Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
12Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Vizualizacija svijeta..., Žarko Paić

Vizualizacija svijeta..., Žarko Paić

Ratings: (0)|Views: 802|Likes:
Published by Zeničke sveske
Zeničke sveske 08/08
Zeničke sveske 08/08

More info:

Published by: Zeničke sveske on Jun 10, 2009
Copyright:Traditional Copyright: All rights reserved

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/11/2014

pdf

text

original

 
 @arko Pai}
65
Vizualizacija svijeta: suvremenaumjetnost kao zgoda/odgoda slike
Povijest bez subjekta
Tko još voli suvremenu umjetnost? Može li se uopće voljeti nešto takoneodređeno, a ipak blisko tzv. suvremenome ~ovjeku, kao što su se s udivljenjempromatrala djela klasi~ne umjetnosti? Pitanje je možda krivo postavljeno. Zašto bise umjetnost trebalo voljeti? Zar nije jedna od temeljnih zna~ajki pojma umjetnostida je rije~ o stvaranju nalik božanskome ~inu odjelovljivanja novoga u svijetu?Obožavati umjetnost više nije moguće. Nietzsche je krajem XIX. stoljeća u institucijimuzeja vidio „grobnice umjetnosti“. Ne zaboravimo da je upravo to bilo stoljećeotkrića povijesti kao znanstveno ispri~ane pri~e o prošlosti. Povijest je znanstvenootpo~ela i istodobno filozofijski okon~ana krajem XIX. stoljeća. Institucije ~uvanja idokumentiranja koje žive u interakciji s umjetnošću nisu ništa drugo nego složenisustav nadzora i pregleda povijesti. U pojmu i ideji povijest se dovršila, a usuvremeno se doba dovršava u realitetu svojim ubrzanim zastarijevanjem.Prije Nietzscheove dijagnoze dekadencije umjetnosti koja se sunovraćujedo bezdana i ništavila slobode eksperimentiranjem u izrazu i formi, već je Hegelumjetnost kao najvišu potrebu duha za istinom pojavljivanja apsoluta u ~istojformi sagledao kao minulu avanturu ~ovjeka. Kad ~ovjek pred slikom Madoneviše ne prigiba koljena, može s estetskim udivljenjem promatrati istu sliku umuzeju ili galeriji. Prostor umjetnosti suzio se njezinim institucionaliziranjem.Time se proširio na planetarno određeno gibanje svijeta. Umjetnost je do
ZeSveske ekskluzivno raspolažu integralnim
Uvodom
upravo izašle knjige
Vizualne komunikacije
 (Centar za vizualne studije, Zagreb 2008.) izuzetnog zagreba~kog autora Žarka Paića
 
^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku
66
modernoga razdoblja bila formalno sputana službom božanskome u mitu i religiji.Oslobađanjem od „okova“ božanskoga istupila je iz otvorenoga svijeta bitka, bićai bogova u vlastiti zatvoreni „svijet umjetnosti“. To je oslobađanje bilo djelotvornou svim aspektima njezina pojavljivanja: u autonomiji djela, u slobodi forme i izraza,u demokratiziranju društvenih uvjeta bavljenja umjetnošću, u revolucioniranjukulturnih pretpostavki vlastita odnosa spram svijeta kao horizonta zna~enja.Modernom je umjetnošću zatvoren proces linearnoga napredovanja povijestina njezinome putu do ~istoga znaka istovjetnosti dubine i površine, unutarnjeg iizvanjskoga, transcendentnoga i imanentnoga.Kad je moderna umjetnost postala estetski autonomna bio je to trenutaknjezine preobrazbe u instituciju društvene samoreprodukcije kulture. Umjetnostpostaje dio kulturnoga sektora. Na taj na~in funkcionira kao estetski ornamentili sublimni na~in društvene egzistencije ~ovjeka (B�rger, 2007). Sve do danasnije se bitno promijenio takav funkcionalni sklop umjetnosti, društva i kulture.Dapa~e, može se radikalizirati poznata B�rgerova postavka o modernoj umjetnostikao „kulturnoj instituciji“ građanskoga društva koji se revolucionira unutarnjimpreokretom umjetnosti spram svijeta života – misija povijesnih avangardi XX.stoljeća – i kazati da suvremena umjetnost više nije društveno i kulturalnoodređena. Kao što se društvenost raspada na komunikacijske veze u globalnomeprostoru, tako se kultura preobražava u biopoliti~ki sklop kojeg ~ine genetskatehnologija, globalni kapitalizam i spektakl vizualizacije svijeta (Paić, 2005).Suvremena umjetnost još uvijek djeluje kao kriti~ki komentar društvenihodnosa i kulturalnih strategija moći u globalno doba. No, ono što je bitno zanjezino događanje u cjelokupnome svijetu života nije društveno ustrojstvo, nipolitika niti kultura u kategorijama moći, nego upravo nešto što je bio neispunjeniprogram ruske avangarde 20-ih godina XX. stoljeća. Rije~ je o revolucioniranjusamoga života umjetnošću. To je pretpostavka promjene društvenih odnosa.Suvremena je umjetnost avantura biopoliti~ke produkcije života pod uvjetimanjegove svemoći i ništavnosti. Život je svemoćan i ništavan samo zato što seviše ne događa izvan nadzirane samoregulacije procesa života. Sve što vrijedi zasuvremene informacijsko-komunikacijske tehnologije, pogađa i smisao suvremeneumjetnosti. Tehnologija je umjetni~ko, estetsko i kulturalno preoblikovanjeokolnoga svijeta ~ovjeka i drugih bića. Ona je stoga bitno životna „druga priroda“ili kultura koja više ne živi od svijeta kao njegova unutarnja potreba za istinom
 
 Zeni~ke sveske
6
u liku ljepote, nego živi generiranjem „novih svjetova“ u višku realiteta. Tek izte perspektive razumijevanja onog što jest „suvremeno“ u vizualizaciji svijetamože se razumjeti zašto Hegelova postavka o kraju umjetnosti i Heideggerova omogućnostima jedne ne-metafizi~ke umjetnosti ima svoje opravdanje izvan bilokakvog jeftinog kulturnoga pesimizma, dekadencije i apokalipti~noga tona.Kraj umjetnosti zna~io je nestanak potrebe za umjetni~kim pojavljivanjem istineapsoluta samoga. Znanost fenomenologije duha i religijski doživljaj svetoga na krajupovijesti postaju krugom ispunjenoga sadržaja ~ija vrtnja još samo nostalgi~noukazuje na vremenski karakter prošlosti. Ali sadašnjost je posve u znaku znanosti itehnologije. Umjetnost i religija po ideji pripadaju prošlosti. Suvremena umjetnostveć odavno ne prikazuje božansko. Ona ne reprezentira sveto. Ne priklanja setakođer bilo kakvom ophođenju s ljepotom i uzvišenošću. Njezin je ne~uveniparadoks u tome što svjesna svoje antiumjetni~ke istine u doba prevlasti vizualnekulture medija hiperprodukcijom djela/događaja koji se nazivaju umjetni~kimsama sebe nadmašuje time što govori jezikom suvremenih prirodnih znanosti.Oslonjena na takav metajezik i na ulogu simulacije i imitacije onog generiranoganovim tehnologijama informacija i komunikacija, suvremena umjetnost više nijenegdje fiksno prostorno prisutna upravo zato što je posvuda realizirana. „Svijet“suvremene umjetnosti preselio se unutar mreže društvenih odnosa i strukturakulturne komunikacije. Virtualni je svijet realni prostor-vrijeme njezine egzistencije.Grobnice umjetnosti o kojima je još s pateti~no-ironi~nim tonom Nietzscheukazivao na proces stvaranja tzv. historijske svijesti u doba modernosti sadasu postale virtualno dostupne svima. Nestankom Boga iz povijesti umjetnostje izgubila zaštitu Oca/Zakona. No, nestankom povijesti kao takve suvremenaumjetnost nadomještava sve velike ideje pa tako i ideju umjetnosti same. Onaje idealno zrcalo našega vremena. Neodređena i složena, banalna i demokratskivulgarna, zahtjevna zbog nužnosti teorijske interpretacije i estetski dopadljiva,eti~ki rigorozna i politi~ki (ne)korektna, suvremena se umjetnost više ne događanigdje drugdje osim u životu samome kao poprištu društveno-kulturalnih sukobastruktura, funkcija i znakova. No, što je to život? Kako ga danas uopće razumjetikad su mogućnosti znanstvenoga pristupa životu postali primarna realnost životakao takvoga? Život u obzorju biogenetike i biopolitike može postati legitimnimpredmetom suvremene umjetnosti (Groys, 2003: 146-160).

Activity (12)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
Code021 liked this
Davorin Ćuti liked this
Robert Andrejaš liked this
andrijakranjcec liked this
sedamkikirikija liked this

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->