dvojnik ja nisam ivo bie poput tebe. Ja sam samo koncentrirana energija koja uzima oblike na koje naie. Ja sam posvuda. Prostirem se du cijelog planeta. Drago mi je to ponovo vidim ljudsko bie, jer o njemu i ovisim. Vidi, jedina moja slabost jest u tome to ne mogu uzimati oblike po svojoj volji. Zato mi je potreban netko sa strane, tko e mi dati ideju. Ostani ovdje sa mnom. Imat e sve to eli, sve to zamisli. Biti e ti ugodno a usput e i mene usavravati.

59

To ne bi bilo loe pomisli James. Da li da ostanem tu na ovom planetu snova ili da se vratim na onaj umirui Zemlju? Ne, nikada! Ostajem! Dani koje je James provodio ovdje mogu se usporediti sa samim rajskim uivanjima. togod je zaelio, dobio je. Bio je presretan... No jednoga je dana posumnjao. Kada je doao na planet na njemu je ve postojalo mnogo zgrada. Nisu mogle, nastati same od sebe. Netko je morao dati ideju! A to su mogla samo razumna bia! Do avola, pa gdje su svi ti stvoritelji? James pozove svog dvojnika, ispria mu sve i zapita ga: No dobro, ali gdje su svi ti ljudi? Dvojnik je utio. James povie: elim da mi kae kamo su nestali! elim istinu! Gdje su oni koji su ovdje bili prije mene? Nisu vie imali elja tiho e dvojnik. I, i onda James ga uhvati za rame i onda ste ih se rjeili! Ubili ste ih! Je li tako? Priznaj! Jest jedva proape dvojnik. James je sve vie bjesnio. Ako ti misli i meni prirediti istu sudbinu, grdno se vara! Daj mi moju letjelicu i ja se istim odavde. James je sve vie bjasnio. To nije mogue, James tuno e dvojnik. Nije mogue, je li? Sada e vidjeti da li je mogue. Ja elim da se svi meusobno pobijete! I nitko da ne preivi! zaurla James. U taj as cijelim planetom zaori tutnjava. Sve se ruilo. Prekrasne zgrade pretvarale su se u prah i pepeo. James, opozovi elju! Molim te! vapio je dvojnik negdje iz dubine. Prvo ti meni brod, onda emo vidjeti ironino e James. U trenu je bio u letjelici. Hermetiki je zatvorio vrata i uzletio. Na ekranu vidje kako se planet sree pretvara u pakao. Opozovi elju, molim te, James! vapio je glas. Neu! odree James. elim da se svi meusobno unitite! Svi! Razumije li, svi! James je trijumfirao, a zatim pritisne starter za let kroz hipersvemir. Nakon izvjesnog vremena stigao je na Zemlju, na planet koji je ivio svoje posljednje trenutke. No kad je pomislio gdje je bio ipak mu je bilo drae da udie ovaj zagaeni zrak. im je stigao, ispriao je sve svima. Njihova reakcija bila je logina. 60

 James rekao mu je kapetan Wolf ja vas shvaam. Znam da su svemirski letovi prenaporni za ovjeka. I zato vam dajem odmor na odreene vrijeme. Obavijestit u i vaeg psihijatra. Ali, kapetane vrisne James ja nisam lud! To se stvarno zbilo! Oblio ga je mrtvaki znoj. Nisam lud! Sve to sam vam rekao gola je istina! Vidio je samo saalni smijeak na kapetanovim usnama, osjetio udarac i mrak. Osvijestio se na bolesnikom krevetu. Kraj njega je stajao ovjek u bijelom odijelu. Kako ste? upita. James kimnu glavom. uo sam za vau priu i vjerujem vam. Zaista, vjerujete mi? skoi James. Vjerujem nastavi mirno ovaj vjerujem vam posebno zato to sam to sve preivio. Vidio sam vas kada ste pobjegli brodom, dok je oko mene bjesnio pakao. Ja sam jedini preivjeli! Doao sam po vas, da vas vratim... Zoran Pei:

PRE INVAZIJE
SENKA je pala na glatku povrinu vode umirueg jezera. Skliznula je lagano po povrini i nestala u vodi. Koncentrini krugovi kapljica poleteli su ka obali da bi tamo nali svoju smrt. Zatim je kratko bljesnulo sunce i... sve je postalo jedna velika senka. ta se desilo? Ko? Ko je stajao ispred svetla? Ko je stvorio tu senku? ta se to desilo? NITA NAROITO: Jo jedan ovek je umro. Poslednji ovek. A ko si ti? ta trai na ovom umiruem planetu? Vie nita. Izvrio sam svoj zadatak. Ljudi vie ne postoje na planetu Zemlji. Naseljavanje moe da pone. Moe da pone. A ko si ti udni stvore? O, to nije vano. Bar za tebe... Ja sam... i ta se to desilo? Ko? Ko je stajao ispred svetla? Ko je stvorio tu senku? ta se to desilo?

Philip K. Dick:

Shell Game
61

Prevela Nada Kralj

Trik s olupinom broda

Buka je istog asa probudila O'Keefea. Zbaci sa sebe pokrivac, klizne s kreveta, zgrabi svoj B-revolver objeen o zid i nogom pritisne na alarmnu kutiju. Visokofrekventni valovi su prostrujali zvoncima za uzbunu po cijelom naselju. Kada je O'Keefe provirio iz kue, posvuda su ve gorjela svjetla. Gdje je? upita Fisher resko, pojavivi se iza O'Keefea, pospana lica i jo u pidami. Tamo desno. O'Keefe poskoi u stranu jer su ve kraj njega valjali masivan top iz podzemnog spremita. Meu nonim prilikama pojave se i vojnici. S desne strane bila je kaljuga. Kroz sumaglicu nazirali su se debeli listovi bunja, mesnat luk i paprat, napola utonuli u raskvaeni mulj. Takva je bila cijela povrina Betelgeusea II u zvijeu Orion. Nona fosforescencija svjetlucala je nad kaljugom, a sablasno uta svjetla razbijala su mrklu tamu. Pretpostavljam ree Horstokowski da su se pribliili uz cestu. Sa svake strane ceste je jarak pun mulja zbog toga nije reagirao na radar. Golemi stroj za krenje terena koji je ujedno i spaljivao otpad, probijao se kroz kal i vodu, ostavljajui za sobom tvrdi teren i miris paljevine. Usisavao je istrulo korijenje i suho lie i tako istio teren. to si vidio? upita Portbone O'Keefea. Nita. Spavao sam. Ali, uo sam ih. to su radili? 62

 Spremali su se da u moju kuu puste nervni plin. uo sam kako odmotavaju gumenu cijev s pominog valjka i otepljuju rezervoar. Ali, na sreu, izaao sam iz kue prije no to su uspjeli pustiti plin. Daniels se uurbano pribliio. Kae da je to bio napad plinom? Dohvati plinsku masku objeenu o pojas. to stojite smjesta stavite maske! Ali, oni nisu upotrijebili svoje plinske naprave ree Silberman. O'Keefe je na vrijeme dao znak za uzbunu. Povukli su se kroz kaljugu. Jesi li siguran? upita Daniels. Ne osjea nikakav miris, zar ne? Ne osjeam prizna Daniels. Ali upravo plin bez mirisa je najopasniji. I ne zna da si njime otrovan dok ne postane kasno. I za svaki sluaj Daniels stavi masku na lice. Nekoliko se ena pojavilo iz kua. Mrave prilike, razrogaenih oiju pod treptavom i bljetavom svjetlou svjetiljki koje se pale u sluaju traganja ili opasnosti. Nekoliko je djece oprezno puzalo za njima. Silberman i Horstokowski se povuku u stranu, u sjenu velikog topa. Zanimljivo ree Hortowski. Trei napad plinom u toku ovog mjeseca. Napreduju! Sve si ve izraunao, zar ne? Ne trebam ekati na izvjetaj pa da shvatim kako stvari postaju sve ozbiljnije. Horstokowski oprezno pogleda uokolo pa zatim povue Silbermana blie k sebi. Moda i postoji razlog zbog kojeg nije reagirao radar. A trebao bi registrirati ba sve, ak i let imia. Ali, ako su doli po kaljuzi uz cestu, kao to si i sam rekao... To s kaljugom uz cestu bila je samo moja zamka. Postoji netko tko ih potajnim znakovima puta u naselje i istovremeno onesposobi radar. Misli li netko od nas? Horstokowski je paljivo promatrao Fishera kroz vlanu nonu sumaglicu. Fisher se oprezno uputio do ruba ceste, tamo gdje zavrava tvrdo tlo i nastavlja se kaljuga. unuo je i stao eprkati po mulju. to on to radi? upita Horstokowski. Neto sakuplja nezainteresirano e Silberman. A to da ne? On je zaduen da pazi! 63

 Promatraj upozori ga Horstokowski. Kada se vrati, pretvarat e se kao da nita nije naao. Fisher se uurbano vraao otirui blato s ruku. Horstokowski ga preduhitri. to si pronaao? Ja? zgrnuto e Fisher. Nita nisam naao. Ne lai! Kleao si na tlu i rovao rukama po mulju. Ja... mislio sam da sam opazio neto poput metala. Nekakvo divlje uzbuenje prostruji Horstokowskim. Bio je u pravu. Doi ovamo povie. to si pronaao? Mislio sam da je komad metala, koji sam opazio, bila plinska cjevica promrmlja Fisher. To je, meutim, bio nekakav korijen. Veliki, vlani korijen. Nasta napeta tiina. Pretraite ga naredi Portbone. Dva vojnika zgrabe Fishera. Silberman i Daniels ga ponu hitro pretraivati. Istrgnuli su mu revolver utaknut u pojas, zatim no, pitaljku za sluaj opasnosti, automatski instrument za daljinsku kontrolu, kutiju s medicinskom prirunom opremom i naposljetku osobne dokumente. Vojnici ga razoarano puste i Fisher pone mrzovoljno sakupljati svoje stvari. Nije pronaao nita izjavi Portbone. Oprosti, Fisheru. Moramo biti oprezni. Neprestano moramo biti budni, tako dugo dok su oni u blizini i dok kuju zavjeru. Silberman i Horstokowski se upitno pogledaju, pa se potom tiho udalje. Mislim da mi je jasno tiho e Silberman. Naravno odgovori Horstokowski. On neto krije Prekopat emo onaj dio kaljuge gdje je eprkao. Mislim da emo pronai neto zanimljivo. Ratoborno isturi ramena. Znao sam da netko radi za njih. I to ovdje u naselju. pijuni Zemljana! Silberman zine u udu. Zemljani? Zar nas oni napadaju? Oni, a tko drugi. Silbermanovo je lice jo bilo zaueno. A meni se inilo da se borimo protiv nekog drugog. Na primjer? Silberman zatrese glavom. Ne znam. Nisam razmiljao tko su napadai, ve to da poduzmemo. Mislim da sam uzeo zdravo za gotovo da su to neki stranci. 64

 A ti misli da su ti ovjekoliki majmuni sa Zemlje neto drugo? izazovno upita Horstokowski. Devetorica voa naselja sakupila su se na radnoj konferenciji to se odravala jednom na tjedan u dobro utvrenoj podzemnoj konferencijskoj dvorani. Naoruani su straari titili ulaz koji se vrsto zatvarao im bi i posljednji voa bio ispitan, pregledan i napokon proputen u dvoranu. Domgraf-Schwach, predsjednik konferencije, paljivo sjedne u duboki naslonja. Jednu je ruku poloio na radni izvjetaj dok je drugom samo dotaknuo prekida koji bi ga (ako bi ga pritisnuo) prebacio iz ove prostorije u poseban odjel, zatien od bilo kakva napada. Porthone je obavljao svoju uobiajenu dunost: pregledavao je dvoranu. Vjetim je okom prelazio preko svake stolice i stola. Silberman je bio potpuno uvuen u glatko metalno-plastino odijelo. ak mu je i glava bila pod oklopom. Odijelo je bilo povezano itavim nizom icanih vodova koji su zujali bez prekida. to e ti, za ime svijeta, taj oklop? ljutilo ga upita Domgraf-Schwach. Skini ga da te moemo vidjeti. Brus prosike Silberman. Glas mu se bio izmijenio i postao nerazumljiv. Od sada nosim samo ovo odijelo. Prole me je noi netko pokuao ubosti iodama natopljenim u bakterije. Lanoir, koji je na svom mjestu napola drijemao, odjednom ivne. iode s bakterijama? Ustane i pouri prema Silbermanu. Da te pitam... D a lj e o d m e n e! povie Silberman. Ako se jo malo priblii, ubit u te strujom. Prolog sam tjedna prijavio takav napad uzbueno e Lanoir kada su pokuali metalnim solima zatrovati vodovod. Sinulo mi je da e uskoro poeti rasprivati bakterije. To je vrsta virusa koji prolazi kroz filtar i koji ne moemo otkriti dok ne izbije prava epidemija. Izvue iz depa boicu i istrese u aku bijele kapsule. Jednu po jednu je ubacivao u usta i gutao. Svaki je voa bio zatien, odabravi neki od naina zatite kojim sc koristio osobno. Meutim, sistem totalne obrane nalazio se u radnom planu. Tate je, ini se, jedini bio nezainteresiran za zatitni sistem Bio je blijed i napet, no ipak ni sa ime osiguran. DomgrafSchwachu je to zapelo za oko. Tate se neuobiajeno povjerljivo odnosio prema okolini. Moglo se pomisliti da je on na neki nain osiguran od napada. Dosta prie ree Domgraf-Schwach. Vrijeme je da ponemo. 65

Za predsjednika je bio izabran ruletom. Pri tom se nije moglo podvaliti. Izbor na sreu bio je jedino mogu u tako odvojenoj, autonomnoj koloniji koja je imala ezdeset mukaraca i pedeset ena. Daniels e proitati tjedni radni izvjetaj odredi Domgraf-Schwach. Zato? usprotivi se Portbone. Pa mi smo ga sami sastavili. Svi znamo to pie u izvjetaju. Upravo se zato i ita jo jednom odgovori Silberman. Tako emo bar znati da nije prepravljen. Samo brzo glasno e Horstokowski. Ne ostaje mi se ovdje u podrumu due no to moram. Boji se da bi netko zatrpao prolaz? naceri se Daniels. Postoji itav niz izlaza u sluaju opasnosti. To bi ti trebao znati inzistirao si da se sagrade. Proitaj taj izvjetaj zatrai Lanoir. Daniels proisti grlo. U posljednjih sedam dana bilo je ukupno jedanaest otvorenih napada. Glavna je sabotaa bila na naem novom mostu koji je tom prilikom oteen. Stupovi su popustili i plastina smjesa koja je sluila kao temeljni materijal bila je rastopljena. Kada je prvi konvoj kamiona prelazio most, sve se sruilo. To znamo mrko e Portbone. Gubici su bili veliki. est ljudskih ivota i znatna oprema. Trupe su itav dan pretraivale podruje oko mosta, no saboteri su uspjeli pobjei. Ubrzo nakon tog napada otkriveno je da je vodovod zatrovan metalnim solima. Stoga smo zatrpali izvor vode i probili novi. Sada sva naa voda prolazi kroz filtar i sistem za ispitivanje sastava vode. Ja svoju vodu prokuhavam znaajnu e Lanoir. Svi smo se sloili da je uestalost i ozbiljnost napada prevrila svaku mjeru. Daniels pokae na velike zidne karte i grafikone. Veeras smo opet mogli biti potueni. Postavlja se pitanje T k o s u n a p a d a i? Zemljani odgovori Horstokowski. Tate zanijee glavom. Ma kakvi Zemljani! to bi ovdje radili ovjekoliki majmuni? Tako daleko od Zemlje? Pa, i mi smo daleko, zar ne? izjavi Lanoir. A jednom smo isto tako bili Zemljani. Nikada! povie Fisher. Moda smo samo ivjeli na Zemlji, ali nismo bili Zemljani. Mi smo naprednija vrsta. Tko su onda oni? Horstokowski je bio uporan. 66

 To su preivjeli ljudi iz broda ree Tate. Kako zna? unit? Silberman. Jesi li ih ikada vidio? Ako su to preivjeli putnici napomene O'Keefe otkud im oprema, oruje i strojevi kojima se slue? Rije je o nekoj uvjebanoj i organiziranoj grupi. Nismo ih do sada uspjeli napasti, a ni ubiti bilo koga iz te grupe. Punih pet godina. To oigledno pokazuje koliko su snani. Mi ih nismo ni pokuavali napasti ree Fisher. Samo smo nastojali da se obranimo. Iznenadna i neugodna tiina zavlada meu devetoricom voa. Dakle, sumnja na brod ree Horstokowski. Uskoro e biti izvaen iz kaljuge odgovori Tate. A onda emo im neto pokazati neto ega e se sjeati. Za ime svijeta usklikne Lanoir podrugljivo. Taj je brod jo samo olupina. Meteor ga je potpuno smrvio. to e se dogoditi kada ga stvarno izvuemo? Ne moemo njime rukovati ako ga kompletno ne popravimo i nanovo izgradimo. Ako je ovjekoliki majmun mogao sagraditi tu stvar, ree Portbone mi je, valjda, moemo popraviti. Imamo alat i ureaje. B je bio jasan kao sunce ljutito odgovori DomgrafScuwach. A je bio potpuno bezbojan. O'Keefe se probije naprijed. Portbone, koji je uzorak bio pozitivan? Ne znam prizna Portbone. Kako bilo tko od nas moe biti siguran? Na Domgarf-Schwachovu stolu zazvoni zvonce i on ukljui videofon. Pojavilo se lice operativnog vojnika. Napad je okonan. Otjerali smo ih. Domgraf-Schwach se ironino nasmije. Jeste li koga uhvatili? Nismo. Klisnuli su u kaljugu. No ipak vjerujem da smo ih nekoliko pogodili. Tamo emo poi sutra i pokuati pronai leeve. Vjeruje li da ete ih nai? Pa, obino ih kaljuga proguta. No, moda ovaj put... U redu prekine ga Domgraf-Schwach. Ako se ovaj put dogodi izuzetak, hou da me obavijesti o tome. Iskljui videofon. to sada? ledeno upita Daniels. 67

 Nema smisla nastavljati pasao na brodu ree O'Keefe Gubimo vrijeme. Predlaem da nastavimo istraivati brod usprolivi se Tate. Zato? upita O'Keefe. Zato da bismo se uspjeli vinuti do Fomalhauta i uputiti se u bolnicu. Silberman je s nevjericom buljio u njega. Da im se predamo? A zato ne bismo ostali ovdje? Nikome ne inimo zlo. Ne inimo. Jo ne. Mislim na budunost, na stoljea unaprijed. Tada emo biti mrtvi. Svakako, mi iz ove sobe. A to s naim potomcima? Ima pravo sloi se Lanoir. Nai e potomci ispuniti itav ovaj solarni sistem. Prije ili kasnije nai se brodovi mogu rairiti galaksijom. Pokuao se nasmjeiti ali mu to ne pode za rukom. Vrpce su nam otkrile koliko smo paranoini. Paranoici se grevito dre svojih uvjerenja. Ako se nai potomci vinu do Zemlje, doi e do borbe. Mogli bismo pobijediti zato to smo mnogo jednostraniji. Nikada neemo skrenuti. Fanatici proape Daniels. Ovo to smo saznali moramo sakriti od ostalih lanova kolonije ree O'Keefe. Apsolutno sloi se Fisher. Moramo ih drati u uvjerenju da je brod namijenjen za napad H-bombama. Inae emo s njima imati vrake muke. Stanu se tromo pomicati prema vratima. Samo as usklikne Domgraf-Schwach. Dva radnika! Vrati se natrag. Neki su produili, a neki se vratili prema svojim sjedalima. A tada... Silberman je pucao prvi. Fisher zavre. Polovica mu se tijela raspri u estice radioaktivnog pepela. Silberman klekne i opali u pravcu Tatea. Tate odskoi u stranu i izvue svoj B-revolver. Daniels ustukne i izmakne Lanoirovoj paljbi. Ovaj ga promai i uniti prvi red stolica. Lanoir se polako uputi uzdu zida kroz maglu od dima koja se valjala poput valova. Pred njim se ukaza neka prilika. Podie revolver i opali. Prilika iz magle padne u stranu i uzvrati pucanj. 68

Lanoir posrne i srui se poput ispuena balona. Silberman pouri dalje. Domgraf-Schwach je za svojim stolom divljaki traio prekida za bijeg u drugu sobu. Dotakne ga prstima, no u asu kada ga je pritisnuo metak iz Partboneova revolvera odrubi mu vrh glave. Beivotni je le jo tren tako stajao, a zatim ga aparat ispod stola povue na sigurno. Ovuda! povie Portbone. Hajde, Tate! Nekoliko metaka zazuji mu oko glave. Pola se podzemne prostorije sruilo i pretvorilo u pijesak i lomau. On i Tate pojure prema jednom od izlaza u sluaju opasnosti, a ostali pohite za njima pucajui divljaki. Horstokoowski pronae izlaz i mugne kroz njega. U istom se prolazu pojave dvije prilike i on opali. Jedan protivnik poklekne, ali ga drugi zgrabi i ponu se divljaki valjati po tlu. Daniels je bio bolji strijelac. Kako su se Tate i Portbone pojavili na povrini, Danielsov hitac pogodi onog vieg. Portbone je jo malo nastavio trati, a zatim padne tiho, naglavce. Udari licem o tlo, muklo, u tami nonog svoda. Kamo su zbrisali? upita divlje Silberman poto se pojavio na izlazu. Desna mu je ruka beivotno visjela, pogoena Lanoirovim hicem. Zahvatio sam jednog od njih. Daniels i O'Keefe se priblie nepokretnoj prilici. To je Portbone. Ostaje nam jo Tate. Smaknuti smo trojicu od etvorice. Nije loe za tako kratko vrijeme. Tate je vraki bistar zavapi Silberman. Mislim da je sumnjao. Vojnici su se uzbueno vraali s mjesta koje je bilo napadnuto plinom. Svjetla za traganje osvjetljavala su mjesto pokolja. U daljini su zavijale sirene. U kojem je pravcu pobjegao? upita Daniels. Tamo preko, prema kaljuzi. O'Keefe se oprezno uputio uskom cestom. Ostali pou polako za njim. Vi ste bili prvi koji ste shvatili ree Horstokowski Silbermanu. Na trenutak sam povjerovao u test. A onda sam shvatio da smo bili obmanuti. etorica su udrueno planirala zavjeru. Nisam oekivao da e ih biti etvorica prizna Silberman. Znao sam da je najmanje jedan od nas pijun Zemljana. Ali Lanoir... 69

 Napokon smo sredili kontrolnu kabinu istakne O'Keefe. Ne vidim zato ga ne bismo mogli i podii. Izraz Lanoirova lica se promijeni. U redu. Povlaim prigovor. Izvucimo ga. A to vi namjeravate? procvili Daniels uzbueno. Pokuavate neto sakriti od nas. On neto planira ljutito se sloi Fisher. Ne sluajte ga. Ostavite tu prokletu stvar tamo dolje gdje i jest. Prekasno ree O'Keefe. Ve se tjednima uzdie na povrinu. I ti si umijean u to procijedi Daniels. Neto se zbiva iza naih lea. *** Brod je nalikovao na rom izjedenu ruevinu. Magnetska su ga sidra izvlaila iz kaljuge i smjestila na prokreni teren. Pri tom se iz broda izlijevao mulj. Dok je dizalica odvajala kontrolnu kabinu, magnetske su kuke podmetale pod nju vrste plastine grede. Isprepletena trava i korov, koji su nalikovali na neku prastaru kosu, pokrivali su okruglu kabinu i presijavali se na popodnevnom suncu. Bila je to prva svjetlost koja je obasjala kabinu u posljednjih pet godina. Uite nestrpljivo ree Domgraf-Schwach. Portbone i Lanoir se upute neravnom povrinom broda do kontrolne kabine. Rune su svjetiljke osvjetljavale utom svjetlou zidove to su se isparavali. Komandne je ureaje pokrio korov. Sivkastoplave jegulje trzale su se u lokvama koje su jo preostale u kabini. Kabina je nalikovala na neku oteenu izvijenu ruinu. Lanoir, koji je bio ispred Portbonea, nestrpljivo mu mahne rukom. Ti pogledaj komandni ureaj. Ti si inenjer. Portbone usmjeri svoju svjetiljku u pravcu gomile izvijenog metala i zagazi u prljavtinu i smee koje mu je dopiralo sve do koljena. Priblii se kontrolnoj ploi. Bio je to splet pregorjelog i pokidanog ureaja. Cune ispred ploe i stane rastavljati uleknuti zatitni pokrov. Lanoir gurne vrata od komore za pohranu stvari i otvori ga. Izvue audio-vizualne magnetofonske vrpce pohranjene u limenkama. Nestrpljivo strgne poklopac jedne limenke, izvue punu ruku vrpci i prinese ih titravom svjetlu. Ovdje su podaci o brodu. Sada u moi dokazati da brodu nije bio nitko osim nas. O'Keefe se pojavi na ulazu u kabinu. Kako je? 70

Lanoir proe pokraj njega i gurne ga laktom. Spusti milu limenki s vrpcama na bonu gredu i vrati se u nakvaenu kabinu. Jesi li neto pronaao kod kontrolnog ureaja? upita Portbonea. udno promrmlja Portbone. U emu je stvar? upita Tate. Suvie je oteeno? Ovdje postoji itav niz ica i spojeva. Mnogo satova, strujnih krugova i prekidaa. Ali, nema komandnog ureaja. Lanoir mu se priblii. Morao bi biti! Da bih popravio taj ureaj, morao bih ukloniti sve ove ploe praktiki rastaviti cio mehanizam. Nitko ovdje nee sjesti i upravljati brodom. Nema tu niega osim krhke olupine. Moda ovo i nije bila komandna kabina pokua sugerirati Fisher. Ovaj ureaj slui za pokretanje broda, u to ne sumnjam. Portbone izvue hrpu pregorjelih vodova. Ali, sve je ovo funkcioniralo samo od sebe. Robotsko upravljanje. Automatsko. Zgledaju se. Znai da smo bili zarobljenici odsutno ree Tate. iji? upita Fisher. Zemljana! odgovori Lanoir. Ja ovo ne shvaam promrmlja Fisher. Mi smo isplanirali tu stvar, nismo li? Mi smo se probili s Ganimeda i umakli. Presluajmo vrpce ree Portbone Lanoiru. Da ujemo to je na njima. *** Poto su presluali vrpce, Daniels iskljui video-kazetoton Pa, dobro ree. Sami ste vidjeli da je to bio brod bolnica. Bez posade. Njime su upravljali iz centralne lansirne stanice na Jupiteru. Zranim je pogonom stigao ovamo iz Suneva sistema gdje je, zbog mehanike greke, meteor probio zatitnu plou i brod se raspao. A da nije dolo do sudara? upita Domgraf-Schwach. Tada bi brod produio do centralne bolnice u Foroalhautu IV. Stavi ponovo posljednju vrpcu navaljivao je Tate. Iz zvunika je odzvanjao spikerov glas: 71

Kada se prilazi ovim pacijentima, mora se imati na umu da postoji razlika izmeu paranoika i paranoinih sindroma kod drugih psihiki poremeenih linosti. Paranoik zadrava strukturu svoje ope linosti. Kada se nae izvan podruja svog kompleksa, on razmilja logiki, racionalan je, ak sjajan. S njim se moe razgovarati pa i on sam moe raspravljati. Svjestan je svega to ga okruuje. Paranoik se razlikuje od ostalih psihopata u tome to ostaje aktivno usmjeren prema vanjskom svijetu. Od takozvanih normalnih osoba razlikuje se time to posjeduje fiksne ideje, nestvarne postulate od kojih je sagradio tvrdokoran sloen sistem vjerovanja, a koja su logina i podudaraju se s tim fiksnim postulatima. Daniels drhtavom rukom prekine videokazetofon. Ove su vrpce bile namijenjene upraviteljima bolnice na Fomalhautu IV. Spremljeni u komori za pohranu stvari u kontrolnoj kabini koja je bila odijeljena od ostalog dijela broda. Nitko od nas nije mogao ui u kabinu. Paranoik je potpuno krut, nastavio je smirenim glasom zemaljski lijenik. Njegove fiksne ideje nije mogue pokolebati. One dominiraju njegovim ivotom. On loginim putem unosi u svoj sistem sve dogaaje, osobe i sluajna zapaanja. Vjeruje da se svijet okomio na njega, da je on osoba od posebne vanosti i sposobnosti protiv koje su usmjerene bezbrojne makinacije. Da bi se obranio od tih zavjera, paranoik je spreman na najvee krajnosti. Neprestano snima sve to govore rukovodioci, seli se iz mjesta u mjesto, a u posljednjoj i najopasnijoj faz', mogao bi ak postati i... Silberman divlje iskljui videokazetofon i prostorijom zavlada muk. Devet je voa kampa nepomino sjedilo na svojim mjestima. Mi smo drutvo luaka napokon progovori Tate. Brodski tovar psihopata koji se sluajno nasukao na letei meteor. Nemoj se zavaravati procijedi Horstokowski. Ono s meteorom nije bilo sluajno. Fisher histerino zavriti. Za ime svijeta! Svi oni napadi, one halucinacije... sve je to plod nae mate. Lanoir je isprazno buljio u gomilu vrpci. U to bi trebalo vjerovati? Postoje li uope napadai? Punih smo se pet godina branili od njih zavapi Portbone. Nije li to dovoljan dokaz da stvarno postoje? Jesi li ih ikada vidio? jetko ga upita Fisher.

72

 Pravi se da si bolji od najboljih agenata u galaksiji. Zemljani formiraju trupe i vojne pijune koji su vjeti razaranju i sabotai. Previe su mudri da bi se pokazali. Unitili su most ree O'Keefe. Tono je da ih nismo vidjeli, no ono s mostom je jasno kao dan. Moda je bio loe sagraen napomene Fisher. Moda je jednostavno popustio sam od sebe. Stvari se ba ne rue tek tako, same od sebe. Postoji neto u svemu tome to nam se dogaalo. Kao na primjer? zapita Tate. Napadi plinom ree Portbone. Metalni otrovi u vodi. Da navedem samo ta dva primjera. I bakterioloki kristali doda Daniels. Moda sve to uope ne postoji protestirao je Lanoir. Ali kako da to dokaemo? Da smo svi ljudi, kako bismo to onda znali? Ima nas vie od stotinu ree Domgraf-Schwach. I svi smo se uvjerili da su postojali napadi. Nije li to dovoljan dokaz? Mit o neemu moe prihvatiti cijela zajednica. U taj se mit vjeruje i o njemu ue nove generacije. Bogovi, vilenjaci, vjetice; vjerovanje u neku stvar ne znai da ona postoji i stvarno. Zemljani su stoljeima vjerovali da je Zemlja ravna. Trebao bi netko od nas ne biti paranoik da bismo nainili usporedbu. Jer, kako inae moemo znati da nismo paranoici? Moda je sve to dio njihove strategije ree Silberman. Moda su ba oni onesposobili kontrolnu kabinu i podmetnuli vrpce. To se nimalo ne razlikuje od pokuaja da se ispita neko vjerovanje objasni Portbone. Koje su karakteristike naunog ispitivanja? Ono moe biti umnoeno spremno odgovori Fisher. Gledajte, vrtimo se u krugu. Pokuavamo izvagati sami sebe. Ni jedan instrument ne moe ispitati samog sebe. Pogreno mirno odgovori Portbone. Mogao bih sastaviti test koji bi bio primjeren i objektivan. Ne postoji takav test! uzbueno povie Tate. I te kako postoji! Sastavit u ga za samo tjedan dana. *** Plin! povie vojnik. 73

Sa svih su se strana zaule sirene. ene i djeca dograbe maske. Teki su top ve izvlaili iz podzemnog sklonita i postavljali u poloaj. Strojevi-bube kruili su po kaljuzi i proiavali teren. Svjetla za traganje ponovo se upalie u mrkloj tami. Portbone otepi zasun na elinoj cisterni i da znak radnicima. Hitro su pogurali cisternu udaljujui se od mulja i kaljuge. U redu prodae Portbone. Spustite je. Ue u podzemnu dvoranu poto je valjak bio otkotrljan i postavljen u svoj poloaj. U ovom valjku ree Portbone trebalo bi da bude cijanovodik. To je uzorak naen na mjestu napada. Sve je to uzalud prigovori Fisher. Oni napadaju a mi smo ovdje dolje. Portbone mahne rukom prema radnicima i oni stanu vaditi aparate. Bit e dva uzorka, talozi od razliitih para. Svaki je vidljivo oznaen i obiljeen slovima A i B. Jedan je uzorak iz valjka napunjenog na mjestu napada, a drugi je sakupljen iz zraka u ovoj sobi. A to ako oba uzorka proglasimo negativnima? upita Silberman. Nee li to pobiti valjanost tvog testa? Onda emo ponovo testirati. Nakon nekoliko mjeseci, ako i dalje budemo imali negativne nalaze, hipoteze o napadu bit e oborene. A mogli bismo oba uzorka proglasiti pozitivnima ree Tate. Tada smo istog asa mrtvi. Ako oba uzorka vidimo pozitivnima, mislim da je onda dokazana hipoteza o paranoicima. Uskoro se i Domgraf-Schwach nevoljko sloi s njim. Jedan je uzorak pokusni. Ako budemo drali da je nemogue dobiti pokusni uzorak u kojem nema cijanovodika... Prokleto tono prizna O'Keefe. Poinje od jednog poznatog faktora naeg vlastitog postojanja. U to zaista ne moemo sumnjati. Ovdje imate potpun izbor ree Portbone. Ako netko tvrdi da su oba uzorka pozitivna on je psihopat. A ako su oba negativna, onda je napad bio lana uzbuna ili da nije bilo napada. Jedan pozitivan i jedan negativan trebalo bi znaiti da postoje stvarni napadai i da smo potpuno racionalni i svjesni. Pogledom obuhvati sve voe naselja. Ali, svi se moramo sloiti u tome koji je uzorak A, koji B. 74

 Hoe li naa zapaanja biti zabiljeena tajno? upita Tate. Bit e upisana u tabelu i provjerena instrumentima. Svatko e sam oznaiti svoje osobno razlikovanje uzoraka. Nakon krae stanke ree Fisher: Ja u pokuati. Prie naprijed, nagne se. nad kolorimetar i stane paljivo prouavati oba uzorka. Izmjenjivao ih je svako malo dok nije vrsto zgrabio pisaljku. Jesi li siguran? upita Domgraf-Schwach. Zaista zna koji je uzorak negativan? Znam. Fisher upie svoje zapaanje na komad papira i udalji se. Ja u biti slijedei ree Tate nestrpljivo se gurajui naprijed. Svrimo s tim! Ljudi su jedan po jedan ispitivali oba uzorka i biljeili svoja zapaanja, da bi se zatim odmakli i nelagodno ekali na rezultate. U redu ree na kraju Portbone. Ja sam posljednji. Paljivo se nagne i isproba uzorke, zabiljei svoj nalaz na papir i odgurne aparate. Dajte mi rezultate ree radniku koji je stajao uz kontrolni stroj. Trenutak kasnije ubaci listie u video-stroj. Ekran se osvijetli i tako su svi mogli vidjeti rezultate. Fisher A Tate A O'Keefe B Horstokowski B Silberman B Daniels B Portbone A Domgraf-Schwach B LanoirA Proklet bio polako ree Silberman. Pa to je tako jednostavno. Mi smo paranoici. Ti, glupane! povie Tate Horstokowskom. Bio je to A, ne B. Kako si, do avola, mogao pogrijeiti? Oduvijek sam znao da je Lanoir pijun Zemljana izjavi bezbojno O'Keefe. Nisam se iznenadio rezultatima testa. Odali su se svojim zapaanjima o toboe dva uzorka plina. Silberman pozove grupu vojnika. 75

 Uhvatite Tatea i dovedite ga ovamo. Negdje je na periferiji naselja. Vojnici se urno udalje mrmljajui zaprepateno. Sa svih su se strana ula zvona za uzbunu. Ljudi su se ustrali gore-dolje. Cijelo je naselje bilo na nogama. Drugim rijeima ree Daniels njih etvoro je vidjelo isto to i mi. Vidjeli su da je B pozitivan uzorak, no stavili su umjesto toga A. Znali su da emo mi zapisati B ree O'Keefe zato to je B uistinu pozitivan uzorak uzet s mjesta napada. Sve to su trebali uiniti bilo je da zapiu suprotno. Rezultati su se po svemu sudei poklapali s Lanoirovoj teoriji o paranoji. Portbone je zapravo zbog toga i sastavio test. To je ve odavno bilo isplanirano, kao dio njihova zadatka. Lanior je prvo priredio magnetofonske vrpce usklikne Daniels. Onda su ih on i Fisher podmetnuli u olupinu broda. Portbone nas je zatim pridobio za testiranje. to su namjeravali uiniti? iznenada upita Silberman. Zato su nas htjeli uvjeriti da smo paranoici? Zar to nije oito? odgovori O'Keefe. Htjeli su da se dobrovoljno zarobimo. Zemaljski ovjekoliki majmuni, prirodno, nastoje da se oslobode one vrste koja ih namjerava potisnuti. Mi se, naravno, ne bismo predali. Njih etvorica bili su pametni, zamalo su me uspjeli uvjeriti. Ali, kada je rezultat ispao etiri prema pet, odmah sam posumnjao. Tada sam tek shvatio kakvu su zamrenu strategiju isplanirali. Horstokowski pogleda svoj B-revolver. Htio bih se doepati Tatea i doznati od njega cijelu priu, cjelokupan avolski plan, tako ta do imamo crno na bijelom. Ti jo nisi uvjeren? upita Daniels. Naravno da jesam. Ali bih htio uti da on to i prizna. Sumnjam da emo ponovo vidjeti Tatea ree O'Keefe. Bit e da se do sada ve dokopao zemaljskih linija. Vjerojatno sjedi u nekom velikom vojnom intersistemskom prijevoznom sredstvu i pria to se dogodilo zemaljskim slubenim osobama opasanim zlatnim vrpcama. Kladim se da ve izvlae teko oruje i formiraju trupe dok mi ovdje ne radimo nita. Bilo bi bolje da se prihvatimo posla otro e Daniels. Popravit emo brod i u njega ubaciti H-bombe. Kad ovdje unitimo njihove baze, proirit emo rat i na njihovo podruje. 76

Nekoliko napada na Sunev sistem bi ih pouilo da nas ostave na miru. Bit e to neravnopravna borba ree Horstokowski. Mi smo protiv cijele galaksije. No, mislim da emo se pobrinuti za njih. *** Tate je leao u gustom ipraju i podrhtavao. Vlane, tamne stabljike nonog bilja micale su se oko njega. Otrovni noni insekti kruili su nad povrinom kaljuge koja je zaudarala. Bio je pokriven muljem. Odijelo mu je visilo u dronjcima. Negdje na putu je izgubio svoj B-revolver. Boljelo ga je desno rame; jedva je micao rukom. Vjerojatno su mu i kosti polomljene. Bio je i previe oomuen da bi mu to sada bilo vano. Legne licem prema tlu, u ljepljiv mulj, i sklopi oi. Za njega nije bilo nade. U kaljuzi jo nitko nije preivio. Mlitavo udari jednog kukca koji mu je plazio po vratu. Kukac mu se jedno vrijeme bacakao po ruci, a onda je uginuo. Noice su mu se trzale jo dugo. Zau prve, nejasne zvukove koji su dopirali iz naselja koje se spremalo u akciju. Jedan tren mu to nita nije znailo. Zatim je shvatio. Zadrhti bespomono. Prva faza velike ofenzive na Zemlju je ve u punom zamahu.
(Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen)

Ion Ilie Iosif:

77

Incidentni
Preveo Lucijan Korakul

Incident
U centru za nadgledanje svemirskih letova, koji se nalazio u mjestu Faal, bila je napeta tiina. Prije dva sata foto-optike veze s transgalaktikim brodom Verda naglo su se prekinule. Iz zvunika se ula eksplozija, a na Denovu ekranu nestao je obris broda u rijeci svjetlosne igrarije. Sve je to trajalo samo nekoliko sekundi da bi se zatim stvari vratile na normalu. Sve konture na monitoru ponovo su se pojavile, ali ondje gdje se prije nekoliko trenutaka nalazio brod Verda, sada se mogao vidjeti samo mrani prostor s tunim odsjajem usamljene zvijezde u daljini. Prebrodivi prvo uzbuenje, Den je stavio u pogon galaktike transformatore, uzaludno traei brod Verdu u svim zonama. Na vrijeme obavijeteno planetarno vijee odluilo je poslati nov brod u podruje gdje je nestala Verda. Nekoliko trenutaka prije lansiranja, Den je uo poziv kome se uope vie nije nadao: Faal, Faal, ovdje Verda, odgovorite! Poziv se uo vrlo slabo jer su fonske veze vjerojatno bile u kvaru. Blijed od uzbuenja, Den je uzvratio: Ovdje Faal. ujemo vas Verda, ujemo vas! Gdje se nalazite? Ve dva sata ne znamo gdje ste. Ima li ranjenih, ili...? Den se nije usudio zavriti misao. Mirno, samo mirno, Den. Fiziki smo netaknuti. Samo nekoliko beznaajnih kontuzija, ogrebotina i voruga i nita drugo. Tako kae i na lijenik. Najstranije je to to ne znamo kako da se izvuemo iz ove rupe u koju smo potonuli. Razumije li Den, pretvorili smo se odjednom u istraivae dubina. Glas komandanta Parsa vrlo se slabo uo, pa je Den mislio da nije dobro razumio. Hoe li ponoviti, Parse zatrai on. Jesam li dobro uo? Kako to misli istraivai dubina? Da niste zalutali? 78

 Dobro si razumio, samo sporo shvaa zamjeri mu on u ali. Nalazimo se zatrpani u tlu nekog malog planeta na dubini od sedamdeset metara, kako pokazuju nai aparati. Praktino smo skoro na povrini. Na svjetlu dana, ili u mraku noi, ostali su samo krajnji vrci broda. Napravili smo rupetinu da ti mozak stane. Fantastino ree Den, uzbuen od onog to je uo. Da nije bilo eksplozije, mislio bih da je sve to ala. I te kakva ala uo se glas dra Gala. ao mi je to nisi s nama. Imao bi priliku vidjeti ljude kako dube na glavi. udim se da nam se glave nisu spljotile! Ako nisu izgubili smisao za humor, stvari uope nisu tragine, pomisli Den. Ali, kako se to uope moglo dogoditi? upita glasno. Zbog potpuno glupe sluajnosti uo se odgovor jednog zabrinutog kozmonauta. Automati nisu predvidjeli stvaranje nove u blizini naeg koridora za letenje, a u trenutku kada su nam to signalizirali, bilo je ve kasno. Odjednom smo se nali na perifernoj zoni eksplozije, pa smo gotovo sasvim izgubili kontrolu nad brodom Verda. Nismo uspjeli nita drugo, osim da zakoimo u blizini planeta. Mislite li da ete moi sami rijeiti taj problem, ili da vam poaljem pomo? Nadam se da emo sami uspjeti. Uostalom, nai kalkulatori pokuavaju nai rjeenje i siguran sam da e uspjeti. Hej, Parse, zar nee saopiti onu super-novost naem drugu umijea se veseli glas lijenika. to misli, Dene, kakav je ovdje sastav atmosfere?... Ne, nemoj se truditi, jer nikad nee pogoditi. Ista kao nad Faalom. Gal je u pravu, Dene potvrdi komandant. Sonde koje smo poslali na povrinu donijele su nam ove rezultate, po svemu za nas vrlo iznenaujue. Den je u svome naslonjau drugi put toga dana doivljavao nevjerojatno neugodne emocije. Vijest, koju su poslali brodolomci, potvrdila je pretpostavke od prije stotinu godina, do sada praktino nedokazane. Moje estitke, sretnici! ree Den, a u glasu se mogla osjetiti iskrena zavist. to bih dao da sam s vama! Neka, Den, nemoj se alostiti, doi e ti ovamo kasnije sa istraivakim posadama umirivao ga je Pars.

79

Komandant zavri diskusiju. U unutranjosti broda astronauti su pokuavali to prije otkloniti kvarove s ureaja koji nisu funkcionirali. ooo Puteljkom koji je blago vijugao diui se prema vinogradima na kraju sela koraao je umorno jedan osamljenik. Prvi ga je sumrak uhvatio tono u podnoju brijega. Djed Dumbrava, kako su ga nazivali mjetani, iako nije navrio ni pedeset godina, nije uope reagirao na dogaaje u okolini. Nabrano elo i tuno lice odavali su ovjeka koji se bori s ozbiljnim problemima. Naao se negdje na polovici puta, kad ga vjetar trgne iz tmurnih misli, koje su mu trovale duu, i natjera ga da pogleda prema nebu. inilo se da se s nebeskog svoda odvojio usijani komad dugaak kao dvadeset koija. Uz buni zviduk proao mu je tik iznad glave i zaustavio se negdje na kraju vinograda tresnuvi strahovito o tlo. Sve se desilo u as i djed Dumbrava se nije estito ni pribrao, sve je bilo mirno. Samo da nije palo na moju kolibu, pomisli djed Dumbrava uplaeno i pouri kui. Stigavi na vrh brijega, obuhvati pogledom sve to ga je okruivalo. Kua mu je bila netaknuta, ali na samo stotinu koraka od kue izrastao je breuljak, nalik na krtinjak. Nad selom se lagano dizao bjeliast dim. elei da provjeri sve izbliza, djed Dombrava krenu prema tom mjestu; kad se pribliio, opazi tamo svoju djecu. to je to bilo, oe? upita ga Radu, mezimac. Potres? Nita vam se nije dogodilo? upita sa zebnjom pogledajui djecu. Bog e znati to je to bilo ree, slegnuvi ramenima. U meuvremenu nekakav se mjesec pojavi na nebu i osvijetli sve kao da je dan. Nemojte se udaljavati zapovjedi djeci djed Dumbrava, odluivi da krene prema onom uzvienju to se pojavilo tako iznenada. Kad se pribliio na nekoliko koraka, naao se na rubu kratera koji je zjapio kao otvorena rana iz utrobe zemlje. Zrak je toga dana bio topao kao da je dolazio iz usijane pei. Pokrivajui lice, djed se pribliio otvoru paljivo pregledajui dno. Tog je trenutka uo korake svojih djeaka koji nisu imali strpljenja da priekaju da ih pozove. Nije ih grdio, jer mu je panja bila usredotoena na predmet koji je svjetlucao u dubini. Radu, Georgije, trknite po lopate i pijuke ree tihim glasom, kao da se plai da ga netko ne uje. 80

Djeca su brzim koracima nestala, da bi se nakon nekoliko trenutaka pojavila i zajedno s ocem nastavila promatrati krater. to li je samo tamo? upita Georgije i klekne da to bolje vidi. Da priekamo dok se smanji vrelina predloi djed Dumbrava da bismo mogli sii. Vidjet emo to je dolje. Vrijeme je prolazilo uz ugodne zvuke zrikanja nonih zrikavaca. ooo Da, Dene, to su razumna bia i vjeruj da je to najsenzacionalnije otkrie posljednjeg milenija. To su nam videokamere signalizirale prije pola sata. U ovom trenutku bia kopaju pored naeg broda. Ocjenjujui ih po oruu to ga upotrebljavaju, nalaze se u pradobu, ali je ipak rije o inteligentnim biima. Na analizator pokazuje da su to bia s karakteristinim psihikim osobinama. Zar ne mislite da biste trebali s njima uspostaviti kontakt? upita Den, oito uzbuen razvojem dogaaja. ini se da emo biti prisiljena da to uradimo! Bez njihove pomoi ne bismo mogli iskopati brod i staviti ga u pogon. Mi sami iz broda ne moemo nita poduzeti. Gornji dio broda zabio se desetak metara duboko, a da bismo ga otvorili, morali bismo ga prosjeci i iskopati tunel da bismo izali na povrinu. Odluili smo da im telepatski sugeriramo pravac kopanja do trenutka kad stignu do nas. Poslije e stvari biti jasne. Tada e ekipa od etiri ovjeka izai na povrinu i aktivirati brod pomou dezintegratora. Jeste li razmiljali to e se dogoditi kad se naete licem u lice s tim biima? Naravno, njihov se vanjski izgled mnogo razlikuje od naeg. Mislim da je bolje da nas uju, a ne i vide, iako e ih moda i ovo dovoljno okirati. Pars je za nekoliko trenutaka zautio, a potom nastavio: Dene, ut emo se kasnije. Stigli su samo na pola metra od naeg broda. Moramo biti spremni. ooo Kopali su ve dva sata u blizini tog svjetlucavog tijela i inilo im se da nikada nee doi do kraja. Samo nada da e neto otkriti, moda nekakvo blago, tjerala ih je da marljivo kopaju i dalje. U jednom trenutku djed Dumbrava ostade kao ukopan, s pijukom podignutim uvis. Zvuk nalik na utanje lia uznemirenog od vjetra nagna ga da pogleda gore. Na srebrnom predmetu pojavio se otvor promjera jedan metar. Iza zida inilo mu se da neto jo jae 81

svjetluca, obavijeno laganom, ali vrlo gustom maglom, koja se na otvoru oblikovala u stup koji kao da je sazdan od tisue finih paukovih niti. Ta se pojava poela micati, napredovati, kretati valovito se klatei, te djed Dumbrava uplaeno ispusti pijuk iz ruku. Neastivi ustuknu on ispred tog fantoma. Bjeite, djeco! ree sinovima, koji su se takoer ukoili i stegli svoje lopate. Ne plaite se, dobri ljudi, neemo vam uiniti nikakvo zlo odzvanjao je zvonki glas dolazei iz maglenog stupa. Dumbrava i sinovi osjete ludu elju da to prije pobjegnu, ali ih je strah zadrao, nesposobne da se pomaknu. Pars, koji se nalazio u sredini zrane zavjese koja ga je inila nevidljivim, udaio se da nije odabrao ba najbolji nain da se predstavi stanovnicima planeta. Instrumenti su mu otkrili da su ta inteligentna bia na mnogo viem stupnju nego to je oekivao. Iz onoga to je uo i vidio, Pars je shvatio da je on za ta bia prije simbol zla nego dobra. Priberite se i nemojte se bojati ponovi on, hrabrei tu trojicu koji su se jo vie skamenili. Polako, ali oito uplaen, djed Dumbrava je podigao pogled. Magleni stup je i dalje stajao na sredini otvora, a to je, ini se, ohrabrilo Dumbravu. Podigao se sa zemlje, a djeaci za njim. Glas nevidljivog ponovo se uo, ini se zadovoljan vladanjem ljudi. Vi i ne znate da ste nam mnogo pomogli, i zato vam se elimo oduiti. Moemo vam ispuniti bilo koju elju. Djed Dumbrava je poeo shvaati situaciju. Pokajniki ponovo se isprui po tlu. Oprosti, nama grenicima, gospode. Mi smo siromani ljudi koji ivimo onako kako i sam zna. Stani, ovjee, ja nisam ono to ti misli. Ja i meni slina bia smo kao i vi. Dolazimo iz daljina, s planeta koji je nekada imao iste probleme kao i vi, ali to je bilo vrlo davno, vjerujte mi! Pars je naglo prestao govoriti. Shvatio je da mu ne mogu vjerovati. Hoe da me iskua pomisli djed Dumbrava. O kakvom to on planetu meni govori? U meuvremenu, jo etiri maglena stupa pojavie se iz dubine vatrene koije, kako ju je starac krstio, i opkolie ga. Pred njima zemlja kao da se poela topiti.

82

 Vatrena koija, kako je ti naziva, donijela nas je ovamo; da nam ti nisi pomogao, teko bismo se snali. Shvaa li sada zato ti se elimo oduiti? Proitao mi je misli, ree starac u sebi, prestajui da se udi. to da traim? Ja sam i tako star i nije mi potrebno puno stvari. Kireja! sjeti se starac, ako bi htio... osjeti da mu se dua ispunja radou. Otkad zna za sebe starac je tedio paru po paru, nadajui se da e od veleposjednika moi kupiti komadi zemlje, pa da i on stane u red ljudi. Donesi mi 50 dukata i dat u ti zemlju, rekao mu je Kireja jednom prilikom. Trideset godina mu je trebalo da prikupi novac i jue, kad mu ga je odnio, Kireja mu se nasmijao u brk i s potcjenjivanjem rekao: Ni stotinu dukata nije dovoljno za ono to trai! Ali, kad bi mi poslao svoju Sarinu na dvor, dao bih ti zemlju i za pedeset dukata. uvi to, starac se uzdra da ga ne sravni sa zemljom. Traio je da mu proda roenu ker za pedeset dukata! Razmisli, djeda, i ako se odlui, bit e dobrodoao bilo kada! Dok je djed Dumbrava ovo priao, Pars je imao dojam da slua stranicu iz povjesti staroga Faala. Zakoni evolucije su isti za cio svemir, zgrozio se pomislivi koliko e vjekova patnji prijei preko tog planeta da dostigne stupanj civilizacije Zajednitva svih planeta. To bi mi bila jedina elja, gospodine zakljui djed Dumbrava, gledajui stup koji mu se pribliio na samo dva koraka. Treba ti, znai, novac ree Pars, poto se prenuo is misli. Dobro, ovjee, donesi mi jedan takav dukat i ekaj. Za jedan sat Pars je nainio 300 zlatnih dukata. U meuvremenu, dezintegratori su zavrili svoju zadau. Pars je elio da se due zadri na povrini tog planeta, ali mu je Den prenio kategorinu zapovijest planetarnog konzilija da se tamo ne zadrava due no to je potrebno. Eto, ovjee, ja sam ti ispunio elju ree Pars, pruajui starcu vreu dukata. Djed Dumbrava je iznenaen gledao dukate to su se ocrtavali na povrini vreice, koju mu je pruao magleni stup to govori. Uzeo je vreicu i poeo toplo zahvaljivati. Pars ga je prekinuo: Hou i ja neto od tebe. Nitko ne smije doznati odakle ti ovi dukati, niti uti o ovome to se sada dogodilo. Mislim da je tako bolje. Neka bude volja tvoja, gospode ree djed Dumbrava, te i sinovi ponovie zakletvu. I jo neto. Ja i ostali nismo bogovi, ve iva bia kao to ste i vi. Htio bih da vi u to vjerujete, a vai e potomci svakako u to 83

vjerovati... Sada krenite prema zalasku sunca. Poslat u nekoga da vas prati i brani ako to bude potrebno. Ostanite s mirom! Djed Dumbrava i njegova dva sina ostali su zapanjeni, gledajui maglu koja se povlaila prema brdu. Je li mogue da je istina to to smo uli, oe? upita Radu glasom koji je odavao prije znatielju nego nevjericu. Utonuvi u misli, djed Dumbrava nije uo pitanje svoga sina. A i da je uo koje koristi? ooo Poli su prema zalasku sunca, kako im je bilo reeno. Iz dvora se ula graja i pjesma znak da je bogata poeo orgijati. Jedan sluga, naoruan kratkom vornatom batinom, pratio ih je do ulaska, rekavi im da priekaju. Je li sam? uo je starac vlastelinov glas. to hoe? Uvedi ga! Vrata su se otvorila i djed Dumbrava ue u sobu punu dima. Na kraju dugog stola Kireja je nudio gostima jela i pia, koliko im volja. Zdravo, djede ree on poto je ispio golem pehar vina. Odluio si se bre nego to sam i pretpostavljao. Gdje je mlada? upita smijui se gnusno. Zadravi mirnou, djed naini nekoliko koraka i stavi mu kesu s dukatima na stol. to je to? upita Kireja iznenaeno. Dukati, gospodaru. Stotinu dukata, kako smo se dogovorili. Odlunom kretnjom Kireja isprazni kesu, na ope zaprepatenje svih gostiju. Kireja je takoer zadrhtao kada je ugledao gomilu dukata. Brzo je poeo razmiljati i stalno mu sa vrtjelo u glavi: otkud ovom siromaku toliki dukati? A tko ti je rekao da ja hou prodati dio svoje zemlje? ree on ozarena lica. A moda bih ti i prodao, ali za jedno dvjesta dukata. Zadovoljan to je sve ovo predvidio i stavio dukate u dvije kesice, djed Dumbrava mu ponudi i drugu. Nije ni to dovoljno. Prodaja, pa akti sve to vrijedi jo pedeset dukata! Starac shvati, ali kasno, da je pogrijeio. Izvlaei s takvom lakoom dukate, on je samo poveavao lakomost vlastelina. 84

 To je sve to imam, a i tri puta je vie no to vrijedi onaj komadi zemlje. To ti misli razdera se Kireja. Otkud ti pare, bijednie? Koga si opljakao? Ne, ti si isuvie velik slabi da bi to uinio. Zacijelo si naao nekakav izvor blaga! Hej, sluge, dohvatite ovog jadnika i veite ga! Sluge, uvi zapovijed svoga gospodara, navale na starca, ali u tom ih je trenutku odluan glas prikovao za mjesto. Stanite, da ga niste ni pipnuli. Ti, Kireja, dobio si tri puta vie no to si traio. Uzmi dukate i ostavi starca da ode na miru. Tko se usuuje? zaurlao je Kireja, potpuno izgubivi kontrolu nad sobom. Udrite ga vrisnu on i baci nekakav predmet na djeda Dumbravu. Ohrabrene sluge digle su na starca svoje batine, vjerujui u pobjedu. Ali prije no to su dodirnuli starca, batine su se raspale na komadie. To je toliko uplailo sluge da su se razbjeali glavom bez obzira. Pod djelovanjem vina Kireja je skinuo sa zida dva kratka pitolja i opalio u pravcu djeda Dumbrave. Strahovita eksplozija srui zidove. Oni koji su izvukli ivu glavu, nakon toga su dogaaja priali da se u tom trenutku svatko naao na najrazliitijim mjestima, po njivama, plastovima sijena, a vraajui se prema Kirejinu dvorcu nisu nali nita od praznog prostora, zbrisanog kao poslije orkana. Kireja, zaleen valjda zauvijek, pretvorio se u crnu statuu, straarei na mjestu od kojeg su otada svi bjeali kao od kuge. Ljudi su takoer priali da su opazili neku vrst udovita s vatrenim repom koje je nestalo nad dvorcem. Bio je to, vjerojatno, rekli su, neki duh ili zmaj koji je kaznio veleposjednika. Te su noi seljaci opazili golemu vatrenu zvijezdu koja se uzdizala prema nebu. o o o to se dogodilo? upita Pars astronauta koji je pratio starca. Teko je to objasniti. Zapravo ni ja nisam sve mogao razumjeti u tim trenucima. Mislim da je izmeu zatitnog vala i eksploziva, kojim se sluio napada, postojala kemijska supstanca koju nisam uspio predvidjeti. Nitko, meutim, osim napadaa, nije stradao. Vie bih volio da je sve prolo bez komplikacija ree Pars zamiljeno. Najvjerojatnije da e se sada stvoriti jedna nova legenda o bogu, avolu... 85

 Moda sloi se astronaut. I kod nas u laboratoriju za konzervaciju postoje stare vrpce od prije tisue godina a takvim legendama. o o o Verda, ovdje Paal... Odgovorite! Faal, ovdje Verda. Pripremamo se za polijetanje!

Charles Sheffield

Killing Vector
Preveo Krunoslav Poljak

Smrtonosni vektor
86

Svi iz kontrolnog odjela traili su razlog da neto rade na krmi kad je Yifter stigao na brod. Osiguranje je bilo maksimalno pa mu se nitko zaista nije mogao pribliiti bez pravog razloga. Ipak, svi smo nastojali to bolje pogledati Yiftera konano, ovjek nema esto prilike vidjeti ubojicu milijardu ljudi. Bryson, predstavnik Biroa planetarnog koordinatora, bio je neprekidno uz Yiftera, iako nisu bili spojeni lisiinama ili na neki slian melodramatski nain. Prema zloincima se postupa s odreenom obzirnou i ak potovanjem kad im popularnost prijee stanovitu mjeru. Bryson i Yifter razgovarali su prijateljski iako su se nalazili usred skupine najviih slubenika sigurnosti koji su svi bili naoruani do zuba i vrlo oprezni. Sigurnosne mjere provodili su vrlo savjesno. Kad sam priao Brysonu i Yifteru da ih pozdravim, dva su me uvara pretraila prije nego su me pustili da im se pribliim na udaljenost s koje bih mogao upotrijebiti oruje, a dok smo se upoznavali, uvari su mi stajali iza lea. Dugo nisam bio na Zemlji i oni su zacijelo znali da tamo nemam blie rodbine; ipak, nisu nita riskirali. Yifteru su se mnogi eljeli osvetiti. Milijarda ljudi ostavila je prilino prijatelja i roaka. Ovako izbliza Yifterov izgled kao da nije bio u skladu s njegovom reputacijom: srednje visine, slabaak, prerano posijedio a oi su mu bile blage i tune. Nasmijeio mi se umorno i tolerantno poto nas je Bryson predstavio: Molim vas da mi oprostite, kapetane Rokeru. Na ovom putovanju va e brod biti pun stranaca. Nastojat u da vam ne budem na putu i da vam to manje smetam. Nadao sam se da e ispuniti obeanje. Otkada sam preuzeo liniju prema Titanu, veinu stvari prevozio sam u povezanom nizu teretnih kugli od kojih se sastojala kompozicija. Osim jezgara, a prevozili smo ih nekoliko na vanjskoj ruti svakog putovanja, imali smo ivu stoku, mega kristale, simulator gravitacije i cirkus. Ba tako cirkus! Zacijelo je imao strano loeg menedera, to je sve to mogu rei. Poveo sam ih u oba smjera, na Titan i natrag na L-5. I unato svemu tome, Yifter je za nas bio teret kakav jo nismo prevozili. Kada su ga uhvatili a veina Lucijevaca se povukla u ilegalnost nitko nije znao to da se uini s njim. Pripadao je Zemlji i bio prirodna meta milijardu pitolja i bodea. Sve dok odlue kako i gdje e mu suditi, eljeli su da bude to dalje od Zemlje. Moj je zadatak bio da ga prevezem u kaznenu koloniju na 87

Titan, te da ga dovezem natrag kad se oni na Zemlji dogovore o svemu. Uredit u da vi i vai uvari putujete u odvojenom dijelu kompozicije rekao sam. Pretpostavljam da ste radije sami. Yifter slaui se kimne glavom ali je Bryson bio protiv toga. Kapetane Rokeru, dopustite da vas podsjetim kako Yifteru jo nije dokazano da je kriv. Na ovom putovanju i sve do suenja prema njemu emo se vladati sa svim potovanjem. Molim vas da nas obojicu smjestite ovdje u kontrolnom odjelu. Isto tako oekujem da ete nas pozivati da jedemo za vaim stolom. U principu sam mu mogao rei da se malo smiri. Kao kapetan, odreivao sam tko e sjediti za mojim stolom a nevine ljude obino nisu slali u kaznenu koloniju na Titanu, ak ni prije suenja. S druge strane, Bryson je bio iz Biroa planetarnog koordinatora a ta je funkcija znaila neto i izvan granica Zemlje. Potisnuo sam prvu reakciju i mirno odvratio: to emo sa uvarima? Oni neka putuju u drugom odjelu, odmah iza kontrolnog odgovori Bryson. Slegnuo sam ramenima. Ako on eli obezvrijediti sve sigurnosne mjere to su ih odredili oni sa Zemlje, onda je to njegova stvar. Ni na jednom od mojih dvomjesenih putovanja sa Zemlje na Titan nikada se nita nije dogodilo i Bryson je imao pravo: ni ovaj put se nee nita dogoditi. S druge strane, bilo je zaista glupo ukrcati dvadeset pet uvara da paze na Yiftera, a zatim ih smjestiti u poseban odio nae kompozicije. Yifter je nevjerojatnom pronicavou pogodio zato sam slegnuo ramenima. Ne brinite zbog sigurnosti, kapetane Rokeru opet se nasmijeio onim umornim smirujuim smijekom koji je izvirao iz dubina tunih smeih oiju. Obeavam da u biti Uzoran zatvorenik. On i Bryson prooe mimo mene i krenue prema glavnom stambenom dijelu broda. Je li to zaista bio Yifter, ovjek-zvijer, zloglasni voa Saveza halucinantne slobode? Bilo je teko u to vjerovati. Prije tri mjeseca Lucijanci su pod vodstvom Yiftera ubacili halucinogene droge u vodovode veine veih gradova na Zemlji. U kaosu to je nastao umrla je osmina stanovnitva. Glad, epidemije, beskunitvo i besmisleni sukobi vratili su se na Zemlju i odnijeli svoj tradicionalni danak. udovite koje je zamislilo, planiralo i 88

upravljalo tom grozotom bilo je teko poistovjetiti s Yifterorri, na izgled blagim i miroljubivim ovjekom. No, misli su mi brzo bile zaokupljene neposrednijim i praktinijim problemima. Dobili smo konano sav teret i dolo je vrijeme da se stabilizira cijela kompozicija. Neupueni bi pomislio da je bilo potrebno samo ispravno stabilizirati jezgre jer one svojom masom nadmauju sve ostalo milijun puta. Ali, svaka sekcija sadri samostalnu pogonsku jedinicu kojoj energiju daje sama jezgra. Jezgre emo ostaviti na Titanu i vratiti se lako, ali na putovanju kroz svemir dinamika je ravnotea vrlo nepouzdana. Provjerio sam konanu konfiguraciju a zatim potraio McAndrewa. elio sam da pogleda proraun stabilizacije. Istina, za to sam ja odgovoran, ali on je strunjak za jezgre. Sjetio sam se da nije bio prisutan kad je stigao Yifter. Vjerojatno se nalazio u jednoj od sekcija pjevuei nad svojim dragim izvorima energije. Naao sam ga u sedmoj sekciji. Kompozicija se sastoji od varijabilnog broja sekcija a na ovom emo ih putovanju imati dvanaest plus kontrolni odjel. Dok ne postignemo ubrzanje na putu sa stanice u koloniji Uravnoteenja, sve sekcije e biti spojene kablovima i s kontrolnim odjelom. Za vrijeme leta spoj je elektromagnetski a pogonom pojedinih sekcija upravlja se pomou kompjutora iz kontrolnog odjela. Kompozicija podsjea na mali grozd ali peteljke na njemu nisu funkcionalne u Sunevu sistemu nema kablova koji bi mogli izdrati takvo naprezanje, ak ni pri najmanjem ubrzanju. Kretati se meu kuglastim sekcijama dok smo u letu nije lako. Za to je potrebno iskljuiti pogon. Zbog toga sam i pomislio da je glupo smjestiti Yifterove uvare u drugu sekciju iz nje nisu mogli doi u kontrolni odjel prije nego to se iskljui pogon. elio sam da McAndrew provjeri konfiguraciju koju emo imati u letu, pitati ga je li napetost izmeu pojedinih sekcija dovoljno uravnoteena. Ekstremnim se naprezanjima nikada ne koristimo ali strunjaku godi kad su ona sva otprilike jednaka i to manja. Stajao je na desetometarskom titniku koji je okruivao jezgru sedme sekcije i virio u dugaak provrt koji je omoguavao uvid u sredite jezgre. Opazio je da sam doao ali se nije pomaknuo niti to rekao sve dok nije zavrio promatranje. Na kraju zadovoljno kimne glavom, zatvori poklopac provrta i okrene se prema meni. Samo sam provjeravao optike skalare. Ovaj se divno vrti. to vam je potrebno, kapetane? Izali smo iz drugog titnika a zatim sam mu dao proraun. Dobro znam da titnik jezgre nije nikada iznevjerio ali se ipak ne osjeam ugodno kad sam mu preblizu. Jednom sam pitao 89

McAndrewa kako se osjea dok radi desetak metara daleko od pakla, tu gdje stvarno moete osjetiti stupanj gravitacije i inercijalno koenje. Nasmijeio se svojim jedva primjetnim zamiljenim smijekom i proistio grlo. Oh, titnici su trostruko zatieni. Oni nee iznevjeriti. To me je moralo smiriti, ali je on zatim protrljao svoje visoko proelavo elo i dodao: A ako i iznevjere, uope nije vano jeste li udaljeni deset ili petsto metara. Jezgra bi zraila snagom od otprilike dva gigavata, veim dijelom gama-zrakama. Nezgodno je bilo to to je on uvijek imao pravo. Kad sam prije sedam godina upoznao MeAndrewa prevozili smo prvu poiljku jezgri na Titan. Pojavio se zajedno s njima i u poetku sam mislio da je on samo jedan od tehniara dodue odlian, ali takvi su oni svi morali biti. Nakon pet minuta razgovora postalo mi je jasno da je on zacijelo o Kerr-Newmanovim crnim rupama jezgrama vie zaboravio nego to u ja ikada nauiti. Diplomirao sam elektrotehniku i gravitacijsku tehniku, to je uvjet za moj posao, ali nisam strunjak za gravitaciju. Poslije naeg prvog razgovora osjeao sam se kao idiot. Raspitao sam se i doznao da je McAndrew redoviti profesor na institutu Penrose i zacijelo najvei strunjak u Sunevu sistemu za strukturu prostora i vremena. Kad smo se bolje upoznali, pitao sam ga zato naputa institut na etiri mjeseca svake godine da bi pazio na nekoliko jezgara koje transportiramo po Sunevu sistemu. Bio je to jednostavan posao s mnogo slobodnog vremena i vrlo malo rada. Veini ljudi bi bilo dosadno na smrt. To mi je potrebno odvratio je jednostavno. Vrlo je ugodno raditi s kolegama ali u mojoj se struci prave stvari rade samostalno. Ovdje mogu obavljati pokuse koje ne bih smio provoditi kod kue. Poslije toga sam se pomirio s njegovim nainom rada i nesebino se ponosio bujicom naunih radova koje bi McAndrew objavljivao poslije svakog povratka s Titana. Vei dio vremena provodio je u sekcijama u kojima su bile jezgre, a u kontrolni je odjel dolazio samo na jelo a i to je esto proputao. On nije bio samo teoretiar nego i praktiar. Uzor mu je bio Isaac Newton. Njegov rad je rezultirao boljom djelotvornou titnika, efikasnijim metodama stvaranja energije i sigurnijim manipuliranjem nabijenim jezgrama. Sa svakog putovanja donosili bismo neto novo.

90

Proraun ravnotee sam ostavio kod njega a on je obeao da e ga prokontrolirati i dati svoje napomene za sat-dva. Morao sam krenuti u inspekciju broda i pregledati ostatak tereta. Usput da vam kaem rekao sam dok sam se spremao otii na ovom putovanju emo za vrijeme jela imati drutvo. Bryson inzistira da Yifter jede za naim stolom. On je nekoliko trenutaka mirno stajao malo spustivi glavu. Zatim je kimnuo i preao rukom preko rijetke ukaste kose. To je nalik na Brysona. U redu, ne vjerujem da e Yifter pojesti koga od nas za doruak. Ne vjerujem da e biti gori od bilo koga od vas. Doi u i ja. Odmahnuo sam i otiao. McAndrew je, kako sam znao iz iskustva, bio dosljedan pacifist. Htio sam se uvjeriti hoe li podnijeti pomisao da jede za istim stolom s Yifterom. Poslije etiri sata sve je bilo provjereno. Ukljuio sam polja. Tamno sivilo plata, sekcija prelo je u srebrnu boju rasprskavajui sunevu svjetlost i pretvorivi kompoziciju u grozd dijamanata. Kablovi koji spajaju sekcije bili su jo na svom mjestu ali su sada visili slobodno. Sva optereenja preuzela su stabilizacijska polja. Iz kontrolnog stupnja polako sam ukljuivao pogonske jedinice svake sekcije. Plazma je prolazila kroz ergosferu svake jezgre i uzimala energiju a zatim strujala prema stranjem dijelu sekcije. Meusobni poloaji sekcija, koji je postupak po Mossbaueru kontrolirao u dijeli mikrona, nisu se mijenjali. Polako smo ubrzavali i udaljavali se od L-5 te zapoeli dugaku spiralu impulsne orbite prema Titanu. U vrijeme prijelaza upravo sam zavrio sve poslove. Kompjutori su kontrolirali dotok energije, ubrzanje i sveukupnu uravnoteenost sekcija. Na ovom smo putovanju imali tri jedinice bez vlastitog pogona: druga sekciju, u kojoj su se nalazili Yifterovi uvari, sedmu sekciju u kojoj je McAndrew izolirao jezgru za svoje tajanstvene pokuse; i, dakako, sam kontrolni odjel. Pogrijeio sam to sam pitao McAndrewa koje pokuse namjerava izvoditi na ovom putovanju. Pogledao me svojim nevinim plavim oima i narkao odgovor pun krunih dijagrama i spiralnih zabiljeki znajui vrlo dobro da ga neu razumjeti. Nije volio govoriti o svojim radovima dok su napol kuhani, kako se izraavao. Zbog veere sam se vie brinuo nego to sam htio priznati. Znao sam da emo svi htjeti pitati Yiftera to se dogodilo s Lucijancima, ali nije bilo lako poeti o tome razgovor. Zar ovako: Usput, ujem da ste prije nekoliko mjeseci ubili milijardu ljudi. Moda biste nam htjeli malo o tome pripovijedati? To bi oivjelo 91

razgovor za stolom. Lako sam mogao predvidjeti da e na razgovor biti malo neprirodan. Pokazalo se da je moja zabrinutost bila bezrazlona. Prvi dojam o Yifteru da je blag i ugodan ovjek poslije dueg poznanstva samo se jo vie potvrdio. Za vrijeme veere Bryson je bio taj tko je izazvao napetost. Veina problema na Zemlji nastaje pod utjecajem Federacije ujedinjenog svemira rekao je dok je robot, koji je uvijek bio u najboljoj formi na poetku putovanja, dovozio jela. Da nema tog FUS-a, ne bi bilo ni toliko nezadovoljstva i pobuna na Zemlji. Sve je to relativno, ivotni prostor i ivotni standard, a FUS daje lo primjer. Ne moemo konkurirati. Po Brysonovu miljenju tri milijuna ljudi stvara sve probleme preostalim sedam milijardi osam, prije Yifterove operacije. Bila je to besmislica i kao graanin FUS-a morao sam se usprotiviti. No, McAndrewovo ljutito gunanje me je preduhitrilo, a Yifter je prvi osjetio kakva je situacija i vjeto skrenuo razgovor na drugu temu. Po mom miljenju, najtee probleme zadaje Zemlji nestaica energije rekao je. To utjee na sve ostalo. Zato se na Zemlji ne koriste jezgrama za dobivanje energije kao to to ini FUS? Previe se boje nesretnog sluaja odgovori McAndrew. Prestao je biti razdraen im je bila spomenuta njegova specijalnost. Ako bi iznevjerili titnici, stvorila bi se Kerr-Newmanova crna rupa koja bi izbacivala na tisue megavata, najvie u obliku snane radijacije i brzih estica. No, opasnije bi bilo to bi privukla slobodan naboj i postala elektriki neutralna. A im bi se to dogodilo, vie se je ne bi moglo zadrati elektromagnetskim ureajima. Potonula bi u sredite Zemlje i zajedno s njom putovala oko Sunca. A to se nikako ne bi smjelo dogoditi. Ali, ne bismo li se na Zemlji mogli koristiti manjim jezgrama? upita Yifter. One bi bile manje opasne. I to je nemogue odvrati McAndrew. to je crna rupa manja, via je efektivna temperatura i bre zrai. Mnogo je lake rukovati masivnijom crnom rupom. A tada se pojavljuje problem njena podupiranja i svladavanja gravitacije. I s najsavrenijom elektromagnetskom kontrolom, sve to je tako masivno utonulo bi u Zemlju. Pretpostavljam da ne bi bilo koristi ni od rupe koja ne rotira i koja nije nabijena? upita Yifter. S njom bi bilo lake raditi. Schwartzschildova rupa? McAndrew ga pogleda s prezirom. Yiftere, mislio sam da ste upueniji. A zatim 92

postade rjeit: Schwartzschildovu se rupu uope ne moe kontrolirati. Ne moete je pridravati elektromagnetski. Ona se pojavi i izbacuje energiju po cijelom spektru a vi ste tu nemoni, osim ako je ne elite nabiti i zavrtjeti i pretvoriti je u jazgru. A jezgre moete kontrolirati. Pokuao sam ga prekinuti ali se McAndrew poeo zagrijavati. Schwartzschildova je rupa poput golog plamena. Sredstvo za peinskog ovjeka. Jezgra je profinjena, nju se moe kontrolirati. Moete je zavrtjeti i spremiti energiju ili se moete koristiti ergosferom da izvuete energiju i usporite vrtnju. Pomou naboja moete je pokretati kako vam se prohtije. To je pravi instrument rada a ne gruba sila iz prethistorije. McAndrew uzdahnuo sam glumei oaj vi ste nesretno zaljubljeni u te vrue jezgre. Zatim sam se obratio Yifteru i Brysonu koji su promatrali McAndrewa malo iznenaeno. On provodi sve vrijeme ubrzavajui i usporavajui vrtnju tih jezgri. Za vrijeme nedavnog putovanja eksperimentirao je s gravitacijskim fokusiranjem jezgara, oslanjajui se na injenicu da gravitacijsko polje skree zrake svjetla. On tvrdi da se jednog dana vie neemo u optici koristiti leama, svjetlo emo usmjeravati pomou niza jezgri. Na tom putu jedva smo ga viali nastavio sam u ali. Bili smo uvjereni da e jednog dana biti neoprezan sa titnicima, pasti u jednu jezgru i pretvoriti se u zraku svjetla. Nisu shvatili. Yifter i Bryson su me gledali zaueno, a McAndrew, koji je to uo ve desetak puta, smijuljio se zadovoljno. Imali smo jednaki smisao za humor: loa je ala uvijek smijena pa makar je uli i tisuu puta. udno, ali poslije pola sata vie nisam razmiljao o Yifteru kao zatvoreniku. Poeo sam shvaati zato se Bryson suprotstavio tome da Yifter bude okruen oruanom straom. I sam bih se tome usprotivio. On je davao dojam najciviliziranijeg ovjeka meu nama i s vrlo finim osjeajem za alu. Kad je Bryson ustao od stola, rekavi da mu je dan predug i da se jo nije navikao na svemirsku okolinu, Yifter, McAndrew i ja ostali smo avrljajui o mojim prijanjim putovanjima na Titan. Spomenuo sam i ono putovanje kad smo prevozili cirkus. Mnoge njegove ivotinje nisam nikada prije vidio u ivotu. Sve su bile na popisu ugroenih vrsta. Vjerojatno ih na Zemlji vie i nema, osim u cirkusima i u zoolokim vrtovima.

93

utjeli smo nekoliko trenutaka a zatim je progovorio Yifter. Pogled mu je bio blag i nasmijeen a glas mu je zvuao sanjivo i kao da je dolazio iz velike daljine. Ugroene vrste rekao je to je bit svega. Zemlja vie ne smije grijeiti. Slabija vrsta, kao i slabiji pripadnik neke vrste, mora biti eliminiran. Samo jaki, mentalno jaki, smiju preivjeti. Slabije se mora odvojiti od ostalih zbog nas samih; makar to znailo desetinu, polovicu ili ak devet desetina ukupnog broja. Nastala je ledena stanka. Gledao sam Yiftera iji se izraz lica nije mijenjao, a zatim sam skrenuo pogled na McAndrewa ije je lice bilo zgranuto kao i moje. Pa ipak sam iza svega tog osjeao jedinstvenu snagu tog ovjeka. Moj ga je duh odbacivao ali sam jo osjeao zadovoljstvo, toplinu u elucu dok je govorio: Mi smo zapoeli mirno je nastavio Yifter. No to je bio samo poetak. Manje smo uspjeli nego sam oekivao. Dogodila nam se nezgoda u Sistemu distribucije droge. Uspio sam ukloniti odgovorne pojedince, ali je ve bilo prekasno da se problem rijei do kraja. Drugi e put biti drugaije. On ustade. Sijeda mu se kosa ljeskala kao srebro a lice mu je bilo blaeno. Laku no, kapetane. Laku no, profesore McAndrew. Dobro spavajte! Poslije njegova odlaska McAndrew i ja sjedili smo i dugo gledali jedan drugoga. Naposljetku on se trgne. Sada znamo, kapetane. Mogli smo od samog poetka nagaati da je tako. Taj je ovjek poludio. Potpuni psihopat. To je bilo objanjenje za sve. McAndrew je naao prave rijei. Sloio sam se kimanjem glave. Ali, ieste li osjetili koliko je snage u njemu? nastavio je McAndrew poput velikog magneta. Bilo mi je drago to je kaznena kolonija tako daleko od Zemlje a prometnice do nje tako dobro uvane. Drugi e put biti drugaije. Nae dvomjeseno putovanje kao da e se produiti... Poslije tog jezivog trenutka, neko vrijeme nije bilo okova. Nai su se redoviti razgovori za stolom nastavili a McAndrew je nekoliko puta dao oduka svome pacifizmu i iznio miljenje o nunosti zatite ljudskog ivota. Svaki sam put oekivao da e Yifter odgovoriti te sam se bojao najgoreg. On se nije nikada sloio s McAndrewom ali nije nikad vie izrekao neto slino onome za prve veeri na brodu. 94

Uskoro smo se navikli na rutinski ivot na brodu. McAndrew je sve manje vremena boravio u kontrolnom odjelu a sve vie u sedmoj sekciji. Na ovo smo putovanje ponijeli novu opremu za njegove eksperimente, a ja sam bio strahovito znatieljan to smjera. Ali, on nije htio rei. Imao sam samo jednu indikaciju da se neto zbiva. Sedma sekcija je uzimala goleme koliine energije iz ostalih jezgara u kompoziciji. Ta je energija mogla odlaziti samo na jedno mjesto: u jezgru sedme sekcije. Pretpostavio sam da McAndrew ubrzava njenu vrtnju pretvarajui je u ekstremnu jezgru, KerrNewmanovu crnu rupu u kojoj je energija vrtnje jednaka energiji mase. Znao sam da to nije sve. McAndrew je i prije ubrzavao vrtnju jezgara i rekao mi da ne postoji direktan nain na koji bi se dobila stvarno ekstremna jezgra: za to bi bila potrebna bezgranina koliina energije. Ovaj put je radio neto drugo. Uporno je zahtijevao da se svima zabrani pristup u sedmu sekciju. Nisam ga mogao navesti da o tome govori. Kad bih ga pitao, on bi utio nekoliko sekundi a zatim bi poeo pucketati prstima kao da mi tim pucketanjem alje neku ifriranu poruku. Znao je biti prava sfinga kad je to elio. Poslije dva tjedna pribliili smo se glavnom pojasu asteroida. Ve sam zakljuio da je moja zabrinutost oko tog putovanja bila nepotrebna kad je radar najavio drugi brod koji nam se polako pribliavao. Po spektralnoj karakteristici identificirali smo ga kao Lesotho, krstaricu koja se obino kretala po trajektorijama unutranjosti Suneva sistema. Letio je slobodno, bez pogona. Nekoliko sam trenutaka razmiljao a zatim dao znak za uzbunu u cijeloj kompoziciji. Izraunata putanja leta pokazivala je da emo se u odreenom trenu pribliiti na tri kilometra Lesothu i upravo tada imati jednaku brzinu kao on. To je bilo nevjerojatno blizu, odvie blizu da bi bilo sluajno. Poslije tog pribliavanja opet emo se poeti udaljavati: mi smo se jo kretali na pogon i ubrzavali pa emo poeti ostavljati Lesotho za sobom. Jo sam promatrao ekrane pokuavajui se odluiti da li da iskljuim pogon, kad se pojavio Bryson, a odmah iza njega i Yifter. Kapetane Rokeru rekao je svojim uobiajenim zapo vjednikim tonom iza nas je zemaljski brod koji alje signale da je u nevolji. Hoete li mu pomoi? Ako priekamo samo nekiliko minuta, on e nam se pribliiti nadohvat ruke. Ne vidim razloga da urimo prije nego to ga dobro pogledamo. Nije mi jasno kako se ovdje, izvan pojasa, naao brod iz unutranjosti sistema i to u slobodnom padu. To ga nije ohladnjelo. 95

 Zar ne umijete prepoznati nezgodu kad je vidite? Ako vi ne elite nita poduzeti sa svojim ljudima, ja u poduzeti sa svojima. Pitao sam se to on eli da uini ali on se udaljio ne rekavi vie ni rije i krenuo stepenicama to su vodile u stranje komunikaciono podruje kontrolnog odjela. Opet sam pogledao na ekrane. Lesotho nam se uporno pribliavao i sada sam mogao vidjeti da su vrata na njemu otvorena. Smanjio sam pogon na niticu i iskljuio sve motore. Drugi brod se polako prevrtao, pogonski su ureaji bili bez ivota, a stranji je dio bio oteen. ak i s ove daljine vidio sam da e biti potreban veliki popravak prije nego brod opet pone funkcionirati. Pomiljao sam ve da sam bio odvie oprezan kad su se zbile dvije stvari: Yifterovi uvari, koji su bili smjeteni iza kontrolnog odjela u drugoj sekciji, poeli su se pojavljivati u letu na ekranu koji je bio usmjeren prema Lesothu. Svi su bili u svemirskim oklopima i dobro naoruani. Istodobno su se na otvornim prednjim vratima Lesotha pojavila dva lika. Ukljuio sam na prijemniku frekvenicije svemirskih odijela. Kvar na titniku ulo se na zvuniku. Dvadeset sedam preivjelih i mnogo teko ranjenih. Potrebna su nam sredstva za ublaavanje bolova, lijenika pomo, voda, hrana, kisik i energija. Poslije toga jedna skupina uvara poela se kretati prema likovima u svemirskim odijelima na vratima Lesotha dok su se ostali zadrali uz nau kompoziciju gledajui na drugi brod. Podsvjesno sam izbrojio koliko ima uvara u svakoj od dviju skupina a zatim im posvetio svu svoju panju i poeo brzo raunati. Dvadeset pet. Svi nai uvari. Opsovao sam i ukljuio odailja. Narednie, vratite pola tih ljudi unutar titnika kompozicije. Govori kapetan Roker. Ukidam svako drugo nareenje koje ste dobili. Sklonite bliu skupinu... Tu sam bio prekinut. Ekran je zabljeskao plavo-bijelim sjajem a zatim se ugasio. Cijeli kontrolni odjel odjeknuo je kao zvono, kao da ga je neto snano udarilo po vanjskom titniku. Znao sam to se dogodilo: divovski impuls snane radijacije i estica nabijenih energijom udario je u nas u djeliu mikro-sekunde. Yifter je lebdio nekoliko metara dalje od mene gledajui ekrane. Stavio je ruku na zid da zadri ravnoteu dok je kontrolni odjel vibrirao divlje. to je to bilo? Termonuklearna eksplozija kratko sam odgovorio od sto megatona. Na Lesothu. 96

Svi ekrani na toj strani bili su mrtvi. Aktivirao sam pomoni sistem. Lesotho je nestao. S njim su nestali uvari, u as su se pretvorili u paru. Nestali su svi kablovi koji su povezivali dijelove kompozicije, svi skaneri i senzori koji nisu bili iza titnika. Same sekcije su bile nedirnute ali e se njihova povezana polja morati potpuno rekalibrirati. Na Titan neemo stii po voznom redu. Opet sam pogledao Yiftera. Lice mu je sada bilo mirno i zamiljeno. inilo se da neto eka i paljivo oslukuje. to? Ako je Lesotho bio na samoubilakom zadatku s posadom dobrovoljaca koji su se namjeravali osvetiti Yifteru, on nije imao nikakve anse da uspije. Kompoziciju nije bilo mogue unititi a ni doprijeti do Yiftera. Ako osveta nije bila cilj, to je onda bio cilj? Sjetio sam se dogaaja u posljednjih nekoliko sati. Dok su na kompoziciji iskljueni pogonski motori, imali smo nezatienu toku: krmu. Svu smo panju usmjerili na Lesotho. Sada, kad su svi uvari mrtvi, kontrolni je odjel nezatien. Otii na krmu i vidjeti to se zbiva bilo je mnogo lake nego pozvati Brysona ili McAndrewa i pitati ih to vide kroz stranje ekrane kontrolnog odjela. Ostavivi Yiftera glavom naprijed, zaronio sam niz stepenice: rizian pothvat ako je postojala mogunost da pogon opet proradi. Ali, bio sam siguran da nee. Da proem kroz kontrolni odjel bilo mi je potrebno trideset sekundi. U trenutku kad sam bio napol puta, shvatio sam da sam razmiljao presporo. Cuo sam zveket nekih vrata, povik i cvranje runog lasera na tvrdom metalu. Kad sam stigao u stranje odjeljenje, sve je ve bilo svreno. Bryson je blijed i otvorenih usta lebdio uz jedan zid. inilo se da nije ranjen. McAndrew je proao mnogo gore. On je bio deset metara dalje skvren poput fetusa. Uz njega je lebdjela obitelj od etvoro zdepastih ruiastih crva sa crveno-smeim glavama, jo ispruenih od miinog gra. Vidio sam i duboku opeklinu na njegovu boku, na grudima i desnoj ruci s koje je laser glatko odrezao prste i istodobno spalio ranu. Na udaljenijem kraju prostorije, priljubljena uza zid, nalazila su se petorica likova u svemirskom odijelu, svi dobro naoruani. Heroizam nije imao smisla. Rairio sam ruke da pokaem kako ne nosim oruje a jedan od pridolica odgurne se od zida, prolebdi mimo mene i uputi se prema prednjom kraju kontrolnog odjela. Priao sam McAndrewu i pregledao mu rane. Bile su gadne ali ne i opasne. Na sreu, rane od lasera su najee vrlo iste. Bilo mi je jasno da bi mogao imati neprike s pluima ako ga brzo ne ponem lijeiti. Jedno krilo je bilo probijeno i disanje mu je polako probijalo 97

peat prhkog tkiva koje je nainio laser. Kroz ranu je poela navirati krv i kaljati odijelo. elo mu je bilo pokriveno krupnim kapima znoja. Kako je prolazio ok od ranjavanja, poeo je osjeati bol. Pokazao sam glavom prema sanitetskom pojasu jednog od uljeza koji mi kimne glavom i prui mi nekakvu ampulu. Dao sam McAndrewu injekciju u veliku venu ispod desnog lakta. Lik koji je proao pokraj mene sada se vraao u pratnji Yiftera. Lina ploa odijela sada mu je bila otvorena otkrivajui lice crnokose ene tridesetih godina. Ona ravnoduno pogleda scenu, kimne glavom i vrati se Yifteru. Ovdje je sve pod naom kontrolom rekla je ali morat emo uzeti jednu sekciju kompozicije.. Brod u kojem smo se nalazili oteen je od eksplozije Lesotha i vie se ne moe koristiti za let s pogonom. Nestrpljiva kao i uvijek, Akhtar Yifter joj zamjeri. Kladim se da si eljela to prije doi ovamo. Mora se uiti strpljenju ako nam eli biti to korisnija, draga. Gdje si ostavila glavnu grupu? Nekoliko sati leta odavde. ekali smo da te oslobodimo prije nego to emo planirati iduu fazu. Yifter je, miran kao i uvijek, odobravajui kimao glavom. Ispravna odluka, Sekciju moemo uzeti bez problema. Veina ih ima vlastiti pogon ali neki su manje efikasni. Kapetane Rokeru obrati se meni s prijaznim smijekom koja je sekcija najbolje opremljena da se u njoj odvojimo od kompozicije? Kao to vidite, vrijeme je da vas ostavimo i da se pridruimo naim kolegama. Njegov mir je bio gori od bilo kakvih prijetnji. Odlebdio sam do McAndrewa pokuavajui smisliti neto ime bismo odgodili ili sprijeili Lucijance da pobjegnu. Ekipi za spaavanje bili bi potrebni dani da stigne do nas. Za to vrijeme Yifter i njegovi sljedbenici mogu nestati netragom. Oklijevao sam a Yifter je ekao. Hajde ree naposljetku siguran sam da ste jednako nestrpljivi kao i ja da se prekine neugodno stanje u kojem se nalaze on jedva primjetno mahne rukom da pokae na McAndrewa i Brysona vai prijatelji. Slegnuo sam ramenima. U svim sekcijama su se nalazili aparati za odravanje na ivotu (u sluaju nude), dovoljno za putovanje od nekoliko sati. Druga sekcija, u kojoj su bili smjeteni uvari, nije imala samostalnu pogonsku jedinicu ali se ipak mogla kretati sama. 98

Pomislio sam da bi ona mogla dovoljno usporiti njihov bijeg da bismo ih ipak mogli poslije pronai. Mogli biste uzeti drugu sekciju rekao sam. Tamo su bili sasvim dobro smjeteni vai uvari. Tim jedinicama ona zacijelo vie nije potrebna. Zastao sam. Iza mene se McAndrew bolno ispravljao iz skvrenog poloaja. Lijek je poeo djelovati. Nakaljao se i crvene grude poele su letjeti prostorijom. Njegovim pluima je bila potrebna hitna njega. Ne rekao je jedva ujno. Nikako druga sekcija, Yifteru. Sedma. Sedma sekcija. Zastao je, nakaljao se dok sam ga ja gledao zaueno. Sedma ponovio je. Pogledao me je. Ne ubijajte, kapetane. Ne koristite se smrtonosnim vektorom! Zena je paljivo sluala. Obojicu nas je gledala sumnjiavo. to sve ovo znai? Usta su mi bila irom otvorena kao i Brysonova. Poeo sam shvaati to mi McAndrew eli dati na znanje ali nisam htio rei. Na sreu, pomogao mi je sam Yifter. Bez ubijanja rekao je. Moja draga, morate znati da je profesor McAndrew uvjeren pacifist i on se nepokolebljivo dri svojih principa. On ne eli da jo tko bude ubijen. Mislim da se s njim slaem, bar u ovom trenutku. On me pogleda i zatrese glavom: Neu istraivati kakve opasnosti i nedostatke sadri druga sekcija, kapetane, iako se prisjeam da joj nedostaje pravi pogon. ini mi se da emo posluati profesorov savjet i uzeti sedmu sekciju. Akhtar je odlina inenjerka i siguran sam da joj nee biti teko spojiti pogonski sistem s jezgrom. Gledao nas je nekim udnim izrazom na licu. Kad to ne bi zvualo neobino, rekao bih da je u njemu bilo i tuge. Nedostajat e mi nai razgovori. Ali, sada se moram s vama oprostiti. Nadam se da e se oporaviti profesor McAndrew. On je jedan od jakih, samo ako ne dopusti da ga ne ubiju njegova besmislena pacifistika matanja. Moda se vie neemo sresti, ali siguran sam da ete o nama tota uti u iduih nekoliko mjeseci. Zatim su otili. McAndrew, Bryson i ja gledali smo utke na ekranu kako Lucijanci ulaze u sedmu sekciju. Kad su uli, priao sam McAndrewu i uhvatio ga za lijevu ruku. Doite rekao sam moramo lijeiti to pluno krilo. On slabano mahne glavom. 99

 Ne jo. To moe priekati nekoliko minuta. A poslije toga moda vie nee biti ni potrebno. elo mu se ponovo orosilo znojem, ovaj put to nije bilo zbog boli. Osjeao sam kako i u meni nezadrivo raste napetost. Stajali smo pokraj ekrana i, dok su otkucavale sekunde, i moje se elo poelo pokrivati vlagom. Nismo govorili. Imao sam jedno pitanje ali sam se strano bojao odgovora. ini mi se da nam se obojici nekoliko puta obratio Bryson. No ne znam to nam je rekao. Naposljetku, na stranjem dijelu pogonske jedinice sedme sekcije pojavio se sivi oblai. Sada ree McAndrew sada e ukljuiti jezgru. Prestao sam disati. Nastade stanka od nekoliko sekundi koje su se protezale u beskonanost, a zatim se slika na ekranu lagano uzgiba. Iznenada smo mogli na tom podruju vidjeti zvijezde kako sjaju. Sedma je sekcija nestala bez traga, kao da nikada nije ni postojala. McAndrew dugo i bolno udahne, trzajui se dok mu se irilo ozlijeeno pluno krilo. Ipak se nekako uspio nasmijeiti. Odlino ree to je odgovor na teoretsko pitanje koje me ve due mui. I ja sam ponovo mogao disati. Nisam znao to e se dogoditi. Bojao sam se da e odjednom izbiti iz te jezgre. Da budem iskren kimne mi McAndrew o tome sam i ja razmiljao. Na toj blizini titnici nam ne bi koristili. Sada nam vie ne bi bilo ni traga. Bryson je zbunjeno sve to pratio. Potpuno smo ga ignorirali. Naposljetku nam se obrati blijed i razdraen. O emu vas dvojica to govorite? to se dogodilo sa sekcijom u kojoj je bio Yifter? Gledao sam je na ekranu a onda je jednostavno nestala. McAndrew nam je to ve prije htio rei ali nije htio da Lucijanci shvate o emu je rije. On je neto radio na jezgri u sedmoj sekciji. uli ste to je rekao. Ne koristiti se smrtonosnim vektorom. Ne znam to je uinio, ali je udesio tako da jezgra u sedmoj sekciji nema smrtonosan vektor. Dobro, vjerujem vam ree kiselo Bryson. No, ne biste li mi moda htjeli rei to je smrtonosni vektor? Pa o njemu vam Mac moe rei mnogo vie nego ja. No, smrtonosni vektor je standardna stvar. Pretpostavljam da su vam te stvari nepoznate. Smrtonosni vektor dobijete onda kad neko podruje prostora i vremena ima neku vrst simetrije, recimo, oko neke osi 100

vrtnje. A svaka vrst crne rupe, svaka vrst jezgre koju smo ikada upoznali ima najmanje jednu simetriju tog tipa. I tako, ako je McAndrew izmijenio jezgru i pretvorio je u neto bez smrtonosnog vektora, onda takvu jezgru jo nismo poznavali. Je li tako, Mac? On kao da je spavao. Uspavljivali su ga lijekovi. Dobio sam je mimoiavi Kerr-Newmanov oblik. Pretvorio je u drugi oblik, metastabilnu ravnoteu. Horizont dogaaja je nestao, svi su smrtonosni vektori nestali. Oho to nisam oekivao. Nestao je horizont dogaaja? Znai li to da ste dobili...? McAndrew je i dalje potvrdno kimao glavom. Zjenice oiju su mu se proirile. ... goli singularitet. Tako je, kapetane. Dobio sam goli singularitet koji je bio u ravnotei u sedmoj sekciji. Tamo se ne moe doi ubrzavanjem vrtnje, potrebne su druge metode. Govorio je isprekidano kao da mu je otkazao jezik. Nisam znao to e se dogoditi ako ga netko pokua upregnuti, iskoristiti za pogon. Ili e se promijeniti karakteristika vremena i prostora: od tri dimenzije i jednog vremena u dvije dimenzije i dva vremena. Ili smo mogli vidjeti najveu eksploziju u Sunevu sistemu. Sva bi masa izbila u trenu kao radijacija. Brysonu je polako poelo svitati o emu govorimo. Ali, gdje je sada Yifter? pitao je. Otiao je daleko odvratio sam izvan naeg svemira. A moe li se vratiti? Nadam se da ne moe. Yiftera mi je ve bilo preko glave. Ali, ja ga moram predati na Titanu ree Bryson. Odgovoran sam da tamo stigne zdrav i itav. to u rei planetarnom koordinatoru? Nisam imao mnogo razumijevanja za njegove brige. Pregledavao sam MeAndrewove rane. Prste se moglo regenerirati pomou aparata za bioloku povratnu spregu koje emo nai na Titanu, ali plua e zahtijevati mnogo njege. Jo su malo krvarila. Recite mu da ste imali jedinstven doivljaj. McAndrew je stenjao dok sam sondirao duboku ranu u njegovu boku. Nastavio sam: Oprostite, Mac, moram to initi. Znate, ini mi se da ste zauvijek unitili svoj glas. Mislio sam da ste pacifist. Sve one vae propovijedi, a zatim ste poslali Yiftera i njegovo drutvo tko zna kamo... na sreu. 101

McAndrew je bio daleko odlebdio pod utjecajem velike doze sredstva protiv bolova. Ipak mi je malo namignuo i proistio grlo. Oh, pa ja i jesam pacifist. Mi pacifisti se moramo brinuti jedan o drugome. Kako se uope moemo nadati miru, ako ljudi kao to je Yifter meetare naokolo? Ima ih jo cijela gomila samo nekoliko sati putovanja iza nas. Brzo me izlijeite. Malo u poeprkati po ostalim jezgrama, za svaki sluaj, ako i ostali Lucijanci odlue da nas posjete...

Katherine MacLean

Small War
Preveo Krunoslav Poljak

Mali rat
Divovski se brod, konstruiran da ubija, kuha i pakira kitove u konzerve, pribliavao uz tiho brujanje skupini kitova, mujacima, njihovim haremima i razigranoj mladunadi. 102

Jedna podmornica udruenja Audobon pratila je divovski brod i nervozno mijenjala pravac kako su ljudi u njoj postajali sve uzbueniji. Oni to ne smiju uiniti! Ne mogu to dopustiti! Suze su navlaile obraze gospoe Appleton. Bila je debela i bogata, a uloila je pola svog imetka u podvodno prouavanje drutvenog ivota kitova. Njezina se posada sastojala od mehaniara, terenskog prirodoslovca, strunjaka za jezik delfina, ksenobiologa i jednog opeg lingvista. Iznenadio ih je pla Appletonove, iako su s jednakom srdbom i s pravom gledali trgovaki brod kako se sprema unititi jato kitova koje su oni prouavali. Gnjev se borio s oprezom. Moda bismo ih mogli sprijeiti? Probijmo ih pramcem! Moda bi podmornica mogla... Mehaniar dade znak rukom da ga posluaju. Mogli bismo probiti rupu... Lice Appletonove se ozari i ona obrie oi suzdravajui jecanje. Ako udarimo u njih, hoemo li im probiti trup? Podmornica moe probiti metar debeli led na povrini kad izranja. Pramac joj je konstruiran tako da probija. Prednji kraj zavrava iljkom. Mogli bismo probiti rupu ispod vodene povrine i kroz nju e poeti prodirati voda. Appletonova gurne polugu prema naprijed i podmornica pojuri za brodom ubojicom kitova. Debela je ena vjeto i odluno rukovala upravljakim mehanizmom. Privrstila je sigurnosne pojase. Svi se pripremite za udarac! Udarite u sredinu broda ree mehaniar udarite tono iza sredinje izboine. Svi se priveu pojasima. Ksenobiolog donese Appletonovoj velik jastuk i stavi ga izmeu nje i ploe s instrumentima. On je bio specijalist za prouavanje potpuno stranih stvorenja s drugih planeta i elio je ivjeti dovoljno dugo da bi jednog dana sreo neku inteligentnu vrstu iz svemira kada svemirski brodovi uspostave kontakt. A da bi se ivjelo tako dugo, potrebno je biti oprezan. On privrsti sigurnosni pojas i ree: Jeste li sigurni da je to bezopasno? Nisam odvrati mehaniar. Kitovi pomau svojim prijateljima ree strunjak za delfine. 103

 Ne smijemo dopustiti da ubiju Horacea i Aimee ree Appletonova vrsto drei kolo kormila. Lice joj se ukrutilo od odlunosti. Tako su nazvali dva kita. Oni bi pomogli nama i zato mi moramo pomoi njima. Drite se! Svi se drite! Gledali su kako se nad njih nadvio golemi bok kitolovca postajui sve vei i blii. vrsto su se svi prihvatili rukama za oslonce. Harpuna s eksplozivnim nabojem udari i eksplodira na trupu podmornice i skrene je u stranu. Zbog toga su udarili u brod pod kutom. Probiti metalnu plou nije bilo isto to i probiti ledenu plou. Udarac je bio strahovit. Jako uleknuta, proputajui vodu i unitenih upravljakih mehanizama podmornica je polako tonula naginjui se sve vie to je dublje uranjala. Veliki brod tvornica nastavi plovidbu S pukotinom u boku ispod vodene povrine. etiri preivjela s podmornice izbila su na povrinu. Njihova gumena odijela za spaavanje nadula su se kao baloni Na udaljenosti od pet kilometara, blie obali, lovci na tuljane kruili su motornim amcima oko otoka tuljana pohlepno gledajui ivotinje i traei dalekozorima meu hridinama tragove ubojice koji je titio tuljane, lovca na lovce, fanatika za kojeg se pripovijedalo da je odgovoran za smrt petorice nestalih lovaca na tuljane. Njegova je akcija bila oglaena i upisana u registre kao mali rat izmeu dobrovoljakih organizacija. Bio je registriran kao agent DSOZ-a i tako bio legaliziran. Oni nisu mogli zatraiti pomo od obalne strae. Jedina im je obrana bila da pucaju prvi, a Sporazum o malim ratovima ograniavao je oruje na neefikasnu puku s punjenjem od jednog metka. Kruei oko otoka paljivo su promatrali traei ovjeka kamuflirana u tuljana i psovali lovce na lovce preko svojih radio-predajnika. Jedan od lovaca uo je kako kitolovac alje poziv u pomo obalnoj strai i javlja da je potopio podmornicu udruenja Audobon. To je rekao ostalima. Razveselili su se i ukljuili radio-aparate na valnu duinu poziva u pomo. uli su se slabani signali iz odjee za spaavanje preivjelih. Lovci na tuljane su okrenuli amce i punom brzinom zaplovili prema signalima pripremajui puke i radujui se prilici da likvidiraju lanove omrznutog udruenja Audobon'. Citat iz PRIRUNOG PRAVNOG SAVJETNIKA ZA DOM I URED, esnaesto popravljeno izdanje: Svaka dobrovoljaka organizacija smije legalno objaviti rat svakoj drugoj dobrovoljakoj organizaciji koja se bavi nekom aktivnou koju prvo spomenuta organizacija dri neprihvatljivom ili 104

tetnom za njeno ili ope dobro. Ta objava rata mora biti oglaena dva mjeseca prije svake otvorene akcije. Odreene profesije i aktivnosti, koje se moe drati tetnima za druge grupe, upisane su kao lanovi dobrovoljake organizacije. Njihov se popis moe dobiti od Komiteta UN za reguliranje malih ratova. Bilo koje organizacije osnovane po principu mjesta stanovanja ili politike ili vjerske pripadnosti ili rasnih razlika ne mogu objaviti rat niti se njima moe objaviti rat jer bi takav napad znaio povredu osoba ije lanstvo nije registrirano kao stvar neprisilnog, zrelog izbora od kojeg se moe odustati. Drutvo za spreavanje okrutnosti prema ivotinjama (DSO) ve je davno objavilo rat svakoj trgovinskoj organizaciji ili inidividualnom poduzetniku koji napada ili ubija ugroene ili inteligentne vrste ivotinja. Na krevitom otoku tuljana mladi lan DSO-a izaao je iz. zaklona od sivog i bijelog materijala u koji je bio umotan. Zaklon mu se ni po emu nije razlikovan od bijelo-sive boje okolnih stijena. Gledao je kako odlaze motorni amci lovaca na tuljane, a zatim je otiao do svog kamufliranog plovila i poeo ih slijediti brzinom od trideset kilometara na sat, iznenaujuom za objekt koji je podsjeao na prljavu santu leda. Dok je plovio, skidao je kamuflau sa amca i pokuao ga urediti da bude slian motornom amcu lovaca na tuljane. Zvao se Joseph. Bilo mu je sedamnaest godina i bio je duboko uvjeren da su sve ivotinje razumna bia i da su zbog toga svi lovci ubojice. Poslije dvadesetak minuta plovidbe po nemirnim i hladnim valovima Joseph je opazio amce lovaca na tuljane kako krue oko sitnih ploveih objekata u moru. Znao je da su to preivjeli s podmornice udruenja Audubon. On se priblii i ukljui u kruenje nadajui se da se lovci na tuljane nee uditi kako tako malen amac moe pripadati njihovoj flotili i nadajui se da ga nee dozivati. U malim dobrovoljakim ratovima doputeno je samo vatreno oruje koje se puni rukom i izbacuje samo jedno zrno. amci sukruili oko preivjelih velikom brzinom a bijele linije njihovih brazdi su se presijecale i ljuljale odijela za spaavanje koja su plutala na povrini podsjeajui na morske zvijezde. Lovci na tuljane stajali su na palubi i gaali naizmjence s po jednim hicem, a zatim se rugali jadni drugima da su loi strijelci. Dvoje preivjelih je gubilo zrak iz proupljenih odijela pa su poeli oajniki plivati po nemirnim valovima u nastojanju da odre glave nad povrinom mora. 105

Joseph je imao savrenu priliku da izreeta sve lovce na tuljane ali nije imao mitraljez. Prieljkujui bolje oruje, podigao je puku na koju je imao pravo, uperio je kao da gaa jednog od plivaa, a zatim ustrijelio ovjeka koji je stajao u amcu na suprotnoj strani kruga amaca. Bio je to odlian hitac s jedne uzljuljane palube na drugu uzljuljanu palubu s udaljenosti vee od trideset metara. Lovac ispusti puku i pade na lea. Joseph na brzinu napuni puku i pokua pogoditi jo jednog lovca prije negoli ostali postanu svjesni da se neto dogodilo. Promaio je deset puta a zatim je postao nestrpljiv i usmjerio puku prema najbliem amcu i oborio jo jednog lovca. Jednom od najglasnijih lovaca zapne povik u grlu i on se stropota preko ograde amca. Lovci na tuljane ponu se dozivati i pokazivati na amac koji je bio premalen i na ovjeka koji je uperio puku u pogrenom pravcu. Meci su poeli pljutati po Joaephovu amcu i odbijati se od njega uz mukle udarce i otro fijukanje. Joseph podesi upravlja na sporo kretanje u krugu i brzo se uvue u vrstu elinu bavu postavljenu na rotirajuu platformu s uskim vodoravnim otvorom u visini oiju. I nastavi gaati kroz otvor. Tada spazi treptavo plavo svjetlo koje mu je dolazilo s boka. Zaokrene bavu i opazi kuter obalne strae kako se pribliava velikom brzinom, alje svjetlosne signale i kroz zvunike i preko radija bljuje komande. Njegov se amac nagne pod novim teretom poto su se odostrag na njega popeli lovci na tuljane koji su mrzili lovce na lovce iz DSOZ-a vie negoli lanove udruenja Audubon. Meu lovcima na veliku divlja se pripovijedalo da svaki lan DSOZ-a dobiva od svog udruenja nagradu za svako ljudsko lijevo uho koje isporui. Jedan od lovaca drao je u ruci bocu benzina pripremajui bolnu smrt voditelju amca. Joseph je gledao kako kuter obalne strae ulijee u sredite kruga riui kroz zvunike nareenja. Odijela svih lanova udruenja Audubon su se ispraznila i oni su na kraju snaga plivali u ledenoj vodi najvjerojatnije ranjeni. Jedan od njih posustane i potone. U zabrinutosti za bespomone plivae Joseph osjeti da se njegov amac naginje pod nekim teretom. Zaokrene bavu i kroz prorez na njoj opazi najprije nebo, pa stranji dio amca i na njemu etiri lica i etiri puke uperene u njega. Jedna se cijev provue kroz prorez. Joseph gurne kliznu oklopnu plou na prorez i zauje kako je vani uz zaglunu eksploziju opalila puka. U bavi je bio siguran ali nije mogao vidjeti van. 106

Brod obalne strae je naredio da se obustavi vatra, zabiljeio registarske brojeve amaca dok je posada izvlaila iz mora tri preivjela s podmornice meu kojima je bila obamrla i mokra debela ena. Zatim je posada kutera svratila panju na neobinu aktivnost na malom amcu koji se razlikovao od ostalih. Zaueni pripadnici obalne strae pribliili su se kuterom i promatrali kako lovci na tuljane skidaju elinu bavu s rotirajue platforme i bacaju je preko ograde amca u valove.. To je registrirani broj zatitnika divljai iz DSOZ-a ree jedan pripadnik obalne strae koji je listao po katalogu. Kladim se da je u bavi ovjek! PRESTANITE I UDALJITE SE pozivao je pojaani glas pripadnika obalne strae OVA JE AKCIJA ILEGALNA. DALJE NASILJE NEE SE DOPUSTITI. Bava je neko vrijeme plivala na valovima a zatim se smirila, prevrnula i potonula. Obalna straa ju je uhvatila u mreu za spaavanje, izvukla je na palubu i uzalud je pokuala otvoriti. Napokon ju je mladi mokar do koe uspio otvoriti iznutra. Svi prisutni su dobili poziv na sud zbog sukoba bez dozvole. Mokre ljude su iskrcali na kopnu. Pet kilometara dalje veliki je kitolovac polako tonuo, a oko njega su kruili sitni amci za spaavanje. Dvadesetak kilometara dalje pleme kitova: mujaci, enke i mladunad, uzbueni zbog pucnjave, brzo su plivali u dubini prema sigurnijim vodama. Mali ratovi nisu zavrili; mali su ratovi poeli tek nedavno. Ali ovaj je okraj zavrio. Penis velike uljeure dug je gotovo tri metra. To je najvei organ u povijesti zemlje. Ronioci koji su bili svjedoci parenja tog Levijatana pripovijedaju o njemu sa strahopotovanjem. Bih Earl Carruthers, u baru 'Sedam mora' u New Orieansu, kleo se da se, poto je jednom promatrao kako ti njeni divovi vode ljubav, dva tjedna nije mogao seksualno uzbuditi. Ja sam jednom na Arktiku gledao njihovo udvaranje dok sam bio na strai na amerikom ratnom brodu 'Opportune'. Dva sata se enka duga 25 metara umiljavala mujaku nekoliko tona teem od sebe. Ona se kotrljala po povrini mora, zatim bi zaronila u zelene dubine a on ju je pratio na odstojanju od repne peraje. Stajali smo bez daha, usta su nam nesvjesno bila otvorena na ledenom zraku i pokuavali smo pogoditi na kojem e mjestu opet izroniti. Nije se ulo ni zvuka osim povremenog otrog kliktaja igre i grmljavine ledenih santi koje su se prevrtale u snu. Zatim povik: Tamo! Tamo! S desne strane broda! 107

A iz dubine su, poput planina koje se raaju, prsnule dvije velike sive figure, izletjevi potpuno iz vode u skokovima tako draesnim da te dua zaboli a zatim su pale natrag u vodoskocima pjene. Mujak je bio tako oajan da je priao brodu i poeo se o njega trljati. A zatim je enka osjetila da je spremna i primamila ga k sebi. Oboje je zatim zaronilo, plivajui u spiralama jedno oko drugog, u samou grenlandskih lovita kitova. ROGER LOVIN
(Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen)

Ognjen Nikoli

Povratak sa zvijezda
(dvadeset osmo buenje) Oi su ga ponovo pekle kada ih je otvorio. Pomisli kako bi bilo divno da ih zatvori, da zaboravi to ve rutinsko buenje, da napokon jednom zauvijek zaspi bez tog prokletog aparata koji tako nemilosrdno grebe po modanom centru za spavanje, dok ovjek potpuno ne utone u duboki san. ujem odbrusio je na drugi signal. Podigao se s leaja i stao na plavi sag koji je pokrivao cijelu povrinu u unutranjosti broda. Oi su ga tako otro pekle da ih je morao zatvoriti. Zateturao je, naavi se u mraku, ponovo ih je morao otvoriti pridravi se za poklopac leaja. Gledao je u taj plavi sag i nije osjetio nikakvu promjenu, oi su ga jo otrije pekle. Sjetio se onog glupog dizajnera na Zemlji, koji im je uprono punio glave tvrdnjama kako plava boja odmara oi. to bi ga volio vidjeti da je sada ovdje! 108

Skrenuo je pogled udesno ka Aletinu leaju. Kao da bol nestaje u oima. Aletina usnula prilika smanjuje bol u oima. Pomisli da bi to mogao rei onom dizajneru. Ima i djelotvornijih lijekova od toga nebeskog plavetnila kojim je tapecirao unutranjost broda. Ipak, Aleta je nosila plavu haljinu. Gotovo da je kriknuo od bijesa to bi taj majmun mogao imati pravo, ali tada se sjeti da plava haljina bez Alete zacijelo ne bi smanjila onu bol. Zadovoljno se nasmijeio svojoj novootkrivenoj mudrosti i sigurnim se korakom uputio prema kabini broda. Pogledom okrznu Harryjev leaj. Harry je spavao mirno kao i uvijek. Vjerojatno bi i hrkao da nije hiberniziran. Uvijek je zavidio Harryju na toj njegovoj mirnoi, hladnokrvnosti, njegovu prividno veem uspjehu kod Alete. etvrti leaj bio je prazan. Dijane vie nije bilo na brodu. Jasno se sjeao onog trenutka prije est stotina godina kada se s istim bolom u oima vratio iz hibernacije, podigao se s leaja ne otvarajui oi i ba u tom trenutku, kada je to namjeravao uiniti, osjetio je straan smrad u nosnicama. Kad je otvorio oi, imao je na Dijaninu leaju to i vidjeti. Dijana je prije njega bila deurna. Uvijek su izmjenjivali muko-ensko. Poklopac se nije zatvorio, ureaj se ukljuio, temperatura je ostala brodska i Dijanino tijelo je dvije decenije trunulo otvoreno u brodu. I danas je mogao osjetiti taj smrad koji mu je za sve vijeke vjekova ostao u nosnicama. Aleta je tvrdila (ona je psiholog) da je to somatska posljedica njegove emotivne vezanosti uz Dijanu. On to, naravno, Aleti nije elio priznati, ali mu je odgovorila da ipak nije tako lo psiholog pa da shvati pravu istinu. Taj bi Dijanin leaj on ve odavno rastavio i smjestio ga u skladite broda da time ne bi samo potvrdio Aletine zakljuke i vrlo vjerojatno izazvao Harryjev podsmijeh. Ovako i u brodskoj komandnoj prostoriji mogao je gledati etiri stolice za samo tri ovjeka na brodu. Oi ga vie nisu pekle, ali kada je na to pomislio, bol se vratila. Opsovao je tiho, pogledavi u Aletinu smjeru kao da bi ga ona mogla uti. Nije trpjela psovke. On nije mnogo psovao, bar ne u Harryjevoj prisutnosti. Ali, opazio je da se Harry neobino trudi da ne psuje u Aletinoj blizini. Trudio se i on, u prvom redu, iz istog razloga. Zavrtio se na stolici u kojoj je Aleta obiavala sjediti. Kao da je elio da ga ta stolica u kojoj je Aleta sjedila posljednji put prije dvadesetak godina emotivno zblii. Znao je da je to jedino njegova podsvjesna varka. Harry je ipak imao vie ansi. Harry je bio u prednosti ili se to samo tako inilo. 109

Pogibija Dijane izmijenila je odnose u brodu. Sve je troje bilo svjesno nove situacije, ali priznati je nije htjelo. Aleta je zbog toga bila obazrivija prema Harryju. Kada je sve troje bilo budno, osjeao se suvinim. Bar se Harry tako vladao. Aleta je bila suvie mudra da bi se odala, ako bi to i bila istina. Imao je neodoljiv osjeaj da je u tom brodskom trokutu najdulja kateta. Sjetio se jednog Aletina deurstva. U vrijeme svog je neto popravljao na leaju. Nakon povratka nije paljivo pregledao taster godina koji je pomakao i probudio se odmah nakon Alete. Ba dobro to si se probudio rekla je. Neto s manevarskim ureajima nije u redu. Nehotice mu je izletjelo pitanje zato nije probudila Harryja jer je on pilot. Ugrizao se za jezik, sjetivi se da jedino on zna vraati ljude iz hibernacije bez pomoi automata. Ali, bilo je kasno. Izrekao je ono to ga je peklo na jeziku. Aleta ga je pogledala onim svojim zelenim oima na to je odmah oborio pogled. Ipak je morao priznati da je to bilo jedno od rijetkih buenja kada ga nisu pekle oi. Ti si strojar odvratila je Aleta nakon kratke utnje, koja je u njegovu glavu unijela jo veu zbrku, Harry zna jedino upravljati brodom. A ja ga, uostalom, ne znam vratiti iz zamrlosti. Ubrzo je popravio gotovo beznaajan kvar i odmah se htio zavui u leaj. Uhvatila ga je za ruku i rekla da bi trebali malo razgovarati. Priali su skoro dva dana. udno je kako decenijski hibernacijski san oslobaa ovjeka potrebe za normalnim. Bio je uvjeren da je to posljedica djelovanja onog aparata na modani centar za spavanje. Razmiljao je kako e tu slabost, a u ovakvim sluajevima prednost, aparata preporuiti onima na Zemlji kad se vrate. Ali se sjetio da e na Zemlji protei tisue godina, sjetio se da e oni i bez njegove pomoi pronai greku. Ponovo je pomislio na onaj razgovor s Aletom. Gotovo da ni s Dijanom nije priao o svim tim stvarima toliko. U ta dva dana oi ga nisu zapekle. Harry mu se stalno motao u mislima, pogledom se vraao na njegov krevet dok se Aleta smjekala zagonetno. Znao je zato se smjeka ali ju je ipak pitao. Ponovo je odvratila da je ona psiholog. Rekao joj je da psiholozi razumiju ljude, ali da su nemoni kada treba da razumiju ovjeka. Aleta se na to nasmijala kako to jedino ona umije. ak se ni Dijana nije znala tako smjekati. itao je Aletinu poruku u notesu. Jedino standardni podaci, pritisak, temperatura, vanost... Da... zrak je previe suh. Harry je rekao da tako mora biti, trebaju osuiti sav brodski zrak da bi se 110

izvukao i posljednji trag mirisa Dijanina raspadnuta tijela. Stresao je ramenima, sjetivi se kako je to rekao Harry. Aleta mu javlja da proita Harryjevu poruku. Vratio je notes za jednu stranu i poeo itati Harryjev neitljiv rukopis. Rekao mu je ve nekoliko puta da bi bilo bolje da svoje poruke izdiktira u traku, umjesto ovog njegova klinastog pisma. Harry je rekao da se mora nekako razgibati kada se probudi, a takvo ga je pisanje donekle razgibavalo. Harry se razgibavao i fizikim vjebama. Bilo je to komino, ali je imao obzira i tajio je. Aleta je, naprotiv, jednostavno praskala od smijeha promatrajui Harryjeva savijanja. Harryja bi to toliko iziritiralo da bi nastavljao vjebati znojav i smrdljiv. Aleti bi to dosadilo i okrenula bi glavu. Harry bi tada zastao upol vjebe odmjeravajui bijesno oboje u brodskim stolicama. Harry mu poruuje da je brodska temperatura porasla za 0,01 stupanj. Beznaajno, naravno, ali moralo se raunati da bi kroz dvadeset, etrdeset, ezdeset godina to ipak moglo znaajno porasti. I poraslo je. Za deset posto, 0,1 stupanj. Kvar je bio beznaajan, ali na tako neuglednom mjestu da je izgubio prilino vremena dok ga nije pronaao. Jednom je od spojeva porastao otpor i poveani je otpor dizao temperaturu. Da se podigla do neke kritine granice, automat bi ispravio greku. Ovako je preduhitrio automat to ga je veselilo. Osjeao se umornim nakon ovako malog posla. Kondicija mu je slaba. Samo spava rekao mu je Harry. I ti odvratio mu je istom mjerom. Harry nije nita rekao jer je Aleta bila budna. Da je spomenuo svoje vjebe, Aleta bi na samu pomisao na ona savijanja prasnula u podrugljiv smijeh, a Harry nije elio da se to pred njim desi. (sto dvanaesto buenje) Aletin ga rukopis u notesu ponovo obavjetava da pogleda novu Harryjevu poruku stara sadraja. Harry pie da je temperatura ponovo porasla, sada je 0,02 stupnja. Harry ga obavjetava da malo bolje popravlja kvarove, Harry kae da poinje sumnjati u njegove kvalitete brodskog strojara. Razbjesnio se. to hoe taj snagator? Ve mu etrnaesti put ponavlja isto. To je konstruktorska greka. Nije on kriv to je taj brodski dio u laboratoriju na Zemlji bio loe projektiran. Uostalom, realno gledajui, nije se ni moglo izbjei takve greke. Bio je svjestan da je Harry najobiniji pilot. Harry nije imao pojma o nekakvoj metodolokoj i statistikoj teoriji greaka. A greka koja se desila oko Dijane nije bila takva greka. Bio je to teak konstrukcijski propust na njezinu leaju (uvijek su izbjegavali govoriti o ljudskom faktoru). Harryju se to nije dalo rastumaiti. On 111

se ozbiljno zabrinuo da ne bude slijedei. Uzalud je proveo dva dana tumaei Harryju razlike izmeu konstrukcijskih i sluajnih greaka koje je nazvao normalnim, nadajui se da e Harry tada shvatiti ispravnije. Ali Harry nije shvatio. Imao je osjeaj kao da se Harry posebno trudi da ne shvati nita, kada mu neto tumai. Harry je uporno tvrdio da ni jedna greka ne moe biti normalna. Harry je jedino vjerovao u nepogreivost svojih ruku. Tvrdio je da su zemaljski brodovi jedino sigurni kada je komanda u ljudskim rukama. Njegovim rukama. Mora se priznati da je Harry bio vjet pilot, jedan od najboljih na Zemlji ali jedan od karakterno najteih. Harry se nikada nije elio a jo manje usuivao pomiriti sa injenicom da u itavom brodskom letu njegove velianstvene ruke sudjeluju na putu manjem od jednog promila. Harry je ivio u takvim iluzijama da se Slimu inilo da bi on bio najsretniji kada bi cijelim putem, dugim dvije tisue godina, mogao sjedili za upravljaem. Sjeti se sputanja na Ritusov planet. Brzina broda iz onih razloga, koje Harry nikada nije elio priznati, nije se mogla odrediti tono u metar. Harry se razbjesnio to ih je automat probudio ak dva tjedna prije brodskog ulaza u Arisutov sistem. Aleta je primijetila da je ipak bolje to ih je automat probudio dva tjedna ranije nego da je to uinio kasnije. Dobro je to mu je to Aleta rekla. Da je to uinio Slim, Harry bi se razbjesnio i tko zna to bi se tada desilo. Ovako je Harry neko vrijeme utio dok mu nije palo na pamet da komande broda preuzme u svoje ruke. Suprotstavio se toj Harryjevoj ideji. Rekao je da je prerano. Rune komande slue jedino za manevriranje unutar sistema. Harry mu je odvratio neka brine svoje strojarske poslove, a ne i za one o kojima nema pojma. Vjerojatno je tada pogrijeio to je Harryju odvratio da je kompjutor zaduen i sposobniji da vodi brod u meuzvjezdanom prostoru. Harry mu nikada nije oprostio to nije apsolutno vjerovao u njegovu vjetinu. Da bi situacija bila jo gora Aleta je prela na Slimovu stranu, pokuavajui razuvjeriti Harryja. Bio je to onaj vrhunac, koji je ve odavno tinjao na brodu. Harry ih je optuio da tvore intelektualan komplot protiv njegove vjetine. Oito je zapazio da se Aleta priklonila Slimu, a ovaj je znao da je to Harrvjevu tatinu pogodilo u najosjetljiviji dio njegove linosti. Od tog je dana postalo oigledno neto to se ve odavno moglo nazreti u brodskoj atmosferi. Harry je od toga dana stalno neto prigovarao Slimovu radu. Aleta je sve to promatrala utljivo i kao dobar psiholog ee je bila na Harryjevoj strani. Nije se zbog toga naroito uzbuivao. Znao je da Aleta nastoji priguiti svaki 112

sukob koji bi mogao izbiti. Harryja je Slimova glumljena ravnodunost jo vie razbjenjavala. elio je vidjeti ljubomoru u njegovim oima zbog Aletine podrke. Ljubomore nije bilo na javi, onu pravu umio je vjeto prikriti. Moda ne dovoljno vjeto za Aletu, ali dovoljno vjeto za Harryja. Harry nije mogao pronai razloge novim trzavicama i zato ih je pokuao izmiljati. Nekoliko je puta otvoreno optuio Aletu zbog pogleda upuenih Slimu. Ali, ona je bila vrlo snalaljiva. Odgovorila je otro, tako drsko da je Harry odmah zautio suspreui gnjev koji je mogao jednog dana opasno planuti. Sve su te Harryjeve opaske o tom neznatnom povienju temperature bile nastavak te preutne nesnoljivosti. Znao je to dobro. Ipak, svaki je put popravljao taj kvar. Uinio je to trinaesti put, ali ovoga, etrnaestog, ve mu je bilo dosta. Napisao je Harryju neka ide do vraga i neka prestane zavitlavati. A ako mu to neznatno povienje temperature toliko smeta neka slobodno ostane budan etrdeset godina i neka crta grafikone za svaki milijunti dio stupnja. Sama ta deurstva su bila najobinija gnjavaa. Bio je to ustaljen obiaj pri meuzvjezdanim letovima da se lanovi posade naizmjenino bude svakih dvadeset godina, da pregledaju je li sve u redu i zapiu koju lijepu rije onom slijedeem u biljenicu za komandnim pultom. Naravno, nita se naroito nije deavalo. Dijanina smrt je bila moda trea ili etvrta u hibernacijskim svemirskim osvajanjima. A to Harryjevo sve ee zavitlavanje povienom temperaturom, kao to znamo, nije bilo rezultat neke naroite zabrinutosti za sudbinu broda i posade nego je bilo sasvim drugog karaktera. (sto trinaesto buenje) Pogrijeio si s onim pismom, itao je Aletinu poruku. Harry mi je ostavio tvoju poruku. Napisao je i svoj komentar. Kao to e i sam proitati, napisao je da ga unitim. Nisam to uinila. Proitaj ga pa ga ti uniti. Harry je nastavljao u starom stilu, ali sada mnogo otvorenije. Ponovo je povukao onu nezgodnu epizodu sa Silike, epizodu koju je Slim uzalud pokuavao zaboraviti. Aleta je isticala da nema sebi to zamjeriti. Normalna, ljudska reakcija, tvrdila je naravno kada Harry nije bio u blizini. Sve se dobro svrilo, govorila je. Harry je osjeao kako Slima grize ta epizoda i stalno se s podsmjehom vraao na nju. Ali sada vie nije bilo zatvorenog podsmjeha, bio je to otvoren prezir i izrugivanje. Slim je tada sakupljao floru Silike. Oduvijek ga je zanimao taj ivot na bazi silicija. Harry mu je odvraao da je dosadan u tom 113

svom okopavanju silicijevih kultura, nazivao bi ga silicijskim moljcem. Harry je volio avanturu. Galamu. U svim tim planetarnim inspekcijama izlazio je s atomskom pukom nadajui se da e mu se ipak jednom ukazati prilika da pokae svoje lovake vrline. ansa mu se nije pruala sve do Silike. Do Silike je sve bilo mirno. Slim je sakupljao floru i manju faunu. Fauna je u pravilu bila beznaajno sitna da ju je Harry s prezirom stavljao u brodsko skladite, govorei da ne eli na buhe troiti metke. Harry je stvarao takav nered u skladitu da je Slim gubio dane dok svu tu zbrku ne bi rasporedio kako treba, i klasificirao po planetima. Pri odabiranju flore pomagala mu je Aleta. Njena enska intuicija bila je uvijek nepogreiva u odabiranju najznaajnijih primjeraka. Slim se trudio koliko je mogao (sav je taj posao trebala raditi Dijana), ali je kaskao daleko za Aletom. Harry je s podsmjehom promatrao Slimove konzervacije beznaajnih biljica (po njegovim rijeima), dobacio bi mu da je gori od ena (mislei naravno na Aletu) i da svom tom brigom za planetarnu salatu dokazuje svoju muku nesposobnost. Ali, na Siliki se desilo neto drugo. Slim je bio zadubljen u promatranje udnog primjerka silicijeve flore. Harry je stajao desetak metara dalje zagledan tupo u horizont na kojem su se mijeala amonijana isparavanja. Slim nije uo da se neto pribliava. Previe se predao promatranju udne biljke. Ni Harry to nije uo. Harryjeva se intuicija za opasnost ionako razbuivala tek kada bi je ugledao pred nosom. Iz metanskih para iznenada je izjurilo silikonsko udovite koje su Slim i Harry opazili tek kada su zauli prijetee tuljenje. (Kasnije se Harry opravdavao da nije uo pribliavanje udovita jer se kroz metansku atmosferu zvuk iri sporije, na to je Aleta dobila histerian napad smijeha). Nakaza se usmjerila ka bliem, a to je bio Slim. Slimu su se noge u tom trenutku ukoile. uo je Harryjev povik da legne. Ali on nije bio Harry. Okrenuo se i poeo panino bjeati prema brodu. Harry je stajao na svom mjestu ak i kada je udovite izabrao nov cilj njega. Slim se u jednom trenutku bijega okrenuo. Vidio je mujaka Harryja kako stoji nepomino i eka da se udovite jo vie priblii. Mogao ga je ve ubiti. Slim je to znao, ali bilo je jasno da Harry namjerno eka posljednji trenutak. Konano je opalio, mirno, hladnokrvno, bez i najmanjeg suvinog pokreta, kako se to ve moglo i oekivati od jednog Harryja. udovite je bilo mrtvo. Tek tada se Harry okrenuo ka brodu. Aleta je izala da vidi to se to dogaa. Slim je stajao naslonjen na brod teko diui. Harry je bio tamo dolje pored mrtve nakaze, mirna i ukruena dranja, zagledan u Aletu. Aleta je Slimu pruila ruku i pomogla mu da se popne na brod. Harry je jo stajao nepomino. 114

Pogled mu je pao na Aletin vr s ruama koji je trebao visiti na stijenki broda. Bila je to jedina suvina stvar na brodu, jedina koja je bezrazlono troila brodske rezerve. Takve su stvari bile posljedica emotivne vezanosti za Zemlju i bile su po svemirskom kodeksu najstroe zabranjene, moda ne toliko zbog njihove fiktivne opasnosti za sudbinu broda, koliko zbog stvaranja psihike labilnosti u posudi. Ali, Slim je Aleti progledao kroz prste, prihvatio je njezinu tvrdnju da je to jedina stvar koja ih treba podsjeati na Zemlju. Harry nije izrekao niti jednu opasku, a Slim je pomislio da je to tako jer je to kazala Aleta. Vr je bio razbijen. Zemaljska se zemlja prosula po plavom sagu. Iz te crne zemlje virilo je osueno cvijee. Aleta ie posljednja bila budna, proletjelo je Slimu kroz glavu. Ipak, ona je previe savjesna da ne bi pokupila ono to je razbila sluaino. U biljenici mu je Aleta poruila da je Harry razbio vr. Molila je Slima da ostavi krhotine na podu. eljela je vidjeti hoe li ih pokupiti Harry. Slim je znao da ovo nije neki Aletin psiholoki eksperiment. Odavno su sva ta zbivanja na brodu prola fazu eksperimenta. (sto esnaesto buenje) Netko je detaljno vrljao po instrumentima. Slimovim oima nije to izmaklo, premda su ga pekle kao nikada do tada. Netko je dirao sve te poluge, i to vrlo nestruno. Harry, pomislio je Slim. Aleta je ipak previe dobro poznavala instrumente da bi nainila ovakav nered. Harry je jedino poznavao svoje pilotske komande, poznavao ih je zavezanih oiju kako je esto obiavao govoriti. Ovaj put se Slim uistinu razbjesnio. I obijest je imala svojih granica. Bijesno je vraao poluge u pravilne poloaje, posrnuo je nekoliko puta preko jo nepokupljena Aletina vra s ruama i iznenada je zastao. Ipak te poluge nisu pomicane iz obijesti. Bilo je neke logike u njihovim poloajima. Pritrao je Aletinu leaju i pogledao njegove poluge. I one su bile pomaknute. Harry je pokuao probuditi Aletu. Ta on je, uistinu, lud. On nema pojma kako se vraa hibernirani ovjek. Tada se sjetio prirunika koji se nalazio u pretincu komandnog pulta. Nije ga bilo u pretincu. Bio je nemarno ostavljen na komandnom pultu. Harry ga je upotrebljavao. Harry je po njegovim uputama pokuavao probuditi Aletu. Ali, da li je u tome uspio, za sada Slim to nije mogao odgonetnuti. Prelista nekoliko posljednjih stranica biljenice. Ni Aleta a ni Harry nisu ostavili nove poruke. Zato mu Aleta nije ostavila 115

poruku? Ta mogla ga je obavijestiti to se desilo pod pretpostavkom da ju je probudio Harry. A u to je sve manje sumnjao. Aleta se po redoslijedu morala probuditi dvadeset godina prije njega. Harry tek dvadeset godina poslije njega. Poruka nikako nije mogla doi u Harryjeve ruke. Tek tada je spazio da su stranice biljenice numerirane. Harryjev rukopis. Harry je uoio da se biljenica neto stanjila; nije mu bilo naroito teko pogoditi zato se to dogodilo. Harry, bio kakav bio, ipak nije glup. Numerirao ih je. elio je vidjeti koju e to poruku unititi Slim. Lukavo od njega, pomislio je Slim, ak prelukavo za Harryja. Aleta je morala uoiti da su stranice numerirane. Odmah je shvatila zato su numerirane, i bilo joj je jasno da je Harry doskoio njihovoj korespondenciji. Zato nije vratila na pravo mjesto te uoljivo pomaknute poruke. eljela je da ih Slim opazi i da shvati da ju je Harry probudio prije etrdeset godina. Promatrao je Aletu na leaju. Doimala se kao i uvijek, moda neto crvenija u licu. Uostalom, nije bilo nikakve poruke, nikakva znaka da ono to se moglo desiti nije bio privatan dio ivota Alete, u to se pak nije elio mijeati. Namrtio se samom sebi jer je poeo osjeati ljubomoru. Bio je ljut na Aletu jer se nije potrudila da pronae nain da ga obavijesti o tome to se uistinu dogodilo. Ono s polugama mogu biti jedinono nagaanja. Kako da zna da Harry nije vie puta budio Aletu i tada vraao poluge u prave poloaje. Mogli su ovaj put zaboraviti. (sto devetnaesto buenje) Pri ovom buenju nisu ga samo oi pekle. Osjeao je i garavicu. Pri posljednjem budnom stanju pojeo je iz automata nekakvo otro zainjeno jelo. Jo ga je i sada peklo u grlu. Automat nije bio kriv. Izbor je bio kriv. Nije prebacio ruice na nova jela i tako je pojeo Harryjev izbor. Kao da je elio dokazati da moe pojesti isto to i Harry. Dokazati samom sebi, razumije se. A rezultat te namjere je jo osjeao. Grlo mu je pekla ezdesetogodinja garavica. Ponovo je ugledao pomaknute poluge. Po etvrti put. Gotovo da ga to vie nije zabrinjavalo. Primio je kao gotovu injenicu da Harry budi Aletu, a da ova to jedva eka. U notesu nije bilo poruke, kao ni u protekla etiri buenja. Aleta ini se vie nije eljela opisivati to se deava. Pogleda vrh stranice u notesu i ono to je vidio prisili ga da okrene prethodnu. Jedna je bila istrgana. Vjerojatno Harryjeva 116

poruka Aleti koju on nije smio vidjeti. Kosnulo ga je, morao je priznati. Pognute glave uao je u prostoriju s leajima. Nije znao u koji da prvo pogleda. Konano pogleda Harryjev. Harry je leao zatvorenih oiju, despotski mirno, sa smijekom samozadovoljstva na usnama. Oito je zaspao zadovoljan i sit. Gotovo nije smogao hrabrosti da se okrene u suprotnom pravcu, na drugoj strani smjetenu Aletinu leaju. Kada je smogao hrabrosti, imao je to i vidjeti. Usnice su joj bile raspucale i pokrivene usirenom krvi. Plava haljina je bila na nekoliko mjesta rasparana. Na obnaenu vratu se naziralo nekoliko hiberniziranih masnica. Jurnuo je ka komandama Aletina leaja za hibernaciju. Povlaio je poluge nadolje. Nije mu za ovo bio potreban prirunik. Znao je on to bolje od Harryja, a ipak je ovo inio prvi put. Poklopac se podigao automatski. Pribliio se i ekao zagledan u Aletino lice. Poela je disati. Grudi su joj se poele dizati, a kapcima je zatreptala nekoliko puta. Usne su se pomakle i upitno je apnula: Harry? Trgnuo se, ne zbog muklog apata, koliko zbog prvi rijei. Ne... ja sam odgovorio je mirno. Ti... hvala bogu... proitao si poruku? Ne nisam... to se desilo? Desilo? Nita se nije desilo. A tvoje usne... modrice... tvoja haljina? to me onda pita?... Nisi proitao poruku? Nisam naao nikakvu poruku. Napisala sam je pri posljednjem deurstvu... Daj, pomozi mi. Vrat mi je potpuno ukoen. Kakva poruka? Posljednja etiri buenja nisi nita napisala. Tri puta nisam... Vrat me boli... Posljednji put jesam. Nogama je lupila o poklopac koji bi ponovo pao da ga nije pridrao. Uh, kako sam nespretna. Posljednja stranica je istrgana. Harry! On ju je morao istrgati. Nemogue. Probudit e se tek za dvadesetak godina. 117

 Nisi pogledao njegov leaj. Pomaknuo je taster... Pridri me, past u... Pogledaj namjetenu brojku na njegovu leaju. Probudio se nakon mene i mogao je istrgnuti poruku naslonila se nespretno na njega, a on ne oekujui tako neto, gotovo je izgubio ravnoteu. to si nespretan, Slime... Slime... on je poludio... Slime, on nije normalan... Poimo u pilotsku kabinu. Nema svrhe da se ovdje naslanjamo jedno na drugo. Uh, prokleti vrat, kako me boli mrmljala je zavaljena u Dijaninu stolicu. Nee sjesti? to se dogodilo? Zar si slijep? Zar ne vidi kako izgledam? Izmasiraj mi vrat... Ti to zna, Zavrio si onaj, ne znam kako se zove, teaj. Ima mnogo masnica primijeti, uhvativi je za topao vrat. Uh... mogao bi biti malo grublji. Maseri u principu nisu njeni... Daj, pokreni se... Haljina mi se raskopava. Patent je pukao... Ima li u skladitu kakva rezervna? Mislim da nema. Jedino tvoja trening odijela. Ima ovog istog plavog materijala. Trebali bismo automatu narediti da skroji novu haljinu po staroj. Da skoim po odijelo? Ne treba jo sada... Moram se najprije oprati... Sva sam isprebijana... Nisi opazio da su poluge bile etiri puta pomaknute? Jesam. I nita nisi poduzeo. Nita nisi shvatio? Shvatio sam, ali neto drugaije. A, da... To sam mogla i oekivati od Slima. Slim je previe poten da bi gurao nos tamo gdje se osjea suvinim. On poinje shvaati tek kada me vidi u rasparanoj haljini. Moda sam je sama trebala rasparati da bi prije shvatio... No to je? Ne govori nita? Kako si ula u leaj? Misli posljednji put?... Nisam uope ula. Onesvijestila sam se i mora da me je Harry ugurao. Koliko se to puta dogodilo? etiri... zar ti moram ponavljati tako jasne stvari? Idem po tvoje odijelo. Hajde, poi, kada si toliko nespretan. Pri prolazu kroz prostoriju s leajima nije imao hrabrosti da pogleda usnula Harryja. U skladitu je sruio nekoliko paketa s odijelima. Nije se ni potrudio da ih vrati na mjesto. Jedino je s dna prevrnute gomile izvukao Aletino trening odijelo i pohitao natrag. 118

 No, evo te rekla je kada se vratio. to si tamo sruio, nespretni ovjee? Glava me previe boli da bih mogla podnositi nepotrebnu buku? Oprosti. Ne opravdavaj se kada se drugi prije tebe ni za gore stvari nisu opravdavali. Evo ti odijela. Kasnije. Rekla sam da se moram najprije oprati... Sva je srea da si me konano probudio. Nisam prije znao. Ne mora se opravdavati, Slime. Previe te dobro poznajem, premda mi se ponekad ini da to nije tako. Zar ti nisi mogla mene probuditi? Kako? Ako je Harry mogao tebe, mogla si ti mene. U hibernaciju se ipak vie razumije od njega. On je imao prirunik. A ti? Nisam, jer ga je sakrio odmah na poetku. Ipak, mogla si priblino znati. Priblino, priblino... Dovoljno priblino da te prije ubijem nego li probudim. A Harry tebe nije mogao ubiti? Mogao je. On ima manje pojma o tom leaju nego ja. To je tono. Ali, ja ipak nisam Harry. to sada da radimo? Tko to mi? Svi mi. Misli i Harry? I Harry! Harry vie nije mi, dragi moj Slime... On ve odavno nije bio mi, samo to sam ja to shvatila prekasno. Koliko ima jo do Zemlje? Pedeset i etiri svjetlosne godine. Vremenski? Sedamdesetak godina. Dovoljno da se Harry jednom probudi. Ne samo jednom. Petljao je po onom tasteru i bit e sigurno vie nego jednom. Ti bi, Slime, morao upotrijebiti to tvoje hibernacijsko znanje i blokirati njegov leaj. Bar do Zemlje, po 119

mogunosti i malo due. Neka ga na Zemlji probudi netko drugi. Ne elim vie da ga vidim... Hoe li to moi? Da, to nije problem... A mi? Mi?... Najprije u se urediti. Izgledam strano... Zatim emo malo popriati, jer mislim da je vrijeme da nas dvoje malo ozbiljnije razgovaramo... Nakon toga emo se vratiti u leajeve i tamo se, nadam, doekati povratak na Zemlju... A to e tamo biti, vidjet emo. Ja svakako dajem otkaz. Dosta mi je putovanja i svemirskih praznina... Slae se?

Sever Gansovski

Cornyj karhjen
Prevela Jadranka Vrbnjak-Ferenak

Crni kamen
Doljaci... Vjerujem da bi vas film zanimao, iako taj anr jo nije jasno definiran. Koleba izmeu naunog i umjetnikog. Bez obzira na sve moe se gledati, iako mislim da je naslov filma pomalo neobian Sjeanja na budue. Kako da to shvatim? Drevna svjedoanstva o posjetu neobinih bia s drugih planeta, obavijena velom mistike. To namee misao o neizbjenosti novih kontakata sutra i prekosutra. Ali zbog ega Sjeanja? Nije li ipak razlonije razgovarati o doljacima koji sada ive meu nama? Ba me briga za 120

svemirce koji su posjetili planet prije pet tisua godina. Pogledajte ove to su ovdje meu nama. Nisu se ba loe snali. Naprotiv! Ne, nemojte se tako ciniki smijati. Moglo bi vam prisjesti. Mislite da sam lud? Bilo bi bolje da se prisjetite fenomena S. Niste nikad uli? Pojma nemate? Ali oni koji znaju... Bio je upravo dosadno nepogreiv. Nikad nije nita razbio, nikad nije zakasnio... Znate ve to elim rei. Pravi srekovi! Imao je moda malo odbojnu fizionomiju, ali se sviao enama. Bio je komercijalni direktor tvornice galanterijskih proizvoda Svemir. Proizvode karice, kozmetiku, konu galanteriju i putne torbe koje se poderu jo u autobusu na putu do aerodroma. Tako se na urkin (njega zovu urkin), trudio na svom poloaju i na kraju dobio nagradno putovanje u Pariz. A ako ve putujete, onda morate i na lijeniki pregled. urkin je solidno (on sve radi solidno) doao na polikliniku. Meutim nije imao otvoren karton jer jo nikad u ivotu nije bio bolestan. (40 mu je godina!) Divno! Otvorili su mu karton i dali uputnicu za fluorografsko snimanje. Red je bio prilino dugaak i komercijalni direktor se autoritativno isprsio usred ekaonice. Na kraju je ipak dobio od sestre, koja ga je odmjeravala mrko, broj i doao na red. Dva dana kasnije lijenica je sva uzbuena dotrala glavnom lijeniku. Ureaj nije radio. Zato? Nije radio i toka. Svi koji su bili rendgenski snimljeni prije i poslije direktora imali su uobiajene snimke. Plua, srce, sve je bilo na svom mjestu. A kod urkina samo siva sjena. Kao da je graen od jednoline tvari... Jo jednom rendgen, ponovo ista stvar. Trei put je urkin jedva pristao da ga snimaju. Na scenu su stupili rendgenoradiologijski naunoistraivaki institut Ministarstva zdravstva R. S. F. S. R, Institut biokemije A. N. Baha, biofiziari, antropolozi. Oko urkina su skakali sjedokosi akademci, doktori nauka su pritajili dah. Nali su se pred nerjeivom zagonetkom. Kako god snimili komercijalnog direktora, uvijek isto. Uvijek ravna, siva sjena. Ne nita, ve sjena. Kao da zrake prolaze kroz njegovo tijelo ali se organi ne vide. Ili ih (da ti stane mozak) nema? Zamolili su ga da im dopusti detaljnije pretrage, ali se razljutio. Iskoristio je svoje zakonsko pravo i otputovao u Pariz. Vratio se s plinskim upaljaima, torbicama i doao na posao. Pretrage?... Kakve pretrage?... urkin odmahuje glavom. Svaka ast nauci. Ali ima valjda pravo na vlastiti ivot! U prvom redu ne moe zapostaviti svoju karijeru, pa njegovi izlasci, kazalite, izleti... 121

Akademci su bili na sto muka. Napokon su odluili ponovo poslati urkina u inozemstvo kako bi morao na rendgen. Ali, izmigoljio je. Njegova je stara lijenika svjedodba jo vrijedila. I tako je ostao zagonetka za sve, i za nauku, ali ne i za mene... Izvolite, sjest emo. Poteno u vam priznati da osjeam potrebu sve nekome povjeriti... Evo sada... No je topla, zvijezde blistaju... Dopustite da vam se predstavim. Ja sam pedagog. ena ne radi, imamo troje djece. Predajem likovni odgoj. Neko vrijeme sam bio zaokupljen pejzaima. Postao sam traen. Sada sam lan Saveza likovnih umjetnika. Imao sam samostalne izlobe. Tek to sam doao iz Japana, zovu me u Australiju. Znate kako to ve ide. Odluio sam slikati planinske lance i otputovao u Alma-Atu. Tamo ivi prijatelj jo s Akademije. Primio me fantastino. Da ne duljim, triput smo objedovali, bio sam oduevljen prirodom i prijateljem kiparom, ali mi je ipak odlanulo kada sam se napokon naao u divljini. Dobio sam ugodnu umsku kolibu prilino udaljenu od prvog sela. Bio je kraj srpnja. Sjedio sam uivajui u istom zraku, puio i matao. Poeo je pirkati vjetar i pomislio sam kako bi bilo pametno da neto ogrnem. Odjednom sam iza sebe zauo reski fijuk. Instinktivno sam se okrenuo i uspio spaziti da je na dva koraka od mene neto tresnulo o utabanu stazu, odskoivi. Ustao sam. Nije bilo nikoga u blizini. Uao sam u kuu, upalio svjetiljku i tek tada u travi ugledao crn kamen veliine oraha. Uzeo sam ga i istog trena odbacio. Bio je tako vru da sam se opekao. Kamen se pri padu prepolovio. Meteorit! Sjeam se da sam shvativi to, dignuo glavu prema nebu, priekao nekoliko minuta oekujui jo neto. Rugao sam se .sam sebi, uzeo u ruke veu polovicu kamena i ohladio je, prebacujui iz ruke u ruku. Ne znam zato, ali me je taj dogaaj zaista razveselio. Odluio sam ve sutra otii u Alma-Atu i predati nebeskog gosta na Univerzitet. Jutro je bilo divno, a kamen mogu predati bilo kojeg dana. Odluio sam crtati. Boje. zrak, konture krajolika, ta sve je bilo tako zamamno. Suton se privukao strelovito i neprimjetno. 122

Prestao sam raditi. Skinuo sam se i pogled mi je pao na meteorit. Juer nisam uoio ono bitno. Meteorit nije jednostavan. Sredina veeg komada razlikuje se od ostaloga dijela na presjeku. Imam osjeaj da mi se u rukama nalo neto to ima znaajnu, moda i naunu vrijednost. Zavalio sam se u klupu i razmiljao kako je ipak svemir divna nepoznanica. Negdje u drugom zvjezdanom sistemu startao je kamen, probijao se kroz milijarde kilometara pustoi u kojoj samo poneki atom nenadano doskae u stranu i naleti na Zemlju u finiu svog beskonanog putovanja. I sve to samo zato da bi pao podno mojih nogu! A mogla ga je samo mala estica praine skrenuti s putanje prema drugim sazvjeima. S takvim mislima sam zadrijemao, vrsto odluivi sutra otii u selo. Sat kasnije me neto probudilo. Soba je bila osvijetljena ljubiastim svjetlom. Ustao sam i priao prozoru. Sijevalo je. Krupne kapi kie su navijetavale strahovito nevrijeme. Ujutro sam otvorio vrata. Nisu se vidjele planine. Sve je zastrla gusta magla. Bilo je dosadno. itao sam i etao iz sobe u sobu do ruka. Najeo sam se i lijeno dohvatio meteorit. I odjednom je nestalo dosade. Kamen je sada bio drugaiji. Mjesto koje mi se juer uinilo mekim, danas se ispupilo i prevuklo tankom koprenom pauinastih niti. Krvni sud!... ivot! I vi biste se na mojem mjestu isto tako osjeali. Pred oima mi proletjee slike teleskopa Pulkovskog opservatorija, antena Burakanske, raznovrsni oscilografi, cijele biblioteke knjiga s mislima najveih umova nae civilizacije... I sve to usmjereno na samo jedno pitanje: Da li smo sami? Ima li jo inteligencije u vremenu i prostoru? A komadi na mojem dlanu odgovara: Ima! Lea mi proimaju marci, oblijeva me znoj, vjee gore. Ova e koliba jednog dana postati muzej poznat u svijetu. Pokuao sam nacrtati svoga gosta i kao to ve pretpostavljate, kasno sam legao i rano se probudio. Pogledao sam kamen. U njemu se nalazio zlatnonaranasti plod velik poput mandarinke. Crni kamen iz kojeg je sve to izraslo visi na boku. Brzo se odijevam i otvaram vrata. I dalje kii. Sve je pod vodom. Hrabro sam zakoraio i krenuo u selo. Odjednom zaujem huku vode. Potoi ispred mene se pretvorio u pobjesnjelu bujicu koja valja granje, kamenje, manje ivotinje. Nepremostiva prepreka; 123

Ne mogu u selo. Odsjeen sam od svijeta u trenutku kada znam tajnu koja zaokuplja ljudski rod od pamtivijeka. Nismo sami! Vraam se. Plod i dalje raste. Komadi kamena je otpao. Uzimam blok i crtam. Raste i mijenja se naoigled. Izduuje se. U sumrak je ve imao oblik golemog crva. S jedne strane se pojavljuje otvor. Usta? Stavio sam pred njega komadi suhog kruha, crv odgovara laganim gmizanjem. I tog se asa, znate, u meni prvi put pojavljuje neki nemir, gotovo strah. Sve vrijeme nazivam ga plodom. A nisam se sve do sada upitao to e se razviti iz tog ploda? Pojma nemam! Ustao sam i priao vratima. Dolina je skrivena, mrak poinje od praga, samo se u kapima kie to se slijevaju s krova odraava svjetlost moje svjetiljke. Odjednom mi je sinulo da bi moda bilo najpametnije zgaziti crva nogom, unititi ga. Smijem li donijeti takvu odluku? Kako u se kasnije opravdati? Svojim strahom? Ne, crva ne smijem unititi, ma to se iz njega razvilo. Uzimam aluminijsku foliju i odnosim crva u drugu prostoriju. Prolo je sat, dva. Sve je mirno. Odjednom iz druge prostorije zaujem ljapkanje. Sakupljam posljednje atome hrabrosti, smirujem razigrane ivce i uzimam svjetiljku. S poda u mene bulji neto nalik na abu, veliine psa. Ali aba nije do kraja oblikovana. Ima samo stranje noge. Gubica je razjapljena a vrat se nesigurno klima. Iziao sam drhtei od straha, gaenja i bespomonosti, vrata sam zakljuao, za svaki sluaj. Legao sam i sluajui neprestano ljapkanje, zaspao. U zoru kroz prozor spazim tmaste oblake koji uz uasan fijuk vjetra piruju horizontom. Oprezno sam otvorio vrata. Soba je prazna. Uem. Osjeam da se neto mie u visini moje glave. Strelovito se okreem. U mene se zapiljila takorska glava. ivotinja je velika kao ris. Gubica je odvratna, prljavocrna, ima bijele brkove. Bie me gleda lukavo, sumnjiavo. Vjerujte, uope ne znam kako sam se naao izvan kolibe. Bez misli, drhtei, naao sam se na livadi, dosta daleko od kolibe. ivotinja me nije slijedila. ujem je kako skae po sobi. Po zvuku zakljuujem da se smuca oko prozora. Skupivi snagu, oduljam se do kolibe, uletim u prvu prostoriju i brzo zakljuavam sobu u kojoj se nalazi udovite. Dan je protekao grozniavo brzo, vjerojatno zato to sam se plaio mraka. Nisam se vie usuivao ulaziti u prostoriju s gostom iz svemira. Gledao sam ga kroz kljuanicu. Poslije objeda sam do vrata dovukao stol. Popeo sam se na stol i kroz otvor iznad vrata 124

promatrao udovite. Bie se nalazi u slabo osvijetljenom kutu sobe. Pogledam bolje jedva sam se uspio odrati na nogama. Stvor je jo vei, ali sada vie nije u jednom komadu. Ne razumijete? Upravo tako kako sam rekao. Miu se gotovo ljudske ruke ne dvije, ve etiri. Obujmile su jedna drugu trudei se odvojiti jedno od drugoga dva tijela sa zajednikom glavom i zajednikim parom donjih ekstremiteta. Taj pokuaj zahtijeva mnogo truda. Vidljivo je kako su se miii ruku napeli. Imam osjeaj da se doljak eli razmnoiti najprimitivnijim nainom diobom. Najvjerojatnije mu pokuaj nije uspio. Kada sam nakon nekoliko sati, sakupivi hrabrosti, opet sa stola pogledao u susjednu prostoriju, doljak je bio sam. Ali se zato sasvim sigurno popeo na evolucijskoj ljestvici, bar za stupanj. Oblaci su se gotovo razili i kroz njih se srameljivo probijalo neto sunevih zraka. U kutu sobe sam ugledao majmuna koji je uei sjedio uza zid. elo je neproporcionalno veliko. Pilji u mene svojim duboko usaenim, zlim oicama. Siao sam sa stola, ogrnuo pelerinu, uzeo kompas i izaao. Da, zaboravio sam vam rei da sam se malko ohrabrio aicom konjaka. Ako se ne mogu do sela probiti preko nabujale rijeke, onda u pokuati otii u planinu. Moda nabasam na pastire. Nisam vie mogao izdrati u kolibi. Za mene je sve to postala neizdriva mora. Pred mojim oima je doljak iz svemira u nepuna 24 sata proao evolucijski put od kamenia do golemog majmuna. Na Zemlji je ta evolucija trajala pola milijarde godina. Muilo me: a to e se iz njega razviti u slijedea 24 sata? Sputao sam se prema rijeci Iti. Vie nisam uo njenu huku. Moete zamisliti koliko me je to razveselilo. Nada da u prijei rijeku dala je novu snagu. Trao sam ne osjeajui umor. Kakvo razoaranje! Voda je preplavila iroko podruje i sada uz rubove tee mirnije. Zato nisam uo um bujice! Ali prijei preko te vodene mase nije se moglo. Znoj me oblijeva sve vie. Osjeam kako mi se vlaga i hladnoa uvlae u kosti. Sunce je sve slabije a vjetar sve jai. Nemoan sam. Okreem se i odlazim prema umi. Kako je tamno! Uzimam kompas. Ali ne mogu stalno gledati u njega. Naletio sam na slomljeno drvo, grane me ibaju. Osjeam kako mi lice sve vie krvari. U umi sam nemoan. Moje oi ne znaju gledati u mraku. Pao sam preko nekog panja ili kamena. Ne znam. Koliko nas je samo gradski komfor razmazio i udaljio od prirode! 125

Sunce se kroz olovni sjaj oblaka blijedo zamjeuje. Odluio sam krenuti u pravcu sunca, na zapad. Bolje i to nego da se vrtim u krugu. Spremam kompas. Probijam se kroz grmlje, penjem, sputam. Ve sam u umi vie od pola sata a sunce iznad kroanja nikako da zae. ak mi se ini da se die. I to na tamnom nebu! Popeo sam se na kamenu uzvisinu. Sramota! Ta to i nije sunce ve mjesec. Osjeam da gorim. Vruica i bunilo su me savladali. Izgubljen sam. Opet je poela kia. Ne vidim dalje od pet, est koraka. Ne znam kuda idem, sasvim sam izgubio orijentaciju. Lutam i kreem se jer bih se inae smrznuo. U glavi komar. U to se ili u koga pretvorio moj majmun? Ako je u stadiju ovjeka, u to e se oblikovati poslije? Moda se razdijelio na dva, na desetke udovita koja grade nekakve strane ureaje pomou kojih e nas kolonizirati? Mislio sam da se ne mogu nadati niem dobrom. Kakva li je to bespotedna energija koja je u stanju za nekoliko sati preobraziti krvni sud u crva, abu u majmuna? U mozgu mi se raaju slike strave i kataklizmi. Svaka od tih mogunosti me sve vie i vie uasava. Nad vrhovima planinskih lanaca vidim nepoznatu svjetlost koja krui horizontom i ostavlja za sobom oblake smrtonosnog plina. Civilizacija umire i ljudi u oajanju pitaju: Tko je bio idiot koji je mogao presjei u samom poetku tu kataklizmu, a nije to uinio? Zato taj kreten nije spalio tog jezivog doljaka iz svemira? Mogao ga je unititi dok je jo bio meteorit, ili bar aba! Ipak, kako ga jednostavno, iz ista mira, spaliti? Jo nija postao agresivan. Moda predstavlja delegaciju iz svemira koja e nam donijeti nove spoznaje i procvat civilizacije? I odjednom nova misao. Kamo sam uope krenuo? Tko e mi sada povjerovati? Lice mi je iarano krvavim prugama, prljavo. Pelerina je blatna i u dronjcima. Iz usta izbija smrad konjaka. Smijem li meu ljude? Sigurno sam zaraen bacilima iz svemira! Ukratko, okrenuo sam se i krenuo natrag prema kolibi. Sam moram rijeiti cijelu tu zavrzlamu! Ali nisam imao pojma gdje se nalazi rijeka i kako da pronaem svoju kolibu. uma je postala gua, stabla sve deblja. Okliznuo sam se i pao. Osjeam kako me sve vie obuzima vruica i bunilo. Progoni me osjeaj krivice. I to ne samo zbog doljaka. Osjeam se kao da sam promaio svoj cijeli ivot. Lutao sam pet, moda est sati. Napokon je svanulo. Uspjelo mi je izai iz tamne i vlane ume. Ispred mene je provalija. Tamo dolje, na sredini istine nazirem nekakvu tamnu masu iz koje izbija mrlja ute svjetlosti. Moja koliba! Ispod mene se nalazila moja 126

straara, a kroz njezin prozori prodire svjetlo lampe koju sam zaboravio ugasiti. Sjednem u travu i druim rukama zapalim cigaretu. Mislim da sam na licu osjetio suze. Ili je to znoj? Sputam se. Oko kolibice je sve mirno. Uao sam i sa zida skinuo malu sjekiricu sa crnom rukom. Prikradam se vratima susjedne prostorije. ujem zvuk kao da se netko etka. to u ugledati? udovite nalik na Wellsova Marsovca ili genije dobrote i blagosti? Otkljuao sam. Ni strailo ni genij! U uglu, kraj prozora stoji ovjek gol-golcat, grubo graen, malo krivih nogu. Jedan od onih koje najee susreete na bazenima a da ih zapravo i ne opaate. Nije se osvrnuo na kripu vrata I dalje dlanovima snano trlja svoja prsa. Oslanjam se na zid. Sjekira mi pada iz ruku. Kaljucam, elim mu se obratiti ali mi je jezik paraliziran. Pred oima mi se mrai, osjeam da me vruica napokon srvala. ovjek i dalje trlja svoj prsni ko, napeto ga promatra, ak je malo nakrivio glavu. Prelazi u drugi ugao sobe, une i sada poinje trljati svoje bedro. Sve je to inio tako kao da je potpuno sam u sobi. To me razbjesnilo. Taj tip gleda kroz mene. Ne vidi me! Za njega sam ja nula! Ne postojim! to taj izrod sebi umilja? Jo jedanput sam se nakaljao. U grlu osjeam nekakvo krkljanje. Pristupam mu blie. Gleda ravno pred sebe. Mene kao da jednostavno nema. Pribliim se jo nekoliko koraka. Vidim da koa doljaka postaje na grudima poput prozrane opne. I na bedru isto takav djeli ravne opnice. Nesvjesno sputam pogled prema njegovim nogama. Oblijevaju me velike hladne grake znoja. Doljak nije ni bos ni obuven. Ne znam kako da vam to opiem... Prsti su mu na nogama srateni i doimaju se kao vrak cipele... Ne samo doimaju... Na njegovu stopalu zaista raste prava pravcata cipela. Rupice kroz koie se provlae vezice za cipele... Ali sve je to ukasto-ruiasto, od iste mase od koje je i cijelo tijelo. Na potplatu se poeo oblikovati koni av cipele, potpetica koja je na jednom dijelu ve poprimila izgled prave cipele. Jednom rijei, cipele rastu iz njegovih nogu... Magli mi se, sijeva, sve je jarko crveno, a onda osjeam da mi je bolje. Svemirac je za to vrijeme prestao trljati grudi. Paljivo odljepljuje s bedra etvrtastu opnu... Potvrda o mjestu stanovanja! Isprava ima uredan potpis i ig. Ne mogu razabrati ime i prezime, ali znam da je potvrda ista onakva kakvu sam i ja dobio prije puta u 127

ovaj kraj. Ispod isprave nalazi se jo listi koe na kojoj su se poela formirati slova. Soba je pred mojim oima jo jednom zaplamtjela. Uzdiem i na svoje veliko iznenaenje vidim da mi se pod nalazi na boku, a ja stojim na horizontalnom zidu, podupirui se akom o pod. Nastojim se odgurnuti od prljavih dasaka, ali ne mogu. Na mene se okomila neka nepoznata energija. Uspaniario sam se. Kriknuh. Sve je u najboljem redu. Mislio sam da stojim. U stvari leim na podu. Sigurno sam pao onesvijeten na pod. Vie nije jutro. Mora da je ve odavno prolo podne. Znai da sam bez svijesti leao nekoliko sati. Svemirac sjedi u kutu i s neskrivenim zadovoljstvom gleda svoje crne cipele. Skinuo ih je. Ukazale su se najnormalnije ljudske noge. Sada svoju panju usmjerava prema trbuhu. Tamo se formira crna mrlja. Svemirac poinje trljanje ve dobro poznatim ritmom. Obuzima me neopisivo gaenje. Uzimam u ruke njegovu cipelu. Tako poznat model. Moete ga kupiti bilo gdje! Kladim se da ni sami proizvoai ne bi otkrili prijevaru. Cipela je uza sve to malo iznoena. Nije potpuno nova! Ne znam to da mislim. Smueno stavljam cipelu na pod. Doljak je stavlja na prijanje mjesto. Pri tom mu se na licu ne vidi ni razdraenost, ni dosada. Jednostavno kao da njegov mir ne naruava iv ovjek ve neto bez razuma... Vjetar, na primjer. elim iskuati njegovu strpljivost. Uzimam desnu cipelu. Razgledavam je i bacam u suprotni ugao sobe. Svemirac se mirno die, uzima cipelu i stavlja je na mjesto. Dosta mi je njega i njegove hladnoe. Odmahujem rukom. Ustajem zanosei se i diem ruke s tog stvora. Odlazim u svoju sobu. as me trese zima, as me obuzima vruica. Strana groznica. Uzimam ogledalo. Jezik mi je obloen, lice osipano bolesnim crvenim mrljama. Sjetim se da sam sa sobom donio neke lijekove. Uzimam drhtavom rukom au vode i tabletu. Sruio sam se nemono na klupu. Iz susjedne sobe dopiru umovi neumornog trljanja i kretanja. Za pola sata je skinuo sa bedara veliki depni rubac, sa tijela pamunu majicu i plave svilene sportske gaice. Sve to izraste na njegovom tijelu paljivo skida i vjea o avle na zidu. Zatim se bez predaha baca na novi posao. Mrka mrlja na njegovom trbuhu postala je paso! Svemirac paljivo odvaja listove u pasou. Nisam vidio cijelu proceduru stvaranja pasoa. Nemam vie snage. Strovalio sam se na krevet i zaspao tekim, bunovnim snom. Tako smo ivjeli nas dvojica punih osam dana. Zapravo, svaki je ivio sam. Za njega nisam postojao. Za to vrijeme sam ivio 128

izmeu sna i jave, esto gubei svijest. Rijetko kad bih uspio sakupiti snage da uzmem neto hrane i vode. Moj je susjed ivio u svojoj sobi i nije ni jednom iziao. Nije uzimao ni hranu ni pie. Iz njegova je tijela izrastalo sve to mu je potrebno. Sada je bio opskrbljen stvarima koje posjeduje svaki ovjek srednjeg imovnog stanja i mogao se neprimjetno ukljuiti u normalni, svakodnevni ivot kakav na Zemlji vodimo vi ili ja na primjer. Nedostajao mu je jo samo govor i na nain razmiljanja. I dalje nije obraao panju na mene. Kraj njega sam polako umirao. Meutim, sve ga je ostalo neobino zanimalo. Oi su mu odlino, ak i nou vidjele umu, a svim predmetima je rukovao nevjerojatno spretno. Kao pravi pripadnik ljudske vrste. Svi oni koji pokuavaju predvidjeti razum doljaka iz svemira svrstavaju ga u etiri kategorije. Ili je to razum na viem stupnju nego na, ili na niem, ili je neprijateljski usmjeren prema ljudskoj vrsti, ili prijateljski. Ali nitko od tih fantasta nije predvidio mogunost da se taj razum uope ne osvre na nas, da ga mi uope ne zanimamo. Pred mojim se oima nalazio doljak iz svemira koji je imao prokleto podlu duu. vjerojatno je njegov moral, ako ga je uope i imao, bio na vrlo niskim granama. Moda je mislio da pripadnika moje vrste ima ionako previe, zato da gubi vrijeme na spaavanje moje malenkosti. Dakako, tada u onoj zabiti nisam razmiljao. Takve su me misli opsjedale tek kasnije, kada sam ozdravio. Tamo sam prebolio teku upalu plua. Neko sam vrijeme lebdio izmeu ivota i smrti. Zbog toga sam cijeli taj dogaaj upamtio samo u dijelovima. Da, slaem se, neke od mojih uspomena mogle bi se pripisati halucinacijama u groznici, ali za neke stvari znam da su se zaista dogodile. Znam na primjer sasvim sigurno da je jednom doljak u svoja usta strpao tubu zelenog kobalta i istog trena pozelenio. Sumnjam da je mogao iz svog tijela izvaditi gramofon i plou Edith Piaf. S uivanjem je sluao njen glas, a zatim je sve to opet apsorbiralo njegovo tijelo. Kada je zavrio svoju bioloku evoluciju, poeo je socijalnu nadgradnju koja je trajala nekoliko dana. Da ste ga samo vidjeli kada je poeo uiti govoriti. Gost je progovorio dva dana poslije mojeg neslavnog povratka u kolibu. U poetku je to bilo prikaljavanje i uzdisanje. Neto slino moete uti kod opernih umjetnika prije nastupa. Tako je iskuavao svoje glasnice. Zatim je nekoliko sati vjebao a, o, u, sve samoglasnike i suglasnike. Uveer je ve govorio cijele slogove, 129

kompleksne zvukove, neto kao buf, abo, poz. Ubrzo je mogao izgovoriti cijele slogove koji su podsjeali na rijei, ali nisu imali nikakav smisao. Nou je ve gradio cijele reenice. Ve sam prvih dana opazio da se svemirac nikada ne odmara i da ne zna za san. Ili se etao po sobi trljajui dijelove svojega tijela, skidajui poslije toga sa sebe nove toaletne predmete i raznovrsne papire. Sada je uz taj posao uio na govor. Kad god bih se probudio, danju ili nou stvor je neto radio i mrmljao. Neprestano. Melodija njegovih reenica je bila odlina. Na trenutke mi se zbog toga inilo da bih ga mogao razumjeti, ali bile su to rijei kojih nema u naem jeziku, ali s fantastino pogoenom intonacijom. Napokon mu je uspjelo izgovoriti neke rijei pravilno. Treeg dana me je prenerazio. Jednostavno je doao u moju sobu i rekao: Operi sue! Upravo sam toga trena uzimao vodu kako bih lake popio lijek. Tableta mi je pala u vodu. Iz njegove sobe sam zauo: Koliko je sati? Pretpostavljajui da je pitanje upueno meni, zavirio sam u sobu. Goli ovjek je gledao u prazan zid i govorio: Popusti. Razmisli! Sada su svi invalidi. Poslije cijelog niza rijei koje je izgovarao ne gradei pri tom nikakve reenice, opet nova fraza, ali reena potpuno drugaijim tonom: Molim, utite kada govorim! Shvatio sam da savladava retoriku s raznih podruja ljudskog komuniciranja. Tada je poeo izgovarati cijele reenice, ali one nisu bile misaono povezane. U poetku mu je glas bio nekako metalan. Podsjeao me na reprodukciju neispravne vrpce. Postepeno je postajao sve prirodniji. Usne su mu se micale sve bre i bre. Dok je kod prvih pokuaja govorio desetak rijei u minuti, sada je brbljao kao s ubrzanjem, na stotine rijei. Naposljetku je govorio tako brzo da se ulo samo zujanje. Neto slino zvuku neispravnog hladnjaka. Poeo me strano nervirati. Odjednom je uutio. Ni glasa. Iskljuio se poput nekog stroja. Vjerojatno je nauio sve rijei i fraze koje su potrebne da se uspjeno uvue nezapaen u svakidanjicu. Jo sam leao, kad odjednom neoekivana, neobina tiina. To me uznemirilo vie nego ono danonono brbljanje bez smisla. Diem se i podupirem o zidove. Tako sam se dovukao do njegove sobe. Svemirac se opruio na podu i prvi put se odmara zurei u strop, kao da se iskljuio. A zidovi! Na svim avliima vise razliiti predmeti! 130

Pod prozorom su uredno sloene dvije hrpice. Novac, uglavnom rublji, i dokumenti. Teko je povjerovati da je cijela ta gomila predmeta, zajedno sa ovjekom izrasla iz onog malog kamena! Ali nepobitne injenice se nalaze pred mojim oima. Promatram predmete to ih je proizvelo njegovo tijelo. Neke toaletne stvari vise na zidu nedovrene. Zapravo, nisu poprimile pravu boju. Jo imaju nijansu mase od koje su nastale. Tako su remenii na platnenoj vreici za sitne stvari jo od ljudske koe. Jasno se vide pore na koi i male svijetle dlaice. Nesvjesno skidam vreicu sa avla. Doljak se pridie i pogledom prati svoj predmet. Da, dobro ste uli. Gleda svoj predmet, a ne mene. Izlazim iz kolibe. Vani jo kii. Bacam njegovu ogavnu vreicu u blatnu lokvu. Vraam se u svoju sobu. Svemirac mirno sjedi i trlja kou na svojim leima. Jasno mi je. Odluio je napraviti drugu vreicu. Onu e ostaviti vani u blatu. I ni jedne rijei prijekora, ni jednoga pogleda. Ja sam bie na koje mu se jednostavno ne isplati razljutiti. Zatim odjednom neoekivano ree: Mladi umjetnik je suptilan i savreno osjea svoju rodnu prirodu. Ne znam. Moda sam tako reagirao zato to sam bio bolestan. Ili me je njegovo podmuklo vladanje svih ovih dana dovelo do ludila. Stvarno ne znam. Kako bilo da bilo, u mojem mozgu kao da je neto puklo. Pao mi je mrak na oi. Uzavrele krvi zgrabio sam sjekiru sa zida i bacio je na doljaka. Pogodio sam ga u lea. Bacio je sjekiru izvan mojeg domaaja. Uas je preblagi izraz za ono to sam osjetio u tom trenutku. Zamislite! Udarac je njegova lea presjekao gotovo nadvoje, ali nigdje ni rane, ni krvi. Na rezu je meso iste boje kao i na ostalim mjestima, iste boje kakve je bio i krvni sud u crnom kamenu iz kojeg se razvio svemirac. Nije osjeao nikakvu bol. Napuivi usne, mirno gleda rasjeeno mjesto, a zatim ga pone spajati prstima. Slijepio je natrag svoja lea i mirno nastavio trljati lopaticu kako bi napravio novu vreicu! Poslije mojeg divljakog istupa bili smo zajedno jo nepuna dva dana. to se tie moje bolesti postalo je kritino. Razdirao me straan kaalj, plua su pucala. Jedva sam disao. Na trenutke sam pomiljao da umirem. To me je veselilo jer bi smrt prekinula ovu stranu agoniju. Ali bio sam mlad i srce je izdralo sve napore. Upravo sam tada najvie halucinirao, nasrui u nekoliko navrata na svemirca. elio sam ga zadaviti. Dakako, to mi nije uspijevalo jer je bio neusporedivo jai. Branio se, ali nikada nije 131

uzvraao udarce. Tko bi se nadao takvom ponaanju od toga podmuklog tipa? I nikada nije zatvarao vrata svoje sobe. Sjeam se da je u posljednjim satima svog boravka u kolibi, proizveo iz svog tijela etkicu za zube i ogledalce. Nisam ni vidio kad je otiao. Bio sam bez svijesti. Mislim da sam kroz san uo glasove koji su se prepirali. Jedan glas je traio da njegov sugovornik ostane u kolibi sa mnom do veeri, a ovaj nije htio pristati. Mislim da je to bio doljak. Govorio je da ima neodgodive poslove i da nikako ne moe ostati kraj mene. Kasnije sam doao k sebi i nad sobom ugledao mojega prijatelja kipara i nepoznatoga ovjeka. Lijenik. Oprezno su me premjestili na nosila i okolnim putem prenijeli u grad. Prijatelj je u bolnici sve razjasnio. Nije primio dopisnicu koju sam obeao na rastanku pa se zabrinuo. U kolibi sa mnom se nalazio sluajan putnik, turist iz Alma-Ate. Tek nakon dugoga natezanja pristao je da bude uz mene dok se kipar ne vrati s lijenikom, no ipak me je ostavio. Kada se moj prijatelj vratio s lijenikom, u kolibi vie nije bilo nikoga. Prijatelj je bio ogoren. Rekao je da e pronai tog nikogovia i javno ga osramotiti. Zatim se malo smirio. Neprestano je ponavljao: To nije ovjek! Zar bi pravi ovjek mogao uiniti takvo to? Samo sam ja, i te kako dobro znao kakav je ovjek taj turist iz kolibe. Nisam nikome govorio to mi se dogodilo gore u onoj osami. To bi bilo uzaludno. Tko bi povjerovao nasmrt bolesnom ovjeku koji je lebdio nekoliko dana izmeu jave i sna. Pokuavao sam nekoliko puta ispriati lijeniku tko je turist iz moje kolibe, ali me umirivao neka se ne osvrem na njega. Sve e biti u redu, ozdravit ete govorio mi je. Molim ga da donesu iz kaljuge pred kolibom onu vreicu koju je doljak zaboravio uzeti sa sobom, ali ni to ne bi nikoga uvjerilo u moju priu. Proteklih dana su remenii na vreici poprimili pravu boju i nikada nitko ne bi mogao dokazati njezino pravo porijeklo. Kamo li je samo otiao? Znam! Jednostavno negdje ivi kao ja ili vi, kao svaki stanovnik naeg planeta... Molim? Ne. Nije doao kolonizirati nau Zemlju. Nije se doao boriti. Doao je ovdje ivjeti. Dakako, na svoj nain. Ugrabiti najbolje to se moe dobiti. Dati to manje, a uzeti to vie. elite li uti moju teoriju o tom dogaaju? Dakle, mislim da negdje u svemiru postoji planet kukavica. Kukavica? Mislim na pticu kukavicu. S obzirom na to da nije u stanju nahraniti i odrati u ivotu ono to se na njoj raa, svoj ivot razbacuje u svemir, zatvoren u kamen. Ti kamenii imaju nevjerojatnu sposobnost. Kada padnu, poslije dugog leta kroz 132

bespua svemira, u neki svijet, oni u nevjerojatno kratkom roku uspijevaju ustanoviti oblik ivota kojem je najlake preivjeti na planetu. Na Zemlji je to ovjek; na Marsu (ako tamo uope ima ivota) je to Marsovac i svemirac bi se tamo preobrazio u nekakva marsovskog odlinika. Mislim da bi mu bilo teko da izmilja cijelu svoju biografiju i ljude koji ga poznaju otprije. Mnogo je jednostavnije nai linost koja je labilna, a ve je postigla zavidan poloaj u drutvu. Takvu osobu doljak neko vrijeme obrauje tako dugo dok je ne apsorbira i ne zauzme njeno mjesto i poloaj u drutvu... Dakako uivajui bez imalo grinje savjesti (jer doljak ne zna to je to savjest) u svim blagodatima koje je njegova rtva muno stekla kroz godine svoga ivota... Jo nikada nisu takvo tijelo nali pri obdukciji... Da, nisu. Kako to objanjavam?... U prvom redu obdukciju su poeli prakticirati tek posljednje stoljee. A u drugom redu, doljaci se trude da nikada ne dou u situaciju koja bi im mogla ugroziti ivot. Mislim da oni nikada nisu sudjelovali ni u jednom ratu. Isto tako mislim da ni jedan od njih nije bio pokusni pilot. Ali, stvar nije samo u njihovoj nevjerojatnoj sposobnosti da umaknu svemu to im ne odgovara. Siguran sam da se u n]inovu tijelu s vremenom razviju organi koje ima svaki obian ovjek. Doljak koji se ugurao na mjesto urkina (sjeate li se fenomena S?) doao je na fluorografsko snimanje neposredno nakon dolaska na na planet. Vjerojatno je mislio da su mu se ve razvila plua, ali se prevario. Vjerujte, sve ovo to sam vam ispriao znam dobro. Kako? Jednostavno tako to sam jedan od doljaka... Ne, nemojte nita rei... molim vas... Nakon one more u kolibici, odlazim iz bolnice. Sjedim u avionu i teko mi je. Neprestano me mui jedno pitanje; nee li nam doljak uiniti neto strano? Sjeam se koliko me muila grinja savjesti. Bilo tko na mojem mjestu ne bi odlazak u Alma-Atu odlagao, ve bi odmah otiao obavijestiti to se dogodilo. Nitko na mojem mjestu ne bi ekao da se iz jednog krvnog suda razvije golemi majmun. A ja sam lutao umom i sunce zamijenio mjesecom! Kakav sam tikvan... Osjeao sam se strano. Sada vie nikome nisam mogao dokazati da su nas oni posjetili i da se nalaze tu meu nama. Uinio sam fatalan promaaj i vjerojatno vie ne zasluujem da ivim... Sluam rad avionskih motora i stidim se. Moda je stid preblagi izraz za ono to sam tada osjeao. Bojao sam se da e me otkriti, raskrinkati. Bojao sam se da na mojem licu svi mogu vidjeti koliko sam kriv. 133

Tada mi odjednom pade na pamet neobian dogaaj koji se zbio prije desetak godina. Lekario sam jedno nedjeljno jutro sa enom u krevetu i brbljao o svemu i svaemu... O djeci, o prijateljima, o susjedima. Iznenada me ena prekine i ree: Pa ja uope ne ujem otkucaje tvog srca! Ma to sve nee izmisliti ta moja ena. Stavljam ruku na grudi i zaista ne ujem otkucaje svajega srca. Uope se nisam zabrinuo jer sam se osjeao izvrsno. Ali ena navalila: Molim te, idemo kod susjeda, neka te pogleda. Bit u mirnija. Iznad nas, naime, stanuje brani par lijenik i lijenica. Jednom su zaboravili zatvoriti slavinu i napravili su nam krasnu poplavu u stanu. Tako smo se upoznali i sprijateljili. Kako mi ena nije dala mira, otili smo zajedno u stan naih susjeda. Ona se upravo spremala na deurstvo u bolnicu, on je pripremao dizertaciju. Ipak je bio ljubazan i odmah uzeo svoju crnu torbu. Lice mu izraava nevjericu, pokuava napipati puis: Kako dugo ne osjeate otkucaje?... Nemate bolova?... Okrenite se... na ovu stranu... Diite... Ne diite... Slijee ramenima. Interesantan fenomen. Svakako i za nauku. Jo nije uo za takvo to. Bilo bi mu drago da me osobno pregleda ali nema vremena. Preporuio mi je da odem na pregled u bolnicu. Otiao sam samo da umirim enu. U bolnici epidemija gripe. Lijenik me primio. Nemate temperaturu, osjeate se dobro, ali vam srce ne radi? Onda molim vas otiite u pogrebno poduzee da vas pokopaju, a mene ostavite na miru. Bezobrazluk! Zar ne vidite koliko me eka bolesnih pacijenata? Nakon otprilike godinu dana osjetio sam u grudima slabe otkucaje srca koji su iz dana u dan postajali sve jai. Sjeam se tog tajanstvenog, zagonetnog dogaaja, motori aviona tiho zuje i odjednom me oblijeva znoj: Do vraga, nisam li ja zamijenjen nekim od doljaka? Stvarno. Kako to da mi je odjednom prestalo raditi srce? Postalo mi je sve dosadno. Prije sam volio itati. A sada? Zapustio sam konzervatorij. Prestao sam se viati sa starim prijateljima. Imam samo poslovne prijatelje. Jednom sam na izlobi nabasao na staro drutvo: to se, stari, dogaa s tobom? Kao da to vie nisi ti. ovjek te vie ne moe prepoznati. 134

Razmiljam dalje. Cijeli smisao mojega ivota postala je bjesomuna borba i trka za novcem. Trim za gomilom najskupljih stvari i tek to ih nabavimo (moja ena i ja) pojave se nove, jo skuplje, jo bolje. Najvanije mi je da susjedi vide kako mi imamo vie od njih i kako nas nikada nee dostii. Imamo najbolji auto, kolekciju originalnih ikona, odijevamo se samo u inozemstvu gdje i ljetujemo... Oblijeva me znoj. elio bih pobjei i sakriti se sam pred sobom, ali kako pobjei iz aviona, 8000 metara iznad tla? Smirio sam se. Znam da je sada jedini izlaz pronai sebe i svoj smisao ivota. Ne uriti, ne utrkivati se. Pronai posao koji e me zaokupiti, postati smisao ivota. Neto zbog ega u se osjeati korisnim i sebi i drugima. Doao sam kui i prekinuo stari nain ivota. Drastino. Napola dovreno platno nisam zavrio. Sve sam dogovore otkazao. Odluio sam raditi crtee koji izlaze iz mojega vienja svijeta. Vie ne elim maljati platna koja mi se ne sviaju, a koja se dobro prodaju. Ali to nije bilo jednostavno. Nekada sam imao svoje vienje stvari. Ali, sve je to nestalo. Sve ono zbog ega su me nekada cijenili na univerzitetu nestalo je. Ruka mi je navikla na ve ustaljenu shemu po kojoj sam radio godinama. Borio sam se sam sa sobom. Nisam postigao nikakve rezultate. U meuvremenu smo morali rasprodati nae ikone i garniture, vie nismo imali od ega ivjeti. Imao sam snage priznati da sam se prekasno trgnuo iz nitavila u kojem sam ivio godinama... Da, sada sam predava. Mnoge je iznenadio moj postupak, ali sam sada napokon zadovoljan i drim da prvi put u ivotu radim neto korisno. Posla imam mnogo. Organizirao sam i teajeve za djecu. Nemojte misliti da se zanosim. Znam da e rijetko tko od njih postati umjetnik. Ali nai satovi zacijelo koriste njihovu razvoju. Moja ena je u posljednje vrijeme takoer poela crtati. Mogu vam rei da sada izrauje divne akvarele... Ne, doljaci nisu ovdje da razgrauju na svijet. Naprotiv. Ne vjerujete mi? Priinilo mi se? Mislite da nije postojao ni kamen ni ovjek koji je iz njega izrastao zato to sam imao vruicu... U redu! Molim vas pogledajte nebo. to mislite zato sam vas doveo upravo na ovo mjesto uz univerzitet? Zato to se s ovog mjesta prua najbolji pogled na grad i nebeski svod. Pogledajte, pogledajte!... Jeste li i vi vidjeli kako je pala zvijezda? A sada, ovdje, upravo nad stadionom. Ma, pogledajte! Evo jo jedne... 135

Danas je 26. kolovoza, zar ne? I moj doljak je sletio tog dana. Vidite li? Otkud dolaze? To je zvjee Perzeja. Toga dana Zemlja se nalazi na njihovu putu. Sada bi trebala pasti zvjezdana kia... Vidite, vidite? Poinje. Evo, tri zvjezdice su preletjele nebom i ugasile se. Evo jo jedne, i jo tri... Kako svjetlucaju na tamnomodrom nebu! A grad je opustio, mirno spava, odmara se poslije tekoga radnog dana, nita ne sumnjajui. Vidite li kako ove noi doljaci padaju na Zemlju? Dakako, gotovo sve te zvjezdice koje vidimo sagore. Ali e neke stii na Zemlju, budite sigurni. I znajte, za tjedan-dva, za mjesec dana, za nekoga e rei: Kao da su ga s nekim zamijenili! Postao je potpuno drugi ovjek. to da radimo s njima? Kako to? Pa ne moemo ih vratiti u svemir. Upravo zbog toga sam i poeo raditi kao odgajatelj. Ako su nam ve nekoga podmetnuli, onda ga moramo odgajati i preodgajati. Ipak mi ne vjerujete?... Tu sam zaista nemoan. Ne znam kako da vam pomognem... Ali vam mogu dati savjet. Dopustite, ako imate problema na poslu, ili uope u ivotu, pa pretpostavimo da ste u nedoumici kako da postupite. Prije nego to donesete odluku, provjerite niste li, moda, i vi doljak. Stavite ruku na grudi. Kuca li u njima ljudsko srce?

136