Trecega rujna ove godine bit ce petnaesta godina od odlaska polonista, Zdravka M alica (1933.-1997.

), ciji ce ivot i sudbina mo da biti tema nekih buducih istra ivaca , a istovremeno je 80. godina otkad se pojavio na ovome svijetu, na ovoj ponjavi . Za to je to va no? Zato to je ovaj covjek, kao mladac i odlican ucenik, politickom odlukom izgnan iz svojega zavicaja i jezika - ostavio trag i nije zaboravio otku d je potekao, kako tamo nji ljudi opisuju gdje su porasli i gdje su svoju snagu iz gubili. Zdravku to nije bilo sudeno i on je postao ono to jest u kom iluku, malo da lje od svoje Bosne. A opet, bez obzira na sve, svojem je zavicaju ostavio ovaj z apis o Bosni, jak kao zemlja Zdravko Malic (Ljubija 1933. - Zagreb 1997.) Sanjam da Bosnom tumaram uzdu i poprijeko, sa tapom u ruci, pje ice. I da se s tog e lizejskog lutanja ne vracam. Ubo njen zanavijek. Usjenjen. U san zanesen. Snajka m e, sanjam, bo calukom darivala. Caca, rece, evo ovo, neka ti se u putu nade. Za sve to jesam. Za moj cardak ni na nebu ni na zemlji. Za moju ubitacnu tugu, ko joj lijeka nide nejma. Za moj jad. A u bo caluku jedna presvlaka, jedna majcinom r ukom tutnuta jabuka (otkud ti, mati?) i sva mi Bosna: Sa svim putovima i puteljcima, sa svim vodama i livadama, sa svim brdima i brdel jcima, sa svim proplancima i klancima, sa svim pjesmama, razgovorima i utnjama, s djecom, s omladinom, s ostarinom, sa svim radostima i tugama, nadama i nadanjim a, sa svim narodima i vjerama, sa svim gradovima, kasabama, selima i zaseocima, sa svim mahalama, sa svakom car ijom, i s Ba car ijom, sa svakom ulicom, sokakom i cor sokakom, sa svim d amijama i crkvama, sa svakom kucom (i s onom u brdu iznad Nemil e, pred kojom svu noc tamu razgoneci svjetiljka gori), sa svakim dvori tem i avlij om, sa svakom okucnicom, sa svim pa njacima (na Vranici, na Vla icu, na Zvijezdi, na Borji, na Romaniji i Glasincu, na Cemernom, na Grmecu, na Kozari, na Motajici, na Majevici), sa svakom kravom, ovcom, konjem, psom, vukom, sa svakim mededom, s a svakim zecom, jazavcem i je om, sa svakom lasicom i lisicom, sa svakim mravinjak om i osinjakom, sa svakom koko i, pijetlom, sa svakom patkom i guskom, i kozom, sa svakim mi em (bra narom, poljarom i slaninarom), sa svim mackama, kucnima i okokucn ima, sa svakom vranom, cavkom i svrakom, sa sjenicom i unom, sa svakim cvorkom, k osom i vrapcicem, s jastrebom i lastavicom, s golubom i s grlicom, s visokom evom , sa svakom biljkom, sa svakim jaglacem, sa svakom cuvarkucom, sa svakom granom jorgovana, sa svakim grmom ru a, sa svakom lijepom katom, sa svakom lijehom, sa sv akim u ba ci bo urom i sa svakom ba com (od Kostajnice do Fojnice i od Zenice do Srebr enice), sa svakom vlati trave, sa svakim itnim klasom, sa svakim kukuruznim klipo m, sa svakim drvetom, sa svim oranicama i sa svim vocnjacima, sa ljivicima, sa sv akim kamenom, sa svakim grumenom zemlje, sa svakim vremenom i nevremenom, sa sva kim oblakom i svakom vedrinom, sa svakim lahorom i svakom vjetru tinom, sa svakim potocnim uborom, sa svakim glasanjem cesme, sa svakim zujem pcele, sa svakom gors kom jekom, sa suncem na danjem nebu, s mjesecom na nebu nocnom, s vlakom to tutnj i kanjonom Bosne, tamo kod Vranduka, s Vrhbosnom i s Donjim krajem, sa svakim pu tnikom, sa svakim domacinom, sa svakom majkom i stramajkom, sa svakim dedom, sa svakom sejom i bratom, sa svom celjadi i unucadi, sa svima ivima i sa svima mrtvi ma, sa svakim grobom i sa svakom kolijevkom. Takvim me snajka bo calukom darivala. Pa ti vidi, ka e, to ce i kamo ce . Tako eto sanja m da Bosnom tumaram. Mir sebi da nadem. Smirenje. Mjesto pocinka. Dom vjecni. Zdravko Malic (1995)