High Quality
Open the downloaded document, and select print from the file menu (PDF reader required).
ZNANSTVENI
RADOVIPRVI HRVATSKI
KONGRES RURALNOG TURIZMA
Jadran Kale
Muzej grada Šibenikai Odjel za etnologiju i kulturnu antropologiju Sveu
č
ilišta u ZadruAdresa: P. p. 7, 22001 ŠibenikE-pošta: jkale@unizd.hr
IZVORNO, AUTENTI
Č
NO I ORIGINALNOSAŽETAK:
U
č
lanku se na primjerima narodnog graditeljstva i arhitekture, zanata, pjevanja i nošnjeopažaju kulturne pojave vezane uz sadržaje koji se iskazuju kao izvorni, autenti
č
ni ioriginalni. Ovi su pojmovi raš
č
lanjeni i protuma
č
eni u skladu s odvijaju
ć
im teorijskimraspravama. Opaženi primjeri su u odgovaraju
ć
im pojavama uspore
đ
eni sa stranimdoga
đ
anjima s narodnim blagom. Promjene u hrvatskom folkloru, kao i prakti
č
ne poteško
ć
eu današnjim utilitarnim prakticiranjima, prožete su promjenama smisla izvornog i kopiranogu povijesnom kontekstu predloška i u današnjem kontekstu izvedbe. I samo naslje
đ
e injegovo prikazivanje predstavljaju proces prilagodbe sadržaja i zna
č
enja. U tom smislu nipercipirane "izvornosti" nisu lišene adaptacija i inovacija, kako zbog tehni
č
kih standardatako i zbog kontinuiranih promjena u nazorima o kulturi. Ruralni turizam može na odmjerenna
č
in, kakav bi mu omogu
ć
io stapanje s tradicijama, primijeniti ove spoznaje i postati jedanod nositelja života narodnog blaga u globaliziranim ekonomskim okolnostima.
ABSTRACT:
Examples from folk architecture, crafts, singing and costumes are analysed in order todistinguish authentic and original meanings given to such traditions. These meanings areinterpreted according to the actual state of theory of culture. Appropriate comparisons withseveral world traditions follows the same pattern of cultural change. Folklore and itscontemporary uses meet chalenges connected with altered nature of "original" and "copy" asknown in modern society. Consenquently we can observe various adaptations andinovations, a phenomenon not alien to tradition in its historic course. Some of them arenecessary because of new tehnical standards and changed purpose of material constructions.Others are immanent to the body of culture itself. Rural turism can adhere to a current stateof traditional culture and became a springing bord for its renewed life in globalisedeconomy.
KLJU
Č
NE RIJE
Č
I:
kultura, tradicija, narodnoblago, lokalno znanje.
KEY WORDS:
culture, tradition, traditional culture, local knowlage
ZNANSTVENI
RADOVIPRVI HRVATSKI
KONGRES RURALNOG TURIZMA
1. UVOD
Kao i druge razmjene, turizam je utrživanje originalnosti. Dva prekomorska ili transkontinentalnapredšasnika iz pretpovijesti turizma, hodo
č
asništvo i
Grand Tour
, bili su putovanje k autenti
č
nimrelikvijama svetaca i najvažnijim mjestima vjere, odnosno posjet neponovljivim starinama klasi
č
neere. I jedno i drugo putovanje su bili jedinstveni životni doga
đ
aji. U svijetu pove
ć
ane osobnesigurnosti i novih ekonomskih mogu
ć
nosti turisti
č
ka su otiskivanja daleko premašila negdašnjapoho
đ
enja
č
uvenih svetišta ili prosvjetiteljska putovanja u Napulj. Stoga je i razumljivo kako se unašim desetlje
ć
ima pove
ć
alo putni
č
ko zanimanje za turisti
č
kim originalnostima. Ono seže duboko upodru
č
je prirodnih privla
č
nosti, koje su u tim okolnostima doživjele nove na
č
ine pristupanja,gospodarenja, pa i mijenjanja.
1
Druga vrsta prilagodbi ovakvim zahtjevima tržišta leži u podru
č
jukulturne baštine. Imperativ turisti
č
kog utrživanja je ponuda mjesnih osobitosti, i ako na odmorištu uokolici istaknute turisti
č
ke destinacije takvih naizgled nema raznovrsni domišljaji ve
ć
pronalaze puta kpovršini prodajnih ploha.Iznalaženje kulturnih osobitosti je društveno nastojanje kakvo je u odgovaraju
ć
em trenutku iznjedrilo
č
itavu danas etabliranu etnološku znanost. Nje ne bi bilo da masovna proizvodnja omogu
ć
enaindustrijalizacijom nije krenula u obuhvatu bez presedana unificirati izglede europskih društava. Odtada su masovno producirani industrijski proizvodi ve
ć
uspjeli doživjeti i višenaraštajnu starost ivišekratnu pregaženost novijim tehnološkim rješenjima, pa ih zatje
č
emo sentimentalno pam
ć
ene i kaodio inventara “izvornih” pu
č
kih ku
ć
anstava. Tomu je vjerojatno najpoznatiji primjer teška lijevanapegla u formi spremnika za žar. Kako je znalo biti i drugdje, u Hrvatskoj su za
č
etnici zbirki predmetanarodnog blaga iz kojih ishode današnji etnografski muzeji bili industrijalci. Reakcija u kriluindustrijskog oblikovanja u XIX. st. bio je i
Arts and Crafts Movement
za oplemenjivanje modernihproizvoda elementima zanatskog naslje
đ
a, kojem su današnja uspomena kao ogledala biraneprimijenjene umjetnosti ostali mnogi nacionalni muzeji za umjetnost i obrt. U pozadini ovog traženjaprava na razli
č
itost je ideologija romantizma, koja je kulturnu legitimaciju nakon klasi
č
nihcivilizacijskih uzora aristokracije krenula crpiti iz nacionalnih vrela od tog vremena nazvanog“narodnim blagom” tj. folklorom.
2
U tom je smislu sama sustavna zainteresiranost za folklor ideološko
č
edo svrgavanja starog aristokratskog poretka gra
đ
anskim, jednako kao i istodobno iznalaženjeustaljenih formi najistaknutijih nacionalnih obilježja kao što su trobojnica i državni himan. Na svoj suna
č
in svi oni izašli ispod industrijskih skuta novih gra
đ
anskih društava nacionalnih država, koji su ihskovali iz ve
ć
postoje
ć
ih kulturnih praksi. Svaki je od tih izri
č
aja ustaljene gabarite tada krenuopopuniti prepoznatljivim nacionalnim kombinacijama.Ovako za
č
eta znanost koja nam danas u zadanoj temi stoji na ispomo
ć
i imala je ideološki cilj razaznatikoje su to vrijednosti kojima se nacionalne države mogu podi
č
iti kao samosvojnima u novopriznatompolju ranije mimoilažene narodne baštine. Tako je i doslovno istaknuto u programatskim dijelovimatekstova etnologa koji su novu disciplinu podigli na akademske noge.
3
Me
đ
u etnolozima ovi seutemeljuju
ć
i zasadi tijekom zadnje tre
ć
ine postojanja struke živo propituju. Za selja
č
ku baštinu vezaniistraživa
č
i našli su se u nedoumici kad je postalo o
č
ito da su se uslijed urbanizacije njihovi kaziva
č
i ipromatrani obi
č
aji zatekli u posve druga
č
ijim okolnostima od onih opisanih u tekstovima u“etnografskom prezentu”, kao da je u sadašnjosti opažen sam prakticirani obi
č
aj seoskog ambijenta ane njegova pripovijedana evokacija. Iz ovih je razloga naglasak u disciplinarnoj definiciji etnologijekao istraživanja kulture naroda pomaknut s rije
č
i “narod” na rije
č
“kultura”, ujedno odražavaju
ć
i iutjecajne dosege inozemnih ina
č
ica ove znanosti. Pod tako akcentuiranom istraživa
č
kom krilaticom
1
J. Kale: "Kulturna konstrukcija prirodnog objekta", zaprimljeno za tisak u zborniku radova sasimpozija održanog povodom 20. obljetnice osnutka NP Krka
Rijeka Krka i Nacionalni park Krka
, 5.-8. X. 2005.
2
Engleska rije
č
folklore
prvi put je korištena 1846. godine.
3
Č
apo Žmega
č
, Jasna: "Two scientific paradigms in Croatian ethnology: Antun Radi
ć
and MilovanGavazzi",
Narodna umjetnost
32 (1995), 1: str. 25-38.
ZNANSTVENI
RADOVIPRVI HRVATSKI
KONGRES RURALNOG TURIZMA
bilježnicu se bez zazora moglo popunjavati i pred seljacima doseljenima u grad, gradskim pu
č
anima,adaptacijama i raznim drugim kulturnim praksama kakve se prije nisu držale za pravi predmetetnološkog interesa.Današnja je etnologija umnogome spremište sje
ć
anja na prošlu pu
č
ku kulturu, pa su se nakon bjelinaiz vremena masovne modernizacije, zabacivanja i obeshrabrivanja lokalnih tradicija police ovakvihistraživa
č
kih instituta i muzeja po
č
ele konzultirati pred aranžmane i stvaranja autorskih pjesama,pripovjednih kompilacija ili obnavljanja diskontinuiranih nošnji. Ipak je unutardisciplinarnametamorfoza
č
uvara tih sje
ć
anja polu
č
ila zna
č
ajne u
č
inke. U posezanju za sje
ć
anjima više nijeodlu
č
uju
ć
e što je najbliže iskonima kulturnih tvorbi, ve
ć
kakvu ulogu i zna
č
aj ima u svojoj zajednici.Koincidentno, taj zna
č
aj može biti i onaj “najstarije” tradicije. Nakon nizova kulturno-povijesnihraš
č
lambi nad akumuliranim etnografskim gradivom u filogenetskoj maniri današnja odvagivanja ve
ć
raspolažu fondom tuma
č
enja podrijetla obi
č
aja a pogled na novopostavljena pitanja više ne isklju
č
ujeutvr
đ
ivanje zna
č
aja obi
č
aja za svoje obdržavatelje, što se ranije držalo interesom iz podru
č
jadruštvenih znanosti. Tako koncipirana ekspertiza u
č
inkovitije izlazi u susret pitanjima postavljenimvan usko akademskog zanimanja. Zadnjih
č
etvrt stolje
ć
a intenzivne etnološke produkcije više nijeostavilo mjesta uvjerenju da se zna
č
aj kulturne pojave iscrpljuje s determinacijom njenih iskona (Belaj1998.).
2. PREGLED LITERATURE I METODE
Iz dosadašnjeg je uvoda jasno da se o
č
itovanja izvornosti tradicija i važnosti tradicija ne morajupoklapati. Na ovom mjestu valja pristupiti naslovnim pojmovima. U turisti
č
kim interesima se
č
estopojavljuju "izvorno", "autenti
č
no" i "originalno", zajedno s "autohtonim", ne nužno u sintaksikoherentne tvrdnje. "Izvorno" nije ujedno i iskonsko, ono zna
č
i pojavljivanje iz vrela opazivog napo
č
etku ukupne pojave. "Originalu" je istozna
č
na rije
č
"izvornik".
4
Osobenost odre
đ
enom podneblju,samorodnost, je "autohtonost". Ona može biti autenti
č
na i originalna, no tu se ne radi o sinonimiji.Autenticitet podrazumijeva ovjerovljenost izvornosti uklju
č
ivo s vjerodostojnoš
ć
u rekonstrukcijenaspram ki
č
a, kakvo
ć
u originala naspram kopije ili krivotvorine, ili neizmijenjeni arhaizam iliokaminu lišenu tu
đ
ih natruha.
5
Potonja autenti
č
nost zna
č
i nešto istinito, iskreno, stvarno inepodražavaju
ć
e naspram imitativnog, umjetnog i lažnog. Ovakvo leksikografsko raš
č
lanjenjezna
č
enja rije
č
i omogu
ć
uje shvatiti smisao istovremenog predstavljanja autenti
č
nim i originalnim, iakobi doslovno karakteriziranje originalnim imalo zna
č
iti da se tu više ne poseže za autenti
č
nim jer seskovala posve nova forma neobuhva
ć
ena posve granicama do tada vjerodostojnih oblika. Originalnose pojavljuje s elementima autenti
č
nog, u našim slu
č
ajevima onog što je u svojem podnebljuautohtono i izvorno. Originalnost je u takvim slu
č
ajevima invencija, tj. preslagivanje ili dopunjavanjepostoje
ć
ih sastavnica koje u novoj formi zadržavaju prepoznatljivost tradicije a uklju
č
uju i nešto
č
egau to
č
no takvom obliku ili poretku prije nije bilo. Me
đ
u predmetima etnološkog interesa ovakve supromjene posve obi
č
ne kao kolektivne invencije kakve se skupno pamte kroz samo
č
injenje.
6
Na njihnitko ne polaže isklju
č
iva prava, ve
ć
ulaze me
đ
u zajedni
č
ki dijeljene i prakticirane navade. Susljednoobdržavan, tako promijenjen sadržaj postaje samom tradicijom.
7
4
"Original" ima i zna
č
enje pokude: nastran, neobi
č
an,
č
udan. Rije
č
je u spisima ustanovljena od XVI.st.
Rje
č
nik hrvatskog ili srpskoga jezika
, sv. 9, Zagreb: JAZU, 1927., str. 166.
5
Bartol Kaši
ć
koristi i oblik "autentik" a Andrija Ka
č
i
ć
Mioši
ć
"autentikat", v.
Rje
č
nik hrvatskog ilisrpskoga jezika
, sv. 1., Zagreb: JAZU, 1882., str. 121. Analizu ovih pojmova po leksikografskomgradivu v. kod Peterson 1997.:205-209.
6
Podrobno u poglavlju "Inovacija kao proces kolektivne akcije", Tschmuck 2006.:183-193.
7
"Stvarala
č
ka sposobnost zna
č
i uvo
đ
enje u postojanje ne
č
eg
č
ega tu prije nije bilo, makar u smislupreure
đ
ivanja ili produžavanja ne
č
ega od drugamo. U
č
itavoj se toj aktivnosti može na
ć
i onasastavnica kroz koju se sve što je dano i predano umnaža u odre
đ
enom iznosu, i to je ono – razvijenoiz toga što je zate
č
eno i zabaštinjeno – što je izvor jedinstva nekog djela. (…) Povijesnim nazivamoono bi
ć
e koje stvara nešto novo i
svoje
vlastito, ali na osnovi i kao daljnji razvoj i uobli
č
enje ne
č
ega
Add a Comment